POGLAVLJE 1 1 Braća, Židovi koji su u Jeruzalemu i u zemlji Judeji, žele braći, Židovima koji su u cijelom Egiptu zdravlje i mir. 2 Bog neka vam bude milostiv i sjeti se svog saveza koji je sklopio s Abrahamom, Izakom i Jakovom, svojim vjernim slugama; 3 I svima vama dao srce da mu služite i vršite njegovu volju, s dobrom hrabrošću i voljom; 4 I otvorite svoja srca u njegovu zakonu i zapovijedima i pošaljite vam mir, 5 I čuj tvoje molitve, i budi jedno s tobom, i nikad te ne napusti u vrijeme nevolje. 6 I sada smo ovdje moleći se za tebe. 7 U koje vrijeme je vladao Demetrije, u sto šezdeset i devetoj godini, pisali smo vam mi Židovi u krajnjoj nevolji koja nas je zadesila tih godina, od vremena kad su se Jason i njegova družina pobunili iz svete zemlje i kraljevstva, 8 Spalili smo trijem i prolili nevinu krv: tada smo se molili Gospodinu i bili smo uslišani; prinijesmo i žrtve i fino brašno, upalismo svjetiljke i iznesosmo kruhove. 9 A sada gledajte da svetkujete Blagdan sjenica u mjesecu Casleu. 10 U stotinu osamdeset i osmoj godini, narod koji je bio u Jeruzalemu i Judeji, i Vijeće, i Juda, poslali su pozdrav i zdravlje Aristobulu, učitelju kralja Ptolemeja, koji je pripadao staležu pomazanih svećenika, i Židovi koji su bili u Egiptu: 11 Budući da nas je Bog izbavio od velikih pogibli, mi mu zahvaljujemo kao da smo bili u borbi protiv kralja. 12 Jer on je izbacio one koji su se borili u svetom gradu. 13 Jer kad je vođa došao u Perziju, i vojska s njim koja se činila nepobjedivom, bili su ubijeni u Naneinom hramu prijevarom Naneinih svećenika. 14 Jer Antioh, kao da će je oženiti, dođe u mjesto i njegovi prijatelji koji su bili s njim da prime novac u ime miraza. 15 Kad su svećenici Nanee krenuli i on je s malom četom ušao u krug hrama, zatvorili su hram čim je Antioh ušao: 16 I otvorivši zatamnjena vrata na krovu, baciše kamenje poput munja i udariše kapetana, raskomadaše ih na komade, odrubiše im glave i baciše ih onima koji bijahu vani. 17 Neka je u svemu blagoslovljen Bog naš, koji je izbavio bezbožnika. 18 Stoga, budući da sada namjeravamo održati čišćenje hrama na dvadeseti peti dan mjeseca Casleua, smatrali smo potrebnim potvrditi vam to, da ga i vi možete svetkovati, kao blagdan sjenica, i vatra, koja nam je dana kad je Neemija prinio žrtvu, nakon toga je sagradio hram i oltar. 19 Jer kad su naši očevi bili odvedeni u Perziju, svećenici koji su tada bili pobožni uzeli su vatru s žrtvenika potajno i sakrili je u šupljinu jame bez vode, gdje su je sigurno čuvali, tako da to mjesto nije bilo poznato. svi muškarci.
20 Nakon mnogo godina, kad se Bogu svidjelo, Neemias, poslan od kralja Perzije, poslao je potomke onih svećenika koji su ga sakrili u vatru: ali kad su nam rekli da nisu pronašli vatru, nego gustu vodu ; 21 Tada im zapovjedi da ga izvuku i donesu; i kad su žrtve bile položene, Neemija je zapovjedio svećenicima da poškrope drva i stvari položene na njih vodom. 22 Kad je to bilo učinjeno i kada je zasjalo sunce, koje je prije bilo skriveno u oblaku, zapalila se velika vatra, tako da su se svi čudili. 23 I svećenici su se molili dok je žrtva proždirala, kažem, i svećenici, i svi ostali, Jonathan je započeo, a ostali su odgovarali na to, kao što je Neemias učinio. 24 I molitva je bila na ovaj način; Gospode, Gospode Bože, Stvoritelju svega, koji si strašljiv i jak, i pravedan i milosrdan, i jedini i milostivi Kralju, 25 Jedini darovatelju svega, jedini pravedni, svemogući i vječni, ti koji izbavljaš Izraela od svake nevolje, ti si izabrao oce i posvetio ih. 26 Primi žrtvu za sav svoj narod Izrael, i čuvaj svoj dio i posveti ga. 27 Sakupi one koji su se raspršili od nas, izbavi one koji služe među poganima, pogledaj na one koji su prezreni i kojima se gnušaju, i neka spoznaju pogani da si ti naš Bog. 28 Kazni one koji nas tlače i s ohološću nam čini zlo. 29 Ponovno posadi narod svoj na sveto mjesto svoje, kako je Mojsije rekao. 30 A svećenici su pjevali psalme zahvalnice. 31 Sada kada je žrtva bila potrošena, Neemias je zapovjedio da se voda koja je ostala izlije na veliko kamenje. 32 Kad je to bilo učinjeno, zapalio se plamen, ali ga je spalila svjetlost koja je sjala s žrtvenika. 33 Dakle, kada se ova stvar saznala, rečeno je kralju Perzije, da se na mjestu, gdje su svećenici koji su odvedeni sakrili vatru, pojavila voda, i da je Neemija njome očistio žrtve. 34 Tada je kralj zatvorio to mjesto i posvetio ga nakon što je to ispitao. 35 I kralj je uzeo mnoge darove i podijelio ih onima koje je htio zadovoljiti. 36 I Neemias je ovu stvar nazvao Naphthar, što je koliko-toliko rečeno, čišćenje: ali mnogi ljudi to zovu Nephi. 2. POGLAVLJE 1 Također se nalazi u zapisima da je prorok Jeremija zapovjedio onima koji su bili odneseni da uzmu vatru, kao što je označeno: 2 I kako im je prorok, nakon što im je dao zakon, zapovjedio da ne zaborave zapovijedi Gospodnje i da ne zablude u svom umu kad vide kipove od srebra i zlata s njihovim ukrasima. 3 I drugim takvim govorima poticao ih je da Zakon ne odstupi od njihova srca. 4 Također je sadržano u istom spisu, da je prorok, upozoren od Boga, zapovjedio šatoru i kovčegu da idu s
njim, dok je izlazio na goru, gdje se Mojsije popeo, i vidio baštinu Božju. 5 I kad je Jeremy došao onamo, našao je šuplju špilju, u koju je položio šator, i kovčeg, i žrtvenik tamjana, i tako zatvorio vrata. 6 Neki od onih koji su ga slijedili došli su označiti put, ali ga nisu mogli pronaći. 7 Što je Jeremy opazio, okrivio ih je, govoreći: Što se tiče tog mjesta, ono će biti nepoznato sve do vremena kada Bog ponovno okupi svoj narod i primi ga na milost. 8 Tada će im Gospodin pokazati ove stvari, i pokazat će se slava Gospodnja, a također i oblak, kao što je bilo prikazano pod Mojsijem, i kao kad je Salomon želio da se to mjesto časno posveti. 9 Također je objavljeno da je on, budući da je mudar, prinio žrtvu posvećenja i završetka hrama. 10 I kao kad se Mojsije molio Gospodinu, oganj je sišao s neba i spalio žrtve; tako se molio i Salomon, i oganj je sišao s neba i progutao žrtve paljenice. 11 Mojsije reče: "Žrtva za grijeh nije se smjela jesti, bila je spaljena." 12 Tako je Salomon držao tih osam dana. 13 Iste stvari također su bile izviještene u spisima i komentarima Neemije; i kako je on, osnivajući knjižnicu, sakupio djela kraljeva, proroka i Davida, te kraljeve poslanice o svetim darovima. 14 Na isti je način i Juda skupio sve što je izgubljeno zbog rata koji smo vodili, i ostaje kod nas, 15 Stoga, ako vam treba, pošaljite neke da vam ih donesu. 16 Dok ćemo dakle slaviti očišćenje, pisali smo vam i dobro ćete učiniti ako budete držali iste dane. 17 Također se nadamo da je Bog, koji je izbavio sav svoj narod, i svima im dao baštinu, i kraljevstvo, i svećenstvo, i svetište, 18 Kao što je obećao u Zakonu, uskoro će nam se smilovati i sabrat će nas iz svake zemlje pod nebom u sveto mjesto, jer nas je izbavio iz velikih nevolja i očistio mjesto. 19 A što se tiče Jude Makabejca i njegove braće, i čišćenja velikoga hrama i posvećenja oltara, 20 I ratovi protiv Antioha Epifana i njegova sina Eupatora, 21 I očiti znakovi koji su došli s neba onima koji su se muževno ponašali u svoju čast za židovstvo: tako da, budući da ih je bilo samo nekoliko, osvojili su cijelu zemlju i progonili barbarsko mnoštvo, 22 I ponovno obnovio hram poznat u cijelom svijetu, i oslobodio grad, i potvrdio zakone koji su bili dolje, Gospodin im je bio milostiv sa svom naklonošću: 23 Sve ove stvari, kažem, objavljene od Jasona iz Cirene u pet knjiga, mi ćemo proučiti kako bismo ih skratili u jednom svesku. 24 Uzimajući u obzir beskonačan broj, i poteškoću koju oni nalaze u toj želji da pogledaju u pripovijesti priče, zbog raznolikosti stvari, 25 Pazili smo da oni koji će čitati imaju užitak, i da oni koji žele zapamtiti mogu imati lakoću, i da svi u čije ruke to dođe mogu imati koristi.
26 Stoga za nas, koji smo na sebe preuzeli ovaj bolni rad skraćivanja, to nije bilo lako, već stvar znoja i bdijenja; 27 Baš kao što nije lako onome koji priprema gozbu i traži dobrobit drugih: ipak ćemo radi zadovoljstva mnogih rado preuzeti ove velike napore; 28 Prepuštajući autoru točno rukovanje svakom pojedinošću i trudeći se slijediti pravila skraćenja. 29 Jer kao glavni graditelj nove kuće mora se brinuti za cijelu zgradu; ali onaj tko se poduzme da ga postavi i naslika, mora tražiti prikladne stvari za njegovo ukrašavanje: čak i ja mislim da je tako s nama. 30 Zastupati svaku točku i prelaziti preko stvari općenito, i biti radoznao u pojedinostima, pripada prvom autoru priče: 31 Ali koristiti kratkoću i izbjegavati mnogo truda u djelu treba dopustiti onome koji će napraviti skraćenje. 32 Ovdje ćemo, dakle, započeti priču: dodajući samo toliko onome što je rečeno, da je glupo napraviti dug prolog, a biti kratak u samoj priči. POGLAVLJE 3 1 Kad je sveti grad bio nastanjen u potpunom miru i zakoni su se vrlo dobro držali, zbog pobožnosti velikog svećenika Onije i njegove mržnje prema zloći, 2 Dogodilo se da su čak i sami kraljevi počastili mjesto, i uzveličali hram svojim najboljim darovima; 3 Utoliko što je Seleuk iz Azije iz svojih prihoda snosio sve troškove koji pripadaju službi žrtvovanja. 4 Ali neki Šimun iz plemena Benjaminova, koji je postavljen za upravitelja hrama, posvađao se s velikim svećenikom zbog nereda u gradu. 5 A kad nije mogao nadvladati Oniju, poveo ga je Apoloniju, sinu Trazejinom, koji je tada bio upravitelj Celosirije i Fenike, 6 I rekao mu da je riznica u Jeruzalemu puna beskrajnih svota novca, tako da je mnoštvo njihova bogatstva, koje se ne odnosi na račun žrtava, bilo nebrojeno, i da je sve moguće unijeti u kraljevu ruka. 7 Kad je Apolonije došao kralju i pokazao mu novac za koji mu je rečeno, kralj je izabrao svog rizničara Heliodora i poslao ga sa zapovijedi da mu donese spomenuti novac. 8 Tako je Heliodorus odmah krenuo na put; pod bojom posjeta gradovima Celosyria i Phenice, ali doista da ispuni kraljevu svrhu. 9 I kad je došao u Jeruzalem, i kada ga je veliki svećenik grada ljubazno primio, rekao mu je što je saznao o novcu, i rekao zašto je došao, i upitao je li to doista tako. 10 Tada mu veliki svećenik reče da je toliko novca pohranjeno za pomoć udovicama i siročadi: 11 I da je nešto od toga pripadalo Hirkanu, sinu Tobije, čovjeku velikoga dostojanstva, a ne kao što je onaj zli Šimun krivo obavijestio: sveukupni iznos bio je četiri stotine talenata srebra i dvije stotine zlata: 12 I da je bilo posve nemoguće da se takve nepravde učine njima, koji su to počinili svetosti mjesta, i veličanstvu i nepovredivoj svetosti hrama, čašćenog nad cijelim svijetom.
13 Ali Heliodorus, zbog kraljeve zapovijedi koju mu je dao, reče, Da se u svakom slučaju mora unijeti u kraljevu riznicu. 14 Tako je na dan koji je odredio ušao da uredi ovu stvar: stoga nije bila mala muka u cijelom gradu. 15 Ali svećenici, padajući ničice pred oltarom u svojim svećeničkim haljinama, zazvaše k nebu onoga koji je dao zakon o stvarima koje mu je dao čuvati, da se one sigurno čuvaju za one koji su ih povjerili da ih čuvaju. 16 Tko bi onda pogledao velikog svećenika u lice, to bi mu ranilo srce: jer njegovo lice i promjena njegove boje odavali su unutarnju muku njegova uma. 17 Jer čovjek je bio toliko obuzet strahom i užasom od tijela, da je onima koji su ga gledali bilo očito kakvu tugu sad ima u srcu. 18 Drugi su potrčali iz svojih kuća na opću prošnju, jer je mjesto bilo poput prezira. 19 I žene, opasane kostretinom ispod grudi, bile su u izobilju po ulicama, a djevice koje su bile zatvorene trčale su, neke prema vratima, a neke prema zidovima, a druge su gledale kroz prozore. 20 I svi su, držeći ruke prema nebu, molili. 21 Tada bi čovjeku bilo žao vidjeti padanje mnoštva svih vrsta i strah od velikog svećenika koji je u takvoj agoniji. 22 Zatim su zamolili Svemogućeg Gospodara da sačuva ono što je povjereno povjerenjem sigurnim i sigurnim za one koji su ih počinili. 23 Heliodor je ipak izvršio ono što je bilo određeno. 24 Dok je ondje bio prisutan sa svojom stražom oko riznice, Gospodar duhova i Knez sve moći, izazvao je veliko ukazanje, tako da su svi koji su se drznuli ući s njim bili zapanjeni Božjom moći, i onesvijestiše se i silno se uplašiše. 25 Jer pojavio im se konj sa strašnim jahačem na sebi, i ukrašen vrlo lijepim pokrivačem, i on je žestoko potrčao, i udario Heliodorusa svojim prednjim nogama, i činilo se da je onaj koji je sjedio na konju imao potpunu opremu od zlato. 26 Štoviše, dva druga mladića pojavila su se pred njim, značajna snagom, izvrsnom ljepotom i lijepom odjećom, koji su mu stajali s obje strane; i neprestano ga bičevao i zadao mu mnogo rana. 27 Heliodorus je iznenada pao na zemlju i obavila ga je velika tama; ali oni koji su bili s njim podigli su ga i stavili u nosiljku. 28 Tako su njega, koji je nedavno došao s velikim vlakom i sa svom svojom stražom u spomenutu riznicu, izveli, ne mogavši si pomoći svojim oružjem; i očito su priznali Božju moć. 29 Jer on je Božjom rukom bio oboren i ležao je bez riječi bez svake nade u život. 30 Ali su hvalili Gospodina koji je čudesno počastio svoje mjesto: za hram; koja je malo prije bila puna straha i nevolja, kad se pojavio Svemogući Gospodin, bila je ispunjena radošću i veseljem. 31 Tada su odmah neki Heliodorusovi prijatelji molili Oniju da zazove Svevišnjega da mu daruje život, koji je ležao spreman izdati duh.
32 Dakle, veliki svećenik, sumnjajući da kralj ne bi pogrešno shvatio da su Židovi učinili neku izdaju Heliodoru, prinese žrtvu za zdravlje tog čovjeka. 33 Dok je veliki svećenik vršio pomirenje, pojaviše se isti mladići u istoj odjeći i stadoše kraj Heliodora, rekavši: Veliku zahvalnost daj Oniji, velikom svećeniku, jer ti je zbog njega Gospodin dao život: 34 I budući da si bičevan s neba, objavi svim ljudima silnu moć Božju. I kad su izgovorili te riječi, više se nisu pojavljivali. 35 Tako se Heliodor, nakon što je prinio žrtvu Gospodinu i dao velike zavjete onome koji mu je spasio život, te pozdravio Oniju, vratio sa svojim domaćinom kralju. 36 Tada je posvjedočio svim ljudima djela velikoga Boga, koja je vidio svojim očima. 37 A kad je kralj Heliodorus, koji bi mogao biti sposoban da ga se još jednom pošalje u Jeruzalem, reče, 38 Ako imaš nekog neprijatelja ili izdajicu, pošalji ga onamo, i primit ćeš ga dobro izbičevanog, ako pobjegne sa svojim životom: jer na tom mjestu, bez sumnje; postoji posebna Božja moć. 39 Jer Onaj koji prebiva na nebu gleda na to mjesto i brani ga; i on tuče i uništava one koji ga dolaze povrijediti. 40 I stvari koje se tiču Heliodorusa, i čuvanja riznice, pale su na ovu vrstu. POGLAVLJE 4 1 Sada ovaj Šimun, o kojemu smo prije govorili, budući da je bio izdajica novca i svoje zemlje, oklevetao je Oniju, kao da je prestrašio Heliodora i da je počinio ta zla. 2 Stoga je bio odvažan nazvati ga izdajnikom, koji je zaslužio dobro grada, i omekšao svoj vlastiti narod, i bio tako revan za zakone. 3 Ali kad je njihova mržnja otišla tako daleko da je jedan od Šimunovih frakcija počinio ubojstva, 4 Onija je uvidio opasnost ove svađe i da je Apolonije, kao namjesnik Celosirije i Fenike, razbjesnio i pojačao Šimunovu zlobu, 5 Otišao je kralju, ne da bi tužio svoje sunarodnjake, nego tražeći dobro svih, i javnih i privatnih: 6 Jer je vidio da je nemoguće da država ostane mirna, a Šimun ostavi svoju ludost, osim ako se kralj ne osvrne na to. 7 Ali nakon Seleukove smrti, kad je Antioh, zvan Epifan, preuzeo kraljevstvo, Jason, Onijin brat, radio je tajno da bude veliki svećenik, 8 Obećavajući kralju posredstvom tri stotine i šezdeset talenata srebra, a od drugog prihoda osamdeset talenata. 9 Osim toga, obećao je dodijeliti još stotinu i pedeset, ako bi mogao dobiti dozvolu da mu postavi mjesto za vježbe i za odgajanje mladeži prema neznabožačkim običajima, i da ih zapiše o Jeruzalemu po naziv Antiohijanaca. 10 Što je kralj odobrio, a on preuzeo u svoje ruke vladavinu, odmah je svoj narod doveo na grčki način.
11 I oduzeo je kraljevske povlastice koje je Židovima dao na posebnu naklonost preko Ivana, Eupolemova oca, koji je otišao kao veleposlanik u Rim radi prijateljstva i pomoći; i ukinuvši vlade koje su bile u skladu sa zakonom, donio je nove običaje protiv zakona: 12 Jer rado je pod samom kulom sagradio mjesto za vježbanje, podčinio je glavne mladiće i natjerao ih da nose šešir. 13 Dakle, takav je bio vrhunac grčke mode i porast poganskih manira, kroz pretjeranu profanost Jazona, tog bezbožnog bijednika, a nikakvog velikog svećenika; 14 Da svećenici nisu imali hrabrosti više služiti kod oltara, nego su prezirući hram i zanemarujući žrtve, požurili da budu dionici nezakonite naknade na mjestu vježbanja, nakon što ih je pozvala igra Diska; 15 Ne držeći se časti svojih očeva, nego najviše voleći slavu Grka. 16 Zbog čega ih je snašla teška nesreća: jer su ih imali za svoje neprijatelje i osvetnike, čije su običaje tako ozbiljno slijedili, i kojima su željeli biti slični u svemu. 17 Jer nije lako činiti zlo protiv zakona Božjih, ali vrijeme koje slijedi objavit će to. 18 Kad se igra koja se koristila svake vjerničke godine držala u Tiru, kralj je bio prisutan, 19 Ovaj neljubazni Jason poslao je posebne glasnike iz Jeruzalema, koji su bili Antiohijci, da odnesu tri stotine drahma srebra za Herkulovu žrtvu, za koje su čak i oni koji su ih nosili smatrali prikladnim da ih ne daju žrtvi, jer nije bilo prikladno, nego da budu rezervirano za ostale troškove. 20 Ovaj je novac dakle, s obzirom na pošiljatelja, određen za Herkulovu žrtvu; ali zbog nositelja, korišten je za izradu galija. 21 Kad je Apolonije, sin Menestejev, bio poslan u Egipat na krunidbu kralja Ptolemeja Filometora, Antioh je, shvativši da to ne utječe dobro na njegove poslove, pobrinuo se za vlastitu sigurnost: nakon čega je došao u Jopu, a odatle u Jeruzalem : 22 Gdje su ga časno primili Jason i grad, i uveli su ga s bakljama i velikim povicima; i tako je poslije otišao sa svojom četom u Feniku. 23 Tri godine nakon toga Jason je poslao Menelaja, gore spomenutog Šimunova brata, da odnese novac kralju i da ga upozori na neke potrebne stvari. 24 Ali on, doveden pred kralja, kad ga je uzveličao zbog slavnog izgleda njegove moći, dobio je svećenstvo sebi, ponudivši više od Jasona tri stotine talenata srebra. 25 Tako je došao s kraljevim nalogom, ne donoseći ništa što bi bilo vrijedno visokog svećenstva, osim s bijesom okrutnog tiranina i bijesom divlje zvijeri. 26 Tada je Jason, koji je potkopao vlastitog brata, pošto ga je potkopao drugi, bio prisiljen pobjeći u zemlju Amonaca. 27 Tako je Menelaj dobio kneževinu: ali što se tiče novca koji je obećao kralju, nije uzeo dobar nalog za njega, iako ga je zahtijevao Sostratis, vladar dvorca: 28 Jer njemu je pripadalo skupljanje carine. Stoga su obojica pozvani pred kralja.
29 Sada je Menelaj ostavio svoga brata Lizimaha umjesto njega u svećeništvu; a Sostrat je napustio Kratesa, koji je bio namjesnik Ciprana. 30 Dok su se to događale, oni iz Tarza i Malusa digoše ustanak jer su bili dani kraljevoj priležnici, zvanoj Antioh. 31 Tada je kralj žurno došao da smiri stvari, ostavljajući Andronika, čovjeka s autoritetom, za svog zamjenika. 32 Sada je Menelaj, misleći da je dobio zgodan trenutak, ukrao neke zlatne posude iz hrama, i neke od njih dao Androniku, a neke je prodao Tiru i okolnim gradovima. 33 Kad je Onija saznao za sigurnost, ukorio ga je i povukao se u svetište u Dafni, koja leži pokraj Antiohije. 34 Stoga je Menelaj, rastavljajući Andronika, molio da Oniju dobije u svoje ruke; koji je uvjeren u to i došavši k Oniji na prijevaru, pruži mu svoju desnicu uz zakletve; i premda ga je osumnjičio, ipak ga je nagovorio da izađe iz svetišta: koga je odmah zatvorio bez obzira na pravdu. 35 Zbog toga ne samo Židovi, nego i mnogi iz drugih naroda, silno su se razgnjevili i bili jako ožalošćeni zbog nepravednog ubojstva čovjeka. 36 A kad se kralj vratio iz mjesta oko Cilicije, Židovi koji su bili u gradu i neki od Grka koji su se također gnušali te činjenice, žalili su se jer je Onija ubijen bez razloga. 37 Stoga je Antiohu bilo iskreno žao, sažalio se i zaplakao zbog trijeznog i skromnog ponašanja onoga koji je bio mrtav. 38 I rasplamsavši se od gnjeva, odmah uze Androniku njegov grimiz, i razdera mu odjeću, i vodeći ga kroz cijeli grad do samog mjesta, gdje je počinio bezbožnost protiv Onije, ondje ubi prokletog ubojicu. Tako ga je Gospodin nagradio njegovom kaznom, kako je i zaslužio. 39 Kad je Lizimah uz pristanak Menelaja u gradu počinio mnoga svetogrđa, a plod se proširio, okupilo se mnoštvo protiv Lizimaha, a mnoge zlatne posude već su bile odnesene. 40 Zbog čega se obični narod digao i bio ispunjen bijesom, Lizimah je naoružao oko tri tisuće ljudi i počeo prvi nuditi nasilje; jedan Auranus je vođa, čovjek u godinama i ništa manje u ludosti. 41 Vidjevši zatim pokušaj Lizimaha, neki od njih uhvatiše kamenje, neki palice, drugi pregršti prašine, koja je bila sljedeća pri ruci, baciše ih sve zajedno na Lizimaha i one koji su na njih nasrnuli. 42 Tako su mnoge od njih ranili, a neke oborili na zemlju, i sve su ih natjerali u bijeg; ali što se tiče samog crkvenog pljačkaša, njega su ubili pokraj riznice. 43 Zbog toga je protiv Menelaja bila podignuta optužba. 44 Kad je kralj došao u Tir, tri čovjeka poslana iz senata zagovarala su pred njim stvar: 45 Ali Menelaj, budući da je sada osuđen, obećao je Ptolemeju, Dorimenovu sinu, da će mu dati mnogo novca ako umiri kralja prema njemu. 46 Nakon čega je Ptolemej odveo kralja na stranu u određenu galeriju, kao da uzme zraka, doveo ga je do drugačijeg mišljenja: 47 Utoliko što je oslobodio Menelaja od optužbi, koji je usprkos tome bio uzrok sve nevolje: i one jadne ljude,
koji su, da su rekli svoju stvar, da, pred Skitima, trebali biti osuđeni nevinima, njih je osudio na smrt . 48 Tako su oni koji su pratili stvar za grad, i za narod, i za svete posude, ubrzo pretrpjeli nepravednu kaznu. 49 Stoga su čak i oni iz Tira, potaknuti mržnjom prema tom opakom djelu, učinili da budu časno pokopani. 50 I tako je zbog pohlepe onih koji su bili na vlasti Menelaj i dalje ostao na vlasti, povećavajući zlobu i bivajući veliki izdajica građana. POGLAVLJE 5 1 Otprilike u isto vrijeme Antioh je pripremao svoje drugo putovanje u Egipat: 2 I tada se dogodilo, da su po cijelom gradu, tijekom gotovo četrdeset dana, viđeni konjanici kako trče u zraku, u zlatnoj odjeći, i naoružani kopljima, poput čete vojnika, 3 I čete konjanika u nizu, susrećući se i trčeći jedna protiv druge, uz drmanje štitova, i mnoštvo šiljaka, i potezanje mačeva, i bacanje strijela, i svjetlucanje zlatnih ukrasa, i remenje svih vrsta. 4 Stoga se svaki čovjek molio da se to ukazanje pretvori na dobro. 5 Kad su se pronijele lažne glasine, kao da je Antioh mrtav, Jason je uzeo najmanje tisuću ljudi i iznenada je napao grad; i oni koji su bili na zidinama vraćeni, a grad konačno zauzet, Menelaj je pobjegao u dvorac: 6 Ali Jason je ubio svoje vlastite građane bez milosti, ne smatrajući da bi njihov dan od vlastite nacije bio vrlo nesretan dan za njega; ali misleći da su bili njegovi neprijatelji, a ne njegovi sunarodnjaci, koje je osvojio. 7 Ipak, zbog svega toga nije dobio kneževinu, nego je naposljetku dobio sramotu za nagradu za svoju izdaju, te je ponovno pobjegao u zemlju Amonaca. 8 Na kraju je stoga doživio nesretan povratak, optužen pred Aretom, arapskim kraljem, bježao je od grada do grada, progonjen od svih ljudi, omražen kao prekršitelj zakona, i bio je gnušan kao otvoreni neprijatelj svoju zemlju i sunarodnjake, bio je protjeran u Egipat. 9 Tako je onaj koji je protjerao mnoge iz njihove zemlje poginuo u stranoj zemlji, povukavši se k Lakedemonjanima, i misleći ondje pronaći pomoć u svom rodu: 10 A onaj koji je izbacio mnoge nepokopane nije imao nikoga za njim oplakivati, niti svečanih sprovoda uopće, niti grobnice kod svojih otaca. 11 Sada kada je ovo što se dogodilo došlo do kraljeva kola, on je pomislio da se Judeja pobunila: nakon čega je izašao iz Egipta u bijesnom umu, zauzeo je grad oružjem, 12 I zapovjedi svojim ratnicima da ne poštede one koje sretnu i da ubiju one koji napadnu kuće. 13 Tako je bilo ubijanja mladih i starih, oduzimanja muškaraca, žena i djece, ubijanja djevica i dojenčadi. 14 I bilo ih je uništeno unutar tri puna dana osamdeset tisuća, od kojih je četrdeset tisuća ubijeno u sukobu; i ništa manje prodanih nego ubijenih.
15 Ipak, nije bio zadovoljan s tim, nego se usudio ući u najsvetiji hram svega svijeta; Menelaj, taj izdajica zakona i vlastite zemlje, koji mu je bio vodič: 16 I uzevši svete posude nečistim rukama, i svjetovnim rukama skinuvši stvari koje su posvetili drugi kraljevi za povećanje, slavu i čast mjesta, dade ih. 17 I Antioh je bio tako ohol na umu, da nije uzeo u obzir da je Gospodin neko vrijeme bio ljut zbog grijeha onih koji su živjeli u gradu, i stoga njegovo oko nije bilo na tom mjestu. 18 Jer da prije nisu bili obavijeni mnogim grijesima, ovaj je čovjek, čim je došao, bio odmah bičevan i odbačen od svoje drskosti, kao što je bio Heliodor, koga je kralj Seleuk poslao da pogleda riznicu. 19 Ali Bog nije izabrao ljude radi mjesta, nego mjesto daleko zbog ljudi. 20 I stoga je samo mjesto, koje je s njima sudjelovalo u nevolji koja se dogodila narodu, kasnije priopćilo dobrobiti poslane od Gospodina: i kao što je bilo napušteno u gnjevu Svemogućeg, tako opet, veliki Gospod pomiren, postavljen je sa svom slavom. 21 Dakle, kad je Antioh iznio iz hrama tisuću i osam stotina talenata, žurno je otišao u Antiohiju, umoran u svom ponosu da učini zemlju plovnom, a more prohodnim pješice: takva je bila oholost njegova uma. 22 I ostavi namjesnike da gnjave narod: u Jeruzalemu, Filipa, Frigijca zbog svoje zemlje, i zbog manira barbarskih od onoga koji ga je ondje postavio; 23 A u Garizimu, Andronik; a osim toga, Menelaj, koji je gore od svih ostalih nosio tešku ruku nad građanima, imajući zloban naum protiv svojih sunarodnjaka Židova. 24 Poslao je i onog odvratnog kolovođu Apolonija s vojskom od dvadeset i dvije tisuće, zapovjedivši mu da pobije sve one koji su bili u najboljim godinama i da proda žene i mlađe: 25 Došavši u Jeruzalem i glumeći mir, uzdrža se sve do svetog dana subote, kad uze Židove koji svetkuju svetkovinu, zapovjedi svojim ljudima da se naoružaju. 26 I tako je pobio sve one koji su išli na svetkovanje subote, i trčeći kroz grad s oružjem je pobio veliko mnoštvo. 27 Ali Juda Makabejac s još devetoricom, ili tamo negdje, povukao se u pustinju i živio je u planinama poput zvijeri, sa svojim društvom, koje se neprestano hranilo biljem, da ne bi sudjelovali u onečišćenju. POGLAVLJE 6 1 Nedugo nakon toga kralj je poslao jednog starca iz Atene da prisili Židove da odstupe od zakona svojih otaca i da ne žive prema zakonima Božjim: 2 I zagaditi hram u Jeruzalemu, i nazvati ga hramom Jupitera Olimpijskog; i to u Garizimu, od Jupitera, Branitelja stranaca, kako su željeli oni koji su živjeli u tom mjestu. 3 Dolazak ove nevolje bio je bolan i težak za narod: 4 Jer hram je bio ispunjen nemirima i veseljem od strane pogana, koji su se bavili bludnicama i imali veze sa ženama u krugu svetih mjesta, a osim toga unosili su i stvari koje nisu bile zakonite.
5 I žrtvenik je bio pun svjetovnih stvari, koje je zakon zabranjivao. 6 Čovjeku također nije bilo dopušteno svetkovati subotnje dane ili drevne postove, niti se uopće izjašnjavati da je Židov. 7 I svakoga mjeseca na dan kraljeva rođenja dovodili su ih u gorkoj prinudi da jedu od žrtava; a kad se držao Bacchusov post, Židovi su bili prisiljeni ići u procesiji do Bacchusa, noseći bršljan. 8 Štoviše, izašao je dekret susjednim gradovima pogana, prema prijedlogu Ptolemeja, protiv Židova, da se drže istih običaja i da budu dionici njihovih žrtava. 9 A tko se ne bi prilagodio običajima pogana, treba biti kažnjen smrću. Tada bi čovjek mogao vidjeti sadašnju bijedu. 10 Jer bijahu dovedene dvije žene koje su obrezale svoju djecu; koga su, kad su otvoreno vodili po gradu, bebe pružajući im na grudima, strmoglavce bacili sa zida. 11 A drugi, koji su zajedno potrčali u obližnje špilje da potajno svetkuju subotu, a Filip ih je otkrio, svi su zajedno spaljeni, jer su se pribrali za čast najsvetijeg dana. 12 Sada molim one koji čitaju ovu knjigu, da se ne obeshrabre zbog ovih nesreća, nego da prosude da te kazne nisu za uništenje, nego za kažnjavanje našeg naroda. 13 Jer to je znak njegove velike dobrote, kad se zlikovci ne trpe dugo vremena, nego se odmah kažnjavaju. 14 Jer ne kao s drugim narodima, koje Gospodin strpljivo ne kazni, dok ne dođu do punine svojih grijeha, tako postupa s nama, 15 Da nam se, došavši do vrhunca grijeha, ne bi poslije osvetio. 16 I zato on nikada ne povlači svoje milosrđe od nas: i iako kažnjava nesrećom, ipak nikada ne napušta svoj narod. 17 Ali ovo što smo rekli neka nam bude za upozorenje. A sada ćemo doći do izlaganja stvari u nekoliko riječi. 18 Eleazar, jedan od glavnih pisara, starac i lijepog lica, bio je prisiljen otvoriti usta i jesti svinjsko meso. 19 Ali on, koji je radije odlučio slavno umrijeti nego živjeti ukaljan takvom odvratnošću, pljunuo je i sam od sebe došao na muku, 20 Kao što je trebalo doći, koji su odlučni ustati protiv onoga što nije dopušteno kušati ljubavi prema životu. 21 Ali oni koji su bili zaduženi za tu opaku gozbu, zbog starog poznanstva što su ga imali s tim čovjekom, odvedoše ga na stranu, zamoliše ga da donese mesa od vlastite hrane, kakvo mu je bilo dopušteno koristiti, i učini kao da jeste li jeli meso uzeto sa žrtve koju je naredio kralj; 22 Da bi tako mogao biti izbavljen od smrti, i za staro prijateljstvo kod njih naći naklonost. 23 Ali on je počeo diskretno razmatrati, i kako je postala njegova dob, i izvrsnost njegovih starih godina, i čast njegove sijede glave, na što je došlo, i njegovo najpoštenije obrazovanje od djeteta, ili bolje rečeno sveti zakon koji je napravio i dao Bog: stoga je odgovorio u skladu s tim i htio da ga odmah pošalju u grob.
24 Jer ne dolikuje našem dobu, reče on, ni na koji način zavaravati, po čemu bi mnogi mladi mogli misliti da je Eleazar, koji je imao osamdeset i deset godina, sada otišao u tuđu vjeru; 25 I tako oni kroz moje licemjerje, i želju da žive malo vremena i trenutak duže, trebaju biti prevareni od mene, i ja nanosim ljagu na svoju starost, i činim je odvratnom. 26 Jer iako bih za sada bio oslobođen od kazne ljudske, ipak ne bih izbjegao ruci Svemogućeg, ni živ ni mrtav. 27 Stoga ću sada, muževno mijenjajući ovaj život, pokazati sebe onakvim kakvog zahtijeva moja dob, 28 I ostavite ugledan primjer onima koji su mladi da dragovoljno i hrabro umru za časne i svete zakone. I kad reče ove riječi, odmah ode na muku: 29 Oni koji su ga vodili promijenili su dobru volju malo prije su ga izrodili u mržnju, jer su navedeni govori proizašli, kako su mislili, iz očajničkog uma. 30 Ali kad je već bio spreman umrijeti s udarcima, zastenjao je i rekao: Javno je Gospodinu, koji ima sveto znanje, da dok sam mogao biti izbavljen od smrti, sada trpim jake bolove u tijelu od batinanja : ali u duši sam zadovoljan trpjeti te stvari, jer ga se bojim. 31 I tako je ovaj čovjek umro, ostavivši svoju smrt kao primjer plemenite hrabrosti i uspomenu na vrlinu, ne samo mladim ljudima, već cijeloj svojoj naciji. POGLAVLJE 7 1 Dogodilo se također da je sedam braće sa svojom majkom uhvaćeno i prisiljeno od strane kralja protiv zakona da kušaju svinjsko meso, te su bili mučeni bičevima i bičevima. 2 Ali jedan od onih koji su prvi progovorili reče ovako: Što želiš od nas pitati ili naučiti? mi smo spremni umrijeti, nego da prekršimo zakone svojih otaca. 3 Tada kralj, razjaren, zapovjedi da se ugriju tave i kotlovi. 4 Koji se odmah zagrija, zapovjedi da se odsiječe jezik onome koji je prvi progovorio i da se odsijeku krajnji dijelovi njegova tijela, dok su ostala njegova braća i njegova majka gledali. 5 Sada, kad je bio ovako osakaćen u svim svojim udovima, zapovjedio je da ga dok je još bio živ donesu na vatru i da ga ispeku u tavi: i kako se para iz tave prilično raspršila, potaknu jednoga drugi s majkom da muški umre, govoreći ovako, 6 Gospodin Bog gleda na nas i uistinu nas tješi, kao što je Mojsije u svojoj pjesmi, koja im je svjedočila u lice, objavio, govoreći: I utješit će se slugama svojim. 7 Pa kad je prvi bio mrtav nakon ovog broja, dovedoše drugoga da ga naprave ruglom; i kad su mu skinuli kožu s glave s kosom, upitaše ga: Hoćeš li jesti prije nego što budeš kažnjen u cijelosti svaki ud tvog tijela? 8 Ali on odgovori na svom jeziku i reče: "Ne." Stoga je i on primio sljedeću muku po redu, kao i prethodnu. 9 I kad je bio na posljednjem dahu, rekao je, Ti nas poput bijesa izvodiš iz sadašnjeg života, ali Kralj svijeta će nas, koji smo umrli za njegove zakone, podignuti u vječni život.
10 Nakon njega bijaše treći ismijavan: i kad se od njega tražilo, on je isplazio svoj jezik, i to pravo ubrzo, držeći muževno ruke. 11 I reče hrabro: Ovo sam imao s neba; i zbog njegovih zakona ja ih prezirem; i od njega se nadam da ću ih opet primiti. 12 Tako da su se kralj i oni koji su bili s njim čudili mladićevoj hrabrosti, jer nije mario za boli. 13 Kad je i ovaj bio mrtav, četvrtoga su mučili i unakazili na isti način. 14 Kad je već bio spreman umrijeti, reče ovako: "Dobro je, kad te ljudi ubijaju, tražiti nadu od Boga da te on uskrisi. Što se tebe tiče, ti nećeš imati uskrsnuća za život." 15 Poslije su doveli i petoga i iskasapili ga. 16 Tada je pogledao kralja i rekao: Ti imaš moć nad ljudima, ti si pokvaren, ti činiš što hoćeš; ipak ne mislite da je naš narod napušten od Boga; 17 Ali ostani malo i gledaj njegovu veliku moć, kako će mučiti tebe i tvoje potomstvo. 18 Poslije njega dovedoše i šestoga, koji, spreman umrijeti, reče: "Ne dajte se varati bez razloga; jer mi to trpimo za sebe, sagriješivši protiv našega Boga; stoga nam se čine čudesna djela." 19 Ali nemoj misliti ti, koji se uhvatiš u borbu protiv Boga, da ćeš izbjeći nekažnjen. 20 Ali majka je bila iznad svega čudesna i vrijedna časnog sjećanja: jer kad je vidjela svojih sedam sinova ubijenih u roku od jednog dana, nosila je to s velikom hrabrošću, zbog nade koju je imala u Gospodinu. 21 Da, svakoga je od njih poticala na svom vlastitom jeziku, ispunjena hrabrim duhom; i potaknuvši svoje ženske misli muškim želucem, reče im: 22 Ne mogu reći kako ste došli u moju utrobu: jer niti sam vam dao dah ni život, niti sam ja oblikovao udove svakoga od vas; 23 Ali nedvojbeno će vam Stvoritelj svijeta, koji je formirao naraštaj čovjeka i otkrio početak svih stvari, također iz svoje vlastite milosti ponovno dati dah i život, budući da sada ne smatrate sami sebe za njegove zakone' sake. 24 Antioh, misleći da je prezren i sumnjajući da je riječ o prijekornom govoru, dok je najmlađi još bio živ, nije ga samo poticao riječima, nego ga je i zaklinjao da će ga učiniti i bogatim i sretnim čovjek, ako bi se okrenuo od zakona svojih otaca; i da će ga također uzeti za prijatelja i povjeravati mu poslove. 25 Ali kako ga mladić nije htio poslušati, kralj je pozvao svoju majku i potaknuo je da savjetuje mladića da mu spasi život. 26 Kad ju je potaknuo mnogim riječima, ona mu obeća da će savjetovati svoga sina. 27 Ali ona mu se naklonila, ismijavajući okrutnog tiranina, progovorila je jezikom svoje zemlje na ovaj način; O sine moj, smiluj se meni koja sam te nosila devet mjeseci u svojoj utrobi, i dala ti takve tri godine, i othranila te, i dovela te do ovog doba, i izdržala nevolje obrazovanja. 28 Preklinjem te, sine moj, pogledaj na nebo i zemlju, i sve što je na njima, i razmisli da ih je Bog stvorio od
stvari koje nisu postojale; i tako je stvoreno čovječanstvo na isti način. 29 Ne boj se ovog mučitelja, nego, dostojan svoje braće, primi svoju smrt da te opet primim u milosrđu s tvojom braćom. 30 Dok je ona još govorila te riječi, reče mladić: "Koga čekate?" Neću se pokoravati kraljevoj zapovijedi, nego ću se pokoravati zapovijedi zakona koji je dat našim ocima preko Mojsija. 31 A ti, koji si bio krivac svih nesreća protiv Hebreja, nećeš izbjeći rukama Božjim. 32 Jer mi trpimo zbog svojih grijeha. 33 I premda se živući Gospodin nakratko razgnjevi na nas zbog naše kazne i popravljanja, ipak će opet biti jedno sa svojim slugama. 34 Ali ti, o bezbožni čovječe, i od svih ostalih najopakijih, nemoj se uznositi bez razloga, niti se nadimati nesigurnim nadama, dižući svoju ruku na sluge Božje. 35 Jer još nisi izbjegao sudu Boga svemogućega, koji sve vidi. 36 Jer naša braća, koja su sada pretrpjela kratku bol, mrtva su pod Božjim savezom vječnog života: ali ti ćeš, po Božjem sudu, dobiti pravednu kaznu za svoju oholost. 37 Ali ja, kao moja braća, prinosim svoje tijelo i život za zakone naših otaca, moleći Boga da brzo bude milostiv prema našem narodu; i da ti mukama i pošastima priznaš, da je on jedini Bog; 38 I da na meni i na mojoj braći prestane gnjev Svemogućega, koji je pravedno doveden na naš narod. 39 Tada mu je kralj, koji je bio bijesan, dao gore od svih ostalih, i teško je primio što mu se rugaju. 40 Tako je ovaj čovjek umro neokaljan i potpuno se pouzdao u Gospodina. 41 Posljednja od svih nakon sinova majka je umrla. 42 Neka sada bude dovoljno što smo govorili o idolopokloničkim gozbama i ekstremnim mučenjima. POGLAVLJE 8 1 Tada su Juda Makabejac i oni koji su bili s njim potajno otišli u gradove i sazvali svoju rodbinu i uzeli k sebi sve one koji su nastavili u židovskoj vjeri i okupili oko šest tisuća ljudi. 2 I zazvali su Gospodina da pogleda na narod koji je bio pogažen od svih; i također sažalite hram oskvrnjen od bezbožnih ljudi; 3 I da će imati samilosti nad gradom, koji je užasno oštećen i spreman da se izjednači sa zemljom; i čuj krv koja je vapila za njim, 4 I sjeti se opakog pokolja bezazlene dojenčadi i hule protiv njegova imena; i da će pokazati svoju mržnju protiv zlih. 5 Kad je Makabejac imao društvo oko sebe, pogani mu se nisu mogli oduprijeti: jer se gnjev Gospodnji pretvorio u milosrđe. 6 Stoga je došao neočekivano, i spalio mjesta i gradove, i uzeo u svoje ruke najprometnija mjesta, i pobijedio i natjerao u bijeg nemali broj svojih neprijatelja.
7 Ali posebno je iskoristio noć za takve potajne pokušaje, tako da se plod njegove svetosti širio posvuda. 8 Dakle, kad je Filip vidio da ovaj čovjek malo i malo napreduje i da mu stvari napreduju sve više i više, on je pisao Ptolemeju, namjesniku Celosirije i Fenike, da pruži veću pomoć kraljevim poslovima. 9 Zatim je odmah izabrao Nikanora, Patroklovog sina, jednog od svojih posebnih prijatelja, poslao ga je s ne manje od dvadeset tisuća svih naroda pod sobom, da iskorijeni cijeli naraštaj Židova; a s njim se pridružio i kapetanu Gorgiji, koji je u ratnim stvarima imao veliko iskustvo. 10 Tako se Nikanor obvezao zaraditi toliko novca od zarobljenih Židova koliko je trebalo pokriti danak od dvije tisuće talenata, što ga je kralj trebao platiti Rimljanima. 11 Stoga je odmah poslao u gradove na morskoj obali, proglašavajući prodaju zarobljenih Židova, i obećavajući da će dobiti osamdeset i deset tijela za jedan talent, ne očekujući osvetu koja će ga slijediti od Svemogućeg Boga. 12 Kad su Judi donijeli vijest o Nikanorovom dolasku, i on je rekao onima koji su bili s njim da je vojska pri ruci, 13 Oni koji su bili uplašeni i koji nisu vjerovali pravdi Božjoj, pobjegli su i pobjegli. 14 Drugi su prodali sve što im je ostalo, i uz to molili Gospodina da ih izbavi, što je prodao zli Nikanor prije nego što su se sastali: 15 I ako ne zbog njih samih, onda zbog saveza koje je sklopio s njihovim očevima i zbog njegova svetog i slavnog imena, kojim su bili pozvani. 16 Tako je Makabejac sazvao svoje ljude do broja od šest tisuća, i opominjao ih da ne budu zahvaćeni strahom od neprijatelja, niti da se boje velikog mnoštva pogana, koji su nepravo došli protiv njih; ali boriti se muški, 17 I da im pred oči stave ozljedu koju su nepravedno učinili svetom mjestu, i okrutno postupanje s gradom, kojemu su se rugali, a također i oduzimanje vlasti njihovih predaka. 18 Jer oni se, reče on, uzdaju u svoje oružje i odvažnost; ali naše je pouzdanje u Svemogućeg koji na mig može srušiti i one koji dolaze protiv nas, ali i cijeli svijet. 19 Štoviše, ispričao im je kakvu su pomoć pronašli njihovi preci, i kako su bili izbavljeni, kad je pod Senaheribom izginulo sto osamdeset i pet tisuća. 20 I ispričao im je o bitci koju su vodili u Babilonu s Galaćanima, kako je u posao došlo samo osam tisuća, s četiri tisuće Makedonaca, i da su Makedonci bili zbunjeni, osam tisuća uništilo je stotinu i dvadeset tisuća zbog pomoći koju su imali s neba, te su tako dobili veliki plijen. 21 Kad ih je ovim riječima ohrabrio i bio spreman umrijeti za zakon i zemlju, podijelio je svoju vojsku na četiri dijela; 22 I pridruži sebi svoju braću, vođe svake čete, Šimuna, Josipa i Jonatana, dajući svakome tisuću i pet stotina ljudi. 23 Također je odredio Eleazara da čita svetu knjigu: i kad im je dao ovu lozinku, Pomoć Božja! sam vodi prvi bend,
24 I uz pomoć Svemogućega pobili su više od devet tisuća svojih neprijatelja, ranili i osakatili najveći dio Nikanorove vojske, i tako sve natjerali u bijeg; 25 I uzeše novac od onih koji su ih došli kupiti, i daleko ih progoniše, ali u nedostatku vremena vratiše se. 26 Jer bijaše dan prije subote, pa ih više nisu htjeli progoniti. 27 Dakle, kada su skupili svoje oružje zajedno, i oplijenili svoje neprijatelje, oni su se bavili subotom, odajući pretjeranu hvalu i zahvalnost Gospodinu, koji ih je sačuvao do onoga dana, koji je bio početak milosti koja se raspršila na njih. 28 A nakon subote, kad su dali dio plijena osakaćenima, udovicama i siročadi, ostatak su podijelili među sobom i svojim slugama. 29 Kad je to učinjeno i uputili su zajedničku molitvu, molili su milosrdnog Gospodina da se zauvijek pomire sa svojim slugama. 30 Osim toga od onih koji su bili s Timotejem i Bakhidom, koji su se borili protiv njih, pobili su više od dvadeset tisuća, i vrlo lako zauzeli visoke i jake položaje, i podijelili među sobom još veći plijen, i učinili osakaćene, siročad, udovice, da, i starci također, jednaki u plijenu sa samima sobom. 31 I kad su sakupili svoje oružje, sve su pažljivo spremili na zgodna mjesta, a ostatak plijena odnijeli su u Jeruzalem. 32 Ubili su i Filarha, tu opaku osobu, koja je bila s Timotejem, i koja je na mnogo načina smetala Židovima. 33 Nadalje, u vrijeme dok su slavili blagdan pobjede u svojoj zemlji, spalili su Kalistena, koji je zapalio sveta vrata, koji je pobjegao u malu kuću; i tako je dobio nagradu za svoju zloću. 34 Što se tiče onog najneljubaznijeg Nikanora, koji je doveo tisuću trgovaca da kupe Židove, 35 Oni su ga srušili uz pomoć Gospodnju, na koje je najmanje računao; i skinuvši svoju slavnu odjeću, i otpustivši svoju četu, došao je poput sluge bjegunca kroz središte do Antiohije s velikom sramotom, jer je njegova vojska bila uništena. 36 Tako je onaj, koji ga je preuzeo da naplati Rimljanima njihov danak pomoću zarobljenika u Jeruzalemu, rekao u inozemstvu, da Židovi imaju Boga da se bori za njih, i stoga ne mogu biti povrijeđeni, jer su slijedili zakone koji dao im je. POGLAVLJE 9 1 Otprilike u to vrijeme iziđe Antioh s sramotom iz zemlje Perzije 2 Jer on je ušao u grad koji se zove Persepolis, i krenuo je opljačkati hram i zadržati grad; nakon čega ih je mnoštvo koje je trčalo braniti svojim oružjem natjeralo u bijeg; i tako se dogodilo da se Antioh, nakon što su stanovnici natjerali u bijeg, vratio posramljen. 3 Kad je došao u Ekbatan, doniješe mu vijest što se dogodilo Nikanoru i Timoteju. 4 Zatim nadimanje od ljutnje. mislio je osvetiti se Židovima za sramotu koju su mu učinili oni koji su ga natjerali u bijeg. Stoga je zapovjedio svom kočijašu da
vozi bez prestanka i da otpremi put, dok ga Božji sud sada prati. Jer on je ponosno govorio na ovaj način, da će doći u Jeruzalem i učiniti ga uobičajenim grobištem Židova. 5 Ali Gospod Svemogući, Bog Izreala, udari ga neizlječivom i nevidljivom kugom: ili čim je izgovorio ove riječi, bol u crijevima koja je bila neizlječiva, naiđe na njega, i jake muke unutarnjih dijelova; 6 I to vrlo pravedno: jer je mnoge i neobične muke mučio utrobu drugih ljudi. 7 Međutim, on uopće nije prestao sa svojim hvalisanjem, ali je još uvijek bio ispunjen ponosom, ispuštajući vatru u svom bijesu protiv Židova, i zapovijedajući da se požuri putovanje: ali dogodilo se da je pao sa svojih kola, nošen silovito ; tako da su svi udovi njegova tijela jako zaboljeli nakon što je pao u bolu. 8 I tako onaj koji je malo prije mislio da bi mogao zapovijedati valovima mora, (tako je bio ponosan iznad ljudskog stanja) i izvagati visoke planine na vagi, sada je bio bačen na zemlju i nošen u konjskom nosiljku , pokazujući svima očitu moć Božju. 9 Tako su se crvi uzdigli iz tijela ovog opakog čovjeka, i dok je živio u tuzi i boli, njegovo je tijelo otpalo, a prljavština njegova mirisa bila je neugodna za svu njegovu vojsku. 10 A čovjek, koji je mislio malo prije nego što je mogao dosegnuti do zvijezda nebeskih, nijedan čovjek nije mogao podnijeti da nosi zbog svog nepodnošljivog smrada. 11 Ovdje je, dakle, izmučen, počeo napuštati svoju veliku oholost i dolaziti do spoznaje samoga sebe pod bičem Božjim, a njegova se bol svakim trenutkom povećavala. 12 A kad on sam nije mogao podnijeti svoj vlastiti miris, rekao je ove riječi, Prilično je biti podložan Bogu, i da čovjek koji je smrtan ne bi trebao o sebi misliti da je Bog. 13 Ova opaka osoba također se zavjetovala Gospodinu, koji sada više neće imati milosti prema njemu, govoreći ovako, 14 Da će sveti grad (u koji je išao u žurbi da ga izravna sa zemljom i učiniti općim grobištem) pustio na slobodu: 15 A što se tiče Židova, za koje je smatrao da nisu dostojni čak ni da budu pokopani, nego da budu izbačeni sa svojom djecom da ih pojedu ptice i divlje zvijeri, on će ih sve izjednačiti s građanima Atene: 16 I sveti hram, koji je prije bio opljačkao, ukrasit će dobrim darovima i obnoviti sve svete posude s mnogo više, i iz svojih vlastitih prihoda pokriti troškove koji pripadaju žrtvama. 17 Da, i da će također on sam postati Židov, i proći kroz sav svijet koji je bio nastanjen, i objaviti moć Božju. 18 Ali uza sve to njegove boli nisu htjele prestati: jer pravedni Božji sud došao je na njega: stoga je očajavao za svoje zdravlje, napisao je Židovima potpisano pismo, koje je sadržavalo oblik molbe, na ovaj način: 19 Antioh, kralj i namjesnik, dobrim Židovima svojim građanima želi mnogo radosti, zdravlja i blagostanja:
20 Ako vi i vaša djeca budete dobro, i vaše stvari budu na zadovoljstvo, ja vrlo veliko zahvaljujem Bogu, s mojom nadom u nebu. 21 Što se mene tiče, bio sam slab, inače bih se dobro sjećao vaše časti i dobre volje kad ste se vratili iz Perzije, i budući da sam bio zahvaćen teškom bolešću, smatrao sam potrebnim brinuti se za opću sigurnost svih: 22 Ne sumnjajući u svoje zdravlje, ali imajući veliku nadu da ću izbjeći ovu bolest. 23 Ali s obzirom da je čak i moj otac, u koje je vrijeme vodio vojsku u visoke zemlje. imenovao nasljednika, 24 S ciljem da se, ako se nešto dogodi protivno očekivanju, ili ako se donese neka teška vijest, oni iz zemlje, znajući kome je država ostavljena, ne budu uznemireni: 25 Opet, s obzirom na to kako prinčevi koji su graničari i susjedi mojega kraljevstva čekaju prilike i očekuju što će se dogoditi. Postavio sam svog sina Antioha za kralja, koga sam često povjeravao i preporučivao mnogima od vas, kad sam išao u visoke pokrajine; kome sam napisao sljedeće: 26 Stoga se molim i tražim od vas da se sjetite dobročinstava koja sam vam učinio općenito, a posebno, i da svaki čovjek bude i dalje vjeran meni i mome sinu. 27 Jer uvjeren sam da će onaj koji razumije moj um blagonaklono i milostivo popustiti tvojim željama. 28 Tako je ubojica i bogohulnik najteže patio, jer je zlostavljao druge ljude, tako je umro jadnom smrću u stranoj zemlji u planinama. 29 I Filip, koji je odrastao s njim, odnese njegovo tijelo, koji također bojeći se Antiohova sina, ode u Egipat k Ptolemeju Filometoru. POGLAVLJE 10 1 Makabejac i njegova družina, pod vodstvom Gospoda, vratili su hram i grad: 2 Ali žrtvenike koje su pogani sagradili na otvorenoj ulici, kao i kapele, srušili su. 3 Nakon što su očistili hram, načiniše drugi žrtvenik, udarajući kamenjem, izvadiše iz njih vatru i prinesoše žrtvu nakon dvije godine, postaviše tamjan, svjetiljke i prinesene kruhove. 4 Kad je to bilo učinjeno, padoše ničice i moliše Gospodina da više ne bi dolazili u takve nevolje; ali ako još više griješe protiv njega, da će ih on sam milosrdno kazniti i da ne budu predani bogohulnim i varvarskim narodima. 5 Sada na isti dan kad su stranci oskvrnili hram, na isti dan on je ponovno očišćen, čak dvadeset i peti dan istog mjeseca, koji je Casleu. 6 I slavili su osam dana s veseljem, kao na blagdan sjenica, sjećajući se da su nedugo prije slavili blagdan sjenica, dok su lutali po planinama i jazbinama poput zvijeri. 7 Stoga su rađali grane, lijepe grane i palme, i pjevali psalme onome koji im je dao dobar uspjeh u čišćenju njegova mjesta.
8 Odredili su također zajedničkim statutom i dekretom, da se svake godine ti dani svetkuju za cijeli židovski narod. 9 I to je bio kraj Antioha, zvanog Epifan. 10 Sada ćemo objaviti djela Antioha Eupatora, koji je bio sin ovog zlog čovjeka, sabravši ukratko nesreće ratova. 11 Dakle, kad je došao na krunu, postavio je nekog Lizija nad poslovima svog kraljevstva i imenovao ga svojim glavnim upraviteljem Celosirije i Fenike. 12 Jer Ptolemeus, koji se zvao Macron, odlučivši radije iskazati pravdu Židovima za nepravdu koja im je učinjena, nastojao je nastaviti mir s njima. 13 Zbog toga su ga kraljevi prijatelji optuživali pred Eupatorom i nazivali ga izdajnikom na svaku riječ jer je napustio Cipar, što mu je Filometor povjerio, i otišao Antiohu Epifanu, i vidjevši da nije na časnom mjestu, bio je tako obeshrabren , da se otrovao i umro. 14 Ali kad je Gorgija bio upravitelj tvrđava, unajmio je vojnike i vodio neprestani rat sa Židovima: 15 I uz sve to Idumejci, dobivši u svoje ruke najimovitija područja, držali su Židove okupiranima, i primajući one koji su bili protjerani iz Jeruzalema, krenuli su poticati rat. 16 Tada su oni koji su bili s Makabejcem molili i molili Boga da im bude pomoćnik; i tako su silovito potrčali na utvrde Idumejaca, 17 I snažno ih napadajući, osvojili su utvrde, i odbili sve koji su se borili na zidu, i pobili sve što im je palo u ruke, i ubili ne manje od dvadeset tisuća. 18 I budući da su neki, kojih nije bilo manje od devet tisuća, zajedno pobjegli u dva vrlo jaka dvorca, koji su imali sve moguće stvari pogodne za održavanje opsade, 19 Makabejac je ostavio Šimuna i Josipa, a i Zakeja, i one koji su bili s njim, koji su bili dovoljni da ih opsjednu, i otišao je u ona mjesta koja su više trebala njegovu pomoć. 20 Oni koji su bili sa Šimunom, vođeni pohlepom, bili su nagovoreni za novac preko nekih od onih koji su bili u tvrđavi, te su uzeli sedamdeset tisuća drahma, a neke su pustili da pobjegnu. 21 Ali kad je Makabejcu rečeno što se dogodilo, on je sazvao upravitelje naroda i optužio te ljude da su prodali svoju braću za novac i oslobodili svoje neprijatelje da se bore protiv njih. 22 Tako je pobio one za koje se pokazalo da su izdajice i odmah zauzeo dva dvorca. 23 Imajući dobar uspjeh sa svojim oružjem u svemu što je uzeo u ruke, pobio je u dva područja više od dvadeset tisuća. 24 Timotej, kojega su Židovi prije svladali, kad je okupio veliko mnoštvo stranih snaga i nemalo konja iz Azije, došao je kao da će osvojiti Židove silom oružja. 25 Ali kad se približio, oni koji su bili s Makabejcem okrenuli su se da se pomole Bogu, i posuli su zemlju zemljom po svojim glavama, i opasali svoje bokove kostretinom, 26 I padoše do podnožja oltara i zamoliše ga da im bude milostiv i da bude neprijatelj njihovim neprijateljima i
protivnik njihovim protivnicima, kao što zakon najavljuje. 27 Tako su nakon molitve uzeli svoje oružje i otišli dalje od grada; a kad su se približili svojim neprijateljima, ostali su sami. 28 Kad je sunce tek izašlo, spojiše oboje; jedan dio ima zajedno sa svojom krepošću i svoje utočište kod Gospodina kao zalog svog uspjeha i pobjede: druga strana čini svoj bijes vođom svoje bitke 29 Ali kad se bitka pojačala, ukaza se neprijateljima s neba pet zgodnih ljudi na konjima sa zlatnim uzdama, a dvojica od njih povedoše Židove, 30 I uzeo je Makabejaca među sebe, i pokrio ga sa svih strana oružjem, i čuvao ga, ali je gađao strijelama i munjama protiv neprijatelja: tako da su zbunjeni sljepoćom i puni nevolje bili ubijeni. 31 I bilo je ubijeno od pješaka dvadeset tisuća i pet stotina i šest stotina konjanika. 32 Što se tiče samog Timoteja, on je pobjegao u vrlo jaku utvrdu, zvanu Gawra, gdje je Kereja bio namjesnik. 33 Ali oni koji su bili s Makabejcima hrabro su četiri dana opsjedali tvrđavu. 34 A oni koji su bili unutra, uzdajući se u snagu mjesta, silno su hulili i govorili zle riječi. 35 Ipak, petog dana rano, dvadeset mladića iz Makabejčeve družine, raspaljeni gnjevom zbog bogohuljenja, muški su napali zid i sa žestokom hrabrošću ubili sve što su sreli. 36 Drugi su se također penjali za njima, dok su bili zaokupljeni onima koji su bili unutra, spalili su kule, a potpaljene vatre spalile su bogohulnike žive; a drugi razvališe vrata i primivši ostalu vojsku zauzeše grad, 37 I ubi Timoteja, koji je bio skriven u nekoj jami, i Kereju, brata mu, s Apolofanom. 38 Kad je to bilo učinjeno, hvališe Gospodina psalmima i zahvalama, koji učini tako velika djela Izraelu i dade mu pobjedu. POGLAVLJE 11 1 Nedugo nakon toga, Lizije, kraljev zaštitnik i rođak, koji je također upravljao poslovima, bio je jako nezadovoljan zbog stvari koje su učinjene. 2 I kad je skupio oko osamdeset tisuća sa svim konjanicima, došao je protiv Židova, misleći da grad učini prebivalištem za pogane, 3 I zadobiti hram, kao i druge kapele pogana, i staviti veliko svećenstvo na prodaju svake godine. 4 Nimalo ne razmišljajući o Božjoj moći, nego ponoseći se njegovim deset tisuća pješaka, tisućama konjanika i osamdeset slonova. 5 Tako je došao u Judeju i približio se Betsuri, koji je bio jak grad, ali udaljen od Jeruzalema oko pet stadija, i žestoko ga je opkolio. 6 Kad su oni koji su bili s Makabejcem čuli da je opkolio utvrde, oni i sav narod s jadikovkom i suzama molili su Gospodina da pošalje dobrog anđela da izbavi Izraela.
7 Tada je sam Makabejac najprije uzeo oružje, potičući druge da će se zajedno s njim ugroziti kako bi pomogli svojoj braći: tako su krenuli zajedno s voljom. 8 I dok su bili u Jeruzalemu, pojavi se pred njima na konju netko u bijeloj odjeći, tresući svoj zlatni oklop. 9 Tada su svi zajedno hvalili milosrdnog Boga i ohrabrili se do te mjere da su bili spremni boriti se ne samo s ljudima, nego i s najokrutnijim zvijerima, i probiti se kroz zidove od željeza. 10 Tako su marširali naprijed u svom oklopu, imajući pomoćnika s neba: jer je Gospodin bio milostiv prema njima 11 I jurišajući na svoje neprijatelje poput lavova, pobili su jedanaest tisuća pješaka i tisuću i šest stotina konjanika, a sve ostale natjerali su u bijeg. 12 Mnogi od njih, također ranjeni, pobjegoše goli; a sam Lizije je sramotno pobjegao i tako se spasio. 13 On, budući da je bio čovjek razborit, razmišljajući o gubitku koji je imao i smatrajući da se Hebreji ne mogu pobijediti, jer im je Svemogući Bog pomogao, posla k njima, 14 I uvjerio ih je da pristanu na sve razumne uvjete, i obećao da će uvjeriti kralja da im mora biti prijatelj. 15 Tada je Makabejac pristao na sve što je Lizija želio, pazeći na opće dobro; i sve što je Makabejac napisao Liziji o Židovima, kralj je to odobrio. 16 Jer bijahu pisma Židovima od Lizije u ovom smislu: Lizije pozdravlja narod židovski. 17 Ivan i Absolom, koje ste poslali od vas, predadoše mi potpisanu molbu i zamoliše da izvršim njezin sadržaj. 18 Stoga sam objavio sve što je trebalo izvijestiti kralja, a on je odobrio onoliko koliko je moglo. 19 I ako se dakle budete držali odani državi, i od sada ću nastojati biti sredstvom za vaše dobro. 20 Ali što se tiče pojedinosti, dao sam nalog i ovim i drugima koji su došli od mene, da razgovaraju s vama. 21 Budite dobro. Stotinu i osma i četrdeseta godina, četvrti i dvadeseti dan mjeseca Dioskorinta. 22 Kraljevo pismo sadržavalo je ove riječi: Kralj Antioh šalje pozdrav svome bratu Liziji. 23 Budući da je naš otac preveden u bogove, naša je volja da oni koji su u našem kraljevstvu žive tiho, da se svatko može baviti svojim poslovima. 24 Razumijemo također da Židovi ne bi pristali da se naš otac privede običajima pogana, nego su radije zadržali svoj vlastiti način života: iz tog razloga oni traže od nas da im dopustimo da žive po svojim zakonima. 25 Stoga je naš cilj da ovaj narod bude u miru, i mi smo odlučili obnoviti im njihov hram, da mogu živjeti prema običajima svojih predaka. 26 Dobro ćeš dakle učiniti ako pošalješ k njima i udijeliš im mir, da kad dobiju potvrdu o našem umu, mogu biti u dobroj utjehi i uvijek radosno obavljati svoje poslove. 27 A pismo kraljevo židovskom narodu bilo je ovako: Kralj Antioh šalje pozdrav vijeću i ostalim Židovima. 28 Ako vam je dobro, imamo svoju želju; također smo dobrog zdravlja. 29 Menelaj nam je rekao da je vaša želja bila da se vratite kući i da se bavite svojim poslom:
30 Zbog toga će oni koji će otići imati sigurno ponašanje do tridesetog dana Ksantika sa sigurnošću. 31 I Židovi će koristiti svoju vrstu jela i zakona, kao i prije; i nitko od njih na bilo koji način neće biti zlostavljan zbog stvari koje su učinili iz neznanja. 32 Poslao sam i Menelaja da te utješi. 33 Budite dobro. Sto četrdeset i osme godine, petnaestog dana mjeseca Ksantika. 34 Rimljani su im također poslali pismo koje je sadržavalo ove riječi: Kvint Memije i Tit Manlije, veleposlanici Rimljana, šalju pozdrave židovskom narodu. 35 Štogod Lizije, kraljev rođak, dade, time smo i mi zadovoljni. 36 Ali što se tiče stvari za koje je on smatrao da treba uputiti kralju, nakon što ste o tome obavijestili, pošaljite jednoga odmah da objavimo kako vam odgovara: jer sada idemo u Antiohiju. 37 Zato brzo pošalji neke da doznamo što misliš. 38 Zbogom. Ove stotinu osme četrdesete godine, petnaestog dana mjeseca Ksantika. POGLAVLJE 12 1 Kad su ovi savezi sklopljeni, Lizija je otišao kralju, a Židovi su bili oko svoje poljoprivrede. 2 Ali od namjesnika nekoliko mjesta, Timotej i Apolonije, sin Genejev, također Hijeronimus i Demofont, a uz njih Nikanor, namjesnik Cipra, nisu dopustili da budu mirni i žive u miru. 3 Ljudi iz Jope također su učinili takvo bezbožno djelo: molili su Židove koji su živjeli među njima da uđu sa svojim ženama i djecom u čamce koje su pripremili, kao da im nisu htjeli ništa nauditi. 4 Oni su to prihvatili prema zajedničkoj odredbi grada, kao da su željeli živjeti u miru i ništa ne sluteći; ali kad su otišli u dubinu, utopili su ih ne manje od dvije stotine. 5 Kad je Juda čuo za ovu okrutnost učinjenu njegovim sunarodnjacima, zapovjedio je onima koji su bili s njim da ih pripreme. 6 I zazvavši Boga, pravednog Suca, on dođe protiv onih ubojica svoje braće, i spali luku noću, i zapali čamce, a one koji su pobjegli onamo pobi. 7 A kad je grad bio zatvoren, vratio se unatrag, kao da će se vratiti da ih sve iskorijeni iz grada Jope. 8 Ali kad je čuo da Jamniti namjeravaju učiniti isto sa Židovima koji su živjeli među njima, 9 On je došao na Jamnite također noću, i zapalio luku i mornaricu, tako da se svjetlost vatre vidjela u Jeruzalemu dvjesto četrdeset stadija daleko. 10 Sada kada su otišli odande devet stadija u svom putovanju prema Timoteju, ne manje od pet tisuća ljudi pješaka i pet stotina konjanika Arapa krenulo je na njega. 11 Nakon toga je došlo do žestoke bitke; ali Judina je strana uz Božju pomoć izvojevala pobjedu; tako da su Nomadi iz Arabije, svladani, molili Judu za mir, obećavajući mu i stoku i da će mu udovoljiti na drugi način.
12 Tada im je Juda, doista misleći da će u mnogočemu biti od koristi, dao mir; nakon čega su se rukovali i otišli u svoje šatore. 13 Također je krenuo da napravi most do nekog čvrstog grada, koji je bio ograđen zidinama i nastanjen ljudima iz raznih zemalja; a ime mu je bilo Caspis. 14 Ali oni koji su bili u njemu toliko su se uzdali u čvrstoću zidova i opskrbu hranom da su se ponašali grubo prema onima koji su bili s Judom, vrijeđali su i hulili i izgovarali riječi koje se nisu smjele izgovoriti. 15 Stoga je Juda sa svojom četom, pozivajući se na velikog Gospodara svijeta, koji je bez ovnova ili ratnih strojeva srušio Jerihon u vrijeme Jošue, dao žestoki napad na zidove, 16 I zauzeli su grad po Božjoj volji i izvršili neopisive pokolje, tako da se vidjelo kako jezero teče krvlju u blizini dva stadija široko u blizini, puna puna. 17 Zatim su otišli odande sedam stotina i pedeset stadija i došli u Characa do Židova koji se zovu Tubieni. 18 Ali što se tiče Timoteja, nisu ga našli na mjestima: jer prije nego što je išta poslao, otišao je odande, ostavivši vrlo jaku posadu u jednom utvrđenju. 19 Međutim, Dositej i Sosipater, koji su bili od Makabejevih kapetana, izašli su i pobili one koje je Timotej ostavio u tvrđavi, više od deset tisuća ljudi. 20 I Makabejac je rasporedio svoju vojsku po četama i postavio ih nad čete, te je krenuo protiv Timoteja, koji je oko sebe imao stotinu i dvadeset tisuća pješaka i dvije tisuće i pet stotina konjanika. 21 Kad je Timotej doznao za Judin dolazak, poslao je žene i djecu i ostalu prtljagu u tvrđavu zvanu Carnion: jer grad je bilo teško opsjedati i teško mu je bilo doći u njega zbog tijesnosti svih mjesta. . 22 Ali kad se pojavi Juda, njegova prva četa, neprijatelji, obuzeti strahom i užasom zbog pojave onoga koji sve vidi, razbježaše se, jedni trčeći ovuda, drugi onamo, tako da su često bili povrijeđeni. svojih ljudi i ranjeni vrhovima svojih mačeva. 23 I Juda ih je vrlo ozbiljno progonio, ubijajući te zle bijednike, od kojih je pobio oko trideset tisuća ljudi. 24 Štoviše, sam je Timotej pao u ruke Dositeju i Sosipatru, koje je lukavo molio da ga puste da ode i živi, jer je imao mnogo židovskih roditelja i braće nekih od njih, koji su, ako ga puste, njega do smrti, ne treba smatrati. 25 Pa kad ih je mnogim riječima zajamčio da će ih vratiti bez štete, prema dogovoru, pustili su ga da ode radi spasenja svoje braće. 26 Zatim je Makabejac krenuo naprijed do Carniona i do Atargatisina hrama i ondje je pobio dvadeset i pet tisuća ljudi. 27 I nakon što ih je natjerao u bijeg i uništio, Juda je uzeo vojsku prema Efronu, tvrdom gradu, u kojem je boravio Lizija, i veliko mnoštvo različitih naroda, a snažni mladići čuvali su zidine i snažno ih branili: također je bila velika ponuda motora i strelica. 28 Ali kad su Juda i njegova družina zazvali Svemogućeg Boga, koji svojom snagom slama snagu svojih neprijatelja, osvojili su grad i pobili dvadeset i pet tisuća onih koji su bili unutra,
29 Odatle su otišli u Skitopol, koji leži šest stotina stadija od Jeruzalema, 30 Ali kad su Židovi koji su ondje živjeli posvjedočili da su Skitopoliti s ljubavlju postupali s njima i ljubazno ih molili u vrijeme njihove nevolje; 31 Zahvalili su im, želeći da im budu i dalje prijateljski, i tako su stigli u Jeruzalem, kada se približavao blagdan sedmica. 32 I nakon blagdana, zvanog Pedesetnica, iziđoše protiv Gorgije, upravitelja Idumeje, 33 Koji je izašao s tri tisuće pješaka i četiri stotine konjanika. 34 I dogodilo se da je u njihovoj zajedničkoj borbi nekoliko Židova ubijeno. 35 U to je vrijeme Dositej, jedan iz Bacenorove družine, koji je bio na konju, i snažan čovjek, još uvijek bio nad Gorgijom, i uhvativši ga za kaput silom ga je vukao; i kad je htio uhvatiti tog ukletog čovjeka živog, konjanik iz Trakije koji je došao na njega udario mu je rame, tako da je Gorgija pobjegao k Marisi. 36 Kad su se oni koji su bili s Gorgijom dugo borili i bili umorni, Juda je pozvao Gospodina da im se pokaže kao pomoćnik i vođa bitke. 37 I s tim je počeo na svom jeziku, pjevao je psalme jakim glasom, i nesvjesno jurnuvši na Gorgijine ljude, natjerao ih je u bijeg. 38 Tako je Juda okupio svoju vojsku i došao u grad Odolam, a kad je došao sedmi dan, očistili su se, kao što je bio običaj, i svetkovali subotu na istom mjestu. 39 I sljedećeg dana, kako je i bilo, Juda i njegovo društvo došli su pokupiti tijela onih koji su ubijeni i pokopati ih s njihovom rodbinom u grobove njihovih očeva. 40 Ispod haljina svakog ubijenog našli su stvari posvećene idolima Jamnita, što je Židovima zabranjeno zakonom. Tada su svi vidjeli da je to razlog zbog kojeg su ubijeni. 41 Svi, dakle, hvale Gospodina, suca pravednoga, koji je otkrio skriveno, 42 Prionuli su molitvi i molili ga da se počinjeni grijeh potpuno izbriše iz sjećanja. Osim toga, taj je plemeniti Juda poticao ljude da se čuvaju od grijeha, budući da su pred svojim očima vidjeli stvari koje su se dogodile zbog grijeha onih koji su ubijeni. 43 I kad je skupio u cijeloj družini iznos od dvije tisuće drahma srebra, poslao ga je u Jeruzalem da prinese žrtvu za grijeh, čineći to vrlo dobro i pošteno, budući da je bio svjestan uskrsnuća. 44 Jer da se nije nadao da će oni koji su ubijeni uskrsnuti, bilo je suvišno i uzaludno moliti za mrtve. 45 I također u tome što je opazio da postoji velika naklonost za one koji su umrli pobožno, bila je to sveta i dobra misao. Potom je izvršio pomirenje za mrtve, da bi bili oslobođeni od grijeha. POGLAVLJE 13 1 U sto četrdeset i devetoj godini Judi je rečeno da Antioh Eupator dolazi s velikom silom u Judeju,
2 I s njim Lizija, njegov zaštitnik i vladar njegovih poslova, imajući obadva od njih grčku silu pješaka, stotinu i deset tisuća, i konjanika, pet tisuća i tri stotine, i dvadeset i dva slonova, i tri stotine bojnih kola naoružanih kuke. 3 Menelaj im se također pridružio i s velikom prikrivenošću ohrabrio Antioha, ne zbog zaštite zemlje, već zato što je mislio da je postavljen za namjesnika. 4 Ali Kralj kraljeva potaknuo je Antiohov um protiv ovog opakog bijednika, a Lizije je obavijestio kralja da je ovaj čovjek uzrok svih nevolja, tako da je kralj zapovjedio da ga odvedu u Bereju i ubiju ga, kao način je na tom mjestu. 5 Bio je na tom mjestu toranj visok pedeset lakata, pun pepela, i imao je okruglo glazbalo koje je sa svake strane visjelo u pepeo. 6 I tko god je bio osuđen za svetogrđe ili je počinio bilo koji drugi teški zločin, svi su ga ljudi bacili na smrt. 7 Dogodilo se takvom smrću da je opaki čovjek umro, nemajući ni pokopa u zemlji; i to najpravednije: 8 Budući da je počinio mnoge grijehe oko žrtvenika, čiji su oganj i pepeo bili sveti, umro je u pepelu. 9 Sada je kralj došao s varvarskim i oholim ciljem da učini Židovima mnogo gore nego što je bilo učinjeno u vrijeme njegova oca. 10 Što je Juda shvatio, zapovjedio je mnoštvu da zazivaju Gospodina noću i danju, da bi im on, ako ikada u bilo koje drugo vrijeme, sada također pomogao, budući da su bili izbačeni iz njihova zakona, iz svoje zemlje, i iz svetoga hrama: 11 I da neće dopustiti da narod, koji je već sada bio samo malo osvježen, bude podložan bogohulnim narodima. 12 Dakle, kad su svi zajedno to učinili i molili milosrdnog Gospodina plačući i posteći i ležeći na zemlji tri dana, Juda ih je potaknuo i naredio im da budu pripravni. 13 I Juda, odvojen od starješina, odluči, prije nego što kraljeva vojska uđe u Judeju i osvoji grad, izaći i pokušati stvar u borbi uz pomoć Gospodnju. 14 Pa kad je sve predao Stvoritelju svijeta i potaknuo svoje vojnike da se muževno bore, čak do smrti, za zakone, hram, grad, zemlju i državu, utaborio se kod Modina: 15 I davši šifru onima koji su bili oko njega, Pobjeda je od Boga; s najhrabrijim i najodabranijim mladićima noću je ušao u kraljev šator i pobio u taboru oko četiri tisuće ljudi, i poglavicu među slonovima, sa svima koji su bili na njemu. 16 Naposljetku su ispunili tabor strahom i metežom i otišli s dobrim uspjehom. 17 To je učinjeno u osvit dana, jer mu je pomogla zaštita Gospodnja. 18 Kad je kralj okusio muževnost Židova, krenuo je politikom zauzeti položaje, 19 I marširao je prema Bethsuri, koja je bila uporište Židova, ali je bačen u bijeg, podbacio je i izgubio je svoje ljude: 20 Jer Juda je prenio onima koji su bili u njoj što je bilo potrebno.
21 Ali Rhodocus, koji je bio u židovskoj vojsci, otkrio je tajne neprijateljima; zato su ga tražili i kad su ga uhvatili, strpali su ga u tamnicu. 22 Kralj je postupao s njima u Betsumu drugi put, dao svoju ruku, uzeo njihovu, otišao, borio se s Judom, bio je svladan; 23 Čuo sam da je Filip, koji je bio ostavljen nad poslovima u Antiohiji, bio očajnički pognut, zbunjen, molio Židove, podvrgao se i zakleo na sve jednake uvjete, složio se s njima i prinio žrtvu, častio hram i postupao ljubazno s mjesto, 24 I dobro je prihvatio Makabejca, postavio ga za glavnog namjesnika od Ptolemaide do Gerrena; 25 Došao je u Ptolemaidu: ljudi su tamo bili ožalošćeni zbog saveza; jer su jurišali, jer su željeli poništiti svoje saveze. 26 Lizije se popeo do sudačke stolice, rekao sve što je mogao u obranu stvari, uvjerio ih je, umirio, dobro ih pogodio, vratio se u Antiohiju. Tako se to doticalo kraljevog dolaska i odlaska. POGLAVLJE 14 1 Nakon tri godine Juda je obaviješten da je Demetrije, sin Seleukov, ušao u luku Tripolis s velikom silom i mornaricom, 2 Zauzeo je zemlju, ubio Antioha i Lizija, njegovog zaštitnika. 3 A neki Alkim, koji je bio veliki svećenik, i koji se svojevoljno okaljao u vrijeme njihova miješanja s poganima, videći da se ni na koji način ne može spasiti, niti imati više pristupa svetom žrtveniku, 4 Došao je kralju Demetriju sto jedne i pedesete godine, dajući mu zlatnu krunu i palmu, a također i grane koje su se svečano koristile u hramu: i tako je taj dan šutio. 5 Međutim, nakon što je dobio priliku da unaprijedi svoj glupi pothvat, a Demetrije ga je pozvao za savjet i upitao kako su Židovi pogođeni i što namjeravaju, odgovorio je na to: 6 Oni od Židova koje je nazvao Assideansima, čiji je zapovjednik Juda Makabejac, potpiruju rat i buntovnici su, i ne dopuštaju ostalima da budu u miru. 7 Stoga sam ja, lišen časti svojih predaka, mislim velikog svećenstva, sada došao ovamo: 8 Prvo, doista zbog nehinjene brige koju imam o stvarima koje se odnose na kralja; i drugo, čak i za to namjeravam dobro svojih sunarodnjaka: jer cijela je naša nacija u nemaloj bijedi zbog nepromišljenog postupanja s njima gore navedenim. 9 Stoga, o kralju, budući da znaš sve te stvari, budi oprezan za zemlju i naš narod, koji je pritisnut sa svih strana, u skladu s milosrđem koje spremno iskazuješ svima. 10 Dok god Juda živi, nije moguće da država bude mirna. 11 Tek što se o njemu to govorilo, nego su drugi kraljevi prijatelji, zlobno raspoloženi protiv Jude, još više okadili Demetrija.
12 I odmah pozva Nikanora, koji je bio gospodar slonova, i postavi ga upraviteljem Judeje, posla ga naprijed, 13 Zapovjedivši mu da ubije Judu i da rasprši one koji su bili s njim, te da Alkima postavi za velikog svećenika u velikom hramu. 14 Tada su pogani, koji su pobjegli iz Judeje pred Judom, u stadima dolazili k Nikanoru, misleći da su zlo i nesreće Židova njihova dobrobit. 15 Kad su Židovi čuli za Nikanorov dolazak i da su se pogani pobunili protiv njih, posuli su zemlju na svoje glave i molili se onome koji je zauvijek utvrdio svoj narod i koji uvijek pomaže svome dijelu očitovanjem svoje prisutnosti. . 16 Tako su na kapetanovu zapovijed odmah krenuli odande i približili im se u gradu Dessau. 17 Sada se Šimun, Judin brat, pridružio borbi s Nikanorom, ali je bio donekle zbunjen zbog iznenadne šutnje svojih neprijatelja. 18 Ipak, Nikanor, čuvši za muževnost onih koji su bili s Judom i hrabrost koju su imali da se bore za svoju zemlju, nije se usudio pokušati mačem. 19 Zato je poslao Posidonija, Teodota i Matatiju da sklope mir. 20 Dakle, kad su se dugo savjetovali o tome, i kapetan je s tim upoznao mnoštvo, i pokazalo se da su svi jednoga mišljenja, pristali su na saveze, 21 I odrediše dan da se sastanu nasamo, a kad dođe dan i stolci bijahu postavljeni za svakoga od njih, 22 Luda je postavio naoružane ljude na prikladna mjesta, kako neprijatelji iznenada ne bi počinili kakvu izdaju: tako su sklopili miroljubivi sastanak. 23 Nikanor je ostao u Jeruzalemu i nije učinio ništa nažao, već je otpustio narod koji je hrlio k njemu. 24 I ne htjede Judu maknuti s očiju, jer on ga ljubi iz srca 25 Molio ga je i da uzme ženu i da rodi djecu: tako se oženio, bio tih i uzeo dio ovoga života. 26 Ali Alcimus, uvidjevši ljubav koja je bila među njima, i razmatrajući saveze koji su sklopljeni, dođe Demetriju i reče mu da Nikanor nije dobro utjecao na državu; jer je zaredio Judu, izdajicu svoga kraljevstva, za kraljeva nasljednika. 27 Tada je kralj bio bijesan i izazvan optužbama najopakijeg čovjeka, pisao je Nikanoru, naznačujući da je vrlo nezadovoljan savezima, i zapovijedao mu je da Makabejca kao zarobljenika hitno pošalje u Antiohiju. 28 Kad je Nikanor to čuo, bio je vrlo zbunjen u sebi i teško je shvatio što je poništio ugovorene članke, budući da čovjek nije kriv. 29 Ali budući da nije bilo ništa protiv kralja, on je pazio na svoje vrijeme da to postigne politikom. 30 Bez obzira na to, kad je Makabejac vidio da je Nikanor počeo biti drzak prema njemu, i da ga je zamolio grublje nego inače, uvidjevši da takvo kiselo ponašanje nije dobro, okupio je ne mali broj svojih ljudi i povukao se. od Nikanora. 31 Ali drugi, znajući da ga Judina politika osobito sprječava, uđe u veliki i sveti hram i zapovjedi
svećenicima koji su prinosili svoje uobičajene žrtve da mu predaju tog čovjeka. 32 I kad su se zakleli da ne znaju gdje je čovjek kojega je tražio, 33 Ispruži svoju desnu ruku prema hramu i ovako se zakune: Ako mi ne predate Judu kao sužnju, srušit ću ovaj hram Božji sa zemljom i srušit ću žrtvenik, i podigne značajan hram Bacchusu. 34 Nakon ovih riječi on ode. Tada su svećenici podigli svoje ruke prema nebu i molili onoga koji je uvijek bio branitelj njihove nacije, govoreći na ovaj način; 35 Ti, Gospodaru svih stvari, koji ne trebaš ništa, bio si zadovoljan da hram tvoga prebivališta bude među nama. 36 Zato sada, o sveti Gospodine svake svetosti, zauvijek čuvaj neokaljanom ovu kuću, koja je nedavno bila očišćena, i začepi svaka nepravedna usta. 37 Sada je Nikanoru bio optužen neki Razis, jedan od jeruzalemskih starješina, ljubitelj svojih sunarodnjaka i čovjek na vrlo dobrom glasu, koji je zbog svoje dobrote nazvan ocem Židova. 38 Jer u prethodnim vremenima, kad se nisu miješali s poganima, bio je optužen za judaizam, te je hrabro ugrozio svoje tijelo i život svom žestinom za vjeru Židova. 39 Tako je Nikanor, voljan obznaniti mržnju koju je izazvao prema Židovima, poslao više od pet stotina ratnika da ga uhvate: 40 Mislio je, doista, uzevši ga učiniti mnogo zla Židovima. 41 Sada kada je mnoštvo htjelo zauzeti toranj, i nasilno provaliti u vanjska vrata, i zapovjedilo da se donese vatra da ga spali, on, budući da je bio spreman sa svih strana, pao je na svoj mač; 42 Izabravši radije muževno umrijeti, nego doći u ruke zlih, da bude zlostavljan drugačije nego što se dolikuje njegovom plemenitom porijeklu: 43 Ali promašivši udarac zbog žurbe, mnoštvo je također jurilo kroz vrata, on je hrabro potrčao do zida, i bacio se muževno među najgušće od njih. 44 Ali oni se brzo vratiše i napravi se prostor pa on pade usred praznine. 45 Ipak, dok je u njemu još bilo daha, raspaljen gnjevom ustade; i premda mu je krv šikljala kao mlaz vode, a njegove rane bile teške, ipak je trčao krozsred gomile; i stojeći na strmoj stijeni, 46 Kad mu je krvi već sasvim nestalo, iščupao je svoju utrobu, i uzevši ih u obje ruke, bacio ih na gomilu, i zazvavši Gospodara života i duha da mu ih ponovno obnovi, tako je umro. POGLAVLJE 15 1 Ali Nikanor, čuvši da su Juda i njegova družina u tvrdim mjestima oko Samarije, odluči bez ikakve opasnosti da ih napadne u subotu. 2 Ipak, Židovi koji su bili prisiljeni ići s njim rekoše: Ne uništavaj tako okrutno i barbarski, nego daj čast onom danu, koji je onaj koji sve vidi svetošću počastio više od svih drugih dana.
3 Tada je najneljubazniji jadnik zahtijevao, ako postoji Moćni na nebu, koji je naredio da se svetkuje subotnji dan. 4 I kad rekoše: "Na nebu je živi Gospodin i moćan, koji je zapovjedio da se svetkuje sedmi dan." 5 Tada reče drugi: I ja sam također moćan na zemlji, i zapovijedam da se uzme oružje i da se radi kraljev posao. Ipak, uspio je da se ne izvrši njegova zla volja. 6 Tako je Nikanor u krajnjoj oholosti i oholosti odlučio podići javni spomenik svojoj pobjedi nad Judom i onima koji su bili s njim. 7 Ali Makabejac je uvijek bio siguran da će mu Gospodin pomoći: 8 Stoga je poticao svoj narod da se ne boji dolaska pogana protiv njih, nego da se sjeti pomoći koju su u prošlim vremenima primili s neba, a sada da očekuju pobjedu i pomoć, koja će im doći od Svemogućega. 9 I tako ih je utješio iz zakona i proroka, i podsjećajući ih na bitke koje su prije dobili, učinio ih je veselijima. 10 I kad im je probudio umove, dao im je zapovijed, pokazavši im uz to laž pogana i kršenje zakletve. 11 Tako je naoružao svakoga od njih, ne toliko obranom štitovima i kopljima, koliko ugodnim i dobrim riječima: a osim toga, ispričao im je san vrijedan vjerovanja, kao da je to doista bilo tako, koji je nemalo im se obradovati. 12 I ovo je bila njegova vizija: Taj Onias, koji je bio veliki svećenik, krepostan i dobar čovjek, poštovan u razgovoru, nježan u stanju, također lijepog govora, i vješt od djeteta u svim točkama vrline, držeći svoje ruke molio za cijelo tijelo Židova. 13 Kad je to bilo učinjeno, na sličan se način pojavio čovjek sijede kose, izvanredno slavan, koji je bio divne i izvrsne veličine. 14 Tada odgovori Onija govoreći: Ovo je onaj koji voli braću, koji mnogo moli za narod i za sveti grad, to jest, Jeremija, prorok Božji. 15 Tada je Jeremija ispruživši desnicu dao Judi zlatni mač i dajući ga rekao ovako: 16 Uzmi ovaj sveti mač, Božji dar, kojim ćeš raniti neprijatelje. 17 Tako dobro utješeni Judinim riječima, koje su bile vrlo dobre, i mogle su ih potaknuti na hrabrost i ohrabriti srca mladića, odlučili su ne utaboriti se, nego hrabro krenuti na njih, i hrabro pokušati sukobom, jer su grad i svetište i hram bili u opasnosti. 18 Jer briga koju su polagali za svoje žene, svoju djecu, svoju braću i narode bila im je najmanje važna; ali najveći i glavni strah bio je za sveti hram. 19 I oni koji su bili u gradu nisu se nimalo brinuli, zabrinuti zbog vanjske borbe. 20 I sada, kada su svi gledali što bi trebalo biti suđenje, i neprijatelji su već bili blizu, i vojska je bila postavljena u red, i zvijeri su prikladno postavljene, i konjanici postavljeni u krilima, 21 Makabejac, vidjevši dolazak mnoštva, i različite pripreme oružja, i žestinu zvijeri, ispruži ruke prema nebu i zazove Gospodina koji čini čudesa, znajući da pobjeda ne dolazi oružjem, nego čak i kao čini mu se dobro, daje vrijednima:
22 Stoga je u svojoj molitvi rekao na ovaj način; O Gospodine, ti si poslao svog anđela u vrijeme Ezekije, kralja Judeje, i pobio si u vojsci Senaheribovoj sto osamdeset i pet tisuća. 23 Zato sada također, o Gospodaru neba, pošalji dobrog anđela ispred nas za strah i strah njima; 24 I snagom tvoje ruke neka budu užasnuti oni koji dolaze na tvoj sveti narod da hule. I tako je završio. 25 Tada su Nikanor i oni koji su bili s njim nastupili s trubama i pjesmama. 26 Ali Juda i njegova družina susreli su se s neprijateljima zazivanjem i molitvom. 27 Tako da boreći se rukama i moleći se Bogu srcem, pobili su ne manje od trideset i pet tisuća ljudi: jer su se Božjim pojavljivanjem jako razveselili. 28 Sada kada je bitka bila gotova, vrativši se opet s radošću, saznali su da Nikanor leži mrtav u svojoj ormi. 29 Tada su podigli veliku viku i buku, hvaleći Svemogućeg na svom jeziku. 30 I Juda, koji je uvijek bio glavni branitelj građana i tijelom i umom, i koji je nastavio svoju ljubav prema svojim sunarodnjacima cijeli svoj život, zapovjedi da se Nikanoru odsječe glava, i njegova ruka s njegovim ramenom, i odvedu ih u Jeruzalem . 31 I kad je bio ondje, sazvao sve iz svog naroda i postavio svećenike pred žrtvenik, poslao je po one koji su bili iz kule, 32 I pokaza im podlu Nikanorovu glavu i ruku onoga bogohulnika, koju je s ponosnim hvalisanjem ispružio protiv svetog hrama Svemogućega. 33 I kad je onom bezbožnom Nikanoru odrezao jezik, zapovjedio je da ga u komadiće dadu pticama, a nagradu njegove ludosti objese pred hramom. 34 Tako je svaki čovjek hvalio prema nebu slavnoga Gospodina govoreći: Blagoslovljen onaj koji je svoje mjesto sačuvao neokaljanim! 35 Također je objesio Nikanorovu glavu na toranj, očit i očit znak svima pomoći Gospodnje. 36 I odrediše svima zajedničkom odredbom da ni u kojem slučaju taj dan ne prođe bez svečanosti, nego da se slavi trinaesti dan dvanaestoga mjeseca, koji se na sirijskom jeziku zove Adar, dan prije Mardohejeva dana. 37 Tako se dogodilo s Nikanorom: i od tog su vremena Hebreji držali grad u svojoj vlasti. I evo ću završiti. 38 I ako sam učinio dobro, i kao što priliči priči, to je ono što sam želio; ali ako sam bio vitak i skroman, to je ono što sam mogao postići. 39 Jer kao što je štetno piti samo vino ili vodu; i kao što je vino pomiješano s vodom ugodno i uživa u okusu: tako i fino uokviren govor oduševljava uši onih koji čitaju priču. I ovdje će biti kraj.