POGLAVLJE 1
2. POGLAVLJE
1 U dvanaestoj godini vladavine Nabuhodonosora, koji je vladao u Ninivi, velikom gradu; u dane Arfaksada, koji je vladao Medijcima u Ekbatanu, 2 I sagradi u Ecbatanu zidove unaokolo od kamena klesanog tri lakta u širinu i šest lakata u dužinu, i načini visinu zida od sedamdeset lakata, a širinu njegovu od pedeset lakata. 3 I postavi mu kule na vrata njegova stotinu lakata visoke, a širinu u temelju šezdeset lakata. 4 I načini mu vrata, vrata koja bijahu uzdignuta do sedamdeset lakata visoka, a njihova širina bijaše četrdeset lakata, za izlazak njegove moćne vojske i za postavljanje njegovih pješaka. 5 Još u one dane zarati kralj Nabuhodonosor s kraljem Arfaksadom u velikoj ravnici, koja je ravnica u granicama Ragaua. 6 I dođoše k njemu svi oni koji su živjeli u brdima, i svi koji su živjeli uz Eufrat, Tigris i Hydaspes, i ravnicu Ariocha, kralja Elimejaca, i vrlo mnogi narodi sinova Chelodovih, okupili su se. u bitku. 7 Tada je Nabuhodonosor, kralj Asiraca, poslao svima koji su živjeli u Perziji, i svima koji su živjeli na zapadu, i onima koji su živjeli u Ciliciji, i Damasku, i Libanu, i Antilibanu, i svima koji su živjeli na morskoj obali, 8 I onima među narodima koji su bili od Karmela, i Galada, i više Galileje, i velike ravnice Esdreloma, 9 I svima koji bijahu u Samariji i njezinim gradovima, i s one strane Jordana do Jeruzalema, i Betane, i Chelusa, i Kadesa, i rijeke Egipta, i Taphnesa, i Ramessea, i cijele zemlje Gesem, 10 Dok ne dođete preko Tanisa i Memfisa, i do svih stanovnika Egipta, dok ne dođete do granica Etiopije. 11 Ali svi stanovnici zemlje zanemarili su zapovijed Nabuhodonosora, kralja Asiraca, niti su išli s njim u bitku; jer ga se nisu bojali: da, on je bio pred njima kao jedan čovjek, i oni su poslali njegove poslanike od sebe bez učinka i sa sramotom. 12 Stoga je Nabuhodonosor bio vrlo ljut na cijelu ovu zemlju, i zakleo se svojim prijestoljem i kraljevstvom, da će se sigurno osvetiti na svim onim obalama Cilicije, i Damaska, i Sirije, i da će pobiti mačem sve stanovnike zemlju moapsku, i sinove Amonove, i svu Judeju, i sve što bijaše u Egiptu, dok ne dođete do granica dvaju mora. 13 Zatim je krenuo u bojnom redu sa svojom snagom protiv kralja Arfaksada sedamnaeste godine, i pobijedio je u njegovoj bitci: jer je srušio svu moć Arfaksada, i sve njegove konjanike, i sva njegova kola, 14 I postade gospodar svojih gradova, i dođe u Ecbatane, i zauze kule, i opljačka ulice njegove, i ljepotu njegovu pretvori u sramotu. 15 Uhvatio je i Arfaksada u planinama Ragaua, probio ga svojim strijelama i uništio ga potpuno toga dana. 16 Tako se poslije toga vratio u Ninivu, i on i sva njegova družina raznih naroda koji su činili vrlo veliko mnoštvo ratnih ljudi, i ondje se odmorio i gozbio, i on i njegova vojska, stotinu i dvadeset dana.
1 I osamnaeste godine, dvadeset drugog dana prvoga mjeseca, u kući Nabuhodonosora, kralja asirskoga, razgovaralo se da bi se trebao, kako je rekao, osvetiti po svoj zemlji. 2 Stoga je pozvao k sebi sve svoje službenike i sve svoje velikaše, i priopćio im svoj tajni savjet, i zaključio je nevolju cijele zemlje iz svojih usta. 3 Tada su odredili da se uništi svako tijelo koje ne posluša zapovijed njegovih usta. 4 I kad je završio svoje savjetovanje, Nabuhodonosor, kralj Asiraca, pozva Holoferna, zapovjednika svoje vojske, koji je bio do njega, i reče mu. 5 Ovako govori veliki kralj, gospodar cijele zemlje: Evo, ti ćeš otići ispred mene i povesti sa sobom ljude koji se uzdaju u vlastitu snagu, pješaka stotinu i dvadeset tisuća; a broj konja s njihovim jahačima dvanaest tisuća. 6 Ići ćeš protiv cijele zapadne zemlje, jer nisu poslušali moju zapovijed. 7 I objavit ćeš da mi pripremaju zemlju i vodu: jer ću izaći u svom gnjevu protiv njih i pokrit ću cijelo lice zemlje nogama svoje vojske, i dat ću ih u plijen ih: 8 Tako će njihovi ubijeni ispuniti svoje doline i potoke i rijeka će biti ispunjena njihovim mrtvima, dok se ne izlije. 9 I odvest ću ih u zarobljeništvo do najudaljenijih krajeva zemlje. 10 Ti ćeš dakle izići. i zauzmi mi unaprijed sve njihove krajeve; i ako ti se pokore, ti ćeš mi ih sačuvati do dana njihove kazne. 11 A što se tiče buntovnika, neka ih oko tvoje ne poštedi; nego ih daj na klanje i otimaj ih kamo god stigneš. 12 Jer tako živ sam i snagom svoga kraljevstva, sve što sam rekao, učinit ću svojom rukom. 13 I pazi da ne prekršiš nijednu od zapovijedi svoga gospodara, nego ih potpuno izvrši, kako sam ti zapovjedio, i ne odgađaj ih izvršiti. 14 Tada Holoferno ode ispred svoga gospodara i pozva sve namjesnike i kapetane, i časnike asurske vojske; 15 I skupi odabrane ljude za bitku, kako mu je zapovjedio njegov gospodar, do sto dvadeset tisuća i dvanaest tisuća strijelaca na konjima; 16 I rasporedi ih, kao što je velika vojska određena za rat. 17 I uze deve i magarce za njihova kola, vrlo velik broj; i ovaca, volova i koza bez broja za njihovu opskrbu: 18 I mnogo hrane za svakoga u vojsci, i vrlo mnogo zlata i srebra iz kraljeve kuće. 19 Zatim je krenuo sa svom svojom silom da ide pred kralja Nabuhodonosora na putovanju i da pokrije cijelo lice zemlje prema zapadu s njihovim kolima, konjanicima i njihovim odabranim pješacima. 20 I mnoštvo raznih zemalja došlo je s njima kao skakavci i kao pijesak zemaljski, jer mnoštvu nije bilo broja. 21 I iziđoše iz Ninive tri dana hoda prema ravnici Bectileth, i utaboriše se iz Bectiletha blizu planine koja je s lijeve strane gornje Cilicije.
22 Zatim je uzeo svu svoju vojsku, svoje pješake, konjanike i bojna kola, i otišao odande u planinu; 23 I uništi Phud i Lud, i opljačka sve sinove Rassesove i sinove Izraelove, koji su bili prema pustinji na jugu zemlje Chellians. 24 Zatim je prešao preko Eufrata i prošao kroz Mezopotamiju, i uništio sve visoke gradove koji su bili na rijeci Arbonai, sve dok ne dođete do mora. 25 I zauzeo je granice Cilicije i pobio sve koji su mu se opirali, i došao do granica Jafeta, koje su bile na jugu, nasuprot Arabiji. 26 Opkolio je i sve sinove Madianove, spalio njihove šatore i opljačkao njihove stajnike. 27 Zatim je sišao u ravnicu Damask u vrijeme žetve pšenice, i spalio je sva njihova polja, i uništio njihova stada i goveda, također je opljačkao njihove gradove, i potpuno opustošio njihove zemlje, i pobio sve njihove mladiće oštrica mača. 28 Zato strah i strah od njega obuze sve stanovnike morskih obala, koji su bili u Sidonu i Tiru, i one koji su živjeli u Suru i Ocini, i sve koji su živjeli u Jemnaanu; a oni koji su živjeli u Azotu i Ascalonu jako su ga se bojali. POGLAVLJE 3 1 Stoga su poslali veleposlanike k njemu da dogovore mir, rekavši: 2 Gle, mi, sluge velikoga kralja Nabuhodonosora, ležimo pred tobom; iskoristi nas kako je dobro u tvojim očima. 3 Gle, naše kuće, sva naša mjesta, sva naša žitna polja, ovce i goveda, i svi stanovi i šatori naši leže pred tobom; koristi ih kako ti se svidi. 4 Gle, čak su i naši gradovi i njihovi stanovnici sluge tvoje; dođi i postupi s njima kako ti se čini dobrim. 5 Tako ljudi dođoše k Holofernu i priopćiše mu na ovaj način. 6 Zatim je sišao prema morskoj obali, i on i njegova vojska, i postavio garnizone u visokim gradovima, i uzeo iz njih odabrane ljude u pomoć. 7 Tako su ih oni i sva okolna zemlja primili s vijencima, s plesom i s bubnjevima. 8 Ipak je srušio njihove granice i sasjekao njihove gajeve: jer je naredio da se unište svi bogovi zemlje, da svi narodi trebaju štovati samo Nabuhodonosora, i da ga svi jezici i plemena zazivaju kao boga. 9 Također je došao protiv Esdraelona blizu Judeje, preko velikog tjesnaca Judeje. 10 I utaborio se između Gebe i Skitopolisa, i ondje je ostao cijeli mjesec da skupi sva kola svoje vojske. POGLAVLJE 4 1 A sinovi Izraelovi, koji su živjeli u Judeji, čuli su sve što je Holoferno, glavni zapovjednik Nabuhodonosora, kralja Asiraca, učinio narodima, i na koji je način opljačkao sve njihove hramove i uništio ih. 2 Zato su ga se silno bojali i bojali se za Jeruzalem i za hram Gospodina, Boga svojega.
3 Jer oni su se tek vratili iz sužanjstva, a sav narod Judeje nedavno je bio okupljen: i posuđe, žrtvenik i kuća bili su posvećeni nakon oskvrnjenja. 4 Zato su poslali u sve krajeve Samarije, u sela i u Bethoron, i Belmen, i Jerihon, i u Chobu, i Esoru, i u dolinu Salem. 5 I unaprijed su zauzeli sve vrhove visokih planina, i utvrdili sela koja su bila u njima, i spremili namirnice za opskrbu u ratu: jer su njihova polja bila kasno požnjevena. 6 I veliki svećenik Joacim, koji je u one dane bio u Jeruzalemu, piše onima koji su živjeli u Betuliji i Betomesthamu, koji je nasuprot Esdraelonu prema pučini, blizu Dothaima, 7 Zapovjedi im da čuvaju prolaze u brdovitom području: jer preko njih je bio ulaz u Judeju, i bilo je lako zaustaviti one koji bi došli, jer je prolaz bio ravan, za najviše dva čovjeka. 8 Sinovi Izraelovi učiniše kako im je zapovjedio veliki svećenik Joakim sa starješinama svega naroda Izraelova, koji su živjeli u Jeruzalemu. 9 Tada je svaki Izraelac zavapio Bogu s velikom žestinom, i s velikom su žestinom ponizili svoje duše: 10 I oni, i njihove žene i njihova djeca, i njihova stoka, i svaki stranac i najamnik, i njihove sluge kupljene novcem, metnu kostrijet na bokove svoje. 11 Tako su svi muškarci i žene, djeca i stanovnici Jeruzalema pali pred Hramom i posuli pepeo po glavama i raširili svoju kostrijet pred licem Gospodnjim; također su metnuli kostrijet oko žrtvenika, 12 I zavapiše Bogu Izraelovu svi jednodušno i usrdno, da ne preda njihovu djecu u plijen, i njihove žene u plijen, i gradove svoje baštine uništenju, i svetište oskvrnjenju i sramoti, i da se narodi raduju. 13 Tako je Bog čuo njihove molitve i pogledao na njihove nevolje, jer je narod mnogo dana postio po svoj Judeji i Jeruzalemu pred svetištem Gospodina Svemogućega. 14 Veliki svećenik Joakim i svi svećenici koji su stajali pred Gospodinom i oni koji su služili Gospodinu opasali su bedra kostrijetom i prinosili su dnevne žrtve paljenice, uz zavjete i besplatne darove naroda, 15 I imali su pepeo na svojim mitrama, i zavapili su Gospodinu svom svojom snagom, da milostivo pogleda na sav dom Izraelov. POGLAVLJE 5 1 Tada je objavljeno Holofernu, glavnom zapovjedniku asurske vojske, da su se sinovi Izraelovi pripremili za rat, i da su zatvorili prolaze u brdskom kraju, i da su utvrdili sve vrhove visokih brda i imali postavili prepreke u šampanjskim zemljama: 2 Na to se on jako razgnjevi i pozva sve moapske knezove, amonske kapetane i sve upravitelje morske obale, 3 I on im reče: Recite mi sada, vi sinovi Hanaanovi, tko je ovaj narod, koji živi u brdima, i koji su gradovi koje nastanjuju, i kakvo je mnoštvo njihove vojske, i gdje je
njihova moć i snagu, i koji je kralj postavljen nad njima, ili zapovjednik njihove vojske; 4 I zašto su odlučili da mi ne dođu u susret više od svih stanovnika zapada. 5 Tada reče Achior, zapovjednik svih sinova Amonovih, Neka sada moj gospodar čuje riječ iz usta tvog sluge, i ja ću ti objaviti istinu o ovom narodu, koji živi blizu tebe i nastanjuje brdovita područja. : i nikakva laž neće izaći iz usta sluge tvojega. 6 Ovaj narod potječe od Kaldejaca: 7 I dosad su boravili u Mezopotamiji, jer nisu htjeli slijediti bogove svojih otaca, koji su bili u zemlji Kaldeji. 8 Jer su napustili put svojih predaka i poklonili se Bogu neba, Bogu kojega su poznavali; pa su ih odbacili od lica njihovih bogova, a oni su pobjegli u Mezopotamiju i boravili ondje mnogo dana. 9 Tada im je njihov Bog zapovjedio da odu s mjesta gdje su boravili i da odu u zemlju Hanaan: gdje su živjeli i obogatili se zlatom i srebrom i vrlo mnogo stoke. 10 Ali kad je glad pokrila svu hanaansku zemlju, oni siđoše u Egipat i ondje borave kao stranci dok su se hranili, i postadoše ondje veliko mnoštvo, tako da se nije mogao izbrojiti njihov narod. 11 Zato se egipatski kralj digao protiv njih, lukavo je postupio s njima, ponizio ih radom na opekama i učinio ih robovima. 12 Tada su zavapili svome Bogu, i on je udario svu zemlju egipatsku neizlječivim pošastima: tako su ih Egipćani odbacili ispred sebe. 13 I Bog je pred njima osušio Crveno more, 14 I doveo ih je do planine Sina i Cades-Barne, i protjerao sve što je živjelo u pustinji. 15 Tako su se nastanili u zemlji Amorejaca i uništili su svojom snagom sve one iz Esebona i prešavši preko Jordana zauzeli su sve brdovite krajeve. 16 I istjeraše ispred sebe Kanaance, Ferezejce, Jebusejce, Sihemejce i sve Gergesejce, i oni ostadoše u toj zemlji mnogo dana. 17 I dok nisu griješili pred svojim Bogom, napredovali su, jer je Bog koji mrzi bezakonje bio s njima. 18 Ali kad su skrenuli s puta koji im je on odredio, bili su uništeni u mnogim vrlo teškim bitkama, i odvedeni su u zarobljeništvo u zemlju koja nije bila njihova, i hram njihova Boga bio je srušen na zemlju, a njihovi gradovi su bili razbijeni. zauzeli neprijatelji. 19 Ali sada su se vratili svome Bogu, i došli su s mjesta gdje su bili raspršeni, i zaposjeli su Jeruzalem, gdje je njihovo svetište, i sjede u brdima; jer je bilo pusto. 20 Sada dakle, moj gospodaru i namjesniče, ako postoji kakva zabluda protiv ovog naroda, i oni zgriješe protiv svog Boga, smatrajmo da će to biti njihova propast, pa idemo gore i pobijedit ćemo ih. 21 Ali ako nema nepravde u njihovom narodu, neka moj gospodar sada prođe, da ih njihov Gospodar ne brani, a njihov Bog ne bude za njih, pa mi postanemo ruglo pred cijelim svijetom. 22 I kad je Ahior završio ove riječi, sav narod koji je stajao oko šatora je mrmljao, a glavari Holofernovi i svi koji su živjeli uz more i u Moabu, govorili su da ga treba ubiti.
23 Jer, kažu oni, nećemo se bojati lica sinova Izraelovih: jer, evo, to je narod koji nema snage ni moći za jaku bitku. 24 Sada ćemo dakle, gospodaru Holoferne, ići gore, i oni će biti plijen koji će proždrijeti sva tvoja vojska. POGLAVLJE 6 1 I kad je nemir ljudi koji su bili oko vijeća prestao, Holoferno, glavni zapovjednik asurske vojske, rekao je Ahioru i svim Moapcima pred svom družinom drugih naroda, 2 A tko si ti, Ahiore, i najamnici Efrajimovi, da ste do danas prorokovali protiv nas i rekli da ne ratujemo s Izraelovim sinovima, jer će ih njihov Bog braniti? a tko je Bog osim Nabuhodonosora? 3 On će poslati svoju silu i uništit će ih s lica zemlje, i njihov Bog ih neće izbaviti; ali mi, njegove sluge, uništit ćemo ih kao jednog čovjeka; jer oni nisu u stanju održati snagu naših konja. 4 Jer s njima ćemo ih gaziti, i njihove će se planine napiti njihove krvi, i njihova polja bit će ispunjena njihovim mrtvim tijelima, i njihovi koraci neće moći izdržati pred nama, jer će potpuno nestati, govori kralj Nabuhodonosor, gospodar cijele zemlje: jer je rekao: Nijedna od mojih riječi neće biti uzaludna. 5 A ti, Ahiore, najamniče Amonov, koji si izgovorio ove riječi u dan svoje nepravde, nećeš više vidjeti moje lice od danas, dok se ne osvetim ovom narodu koji je izašao iz Egipta. 6 I tada će mač moje vojske i mnoštva onih koji mi služe proći kroz bokove tvoje, a ti ćeš pasti među njihove ubijene, kad se vratim. 7 Sada će te moje sluge odvesti natrag u brdoviti kraj i smjestit će te u jednom od gradova prolaza. 8 I nećeš propasti dok ne budeš uništen s njima. 9 I ako se uvjeriš u svome umu da će biti uhvaćeni, nemoj klonuti licem: Ja sam to rekao, i nijedna od mojih riječi neće biti uzaludna. 10 Tada je Holoferno zapovjedio svojim slugama, koje su čekale u njegovu šatoru, da uzmu Ahiora, odvedu ga u Betuliju i predaju ga u ruke sinova Izraelovih. 11 Tako ga njegove sluge uzeše i izvedoše ga iz tabora u ravnicu, a oni iz sredine ravnice odoše u brdoviti kraj i dođoše do izvora koji bijahu pod Betulijom. 12 Kad su ih ljudi iz grada vidjeli, uzeše svoje oružje i izađoše iz grada na vrh brda, a svaki čovjek koji je nosio praćku spriječio ih je da se popnu bacajući na njih kamenje. 13 Ipak, nakon što su tajno ušli ispod brda, svezali su Achiora, bacili ga dolje, ostavili ga u podnožju brda i vratili se svome gospodaru. 14 Ali Izraelci siđoše iz svoga grada, dođoše k njemu, odriješiše ga i odvedoše u Betuliju, i dadoše ga upraviteljima grada. 15 To su u ono vrijeme bili Ozija, sin Mihin, iz plemena Simeonova, i Habris, sin Gotonijelov, i Karmis, sin Melkielov. 16 I sazvaše sve starješine grada, i sva njihova mladež, i njihove žene, okupiše se na skupštinu, i postaviše
Ahiora usred svega svog naroda. Tada ga je Ozija upitao što je učinjeno. 17 I on je odgovorio i objavio im riječi Holofernova vijeća i sve riječi koje je rekao usred knezova Assurskih, i sve što je Holofern ponosno rekao protiv doma Izraelova. 18 Tada je narod pao ničice, poklonio se Bogu i zavapio Bogu. izreka, 19 O Gospodine Bože neba, pogledaj njihovu oholost i sažali se na nisko stanje naše nacije, i pogledaj na lice onih koji su ti danas posvećeni. 20 Tada su utješili Akiora i jako ga hvalili. 21 I Ozija ga odvede iz skupštine svojoj kući i priredi gozbu za starješine; te su cijelu noć zazivali Boga Izraelova u pomoć. POGLAVLJE 7 1 Sljedećeg dana Holoferno je zapovjedio svoj svojoj vojsci i svom narodu koji je došao da preuzme njegovu ulogu, da uklone svoj logor protiv Betulije, da unaprijed zauzmu uspone u brdovitom području i da ratuju protiv sinova Izraelovih. . 2 Tada su njihovi jaki ljudi uklonili svoje tabore toga dana, a vojska ratnika bila je stotinu i sedamdeset tisuća pješaka i dvanaest tisuća konjanika, osim prtljage, i drugih ljudi koji su pješačili među njima, vrlo veliko mnoštvo . 3 I utaboriše se u dolini blizu Betulije, kod izvora, i raširiše se u širinu preko Dothaima do Belmaima, a u dužinu od Betulije do Cynamona, koji je nasuprot Esdraelonu. 4 Kad su sinovi Izraelovi vidjeli njihovo mnoštvo, jako su se uzbunili i rekli su svaki svome bližnjemu: Sada će ovi ljudi lizati lice zemlje; jer ni visoke planine, ni doline, ni brda ne mogu izdržati njihovu težinu. 5 Tada je svaki čovjek uzeo svoje ratno oružje, i kad su zapalili vatre na svojim kulama, ostali su i bdjeli cijelu tu noć. 6 Ali drugog dana Holoferno izvede sve svoje konjanike naočigled sinova Izraelovih koji bijahu u Betuliji, 7 I razgledao je prolaze do grada, i došao do izvora njihovih voda, zauzeo ih, i postavio garnizone ratnih ljudi nad njima, a on sam krenuo prema svom narodu. 8 Tada mu dođoše svi poglavari Ezavovih sinova, svi namjesnici naroda Moaba i zapovjednici morske obale i rekoše: 9 Neka sada gospodar naš čuje riječ, da ne bude poraza u tvojoj vojsci. 10 Jer ovaj narod sinova Izraelovih ne pouzdaje se u svoja koplja, nego u visinu planina u kojima prebivaju, jer nije lako popeti se na vrhove njihovih planina. 11 Sada dakle, moj gospodaru, nemoj se boriti protiv njih u bojnom redu, i neće poginuti ni jedan čovjek iz tvog naroda. 12 Ostani u svom taboru i čuvaj sve ljude u svojoj vojsci, a sluge tvoje neka uzmu u svoje ruke izvor vode koji izvire iz podnožja planine. 13 Jer svi stanovnici Betulije ondje imaju vodu; tako će ih žeđ ubiti, i oni će napustiti svoj grad, a mi i naš narod
ćemo se popeti na vrhove planina koje su u blizini, i utaborit ćemo se na njima, da pazimo da nitko ne izađe iz grada. 14 Tako će oni i njihove žene i njihova djeca biti spaljeni vatrom, i prije nego mač dođe na njih, bit će oboreni na ulicama gdje žive. 15 Tako ćeš im dati zlu plaću; jer su se pobunili i nisu te mirno dočekali. 16 Ove se riječi svidjele Holofernu i svim njegovim slugama, te je odredio da se učini kako su rekli. 17 Tabor sinova Amonovih ode i s njima pet tisuća Asiraca, utaboriše se u dolini i zauzeše vodu i izvore vode sinova Izraelovih. 18 Tada su Ezavovi sinovi otišli sa sinovima Amonovim i utaborili se u brdima nasuprot Dothaimu; i poslali su neke od njih prema jugu i prema istoku prema Ekrebelu, koji je blizu Husija, to jest na potoku Mochmur; a ostatak asirske vojske utaborio se u ravnici i prekrio lice cijele zemlje; a njihovi šatori i kola bili su razapeti pred vrlo velikim mnoštvom. 19 Tada su sinovi Izraelovi zavapili Gospodinu, svome Bogu, jer im je srce klonulo, jer su ih svi njihovi neprijatelji okružili i nije bilo načina da se izbave od njih. 20 Tako je sva četa Assurova ostala oko njih, i njihovi pješaci, bojna kola i konjanici, trideset i četiri dana, tako da su sve njihove posude s vodom iznevjerile sve stanovnike Betulije. 21 I čatrnje su se ispraznile i nisu imali vode da se napiju jedan dan; jer su im davali piti na mjeru. 22 Zato su njihova mala djeca bila poludjela, a njihove žene i mladići padali su u nesvijest od žeđi i padali na ulicama grada i na vratima, i nije više bilo snage u njima. 23 Tada se sav narod okupio kod Ozije i kod poglavara grada, i mladići i žene i djeca, i povika iza glasa i reče pred svim starješinama: 24 Bog neka sudi između nas i vas: jer ste nam nanijeli veliku štetu, jer niste tražili mir od sinova Assurovih. 25 Jer sada nemamo pomoćnika, ali Bog nas je prodao u njihove ruke, da budemo bačeni pred njih u žeđi i velikoj propasti. 26 Sada ih dakle pozovi k sebi i predaj cijeli grad u plijen Holofernovu narodu i svoj njegovoj vojsci. 27 Jer bolje nam je biti njihov plijen nego umrijeti od žeđi; jer ćemo biti njegove sluge da žive naše duše i da ne vidimo pred očima smrti naše djece, ni naših žena ni naša djeca da umru. 28 Za svjedoke protiv vas uzimamo nebo i zemlju i Boga našega i Gospodina otaca naših, koji nas kažnjava prema grijesima našim i grijesima otaca naših, da ne učini kako danas rekosmo. 29 Tada nasta veliki plač jednodušno usred zbora. i zavapiše Gospodinu Bogu iza glasa. 30 Tada im Ozija reče: Braćo, budite hrabri, izdržimo još pet dana, u koje vrijeme Gospodin Bog naš može okrenuti svoju milost prema nama; jer on nas neće sasvim napustiti. 31 Ako ovi dani prođu i ne dođe nam pomoć, učinit ću po tvojoj riječi.
32 I rasprši narod, svakoga na svoju ruku; i otišli su do zidina i kula svoga grada i poslali žene i djecu u njihove kuće; i oni su bili vrlo potišteni u grad. POGLAVLJE 8 1 U to vrijeme čula je za to Judita, koja je bila kći Merarija, sina Oksa, sina Josipa, sina Ozela, sina Elcije, sina Ananije, sina Gedeona, sina Rafaima , sin Acitoa, sina Eliua, sina Eliaba, sina Nathanaela, sina Samaela, sina Salasadala, sina Izraela. 2 Manasije bijaše njezin muž, od njezina plemena i roda, koji je umro u žetvi ječma. 3 Jer dok je stajao i nadgledao one koji su vezali snopove u polju, vrućina mu je došla na glavu, pao je na svoju postelju i umro u gradu Betuliji: i pokopali su ga s njegovim očevima u polju između Dothaima i Balama. . 4 Tako je Judita bila udovica u svojoj kući tri godine i četiri mjeseca. 5 I napravi sebi šator na krovu svoje kuće, obuče kostrijet oko svojih bokova i obuče svoju udovičku odjeću. 6 I postila je sve dane svoga udovištva, osim uoči subote, subote, uoči mladog mjeseca, mladog mjeseca i blagdana i svečanih dana doma Izraelova. 7 Bila je također lijepa lica i vrlo lijepa za vidjeti; a njezin muž Manase ostavio joj je zlato, srebro, sluge i sluškinje, stoku i zemlju; a ona je ostala na njima. 8 I nije bilo nikoga da joj uputi ružnu riječ; pošto se jako bojala Boga. 9 Kad je čula zle riječi naroda protiv namjesnika, da su padali u nesvijest zbog nedostatka vode; jer Judita je čula sve riječi koje im je Ozija rekao, i da se zakleo da će predati grad Asircima nakon pet dana; 10 Zatim je poslala svoju poslužiteljicu, koja je upravljala svim stvarima koje je imala, da pozove Oziasa, Chabrisa i Charmisa, starešine grada. 11 I oni dođoše k njoj, a ona im reče: Slušajte me sada, o vi upravitelji stanovnika Betulije: jer vaše riječi koje ste danas izgovorili pred narodom nisu ispravne, dotičući se ove zakletve koju ste dali i izgovorili između Boga i vas, i obećali smo predati grad našim neprijateljima, osim ako se ovih dana Gospodin obrati da vam pomogne. 12 A sada tko ste vi koji danas iskušavate Boga i stojite umjesto Boga među djecom ljudskom? 13 A sada kušajte Gospodina Svemogućega, ali nikada ništa nećete saznati. 14 Jer ne možete pronaći dubinu srca čovječjega, niti možete opaziti stvari koje on misli; kako onda možete istražiti Boga, koji je stvorio sve te stvari, i upoznati njegovu misao ili dokučiti njegovu namjeru? Ne, braćo moja, ne gnjevite Gospodina, Boga našega. 15 Jer ako nam ne pomogne unutar ovih pet dana, on ima moć braniti nas kad god hoće, čak i svaki dan, ili nas uništiti pred našim neprijateljima. 16 Ne vežite namjere Gospodina, Boga našega, jer Bog nije kao čovjek da bi mu se prijetilo; niti je kao sin čovječji da se koleba.
17 Zato čekajmo njegovo spasenje i zazovimo ga da nam pomogne, i on će uslišati naš glas, ako mu je po volji. 18 Jer nije bilo nikoga u našem dobu, niti ima sada u ovim danima, ni plemena, ni obitelji, ni naroda, ni grada među nama, koji bi štovali bogove stvorene rukama, kao što je bilo prije. 19 Zbog toga su naši očevi bili predani maču i plijenu i pali su pred našim neprijateljima. 20 Ali mi ne poznajemo drugog boga, stoga vjerujemo da on neće prezreti nas, niti bilo koga iz našeg naroda. 21 Jer ako nas se uhvati tako, cijela će Judeja ležati u pustoši, a naše će svetište biti opljačkano; i on će zahtijevati njegovu profanaciju u našim ustima. 22 I pokolj naše braće, i ropstvo zemlje, i opustošenje naše baštine, on će okrenuti na naše glave među poganima, gdje god budemo u ropstvu; i bit ćemo sablazan i poruga svima onima koji nas posjeduju. 23 Jer naše ropstvo neće biti usmjereno na milost, nego će ga Gospodin, Bog naš, obratiti na sramotu. 24 Sada dakle, o braćo, pokažimo primjer našoj braći, jer njihova srca ovise o nama, i svetište, i kuća, i žrtvenik počivaju na nama. 25 Hvalimo još Gospodina, Boga našega, koji nas iskušava kao što je činio naše očeve. 26 Sjetite se što je učinio Abrahamu, i kako je Isaku iskušao, i što se dogodilo Jakovu u Mezopotamiji Siriji, kad je čuvao ovce Labana, brata svoje majke. 27 Jer nije nas ognjem iskušao, kao njih, da ispita njihova srca, niti nam se osvetio, nego Gospodin bičuje one koji mu se približavaju da ih opomene. 28 Tada joj Ozija reče: "Sve što si rekla, rekla si dobra srca, i nema nikoga tko bi mogao osporiti tvoje riječi." 29 Jer ovo nije prvi dan u kojem se očitovala tvoja mudrost; ali od početka tvojih dana svi su ljudi upoznali tvoju razumnost, jer je raspoloženje srca tvoga dobro. 30 Ali narod je bio vrlo žedan i prisilio nas je da im učinimo što smo rekli i da se zakunemo na sebe, koju nećemo prekršiti. 31 Zato se sada moli za nas, jer ti si pobožna žena, i Gospodin će nam poslati kišu da napuni naše bunare, i nećemo više pasti u nesvijest. 32 Tada im Judita reče: "Poslušajte me i učinit ću nešto što će ići kroz sve naraštaje među djecom našega naroda." 33 Vi ćete stajati ove noći na vratima, a ja ću izaći sa svojom poslužiteljicom; i unutar dana koje ste obećali predati grad našim neprijateljima, Gospodin će pohoditi Izraela mojom rukom. 34 Ali ne pitajte za moje djelo: jer neću vam ga objaviti dok se ne dovrše stvari koje činim. 35 Tada joj Ozija i knezovi rekoše: Idi u miru i Gospodin Bog neka bude pred tobom, da se osveti našim neprijateljima. 36 Vratiše se iz šatora i odoše u svoje štićenike. POGLAVLJE 9 1 Judita je pala ničice, posula se pepelom po glavi i otkrila kostrijet u koji je bila odjevena; i otprilike u
vrijeme kada je tamjan te večeri bio prinošen u Jeruzalemu u kući Gospodnjoj, Judita je povikala jakim glasom i rekla: 2 Gospodine, Bože moga oca Šimuna, kojemu si dao mač da se osveti tuđincima, koji si odrešio pojas sluškinji da je oskvrni, i otkrio bedro na njezinu sramotu, i oskvrnio njezino djevičanstvo na njezinu sramotu; jer ti si rekao: 'Neće biti tako'; a ipak su to učinili: 3 Zato si dao njihove vladare da budu ubijeni, tako da su obojili svoju postelju u krvi, prevareni, i udarili su sluge s njihovim gospodarima, i gospodare na njihovim prijestoljima; 4 I dao si njihove žene u plijen, i njihove kćeri u ropstvo, i sav njihov plijen da podijeliš svojoj dragoj djeci; koji su bili pokrenuti tvojom revnošću i gnušali se prljavštine svoje krvi i zazivali te u pomoć: Bože, Bože moj, usliši i mene udovicu. 5 Jer ti si učinio ne samo ono, nego i ono što je ispalo prije i što je uslijedilo poslije; mislio si na stvari koje su sada i koje će doći. 6 Da, stvari koje si odredio bile su spremne i rekle su: Evo, ovdje smo, jer svi su tvoji putovi pripravljeni i tvoje su presude u predznanju. 7 Jer, gle, Asirci su umnožili svoju moć; uzvišeni su s konjem i čovjekom; hvale se snagom svojih pješaka; uzdaju se u štit, i koplje, i luk, i praćku; i ne znaj da si ti Gospodin koji slamaš bitke: Gospodin je ime tvoje. 8 Sruši njihovu snagu u svojoj snazi i obori njihovu silu u svom gnjevu, jer su naumili oskvrniti tvoje svetište i oskvrniti šator gdje počiva tvoje slavno ime i oboriti mačem rog tvoga žrtvenika. 9 Pogledaj njihovu oholost i pošalji svoj gnjev na njihove glave: daj u moju ruku, koja sam udovica, moć koju sam začela. 10 Udari prijevarom mojih usana slugu s knezom, i kneza sa slugom, sruši njihovu veličanstvenost rukom žene. 11 Jer tvoja moć ne stoji u mnoštvu niti tvoja snaga u jakim ljudima: jer ti si Bog unesrećenih, pomoćnik potlačenih, podupiratelj slabih, zaštitnik napuštenih, spasitelj onih koji su bez nade. . 12 Molim te, molim te, Bože oca moga i Bože baštine Izraelove, Gospodaru neba i zemlje, Stvoritelju voda, kralju svakoga stvorenja, usliši molitvu moju: 13 I učini da im moj govor i prijevara budu rana i udarac onima koji su naumili okrutne stvari protiv tvoga saveza i tvoje posvećene kuće, protiv vrha Siona i protiv kuće posjeda tvojih sinova. 14 I učini da svaki narod i pleme prizna da si ti Bog sve moći i moći, i da nitko drugi ne štiti narod Izraelov osim tebe. POGLAVLJE 10 1 Nakon toga je prestala zazivati Boga Izraelova i završila je sve ove riječi. 2 Ustala je gdje je bila pala, pozvala svoju sluškinju i sišla u kuću u kojoj je boravila u dane subote i u dane svojih blagdana,
3 I skinula je kostrijet koji je imala na sebi, i odbacila odjeću svog udovištva, i oprala cijelo tijelo vodom, i namazala se dragocjenom pomašću, i uplela kosu na glavi, i stavila gumu na i odjenu svoju radosnu odjeću u koju je bila odjevena za života svoga muža Manasijea. 4 I ona uze sandale na svoje noge, stavi oko sebe svoje narukvice, svoje lance, svoje prstenje, svoje naušnice i sve svoje ukrase, i obuče se hrabro, da mami oči svih ljudi koji bi je vidjeli. 5 Zatim je dala svojoj sluškinji bocu vina i vrč ulja i napunila vreću prženim žitom, komadima smokava i finim kruhom; pa je sve te stvari skupila i stavila na sebe. 6 Tako iziđoše do vrata grada Betulije i tamo nađoše Oziju i starješine grada, Chabrisa i Charmisa. 7 Kad su je vidjeli da joj se lice promijenilo i da joj se odjeća promijenila, začudiše se vrlo njezinoj ljepoti i rekoše joj. 8 Bog, Bog otaca naših, dao ti milost i dovršio pothvate tvoje na slavu sinova Izraelovih i na uzvišenje Jeruzalema. Zatim su obožavali Boga. 9 I ona im reče: Zapovjedite da mi se otvore gradska vrata da mogu poći izvršiti ono što ste mi rekli. Zato su zapovjedili mladićima da joj otvore, kao što je rekla. 10 Kad su to učinili, Judita je izašla, ona i njena sluškinja s njom; a ljudi iz grada su pazili na nju sve dok nije sišla niz planinu i dok nije prošla dolinu i više je nije mogla vidjeti. 11 Tako su išli ravno u dolinu, i susrela ju je prva asirska straža, 12 I uze je i upita je: "Iz kojeg si naroda?" a odakle ti dolaziš? i kamo ideš? A ona reče: Ja sam Hebrejka i pobjegla sam od njih, jer će ti biti predani da ih uništiš. 13 I ja dolazim pred Holoferna, zapovjednika vaše vojske, da objavim riječi istine; i pokazat ću mu put kojim će ići i osvojiti čitavo brdsko područje, a da ne izgubi ni tijelo ni život ijednog od svojih ljudi. 14 Kad su ljudi čuli njezine riječi i vidjeli njezino lice, vrlo su se čudili njezinoj ljepoti i rekoše joj: 15 Spasio si svoj život time što si požurio sići pred našeg gospodara: sada dakle dođi u njegov šator, i neki od nas će te voditi dok te ne predaju njegovim rukama. 16 I kad staneš pred njega, ne boj se u srcu svome, nego mu pokaži po svojoj riječi; i on će te lijepo moliti. 17 Tada izabraše između njih stotinu ljudi da prate nju i njezinu sluškinju; i dovedoše je u Holofernov šator. 18 Tada nastane skup po cijelom taboru: jer se među šatorima čula buka o njezinom dolasku, i došli su oko nje, dok je stajala izvan Holofernova šatora, dok mu nisu rekli za nju. 19 Čudili su se njezinoj ljepoti i zbog nje su se divili sinovi Izraelovi, i svaki je govorio svome bližnjemu: Tko bi prezirao ovaj narod koji ima takve žene među sobom? zacijelo nije dobro da od njih ostane jedan čovjek koji bi, otpušten, mogao zavesti cijelu zemlju. 20 Oni koji su ležali blizu Holoferna iziđoše i sve njegove sluge i uvedoše je u šator. 21 Holoferno je počivao na svojoj postelji pod baldahinom, koji je bio tkan purpurom, zlatom, smaragdima i dragim kamenjem.
22 Pokazali su mu o njoj; i izađe pred svoj šator sa srebrnim svjetiljkama pred sobom. 23 Kad je Judita došla pred njega i njegove sluge, svi su se divili ljepoti njezina lica; a ona pade ničice i pokloni mu se, a njegove je sluge podignu. POGLAVLJE 11 1 Tada joj Holoferno reče: Ženo, budi dobra, ne boj se u svom srcu: jer nikada nisam povrijedio nikoga tko je htio služiti Nabuhodonosoru, kralju cijele zemlje. 2 Sada, dakle, da tvoj narod, koji prebiva u gorama, nije osvijetlio preko mene, ne bih podigao svoje koplje na njih; ali oni su to sami sebi učinili. 3 Ali sada mi reci zašto si pobjegao od njih i došao k nama: jer si došao radi zaštite; budi miran, živjet ćeš ovu noć, i poslije: 4 Jer nitko te neće povrijediti, nego će te dobro moliti, kao što čine sluge kralja Nabuhodonosora, mog gospodara. 5 Tada mu Judita reče: Primi riječi svoga sluge i dopusti svojoj sluškinji da govori u tvojoj prisutnosti, a ja neću objaviti laž svome gospodaru ove noći. 6 Budeš li poslušao riječi svoje sluškinje, Bog će učiniti da se to savršeno dogodi mimo tebe; i moj gospodar neće iznevjeriti svoje namjere. 7 Tako živ Nabuhodonosor, kralj cijele zemlje, i tako živa njegova moć, koji te je poslao da podupireš sve živo: jer neće mu samo ljudi služiti preko tebe, nego i zvijeri poljske, i stoka, i ptice nebeske, živjet će od tvoje moći pod Nabuhodonosorom i cijelom njegovom kućom. 8 Jer smo čuli o tvojoj mudrosti i tvojoj politici, i glasi se po cijeloj zemlji, da si ti jedini izvrstan u cijelom kraljevstvu, i moćan u znanju, i divan u ratnim podvizima. 9 Što se tiče stvari koju je Achior govorio u tvom vijeću, čuli smo njegove riječi; jer su ga ljudi iz Betulije spasili i on im je objavio sve što ti je rekao. 10 Stoga, o gospodaru i upravitelju, ne poštuj njegovu riječ; ali stavi to u svoje srce, jer je istina: jer naš narod neće biti kažnjen, niti će mač nadvladati njih, ako ne griješe protiv svog Boga. 11 I sada, da moj gospodar ne bude poražen i osujećen u svojoj namjeri, čak je i smrt sada pala na njih, i njihov ih je grijeh obuzeo, čime će izazvati svoga Boga na gnjev kad god budu činili ono što nije dolično. gotovo: 12 Jer im je nestalo hrane, a sva im je voda oskudna, i oni su odlučili dignuti ruke na svoju stoku, i namjeravali su pojesti sve one stvari koje im je Bog svojim zakonima zabranio da jedu: 13 I odlučili su potrošiti prvine od desetine vina i ulja, koje su posvetili i sačuvali za svećenike koji služe u Jeruzalemu pred licem našega Boga; koje stvari nikome od ljudi nije dopušteno dodirivati rukama. 14 Poslali su neke u Jeruzalem, jer su i oni koji tamo žive učinili slično, da im donesu dozvolu senata. 15 Sada kad im jave, oni će to odmah učiniti, i bit će ti dati da ih uništiš isti dan.
16 Zato ja, sluškinja tvoja, znajući sve to, bježim ispred njih; i Bog me je poslao da radim s tobom stvari, kojima će se sva zemlja zaprepastiti i tko god to čuje. 17 Jer tvoj je sluga religiozan i služi Bogu nebeskom danju i noću: sada ću, dakle, moj gospodaru, ostati s tobom, a tvoj će sluga izaći noću u dolinu, a ja ću se moliti Bogu, a on reći će mi kada počine svoje grijehe: 18 Doći ću i pokazati ti to; tada ćeš izaći sa svom svojom vojskom i nitko od njih neće ti se oduprijeti. 19 Vodit ću te kroz Judeju dok ne dođeš pred Jeruzalem; i postavit ću prijestolje tvoje usred njega; i tjerat ćeš ih kao ovce koje nemaju pastira, a pas neće ni otvoriti usta na tebe: jer ove stvari su mi bile rečene prema mom predznanju, i objavljene su mi, i poslan sam da kažem ti. 20 Tada se njezine riječi svidjele Holofernu i svim njegovim slugama; i začudiše se njezinoj mudrosti i rekoše: 21 Nema takve žene od kraja do kraja zemlje, i zbog ljepote lica i zbog mudrosti riječi. 22 Isto tako Holoferno joj reče. Bog je dobro učinio što te je poslao pred narod, da snaga bude u našim rukama, a uništenje na onima koji olako gledaju na mog gospodara. 23 A sada si i lijep u svome licu i duhovit u svojim riječima: doista, ako budeš činio kako si rekao, tvoj će Bog biti moj Bog, i ti ćeš stanovati u kući kralja Nabuhodonosora, i bit ćeš poznat u cijelom svijetu. Zemlja. POGLAVLJE 12 1 Zatim je zapovjedio da je uvedu tamo gdje je bio postavljen njegov tanjur; i zapovjedi da joj pripremaju od njegova vlastita jela i da ona pije od njegova vina. 2 Judith reče: "Neću jesti od toga da se ne uvrijedim; ali će mi biti osigurana opskrba od onoga što sam donijela." 3 Tada joj Holoferno reče: Ako tvoja opskrba izostane, kako da ti damo isto? jer nema s nama nikoga od naroda tvoga. 4 Tada mu Judita reče: Tako mi života bila duša, moj gospodaru, tvoja sluškinja neće potrošiti ono što ja imam, prije nego što Gospodin izvrši mojom rukom ono što je odredio. 5 Tada su je sluge Holofernove uvele u šator, i spavala je do ponoći, a ustala je kad je bila jutarnja straža, 6 I posla Holofernu, govoreći: Neka moj gospodar sada naredi da tvoja sluškinja može ići na molitvu. 7 Tada je Holoferno zapovjedio svojoj straži da je ne zadržavaju: tako je ostala u taboru tri dana, a noću je izašla u dolinu Betulije i oprala se u izvoru vode pokraj tabora. 8 Kad je izašla, zamolila je Gospodina, Boga Izraelova, da joj uputi put za podizanje djece njezina naroda. 9Tako je ušla čista i ostala u šatoru sve dok uvečer nije pojela svoje meso. 10 Četvrtog dana Holoferno je priredio gozbu samo za svoje sluge, a nije pozvao nikoga od službenika na gozbu.
11 Tada je rekao Bagoi, eunuhu, koji je bio zadužen za sve što je imao: Idi sada i nagovori ovu Hebrejku koja je s tobom da dođe k nama i jede i pije s nama. 12 Jer, evo, bit će sramota za nas ako takvu ženu pustimo da ode, a da nije bila u društvu; jer ako je ne privučemo k sebi, ismijat će nam se. 13 Tada Bagoa ode ispred Holoferna, dođe k njoj i reče: Neka se ova lijepa djevojka ne boji doći mome gospodaru i biti počašćena u njegovoj prisutnosti, piti vino, veseliti se s nama i biti učinila je ovaj dan kao jedna od kćeri Asiraca, koje služe u kući Nabuhodonosora. 14 Tada mu Judita reče: "Tko sam ja sada da se protivim svom gospodaru?" sigurno ću brzo učiniti sve što mu se sviđa, i to će mi biti radost do dana moje smrti. 15 Tako je ona ustala i okitila se svojom odjećom i svim svojim ženskim ruhom, a njezina je sluškinja otišla i položila joj meke kože na tlo preko Holoferna, koje je primila od Bagoe za svoju svakodnevnu upotrebu, da može sjediti i jesti na njima. 16 Kad je Judita ušla i sjela, Holofernovo je srce bilo opčinjeno njome, a um mu je bio ganut, i silno je želio njezino društvo; jer čekao je vrijeme da je prevari, od dana kad ju je vidio. 17 Tada joj Holoferno reče: "Pij sada i veseli se s nama." 18 Judita reče: Sada ću piti, moj gospodaru, jer je moj život u meni danas veći nego svih dana otkako sam se rodio. 19 Zatim je uzela, jela i pila pred njim što je njezina sluškinja bila pripremila. 20 Holoferno joj se jako oduševio i popio je više vina nego što je ikada popio u jednom danu otkako se rodio. POGLAVLJE 13 1 Kad je došla večer, njegove su sluge požurile otići, a Bagoas je zatvorio svoj šator vani i otpustio konobare ispred svoga gospodara; i pođoše u svoje postelje, jer svi bijahu umorni, jer je gozba bila duga. 2 Judita je ostala sama u šatoru, a Holoferno je ležao sam na svojoj postelji, jer je bio pun vina. 3 Judita je zapovjedila svojoj sluškinji da stoji izvan svoje spavaće sobe i da je čeka. izlazeći, kao što je činila svaki dan: jer je rekla da će otići na svoje molitve, i razgovarala je s Bagoasom u skladu s istom svrhom. 4 Tako su svi otišli i nitko nije ostao u spavaćoj sobi, ni mali ni veliki. Tada Judita, stojeći kraj njegove postelje, reče u svom srcu: O Gospodine Bože svake moći, pogledaj ovaj dar na djela mojih ruku za uzvišenje Jeruzalema. 5 Jer sada je vrijeme da pomogneš svojoj baštini i da izvršiš svoje pothvate na uništenje neprijatelja koji su ustali protiv nas. 6 Zatim je došla do stupa kreveta, koji je bio uz Holofernovo uzglavlje, i skinula njegovu odjeću s njega, 7 I pristupi k njegovoj postelji, uhvati ga za kosu i reče: Ojačaj me, Gospodine, Bože Izraelov, danas! 8 I udari ga dvaput po vratu iz sve snage i ote mu glavu.
9 I prevrne njegovo tijelo s kreveta i skine baldahin sa stupova; i odmah nakon što je otišla i dala Holofernovu glavu svojoj sluškinji; 10 I ona to stavi u svoju vreću s mesom: tako njih dvoje odoše zajedno prema svom običaju na molitvu; i kad prođoše tabor, obiđoše dolinu, i popeše se na planinu Betuliju, i dođoše do njezinih vrata. 11 Tada reče Judita izdaleka stražarima na vratima: "Otvorite, otvorite vrata! Bog, naš Bog, s nama je, da pokaže svoju moć još u Jeruzalemu i svoju vojsku protiv neprijatelja, kao što je čak i učinio." učinio ovaj dan. 12 Kad su ljudi iz njezina grada čuli njezin glas, požurili su sići do gradskih vrata i pozvali starješine grada. 13 I tada su potrčali svi zajedno, i mali i veliki, jer im je bilo čudno što je ona došla: pa su otvorili vrata, i primili ih, i naložili vatru za svjetlo, i stali oko njih. 14 Tada im reče jakim glasom: "Hvaljen, hvaljen Bog, hvaljen Bog, velim, jer nije oduzeo svoje milosrđe domu Izraelovu, nego je ove noći uništio naše neprijatelje mojim rukama." 15 Tako je ona izvadila glavu iz torbe, i pokazala je, i rekla im, evo glave Holoferna, glavnog zapovjednika asurske vojske, i gle baldahina, u kojem je ležao u svom pijanstvu; i Gospod ga udari rukom žene. 16 Tako œiv bio Gospod, koji me je çuvao na mom putu kojim sam išao, moje ga je lice zavelo na njegovu propast, a ipak nije sa mnom poçinio grijeha da me oskvrni i osramoti. 17 Tada sav narod bijaše divno zaprepašten, nakloni se i pokloni Bogu, rekavši jednodušno: Blagoslovljen budi, Bože naš, koji si danas uništio neprijatelje svoga naroda. 18 Tada joj reče Ozija, O kćeri, blagoslovljena si od Svevišnjeg Boga iznad svih žena na zemlji; i blagoslovljen budi Gospod Bog, koji stvori nebo i zemlju, koji te je uputio da odsječeš glavu glavarima naših neprijatelja. 19 Jer ovo tvoje pouzdanje neće odstupiti od srca ljudi, koji se Božju snagu sjećaju zauvijek. 20 I Bog ti obrati ovo na vječnu hvalu, da te pohodi u dobrim stvarima jer nisi poštedio svoj život za nevolju našeg naroda, nego si osvetio našu propast, hodajući pravim putem pred našim Bogom. I sav narod reče; Neka bude tako, neka bude. POGLAVLJE 14 1 Tada im Judita reče: Poslušajte me sada, braćo moja, i uzmite ovu glavu i objesite je na najviše mjesto svojih zidova. 2 I čim svane jutro i sunce izađe na zemlju, uzmite svatko svoje oružje i izađite svaki hrabri čovjek izvan grada, i postavite zapovjednika nad njima, kao da želite siđi u polje prema straži asirskoj; ali ne idi dolje. 3 Tada će uzeti svoje oružje, i otići će u svoj tabor, i podići će zapovjednike vojske Assurove, i otrčat će do Holofernova šatora, ali ga neće naći: tada će ih uhvatiti strah, i oni će pobjeći će pred tvojim licem. 4 Tako ćete ih vi i svi koji nastanjujete obalu Izraelovu progoniti i oboriti u hodu.
5 Ali prije nego učinite ove stvari, pozovite me Ahiora Amonca, da može vidjeti i upoznati onoga koji je prezirao dom Izraelov i koji ga je poslao k nama takoreći u smrt. 6 Tada su pozvali Achiora iz kuće Ozijine; a kad je došao i ugledao glavu Holofernovu u ruci čovjeka u zboru naroda, pao je ničice i duh mu je klonuo. 7 Ali kad su ga vratili, on pade pred Juditine noge, pokloni joj se i reče: Blagoslovljena si u svim Judinim šatorima i u svim narodima, koji će čuti tvoje ime biti zadivljeni. 8 Reci mi sada sve što si učinio ovih dana. Tada mu je Judita ispričala usred naroda sve što je učinila od dana kad je izišla do onoga časa kad im je progovorila. 9 Kad je prestala govoriti, narod je povikao iza glasa i podigao radosnu buku u svom gradu. 10 Kad je Ahior vidio sve što je učinio Bog Izraelov, vrlo je povjerovao u Boga, i obrezao je svoju kožicu, i bio je pridružen domu Izraelovu do današnjeg dana. 11 Čim je jutro svanulo, objesili su Holofernovu glavu na zid, i svaki je uzeo svoje oružje, te su u četama otišli u tjesnac planine. 12 Ali kad su ih Asirci vidjeli, poslali su svojim glavarima, koji su došli svojim kapetanima i tribunima, i svakom od svojih vladara. 13 Tako su došli do Holofernova šatora i rekli onom koji je bio zadužen za sve njegove stvari: Probudi sada našeg gospodara, jer su se robovi odvažili spustiti se protiv nas u bitku, da budu potpuno uništeni. 14 Tada uđe Bagoas i pokuca na vrata šatora; jer je mislio da je spavao s Judith. 15 No budući da se nitko nije javio, otvori ih, uđe u spavaću sobu i nađe ga bačenog na podu mrtvog, a glava mu je bila oduzeta. 16 Zato povika iza glasa, s plačem i uzdisajem i snažnim krikom i razdrije haljine svoje. 17 Nakon što je ušao u šator u kojem je Judita boravila, i kad je nije našao, iskočio je među ljude i povikao: 18 Ovi su robovi podmukli; jedna žena od Hebreja nanijela je sramotu kući kralja Nabuhodonosora: jer, gle, Holoferno leži na zemlji bez glave. 19 Kad su zapovjednici asirske vojske čuli te riječi, razderali su svoje kapute i njihovi su se umovi silno uznemirili, a po cijelom taboru nasta vika i velika buka. POGLAVLJE 15 1 Kad su to čuli oni koji su bili u šatorima, zaprepastiše se što se dogodilo. 2 I strah i drhtanje obuze ih, tako da nije bilo čovjeka koji bi se usudio ostati u očima svoga bližnjega, nego su pojurili svi zajedno, pobjegli su na sve strane ravnice i brda. 3 Pobjegli su i oni koji su se utaborili u planinama oko Betulije. Tada sinovi Izraelovi, svi koji su među njima bili ratnici, pojuriše na njih. 4 Tada je poslao Oziju u Betomasthem, i u Bebai, i Chobai, i Colu i na sve krajeve Izraela, one koji trebaju reći stvari koje su se dogodile, i da svi jurnu na svoje neprijatelje da ih unište.
5 Kad su sinovi Izraelovi to čuli, svi su se zajedno srušili na njih i pobili ih do Chobaja; isto tako i oni koji su došli iz Jeruzalema i iz svih brdovitih krajeva, (jer su im ljudi rekli što se dogodilo). u taboru njihovih neprijatelja) i oni koji su bili u Galaadu i u Galileji, progonili su ih velikim pokoljem, sve dok nisu prošli Damask i njegove granice. 6 A ostatak koji je živio u Betuliji, napao je tabor Assurov, opljačkao ih i silno se obogatio. 7 Sinovi Izraelovi koji su se vratili s pokolja imali su ono što je ostalo; a sela i gradovi, koji bijahu u planinama i u ravnici, zadobiše mnogo plijena, jer mnoštvo bijaše vrlo veliko. 8 Tada veliki svećenik Joakim i starješine sinova Izraelovih, koji su živjeli u Jeruzalemu, dođoše da vide dobra koja je Bog objavio Izraelu, da vide Juditu i da je pozdrave. 9 I kad dođoše k njoj, jednodušno je blagosloviše i rekoše joj: Ti si uzvišenje Jeruzalema, ti si velika slava Izraelova, ti si velika radost našega naroda. 10 Sve si ovo učinio svojom rukom, učinio si mnogo dobra Izraelu, i to je Bogu milo: blagoslovljen budi od Gospodina svemogućeg dovijeka. I sav narod reče: Neka bude tako. 11 I ljudi su opljačkali tabor u razdoblju od trideset dana: i dali su Juditi Holoferni njegov šator, sav njegov tanjur, i krevete, i posude, i sve njegove stvari: a ona je to uzela i položila na svoju mazgu; i spremila svoja kola i položila ih na njih. 12 Tada se sve žene Izraelove skupiše da je vide, blagosloviše je i zaigraše među sobom za nju; ona uze grane u ruku i dade ih ženama koje bijahu s njom. 13 I stavili su vijenac od maslina na nju i njezinu sluškinju koja je bila s njom, i ona je išla pred svim narodom u plesu, vodeći sve žene, a svi Izraelci su je slijedili u svojim oklopima s vijencima i s pjesmama. u njihovim ustima. POGLAVLJE 16 1 Tada je Judita počela pjevati ovu zahvalnicu po svemu Izraelu, a sav je narod pjevao za njom ovu pjesmu hvale. 2 I Judita reče, Počnite mom Bogu uz bubnjeve, pjevajte mome Gospodinu uz cimbale, ugodite mu novi psalam, uzvisujte ga i zazovite njegovo ime. 3 Jer Bog razbija bitke, jer me u taborima, usred naroda, izbavio iz ruku onih koji su me progonili. 4 Assur je došao iz planina sa sjevera, došao je s deset tisuća svoje vojske, čije je mnoštvo zaustavilo bujice, a njihovi su konjanici pokrili brda. 5 Hvalio se da će spaliti moje granice, pobiti moje mladiće mačem, razbiti dojilje o zemlju, učiniti moju djecu kao plijen, i moje djevice kao plijen. 6 Ali Gospod ih je svemogući razočarao rukom jedne žene. 7 Jer moćni nije pao od mladića, niti su ga sinovi Titana udarili, niti su ga visoki divovi navalili: ali Judita, kći Merarijeva, oslabila ga je ljepotom svoga lica. 8 Jer je zbacila haljinu svog udovištva radi uzvišenja onih koji su bili potlačeni u Izraelu, namazala je svoje
lice pomašću i svezala svoju kosu u kolut, i uzela lanenu haljinu da ga zavede. 9 Njezine su mu sandale očarale oči, njezina je ljepota zarobila njegov um, a ljepota mu je prošla kroz vrat. 10 Perzijanci su zadrhtali od njezine smjelosti, a Medijci su bili prestrašeni pred njezinom tvrdoćom. 11 Tada moji nevoljnici klicahu od radosti, i moji slabi klicahu glasno; ali su bili zaprepašteni: ovi su podigli glas, ali su bili oboreni. 12 Sinovi djevojački proboli su ih i ranili ih kao djecu bjegunaca: izginuše u boju Gospodnjem. 13 Pjevat ću Gospodinu pjesmu novu: O, Gospodine, ti si velik i slavan, divne si snage i nepobjediv. 14 Neka ti služe sva stvorenja: jer ti si rekao, i oni su stvoreni, ti si poslao svoj duh, i on ih je stvorio, i nitko ne može odoljeti tvome glasu. 15 Jer planine će se pomaknuti iz temelja zajedno s vodama, stijene će se rastopiti kao vosak pred tobom; ipak si milosrdan prema onima koji te se boje. 16 Jer ti je svaki prinos premalen za ugodan miris, i sav loj nije dovoljan za tvoju žrtvu paljenicu, a tko se boji Gospodina, velik je u svako doba. 17 Teško narodima koji ustaju protiv mog roda! Gospodin Svemogući osvetit će im se na dan suda, stavljajući vatru i crve u njihovo tijelo; i oni će ih osjetiti i zauvijek plakati. 18 Čim su ušli u Jeruzalem, poklonili su se Gospodinu; i čim se narod očistio, prinosili su svoje žrtve paljenice, svoje besplatne žrtve i svoje darove. 19 Judita je također posvetila sve Holofernove stvari koje joj je narod dao, i dala je baldahin koji je iznijela iz njegove spavaće sobe na dar Gospodinu. 20 Tako je narod nastavio blagovati u Jeruzalemu pred svetištem tri mjeseca, a Judita je ostala s njima. 21 Nakon tog vremena svatko se vratio u svoju baštinu, a Judita je otišla u Betuliju i ostala u svom posjedu, te je u svoje vrijeme bila ugledna u cijeloj zemlji. 22 I mnogi su je željeli, ali je nitko nije poznavao u sve dane njezina života, nakon što je Manasije, njezin muž, umro, i bio je pridružen svom narodu. 23 Ali ona je sve više rasla u časti i ostarjela u kući svoga muža, kad je imala stotinu i pet godina, i oslobodila je svoju sluškinju; tako je umrla u Betuliji: i pokopali su je u špilji njenog muža Manasijea. 24 Kuća Izraelova oplakivala ju je sedam dana, a prije nego što je umrla, razdijelila je svoje imanje svima koji su bili najbliži rodu Manasije, njezina muža, i onima koji su bili najbliži njezinu rodu. 25 I nije bilo nikoga tko je više plašio sinove Izraelove u danima Judite, niti dugo nakon njezine smrti.