Prispodoba o sijaču Matej 13:1-23 1 Istog dana Isus izađe iz kuće i sjede uz more. 2 I okupi se oko njega veliko mnoštvo, tako da on uđe u lađu i sjede; a sve mnoštvo stajaše na obali. 3 I govorio im je mnogo u prispodobama: “ Evo, sijač izađe sijati; 4 A kad je sijao, nešto zrna pade uz put, a ptice dođoše i pozobljuše ga. 5 Nešto je palo na kamenita mjesta, gdje nije imalo mnogo zemlje, i odmah je niknulo jer nije imalo duboke zemlje. 6 A kad je sunce izašlo, opržilo ih je i, budući da nisu imali korijena, usahnulo je. 7 A nešto je palo među trnje; i trnje je izraslo i ugušilo ih. 8 A drugo je palo na dobru zemlju i donijelo plod, neko stostruko, neko šezdesetstruko, neko tridesetstruko. 9 Tko ima uši da čuje, neka čuje. 10 Učenici pristupiše i rekoše mu: "Zašto im govoriš u prispodobama?" 11 On im odgovori: " Jer je vama dano znati tajne kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano." 12 Jer tko ima, dat će mu se i imat će još više; a tko nema, oduzet će mu se i ono što ima. 13 Zato im govorim u prispodobama: jer gledajući ne vide, a slušajući ne čuju i ne razumiju. 14 I u njima se ispunjava proročanstvo Izaijino koje kaže: Sluhom ćete čuti, ali nećete razumjeti; i očima ćete gledati, ali nećete vidjeti. 15 Jer je srce ovog naroda otvrdnulo, uši im teško čuju i oči su im zatvorili, da ne bi ikada očima vidjeli i ušima čuli i srcem razumjeli i obratili se te ih ja iscijelio. 16 Ali blago vašim očima jer vide, i vašim ušima jer čuju. 17 Jer zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, i nisu vidjeli; i čuti što vi čujete, i nisu čuli. 18 Poslušajte dakle prispodobu o sijaču. 19 A kad tko čuje riječ o kraljevstvu i ne razumije je, dolazi Zli i grabi što mu je posijano u srcu. To je onaj koji je posijan pokraj puta. 20 A onaj tko je posijan u kamenito mjesto, to je onaj koji čuje riječ i odmah je s radošću prima; 21 Ali nema korijena u sebi, nego je nestalan; jer kad nastane nevolja ili progonstvo zbog riječi, odmah se sablažnjava. 22 A onaj tko je posijan u trnje, to je onaj koji sluša riječ, ali briga ovoga svijeta i prijevara bogatstva uguše riječ te on ostane bez ploda.
1
23 A onaj tko je posijan u dobru zemlju jest onaj koji sluša riječ i razumije je; koji donosi plod i donosi, neki stostruko, neki šezdeset, neki trideset puta.
Marko 4:1-20 1 I ponovno poče učiti uz more. I okupi se oko njega veliko mnoštvo te uđe u lađu i sjede u moru; a sve mnoštvo bijaše uz more, na kopnu. 2 I poučavao ih je mnogočemu u prispodobama i govorio im u svojoj nauci: 3 Poslušajte! Gle, sijač je izašao sijati: 4 I dogodi se, dok je sijao, da nešto pade kraj puta, a ptice nebeske dođoše i pozobljuše ga. 5 A drugo pade na kamenito tlo, gdje nije imalo mnogo zemlje, i odmah nikne jer zemlja nije imala duboku. 6 Ali kad je sunce izašlo, opržilo se i, budući da nije imalo korijena, usahnulo je. 7 A drugo je palo među trnje, i trnje je naraslo i ugušilo ga, te nije dalo ploda. 8 A druga padoše na dobru zemlju i doniješe plod koji niknu i umnože se; i rodiše, jedno trideset, drugo šezdeset, a drugo stotinu. 9 A on im reče: " Tko ima uši da čuje, neka čuje." 10 A kad je bio nasamo, oni koji su bili oko njega s dvanaestoricom upitaše ga za prispodobu. 11 I reče im: " Vama je dano znati tajnu kraljevstva Božjega, a onima vani sve se to događa u prispodobama. 12 Da gledajući vide, ne vide; i slušajući čuju, ne razumiju, da se ne obrate i ne oproste im se grijesi. 13 A on im reče: " Zar ne znate ovu prispodobu? Kako ćete onda znati sve prispodobe?" 14 Sijač sije riječ. 15 A to su oni kraj puta, gdje se sije riječ; ali čim je čuju, odmah dolazi Sotona i uzima riječ posijanu u njihovim srcima. 16 A to su oni koji su posijani na kamenitom tlu: kad čuju riječ, odmah je s radošću prime; 17 i nemaju korijena u sebi, pa su nevremenski; a kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se sablazne. 18 A to su oni koji su posijani u trnje; oni koji slušaju riječ, 19 Brige ovoga svijeta i prijevara bogatstva i požude drugih stvari ulazeći uguše riječ te ona ostaje neplodna. 20 A to su oni koji su posijani na dobroj zemlji: oni koji slušaju riječ i primaju je te donose plod, neki trideseterostruki, neki šezdesetostruki, a neki stostruki.
Luka 8:4-15 4 Kad se okupilo mnogo ljudi i došli su k njemu iz svih gradova, on im progovori u prispodobi: 5 Sijač izađe sijati svoje sjeme. I dok je sijao, nešto pade kraj puta, zgaziše ga i ptice nebeske pozoboše. 6 A nešto je palo na stijenu i čim je niknulo, uvenulo je jer nije imalo vlage. 7 A drugo je palo među trnje; trnje je izraslo s njim i ugušilo ga. 8 Drugo pade na dobru zemlju, iznikne i rodi stostruko. Rekavši to, povika: " Tko ima uši da čuje, neka čuje!" 9 A učenici ga upitaše: "Što bi ta prispodoba mogla značiti?" 10 A on reče: " Vama je dano znati tajne kraljevstva Božjega, a drugima u prispodobama, da gledajući ne vide, i slušajući ne razumiju." 11 A ovo je prispodoba: Sjeme je riječ Božja. 12 Oni kraj puta su oni koji slušaju; tada dolazi đavao i uzima im riječ iz srca da ne bi vjerovali i spasili se. 13 Oni na stijeni su oni koji, kad čuju, s radošću prime riječ; i nemaju korijena, vjeruju neko vrijeme, a u vrijeme kušnje otpadaju. 14 A ono što je palo u trnje su oni koji, kad čuju, odu, ali se uguše brigama, bogatstvom i užicima ovoga života i ne donose savršen plod. 15 A ono što je na dobroj zemlji jest ono što, čuvši riječ u čistom i dobrom srcu, čuva je i strpljivo donosi plod.
2