POGLAVLJE 1 1 Druga knjiga proroka Ezdre, sina Sarajina, sina Azarijina, sina Helkijina, sina Sadamijina, sina Sadokova, sina Ahitobova, 2 Sin Akije, sin Finesa, sin Helija, sin Amarije, sin Azijeja, sin Marimota, sin Arne, sin Ozije, sin Borita, sin Abiseja , sin Finesov, sin Eleazarov, 3 Sin Aronov, iz plemena Levijeva; koji je bio zarobljen u zemlji Medijaca, za vrijeme vladavine Artekserksa, kralja Perzijanaca. 4 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 5 Idi svojim putem i pokaži mom narodu njihova grešna djela i njihovoj djeci njihovu zloću koju su mi učinili; da mogu reći djeci svoje djece: 6 Jer su im se umnožili grijesi njihovih otaca, jer su me zaboravili i žrtvovali su tuđim bogovima. 7 Nisam li ih ja izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva? ali oni me razgnjeviše i prezreše moje savjete. 8 Počupaj onda kosu sa svoje glave i baci svo zlo na njih, jer nisu bili poslušni mom zakonu, nego je to buntovan narod. 9 Dokle ću ih podnositi, kojima sam toliko dobra učinio? 10 Mnoge sam kraljeve uništio radi njih; Srušio sam faraona sa svojim slugama i svu njegovu moć. 11 Sve sam narode uništio pred njima, a na istoku sam raspršio ljude u dvije pokrajine, u Tiru i Sidonu, i pobio sam sve njihove neprijatelje. 12 Reci im dakle: Ovako govori Gospodin: 13 Vodio sam te kroz more i u početku ti dao širok i siguran prolaz; Dao sam ti Mojsija za vođu, a Arona za svećenika. 14 Zasvijetlio sam vas u stupu ognjenom i velika sam čudesa učinio među vama; a ipak ste me zaboravili, govori Gospodin. 15 Ovako govori Svemogući Gospod: Prepelice su vam bile znak; Dao sam vam šatore za vašu zaštitu, ipak ste ondje mrmljali, 16 I niste trijumfirali u moje ime za uništenje vaših neprijatelja, ali do danas mrmljate. 17 Gdje su dobročinstva koja sam vam učinio? Kad ste bili gladni i žedni u pustinji, niste li vikali k meni, 18 Govoreći: Zašto si nas doveo u ovu pustinju da nas ubiješ? bolje nam je bilo da smo služili Egipćanima, nego da umremo u ovoj pustinji. 19 Tada sam se sažalio na vaše žalosti i dao vam da jedete manu; pa jeli ste anđeoski kruh. 20 Kad ste bili žedni, nisam li rascijepio stijenu i vode su potekle do vas? za toplinu sam te pokrio lišćem drveća. 21 Podijelio sam među vama plodnu zemlju, istjerao sam ispred vas Kanaance, Ferezejce i Filistejce; što da vam još učinim? govori Gospodin. 22 Ovako govori Svemogući Gospodin: Kad ste bili u pustinji, u rijeci Amorejskoj, bili ste žedni i hulili moje ime,
23 Nisam vam dao vatru za vaše hule, nego sam bacio drvo u vodu i učinio rijeku slatkom. 24 Što da ti učinim, Jakove? ti me, Judo, nisi poslušao: drugim ću se narodima obratiti i njima ću dati svoje ime da drže moje zakone. 25 Budući da ste me vi ostavili, i ja ću vas ostaviti; kad budete htjeli da vam budem milostiv, neću imati milosti prema vama. 26 Kad god me zazovete, neću vas uslišati, jer ste svoje ruke krvlju oskvrnili, a vaše su noge hitre da počine ubojstvo. 27 Niste kao da ste mene ostavili, nego sami sebe, govori Gospodin. 28 Ovako govori Svemogući Gospodin: Nisam li te molio kao otac sinove njegove, kao majka kćeri svoje i kao dojilja svoju djecu? 29 Da vi budete moj narod, a ja da budem vaš Bog; da vi budete moja djeca, a ja vaš otac? 30 Skupio sam vas kao što kokoš skuplja svoje piliće pod krila, ali što ću vam sada učiniti? Izbacit ću te s lica svoga. 31 Kad mi budete žrtvovali, odvratit ću lice svoje od vas, jer sam napustio vaše svečane blagdane, vaše mlađake i vaša obrezivanja. 32 Poslao sam k vama svoje sluge, proroke, koje ste uhvatili i ubili, i rastrgali im tijela, čiju ću krv tražiti iz vaših ruku, govori Gospodin. 33 Ovako govori Svemogući Gospodin: Tvoja je kuća pusta, izbacit ću te van kao što vjetar strnjiku ruši. 34 I vaša djeca neće biti plodna; jer su prezreli moju zapovijed i učinili ono što je zlo preda mnom. 35 Kuće vaše dat ću narodu koji dolazi; koji još ne čuvši za mene će mi vjerovati; kojima nisam pokazao nikakve znakove, ipak će činiti kako sam im naredio. 36 Oni nisu vidjeli proroke, ali oni će svoje grijehe prisjetiti i priznati ih. 37 Uzimam za svjedoka milost naroda koji dolazi, čiji se mališani raduju u veselju; i premda me tjelesnim očima nisu vidjeli, ipak duhom vjeruju u ono što govorim. 38 A sada, brate, glekakva slava; i vidi ljude koji dolaze s istoka: 39 Njemu ću dati za vođe Abrahama, Izaka i Jakova, Oseju, Amosa i Mikeja, Joela, Abdiju i Jonu, 40 Nahum i Abacuc, Sophonias, Aggeus, Zachary i Malachy, koji se naziva i anđelom Gospodnjim. 2. POGLAVLJE 1 Ovako govori Gospodin: Izveo sam ovaj narod iz ropstva i dao sam im svoje zapovijedi preko slugu proroka; koga ne htjedoše poslušati, nego prezreše moje savjete. 2 Majka koja ih je rodila reče im: “Idite, djeco! jer ja sam udovica i ostavljena. 3 S radošću sam te odgojio; ali s tugom i bolom izgubih vas, jer ste zgriješili pred Gospodinom, Bogom svojim, i učinili ono što je zlo pred njim.
4 Ali što ću vam sada učiniti? Ja sam udovica i ostavljena: idite svojim putem, o djeco moja, i tražite milost od Gospodina. 5 Što se mene tiče, oče, zazivam te za svjedoka nad majkom ove djece, koja ne htjede držati moj Savez, 6 Da ih smutiš, a majku im oplijeniš, da ne bude potomstva od njih. 7 Neka se rasprše među narode, neka im se imena istrebe sa zemlje, jer prezreše moj savez. 8 Teško tebi, Asure, ti koji u sebi skrivaš nepravedne! O vi, zli ljudi, sjetite se što sam učinio Sodomi i Gomori; 9 Čija zemlja leži u smoli i hrpama pepela, tako ću učiniti onima koji me ne slušaju, govori Svemogući Gospodin. 10 Ovako govori Gospodin Ezdri: Reci mom narodu da ću im dati kraljevstvo Jeruzalema, koje bih dao Izraelu. 11 I slavu njihovu uzet ću k sebi i dat ću im vječne šatore, koje sam im pripravio. 12 Imat će stablo života kao pomast ugodnog mirisa; neće se ni truditi ni umoriti. 13 Idite i primit ćete: molite se za nekoliko dana da vam se skrate: kraljevstvo vam je već pripravljeno: bdijte. 14 Uzmite za svjedoke nebo i zemlju; jer ja sam razbio zlo i stvorio dobro, jer ja živim, govori Gospodin. 15 Majko, zagrli svoju djecu i odgajaj ih s radošću, učini njihove noge čvrstima kao stup: jer tebe sam izabrao, govori Gospodin. 16 A one koji su mrtvi, podići ću s njihovih mjesta i izvesti ih iz grobova, jer sam upoznao svoje ime u Izraelu. 17 Ne boj se, majko djece, jer ja sam tebe izabrao, govori Gospodin. 18 Za tvoju pomoć poslat ću svoje sluge Esaya i Jeremyja, prema čijem sam savjetu posvetio i pripremio za tebe dvanaest stabala natovarenih raznolikim plodovima, 19 I isto toliko izvora koji teku mlijekom i medom, i sedam moćnih planina, na kojima rastu ruže i ljiljani, kojima ću ispuniti tvoju djecu radošću. 20 Učini pravo udovici, sudi siroti, daj siromahu, brani siroče, odjeni golo, 21 Liječi slomljene i slabe, ne smij hromog čovjeka na prezir, brani osakaćenog i neka slijepac dođe u vid moje bistrine. 22 Zadrži staro i mlado unutar svojih zidova. 23 Gdje god nađeš mrtve, uzmi ih i pokopaj, i dat ću ti prvo mjesto u svome uskrsnuću. 24 Ostani miran, o moj narode, i odmori se, jer tvoja tišina još dolazi. 25 Hrani djecu svoju, dojilju dobra; učvrstiti svoje noge. 26 Što se tiče slugu koje sam ti dao, nitko od njih neće propasti; jer ću ih tražiti između tvojih.
27 Ne umori se: jer kad dođe dan nevolje i nevolje, drugi će plakati i žalostiti se, a ti ćeš biti veseo i imati izobilja. 28 Pogani će ti zavidjeti, ali ti neće moći ništa učiniti, govori Gospodin. 29 Moje će te ruke pokriti, da tvoja djeca ne vide pakao. 30 Veseli se, majko, s djecom svojom; jer ja ću te izbaviti, govori Gospodin. 31 Sjeti se svoje djece koja spavaju, jer ja ću ih izvesti s krajeva zemlje i iskazati im milosrđe, jer ja sam milosrdan, govori Gospodin Svemogući. 32 Zagrli svoju djecu dok ne dođem i ne iskažem im milosrđe, jer moji izvori presuvaju i moja milost neće nestati. 33 Ja, Ezdra, primih zapovijed od Gospodina na gori Oreb, da idem u Izrael; ali kad sam došao k njima, ponizili su me i prezreli zapovijed Gospodnju. 34 I zato vam kažem, o vi pogani, koji slušate i razumijete, tražite svoga Pastira, on će vam dati vječni počinak; jer blizu je onaj koji će doći na kraju svijeta. 35 Budite spremni na nagradu kraljevstva, jer će vam vječno svjetlo svijetliti zauvijek. 36 Bježi od sjene ovoga svijeta, primi radost svoje slave: svjedočim javno za svoga Spasitelja. 37 Primite dar koji vam je dan i radujte se zahvaljujući onome koji vas je doveo do nebeskog kraljevstva. 38 Ustani i stani, gledaj broj onih koji su zapečaćeni na gozbi Gospodnjoj; 39 Koji su izašli iz sjene svijeta, i primili su slavnu odjeću Gospodnju. 40 Uzmi svoj broj, Sione, i zatvori one svoje koji su odjeveni u bijelo, koji su ispunili zakon Gospodnji. 41 Ispuni se broj djece tvoje, za kojom si čeznuo: moli silu Gospodnju da se posveti narod tvoj, koji je od početka pozvan. 42 Ja, Ezdra, vidio sam na brdu Sionu velik narod, koji nisam mogao nabrojati, i svi su slavili Gospodina pjesmama. 43 A usred njih bijaše mladić visoka stasa, viši od svih ostalih, i na svaku od njihovih glava stavio je krune, i bio je još uzvišeniji; čemu sam se jako čudio. 44 Zato sam upitao anđela i rekao: "Gospodine, što je ovo?" 45 On odgovori i reče mi: Ovo su oni koji su skinuli smrtnu odjeću i obukli besmrtnu i ispovjedili ime Božje: sada su okrunjeni i primaju palme. 46 Tada rekoh anđelu: Koji je to mladić koji ih okrunjuje i daje im palme u ruke? 47 On mi odgovori: "To je Sin Božji kojega su priznali u svijetu." Tada sam počeo jako hvaliti one koji su tako ukočeno branili ime Gospodnje. 48 Tada mi anđeo reče: Idi svojim putem i reci mom narodu kakve si stvari i kako velika čudesa Gospodina Boga svojega vidio.
POGLAVLJE 3 1 Tridesete godine nakon propasti grada bio sam u Babilonu i ležao sam uznemiren na svojoj postelji, a moje su misli dolazile u moje srce: 2 Jer sam vidio pustoš Siona i bogatstvo onih koji su živjeli u Babilonu. 3 I moj je duh bio jako dirnut, tako da sam počeo govoriti riječi pune straha Svevišnjemu, i rekao: 4 O Gospodine, koji vladaš, ti si rekao na početku, kad si zasadio zemlju, i to samoga sebe, i zapovjedio si narodu, 5 I dao si Adamu tijelo bez duše, koje bijaše djelo tvojih ruku, i udahnuo si mu dah života, i on je oživio prije tebe. 6 A ti ga vodiš u raj, koji je tvoja desnica posadila, prije nego što je zemlja iznikla. 7 I dao si mu zapovijed da voli tvoj put, koji je on prekršio, i odmah si odredio smrt u njemu iu njegovim naraštajima, od kojih su proizašli narodi, plemena, ljudi i plemena, bez broja. 8 Svaki je narod hodio po svojoj volji i činio čudesa pred tobom i prezirao je tvoje zapovijedi. 9 I opet si tijekom vremena pustio potop na one koji su živjeli u svijetu i uništio ih. 10 I dogodi se u svakome od njih da kao što je Adamu bila smrt, tako je bio potop za ove. 11 Ipak si ostavio jednoga od njih, naime Nou s domom njegovim, od kojih su potekli svi pravednici. 12 I dogodi se da kad se oni koji su živjeli na zemlji počeše množiti i dobiše mnogo djece i postadoše velik narod, opet počeše biti bezbožniji od prvih. 13 Kad su prije tebe tako zlo živjeli, ti si između njih izabrao čovjeka po imenu Abraham. 14 Njega si ljubio i samo njemu si iskazao svoju volju. 15 I sklopio je s njim vječni savez, obećavši mu da nikada nećeš napustiti njegovo potomstvo. 16 I njemu si dao Izaka, a Izaku si dao i Jakova i Ezava. Što se tiče Jakova, ti si ga izabrao sebi i postavio uz Ezava; i tako Jakov postade veliko mnoštvo. 17 I dogodilo se da si, kad si izveo njegovo potomstvo iz Egipta, doveo do brda Sinaja. 18 I sagnuvši nebesa, ti si učvrstio zemlju, pokrenuo si cijeli svijet, učinio si da drhte dubine i uznemirio si ljude onoga doba. 19 I slava je tvoja prošla kroz četvera vrata, od vatre, od potresa, od vjetra i od hladnoće; da daš Zakon potomstvu Jakovljevu i marljivost naraštaju Izraelovu. 20 Ali ipak nisi oduzeo od njih opako srce da zakon tvoj donese ploda u njima. 21 Jer prvi Adam koji je nosio opako srce sagriješio je i bio pobijeđen; a tako neka budu i svi koji su od njega rođeni. 22 Tako je bolest postala trajna; i zakon (također) u srcu ljudi sa zloćudnošću korijena; tako da su dobri otišli, a zli ostali.
23 Tako prođoše vremena i godine dođoše do kraja: tada si podigao sebi slugu po imenu David. 24 Komu si zapovjedio da sagradi grad tvome imenu i da ti u njemu prinosi tamjan i žrtve. 25 Kad se to dogodilo mnogo godina, napustili su te oni koji su živjeli u gradu, 26 I u svemu su činili kao što su činili Adam i svi njegovi naraštaji: jer oni su također imali opako srce: 27 I tako si predao svoj grad u ruke svojih neprijatelja. 28 Jesu li onda išta bolja njihova djela onih koji nastanjuju Babilon, da stoga imaju vlast nad Sionom? 29 Jer kad sam došao onamo i vidio bezbožnosti bez broja, tada je moja duša vidjela mnoge zločince u ovoj tridesetoj godini uho, tako da mi je srce izdalo. 30 Jer sam vidio kako si ih pustio da griješe i kako si poštedio bezbožnike, uništio si narod svoj i sačuvao neprijatelje svoje, a nisi to objavio. 31 Ne sjećam se kako bi se ovaj put mogao ostaviti: Jesu li oni iz Babilona bolji od onih sa Siona? 32 Poznaje li te još koji narod osim Izraela? Ili koji je naraštaj tako vjerovao tvojim zavjetima kao Jakov? 33 A ipak se njihova plaća ne vidi, i njihov rad nema ploda: jer sam prošao amo-tamo kroz pogane, i vidim da teku u bogatstvu, i ne razmišljaju o tvojim zapovijedima. 34 Izvagni sada na vagi našu zloću i njihovu zloću koja živi u svijetu; i tako se tvoje ime neće naći nigdje osim u Izraelu. 35 Ili kad nisu zgriješili pred tobom oni koji žive na zemlji? ili koji su ljudi tako držali tvoje zapovijedi? 36 Vidjet ćeš da je Izrael po imenu držao tvoje zapovijedi; ali ne i pogani. POGLAVLJE 4 1 I anđeo koji mi je bio poslan, čije je ime bilo Uriel, dao mi je odgovor, 2 I reče: Tvoje je srce otišlo predaleko na ovome svijetu, i misliš li shvatiti put Svevišnjega? 3 Tada rekoh: Da, moj gospodaru. A on mi odgovori i reče: Poslan sam da ti pokažem tri puta i da ti iznesem tri usporedbe: 4 Od čega, ako me možeš proglasiti jednim, pokazat ću ti i put koji želiš vidjeti, i pokazat ću ti odakle dolazi opako srce. 5 A ja rekoh: Reci, gospodaru. Tada mi reče: Idi, izmjeri mi težinu vatre, ili mi izmjeri udar vjetra, ili me ponovno pozovi prošlim danom. 6 Tada sam odgovorio: "Koji je čovjek u stanju to učiniti da tražiš takve stvari od mene?" 7 I on mi reče: "Ako bih te pitao koliki su stanovi usred mora, ili koliko je izvora na početku bezdana, ili koliko je izvora iznad nebeskog svoda, ili koji su izvori raj: 8 Možda bi mi rekao da nikad nisam sišao u dubinu, ni do sada u pakao, niti sam se ikada popeo na nebo.
9 Ipak, sada sam te pitao samo o vatri i vjetru, i o danu kroz koji si prošao, i o stvarima od kojih se ne možeš odvojiti, a ipak mi ne možeš odgovoriti na njih. 10 Nadalje mi reče: "Tvoje stvari i ono što je s tobom odraslo ne možeš znati; 11 Kako bi onda tvoja posuda mogla shvatiti put Najvišeg, i, budući da je svijet sada izvana iskvaren, razumjeti pokvarenost koja je očita u mojim očima? 12 Tada mu rekoh: Bolje da nas uopće nema, nego da živimo i dalje u zloći i da patimo, a da ne znamo zašto. 13 Odgovori mi i reče: Otišao sam u šumu u ravnicu i drveće se savjetovalo, 14 I reče: "Hajdemo, pođimo i zaratimo s morem da odstupi ispred nas i da si napravimo još više šuma." 15 Na isti su se način i morske bujice savjetovale i rekle: "Hajdemo, pođimo gore i pokorimo šume ravnice, da i ondje sebi stvorimo drugu zemlju." 16 Pomisao na drvo bila je uzaludna, jer vatra je došla i progutala ga. 17 Pomisao na bujice mora također je bila uzaludna, jer se pijesak podigao i zaustavio ih. 18 Kad bi sada bio sudac između ove dvojice, koga bi počeo opravdavati? ili koga bi osudio? 19 Odgovorio sam i rekao: Zaista je glupa misao koju su obojica smislili, jer je tlo dano šumi, a i more ima svoje mjesto da nosi svoje poplave. 20 Tada mi odgovori: "Pravo si presudio, ali zašto ne sudiš i sebi?" 21 Jer kao što je tlo dano šumi, a more njegovim poplavama, tako i oni koji žive na zemlji ne razumiju ništa osim onoga što je na zemlji: a onaj koji živi iznad neba može razumjeti samo stvari koji su iznad visine nebesa. 22 Tada sam odgovorio i rekao: "Molim te, Gospodine, daj mi razuma! 23 Jer nije mi bilo na umu da budem radoznao za uzvišene stvari, nego za one koje svakodnevno prolaze pored nas, naime, zbog čega je Izrael dat na porugu poganima, i zbog čega je narodu koji si ljubio dat nad bezbožnim narodima, i zašto je zakon naših predaka poništen, a pisani savezi bez učinka, 24 I odlazimo sa svijeta kao skakavci, i život je naš čuđenje i strah, i nismo dostojni pomilovanja. 25 Što će dakle učiniti sa svojim imenom kojim smo pozvani? od ovih stvari sam pitao. 26 Tada mi odgovori: "Što više budeš tražio, to ćeš se više čuditi." jer svijet žuri da prođe, 27 I ne mogu shvatiti stvari koje su obećane pravednicima u vremenu koje dolazi: jer ovaj je svijet pun nepravde i slabosti. 28 Ali što se tiče thi ono za što me budeš pitao, reći ću ti; jer zlo je posijano, ali propast još nije došla. 29 Ako se, dakle, ono što je posijano ne izvrne i ako ne prođe mjesto gdje je posijano zlo, onda ne može doći ono što je posijano dobrim. 30 Jer zrno zlog sjemena bilo je posijano u srce Adamovo od početka, i koliko je bezbožnosti donijelo
do ovog vremena? i koliko će još uroditi dok ne dođe vrijeme vršidbe? 31 Razmisli sada sam o tome kako je velik plod zloće donijelo zrno zlog sjemena. 32 A kad klasje bude odsječeno, kojih nema broja, koliki će pod ispuniti? 33 Tada sam odgovorio i rekao: Kako i kada će se to dogoditi? zašto su naše godine male i zle? 34 A on mi odgovori govoreći: Ne žuri iznad Svevišnjega; jer uzalud je tvoja žurba biti iznad njega, jer si mnogo pretjerao. 35 Nisu li i duše pravednika u svojim odajama pitale o tome, govoreći: Dokle ću se tako nadati? kad dolazi plod od poda naše nagrade? 36 I na ove stvari Uriel, arkanđeo im je odgovorio, i rekao, Čak i kada je broj sjemenki ispunjen u vama: jer on je izvagao svijet na vagi. 37 Mjerom je mjerio vremena; i brojem je izbrojio vremena; i on ih ne miče niti miče, sve dok se navedena mjera ne ispuni. 38 Tada sam odgovorio i rekao: "Gospodine koji vladaš, svi smo mi puni bezbožnosti." 39 I za naše dobro, možda je da katovi pravednika nisu ispunjeni, zbog grijeha onih koji žive na zemlji. 40 On mi odgovori i reče: Idi k trudnoj ženi i pitaj je kad navrši svojih devet mjeseci, može li njezina utroba još više zadržati porod u sebi. 41 Tada rekoh: "Ne, Gospodine, to ne može." I rekao mi je, U grobu su odaje duša kao utroba žene: 42 Jer kao što žena koja rađa žuri da izbjegne nuždu poroda, tako i ova mjesta žure da izbave ono što im je povjereno. 43 Od početka gledaj, što želiš vidjeti, pokazat će ti se. 44 Tada sam odgovorio i rekao: "Ako sam našao milost u tvojim očima, i ako je moguće, i ako mi bude ususret, 45 Pokaži mi dakle hoće li doći više od onoga što je prošlo ili više od onoga što će doći. 46 Znam što je prošlo, ali ne znam što će doći. 47 I on mi reče, Stani s desne strane, i ja ću ti objasniti tu usporedbu. 48 I tako stadoh i vidjeh, i gle, užarena goruća peć prolazi preda mnom; i dogodi se da kad plamen nestade, pogledah, i gle, dim nestade. 49 Nakon toga prođe preda mnom vodeni oblak i pusti obilnu kišu s olujom; a kad je olujna kiša prošla, kapi su ostale mirne. 50 Tada mi reče: Razmisli sam o sebi; kao što je kiša veća od kapi, i kao što je vatra veća od dima; ali kapi i dim ostaju iza: tako da je količina koja je prošla još više premašila. 51 Tada sam se pomolio i rekao: Mogu li živjeti, misliš li, do tog vremena? ili što će se dogoditi u one dane? 52 On mi odgovori i reče: Što se tiče znakova za koje me pitaš, mogu ti ih djelomično reći; ali što se tiče tvoga života, nisam poslan da ti pokažem; jer ja to ne znam.
POGLAVLJE 5 1 Ipak, kao što dolaze znakovi, gle, doći će dani, kada će oni koji žive na zemlji biti uzeti u velikom broju, i put istine će biti skriven, a zemlja će biti neplodna od vjere. 2 Ali bezakonje će se umnožiti iznad onoga što sada vidiš ili što si davno čuo. 3 A zemlju, za koju sada vidiš da ima korijen, vidjet ćeš da je iznenada opustošena. 4 Ali ako ti Svevišnji dade da živiš, vidjet ćeš nakon treće trube kako će sunce iznenada opet zasjati noću, a mjesec tri puta danju. 5 I krv će kapati iz drveta, i kamen će dati svoj glas, i narod će biti uznemiren. 6 I čak će vladati onaj koga ne očekuju, koji živi na zemlji, i ptice će zajedno odletjeti. 7 I Sodomsko će more izbaciti ribe i napraviti buku u noći, koju mnogi ne poznaju, ali svi će čuti njezin glas. 8 Bit će također pomutnja na mnogim mjestima, i vatra će se često ponovno slati, i divlje će zvijeri promijeniti svoja mjesta, a žene s menstruacijom rađat će čudovišta. 9 I slane će se vode naći u slatkim, i svi prijatelji uništit će jedni druge; tada će se pamet sakriti, a razum će se povući u njegovu tajnu odaju, 10 I tražit će se od mnogih, ali neće se naći: tada će se nepravda i neuzdržljivost umnožiti na zemlji. 11 Pitat će jedna zemlja drugu i reći: "Je li nestala pravednost koja čovjeka čini pravednim?" kroz tebe? I reći će, Ne. 12 U isto vrijeme ljudi će se nadati, ali ništa neće postići: trudit će se, ali putovi im neće uspjeti. 13 Dopušteno mi je pokazati ti takve znakove; i ako budeš opet molio, i plakao kao sada, i postio čak i dane, čut ćeš još veće stvari. 14 Tada sam se probudio, a krajnji strah prošao je cijelim mojim tijelom, a um mi je bio uznemiren, tako da se onesvijestio. 15 Tako me anđeo koji je došao razgovarati sa mnom držao, utješio i uspravio na noge. 16 Druge noći dogodi se da Salathiel, zapovjednik naroda, dođe k meni i upita: Gdje si bio? i zašto je tvoje lice tako teško? 17 Zar ne znaš da je Izrael predan tebi u zemlji svoga sužanjstva? 18 Ustaj dakle, i jedi kruha, i ne ostavljaj nas, kao pastir koji ostavlja svoje stado u rukama okrutnih vukova. 19 Tada mu rekoh: Idi od mene i ne približavaj mi se. I čuo je što sam rekao i otišao od mene. 20 I tako sam postio sedam dana, tugujući i plačući, kao što mi je naredio anđeo Uriel. 21 I nakon sedam dana dogodilo se tako da su mi misli u srcu opet bile vrlo teške, 22 I mojoj se duši povratio duh razuma, i počeo sam opet razgovarati sa Svevišnjim,
23 I reče: "O Gospodine, koji vladaš, od svake šume na zemlji i od svega drveća na njoj, izabrao si samo jednu lozu. 24 I od svih zemalja cijeloga svijeta ti si izabrao jednu jamu, i od svih njezinih cvjetova jedan ljiljan. 25 Od svih morskih dubina napunio si jednu rijeku, i od svih izgrađenih gradova posvetio si sebi Sion. 26 I od svih stvorenih ptica ti si nazvao jednu golubicu, i od sve stvorene stoke dao si sebi jednu ovcu. 27 I između svega mnoštva naroda stekao si sebi jedan narod; i ovom si narodu, koji si ljubio, dao zakon koji svi odobravaju. 28 A sada, Gospodine, zašto si ovaj jedan narod dao mnogima? i na jednom si korijenu pripremio druge, i zašto si jedini svoj narod raspršio među mnoge? 29 Oni koji su se protivili tvojim obećanjima i nisu vjerovali tvojim savezima, pogazili su ih. 30 Ako si toliko mrzio svoj narod, zar bi ga trebao kazniti vlastitim rukama. 31 Kad sam izgovorio ove riječi, anđeo koji mi je došao prethodne noći bio je poslan k meni, 32 I reče mi: Slušaj me i poučit ću te; poslušaj što ti govorim, pa ću ti reći više. 33 I ja rekoh: Govori, moj Gospodine. Tada mi reče: Jako si zabrinut zbog Izraela: voliš li taj narod više od onoga koji ga je stvorio? 34 A ja rekoh: Ne, Gospodine, nego sam od velike žalosti govorio: jer me boli uzdama svaki čas, dok se trudim shvatiti put Svevišnjega i tražiti dio njegova suda. 35 A on mi reče: Ne možeš. I rekoh: Zašto, Gospodine? gdje sam se tada rodio? ili zašto utroba moje majke nije bila onda moj grob, da ne bih vidio muke Jakovljeve i naporan rad stada Izraelova? 36 I reče mi: Nabroji mi ono što još nije došlo, skupi mi trošku što je razasuto, učini me opet zelenim cvijećem koje je uvelo, 37 Otvori mi mjesta koja su zatvorena, i izvedi mi vjetrove koji su u njima zatvoreni, pokaži mi sliku glasa: i tada ću ti objaviti ono što se trudiš znati. 38 I rekoh: O Gospodine koji vladaš, tko bi to mogao znati osim onoga koji ne živi s ljudima? 39 Što se mene tiče, ja sam nerazborit: kako onda mogu govoriti o ovim stvarima o kojima me pitaš? 40 Tada mi reče: Kao što ne možeš učiniti ništa od ovoga o čemu sam govorio, tako ne možeš saznati ni moj sud, ni na kraju ljubav koju sam obećao svom narodu. 41 I rekoh, Gle, Gospodine, ipak si blizu onima koji su zadržani do kraja: i što će učiniti oni koji su bili prije mene, ili mi koji smo sada, ili oni koji će doći poslije nas? 42 I reče mi: "Svoj ću sud usporediti s prstenom: kao što nema tromosti posljednjih, tako nema ni brzine prvih." 43 Pa sam odgovorio i rekao: "Zar nisi mogao učiniti da oni koji su stvoreni, koji su sada, i koji će doći,
odjednom budu; da bi što prije mogao objaviti svoj sud? 44 Tada mi odgovori: "Stvorenje ne smije žuriti iznad Stvoritelja; niti ih svijet može odjednom zadržati što će se u njemu stvoriti. 45 I rekoh: Kao što si rekao sluzi svome, da si ti, koji daješ život svima, dao život stvorenju koje si stvorio odjednom, i stvorenje ga je rodilo: čak bi ih sada moglo podnijeti da sad odmah budi prisutan. 46 I reče mi: Pitaj utrobu žene i reci joj: Ako rađaš djecu, zašto ne rađaš zajedno, nego jedno za drugim? molite je stoga da rodi desetero djece n odjednom. 47 A ja rekoh, Ona ne može: ali mora to učiniti pomoću vremenske udaljenosti. 48 Tada mi reče: "Tako sam ja dao utrobu zemlje onima koji su u njoj posijani u svoje vrijeme." 49 Jer kao što malo dijete ne može donijeti stvari koje pripadaju starima, tako sam i ja raspolagao svijetom koji sam stvorio. 50 I upitah i rekoh: Budući da si mi sada dao put, nastavit ću govoriti pred tobom: jer naša majka, za koju si mi rekao da je mlada, sada se bliži starosti. 51 On mi odgovori i reče: Pitaj ženu koja rađa i ona će ti reći. 52 Reci joj: Zašto su oni koje si sada rodila kao oni koji su bili prije, ali manjeg rasta? 53 A ona će ti odgovoriti: Jednako su rođeni u snazi mladosti, a drukčiji su oni koji su rođeni u doba starosti, kad utroba izdahne. 54 Promotri i ti kako si niži od onih koji su bili prije tebe. 55 I tako su oni koji dolaze za vama manji od vas, kao stvorenja koja sada počinju stariti, i prešla su snagu mladosti. 56 Tada rekoh: "Gospodine, molim te, ako sam našao milost u tvojim očima, pokaži svome sluzi kojim posjećuješ svoje stvorenje." POGLAVLJE 6 1 I on mi reče: U početku, kad je zemlja bila stvorena, prije nego što su granice svijeta stajale, ili kad su vjetrovi zapuhali, 2 Prije nego što je zagrmjelo i sijevnulo, ili su ikad bili postavljeni temelji raju, 3 Prije nego što se lijepo cvijeće vidjelo, ili su pokretne sile ikada uspostavljene, prije nego što je bezbrojno mnoštvo anđela okupljeno zajedno, 4 Ili su se ikada uzdizale visine zraka, prije nego što su imenovane mjere nebeskog svoda, ili su ikada dimnjaci u Sionu bili vrući, 5 I prije nego što su sadašnje godine bile tražene, i ili su ikada izmišljotine onih koji sada griješe preokrenute, prije nego što su bili zapečaćeni koji su sakupili vjeru za blago: 6 Tada sam promotrio ove stvari i sve su bile stvorene kroz mene samoga, i ni kroz koga drugoga: od mene će također biti svršene, i ni od koga drugoga.
7 Tada sam odgovorio i rekao: Što će biti rastanak od vremena? ili kada će biti kraj prvome i početak onoga što slijedi? 8 I reče mi: Od Abrahama do Izaka, kad su se od njega rodili Jakov i Ezav, Jakovljeva je ruka najprije držala Ezavovu petu. 9 Jer Ezav je svršetak svijeta, a Jakov početak onoga koji slijedi. 10 Ljudska je ruka između pete i ruke: drugo pitanje, Esdra, ne postavljaj. 11 Odgovorih tada i rekoh: "Gospodine, vladaru, ako sam našao milost u tvojim očima, 12 Preklinjem te, pokaži sluzi svome kraj svojih znakova, od kojih si mi dao dio prošle noći. 13 I on odgovori i reče mi: "Ustani na svoje noge i čuj snažan glas." 14 I bit će to kao veliko kretanje; ali mjesto gdje stojiš neće se pomaknuti. 15 I zato kad progovori, ne boj se: jer riječ je svršetka, a temelj zemlje razumljiv je. 16 A zašto? jer govor ovih stvari drhti i potresen: jer zna da se kraj ovih stvari mora promijeniti. 17 Kad sam to čuo, ustao sam na noge i poslušao, i gle, glas je govorio, a šum je bio kao šum mnogih voda. 18 I reče: Evo dolaze dani kad ću se početi približavati i pohoditi one koji žive na zemlji, 19 I počet će ih ispitivati, tko su oni koji su nepravedno povrijedili svojom nepravednošću, i kada će se nevolja Siona ispuniti; 20 A kada svijet, koji će početi nestajati, bude dovršen, tada ću pokazati ove znakove: knjige će se otvoriti pred nebeskim svodom, i one će vidjeti sve zajedno: 21 I djeca od godinu dana govorit će svojim glasom, trudnice će rađati prijevremenu djecu od tri ili četiri mjeseca, i oni će živjeti i biti podignuti. 22 I iznenada će se zasijana mjesta pokazati nezasijana, puna skladišta iznenada će se naći prazna. 23 I trublja će dati zvuk koji će svi, kad čuju, odjednom prepasti. 24 U to vrijeme prijatelji će se boriti jedni protiv drugih poput neprijatelja, i zemlja će stati u strahu s onima koji žive na njoj, izvori će izvora stati i za tri sata više neće poteći. 25 Tko god ostane od svega ovoga što sam ti rekao, pobjeći će i vidjeti moje spasenje i kraj vašeg svijeta. 26 I ljudi koji su primljeni vidjet će to, koji nisu okusili smrt od svog rođenja: i srca stanovnika će se promijeniti i pretvoriti u drugi smisao. 27 Jer zlo će biti iskorijenjeno i prijevara će se ugasiti. 28 Što se tiče vjere, ona će procvjetati, pokvarenost će biti nadvladana, a istina, koja je tako dugo bila bez ploda, bit će objavljena. 29 I kad je razgovarao sa mnom, gle, malo-malo gledah onoga pred kim stajah. 30 I reče mi ove riječi; Došao sam ti pokazati vrijeme noći koja dolazi.
31 Ako budeš još više molio i opet postio sedam dana, ja ću ti po danu govoriti veće stvari nego što sam čuo. 32 Jer tvoj se glas čuje pred Svevišnjim, jer Silni je vidio tvoju pravednost, vidio je i tvoju čistoću, koju si imala od mladosti svoje. 33 I zato me poslao da ti pokažem sve te stvari i da ti kažem: Budi dobar i ne boj se 34 I nemoj žuriti s prošlim vremenima da misliš isprazne stvari, da ne požuriš od kasnijih vremena. 35 I dogodi se nakon toga da sam opet plakao i postio sedam dana na isti način, da ispunim tri tjedna koja mi je rekao. 36 I u osmoj noći moje srce opet se uznemiri u meni, i počeh govoriti pred Svevišnjim. 37 Jer moj duh bijaše u velikoj vatri, i moja duša bijaše u nevolji. 38 I rekoh, O Gospodine, ti si govorio od početka stvaranja, čak od prvog dana, i rekao si ovako; Neka nastanu nebo i zemlja; i riječ je tvoja bila savršeno djelo. 39 I tada je bio duh, i tama i tišina bili su sa svih strana; zvuk čovječjeg glasa još nije bio formiran. 40 Tada si zapovjedio lijepoj svjetlosti da izađe iz tvojih blaga, da se tvoje djelo može pojaviti. 41 Drugoga dana stvorio si duh nebeskog svoda i zapovjedio mu da se rastavi i da razdvoji vode, tako da jedan dio može ići gore, a drugi ostati ispod. 42 Trećeg dana zapovjedio si da se vode skupe u sedmi dio zemlje: šest dijelova si isušio i zadržao ih, s namjerom da ti neki od njih posađeni od Boga i obrađeni služe. 43 Jer čim je tvoja riječ izašla, djelo je izvršeno. 44 Jer odmah je bilo veliko i bezbrojno voće, i mnogi i različiti užici za okus, i cvijeće nepromjenjive boje, i mirisi prekrasnog mirisa: i to se dogodilo treći dan. 45 Četvrtog dana ti si zapovjedio da sunce sja, da mjesec svijetli i da zvijezde budu poredane. 46 I dao im je nalog da služe ljudima, što je trebalo učiniti. 47 U peti dan rekao si sedmom dijelu, gdje su se vode skupile, da će iznjedriti živa bića, ptice i ribe, i tako se dogodilo. 48 Jer nijema voda i bez života stvorila je živa bića na zapovijed Božju, da svi ljudi mogu slaviti tvoja čudesna djela. 49 Tada si odredio dva živa stvorenja, jedno koje si nazvao Henok, a drugo Levijatan; 50 I odvojio si jedno od drugoga: jer sedmi dio, naime, gdje je voda bila skupljena, možda ih oboje ne može zadržati. 51 Henoku si dao jedan dio, koji je bio isušen treći dan, da prebiva u istom dijelu, u kojem je tisuću brda: 52 Ali Levijatanu si dao sedmi dio, naime, vlagu; i čuvao si ga da ga proždere koga hoćeš i kada. 53 Šestog dana zapovjedio si zemlji da pred tobom pusti životinje, stoku i gmizavce.
54 A nakon njih i Adam, kojega si učinio gospodarem svih svojih stvorenja: od njega potječemo svi mi, a također i ljudi koje si ti izabrao. 55 Sve ovo rekoh pred tobom, Gospodine, jer ti si stvorio svijet radi nas 56 Što se tiče drugih ljudi, koji također potječu od Adama, ti si rekao da su ništa, nego da su slični pljuvačkoj; i usporedio si njihovo obilje s kapljicom koja pada iz posude. 57 I sada, o Gospodine, gle, ovi pogani, koji su oduvijek bili na glasu kao ništa, počeli su biti gospodari nad nama, i proždirati nas. 58 Ali mi, tvoj narod, koje si nazvao svojim prvorođencem, svojim jedinorođencem i svojim žarkim ljubavnikom, predani smo u njihove ruke. 59 Ako je sada svijet stvoren za nas, zašto ne bismo imali baštinu sa svijetom? koliko će ovo izdržati? POGLAVLJE 7 1 I kad sam završio s izgovaranjem ovih riječi, poslan mi je anđeo koji mi je bio poslan prethodne noći: 2 I on mi reče: Ustani, Esdras, i čuj riječi koje sam ti došao reći. 3 A ja rekoh: Govori, Bože moj! Tada mi reče: More je na širokom mjestu, da bude duboko i veliko. 4 Ali stavite kućište, ulaz je bio uzak i poput rijeke; 5 Tko bi onda mogao ući u more da ga promatra i da njime vlada? ako nije prošao kroz usko, kako bi mogao doći u široko? 6 Postoji još jedna stvar; Grad je sagrađen i postavljen na širokom polju i pun je svih dobara. 7 Ulaz mu je uzak i postavljen je na opasnom mjestu da padne, kao da je zdesna vatra, a slijeva duboka voda. 8 I jedan jedini put između njih oboje, čak i između vatre i vode, tako malen da je mogao samo o ne čovjek ići tamo odjednom. 9 Ako bi sada ovaj grad bio dan čovjeku u baštinu, ako on nikada ne prođe opasnost koja je pred njim, kako će primiti ovu baštinu? 10 I rekoh: Tako je, Gospodine. Tada mi reče: To je i Izraelov dio. 11 Jer sam za njih stvorio svijet; i kad je Adam prekršio moje odredbe, tada je određeno da je sada učinjeno. 12 Tada su ulazi u ovaj svijet postali uski, puni tuge i muke: samo su rijetki i zli, puni opasnosti, i vrlo bolni. 13 Jer ulazi u stariji svijet bili su široki i sigurni i donosili su besmrtne plodove. 14 Ako se dakle oni koji žive trude da ne uđu u te tjeskobe i ispraznosti, ne mogu nikada primiti onoga što im je pohranjeno. 15 Zašto se sad uznemiruješ kad si samo pokvaren čovjek? i zašto si ganut, a ti si samo smrtnik? 16 Zašto nisi razmišljao o onome što će doći, nego o onome što je sada?
17 Tada sam odgovorio i rekao: "Gospodine, vladaru, ti si odredio u svom zakonu da pravednici posjeduju ovo, a bezbožnici da propadnu." 18 Ali pravednici će teško trpjeti, a široko će se nadati; 19 I on mi reče. Nema suca iznad Boga, niti ima razuma iznad Svevišnjeg. 20 Jer mnogi propadaju u ovom životu jer preziru Božji zakon koji im stoji. 21 Jer Bog je dao strogu zapovijed onima koji su došli, što trebaju činiti da žive, kao što su došli, i što trebaju čuvati da izbjegnu kaznu. 22 Ipak, nisu mu bili poslušni; nego je govorio protiv njega i smišljao isprazne stvari; 23 I zaveli su sami sebe svojim zlim djelima; i rekao za Uzvišenog da nije; i nije znao svoje putove: 24 Ali prezreše zakon njegov i zanijekaše saveze njegove; uredbama njegovim nisu bili vjerni i djela njegovih nisu vršili. 25 I stoga, Esdras, jer prazne su prazne stvari, a za pune su pune stvari. 26 Gle, doći će vrijeme, da će se ovi znakovi koje sam ti rekao ostvariti, i nevjesta će se pojaviti, i ona kako izlazi vidjet će se, koja je sada povučena sa zemlje. 27 I tko god se izbavi od gore navedenih zala, vidjet će moja čudesa. 28 Jer će se moj sin Isus objaviti s onima koji budu s njim, a oni koji ostanu radovat će se za četiri stotine godina. 29 Nakon ovih godina umrijet će moj sin Krist i svi ljudi koji imaju život. 30 I svijet će se pretvoriti u staru tišinu sedam dana, kao u prijašnjim sudovima: tako da nitko neće ostati. 31 I nakon sedam dana svijet, koji se još ne budi, ustat će, i umrijet će koji je pokvaren 32 I zemlja će obnoviti one koji su zaspali u njoj, i tako će prah one koji žive u tišini, i skrovišta će izbaviti one duše koje su im bile povjerene. 33 I Svevišnji će se pojaviti na prijestolju suda, i bijeda će nestati, a dugoj će patnji doći kraj. 34 Ali samo će sud ostati, istina će ostati, a vjera će ojačati. 35 I posao će uslijediti, i nagrada će biti prikazana, i dobra djela će biti na snazi, a zla djela neće podnijeti vladavinu. 36 Tada rekoh: Abraham se najprije molio za Sodomljane, a Mojsije za očeve koji su sagriješili u pustinji. 37 I Isus za njim za Izraela u Akanovo vrijeme: 38 Samuel i David za uništenje, a Salomon za one koji dolaze u Svetište. 39 I Helije za one koji su primili kišu; i za mrtve, da oživi: 40 I Ezekija za narod u vrijeme Senaheriba: i mnogi za mnoge. 41 Tako je i sada, budući da je pokvarenost rasla, i zloća se povećala, a pravednici su se molili za bezbožnike: zašto i sada neće biti tako?
42 On mi odgovori i reče: Ovaj sadašnji život nije kraj gdje prebiva mnogo slave; zato su molili za slabe. 43 Ali dan propasti bit će kraj ovog vremena i početak besmrtnosti koja dolazi, u kojoj je propadljivost prošla, 44 Neumjerenosti je došao kraj, nevjernost je odsječena, pravednost raste, a istina niče. 45 Tada nitko neće moći spasiti onoga koji je uništen, niti tlačiti onoga koji je dobio pobjedu. 46 Odgovorih tada i rekoh: Ovo je moja prva i posljednja riječ, da je bilo bolje da nisam dao zemlju Adamu; inače, kad mu je bila dana, da sam ga spriječio od grijeha. 47 Jer kakva je korist ljudima sada u ovom sadašnjem vremenu živjeti u nevolji, a nakon smrti čekati kaznu? 48 O ti Adame, što si učinio? jer iako si ti sagriješio, nisi pao sam, nego svi mi koji od tebe nastajemo. 49 Jer kakva nam je korist ako nam je obećano besmrtno vrijeme, pri čemu jesmo li činili djela koja donose smrt? 50 I da nam je obećana vječna nada, dok smo mi sami najopakiji učinjeni ispraznim? 51 I da su za nas spremljeni stanovi zdravlja i sigurnosti, dok smo živjeli opako? 52 I da se slava Svevišnjega čuva da brani one koji su vodili oprezan život, dok smo mi hodili najopakijim putevima od svih? 53 I da se pokaže raj, čiji plod traje zauvijek, u kojem je sigurnost i lijek, budući da nećemo ući u njega? 54 (Jer smo hodali po neugodnim mjestima.) 55 I da će lica onih koji su koristili apstinenciju sjati iznad zvijezda, dok će naša lica biti crnja od tame? 56 Jer dok smo živjeli i činili nepravdu, nismo mislili da ćemo za nju početi patiti nakon smrti. 57 Tada mi odgovori i reče: Ovo je stanje bitke koju će voditi čovjek koji je rođen na zemlji; 58 Da će, ako bude pobijeđen, patiti kao što si rekao; ali ako dobije pobjedu, primit će ono što kažem. 59 Jer ovo je život o kojem je Mojsije govorio narodu dok je bio živ, govoreći: Izaberi sebi život da živiš. 60 Ali nisu povjerovali ni njemu, ni prorocima poslije njega, ni meni koji sam im govorio, 61 Da ne bude takve težine u njihovoj propasti, kao što će biti radost nad onima koji su uvjereni na spasenje. 62 Odgovorih tada i rekoh: Znam, Gospodine, da se Svevišnji naziva milosrdnim, jer se smiluje onima koji još nisu došli na svijet, 63 I na one koji se obrate njegovu zakonu; 64 I da je strpljiv, i dugo trpi one koji su sagriješili, kao svoja stvorenja; 65 I da je velikodušan, jer je spreman dati gdje treba; 66 I da je on velikog milosrđa, jer on umnožava sve više i više milosrđa onima koji su prisutni, i onima koji su prošli, a također i onima koji će doći. 67 Jer ako ne umnoži svoje milosrđe, svijet ne bi ostao s onima koji ga baštine.
68 I on oprašta; jer da on ne učini tako iz svoje dobrote, da bi oni koji su počinili bezakonja mogli biti olakšani, desettisućiti dio ljudi ne bi ostao živ. 69 I budući da je sudac, ako ne oprosti onima koji su izliječeni njegovom riječju i ukloni mnoštvo prijepora, 70 Trebalo bi biti vrlo malo preostalih avantura u bezbrojnom mnoštvu. POGLAVLJE 8 1 A on mi odgovori govoreći: Svevišnji je stvorio ovaj svijet za mnoge, ali onaj svijet za malobrojne. 2 Reći ću ti usporedbu, Esdras; Kao što kad pitaš zemlju, ona će ti reći da daje mnogo kalupa od kojeg se prave zemljane posude, ali malo praha od kojeg nastaje zlato: tako je i u ovom sadašnjem svijetu. 3 Mnogo ih je stvoreno, ali će se malo spasiti. 4 Tako sam odgovorio i rekao: Progutaj dakle, dušo moja, razum, i proždiraj mudrost. 5 Jer ti si pristao poslušati i voljan si prorokovati, jer nemaš više mjesta nego samo živjeti. 6 O Gospodine, ako ne trpiš svoga slugu, da se možemo moliti pred tobom, a ti nam daj sjeme našem srcu i kulturu našem razumu, da iz toga može doći plod; kako će živjeti svaki čovjek pokvaren, koji nosi mjesto čovjeka? 7 Jer ti si sam i svi smo jedno djelo tvojih ruku, kao što si rekao. 8 Jer kad se sada oblikuje tijelo u majčinoj utrobi, i ti mu daješ članove, tvoje stvorenje ostaje sačuvano u vatri i vodi, i devet mjeseci tvoja izrada podnosi tvoje stvorenje koje je stvoreno u njoj. 9 Ali ono što čuva i čuva, oboje će biti sačuvano: a kad dođe vrijeme, sačuvana utroba predaje ono što je u njoj raslo. 10 Jer ti si zapovjedio da se iz dijelova tijela, to jest iz grudi, daje mlijeko, koje je plod grudi, 11 Da se stvar koja je oblikovana neko vrijeme hrani, dok je ne predaš svojoj milosti. 12 Ti si ga odgojio svojom pravdom, odgojio si ga svojim zakonom i preobrazio ga svojim pravom. 13 I ti ćeš ga umrtviti kao svoje stvorenje i oživjeti ga kao svoje djelo. 14 Ako dakle uništiš ono što je s tolikim trudom načinjeno, lako je to odrediti po tvojoj zapovijedi da se sačuva ono što je načinjeno. 15 Sada ću dakle, Gospodine, govoriti; dirati čovjeka uopće, ti najbolje znaš; ali dodirujući tvoj narod, zbog kojeg mi je žao; 16 I za tvoju baštinu, za kojom tugujem; i za Izraela, za kojim sam težak; i za Jakova, zbog kojega sam zabrinut; 17 Zato ću se početi moliti pred tobom za sebe i za njih: jer vidim padove nas koji živimo u zemlji. 18 Ali čuo sam brzinu suca koji će doći. 19 Zato čuj moj glas i razumi moje riječi, i ja ću govoriti pred tobom. Ovo je početak Esdrinih riječi, prije nego što je bio uzdignut: i ja s pomoć,
20 O Gospodine, ti koji prebivaš u vječnosti koji odozgor promatraš stvari na nebu i u zraku; 21 Čije je prijestolje neprocjenjivo; čija se slava ne može shvatiti; pred kojim čete anđela dršćući stoje, 22 Čija je služba poznavalac vjetra i vatre; čija je riječ istinita, a riječi postojane; čija je zapovijed jaka, a naredba strašna; 23 Čiji pogled isušuje dubine, a gnjev čini da se planine tope; što istina svjedoči: 24 Usliši molitvu sluge svojega i poslušaj molbu stvorenja svojega. 25 Jer dok sam živ, govorit ću, i dok sam razborit, odgovarat ću. 26 Ne gledaj na grijehe svoga naroda; nego na one koji ti služe u istini. 27 Ne obaziri se na zle izmišljotine pogana, nego na želje onih koji u nevoljama čuvaju tvoja svjedočanstva. 28 Ne misli na one koji su lažno hodili pred tobom, nego se sjeti onih koji su po tvojoj volji spoznali strah tvoj. 29 Neka ne bude tvoja volja da uništiš one koji su živjeli kao životinje; nego gledati na one koji su tvoj zakon jasno naučavali. 30 Ne ljuti se na one koji se smatraju gorima od zvijeri; nego ljubi one koji se uvijek uzdaju u tvoju pravednost i slavu. 31 Jer mi i naši očevi klonemo od takvih bolesti, ali zbog nas grešnika ti ćeš se zvati milosrdnim. 32 Jer ako nam se želiš smilovati, milosrdnim ćeš se zvati, nama koji nemamo djela pravednosti. 33 Jer pravednici, koji kod tebe imaju mnoga dobra djela, primit će plaću iz svojih djela. 34 Jer što je čovjek da se na njega ljutiš? ili što je raspadljiv naraštaj da si tako ogorčen na njega? 35 Jer doista nema čovjeka među onima koji su rođeni, ali je postupio zlo; a među vjernicima nema nijednog koji nije pogriješio. 36 Jer u tome će se, Gospodine, očitovati tvoja pravednost i tvoja dobrota, ako budeš milostiv prema onima koji nemaju pouzdanja u dobra djela. 37 Tada mi odgovori i reče: "Nešto si dobro rekao i bit će po tvojim riječima." 38 Neću doista razmišljati o raspoloženju onih koji su sagriješili prije smrti, prije suda, prije propasti. 39 Ali ja ću se radovati zbog raspoloženja pravednih, i sjećat ću se također njihovog hodočašća, i spasenja, i nagrade koju će imati. 40 Kako sam sada rekao, tako će se i dogoditi. 41 Jer kao što vinogradar sije mnogo sjemena u zemlju i sadi mnogo drveća, ali što je dobro posijano u svoje vrijeme ne iznikne, niti se sve posađeno ukorijeni: tako je i sa posijanim. u svijetu; neće se svi spasiti. 42 Odgovorih tada: "Ako sam našao milost, pusti me da govorim."
43 Kao što vinogradarovo sjeme propada ako ne nikne i ne primi tvoju kišu u pravo vrijeme; ili ako padne previše kiše, i pokvari ga: 44 Tako nestaje i čovjek, koji je stvoren tvojim rukama i koji se zove tvoja vlastita slika, jer si sličan onom, za kojega si sve stvorio i usporedio ga s vinogradarskim potomstvom. 45 Ne ljuti se na nas, nego poštedi svoj narod i smiluj se vlastitoj baštini: jer si milosrdan prema svome stvorenju. 46 Tada mi odgovori: "Sadašnje je za sadašnjost, a ono što dolazi za ono što će doći." 47 Jer mnogo ti nedostaje da bi mogao ljubiti moje stvorenje više nego mene: ali ja sam se često približavao tebi i njemu, ali nikad nepravedniku. 48 I u tome si divan pred Svevišnjim: 49 Time što si se ponizio, kako ti dolikuje, i nisi se smatrao dostojnim da budeš mnogo proslavljen među pravednicima. 50 Jer mnoge će velike bijede biti učinjene onima koji će u posljednje vrijeme živjeti u svijetu, jer su hodili u velikoj oholosti. 51 Ali ti razumi za sebe i traži slavu za one koji su kao ti. 52 Jer vama je raj otvoren, drvo života je posađeno, vrijeme koje dolazi je pripremljeno, obilje je pripremljeno, grad je izgrađen, a odmor je dopušten, da, savršena dobrota i mudrost. 53 Korijen je zla zapečaćen od tebe, slabost i moljac sakriveni su od tebe, a pokvarenost je pobjegla u pakao da se zaboravi. 54 Tuge prolaze, a na kraju se pokazuje blago besmrtnosti. 55 I stoga ne postavljaj više pitanja o mnoštvu onih koji nestaju. 56 Jer kad su se oslobodili, prezreli su Svevišnjega, prezirali su njegov zakon i napustili njegove putove. 57 Štoviše, pogazili su njegova pravednika, 58 I rekoše u svom srcu da nema Boga; da, i to saznanje da moraju umrijeti. 59 Jer kao što će gore spomenute stvari primiti vas, tako su žeđ i bol pripremljeni za njih: jer nije njegova volja da ljudi propadnu. 60 Ali oni koji su stvoreni imaju oskvrnili su ime onoga koji ih je stvorio i bili su nezahvalni onome koji im je pripremio život. 61 I stoga je moj sud sada pri ruci. 62 Ovo nisam pokazao svima, osim tebi i nekolicini tebi sličnim. Tada sam odgovorio i rekao: 63 Gle, Gospodine, sada si mi pokazao mnoštvo čudesa, koja ćeš početi činiti u posljednja vremena: ali u koje vrijeme, nisi mi pokazao. POGLAVLJE 9 1 On mi je tada odgovorio, i rekao, Mjeri vrijeme marljivo u sebi; i kada vidiš dio znakova prošlih, koje sam ti prije rekao,
2 Tada ćeš shvatiti da je to isto vrijeme u kojem će Najviši početi posjećivati svijet koji je stvorio. 3 Dakle, kada se vide potresi i pobune ljudi u svijetu: 4 Tada ćeš dobro razumjeti da je Svevišnji govorio o tim stvarima od dana koji su bili prije tebe, čak od početka. 5 Jer kao što sve što je stvoreno na svijetu ima početak i kraj, a kraj je očit: 6 Tako i vremena Najvišeg imaju jasne početke u čudima i moćnim djelima, a završetke u učincima i znakovima. 7 I svaki koji bude spašen i moći će izbjeći svojim djelima i vjerom u koju povjerovaste, 8 Bit ću sačuvan od spomenutih opasnosti i vidjet ću svoje spasenje u mojoj zemlji i unutar mojih granica: jer ja sam ih posvetio za sebe od početka. 9 Tada će biti jadni oni koji sada zlorabe moje putove, a oni koji su ih bezobzirno odbacili živjet će u mukama. 10 Jer oni koji su u životu primili dobročinstva, a mene nisu upoznali; 11 I oni koji su mrzili moj zakon, dok su još imali slobodu, i, kada im je još bilo otvoreno mjesto pokajanja, nisu razumjeli, nego su ga prezirali; 12 Isti to mora spoznati nakon smrti po boli. 13 I zato ne budi radoznao kako će bezbožnici biti kažnjeni i kada; nego pitaj kako će se spasiti pravednici, čiji je svijet i za koga je svijet stvoren. 14 Tada sam odgovorio i rekao: 15 Rekao sam prije, i sada govorim, i govorit ću to i poslije, da je mnogo više onih koji će propasti nego onih koji će se spasiti. 16 Kao što je val veći od kapi. 17 A on mi odgovori: Kakva je njiva, takvo je i sjeme; kakvo je cvijeće, takve su i boje; kakav je radnik, takav je i rad; i kakav je vinogradar, takva je i njegova poljoprivreda: jer bilo je vrijeme svijeta. 18 I sada, kad sam pripremio svijet, koji još nije bio stvoren, čak da prebivaju u njemu koji sada žive, nitko me nije progovorio. 19 Jer tada su se svi pokoravali; ali sada su običaji onih koji su stvoreni u ovom stvorenom svijetu pokvareni vječnim sjemenom i zakonom koji je neistraživ i oslobodio sam sebe. 20 Tako sam promotrio svijet, i gle, bila je opasnost zbog namjera koje su ušle u njega. 21 Vidio sam i poštedio ga jako, i sačuvao sam sebi grozd od grozda i biljku velikog naroda. 22 Neka propadne dakle mnoštvo, što se uzalud rodilo; i neka se čuva moj grozd i sadnica moja; jer s velikim sam ga radom učinio savršenim. 23 Ipak, ako prestaneš još sedam dana, (ali ne ćeš u njima postiti, 24 Nego idite u polje puno cvijeća, gdje nije sagrađena kuća, i jedite samo poljsko cvijeće; ne kušajte meso, ne pijte vino, već jedite samo cvijeće;) 25 I moli se Svevišnjem neprestano, tada ću doći i razgovarati s tobom.
26 Tako sam otišao u polje koje se zove Ardat, kao što mi je zapovjedio; i ondje sam sjedio među cvijećem i jeo sam poljsko bilje, a meso od istoga me je nasitilo. 27 Nakon sedam dana sjedio sam na travi i srce mi je bilo uznemireno kao prije. 28 I otvorih usta svoja i počeh govoriti pred Svevišnjim i rekoh: 29 O Gospodine, ti koji nam se javljaš, pokazao si se našim očevima u pustinji, na mjestu gdje nitko ne kroči, na neplodnom mjestu, kad su izašli iz Egipta. 30 A ti si rekao: "Čuj me, Izraele!" i zapamti moje riječi, ti potomstvo Jakovljevo. 31 Jer, evo, ja sijem svoj zakon u vas, i on će donijeti plod u vama, i bit ćete u njemu čašćeni zauvijek. 32 Ali naši oci, koji su primili Zakon, nisu ga držali i nisu držali tvojih odredbi. 33 A oni koji su to primili propadoše jer ne čuvahu što je u njima posijano. 34 I, gle, običaj je, kad zemlja dobije sjeme, ili more lađu, ili bilo koja posuda meso ili piće, da, ono u kojem je bilo posijano ili bačeno, propadne, 35 I ono što je posijano, ili bačeno, ili primljeno, propada i ne ostaje s nama; ali s nama se nije tako dogodilo. 36 Jer mi koji smo primili Zakon propadamo od grijeha, kao i naše srce koje ga je primilo 37 Unatoč tome, Zakon ne nestaje, nego ostaje u njemu njegova sila. 38 I kad sam ovo govorio u svom srcu, pogledao sam natrag svojim očima, i s desne strane sam vidio ženu, i, gle, ona je tugovala i plakala iza glasa, i bila je jako ožalošćena u srcu, i njezina odjeća je bila poderana, a ona je imala pepeo po glavi. 39 Tada sam pustio svoje misli u kojima sam bio, i okrenuo me k njoj, 40 I reče joj: Zašto plačeš? zašto si tako tužan u duši? 41 I ona mi reče: "Gospodine, pusti me da se rasplačem i povećam svoju tugu, jer sam duboko uznemirena i potištena." 42 I rekoh joj: Što je s tobom? reci mi. 43 Ona mi reče: "Ja sam tvoja službenica bila nerotkinja i nisam imala djeteta, iako sam imala muža trideset godina, 44 I tih trideset godina ništa drugo nisam činio danju i noću, i svakoga sata, nego sam molio Svevišnjem. 45 Nakon trideset godina Bog me uslišio, sluškinju tvoju, pogledao na moju bijedu, razmotrio moju nevolju i dao mi sina; i obradovala sam mu se vrlo, kao i moj muž također, i svi moji susjedi: i odali smo veliku čast svemočni. 46 I hranio sam ga s velikim mukama. 47 Pa kad je odrastao i došlo vrijeme da ima ženu, priredio sam gozbu.
POGLAVLJE 10 1 I dogodilo se da je moj sin, kad je ušao u svoju svadbenu sobu, pao i umro. 2 Tada smo svi ugasili svjetla, i svi su moji susjedi ustali da me utješe: tako sam se odmorio do drugog dana noću. 3 I dogodi se, kad su svi otišli da me tješe, da bih mogao biti miran; tada sam ustao noću i pobjegao, i došao ovamo u ovo polje, kao što vidiš. 4 I sada se ne namjeravam vratiti u grad, nego ovdje ostati, i ne jesti ni piti, nego neprestano tugovati i postiti dok ne umrem. 5 Tada sam napustio meditacije u kojima sam bio, i progovorio joj u bijesu, govoreći: 6 Luda ženo iznad svih, zar ne vidiš našu žalost, i što nam se događa? 7 Kako je taj Sion, naša majka, puna svake težine, i vrlo ponižena, jako tugujuća? 8 A sada, gledajući da svi tugujemo i žalostimo se, jer smo svi u nevolji, žališ li za jednim sinom? 9 Jer pitaj zemlju, i ona će ti reći da je ona ta koja treba žaliti zbog pada tolikih koji rastu na njoj. 10 Jer iz nje je sve ispočetka izašlo, i iz nje će svi drugi izaći, i, gle, gotovo svi idu u propast, a mnoštvo njih posve je iskorijenjeno. 11 Tko bi dakle više tugovao od nje, koja je izgubila tako veliko mnoštvo? a ne ti, što ti je žao osim jednog? 12 Ali ako mi kažeš: Moje jadikovanje nije kao zemaljsko, jer sam izgubio plod utrobe svoje, koju sam s mukama rodila i s bolovima nosila; 13 Ali zemlja nije takva: jer mnoštvo koje je bilo na njoj prema zemljinom putu nestalo je, kao što je i došlo. 14 Onda ti kažem: Kao što si s mukom rodila; tako i zemlja daje svoj plod, naime čovjeka, od početka onome koji ju je stvorio. 15 Sada, dakle, zadrži svoju tugu za sebe i hrabro podnesi ono što te je snašlo. 16 Jer ako priznaš Božju odluku da budeš pravedan, primit ćeš svoga sina na vrijeme i bit ćeš pohvaljen među ženama. 17 Idi dakle u grad svome mužu. 18 A ona mi reče: "Neću to učiniti: neću ići u grad, nego ću ovdje umrijeti." 19 Pa sam nastavio dalje razgovarati s njom i rekao: 20 Ne čini tako, nego se savjetuj. po meni: koliko su nevolje Sionske? utješi se u pogledu na tugu jeruzalemsku. 21 Jer vidiš da je naše svetište opustošeno, naš žrtvenik razvaljen, naš hram razoren; 22 Naš psaltir je položen na zemlju, naša je pjesma utihnula, našoj je radosti došao kraj, svjetlost našeg svijećnjaka je ugašena, Kovčeg našeg saveza je pokvaren, naše svetinje su oskvrnjene, i ime koje koja se poziva na nas gotovo je oskrnavljena: naša su djeca posramljena, naši svećenici spaljeni, naši leviti odvedeni su u ropstvo, naše su djevice oskvrnjene, a
naše žene obespravljene; naši pravednici odvedeni, naši maleni uništeni, naši mladići dovedeni su u ropstvo, a naši jaki ljudi postali su slabi; 23 I, što je najveće od svega, Sionski pečat sada je izgubio svoju čast; jer je predana u ruke onima koji nas mrze. 24 I zato otresi svoju veliku težinu, i ukloni mnoštvo žalosti, da ti Moćni opet bude milostiv, a Svevišnji će te odmoriti i olakšati tvoj trud. 25 I dogodi se dok sam razgovarao s njom, gle, njezino je lice iznenada silno zasjalo, a lice joj je zablistalo, tako da sam je se uplašio i razmišljao što bi to moglo biti. 26 I gle, iznenada je jako i strašno zavapila, tako da se zemlja zatresla od ženine buke. 27 I pogledah, i gle, žena mi se više ne ukaza, ali ondje bijaše izgrađen grad I Veliko se mjesto pokazalo iz temelja: tada se uplaših, povikah iza glasa i rekoh: 28 Gdje je Uriel, anđeo, koji je prvi došao k meni? jer on me je učinio da padnem u mnoge transove, i moj se kraj pretvorio u pokvarenost, a moja molitva u prijekor. 29 I dok sam govorio ove riječi, gle, došao je k meni i pogledao me. 30 I gle, ležao sam kao mrtav, i razum mi je bio oduzet; i on me uhvati za desnicu, utješi me, postavi me na noge i reče mi: 31 Što je s tobom? i zašto si tako uznemiren? i zašto se pomuti razum tvoj i misli srca tvoga? 32 I rekoh: Zato što si me ostavio, a ipak sam učinio po tvojim riječima, i otišao sam u polje, i, evo, vidio sam, a ipak vidim, što nisam u stanju izraziti. 33 I reče mi: "Ustani hrabro i ja ću te posavjetovati." 34 Tada rekoh: "Govori, gospodaru, u meni!" samo me ne napuštaj, da ne umrem razočaran zbog svoje nade. 35 Jer vidio sam da ne znam, i čuo sam da ne znam. 36 Ili se vara čulo moje ili duša moja u snu? 37 Sada te molim da svome sluzi pokažeš ovo viđenje. 38 On mi je tada odgovorio, i rekao, Slušaj me, i ja ću te obavijestiti, i reći ću ti zašto se bojiš: jer će ti Svevišnji otkriti mnoge tajne. 39 On je vidio da je tvoj put pravedan, jer stalno tuguješ za svojim narodom i naričeš za Sionom. 40 Ovo je, dakle, značenje vizije koju si nedavno vidio: 41 Vidio si ženu kako tuguje i počeo si je tješiti. 42 Ali sada više ne vidiš obličja žene, nego ti se ukaza izgrađeni grad. 43 I dok ti je rekla za smrt svog sina, ovo je rješenje: 44 Ova žena koju si vidio je Sion; i budući da ti je rekla, čak i ona koju vidiš kao grad izgrađen, 45 Dok, kažem ti, rekla je da je bila trideset godina nerotkinja: to je trideset godina u kojima nije prinesena nikakva žrtva. 46 Ali nakon trideset godina Salomon je sagradio grad i prinio žrtve, a zatim je nerotkinja rodila sina.
47 I dok ti je rekla da ga je odgajala trudom: to je bio stan u Jeruzalemu. 48 Ali budući da ti je rekla, da je moj sin kad je došao u svoju bračnu sobu imao neuspjeh i umro: to je bilo uništenje koje je stiglo Jeruzalemu. 49 I, gle, vidio si njezinu sliku, i budući da je tugovala za svojim sinom, počeo si je tješiti: a od ovih stvari koje su se dogodile, ove će ti se otvoriti. 50 Jer sada Svevišnji vidi da si neprijetvorno ožalošćen i da patiš svim srcem za njom, pa ti je pokazao sjaj njezine slave i ljepotu njezine ljepote: 51 I zato sam ti zapovjedio da ostaneš u polju gdje nije sagrađena kuća: 52 Jer znao sam da će ti Svevišnji ovo pokazati. 53 Zato sam ti zapovjedio da odeš u polje, gdje nije bilo temelja ni jednoj zgradi. 54 Jer na mjestu gdje Najviši počinje pokazivati svoj grad, nijedna ljudska građevina ne može stajati. 55 I zato se ne boj, neka se tvoje srce ne uplaši, nego uđi svojim putem i vidi ljepotu i veličinu građevine, onoliko koliko tvoje oči mogu vidjeti: 56 I tada ćeš čuti onoliko koliko tvoje uši mogu shvatiti. 57 Jer ti si blagoslovljen iznad mnogih drugih, i pozvan si s Najvišim; i tako ih je samo nekoliko. 58 Ali sutra u noći ostat ćeš ovdje; 59 I tako će ti Svevišnji pokazati vizije uzvišenih stvari, koje će Svevišnji učiniti onima koji žive na zemlji u posljednjim danima. Tako sam prespavao tu noć i još jednu, kako mi je naredio. POGLAVLJE 11 1 Tada sam vidio san, i gle, iz mora se diže orao, koji je imao dvanaest krila s perjem i tri glave. 2 I vidjeh, i gle, ona raširi svoja krila po svoj zemlji, i svi vjetrovi nebeski pušu na nju i skupljaju se. 3 I vidjeh, a iz njezina perja izrasla su druga suprotna pera; i postadoše mala perja i mala. 4 Ali njezine glave bijahu mirne: glava u sredini bijaše veća od druge, ali je počivala s ostatkom. 5 Nadalje, vidjeh, i gle, orao leti sa svojim perjem i vlada nad zemljom i nad onima koji prebivaju na njoj. 6 I vidjeh da joj je sve pod nebom bilo podložno, i nitko nije govorio protiv nje, niti jedno stvorenje na zemlji. 7 I pogledah, i gle, orao se podigao na svojim kandžama i progovorio svom perju, govoreći: 8 Ne bdijte svi odjednom: spavajte svatko na svome mjestu i bdijte redom! 9 Ali neka se glave sačuvaju za kraj. 10 I vidjeh, i gle, glas ne izlazi iz njezinih glava, nego iz sredine njezina tijela. 11 Izbrojio sam njezina suprotna pera, i gle, bilo ih je osam. 12 I pogledah, i gle, s desne strane diže se jedno pero i vladad po svoj zemlji;
13 I tako je bilo, kad je zavladao, došao mu je kraj i mjesto se više nije pojavilo: tako je ustao sljedeći. i vladao, i lijepo se zabavljao; 14 I dogodi se da, kad je zavladao, dođe i njegov kraj, kao i prvi, tako da se više nije pojavio. 15 Tada se pojavi glas i reče: 16 Čuj ti koji si tako dugo vladao nad zemljom: ovo ti govorim prije nego što se više ne počneš pojavljivati, 17 Nitko poslije tebe neće stići do tvog vremena, ni do polovice njegove. 18 Tada se diže treći i vlada kao i onaj prije, i više se nije pojavljivao. 19 Tako je to išlo sa svim ostatkom jedan za drugim, kao da je svaki kraljevao, a zatim se više nije pojavio. 20 Tada sam vidio, i, gle, tijekom vremena perje koje je slijedilo ustalo je s desne strane, da također mogu vladati; i neki od njih su vladali, ali nakon nekog vremena više se nisu pojavljivali: 21 Jer neki su od njih postavljeni, ali nisu vladali. 22 Nakon toga pogledah, i gle, dvanaest pera se više ne pojavi, niti dva mala pera. 23 I više nije bilo ničega na orlovu tijelu, osim tri glave koje su počivale i šest malih krila. 24 Tada sam također vidio da su se dva mala pera odvojila od šest, i ostala ispod glave koja je bila na desnoj strani: jer su četiri ostala na svom mjestu. 25 I gledah, i gle, perje pod krilom htjede se postaviti i vladati. 26 I pogledah, i gle, jedan je bio postavljen, ali ubrzo se više nije pojavio. 27 I drugi je bio prije nego prvi. 28 I vidjeh, i gle, dvoje preostalih također misliše u sebi da će kraljevati. 29 I kad su tako pomislili, gle, probudila se jedna od glava koje su mirovale, naime ona koja je bila u sredini; jer ta je bila veća od druge dvije glave. 30 I tada sam vidio da su druge dvije glave bile spojene s njim. 31 I gle, glava se okrenula s onima koji su bili s njom, i pojela je dva pera pod krilom koja su htjela vladati. 32 Ali ovaj je poglavar zaveo cijelu zemlju u strah, i vladao njome nad svima onima koji su živjeli na zemlji s velikim ugnjetavanjem; i imalo je upravljanje svijetom više nego sva krila koja su bila. 33 I nakon toga vidjeh, i gle, glava koja bijaše u sredini iznenada se više ne pojavi, poput krila. 34 Ali ostale su dvije glave, koje su također na sličan način vladale nad zemljom i nad onima koji su prebivali na njoj. 35 I vidjeh, i gle, glava s desne strane proždire onu s lijeve strane. 36 Tada sam začuo glas koji mi je rekao: Pogledaj ispred sebe i promotri stvar koju vidiš. 37 I vidjeh, i gle, kao ričući lav otjeran iz šume: i vidjeh da je poslao čovječji glas k orlu, i rekao: 38 Čuj, razgovarat ću s tobom, i Svevišnji će ti reći,
39 Nisi li ti preostali od četiriju zvijeri, koje sam učinio da vladaju u mom svijetu, da bi kraj njihovih vremena mogao doći kroz njih? 40 I četvrti je došao, i pobijedio je sve zvijeri koje su bile u prošlosti, i imao je vlast nad svijetom s velikim strahom, i nad cijelim područjem zemlje s mnogo opakog tlačenja; i tako je dugo boravio na zemlji s prijevarom. 41 Jer zemlji nisi sudio po istini. 42 Jer ti si ponizio krotke, povrijedio si miroljubive, volio si lažljivce, uništio si stanove onih koji su donosili plodove, i srušio si zidove onih koji ti nisu naudili. 43 Stoga je tvoje zlodjelo dospjelo do Najvišeg, a tvoj ponos do Moćnog. 44 Najviši je također pogledao na ponosna vremena, i, gle, ona su završila, a njegove su se gadosti ispunile. 45 I zato se ne pojavi više, ti orle, ni tvoja užasna krila, ni tvoje opako perje, ni tvoje zlobne glave, ni tvoje štetne pandže, ni sve tvoje isprazno tijelo: 46 Da se sva zemlja osvježi i da se vrati, izbavljena od tvoga nasilja, i da se nada sudu i milosrđu onoga koji ju je stvorio. POGLAVLJE 12 1 I dogodilo se, dok je lav govorio ove riječi orlu, vidio sam, 2 I, gle, glava koja je ostala i četiri krila više se nisu pojavili, i njih dvoje su otišli k njoj i postavili se da vladaju, a njihovo je kraljevstvo bilo maleno i puno buke. 3 I vidjeh, i gle, više se ne pojaviše, i cijelo tijelo orla bijaše spaljeno tako da je zemlja bila u velikom strahu: tada sam se probudio iz nevolje i transa svog uma, i iz velikog straha, i rekao mom duhu, 4 Evo, ovo si mi učinio, istražujući putove Najvišega. 5 Evo, ipak sam umoran umom i vrlo sam slab duhom; i malo je snage u meni zbog velikog straha kojim sam ove noći bio pogođen. 6 Zato ću sada moliti Svevišnjega, da me utješi do kraja. 7 I rekoh: Gospodine koji vlada medvjedom, ako sam našao milost prije tmoj pogled, i ako sam s tobom opravdan pred mnogima, i ako je moja molitva doista izašla pred lice tvoje; 8 Utješi me dakle i pokaži mi svome sluzi tumačenje i jasnu razliku ove strašne vizije, da možeš savršeno utješiti moju dušu. 9 Jer ti si me ocijenio dostojnim pokazati mi posljednja vremena. 10 I reče mi: Ovo je tumačenje viđenja: 11 Orao, kojega si vidio kako izlazi iz mora, jest kraljevstvo koje se vidjelo u viziji tvoga brata Daniela. 12 Ali to mu nije bilo objašnjeno, stoga sada to objavljujem tebi.
13 Evo, doći će dani, kad će se na zemlji podignuti kraljevstvo, koje će se bojati više od svih kraljevstava koja su bila prije njega. 14 U istom će kraljevati dvanaest kraljeva, jedan za drugim. 15 Od čega će drugi početi vladati i imat će više vremena nego bilo koji od dvanaestorice. 16 I ovo označava dvanaest krila, koja si vidio. 17 Što se tiče glasa koji si čuo govoriti i koji si vidio da ne izlazi iz glava nego iz sredine njegova tijela, ovo je tumačenje: 18 Da će nakon vremena tog kraljevstva nastati velike borbe, i ono će stajati u opasnosti od neuspjeha: ipak neće tada pasti, nego će se ponovno vratiti na svoj početak. 19 I budući da si vidio osam malih donjih pera kako se drže njezinih krila, ovo je tumačenje: 20 Da će u njemu ustati osam kraljeva, čija će vremena biti mala, a godine brze. 21 I dva će od njih nestati, srednje vrijeme se približava: četiri će se čuvati dok im se ne počne približavati kraj, ali dva će se čuvati do kraja. 22 I budući da si vidio tri glave kako počivaju, ovo je tumačenje: 23 U svojim posljednjim danima Svevišnji će podići tri kraljevstva, i obnoviti mnoge stvari u njima, i oni će imati vlast nad zemljom, 24 I od onih koji žive u njemu, s velikim ugnjetavanjem, iznad svih onih koji su bili prije njih: zato se nazivaju glavama orla. 25 Jer to su oni koji će izvršiti njegovu zloću i koji će dokrajčiti njegov kraj. 26 I budući da si vidio da se velika glava više nije pojavila, to označava da će jedan od njih umrijeti na svojoj postelji, i još s bolovima. 27 Jer dvojica koja preostanu bit će pobijena mačem. 28 Jer će mač jednog proždrijeti drugoga, ali će naposljetku sam od mača pasti. 29 I budući da si vidio dva pera ispod krila kako prolaze iznad glave koja je s desne strane; 30 To označava da su ovo oni, koje je Najviši čuvao do njihova kraja: ovo je malo kraljevstvo i puno nevolja, kao što si vidio. 31 I lava, kojega si vidio kako ustaje iz šume, riče i govori s orlom, korivši je za njezinu nepravdu svim riječima koje si čuo; 32 Ovo je pomazanik, kojega je Svevišnji sačuvao za njih i za njihovu zloću do kraja: on će ih ukoriti i ukoriti zbog njihove okrutnosti. 33 Jer on će ih pred sobom žive staviti na sud, ukorit će ih i popraviti. 34 Jer ostatak mog naroda on će izbaviti s milosrđem, one koji su bili pritisnuti na mojim granicama, i on će ih učiniti radosnim do dolaska dana suda, o kojem sam ti govorio od početka. 35 Ovo je san koji si vidio, a ovo su tumačenja. 36 Ti si samo bio sretan da znaš ovu tajnu Najvišeg. 37 Zato zapiši sve ovo što si vidio u knjigu i sakrij to.
38 I pouči ih mudrima iz naroda, čija srca znaš da mogu razumjeti i čuvati ove tajne. 39 Ali ti sam ovdje pričekaj još sedam dana, da ti se može pokazati, što god se sviđa Najvišem da ti objavi. I s tim je otišao svojim putem. 40 I dogodi se, kad sav narod vidje da je prošlo sedam dana, a ja više ne dolazim u grad, okupiše ih sve zajedno, od najmanjeg do najvećeg, i dođoše k meni, i rekoše: 41 Što smo te uvrijedili? i kakvo smo ti zlo učinili da si nas napustio i sjediš ovdje na ovom mjestu? 42 Jer od svih proroka samo si nam ti ostao, kao grozd berbe, i kao svijeća u tamnom mjestu, i kao luka ili lađa sačuvana od oluje. 43 Nisu li dovoljna zla koja nas stižu? 44 Ako nas ostaviš, koliko bi nam bolje bilo da smo i mi spaljeni usred Siona? 45 Jer mi nismo bolji od onih koji su ondje umrli. I zaplakaše iza glasa. Tada sam im odgovorio i rekao: 46 Utješi se, Izraele; i ne budi težak, dome Jakovljev! 47 Jer Svevišnji te ima u sjećanju, i Moćni te nije zaboravio u iskušenju. 48 Što se mene tiče, nisam te napustio, niti sam otišao od tebe: nego sam došao na ovo mjesto, moliti se za pustoš Siona, i kako bih mogao tražiti milost za tvoje nisko stanje. tvoje utočište. 49 A sada idite svaki kući, a nakon ovih dana ja ću doći k vama. 50 Tako je narod otišao svojim putem u grad, kao što sam im zapovjedio: 51 Ali sam ostao u polju sedam dana, kako mi je anđeo naredio; i jeo sam samo u te dane od poljskog cvijeća, a jeo sam od bilja. POGLAVLJE 13 1 I dogodi se nakon sedam dana, noću sam sanjao san: 2 I gle, podigao se vjetar s mora i pokrenuo je sve njegove valove. 3 I vidjeh, i gle, taj čovjek ojača s tisućama neba; i kad je okrenuo svoje lice da pogleda, sve je zadrhtalo što se vidjelo pod njim. 4 I kad god bi glas izašao iz njegovih usta, gorjeli su svi koji su čuli njegov glas, kao što zemlja propada kad osjeti vatru. 5 I nakon toga sam vidio, i gle, bilo je okupljeno mnoštvo ljudi, bez broja, od četiri vjetra nebeska, da pokore čovjeka koji je izašao iz mora. 6 Ali vidjeh, i gle, urezao je sebi veliku planinu i poletio na nju. 7 Ali htio bih vidjeti područje ili mjesto na kojemu je brdo bilo uklesano, ali nisam mogao. 8 I nakon toga sam vidio, i gle, svi oni koji su se okupili da ga pokore bili su jako uplašeni, a ipak su se usuđivali boriti. 9 I, gle, kad je vidio silovitost mnoštva koje je dolazilo, nije podigao ruku, niti je držao mač, niti ikakvo ratno oruđe.
10 Ali samo sam ja vidio da je iz svojih usta ispustio kao da bijaše vjetar vatre, iz svojih usana plameni dah, a iz svog je jezika izbacio iskre i oluje. 11 I svi su bili izmiješani; prasak vatre, plameni dah i velika oluja; i silovito se obrušio na mnoštvo koje je bilo spremno za borbu, i spalio ih sve do jednoga, tako da se iznenada od nebrojenog mnoštva nije moglo primijetiti ništa, već samo prašina i miris dima: kad sam to vidio, uplašio sam se . 12 Poslije sam vidio istog čovjeka kako silazi s brda i poziva k sebi drugo miroljubivo mnoštvo. 13 I došlo mu je mnogo naroda, zbog čega su se neki radovali, neki žalili, a neki su bili svezani, a drugi su neki donosili od onoga što je bilo ponuđeno: tada sam se razbolio od velikog straha, pa sam se probudio i rekao: 14 Ti si svome sluzi pokazao ova čudesa od početka i smatrao si me dostojnim da primiš moju molitvu. 15 Pokažite mi sada još tumačenje ovoga sna. 16 Jer kako ja shvaćam u svom razumijevanju, jao onima koji će ostati u tim danima i mnogo više jao onima koji nisu ostavljeni! 17 Jer oni koji ne ostadoše bili su u nevolji. 18 Sada razumijem stvari koje su pohranjene u posljednjim danima, koje će se dogoditi njima, i onima koji su ostali. 19 Stoga dolaze u velike opasnosti i mnoge potrebe, kao što ovi snovi objavljuju. 20 Ipak, lakše je onome koji je u opasnosti doći u to nego nestati kao oblak svijeta i ne vidjeti što se događa u posljednje dane. I on mi odgovori, i reče: 21 Kazat ću ti tumačenje viđenja i otkrit ću ti što si tražio. 22 Dok si govorio o onima koji su ostali, ovo je tumačenje: 23 Tko će izdržati pogibelj u ono vrijeme, održao se; oni koji su pali u opasnost su oni koji imaju djela i vjeru u Svemogućega. 24 Znajte dakle ovo: blaženiji su ostavljeni nego mrtvi. 25 Ovo je značenje viđenja: kad si vidio čovjeka kako izlazi iz sredine mora. 26 To je onaj koga je Bog Svevišnji zadržao u velikoj sezoni, koji će sam izbaviti svoje stvorenje: i on će narediti onima koji su ostali. 27 I budući da si vidio da je iz njegovih usta izašao kao udar vjetra, vatra i oluja; 28 I da nije držao ni mača, ni ikakvog ratnog oruđa, ali da je nalet njegov uništio čitavo mnoštvo koje ga je došlo pokoriti; ovo je tumačenje: 29 Evo, dolaze dani, kada će Svevišnji početi izbavljati one koji su na zemlji. 30 I doći će na zaprepaštenje onih koji žive na zemlji. 31 I jedan će se boriti protiv drugoga, jedan grad protiv drugoga, jedno mjesto protiv drugoga, jedan narod protiv drugoga, i jedno kraljevstvo protiv drugoga. 32 I bit će vrijeme kada će se ove stvari dogoditi, i dogodit će se znakovi koje sam ti prije pokazao, i tada
će se objaviti moj Sin, kojega si vidio kao čovjeka kako se penje. 33 I kad sav narod čuje njegov glas, svaki će čovjek u svojoj zemlji ostaviti bitku koju vode jedan protiv drugoga. 34 I okupit će se bezbrojno mnoštvo, kao što si ih vidio, spremno doći i pobijediti ga borbom. 35 Ali on će stajati na vrhu brda Sion. 36 I Sion će doći, i bit će prikazan svim ljudima, pripreman i izgrađen, kao što si vidio brdo isklesano bez ruku. 37 I ovaj će moj Sin ukoriti zle izmišljotine onih naroda, koji su zbog svog zlog života pali u oluju; 38 I izložit će pred njih njihove zle misli i muke kojima će se početi mučiti, koje su poput plamena: i on će ih uništiti bez rada zakonom koji je sličan meni. 39 I budući da si vidio da je okupio drugo miroljubivo mnoštvo k sebi; 40 To je deset plemena, koja su bila odvedena u zarobljeništvo iz svoje vlastite zemlje u vrijeme kralja Osee, kojega je Salmanasar, kralj Asirije, odveo u zarobljeništvo, i on ih je prenio preko voda, i tako su došli u drugu zemlju . 41 Ali oni su se među sobom dogovorili da će napustiti mnoštvo pogana i otići u dalju zemlju, gdje čovječanstvo nikada nije živjelo, 42 Da ondje drže svoje zakone, kojih se nikada nisu držali u svojoj zemlji. 43 I uđoše u Eufrat uskim mjestima rijeke. 44 Jer im je Svevišnji tada pokazao znakove i zadržao potop, dok ih nije prešlo. 45 Jer kroz tu zemlju vodio se dug put, naime, od godinu i pol; a ista se regija zove Arsaret. 46 Tada su ondje boravili do posljednjeg vremena; i sada kada će početi dolaziti, 47 Svevišnji će ponovno zaustaviti izvore potoka, da mogu proći: zato si gledao mnoštvo s mirom. 48 Ali oni koji su ostali od tvoga naroda su oni koji se nalaze unutar mojih granica. 49 Sada, kada on uništi mnoštvo naroda koji su okupljeni, on će braniti svoj narod koji je ostao. 50 I tada će im pokazati velika čudesa. 51 Tada rekoh: O Gospodine, vladaru medvjeda, pokaži mi ovo: Zašto sam vidio čovjeka kako izlazi iz sredine mora? 52 I reče mi: Kao što ti ne možeš ni tražiti ni znati što je u morskim dubinama, tako ni jedan čovjek na zemlji ne može vidjeti moga Sina ili one koji su s njim, osim u danu . 53 Ovo je tumačenje sna koji si vidio, a kojim si samo ovdje osvijetljen. 54 Jer ti si ostavio svoj vlastiti put, svoju marljivost posvetio si mom zakonu i tražio si ga. 55 Život si svoj uredio u mudrosti, a razum si svojom majkom nazvao. 56 I zato sam ti pokazao blago Najvišeg: nakon druga tri dana govorit ću ti druge stvari, i objaviti ti moćne i čudesne stvari.
57 Zatim sam izišao u polje, dajući hvalu i veliku zahvalnost Svevišnjemu zbog njegovih čuda koja je učinio u vremenu; 58 I zato što on upravlja istim, i takvim stvarima koje padaju u svoje doba: i ondje sam sjedio tri dana. POGLAVLJE 14 1 I dogodi se trećeg dana, sjedih pod hrastom, i gle, začu se glas iz grma nasuprot meni i reče: Ezdra, Ezdra! 2 I rekoh: Evo me, Gospodine, i ustadoh na noge. 3 Tada mi reče: U grmu sam se očito otkrio Mojsiju i razgovarao s njim, dok je moj narod služio u Egiptu. 4 Poslao sam ga i izveo svoj narod iz Egipta i doveo ga na goru gdje sam ga držao uza se dugo vremena, 5 I rekao mu mnoge čudesne stvari, i pokazao mu tajne vremena i kraja; i zapovjedi mu govoreći: 6 Ove riječi ćeš objaviti, a ove ćeš sakriti. 7 A sada ti kažem, 8 Da pohraniš u svom srcu znakove koje sam objavio, i snove koje si vidio, i tumačenja koja si čuo. 9 Jer ćeš biti uzet od svih, i od sada ćeš ostati s mojim Sinom i s onima koji su tebi slični, do svršetka vremena. 10 Jer svijet je izgubio mladost, a vremena počinju stariti. 11 Jer svijet je podijeljen na dvanaest dijelova, i deset dijelova njegovih već je nestalo, a polovica desetine: 12 Ostaje ono što je iza polovice desetine. 13 Sada, dakle, dovedi u red svoju kuću i ukori svoj narod, utješi one koji su u nevolji, a sad se odreci pokvarenosti, 14 Pusti od sebe smrtne misli, odbaci bremena ljudska, odbaci sada slabu prirodu, 15 I ostavi po strani misli koje su ti najteže, i požuri te da pobjegneš od ovih vremena. 16 Jer će se poslije dogoditi još veća zla od onih koja si vidio da se događaju. 17 Jer gledajte koliko će svijet kroz starost postajati slabiji, toliko će više zla porasti na one koji u njemu žive. 18 Jer vrijeme je daleko pobjeglo, a iznajmljivanje je teško na dohvat ruke: jer sada žuri vizija koja dolazi, koju si vidio. 19 Tada sam odgovorio pred tobom i rekao: 20 Evo, Gospodine, ići ću, kako si mi zapovjedio, i ukoriti narod koji je prisutan; ali one koji će se kasnije roditi, tko će ih opomenuti? tako je svijet u tami, a oni koji u njemu prebivaju bez svjetla. 21 Jer je tvoj zakon spaljen, dakle nitko ne zna što se od tebe čini ili djelo koje će započeti. 22 Ali ako sam našao milost pred tobom, pošalji Duha Svetoga u mene, i ja ću napisati sve što je učinjeno u svijetu od početka, što je zapisano u tvom zakonu, da ljudi mogu pronaći tvoju stazu i da koja će živjeti u posljednje dane može živjeti.
23 A on mi odgovori govoreći: Idi, sakupi narod i reci im da te ne traže četrdeset dana. 24 Ali gledaj, pripremi sebi mnogo šimšira, i uzmi sa sobom Sareju, Dabriju, Selemiju, Ekana i Asiela, ovih pet koji su spremni brzo pisati; 25 I dođi ovamo, i ja ću zapaliti svijeću razumijevanja u tvom srcu, koja se neće ugasiti, dok se ne izvrše stvari koje ćeš početi pisati. 26 Kad to učiniš, nešto ćeš objaviti, a nešto ćeš potajno objaviti mudrima: sutra u ovaj čas počet ćeš pisati. 27 Tada sam izašao, kako je zapovjedio, okupio sav narod i rekao: 28 Čuj ove riječi, Izraele. 29 Naši su očevi u početku bili stranci u Egiptu, odakle su bili izbavljeni. 30 I primili zakon života, kojega oni nisu držali, koji ste i vi nakon njih prekršili. 31 Tada je zemlja, i to zemlja Sion, podijeljena među vama ždrijebom: ali vaši očevi, i vi sami, činili ste nepravdu i niste držali putova koje vam je Svevišnji zapovjedio. 32 I budući da je on pravedan sudac, uzeo ti je na vrijeme ono što ti je dao. 33 I sada ste vi ovdje i vaša braća među vama. 34 Stoga, ako uspijete obuzdati svoj vlastiti razum i preobraziti svoja srca, bit ćete sačuvani na životu i nakon smrti dobit ćete milost. 35 Jer će nakon smrti doći sud, kada ćemo ponovno živjeti: i tada će se objaviti imena pravednika, a djela bezbožnika objaviti. 36 Neka dakle nitko sada ne dolazi k meni niti neka me traži ovih četrdeset dana. 37 Tako sam uzeo pet ljudi, kako mi je zapovjedio, pa smo otišli u polje i ostali ondje. 38 I sutradan, gle, glas me je pozvao govoreći: Esdras, otvori svoja usta i pij što ću ti dati da piješ. 39 Tada otvorih usta i gle, pruži mi punu čašu, koja bijaše puna kao vode, ali boje bijaše poput vatre. 40 I uzeh to i napih se, i kad se napih toga, moje srce izgovori razum, i mudrost je rasla u mojim grudima, jer je moj duh ojačao moje pamćenje. 41 I otvoriše se usta moja i više se ne zatvoriše. 42 Najviši je dao razum petorici ljudi, i oni su zapisali divne vizije noći koje su bile ispričane, a koje nisu znali: i sjedili su četrdeset dana, i pisali su danju, a noću su jeli kruh. 43 Što se mene tiče. Danju sam govorio, a noću nisam držao jezika za zubima. 44 Za četrdeset dana napisali su dvije stotine i četiri knjige. 45 I dogodi se, kad se ispuni četrdeset dana, da Svevišnji progovori, govoreći, Prvo što si napisao objavi javno, da ga vrijedni i nedostojni mogu pročitati: 46 Ali sedamdeset zadrži za kraj, da ih predaš samo onima koji su mudri među ljudima.
47 Jer u njima je vrelo razuma, vrelo mudrosti i potok znanja. 48 I učinih tako. POGLAVLJE 15 1 Gle, govori u uši naroda mojega riječi proroštva, koje ću ti staviti u usta, govori Gospodin. 2 I učini da se zapišu na papiru, jer su vjerni i istiniti. 3 Ne boj se maštanja protiv sebe, neka te ne uznemiri nevjerica onih koji protiv tebe govore. 4 Jer svi će nevjerni umrijeti u svojoj nevjernosti. 5 Evo, govori Gospodin, pustit ću pošasti na svijet; mač, glad, smrt i uništenje. 6 Jer zloća je silno oskvrnila svu zemlju i njihova su se štetna djela ispunila. 7 Zato govori Gospodin, 8 Neću više suzdržavati svoj jezik da se dotaknem njihove zloće, koju oni bezobrazno čine, niti ću ih trpjeti u onim stvarima, u kojima se zločesto ponašaju: gle, nevina i pravedna krv viče k meni, i duše samo se neprestano žalite. 9 I zato, kaže Gospodin, sigurno ću ih osvetiti i primiti k sebi svu nevinu krv između njih. 10 Gle, moj narod vodi se kao stado na klanje: ne dam mu sada da prebiva u zemlji egipatskoj. 11 Ali dovest ću ih snažnom rukom i ispruženom mišicom i udarit ću Egipat kugama kao prije, i uništit ću svu njegovu zemlju. 12 Egipat će tugovati, a temelji njegovi bit će udareni kugom i kaznom koju će Bog na njega pustiti. 13 Oni koji obrađuju zemlju, tugovat će, jer će njihovo sjeme propasti od vjetra i tuče, i od strašnog zviježđa. 14 Teško svijetu i onima koji u njemu žive! 15 Jer se približava mač i njihova propast, i jedan će narod ustati i boriti se protiv t drugi, i mačevi u njihovim rukama. 16 Jer bit će pobune među ljudima i međusobnog napada; neće se obazirati na svoje kraljeve ni na prinčeve, a smjer njihovih djela ovisit će o njihovoj moći. 17 Čovjek će poželjeti ući u grad, ali neće moći. 18 Jer zbog njihove oholosti gradovi će se uznemiriti, kuće će biti uništene, a ljudi će se bojati. 19 Čovjek se neće smilovati svome bližnjemu, nego će mačem uništiti njihove kuće i oplijeniti im imovinu zbog nedostatka kruha i velike nevolje. 20 Evo, govori Bog, sazvat ću sve kraljeve zemaljske da mi se poklone, koji su od izlaska sunca, od juga, od istoka i Libana; da se okrenu jedni protiv drugih i vrate što su im učinili. 21 Kao što oni danas čine mojim odabranicima, tako ću i ja učiniti i uzvratiti u njihovim grudima. Ovako govori Gospodin Bog; 22 Moja desnica neće poštedjeti grešnike i moj mač neće prestati nad onima koji prolijevaju nevinu krv na zemlju.
23 Oganj je izašao iz njegova gnjeva i spalio temelje zemlje i grješnike kao slamu što se gori. 24 Teško onima koji griješe i ne drže mojih zapovijedi! govori Gospodin. 25 Neću ih poštedjeti: idite, djeco, od sile, ne oskvrnjujte moje svetište. 26 Jer Gospodin poznaje sve one koji griješe protiv njega, i zato ih predaje smrti i uništenju. 27 Jer sada su pošasti došle na cijelu zemlju i vi ćete ostati u njima; jer Bog vas neće izbaviti, jer ste sagriješili protiv njega. 28 Gle užasnu viziju i njezin izgled s istoka: 29 Gdje će narodi zmajeva Arabije izaći s mnogim bojnim kolima, a mnoštvo će ih nositi kao vjetar na zemlji, da se svi koji ih čuju mogu uplašiti i zadrhtati. 30 Također će Karmani bijesni u gnjevu izaći kao divlje svinje u šumi, i s velikom će snagom doći, i udružiti se s njima u bitku, i opustošit će dio zemlje asirske. 31 I tada će zmajevi imati prednost, sjetivši se svoje prirode; i ako se oni okrenu, urote zajedno u velikoj moći da ih progone, 32 Tada će ovi biti uznemireni i iskrvareni, šutjeti će zbog svoje moći i pobjeći će. 33 Neprijatelj će ih opsjedati iz asirske zemlje i istrijebiti neke od njih, au njihovoj će vojsci vladati strah i strah i svađa među njihovim kraljevima. 34 Gle oblake od istoka i od sjevera do juga, i vrlo su strašni za pogled, puni gnjeva i oluje. 35 Udarit će se jedan o drugoga, i uništit će veliko mnoštvo zvijezda na zemlji, čak i svoju vlastitu zvijezdu; i krv će biti od mača do trbuha, 36 I izmet čovječji do devinog koša. 37 I bit će veliki strah i drhtanje na zemlji, i oni koji vide gnjev uplašit će se i drhtanje će ih obuzeti. 38 A tada će doći velike oluje s juga, sa sjevera i još jedan dio sa zapada. 39 S istoka će se dići jaki vjetrovi i otvorit će ga; i oblak koji je podigao u gnjevu, i zvijezda pokrenuta da izazove strah prema istočnom i zapadnom vjetru, bit će uništeni. 40 Napuhat će se veliki i silni oblaci puni gnjeva i zvijezda da uplaše svu zemlju i one koji žive na njoj; i izlit će nad svako visoko i uzvišeno mjesto strašnu zvijezdu, 41 Oganj, i tuča, i mačevi koji lete, i mnoge vode, da sva polja budu puna, i sve rijeke, s obiljem velikih voda. 42 I oni će srušiti gradove i zidove, planine i brežuljke, drveće u šumi i travu na livadama i žito njihovo. 43 Ići će čvrsto u Babilon i zastrašit će ga. 44 Doći će k njoj i opsjedat će je, zvijezda i sav gnjev izlit će na nju; tada će se prah i dim dići do neba, i svi koji budu oko nje oplakivat će je. 45 I oni koji ostanu pod njom služit će onima koji su je zastrašili. 46 A ti, Azijo, koja si dionica nade Babilona, i ti si slava njegove osobe.
47 Teško tebi, bijedniče, jer si joj se učinio sličnim; i kitio si svoje kćeri bludništvom da bi ugodile i hvalile se tvojim ljubavnicima, koji su oduvijek željeli bludovati s tobom. 48 Slijedio si omraženu u svim njezinim djelima i izumima: zato veli Bog, 49 Poslat ću pošasti na te; udovištvo, siromaštvo, glad, mač i kuga, da opustoši tvoje kuće razaranjem i smrću. 50 I slava tvoje moći će se osušiti kao cvijet, vrućina će se dići što je poslana nad tobom. 51 Bit ćeš oslabljena kao jadna žena s udarcima, i kao kažnjena ranama, tako da moćnici i ljubavnici neće moći primiti ja tebe. 52 Zar bih ja s ljubomorom tako postupio protiv tebe, govori Gospodin, 53 Da nisi uvijek ubijao moje izabranike, uzdižući udarac svojih ruku i govoreći nad njihovim mrtvima, kad si bio pijan, 54 Istakni ljepotu svoga lica? 55 Plaća za tvoje bludništvo bit će u tvojim grudima, zato ćeš primiti naknadu. 56 Kao što si učinio mom odabraniku, govori Gospodin, tako će Bog učiniti tebi i predat će te u nesreću 57 Tvoja će djeca umrijeti od gladi, a ti ćeš pasti od mača; 58 Oni koji budu u planinama umrijet će od gladi, i jesti će vlastito tijelo, i piti svoju krv, zbog gladi za kruhom i žeđi za vodom. 59 Ti ćeš kao nesretan doći kroz more i opet ćeš primiti kuge. 60 I u prolazu će navaliti na besposleni grad, i uništit će dio tvoje zemlje, i uništit će dio tvoje slave, i vratit će se u Babilon koji je bio uništen. 61 I bit ćeš oboren od njih kao strnjika, a oni će ti biti kao vatra; 62 Uništit će tebe i tvoje gradove, tvoju zemlju i tvoje planine; sve će šume tvoje i rodna stabla tvoja spaliti vatrom. 63 Tvoju će djecu odvesti u zarobljeništvo, i, gle, što imaš, oni će to oplijeniti i narušit će ljepotu tvog lica. POGLAVLJE 16 1 Teško tebi, Babilone i Azijo! teško vama, Egiptu i Siriji! 2 Opašite se vrećama i kosom, oplakujte svoju djecu i žalite se; jer je tvoje uništenje na dohvat ruke. 3 Mač je poslan na vas, i tko ga može vratiti? 4 Vatra je među vas poslana, i tko će je ugasiti? 5 Kuge su vam poslane, a tko ih može otjerati? 6 Može li tko otjerati gladnog lava u šumu? ili tko može ugasiti vatru u strnjici kad se rasplamsa? 7 Može li se opet okrenuti strijela koju je odapeo jak strijelac? 8 Moćni Gospodin šalje pošasti, a tko je taj da ih može otjerati?
9 Oganj će izaći iz njegova gnjeva, i tko je taj da ga ugasi? 10 On će bacati munje, a tko se neće bojati? on će grmjeti, a tko se neće bojati? 11 Gospodin će prijetiti, a tko neće biti potpuno pretučen u prah u njegovoj prisutnosti? 12 Zemlja se trese i temelji joj; more se diže s valovima iz dubine, i valovi se njegovi uzburkaše i ribe njegove, pred Gospodinom i pred slavom moći njegove. 13 Jer jaka je njegova desnica koja napinje luk, njegove strijele koje odape oštre su i neće promašiti kad počnu biti odapete na krajeve svijeta. 14 Gle, pošasti su poslane i neće se više vratiti dok ne dođu na zemlju. 15 Vatra je zapaljena i neće se ugasiti dok ne uništi temelje zemlje. 16 Kao što se strijela moćnog strijelca ne vraća natrag: tako se i pošasti koje će biti poslane na zemlju više neće vratiti. 17 Jao meni! jao meni! tko će me izbaviti u one dane? 18 Početak žalosti i velike žalosti; početak gladi i velike smrti; početak ratova, i sile će stajati u strahu; početak zala! što da radim kad ova zla dođu? 19 Gle, glad i kuga, nevolja i tjeskoba, poslani su kao bičevi na ispravku. 20 Ali zbog svega toga neće se odvratiti od svoje zloće, niti će uvijek biti svjesni bičeva. 21 Gle, hrana će biti tako dobra jeftina na zemlji, da će misliti da su u dobrom slučaju, a čak i tada će zlo rasti na zemlji, mač, glad i velika pomutnja. 22 Jer će mnogi od onih koji žive na zemlji nestati od gladi; a one druge, koji umaknu gladi, uništit će mač. 23 I mrtvi će biti izbačeni kao gnoj i neće biti čovjeka koji bi ih utješio, jer će zemlja biti opustošena, a gradovi će biti srušeni. 24 Neće ostati nitko da obrađuje zemlju i da je sije 25 Stabla će rod davati, a tko će ih brati? 26 Grožđe će sazrijeti, a tko će ga gaziti? jer će sva mjesta biti pusta od ljudi: 27 Tako će jedan čovjek poželjeti vidjeti drugoga i čuti njegov glas. 28 Jer od grada će ostati deset, a dva od polja, koji će se sakriti u gustim lugovima i u rascjepima stijena. 29 Kao u voćnjaku maslinskom, na svakom stablu ostaju tri ili četiri masline; 30 Ili kao što kad se vinograd sabere, ostane nekoliko grozdova koji marljivo traže po vinogradu. 31 Tako će u one dane ostati trojica ili četvorica onih koji mačem pretražuju svoje kuće. 32 I zemlja će biti opustošena, i polja će njezina ostarjeti, a njezini će putovi i svi njezini putovi biti puni trnja, jer nitko neće prolaziti njome. 33 Djevice će tugovati, nemaju zaručnika; žene će tugovati što nemaju muževa; njihov kćeri će tugovati, nemajući pomoćnika. 34 U ratovima će njihovi zaručnici biti uništeni, a njihovi će muževi umrijeti od gladi.
35 Čujte sada ove stvari i razumite, sluge Gospodnje. 36 Evo, riječ Gospodnju, primite je: ne vjerujte bogovima o kojima je govorio Gospod. 37 Gle, pošasti se približavaju i ne jenjavaju. 38 Kao kad trudna žena u devetom mjesecu rađa svoga sina, s dva ili tri sata nakon njezina poroda jake boli obuzimaju njezinu utrobu, te boli, kad dijete izađe, ne posustaju ni trenutka. 39 Tako i pošasti neće posustati da dođu na zemlju, i svijet će tugovati, a boli će ga stići sa svih strana. 40 O narode moj, čujte moju riječ: pripremite se za svoju bitku, i u tim zlima budite kao hodočasnici na zemlji. 41 Tko prodaje, neka bude kao onaj koji bježi, a onaj koji kupuje kao onaj koji će izgubiti. 42 Onaj koji se bavi trgovinom, kao onaj koji od nje nema koristi, i onaj koji gradi, kao onaj koji ne želi u njoj boraviti. 43 Tko sije, kao da ne treba žeti, tako i onaj koji sadi vinograd, kao onaj koji ne bere grožđe. 44 Oni koji se žene, kao oni koji neće imati djece; a koji se ne žene, kao udovci. 45 I zato oni koji se trude trude se uzalud: 46 Jer tuđinci će žeti njihove plodove i opljačkati njihova dobra, srušiti njihove kuće i odvesti im djecu u ropstvo, jer će u ropstvu i gladi rađati djecu. 47 I oni koji svoju trgovinu zaokupljaju pljačkom, tim više kite svoje gradove, svoje kuće, svoje posjede i vlastite osobe. 48 Tim više ću se ljutiti na njih zbog njihova grijeha, govori Gospodin. 49 Kao što kurva zavidi pravoj poštenoj i čestitoj ženi: 50 Tako će pravda mrziti bezakonje, kad se okiti, i optužit će je u lice, kad dođe onaj koji će braniti onoga koji marljivo istražuje svaki grijeh na zemlji. 51 I stoga ne budite slični tome, niti djelima njegovim. 52 Jer još malo, i bezakonje će biti uklonjeno sa zemlje, i pravednost će vladati među vama. 53 Grešnik neka ne kaže da nije sagriješio, jer će Bog raspaliti žeravicu na njegovoj glavi, koja govori pred Gospodinom Bogom i njegovom slavom: Nisam sagriješio. 54 Gle, Gospodin poznaje sva djela ljudska, njihove zamisli, njihove misli i njihova srca: 55 Koji reče samo riječ: Neka nastane zemlja! i postade: Neka se nebo stvori; i stvoreno je. 56 Njegovom su riječju zvijezde stvorene i on zna broj njihov. 57 On istražuje bezdan i blago njegovo; on je izmjerio more i ono što je u njemu. 58 On je zatvorio more usred voda i svojom riječju objesio je zemlju na vode. 59 On je razapeo nebesa kao svod; na vodama ga je osnovao. 60 U pustinji je načinio izvore vode i jezerca na vrhovima planina, da se bujice slijevaju s visokih stijena da natapaju zemlju.
61 Stvorio je čovjeka i stavio srce njegovo usred tijela, dao mu dah, život i razum. 62 Da, i Duh Boga Svemogućega, koji je sve stvorio i istražuje sve skrivene stvari u tajnama zemlje, 63 On sigurno zna vaše izmišljotine, i ono što mislite u svojim srcima, čak i oni koji griješe, a htjeli bi sakriti svoj grijeh. 64 Zato je Gospodin točno ispitao sva vaša djela i sve će vas posramiti. 65 A kad se vaši grijesi iznesu, bit ćete posramljeni pred ljudima, i vaši će vlastiti grijesi biti vaši tužitelji u onaj dan. 66 Što ćete učiniti? ili kako ćete sakriti svoje grijehe pred Bogom i njegovim anđelima? 67 Gle, sam je Bog sudac, njega se bojte: ostavite se svojih grijeha i zaboravite svoja bezakonja, da se više ne miješate u njih dovijeka: tako će vas Bog izvesti i izbaviti vas od svake nevolje. 68 Jer, gle, gorući gnjev velikog mnoštva rasplamsao se nad vama, i odvest će neke od vas, i hranit će vas, dok ste besposleni, stvarima žrtvovanim idolima. 69 A oni koji pristanu na njih bit će izvrgnuti ruglu i poruzi i gaženi. 70 Jer bit će na svakom mjestu, iu susjednim gradovima, velika pobuna protiv onih koji se boje Gospodina. 71 Oni će biti poput luđaka, neće štedjeti nikoga, ali će ipak pljačkati i uništavati one koji se boje Gospodina. 72 Jer oni će opustošiti i uzeti njihovu imovinu, i izbacit će ih iz njihovih kuća. 73 Tada će se poznati oni, koji su moji izabranici; i bit će prokušani kao zlato u vatri. 74 Čujte, o vi moji ljubljeni, govori Gospodin: evo, dani nevolje su blizu, ali ja ću vas izbaviti iz iste. 75 Ne bojte se niti sumnjajte; jer Bog je tvoj vodič, 76 I vođa onih koji čuvaju moje zapovijedi i zapovijedi, govori Gospodin Bog: neka vas grijesi vaši ne opterećuju i neka se bezakonja vaša ne uzdižu. 77 Teško onima koji su vezani svojim grijesima i pokriveni svojim ini tišine kao što je polje prekriveno grmljem, a staza mu prekrivena trnjem, da nitko ne može proći! 78 Ostavlja se neodjeveno i baca u vatru da se njime spali.