1. Kraljevima POGLAVLJE 1 1 Kralj David bijaše star i u poodmakloj dobi; pokrivali su ga odjećom, ali se nije grijao. 2 Zato mu sluge rekoše: “Neka se potraži za gospodara moga kralja mlada djevica! Neka stane pred kralja i neka ga njeguje, neka leži u tvom naručju da se gospodar moj kralj ugrije.” 3 Tražili su lijepu djevojku po svim izraelskim krajevima i pronašli Šunamitku Abišagu te je doveli kralju. 4 Djevojka je bila vrlo lijepa i njegovala je kralja i služila mu; ali je kralj nije prepoznao. 5 Tada se Adonija, sin Hagitin, uzvisio govoreći: “Ja ću biti kralj!” I pripremi sebi bojna kola i konjanike i pedeset ljudi da trče pred njim. 6 Otac mu nikada nije uvrijedio govoreći: “Zašto si to učinio?” Bio je i vrlo lijep čovjek, a majka ga je rodila poslije Abšaloma. 7 I savjetovao se s Joabom, sinom Sarvijinim, i sa svećenikom Ebjatarom; i oni koji su slijedili Adoniju pomogli su mu. 8 Ali svećenik Zadok i Benaja, sin Jojadin, i prorok Natan, i Šimej, i Rei, i junaci Davidovi ne bijahu s Adonijom. 9 Adonija je klao ovce, volove i goveda kod Zoheleta, koji je blizu En-Rogela, i pozvao svu svoju braću, kraljeve sinove, i sve Judeje, kraljeve sluge. 10 Ali proroka Natana, Benaju, junake i brata Salomona nije pozvao. 11 Zato Natan reče Batšebi, majci Salomonovoj: “Nisi li čula da je Adonija, sin Hagitin, postao kralj, a David, gospodar naš, to ne zna? 12 A sada dopusti da ti dam savjet kako bi spasio svoj život i život svoga sina Salomona. 13 Idi i uđi kralju Davidu i reci mu: ‘Nisi li se ti, gospodaru moj, kralju, zakleo svojoj sluškinji govoreći: ‘Tvoj sin Salomon kraljevat će poslije mene i on će sjediti na mom prijestolju? Zašto onda Adonija kraljuje?’ 14 Evo, dok još ondje razgovaraš s kraljem, i ja ću ući za tobom i potvrditi tvoje riječi. 15 Batšeba uđe k kralju u sobu; a kralj bijaše vrlo star, a Abišaga Šunamka posluživala je kralju. 16 Batšeba se pokloni i pokloni se kralju. Kralj upita: "Što želiš?" 17 A ona mu reče: “Gospodaru moj, zakleo si se Jahvom, Bogom svojim, sluškinji svojoj govoreći: ‘Sin tvoj Salomon kraljevat će poslije mene i on će sjediti na mom prijestolju.’” 18 A sada, evo, Adonija kraljuje, a ti, gospodaru moj, kralju, to ne znaš. 19 Klao je mnogo volova, goveda i ovaca i pozvao je sve kraljeve sinove i svećenika Ebjatara i Joaba, zapovjednika vojske; ali Salomona, slugu tvoga, nije pozvao. 20 A ti, gospodaru moj, kralju, oči svega Izraela uprte su u tebe da im kažeš tko će sjediti na prijestolju gospodara moga kralja poslije njega. 21 Inače će se dogoditi, kad moj gospodar kralj bude spavao sa svojim ocima, da ću ja i moj sin Salomon biti smatrani krivcima.
22 I gle, dok je ona još razgovarala s kraljem, uđe i prorok Natan. 23 I javiše kralju: “Evo proroka Natana!” I kad uđe pred kralja, pokloni se pred njim licem do zemlje. 24 A Natan reče: “Gospodaru moj, kralju, jesi li ti rekao: ‘Adonija će kraljevati poslije mene i on će sjediti na mom prijestolju?’” 25 Jer danas siđe i zakla mnogo volova, goveda i ovaca te pozva sve kraljeve sinove i zapovjednike vojske i svećenika Ebjatara. Oni, gle, jedu i piju pred njim i govore: "Živio kralj Adonija!" 26 Ali mene, slugu tvog, i svećenika Sadoka, i Benaju, sina Jojadina, i slugu tvog Salomona nije pozvao. 27 Je li to učinio moj gospodar kralj, a ti nisi to objavio svom slugi koji će sjediti na prijestolju mog gospodara kralja poslije njega? 28 Tada kralj David odgovori i reče: "Pozovite mi Batšebu!" I ona dođe pred kralja i stade pred njega. 29 Kralj se zakle i reče: “Živ bio Jahve koji je izbavio moju dušu iz svake nevolje, 30 Kao što sam ti se zakleo Jahvom, Bogom Izraelovim, rekavši: ‘Sinoć tvoj Salomon kraljevat će poslije mene i on će sjediti na prijestolju mome mjesto mene,’ tako ću i danas učiniti. 31 Tada se Batšeba pokloni licem do zemlje, pokloni se kralju i reče: "Neka živi gospodar moj, kralj David, dovijeka!" 32 Kralj David reče: "Pozovite mi svećenika Sadoka, proroka Natana i Benaju, sina Jojadina!" I oni dođoše pred kralja. 33 Kralj im još reče: “Uzmite sa sobom sluge gospodara svoga i neka moj sin Salomon jaše moju mazgu i neka ga svede do Gihona!” 34 Neka ga ondje svećenik Zadok i prorok Natan pomažu za kralja nad Izraelom! Zatrubite u trubu i recite: "Živio kralj Salomon!" 35 Tada ćete se vi popeti za njim, da dođe i sjedne na moje prijestolje; jer će on kraljevati umjesto mene; njega sam postavio za vladara nad Izraelom i nad Judom. 36 Benaja, sin Jojadin, odgovori kralju i reče: “Amen! Tako neka kaže Jahve, Bog gospodara moga kralja!” 37 Kao što je Jahve bio s mojim gospodarom kraljem, tako neka bude i sa Salomonom i neka uzdigne njegovo prijestolje više od prijestolja moga gospodara kralja Davida. 38 Tako svećenik Zadok, prorok Natan, Benaja, sin Jojadin, Kerećani i Pelećani siđoše i posadiše Salomona na mazgu kralja Davida te ga dovedoše u Gihon. 39 Svećenik Zadok uze rog s uljem iz šatora i pomaza Salomona. Zatrubiše u trubu i sav narod povika: "Živio kralj Salomon!" 40 I sav narod pođe za njim, i narod svirao je u svirale i radovao se velikom radošću, tako da se zemlja rasparala od zvuka njihova. 41 Adonija i svi gosti koji su bili s njim čuli su to kad su završili s jelom. A kad je Joab čuo zvuk trube, upitao je: "Zašto je tolika buka u gradu?" 42 Dok je on još govorio, gle, dođe Jonatan, sin svećenika Ebjatara. Adonija mu reče: "Uđi! Jer si hrabar čovjek i donosiš dobre vijesti." 43 Jonatan odgovori Adoniji i reče: “Doista, naš gospodar kralj David postavio je Salomona za kralja.”