Salomonovi psalmi UVOD Ova zbirka od osamnaest ratnih pjesama dar je drevnog semitskog pisca. Izvorni rukopis je propao, ali srećom sačuvani su grčki prijevodi, a nedavno se pojavila sirijska verzija istih pjesama koju je dr. Rendel Harris prvi put objavio na engleskom jeziku 1909. godine. Datum pisanja može se odrediti sredinom prvog stoljeća prije Krista jer je tema ovih pjesama Pompejeva djela u Palestini i njegova smrt u Egiptu 48. godine prije Krista. Ovi psalmi imali su važno mjesto i bili su široko rasprostranjeni u ranoj Crkvi. Često se spominju u raznim kodeksima i povijestima prvih nekoliko stoljeća kršćanske ere. Kasnije su izgubljeni iz neobjašnjivih razloga; i tek su nakon mnogo stoljeća pronađeni za našu upotrebu. Osim književne vrijednosti ritma nalik trubi ovih stihova, ovdje imamo poglavlje uzbudljive drevne povijesti koje je napisao očevidac. Pompej dolazi sa Zapada. Koristi ovnove za razbijanje utvrda. Njegovi vojnici oskvrnjuju žrtvenik. Ubijen je u Egiptu nakon strašne karijere. U "pravednicima" ovih psalama vidimo farizeje; u "grešnicima" vidimo saduceje. To je ep o velikom narodu u vrtlogu velike krize. POGLAVLJE 1 Vapio sam Gospodinu kad sam bio u nevolji, Bogu kad su grešnici napali. Odjednom se preda mnom začula ratna uzbuna; Rekoh: "Uslišit će me jer sam pun pravednosti." U srcu sam mislio da sam pun pravednosti, Jer sam bila imućna i stekla sam bogatstvo djece. Njihovo se bogatstvo proširilo po cijeloj zemlji, I njihova slava do kraja zemlje. Uzvišeni su bili do zvijezda; Rekli su da nikada neće navijati. Ali su postali drski u svom blagostanju, I bili su bez razumijevanja, Njihovi grijesi bili su u tajnosti, A čak ni ja nisam imao nikakvo znanje o njima. Njihovi su prijestupi nadilazili prijestupe pogana prije njih; Potpuno su oskvrnuli svete stvari Gospodnje.
POGLAVLJE 2 Kad se grešnik uzoholi, ovnom za razbijanje sruši utvrđene zidine, I nisi ga spriječio. Strani narodi su se uzdizali na Tvoj oltar, Ponosno su ga gazili sandalama; Jer su sinovi Jeruzalema oskvrnuli svetišta Gospodnja, Oskvrnuo je bezakonjima prinose Božje. Stoga reče: Odbacite ih daleko od mene; To je bilo poništeno pred Bogom, Bilo je potpuno obeščašćeno; Sinovi i kćeri bili su u teškom ropstvu, Zapečaćen im je vrat, žig je bio među narodima. Prema njihovim grijesima učinio im je, Jer ih je ostavio u rukama onih koji su pobijedili. Okrenuo je lice svoje od njih da im se ne sažali, Mladi i stari i njihova djeca zajedno; Jer su svi, jedan do drugoga, učinili zlo time što nisu poslušali. I nebesa su se razljutila, I zemlja ih se gnušala; Jer nijedan čovjek na njemu nije učinio ono što su oni učinili, I zemlja je sve prepoznala Tvoji pravedni sudovi, Bože. Stavili su sinove Jeruzalema na ruganje za bludnice u njemu; Svaki je putnik ulazio usred punog dnevnog svjetla. Ismijavali su njihove prijestupe, kao što su i sami običavali činiti; U punom svjetlu dana otkrili su svoje bezakonje. I kćeri jeruzalemske oskvrnuše se po sudu Tvojem, Jer su se oskvrnuli neprirodnim spolnim odnosom. Boli me utroba i dno moje zbog tih stvari. Ipak ću te opravdati, Bože, u pravednosti srca, Jer se u sudovima tvojim očituje pravednost tvoja, Bože. Jer si grešnicima vratio prema njihovim djelima, Da, prema njihovim grijesima, koji su bili vrlo opaki. Otkrio si grijehe njihove, da bi se očitovao sud tvoj; Izbrisao si spomen na njih sa zemlje. Bog je pravedan sudac, I on ne gleda na osobe. Jer su narodi rugali Jeruzalem, gazeći ga; Njena ljepota je bila povučena s prijestolja slave. Opasala se kostrijetom umjesto lijepe odjeće, Umjesto krune, oko glave joj je bilo uže. Skinula je slavnu dijademu koju joj je Bog stavio na glavu,