Druga knjiga o Adamu i Evi POGLAVLJE 1 1 Kad je Luluwa čula Kainove riječi, zaplakala je i otišla ocu i majci te im ispričala kako je Kain ubio svoga brata Abela. 2 Tada svi glasno vapiše i podigoše glasove svoje, udarajući se po licu, bacah prašinu na glave, razderaše svoje haljine i izađoše te dođoše na mjesto gdje je Abel ubijen. 3 I nađoše ga gdje leži na zemlji, ubijena, i zvijeri oko njega; dok su plakali i naricali zbog ovoga pravednika. Iz njegova tijela, zbog njegove čistoće, izlazio je miris slatkih začina. 4 I Adam ga je nosio, dok su mu suze tekle niz lice; i otišao je u Špilju s blagom, gdje ga je položio i omotao ga slatkim mirodijama i smirnom. 5 Adam i Eva nastavili su s njegovim pokopom u velikoj tuzi sto i četrdeset dana. Abel je imao petnaest i pol godina, a Kajin sedamnaest i pol godina. 6 Što se tiče Kajina, kad je završila žalost za njegovim bratom, uzeo je svoju sestru Luluwu i oženio se njome, bez dopuštenja oca i majke; jer ga nisu mogli odvojiti od nje zbog teška srca. 7 Zatim se spustio u podnožje planine, dalje od vrta, blizu mjesta gdje je ubio svoga brata. 8 A na tom mjestu bilo je mnogo voćaka i šumskog drveća. Njegova mu je sestra rodila djecu, koja su se pak počela postupno množiti dok nisu ispunila to mjesto. 9 Što se tiče Adama i Eve, oni nisu bili zajedno nakon Abelova pogreba sedam godina. Nakon toga, međutim, Eva je začela; i dok je bila trudna, Adam joj reče: "Dođi, uzmimo žrtvu i prinesi je Bogu, i zamolimo Ga da nam da lijepo dijete, u kojem ćemo naći utjehu i kojeg možemo spojiti u brak s Abelovom sestrom." 10 Tada su pripremili žrtvu i donijeli je na žrtvenik, prinijeli je pred Gospodina i počeli ga moliti da primi njihovu žrtvu i da im da dobro potomstvo. 11 I Bog je čuo Adama i prihvatio njegovu žrtvu. Tada su se poklonili, Adam, Eva i njihova kći, te su sišli u Špilju s blagom i u nju postavili svjetiljku da gori noću i danju pred Abelovim tijelom. 12 Adam i Eva su nastavili postiti i moliti se sve dok nije došlo Evino vrijeme da se rodi, kada je rekla Adamu: "Želim otići u špilju u stijeni da u njoj rodim." 13 A on reče: "Idi i povedi sa sobom svoju kćer da ti služi; a ja ću ostati u ovoj Špilji s blagom pred tijelom svoga sina Abela." 14 Tada Eva posluša Adama i ode, ona i njezina kći. A Adam osta sam u Špilji blaga. POGLAVLJE 2 1 Eva rodi sina savršeno lijepog stasom i licem. Ljepota mu je bila kao u oca njegova Adama, samo još ljepša. 2 Eva se utješi kad ga ugleda i ostane osam dana u špilji; zatim posla svoju kćer Adamu da mu kaže da dođe i vidi
dijete i da mu da ime. Ali kći ostane na njegovom mjestu kraj tijela svoga brata dok se Adam nije vratio. Tako i ona učini. 3 Ali kad je Adam došao i vidio djetetov lijep izgled, njegovu ljepotu i savršenu figuru, obradovao se zbog njega i utješio se zbog Abela. Tada je djetetu dao ime Set, što znači "da je Bog uslišio moju molitvu i izbavio me iz moje nevolje." Ali to znači i "moć i snaga". 4 Nakon što je Adam dao ime djetetu, vratio se u Špilju s blagom; a njegova se kći vratila svojoj majci. 5 Ali Eva je ostala u svojoj pećini sve dok se nije navršilo četrdeset dana, kada je došla Adamu i dovela sa sobom dijete i kćer. 6 I dođoše do rijeke pune vode, gdje se Adam i njegova kći opraše zbog tuge za Abelom; ali Eva i dijete opraše se radi očišćenja. 7 Tada se vratiše i uzeše žrtvu, otiđoše na planinu i prinesoše je za dijete; i Bog prihvati njihovu žrtvu i posla svoj blagoslov na njih i na njihovog sina Seta; i vratiše se u Špilju s blagom. 8 Što se tiče Adama, on više nije poznavao svoju ženu Evu sve dane svoga života; niti im se rodilo više potomstvo; samo njih petero, Kajin, Luluwa, Abel, Aklia i Set. 9 Ali Set je rastao i jačao; i počeo je žarko postiti i moliti se. POGLAVLJE 3 1 Što se tiče našeg oca Adama, nakon sedam godina od dana kada je bio odvojen od svoje žene Eve, Sotona mu je zavidio kad ga je vidio tako odvojena od nje; i nastojao ga je ponovno natjerati da živi s njom. 2 Tada Adam ustade i pope se iznad Špilje s blagom; i nastavio je ondje spavati noću za noću. Ali čim bi svanulo, svakog dana silazio je u špilju da se ondje moli i primi blagoslov od nje. 3 A kad je svanula večer, popeo se na krov pećine i spavao sam, bojeći se da ga Sotona ne nadvlada. I tako je ostao osamljen trideset i devet dana. 4 Tada Sotona, mrzitelj svega dobra, kad je vidio Adama tako samoga, kako posti i moli, ukazao mu se u obliku prekrasne žene, koja je došla i stala pred njega u noći četrdesetog dana i rekla mu:-5 „O Adame, od vremena kada živiš u ovoj pećini, iskusili smo veliki mir od tebe, i tvoje su molitve doprle do nas, i utješili smo se zbog tebe.“ 6 „Ali sada, o Adame, kada si se popeo preko krova pećine da spavaš, sumnjamo u tebe i velika nas je tuga obuzela zbog tvoje odvojenosti od Eve. Pa opet, kada si na krovu ove pećine, tvoja se molitva izlijeva, a tvoje srce luta s jedne strane na drugu.“ 7 „Ali kad si bio u pećini, tvoja je molitva bila poput sakupljene vatre; sišla je k nama i ti si našao pokoj.“ 8 „Tada sam i ja tugovao za tvojom djecom koja su odvojena od tebe; i moja je tuga velika zbog ubojstva tvoga sina Abela; jer je bio pravedan; a za pravednikom će svatko tugovati. 9 „Ali ja sam se radovao rođenju tvoga sina Šeta; ali nakon malo vremena jako sam tugovao za Evom, jer mi je sestra. Jer kad je Bog poslao na tebe dubok san i izvukao nju iz tvog boka, izbacio je i mene s njom. Ali ju je podigao stavivši je k tebi, dok je mene spustio.“
Druga knjiga o Adamu i Evi
10 „Radovao sam se zbog svoje sestre što je s tobom. Ali Bog mi je već prije dao obećanje i rekao: 'Ne tuguj! Kad se Adam popne na krov Špilje blaga i rastavi se od svoje žene Eve, poslat ću te k njemu, pridružit ćeš se njemu u braku i rodit ćeš mu petero djece, kao što mu je Eva rodila petero djece.'“ 11 "I sada, gle! Božje obećanje meni se ispunilo; jer On je onaj koji me poslao k tebi na vjenčanje; jer ako se oženiš sa mnom, rodit ću ti bolju i ljepšu djecu od Evine." 12 „Opet, još si samo mladić; ne završi svoju mladost na ovom svijetu u tuzi; nego provedi dane svoje mladosti u veselju i zadovoljstvu. Jer tvoji su dani kratki, a tvoja je kušnja velika. Budi jak; završi svoje dane na ovom svijetu u radosti. Uživat ću u tebi, a ti ćeš se radovati sa mnom na ovaj način, i bez straha.“ 13 „Ustani, dakle, i ispuni zapovijed Boga svoga“, tada se približi Adamu i zagrli ga. 14 Ali kad je Adam vidio da će ga ona svladati, žarkim se srcem pomolio Bogu da ga izbavi od nje. 15 Tada Bog posla svoju Riječ Adamu, govoreći: "O Adame, ta figura je ona koja ti je obećala Božanstvo i veličanstvo; on nije blagonaklono raspoložen prema tebi; već ti se pokazuje čas u obliku žene; drugi put, u obliku anđela; u drugim prilikama, u obliku zmije; a drugi put, u obliku boga; ali sve to čini samo da uništi tvoju dušu. 16 "Sada, dakle, o Adame, razumijevajući tvoje srce, mnogo sam te puta izbavio iz njegovih ruku; kako bih ti pokazao da sam milosrdan Bog; i da ti želim dobro, a ne tvoju propast." POGLAVLJE 4 1 Tada je Bog naredio Sotoni da se Adamu pokaže jasno, u svom odvratnom obliku. 2 Ali kad ga je Adam ugledao, uplašio se i zadrhtao od prizora njega. 3 I reče Bog Adamu: "Pogledaj ovog vraga i njegov odvratni izgled i znaj da je on taj koji te je učinio da padneš iz sjaja u tamu, iz mira i odmora u trud i bijedu." 4 I pogledaj, o Adame, na njega koji je za sebe rekao da je Bog! Može li Bog biti crn? Bi li Bog uzeo lik žene? Ima li ikoga jačeg od Boga? I može li Ga se nadjačati? 5 "Pogledaj dakle, Adame, i evo ga svezanog u tvojoj prisutnosti, u zraku, nesposobnog pobjeći! Stoga ti kažem, ne boj ga se; od sada pazi i čuvaj ga se u svemu što ti učini." 6 Tada Bog otjera Sotonu ispred Adama, kojega ojača i čije srce utješi rekavši mu: "Siđi u Špilju blaga i ne odvajaj se od Eve; ugušit ću u tebi svaku životinjsku požudu." 7 Od toga časa napusti Adama i Evu i oni uživahu pokoj po zapovijedi Božjoj. Ali Bog nije učinio ništa slično nijednom od Adamova potomstva, nego samo Adamu i Evi. 8 Tada se Adam pokloni pred Gospodinom, jer ga je izbavio i jer je odbacio svoje strasti. I siđe s vrha pećine i prebiva s Evom kao i prije. 9 Time je završilo četrdeset dana njegove odvojenosti od Eve.
POGLAVLJE 5 1 Što se tiče Seta, kad je imao sedam godina, poznavao je dobro i zlo, bio je dosljedan u postu i molitvi te je sve noći provodio moleći Boga za milost i oprost. 2 Postio je i kad je svakodnevno donosio svoj prinos, više nego njegov otac; jer je bio lijepa lica, poput anđela Božjega. Imao je i dobro srce, čuvao je najbolje osobine svoje duše: i zbog toga je svaki dan donosio svoj prinos. 3 I Bog je bio zadovoljan njegovom žrtvom; ali je bio zadovoljan i njegovom čistoćom. I tako je nastavio vršiti volju Božju, i volju svoga oca i majke, sve dok nije napunio sedam godina. 4 Nakon toga, dok je silazio s oltara, završivši svoju žrtvu, Sotona mu se ukazao u obliku prekrasnog anđela, sjajnog svjetlošću; sa štapom svjetlosti u ruci, i sam opasan pojasom svjetlosti. 5 Pozdravio je Setha prekrasnim osmijehom i počeo ga zavoditi lijepim riječima, govoreći mu: "O Sete, zašto boraviš na ovoj gori? Jer je gruba, puna kamenja i pijeska, i drveća bez dobrih plodova; pustinja bez naselja i bez gradova; nije dobro mjesto za život. Nego sve je vrućina, umor i nevolja." 6 Nadalje reče: „Ali mi živimo na prekrasnim mjestima, u svijetu drugom od ove zemlje. Naš svijet je svijet svjetlosti i naše je stanje jedno od najboljih; naše su žene ljepše od bilo kojih drugih; i želim da se ti, o Seth, oženiš jednom od njih; jer vidim da si lijep, a u ovoj zemlji nema nijedne žene dovoljno dobre za tebe. Osim toga, svi koji žive na ovom svijetu samo su pet duša.“ 7 „Ali u našem svijetu ima vrlo mnogo muškaraca i mnogo djevojaka, sve ljepše jedna od druge. Stoga te želim odvesti odavde, da bi mogao vidjeti moje rođake i oženiti se s kim god želiš.“ 8 „Tada ćeš ostati uz mene i biti u miru; bit ćeš ispunjen sjajem i svjetlošću, kao što smo mi.“ 9 "Ostat ćeš u našem svijetu i odmoriti se od ovog svijeta i njegove bijede; nikada se više nećeš osjećati slabo i umorno; nikada nećeš prinositi žrtvu niti moliti za milost; jer više nećeš griješiti, niti ćeš biti pokolebljiv strastima." 10 „Ako poslušaš što ti kažem, oženit ćeš se jednom od mojih kćeri; jer kod nas to nije grijeh; niti se to smatra životinjskom požudom.“ 11 "Jer u našem svijetu nemamo Boga; nego smo svi bogovi; svi smo od svjetla, nebeski, moćni, jaki i slavni." POGLAVLJE 6 1 Kad je Set čuo te riječi, bio je zapanjen i priklonio se Sotoninom podmuklom govoru te mu rekao: "Jesi li rekao da je stvoren drugi svijet od ovog; i druga stvorenja ljepša od stvorenja koja su u ovom svijetu?" 2 A Sotona reče: "Da, evo, čuo si me; ali ja ću ih i njihove putove još hvaliti pred tobom." 3 Ali Set mu reče: “Tvoj me govor zadivio; i tvoj prekrasan opis svega toga. 4 „Ipak, danas ne mogu poći s tobom; ne prije nego što odem svom ocu Adamu i svojoj majci Evi i kažem im sve što si mi rekao. Tada, ako mi dopuste da pođem s tobom, poći ću.“ 5 Set ponovno reče: "Bojim se učiniti bilo što bez dopuštenja oca i majke, da ne poginem kao moj brat Kain i
Druga knjiga o Adamu i Evi
kao moj otac Adam, koji su prekršili Božju zapovijed. Ali, evo, ti poznaješ ovo mjesto; dođi i nađi se sa mnom ovdje sutra." 6 Kad je Sotona to čuo, reče Setu: “Ako kažeš svom ocu Adamu što sam ti ja rekao, neće te pustiti da pođeš sa mnom. 7 Ali poslušaj me; nemoj reći ocu i majci što sam ti rekao; nego pođi sa mnom danas, u naš svijet; gdje ćeš vidjeti lijepe stvari i tamo se uživati, i veseliti se ovog dana među mojom djecom, promatrajući ih i uživajući u veselju; i radovati se sve više. Onda ću te sutra vratiti na ovo mjesto; ali ako želiš radije ostati sa mnom, neka bude tako." 8 Set odgovori: "Duh moga oca i moje majke visi na meni; ako se jednog dana sakrijem od njih, umrijet će, a Bog će me smatrati krivim što sam sagriješio protiv njih." 9 "I osim ako ne znaju da sam došao na ovo mjesto da donesem svoju žrtvu, ne bi se odvajali od mene ni sata; niti bih trebao ići na bilo koje drugo mjesto, osim ako mi ne dopuste. Ali postupaju sa mnom vrlo ljubazno, jer im se brzo vraćam." 10 Tada mu Sotona reče: "Što će ti se dogoditi ako se sakriješ od njih jednu noć, a vratiš im se u zoru?" 11 Ali Set, kad je vidio da on nastavlja govoriti i da ga ne ostavlja, potrča i priđe žrtveniku, raširi ruke prema Bogu i zatraži od Njega izbavljenje. 12 Tada Bog posla svoju Riječ i prokle Sotonu, koji pobjega od Njega. 13 A Set se popeo na žrtvenik govoreći u sebi: "Žrtvenik je mjesto prinošenja žrtava, i Bog je tamo; božanska vatra će ga progutati; tako mi Sotona neće moći nauditi i neće me odnijeti odande." 14 Set tada siđe s žrtvenika i ode k svom ocu i majci, gdje ih nađe na putu, žudeći čuti njegov glas; jer se zadržao neko vrijeme. 15 Tada im poče pričati što ga je zadesilo od Sotone, u liku anđela. 16 Ali kad je Adam čuo njegov izvještaj, poljubio ga je u lice i upozorio ga na tog anđela, rekavši mu da mu se to ukazao Sotona. Tada je Adam uzeo Seta i otišli su u Špilju s blagom i tamo se radovali. 17 Ali od tog dana nadalje Adam i Eva se nikada nisu rastali od njega, kamo god bi otišao, bilo zbog svoje žrtve ili zbog bilo čega drugog. 18 Ovaj se znak dogodio Setu kad je imao devet godina. POGLAVLJE 7 1 Kad je naš otac Adam vidio da je Seth savršenog srca, poželio je da se oženi; da mu se neprijatelj ne bi ponovno pojavio i nadvladao ga. 2 Tada Adam reče svom sinu Setu: "Želio bih, sine moj, da se oženiš svojom sestrom Aklijom, Abelovom sestrom, da ti rodi djecu koja će napuniti zemlju, prema Božjem obećanju nama." 3 "Ne boj se, sine moj; u tome nema sramote. Želim da se oženiš, iz straha da te neprijatelj ne nadvlada." 4 Set se, međutim, nije htio oženiti; ali, poslušavši oca i majku, nije rekao ni riječi. 5 Tako ga Adam oženi Aklijom. A on je imao petnaest godina.
6 Ali kad mu je bilo dvadeset godina, rodi mu se sinu, kojemu nadjenu ime Enos; a zatim rodi i drugu djecu osim njega. 7 Enoš je odrastao, oženio se i rodio mu se Kenan. 8 Cainan je također odrastao, oženio se i rodio Mahalaleela. 9 Ti očevi su rođeni za Adamova života i živjeli su pokraj Pećine blaga. 10 Adamov je život bio devet stotina i trideset godina, a Mahalalelov život stotinu godina. Ali Mahalaleel, kad je odrastao, zavolio je post, molitvu i teške poslove, sve dok se nije približio kraj dana našega oca Adama. POGLAVLJE 8 1 Kad je naš otac Adam vidio da mu se bliži kraj, pozvao je svog sina Seta, koji je došao k njemu u Špilju blaga, i rekao mu:-2 "O Sete, sine moj, dovedi mi svoju djecu i djecu svoje djece da ih blagoslovim prije nego što umrem." 3 Kad je Set čuo te riječi od svoga oca Adama, otišao je od njega, prolio je bujicu suza po licu, sabrao svoju djecu i djecu svoje djece i doveo ih svome ocu Adamu. 4 Ali kad ih je naš otac Adam vidio oko sebe, zaplakao je što se morao od njih odvojiti. 5 A kad ga vidješe kako plače, svi zajedno zaplakaše i padoše na njegovo lice govoreći: "Kako ćeš se od nas odvojiti, oče naš? I kako će te zemlja primiti i sakriti od naših očiju?" Tako su mnogo naricali, i sličnim riječima. 6 Tada ih je naš otac Adam sve blagoslovio i rekao Setu, nakon što ih je blagoslovio: 7 „O Sete, sine moj, ti znaš ovaj svijet - da je pun tuge i umora; i znaš sve što nas je snašlo, iz naših kušnji u njemu. Stoga ti sada zapovijedam ovim riječima: da čuvaš nevinost, da budeš čist i pravedan, i da se uzdaš u Boga; i ne oslanjaj se na Sotonine razgovore, niti na ukazanja u kojima će ti se pokazati.“ 8 Ali drži se zapovijedi koje ti danas dajem; onda to daj svome sinu Enošu; a Enoš neka to da svome sinu Kenanu; a Kenan svome sinu Mahalaleelu; tako da ova zapovijed ostane čvrsta među svom tvojom djecom. 9 „O Sete, sine moj, čim umrem, uzmi moje tijelo i omotajte ga smirnom, alojom i kasijom, i ostavite me ovdje u ovoj Špilji blaga u kojoj su svi ovi znakovi koje nam je Bog dao iz vrta.“ 10 „O sine moj, od sada će doći potop i preplaviti sva stvorenja, ostavljajući samo osam duša.“ 11 „Ali, sine moj, neka oni koje tada izostavi između tvoje djece, odnesu moje tijelo sa sobom iz ove špilje; a kad ga odnesu sa sobom, neka najstariji među njima zapovjedi svojoj djeci da polože moje tijelo u brod dok se poplava ne smiri, a onda oni izađu iz broda.“ 12 Tada će uzeti moje tijelo i položiti ga usred zemlje, ubrzo nakon što budu spašeni od voda potopa. 13 "Jer mjesto gdje će moje tijelo biti položeno jest središte zemlje; odande će doći Bog i spasiti svu našu rodbinu." 14 „Ali sada, o Sete, sine moj, postavi se na čelo svog naroda; pasi ih i bdij nad njima u strahu Božjem; i vodi ih dobrim putem, zapovijedi im da poste Bogu; i pokaži im da ne smiju slušati Sotonu, da ih ne uništi. 15 "Zatim, opet, odvoji svoju djecu i djecu svoje djece od Kainove djece; ne dopusti im da se ikada miješaju s njima, niti im se približavaju ni riječima ni djelima."
Druga knjiga o Adamu i Evi
16 Tada Adam pusti da njegov blagoslov siđe na Seta i na njegovu djecu i na svu djecu njegove djece. 17 Zatim se okrenuo svom sinu Setu i svojoj ženi Evi i rekao im: "Sačuvajte ovo zlato, ovaj tamjan i ovu smirnu koje nam je Bog dao kao znak; jer u danima koji dolaze potop će preplaviti cijelo stvorenje. Ali oni koji uđu u arku ponijet će sa sobom zlato, tamjan i smirnu, zajedno s mojim tijelom; i položit će zlato, tamjan i smirnu, s mojim tijelom, usred zemlje." 18 „Tada će, nakon mnogo vremena, grad u kojem se zlato, tamjan i smirna nađu s mojim tijelom, biti opljačkan. Ali kad bude opljačkan, zlato, tamjan i smirna bit će zbrinuti s plijenom koji se čuva; i ništa od toga neće propasti dok ne dođe Riječ Božja, koja je postala čovjekom, kada će ih kraljevi uzeti i prinijeti mu zlato u znak da je Kralj; tamjan u znak da je Bog neba i zemlje; i smirnu u znak njegove muke.“ 19 „Hladno također, kao znak Njegove pobjede nad Sotonom i svim našim neprijateljima; tamjan kao znak da će uskrsnuti od mrtvih i biti uzvišen iznad stvari na nebu i stvari na zemlji; i smirna, kao znak da će piti gorku žuč; i osjetiti paklene boli od Sotone.“ 20 "A sada, o Sete, sine moj, evo, otkrio sam ti skrivene tajne koje mi je Bog otkrio. Čuvaj moju zapovijed za sebe i za svoj narod." POGLAVLJE 9 1 Kad je Adam završio svoju zapovijed Setu, udovi su mu klonuli, ruke i noge izgubile su svaku moć, usta su mu postala nijema, a jezik je potpuno prestao govoriti. Zatvorio je oči i izdahnuo. 2 Ali kad su njegova djeca vidjela da je mrtav, bacili su se na njega, muškarci i žene, stari i mladi, plačući. 3 Adamova smrt dogodila se na kraju devetsto trideset godina života na zemlji; petnaestog dana Barmudeha, nakon računanja sunčeve epakte, u devetom satu. 4 Bio je petak, isti dan kada je stvoren i kada je počivao; a sat u koji je umro bio je isti kao i onaj u koji je izašao iz vrta. 5 Set ga zatim dobro omota i balzamira obiljem slatkih mirodija sa svetih stabala i sa Svete gore; položi njegovo tijelo na istočnu stranu unutrašnjosti špilje, na stranu s tamjanom; i pred njega postavi svijećnjak koji je neprestano gorio. 6 Tada su njegova djeca stajala pred njim plačući i naricajući nad njim cijelu noć do zore. 7 Tada Set i veliki sin Enos i Kainan, sin Enosov, iziđoše i uzeše dobre žrtve da ih prinesu Gospodinu, i dođoše do žrtvenika na kojem je Adam prinio darove Bogu, kad je prinosio. 8 Ali Eva im reče: "Pričekajte dok prvo ne zamolimo Boga da primi našu žrtvu i da kod sebe sačuva dušu Adama, svog sluge, i da je uznese na počinak." 9 I svi ustadoše i pomoliše se. POGLAVLJE 10 1 I kad su završili svoju molitvu, dođe im Riječ Božja i utješi ih zbog njihova oca Adama. 2 Nakon toga prinesoše darove za sebe i za svoga oca.
3 A kad su završili svoju žrtvu, Riječ Božja dođe Setu, najstarijem među njima, govoreći mu: "O Sete, Sete, Sete, tri puta. Kao što sam bio s tvojim ocem, tako ću biti i s tobom, dok se ne ispuni obećanje koje sam mu dao - tvoj otac rekavši: Poslat ću svoju Riječ i spasiti tebe i tvoje potomstvo." 4 A ti, Adame, drži se zapovijedi koju ti je dao i odvoji potomstvo svoje od potomstva brata svoga Kaina." 5 I Bog je povukao svoju riječ od Seta. 6 Tada Set, Eva i njihova djeca siđoše s planine u Špilju blaga. 7 Ali Adam je bio prvi čija je duša umrla u zemlji Edenskoj, u Špilji blaga; jer nitko nije umro prije njega, osim njegovog sina Abela, koji je umro ubijen. 8 Tada ustadoše sva Adamova djeca i plakaše nad svojim ocem Adamom i prinosiše mu žrtve sto četrdeset dana. POGLAVLJE 11 1 Nakon smrti Adama i Eve, Set je odvojio svoju djecu i djecu svoje djece od Kainove djece. Kain i njegovo potomstvo sišli su i nastanili se na zapadu, ispod mjesta gdje je ubio svog brata Abela. 2 Ali Set i njegova djeca živjeli su sjeverno na planini Špilje s blagom, kako bi bili blizu svog oca Adama. 3 A Set stariji, visok i dobar, s finom dušom i snažnim umom, stajao je na čelu svog naroda; i brinuo se za njih u nevinosti, pokajanju i krotkosti, i nije dopustio da itko od njih siđe k Kainovoj djeci. 4 Ali zbog vlastite čistoće, nazvani su "Djecom Božjom" i bili su s Bogom, umjesto s vojskama anđela koji su pali; jer su nastavili hvaliti Boga i pjevati Mu psalme u svojoj špilji - Špilji blaga. 5 Set je tada stao pred tijelo svoga oca Adama i svoje majke Eve, te se molio danju i noću, tražeći milost za sebe i svoju djecu; i da će mu, kada bude imao problema s djetetom, dati savjet. 6 Ali Set i njegova djeca nisu voljeli zemaljski rad, već su se posvetili nebeskim stvarima; jer nisu imali druge misli osim hvale, doksologije i psalama Bogu. 7 Stoga su u svako doba čuli glasove anđela koji su hvalili i slavili Boga; iz vrta, ili kad ih je Bog poslao na zadatak, ili kad su išli na nebo. 8 Jer Set i njegova djeca, zbog vlastite čistoće, čuli su i vidjeli te anđele. Zatim, opet, vrt nije bio daleko iznad njih, već samo nekih petnaest duhovnih lakata. 9 Jedan duhovni lakat odgovara trima ljudskim laktima, ukupno četrdeset i pet lakata. 10 Set i njegova djeca živjeli su na gori ispod vrta; nisu sijali niti žnjeli; nisu prinosili hranu za tijelo, čak ni pšenicu, nego samo prinose. Jeli su plodove i mirisno voće s drveća koje je raslo na gori gdje su živjeli. 11 Set je tada često postio svakih četrdeset dana, kao i njegova najstarija djeca. Jer je Setova obitelj osjećala miris drveća u vrtu kad bi vjetar puhao u tom smjeru. 12 Bili su sretni, nevini, bez iznenadnog straha, nije bilo ljubomore, zlih djela, mržnje među njima. Nije bilo životinjske strasti; ni iz jednih njihovih usta nisu izlazile ni ružne riječi ni prokletstvo; ni zao savjet ni prijevara. Jer ljudi tog vremena nikada se nisu zaklinjali, ali u teškim okolnostima, kada su se ljudi morali zaklinjati, zaklinjali su se krvlju pravednika Abela.
Druga knjiga o Adamu i Evi
13 Ali su svaki dan prisiljavali svoju djecu i žene da poste i mole se i klanjaju se Svevišnjem Bogu. Blagoslovili su se u tijelu svoga oca Adama i pomazali se njime. 14 I tako su činili sve dok se nije približio Setov kraj. POGLAVLJE 12 1 Tada Set, pravednik, dozva svoga sina Enoša i Kenana, sina Enoša, i Mahalalela, sina Kenana, i reče im:-2 "Budući da mi se bliži kraj, želim sagraditi krov nad oltarom na kojem će se prinositi darovi." 3 Poslušali su njegovu zapovijed i izašli svi, i stari i mladi, i marljivo su radili na tome te sagradili prekrasan krov nad žrtvenikom. 4 Setova je misao, čineći to, bila da blagoslov dođe na njegovu djecu na gori i da za njih prinese žrtvu prije svoje smrti. 5 A kad je gradnja krova bila dovršena, zapovjedi im da prinesu žrtve. Marljivo su ih radili i donijeli ih svom ocu Setu, koji ih je uzeo i prinio na žrtvenik; i molio se Bogu da primi njihove žrtve, da se smiluje dušama svoje djece i da ih sačuva od ruke Sotone. 6 I Bog prihvati njegovu žrtvu i posla svoj blagoslov na njega i na njegovu djecu. I tada Bog dade obećanje Setu, rekavši: "Na kraju velikih pet i pol dana, o kojima sam dao obećanje tebi i tvome ocu, poslat ću svoju Riječ i spasiti tebe i tvoje potomstvo." 7 Tada se Set i njegova djeca i djeca njegove djece sastadoše zajedno i siđoše s oltara te otiđoše u Špilju blaga -- gdje se pomoliše i blagosloviše se u tijelu našeg oca Adama i pomazaše se njime. 8 Ali Set je ostao u Špilji blaga nekoliko dana, a zatim je patio - patnje do smrti. 9 Tada dođe k njemu Enos, njegov prvorođeni sin, s njegovim sinom Kenanom, i Mahalaleelom, Kenanovim sinom, i Jaredom, sinom Mahalaleelovim, i Enohom, Jaredovim sinom, sa svojim ženama i djecom da prime blagoslov od Seta. 10 Set se tada pomoli nad njima, blagoslovi ih i zakle ih krvlju pravednika Abela govoreći: “Molim vas, djeco moja, ne dopustite da itko od vas siđe s ove svete i čiste gore. 11 Ne družite se s djecom Kaina, ubojice i grešnika, koji je ubio svoga brata; jer znate, djeco moja, da bježimo od njega i od svega grijeha njegova svom snagom jer je ubio svoga brata Abela." 12 Nakon što je to rekao, Set blagoslovi Enoša, svog prvorođenog sina, i zapovjedi mu da redovito služi u čistoći pred tijelom našeg oca Adama, sve dane svog života; zatim, također, da povremeno ide k žrtveniku koji je Set sagradio. I zapovjedi mu da hrani svoj narod u pravednosti, u sudu i čistoći sve dane svog života. 13 Tada su Setovi udovi klonuli; ruke i noge su mu izgubile svu moć; usta su mu postala nijema i nisu mogli govoriti; i on je izdahnuo i umro dan nakon svoje devetsto dvanaeste godine; dvadeset i sedmog dana u mjesecu Abibu; Henok je tada imao dvadeset godina. 14 Zatim pažljivo omotaše tijelo Setovo i balzamiraše ga slatkim mirodijama te ga položiše u Špilju s blagom, s desne strane tijela našeg oca Adama, i oplakivali su ga četrdeset dana. Prinijeli su mu darove, kao što su učinili i za našeg oca Adama.
15 Nakon Setove smrti, Enos se popeo na čelo svog naroda, kojeg je hranio u pravednosti i pravdi, kako mu je otac zapovjedio. 16 Ali do vremena kada je Enoš imao osamsto dvadeset godina, Kajin je imao veliko potomstvo; jer su se često ženili, budući da su bili odani životinjskim požudama; sve dok se zemlja pod planinom nije napunila njima. POGLAVLJE 13 1 U ono vrijeme živio je slijepi Lamek, jedan od Kainovih sinova. Imao je sina po imenu Atun, i njih dvojica imali su mnogo stoke. 2 Ali Lamek je imao običaj slati ih na pašu s mladim pastirom, koji ih je čuvao; i koji je, vraćajući se kući navečer, plakao pred svojim djedom i pred svojim ocem Atunom i svojom majkom Hazinom i govorio im: "Što se mene tiče, ne mogu sam hraniti tu stoku, da mi netko ne oteme neku od nje ili me ne ubije zbog nje." Jer među Kainovom djecom bilo je mnogo pljačke, ubojstva i grijeha. 3 Tada se Lamek sažali nad njim i reče: "Zaista, kad je sam, ljudi ovog mjesta mogli bi ga nadjačati." 4 Lamek ustade, uze luk koji je čuvao otkad je bio mladić, prije nego što je oslijepio, uze velike strijele, glatko kamenje i praćku koju je imao te ode na polje s mladim pastirom i postavi se iza stoke; dok je mladi pastir čuvao stoku. Tako je Lamek činio mnogo dana. 5 U međuvremenu, Kajin, otkako ga je Bog odbacio i prokleo ga drhtanjem i strahom, nije se mogao ni nastaniti ni naći odmora ni na jednom mjestu; nego je lutao s mjesta na mjesto. 6 Lutajući, dođe k Lamehovim ženama i upita ih za njega. Rekoše mu: "U polju je sa stokom." 7 Tada Kajin ode da ga traži; i dok je dolazio u polje, mladi pastir ču buku koju je stvarao i stoku kako se okuplja ispred njega. 8 Tada reče Lameku: "O gospodaru moj, je li to divlja zvijer ili razbojnik?" 9 Lamek mu reče: "Pokaži mi u koju stranu gleda kad se popne." 10 Tada Lamek nape luk, stavi strijelu na nju i namjesti kamen u praćku. Kad je Kajin izašao iz otvorenog polja, pastir reče Lameku: "Pucaj, evo, dolazi!" 11 Tada Lamek opali Kajina strijelom i pogodi ga u bok. Lamek ga udari kamenom iz praćke, koji mu pade na lice i izbije mu oba oka; tada Kajin odmah pade i umre. 12 Tada Lamek i mladi pastir dođoše k njemu i nađoše ga gdje leži na zemlji. A mladi pastir mu reče: "To je Kajin, naš djed, kojega si ubio, gospodaru moj!" 13 Tada se Lameku požalilo zbog toga i od gorčine svog kajanja pljesnuo je rukama i udario dlanom po glavi mladića, koji je pao kao mrtav; ali Lameh je mislio da je to lažna predstava; pa je uzeo kamen i udario ga, razbijajući mu glavu dok nije umro. POGLAVLJE 14 1 Kad je Enosu bilo devetsto godina, sva djeca Setova i Kenanova i njegova prvorođenca, sa svojim ženama i djecom, okupili su se oko njega tražeći od njega blagoslov. 2 Tada se pomoli nad njima i blagoslovi ih te ih zakle krvlju pravednika Abela govoreći im: "Neka nijedno od
Druga knjiga o Adamu i Evi
vaše djece ne siđe s ove svete gore i neka se ne druži s djecom ubojice Kaina!" 3 Tada Enos dozva svoga sina Kenana i reče mu: "Gledaj, sine moj, i usmjeri svoje srce na svoj narod i utvrdi ih u pravednosti i nevinosti; i stoj i služi pred tijelom našega oca Adama, sve dane svoga života." 4 Nakon toga Enos je počinuo u dobi od devetsto osamdeset i pet godina; a Kenan ga je smotao i položio u Špilju blaga s lijeve strane njegova oca Adama; i prinio mu žrtve, prema običaju njegovih otaca.
10 Mahalalel tada blagoslovi svu svoju djecu; zatim legne u svoj krevet i uđe u počinak kao i njegovi očevi. 11 Ali kad je Jared vidio da mu je otac Mahalalel mrtav, zaplakao je i tugovao te mu je grlio i ljubio ruke i noge; a tako su činila i sva njegova djeca. 12 Njegova ga djeca pažljivo balzamiraše i položiše kraj tijela njegovih otaca. Zatim ustadoše i oplakivali ga četrdeset dana.
POGLAVLJE 15
1 Tada je Jared održao zapovijed svoga oca i ustao poput lava nad svojim narodom. Hranio ih je u pravednosti i nevinosti i zapovijedao im da ništa ne čine bez njegova savjeta. Jer se bojao za njih da ne odu k djeci Kainovoj. 2 Zašto im je opetovano davao naredbe; i nastavio je to činiti do kraja četiristo osamdeset i pete godine svoga života. 3 Na kraju tih rečenih godina, dođe mu ovaj znak. Dok je Jared stajao poput lava pred tijelima svojih otaca, moleći se i upozoravajući svoj narod, Sotona mu je zavidio i učinio prekrasnu ukazanje, jer Jared nije dopustio svojoj djeci da išta učine bez njegova savjeta. 4 Tada mu se ukazao Sotona s trideset ljudi svoje vojske, u obliku lijepih muškaraca; sam Sotona bio je stariji i najviši među njima, s lijepom bradom. 5 Stajali su na ulazu u špilju i iz nje pozvali Jareda. 6 Izađe k njima i nađe ih lijepe, pune svjetla i vrlo lijepe. Divio se njihovoj ljepoti i izgledu te razmišljao u sebi nisu li možda od Kainove djece. 7 Rekao je u svom srcu: "Kao što se Kajinova djeca ne mogu popeti na visinu ove planine, i nijedan od njih nije tako lijep kao što ovi izgledaju; i među ovim ljudima nema nijednog od moje rodbine - oni moraju biti stranci." 8 Tada se Jared i oni pozdraviše, a on reče starijem među njima: "O oče moj, objasni mi čudo koje je u tebi i reci mi tko su ovi s tobom; jer mi izgledaju kao čudni ljudi." 9 Tada starješina poče plakati, a i ostali plakaše s njim; i reče Jaredu: “Ja sam Adam kojega je Bog stvorio prvim; a ovo je Abel, sin moj, kojega je ubio njegov brat Kain, kojemu je Sotona u srce stavio da ga ubije. 10 „Ovo je dakle moj sin Set, kojeg sam zamolio od Gospodina, koji mi ga je dao da me utješi umjesto Abela.“ 11 „Ovaj je moj sin Enos, sin Šetov, a onaj drugi je Kenan, sin Enosov, a onaj treći je Mahalalel, sin Kenana, tvoga oca.“ 12 Ali Jared se i dalje čudio njihovom izgledu i govoru starješine upućenom njemu. 13 Tada mu starješina reče: "Ne čudi se, sine moj; mi živimo u zemlji sjeverno od vrta, koji je Bog stvorio prije svijeta. Nije nam dopustio da ondje živimo, nego nas je smjestio u vrt, pod kojim vi sada prebivate." 14 „Ali nakon što sam prestupio, On me izbacio iz nje i ostao sam živjeti u ovoj špilji; snašle su me velike i teške nevolje; i kad se približila moja smrt, zapovjedio sam svom sinu Setu da dobro brine o svom narodu; i ova moja zapovijed prenosit će se s jednog na drugoga, do kraja budućih naraštaja.“ 15 „Ali, o Jarede, sine moj, mi živimo u prekrasnim krajevima, dok ti ovdje živiš u bijedi, kao što mi je ovo obavijestio tvoj otac Mahalaleel; govoreći mi da će doći velika poplava i preplaviti cijelu zemlju.
1 Nakon Enosove smrti, Kenan je stajao na čelu svog naroda u pravednosti i nevinosti, kako mu je otac zapovjedio; također je nastavio služiti pred tijelom Adamovim, unutar Špilje blaga. 2 Kad je poživio devet stotina i deset godina, snašla ga je patnja i nevolja. A kad je već bio pred počinkom, dođoše k njemu svi očevi sa ženama i djecom, a on ih blagoslovi i zakle ih krvlju pravednika Abela govoreći im: "Nitko od vas neka ne silazi s ove svete gore i neka se ne druži s djecom ubojice Kaina." 3 Mahalalel, njegov prvorođeni sin, primio je ovu zapovijed od svoga oca, koji ga je blagoslovio i umro. 4 Tada ga Mahalalel balzamira slatkim mirodijama i položi ga u Špilju s blagom, s njegovim ocima; i prinesoše mu žrtve, po običaju svojih otaca. POGLAVLJE 16 1 Tada Mahalalel stajaše nad svojim narodom i hraniše ih u pravednosti i nevinosti te ih promatraše kako bi vidio da nemaju odnosa s Kainovom djecom. 2 Također je nastavio u Špilji blaga moleći se i služeći pred tijelom našeg oca Adama, moleći Boga za milost za sebe i za svoj narod; sve dok nije napunio osamsto sedamdeset godina, kada se razbolio. 3 Tada se sva njegova djeca okupiše oko njega da ga vide i zamole za njegov blagoslov za sve njih prije nego što napusti ovaj svijet. 4 Tada Mahalalel ustade i sjede na svoj krevet, suze su mu tekle niz lice, i dozva svog najstarijeg sina Jareda, koji dođe k njemu. 5 Tada ga poljubi u lice i reče mu: “O Jarede, sine moj, zaklinjem te Onim koji je stvorio nebo i zemlju, da bdiješ nad svojim narodom i da ga hraniš u pravednosti i nevinosti; i da ne dopustiš nijednom od njih da siđe s ove Svete gore k djeci Kainovoj, da ne pogine s njima. 6 „Čuj, sine moj, od sada će zbog njih doći veliko uništenje na ovoj zemlji; Bog će se razgnjeviti na svijet i uništit će ih vodama. 7 „Ali znam i da te tvoja djeca neće poslušati, da će sići s ove gore i imati odnos s Kainovom djecom i da će s njima propasti.“ 8 "Sine moj! pouči ih i pazi na njih da te zbog njih ne uhvati krivnja." 9 Mahalalel reče nadalje svom sinu Jaredu: "Kad umrem, balzamiraj moje tijelo i položi ga u Špilju s blagom, pokraj tijela mojih otaca; zatim stani kraj moga tijela i moli se Bogu; i brini se za njih, i ispuni svoju službu pred njima, dok i sam ne uđeš u pokoj."
POGLAVLJE 17
Druga knjiga o Adamu i Evi
16 „Stoga, sine moj, bojeći se za tebe, ustadoh i uzeh svoju djecu sa sobom i dođoh ovamo da posjetimo tebe i tvoju djecu; ali nađoh tebe kako stojiš u ovoj pećini plačući, a tvoju djecu razasutog po ovoj gori, u vrućini i bijedi.“ 17 „Ali, sine moj, dok smo skrenuli s puta i stigli dovde, naišli smo na druge ljude ispod ove planine; koji žive u prekrasnom kraju, punom drveća i plodova i svakovrsnog zelenila; poput je vrta; tako da smo, kad smo ih pronašli, mislili da si to ti; sve dok mi tvoj otac Mahalaleel nije rekao da nisu takvi.“ 18 "Sada, dakle, sine moj, poslušaj moj savjet i siđi k njima, ti i tvoja djeca. Odmorit ćete se od sve ove patnje u kojoj se nalazite. Ali ako nećeš sići k njima, onda ustani, uzmi svoju djecu i pođi s nama u naš vrt; živjet ćete u našoj prekrasnoj zemlji i odmorit ćete se od sve ove nevolje koju sada podnosiš ti i tvoja djeca." 19 Ali Jared, kad je čuo ovaj govor od starješine, začudio se; i išao je amo-tamo, ali u tom trenutku ne nađe nijedno od svoje djece. 20 Tada odgovori i reče starješini: "Zašto ste se sakrili do danas?" 21 A starješina odgovori: "Da nam tvoj otac nije rekao, ne bismo to znali." 22 Tada je Jared povjerovao da su njegove riječi istinite. 23 Tada taj starješina reče Jaredu: "Zašto si se okrenuo, taj i taj?" A on reče: "Tražio sam jedno od svoje djece da mu kažem o svom odlasku s tobom i o njihovom dolasku k onima o kojima si mi govorio." 24 Kad je starješina čuo Jaredovu namjeru, reče mu: "Ostavi tu namjeru zasad i pođi s nama; vidjet ćeš našu zemlju; ako ti se zemlja u kojoj živimo svidi, mi i ti ćemo se vratiti ovamo i povesti tvoju obitelj sa sobom. Ali ako ti se naša zemlja ne svidi, vratit ćeš se u svoje mjesto." 25 I starješina je nagovarao Jareda da ode prije nego što jedno od njegove djece dođe i savjetuje mu drugačije. 26 Jared tada izađe iz pećine i pođe s njima i među njima. I tješili su ga dok nisu stigli do vrha gore sinova Kainovih. 27 Tada reče starješina jednom od svojih pratitelja: "Zaboravili smo nešto kod ulaza u špilju, a to je odabrana odjeća koju smo donijeli da u nju odjenemo Jareda." 28 Tada reče jednom od njih: "Vrati se, ti netko; a mi ćemo te ovdje čekati dok se ne vratiš. Tada ćemo odjenuti Jareda i on će biti kao mi, dobar, lijep i sposoban da pođe s nama u našu zemlju." 29 Zatim se taj vratio. 30 Ali kad je bio malo udaljen, starješina ga dozva i reče mu: "Ostani dok ne dođem gore i ne razgovaram s tobom." 31 Tada se zaustavio, a starješina mu je prišao i rekao mu: "Jednu stvar smo zaboravili u špilji, a to je ovo - ugasiti svjetiljku koja gori unutra, iznad tijela koja su u njoj. Onda nam se brzo vrati." 32 Taj ode, a stariji se vrati svojim drugovima i Jaredu. I siđoše s planine, i Jared s njima; i zadržaše se kod izvora vode, blizu kuća djece Kainove, i čekaše svog drug dok ne donese odjeću za Jareda. 33 On, dakle, koji se vratio u špilju, ugasio svjetiljku i došao k njima te donio sa sobom prikazu i pokazao im je. A kad ju je Jared ugledao, zadivio se njezinoj ljepoti i gracioznosti i radovao se u srcu vjerujući da je sve istina. 34 Dok su oni ondje boravili, trojica od njih uđoše u kuće Kainovih sinova i rekoše im: "Donesite nam danas nešto hrane k izvoru vode da jedemo mi i naši suputnici."
35 Ali kad su ih Kainovi sinovi ugledali, zadivili su ih i pomislili: "Lijepi su za pogledati, kakve još nikada nismo vidjeli." Ustali su i pošli s njima do izvora vode da vide svoje drugove. 36 Smatrali su ih tako lijepima da su glasno vikali oko njihovih mjesta pozivajući druge da se okupe i dođu pogledati ta prekrasna bića. Zatim su oko sebe okupili i muškarce i žene. 37 Tada im starješina reče: "Došljaci smo u vašoj zemlji, donesite nam vi i vaše žene nešto dobre hrane i pića da se kod vas okrijepimo." 38 Kad su ti ljudi čuli ove riječi starješine, svaki od Kainovih sinova doveo je svoju ženu, a drugi je doveo svoju kćer, i tako su im došle mnoge žene; svaka se obraćala Jaredu ili u svoje ime ili u ime svoje žene; sve su bile iste. 39 Ali kad je Jared vidio što su učinili, duša mu se otrgnula od njih; nije htio okusiti ni njihovu hranu ni njihovo piće. 40 Starješina je shvatio nagovještaj dok se odvajao od njih i rekao mu: "Nemoj biti tužan; ja sam veliki starješina, kao što ćeš vidjeti da ja činim, učini i ti tako." 41 Tada raširi ruke i uze jednu od žena, a petero njegovih pratitelja učini isto pred Jaredom, da i on učini kao i oni. 42 Ali kad ih je Jared vidio kako čine sramotu, zaplakao je i rekao u sebi: "Moji očevi nikada nisu činili tako nešto." 43 Tada raširi ruke i pomoli se žarkim srcem i s mnogo plača zamoli Boga da ga izbavi iz njihovih ruku. 44 Čim je Jared počeo moliti, starješina je pobjegao sa svojim suputnicima; jer nisu mogli ostati na mjestu molitve. 45 Tada se Jared okrenuo, ali ih nije mogao vidjeti, nego se našao posred Kainove djece. 46 Tada je zaplakao i rekao: "Bože, nemoj me uništiti s ovim rodom na koji su me očevi upozorili; jer sada, Gospodine Bože moj, mislio sam da su oni koji su mi se ukazali moji očevi; ali otkrio sam da su to vragovi, koji su me zaveli ovim prekrasnim priviđenjem, sve dok im nisam povjerovao." 47 "Ali sada te molim, Bože, izbavi me iz ove rase, među kojom sada boravim, kao što si me izbavio od onih demona. Pošalji svoga anđela da me izvede iz njihove sredine; jer ja sam nemam snage pobjeći iz njihove sredine." 48 Kad je Jared završio svoju molitvu, Bog posla svoga anđela među njih, koji uze Jareda i postavi ga na goru, pokaza mu put, dade mu savjet i zatim ode od njega. POGLAVLJE 18 1 Djeca Jaredova imala su običaj posjećivati ga sat za satom, kako bi primila njegov blagoslov i tražila njegov savjet za sve što su činili; i kad je imao posao koji je trebao obaviti, oni su ga učinili za njega. 2 Ali ovaj put kad uđoše u špilju, ne nađoše Jareda, nego nađoše ugašenu svjetiljku i razbacana tijela očeva, a glasovi dođoše od njih snagom Božjom koji rekoše: "Sotona je u ukazanju prevario našeg sina, želeći ga uništiti, kao što je uništio našeg sina Kaina." 3 Rekoše također: "Gospodine Bože neba i zemlje, izbavi našeg sina iz ruke Sotone, koji je pred njim učinio veliku i lažnu prikazu." Govorili su i o drugim stvarima, snagom Božjom.
Druga knjiga o Adamu i Evi
4 Ali kad djeca Jaredova čuše te glasove, uplašiše se i stajahu plačući za svojim ocem; jer nisu znali što ga je snašlo. 5 I plakali su za njim onoga dana do zalaska sunca. 6 Tada dođe Jared s tužnim licem, bijedan umom i tijelom i žalostan što je odvojen od tijela svojih otaca. 7 Ali dok se približavao špilji, ugledaše ga djeca njegova i požuriše do špilje te mu se objesiše oko vrata, plačući i govoreći mu: "O oče, gdje si bio i zašto si nas ostavio, kao što nisi obično činio?" I opet: "O oče, kad si nestao, svjetiljka nad tijelima naših otaca se ugasila, tijela su bila bačena okolo, a iz njih su dopirali glasovi." 8 Kad je Jared to čuo, ožalostio se i ušao u špilju; i ondje je našao tijela razbacana uokolo, ugašenu svjetiljku i same oce kako mole za njegovo izbavljenje iz ruke Sotone. 9 Tada Jared pade na tijela i zagrli ih te reče: "O očevi moji, po vašem zagovoru neka me Bog izbavi iz ruke Sotone! I molim vas, zamolite Boga da me čuva i da me odvoji od sebe do dana moje smrti." 10 Tada su svi glasovi utihnuli osim glasa našeg oca Adama, koji govori Jaredu snagom Božjom, baš kao što bi netko govorio svome bližnjemu, govoreći: "O Jarede, sine moj, prinesi darove Bogu jer te izbavio iz ruke Sotone; i kad doneseš te prinose, neka ih prineseš na žrtveniku na kojem sam ja prinosio. Tada se također čuvaj Sotone; jer me je mnogo puta zavaravao svojim ukazanjima, želeći me uništiti, ali Bog me izbavio iz ruke njegove." 11 "Zapovjedi svom narodu da ga se čuva i da nikada ne prestane prinositi darove Bogu." 12 Tada je i Adamov glas utihnuo; i Jared i njegova djeca čudili su se tome. Zatim su prvo položili tijela kako su bila; i Jared i njegova djeca stajali su moleći se cijelu tu noć, sve do zore. 13 Tada Jared prinese žrtvu i prinese je na žrtveniku, kako mu je Adam naredio. I dok je išao k žrtveniku, molio se Bogu za milost i oproštenje grijeha svoga što se svjetiljka ugasila. 14 Tada se Bog ukaza Jaredu na žrtveniku i blagoslovi njega i njegovu djecu, i prihvati njihove prinose; i zapovjedi Jaredu da uzme svete vatre s žrtvenika i njome upali svjetiljku koja obasjava tijelo Adamovo. POGLAVLJE 19 1 Tada mu je Bog ponovno otkrio obećanje koje je dao Adamu; objasnio mu je 5500 godina i otkrio mu tajnu svog dolaska na zemlju. 2 I Bog reče Jaredu: “Što se tiče vatre koju si uzeo s žrtvenika da njome zapališ svjetiljku, neka ostane s tobom da osvjetljava tijela; i neka ne izlazi iz pećine dok iz nje ne izađe tijelo Adamovo. 3 Ali, o Jarede, pazi na vatru, da gori jarko u svjetiljci; niti izlazi iz pećine, dok ne dobiješ naredbu kroz viziju, a ne u ukazanju, kada te vidiš. 4 "Tada opet zapovjedi svom narodu da ne stupa u odnos s Kainovim sinovima i da ne uči njihove putove; jer ja sam Bog koji ne ljubi mržnju i djela bezakonja." 5 Bog je dao i mnoge druge zapovijedi Jaredu i blagoslovio ga. A zatim je povukao svoju Riječ od njega. 6 Tada se Jared približi sa svojom djecom, uze malo vatre i siđe u špilju te upali svjetiljku pred Adamovim tijelom; i dade svom narodu zapovijedi kako mu Bog reče da učini.
7 Ovaj znak dogodio se Jaredu na kraju njegove četiristo pedesete godine; kao i mnoga druga čudesa, ne zapisujemo. Ali zapisujemo samo ovo radi kratkoće i kako ne bismo produžili našu priču. 8 I Jared nastavi poučavati svoju djecu osamdeset godina; ali nakon toga oni počeše kršiti zapovijedi koje im on bijaše dao i činiti mnoge stvari bez njegova savjeta. Počeše silaziti sa Svete gore jedan za drugim i miješati se s djecom Kainovom u prljavim društvima. 9 A razlog zbog kojeg su djeca Jaredova sišla sa Svete gore jest ovaj, koji ćemo vam sada otkriti. POGLAVLJE 20 1 Nakon što je Kajin sišao u zemlju mračne zemlje i nakon što su mu se djeca u njoj namnožila, pojavio se jedan od njih, po imenu Genun, sin slijepog Lameka, koji je ubio Kajina. 2 Ali što se tiče ovog Genuna, Sotona je ušao u njega u djetinjstvu; i on je napravio razne trube i rogove, i žičane instrumente, činele i psaltire, i lire i harfe, i flaute; i svirao je na njima u svako doba i u svaki sat. 3 A kad je svirao po njima, Sotona je ušao u njih, tako da su se iz njih čuli lijepi i slatki zvukovi koji su očaravali srce. 4 Tada je okupljao skupine za skupinama da se igraju na njima; i kad su se igrali, to se svidjelo Kainovoj djeci, koja su se međusobno rasplamsala grijehom i gorjela kao u vatri; dok je Sotona rasplamsivao njihova srca, jedne s drugima, i povećavao požudu među njima. 5 Sotona je također naučio Genuna da donosi žestoka pića iz kukuruza; i ovaj Genun je okupljao skupine za skupinama u pivnicama; i donosio im u ruke svakovrsno voće i cvijeće; i pili su zajedno. 6 Tako je ovaj Genun prekomjerno umnožio grijeh; također je djelovao s ohološću i naučio Kainovu djecu da čine sve vrste najgrublje zloće, za koju nisu znali; i naveo ih na mnoga djela za koja prije nisu znali. 7 Tada se Sotona, kad je vidio da su se pokorili Genunu i slušali ga u svemu što im je govorio, vrlo obradovao i povećao Genunovo razumijevanje, sve dok nije uzeo željezo i od njega napravio ratno oružje. 8 A kad su se opili, među njima se povećala mržnja i ubojstvo; jedan je čovjek nasilno postupao protiv drugoga da ga nauči zlu, uzimajući mu djecu i oskvrnjujući ih pred njim. 9 A kad su ljudi vidjeli da su poraženi i da drugi nisu bili svladani, oni koji su bili poraženi došli su Genunu, sklonili se kod njega, a on ih je učinio svojim saveznicima. 10 Tada se grijeh među njima uvelike umnožio; sve dok se čovjek nije oženio vlastitom sestrom, ili kćeri, ili majkom, ili kćeri sestre svoga oca, tako da više nije bilo razlike u srodstvu, i više nisu znali što je bezakonje; nego su činili bezbožno, i zemlja se oskvrnila grijehom, i razgnjevili su Boga Suca, koji ih je stvorio. 11 Ali Genun je okupio čete za četama, koje su svirale na rogovima i svim drugim instrumentima koje smo već spomenuli, u podnožju Svete gore; i učinili su to kako bi to čula Setova djeca koja su bila na Svetoj gori. 12 Ali kad su Setovi sinovi čuli buku, začudili su se i došli su u skupinama te stali na vrh planine da pogledaju one dolje; i tako su činili cijelu godinu.
Druga knjiga o Adamu i Evi
13 Kad je, na kraju te godine, Genun vidio da ih malopomalo pridobiva k sebi, Sotona je ušao u njega i naučio ga izrađivati bojila za odjeću različitih uzoraka te ga naučio kako bojati grimiznu i ljubičastu boju i što sve ne. 14 A sinovi Kainovi koji su sve to učinili i sjali u ljepoti i raskošnoj odjeći, okupili su se u podnožju planine u sjaju, s rogovima i raskošnim haljinama, i konjskim utrkama, čineći sve vrste gnusoba. 15 U međuvremenu, Setova djeca, koja su bila na Svetoj gori, molila su se i hvalila Boga umjesto anđela koji su pali; stoga ih je Bog nazvao "anđelima", jer im se jako radovao. 16 Ali nakon toga, više nisu držali Njegovu zapovijed, niti su se držali obećanja koje je dao njihovim ocima; nego su popustili od svog posta i molitve i od savjeta Jareda, svoga oca. I nastavili su se okupljati na vrhu planine, da gledaju djecu Kainovu, od jutra do večeri, i što čine, njihove prekrasne haljine i ukrase. 17 Tada Kajinova djeca pogledaše odozdo i ugledaše Šetovu djecu kako stoje u četama na vrhu planine; i pozvaše ih da siđu k njima. 18 Ali im Šetova djeca rekoše odozgo: "Ne znamo puta." Tada Genun, sin Lamehov, ču ih gdje govore da ne znaju puta i smisli kako bi ih mogao srušiti. 19 Tada mu se noću ukaza Sotona i reče: "Nema načina da siđu s planine na kojoj žive; nego kad dođu sutra, reci im: 'Dođite na zapadnu stranu planine! Ondje ćete naći put do potoka koji teče do podnožja planine, između dva brda; siđite tim putem k nama.'" 20 A kad svanu, Genun zatrubi u rogove i zasvira u bubnjeve pod planinom, kako je to običavao. Setova djeca čuše to i dođoše kao što su to činili prije. 21 Tada im Genun reče odozdo: "Idite na zapadnu stranu planine, ondje ćete naći put dolje." 22 Ali kad su Setova djeca čula te riječi od njega, vratili su se u špilju k Jaredu da mu kažu sve što su čuli. 23 Kad je Jared to čuo, ožalostio se; jer je znao da će prekršiti njegov savjet. 24 Nakon toga skupi se stotinu ljudi od Šetovih sinova i rekoše među sobom: "Hajdemo, siđimo k Kainovim sinovima i pogledajmo što rade te se s njima proveselimo." 25 Ali kad je Jared čuo ovo o stotini ljudi, duša mu se dirnula, a srce mu se rastužilo. Tada ustade s velikim žarom i stade posred njih te ih zaklinje krvlju Abela pravednika: "Neka nitko od vas ne siđe s ove svete i čiste gore, na kojoj su joj naši očevi odredili da prebiva." 26 Ali kad je Jared vidio da nisu primili njegove riječi, rekao im je: "O moja dobra i nevina i sveta djeco, znajte da kad jednom siđete s ove svete gore, Bog vam neće dopustiti da se ponovno vratite na nju." 27 Ponovno ih zaklinje govoreći: "Zaklinjem vas smrću našega oca Adama i krvlju Abela, Seta, Enoša, Kenana i Mahalalela da me poslušate i da ne silazite s ove svete gore; jer čim je napustite, bit ćete lišeni života i milosrđa; i više se nećete zvati 'djecom Božjom', nego 'djecom đavolskom'." 28 Ali oni nisu htjeli poslušati njegove riječi. 29 Henok je u to vrijeme već odrastao i u svojoj revnosti za Boga ustade i reče: "Čujte me, sinovi Setovi, mali i veliki, kad prekršite zapovijed naših otaca i siđete s ove svete gore, nećete se više ovamo popeti zauvijek." 30 Ali oni ustadoše protiv Henoka i ne htjedoše poslušati njegove riječi, nego siđoše sa Svete gore.
31 I kad su pogledale kćeri Kainove, njihove lijepe figure, njihove ruke i noge obojene bojom i tetovirane ukrasima na licima, u njima se rasplamsala vatra grijeha. 32 Tada ih je Sotona učinio najljepšima pred Setovim sinovima, kao što je i Setove sinove učinio najljepšima u očima Kainovih kćeri, tako da su Kainove kćeri žudjele za Setovim sinovima poput proždrljivih zvijeri, a Setovi sinovi za Kainovim kćerima, sve dok nisu s njima počinili gnusobe. 33 Ali nakon što su tako pali u ovu prljavštinu, vratili su se putem kojim su došli i pokušali se popeti na Svetu Goru. Ali nisu mogli, jer je kamenje te svete gore bilo od vatre koja je bljeskala pred njima, zbog čega se nisu mogli ponovno popeti. 34 I Bog se razgnjevi na njih i pokaja se za njih jer su sišli sa slave i time izgubili ili napustili vlastitu čistoću ili nevinost i pali u oskvrnuće grijeha. 35 Tada Bog posla svoju Riječ Jaredu, govoreći: "Ova tvoja djeca, koju si nazvao 'Moja djeca' - gle, oni su prestupili moju zapovijed i sišli su u prebivalište propasti i grijeha. Pošalji glasnika onima koji su ostali, da ne padnu i ne budu izgubljeni." 36 Tada Jared zaplaka pred Gospodinom i zamoli Ga za milost i oprost. Ali je radije želio da mu duša napusti tijelo, nego da čuje ove riječi od Boga o silasku njegove djece sa Svete gore. 37 Ali on je slijedio Božju zapovijed i propovijedao im da ne silaze s te svete gore i da ne imaju odnos s Kainovom djecom. 38 Ali oni nisu poslušali njegovu poruku i nisu htjeli poslušati njegov savjet. POGLAVLJE 21 1 Nakon toga okupila se još jedna četa i otišli su se brinuti za svoju braću; ali i oni su ginuli kao i oni. I tako je bilo, četa za četom, sve dok ih nije ostalo samo nekoliko. 2 Tada se Jared razbolio od tuge, i njegova je bolest bila takva da se približio dan njegove smrti. 3 Tada nazva Enoka svojim najstarijim sinom, a Metuzalem sinom Enokovim, a Lameka sina Metuzalemova i Nou sina Lamekova. 4 A kad su došli k njemu, on se pomoli nad njima i blagoslovi ih te im reče: “Vi ste pravedni, nevini sinovi; ne silazite s ove svete gore; jer gle, vaša djeca i djeca vaše djece sišla su s ove svete gore i otuđila se od ove svete gore zbog svoje odvratne požude i kršenja Božje zapovijedi. 5 „Ali znam, snagom Božjom, da te On neće ostaviti na ovoj svetoj gori jer su tvoja djeca prestupila Njegovu zapovijed i zapovijed naših otaca, koju smo primili od njih. 6 „Ali, sinovi moji, Bog će vas odvesti u stranu zemlju i nikada se više nećete vratiti da svojim očima vidite ovaj vrt i ovu svetu goru. 7 „Zato, sinovi moji, usmjerite svoja srca na sebe i držite se zapovijedi Božje koja je s vama. I kad pođete s ove svete gore u stranu zemlju koju ne poznajete, ponesite sa sobom tijelo našeg oca Adama i s njim ova tri dragocjena dara i prinosa, naime zlato, tamjan i smirnu; i neka budu na mjestu gdje će počivati tijelo našeg oca Adama.“ 8 "A onome od vas koji ostane, sinovi moji, doći će Riječ Božja, i kad izađe iz ove zemlje, uzet će sa sobom tijelo
Druga knjiga o Adamu i Evi
našeg oca Adama i položit će ga usred zemlje, mjesto gdje će se ostvariti spasenje." 9 Noa ga tada upita: "Tko će od nas ostati?" 10 A Jared odgovori: "Ti si onaj koji će ostati. I uzet ćeš tijelo našeg oca Adama iz pećine i staviti ga sa sobom u arku kad dođe potop." 11 "I sin tvoj Šem, koji će izaći iz tvojih bokova, on će položiti tijelo našega oca Adama usred zemlje, na mjesto odakle će doći spasenje." 12 Tada se Jared okrenuo svom sinu Henoku i rekao mu: "Ti, sine moj, ostani u ovoj špilji i marljivo služi pred tijelom našeg oca Adama sve dane svoga života; i hrani svoj narod u pravednosti i nevinosti." 13 I Jared više nije rekao. Ruke su mu bile opuštene, oči zatvorene i on je ušao u počinak poput svojih očeva. Njegova smrt dogodila se tristo šezdesete godine Noine, a devetsto osamdeset devete godine njegova života; dvanaestog Taksasa u petak. 14 Ali dok je Jared umirao, suze su mu tekle niz lice zbog velike tuge za Šetovom djecom koja su pala u njegova vremena. 15 Tada Henok, Metušalah, Lamek i Noa, njih četvorica, plakahu nad njim; pažljivo ga balzamiraše i položiše ga u Špilju s blagom. Zatim ustadoše i tugovaše za njim četrdeset dana. 16 A kad su završili ti dani žalosti, Henok, Metušalah, Lamek i Noa ostali su u žalosti u srcu jer ih je otac napustio i više ga nisu vidjeli. POGLAVLJE 22 1 Ali Henok je čuvao zapovijed svoga oca Jareda i nastavio je služiti u pećini. 2 To je Henok kojemu su se dogodila mnoga čudesa i koji je također napisao slavnu knjigu; ali ta čudesa ne smiju se ovdje ispričati. 3 Nakon toga, Šetova djeca zalutaše i padneše, oni, njihova djeca i njihove žene. A kad ih Henok, Metušalah, Lamek i Noa vidješe, srca im patiše zbog pada u sumnju punu nevjere; i plakaše i tražiše od Boga milost da ih sačuva i izvede iz tog zlog naraštaja. 4 Henok je nastavio svoju službu pred Gospodinom tristo osamdeset i pet godina, a na kraju tog vremena shvatio je, milošću Božjom, da ga Bog namjerava ukloniti sa zemlje. 5 Tada reče svom sinu: "O sine moj, znam da Bog namjerava pustiti vode Potopa na zemlju i uništiti naše stvorenje. 6 "Vi ste posljednji vladari nad ovim narodom na ovoj gori; jer znam da od vas neće ostati nijedan da rađa djecu na ovoj svetoj gori; niti će itko od vas vladati nad sinovima svoga naroda; niti će od vas ostati velika skupina na ovoj gori." 7 Henok im također reče: "Pazite na svoje duše i čvrsto se držite straha Božjega i služenja Njemu, i klanjajte mu se u ispravnoj vjeri, i služite Mu u pravednosti, nevinosti i sudu, u pokajanju i također u čistoći." 8 Kad im je Henok završio svoje zapovijedi, Bog ga je prenio s te planine u zemlju života, u prebivališta pravednika i odabranih, prebivalište Raja radosti, u svjetlu koje dopire do neba; svjetlu koje je izvan svjetla ovoga svijeta; jer to je svjetlo Božje, koje ispunjava cijeli svijet, ali koje nijedno mjesto ne može zadržati.
9 Dakle, budući da je Henok bio u svjetlu Božjem, našao se izvan dohvata smrti; sve dok Bog nije htio da umre. 10 Niti jedan od naših otaca ili njihove djece nije ostao na toj svetoj gori, osim te trojice: Metušalaha, Lameka i Noe. Jer svi ostali siđoše s planine i padneše u grijeh s Kainovim djecom. Zato im je zabranjena ta planina i nitko na njoj nije ostao osim te trojice ljudi.