Treća knjiga Pastira Herme, koja se zove Njegove sličnosti SLIČNOST 1 1 I reče mi: Znate da vi, koji ste sluge Gospodnje, živite ovdje kao na hodočašću; jer je vaš grad daleko od ovog grada. 2 Ako, dakle, znate grad u kojem ćete živjeti, zašto ovdje kupujete imanja i opskrbljujete se raskošnim stvarima, raskošnim zgradama i nepotrebnim kućama? Jer onaj ko sebi to opskrbljuje u ovom gradu, ne pomišlja na povratak u svoj grad. 3 O, glupi, sumnjičavi i jadni čovječe, koji ne razumiješ da sve te stvari pripadaju drugim ljudima i da su pod vlašću drugoga. Jer ti Gospodar ovog grada kaže: Ili poslušaj moje zakone ili izađi iz mog grada. 4 Šta ćeš, dakle, činiti ako si podložan zakonu u svom gradu? Možeš li, zbog svog imanja ili zbog bilo čega što si pribavio, poreći svoj zakon? Ali ako ga porekneš, a kasnije se vratiš u svoj grad, nećeš biti primljen, nego ćeš biti odande isključen. 5 Pazi, dakle, da kao čovjek u drugoj zemlji, ne pribavljaš sebi više nego što ti je potrebno i dovoljno? I budi spreman, da kada te Bog ili Gospodar ovog grada istjera iz njega, možeš se usprotiviti njegovom zakonu i otići u svoj vlastiti grad; gdje možeš sa svom radošću živjeti po svom vlastitom zakonu bez ikakve nepravde. 6 Pazite, dakle, vi koji služite Bogu i imate ga u srcima svojim; činite djela Božja, sjećajući se i njegovih zapovijedi i njegovih obećanja koja je obećao; i budite sigurni da će vam ih ispuniti ako budete čuvali njegove zapovijedi. 7 Umjesto, dakle, imovine koju biste inače kupili, otkupljujte one koji su u potrebi od njihovih potreba, kako svaki može; opravdajte udovice, sudite siročadi i trošite svoje bogatstvo i imanje na takva djela. 8 Jer vas je Bog obogatio u tu svrhu, da biste mogli vršiti ovakve službe. Mnogo je bolje činiti ovo nego kupovati zemlju ili kuće; jer će sve takve stvari propasti s ovim sadašnjim vremenom.
9 Ali ono što činite u ime Gospodnje, naći ćete u svom gradu i imat ćete radost bez tuge i straha. Zato ne žudite za bogatstvom neznabožaca; jer je pogubno za sluge Božje. 10 Nego trgujte svojim bogatstvom koje posjedujete, pomoću kojeg možete postići vječnu radost. 11 Ne čini preljube, niti se dotiči tuđe žene, niti je poželi, nego poželi ono što je tvoje, i bit ćeš spašen. SLIČNOST 2 1 Dok sam išao u polje i posmatrao brijest i vinovu lozu, i razmišljao o njihovim plodovima, ukazao mi se anđeo i rekao mi: O čemu tako dugo razmišljaš u sebi? 2 I rekoh mu: Gospodine, mislim na ovu vinovu lozu i ovaj brijest jer su im plodovi lijepi. A on mi reče: Ova dva drveta postavljena su za uzor slugama Božjim. 3 I rekoh mu: "Gospodine, htio bih znati u čemu se sastoji uzorak ovih stabala koja spominješ. Slušaj", reče on: "Vidiš li ovu vinovu lozu i ovaj brijest? Gospodine", rekoh ja, "Vidim ih," 4 „Ova loza“, reče on, „rodna je, ali brijest je drvo bez ploda.“ Ipak, ova loza, da nije postavljena uz ovaj brijest i da se njime ne oslanja, ne bi donosila mnogo ploda; nego, da leži na zemlji, donosila bi samo loše plodove, jer se ne oslanja na brijest; dok, budući da se oslanja na brijest, donosi plod i za sebe i za njega. 5 Vidi, dakle, kako brijest ne daje manje, nego čak više ploda od vinove loze. Kako, gospodine, rekoh ja, može da rađa više ploda od vinove loze? Zato što, reče on, vinova loza, koja se oslanja na brijest, daje i mnogo i dobrog ploda; dok bi, ako bi ležala na zemlji, rodila samo malo, i to vrlo loše. 6 Ova usporedba je, dakle, iznesena slugama Božjim; i ona predstavlja bogatog i siromašnog čovjeka. Odgovorih: Gospodine, objasni mi ovo. Čuj, reče on, bogat čovjek ima bogatstvo; međutim, pred Gospodom je siromašan; jer je zaokupljen svojim bogatstvom i malo se moli Gospodu; a molitve koje upućuje su lijene i bez snage. 7 Stoga, kada bogat čovjek pruži siromašnima ono što ovaj želi, siromah se moli Gospodu za bogatog; i Bog bogatašu podaruje sve dobre stvari, jer je siromah bogat u molitvi; i njegove molbe imaju veliku moć kod Gospoda.
Treća knjiga o Herminom Pastiru - Poređenja
8 Bogataš tada sve uslužuje siromašnima, jer osjeća da ga Gospod čuje: i još rado, bez ikakve sumnje, daje mu ono što mu treba i brine se da mu ništa ne nedostaje. 9 I siromah zahvaljuje Gospodu za bogataše; jer oboje čine svoj posao od Gospoda. 10 Stoga se kod ljudi ne misli da brijest daje ikakav plod; i ne znaju niti razumiju da kada se on pridruži vinovoj lozi, vinova loza donosi dvostruki rast, i za sebe i za brijest. 11 Tako i siromašne koji se mole Gospodu za bogate, on čuje; i njihovo bogatstvo se povećava, jer služe siromašnima svojim bogatstvom. Stoga su oboje sudionici u dobrim djelima jedno drugoga. 12 Ko god, dakle, čini ovo, neće biti napušten od Gospoda, nego će biti zapisan u knjizi života. 13 Blago onima koji su bogati i osjećaju da su se obogatili: jer onaj koji je toga svjestan, moći će donekle poslužiti drugima. SLIČNOST 3 1 Ponovo mi je pokazao mnogo drveća čije je lišće bilo otpalo i koja su mi se činila uvenulima, jer su sva bila ista. I rekao mi je: "Vidiš li ova drveća?" Rekao sam: "Gospodine, vidim da izgledaju kao suha drveća." 2 On odgovori i reče mi: "Ova stabla su slična ljudima koji žive u ovom svijetu." Odgovorih: "Gospodine, zašto su slična suhom drveću?" "Zato što", reče, "ni pravednici ni nepravedni se ne razlikuju jedan od drugoga; nego su svi isti u ovom svijetu." 3 Jer ovaj svijet je kao zima za pravednike, jer nisu poznati, već žive među grešnicima. 4 Kao što zimi sva stabla, izgubivši lišće, izgledaju kao suha stabla; i ne može se razaznati koja su suha, a koja zelena: tako se u ovom svijetu ne razlikuju ni pravednici ni zli jedni od drugih; nego su svi isti. SLIČNOST 4 1 Ponovo mi je pokazao mnogo drugih stabala, od kojih su neka imala lišće, a druga su izgledala suha i uvenula. I rekao mi je: "Vidiš li ova stabla?" Odgovorio sam: "Gospodine, vidim ih; neka su suha, a druga puna lišća." 2 Ova stabla, kaže on, koja su zelena, su pravednici koji će posjedovati budući svijet. Jer budući svijet je ljeto pravednicima, a grešnicima zima. 3 Kada, dakle, zasja milost Gospodnja, tada će oni koji služe Bogu biti otkriveni i jasni svima. Jer kao što se ljeti pokazuje i otkriva plod svakog drveta, tako će se i djela pravednika objaviti i pokazati, i oni će se vratiti u onaj svijet veseli i radosni. 4 Jer druga vrsta ljudi, naime zli, poput drveća koje si vidio suho, kao takva će se naći suha i bez ploda u tom drugom svijetu; i poput suhog drveta bit će spaljena; i bit će očito da su činili zlo cijelog svog života; 5 I bit će spaljeni jer su sagriješili i nisu se pokajali za svoje grijehe. A također će biti spaljeni i svi ostali narodi jer nisu priznali Boga, svog Stvoritelja. 6 Rađaj, dakle, dobar plod da se ljeti pozna tvoj plod; i čuvaj se mnogog posla, da ne sagriješiš. Jer oni koji se mnogo bave poslom, mnogo griješe, jer su zauzeti svojim poslovima i ne služe Bogu.
7 I kako može čovjek koji ne služi Bogu tražiti od Boga i primiti? Ali oni koji mu služe, traže i primaju ono što žele. 8 Ali, ako čovjek ima samo jednu stvar koju treba slijediti, on može služiti Boga, jer njegov um nije odvojen od Boga, već mu služi čistim umom. 9 Ako, dakle, ovo činiš, imat ćeš ploda u budućem svijetu; i svi koji budu činili na isti način, donijet će ploda. SLIČNOST 5 1 Dok sam postio i sjedio na jednoj gori i zahvaljivao Bogu za sve što mi je učinio, gle, ugledao sam pastira, koji je obično razgovarao sa mnom, kako sjedi pored mene i govori mi: "Šta te je dovelo ovamo tako rano ujutro?" Odgovorio sam: "Gospodine, danas sam na stražarnici." 2 On odgovori: „Šta je post?“ Odgovorih: „To je post.“ On reče: „Šta je to post?“ Odgovorih: „Postim, kao što sam navikao.“ „Ne znate“, reče on, „šta znači postiti Bogu; niti je ovo post kojim postite, a da ne donosite nikakvu korist Bogu.“ 3 Gospodine, rekoh ja, šta te navodi da tako govoriš? On odgovori, govorim to jer ovo nije pravi post za koji misliš da postiš; ali ću ti pokazati šta je to što je potpuni post i prihvatljiv Bogu. 4 „Slušaj“, reče on, „Gospod ne želi takav nepotrebni post: jer posteći na ovaj način, ne napreduješ ništa u pravednosti.“ 5 Ali pravi post je ovo: Ne čini ništa zlo u svom životu, nego služi Bogu čistim umom; i drži se njegovih zapovijedi i hodi po njegovim propisima, i ne dopusti da ikakva zla želja uđe u tvoj um. 6 Nego se uzdaj u Gospoda, da ako ovo činiš i bojiš ga se i kloniš se svakog zlog djela, živjet ćeš Bogu. 7 Ako ovo učiniš, usavršit ćeš veliki post, koji će biti ugodan Gospodu. 8 Poslušaj usporedbu koju ću ti predložiti u vezi s ovim pitanjem. 9 Neki čovjek, koji je imao imanje i mnogo slugu, zasadio je vinograd na jednom dijelu svog imanja za svoje potomstvo. 10 I otputovavši u daleku zemlju, izabra jednog od svojih slugu, koga je smatrao najvjernijim i najpovlaštenijim, i povjeri mu vinograd na brigu, zapovijedivši mu da preuzme vinograde. Ako to učini i ispuni njegovu zapovijed, obeća mu dati slobodu. Niti mu zapovjedi da učini išta više; i tako ode u daleku zemlju. 11 I nakon što je taj sluga primio tu zapovijed, učinio je sve što mu je gospodar zapovjedio. I kad je ogradio vinograd i našao ga punim korova, poče razmišljati u sebi govoreći: 12 Učinio sam kako mi je gospodar zapovjedio; sada ću prekopati ovaj vinograd, i kad se prekopa, bit će ljepši; a kad se iščupa korov, donijet će više ploda i neće ga korov ugušiti. 13 Tako se lativši tog posla, prekopao ga je i iščupao sav korov koji je bio u njemu; i tako je vinograd postao vrlo lijep i uspješan, jer ga korov nije ugušio. 14 Nakon nekog vremena gospodar vinograda dođe i ode u vinograd, i kad vidje da je lijepo ograđen i prekopan, da je korov iščupan i da vinova loza bujno buja, veoma se obradova brizi svog sluge.
Treća knjiga o Herminom Pastiru - Poređenja
15 I dozvavši sina svoga koga je volio, i koji je trebao biti njegov nasljednik, i prijatelje s kojima se obično savjetovao, ispriča im šta je zapovjedio svome slugi da učini i šta je njegov sluga još učinio; i oni odmah čestitaše tom slugi što je primio tako potpuno svjedočanstvo od svoga gospodara. 16 Tada im reče: "Obećao sam ovom slugi slobodu ako posluša zapovijed koju sam mu dao; i on ju je poslušao, i osim toga učinio je dobro djelo za moj vinograd, što mi se veoma svidjelo." 17 Zato ću ga, zbog ovog djela koje je učinio, učiniti svojim nasljednikom zajedno sa svojim sinom, jer kad je vidio šta je dobro, nije to zanemario, nego je to učinio. 18 Ovaj plan gospodara odobrili su i njegov sin i njegovi prijatelji, naime, da njegov sluga bude nasljednik zajedno sa njegovim sinom. 19 Nedugo zatim, gospodar porodice sazva svoje prijatelje i posla tom slugi razne vrste hrane sa svoje večere. 20 I kad ih primi, uze od njih onoliko koliko mu je bilo dovoljno, a ostatak razdijeli među svojim slugama. 21 Kad su to primili, obradovali su se i željeli da on nađe još veću milost kod svog gospodara zbog onoga što im je učinio. 22 Kad je njegov gospodar čuo sve to, ponovo se ispuni velikom radošću; i ponovo pozva svoje prijatelje i sina, te im ispriča šta je njegov sluga učinio s hranom koju im je poslao. 23 Oni su se stoga još više složili s gospodarom kuće; i on je dužan da tog slugu učini svojim nasljednikom zajedno sa svojim sinom. 24 Rekoh mu: "Gospodine, ne znam ove usporedbe, niti ih mogu razumjeti ako mi ih ne objasniš. Objasnit ću ti sve što sam ti rekao ili ti pokazao." 25 Drži zapovijedi Gospodnje i bit ćeš priznat i bit ćeš zapisan u broj onih koji drže zapovijedi njegove. Ali ako, osim onoga što je Gospod zapovjedio, dodaš nešto dobro, steći ćeš sebi veće dostojanstvo i bit ćeš u većoj milosti kod Gospoda nego što bi inače bio. 26 Ako, dakle, budeš držao zapovijedi Gospodnje i dodaš im ove položaje, radovat ćeš se; ali posebno ako ih budeš držao prema mojim zapovijedima. 27 Rekoh mu: "Gospodine, sve što mi zapovjediš, izvršit ću, jer znam da ćeš biti sa mnom. Bit ću s tobom", reče on, "koji si donio takvu odluku, i bit ću sa svima koji namjeravaju isto." 28 Ovaj post, kaže on, uz to što se pridržavaš zapovijedi Gospodnjih, vrlo je dobar. Tako ćeš ga se držati. 29 Prije svega, pazi na sebe i čuvaj se svakog zlog djela, i svake prljave riječi, i svake štetne želje; i očisti svoj um od sve taštine ovoga svijeta. Ako se budeš pridržavao ovih stvari, ovaj post će biti ispravan. 30 Dakle, ovako učini. Pošto si izvršio ono što je prethodno napisano, na dan kada postiš nećeš okusiti ništa osim hljeba i vode; i izračunavši količinu hrane koju obično jedeš drugim danima, ostavi sa strane trošak koji bi trebao napraviti tog dana i daj ga udovici, siročadi i siromašnima. 31 I tako ćeš usavršiti poniznost duše svoje; da onaj koji od nje primi zadovolji dušu svoju i da se njegova molitva uzdigne Gospodu Bogu za tebe. 32 Ako, dakle, tako završiš svoj post, kako ti zapovijedam, tvoja će žrtva biti ugodna Gospodu i tvoj će post biti zapisan u njegovoj knjizi.
33 Ovaj položaj, tako izvršen, dobar je i ugodan i prihvatljiv Gospodu. Ako ih budeš držao sa svojom djecom i sa svim svojim domom, bit ćeš sretan. 34 I ko god ovo čuje i vrši, i on će biti sretan; i šta god zaiskuje od Gospoda, primit će to. 35 I molio sam ga da mi objasni sličnost s farmom, i Gospodom, i vinogradom, i slugom koji je učvrstio vinograd; i korovom koji je iščupan iz vinograda; i sinom njegovim i prijateljima koje je sa sobom poveo na savjet. Jer razumijem da je to bila sličnost. 36 Rekao mi je: "Vrlo si smion što pitaš; jer ne treba ništa pitati; jer ako je prikladno da ti se to pokaže, bit će ti pokazano." 37 Odgovorih mu: "Gospodine, šta god mi pokažeš, a da mi ne objasniš, uzalud ću to vidjeti ako ne razumijem šta je to. A ako predložiš bilo kakve usporedbe, a ne objasniš ih, uzalud ću ih slušati." 38. On mi ponovo odgovori: Ko god je sluga Božji i ima Gospoda u svom srcu, on želi da ga razumije i prima ga; i on objašnjava svaku usporedbu i razumije riječi Gospodnje koje treba istražiti. 39 Ali oni koji su lijeni i spori u molitvi, sumnjaju da li da traže od Gospoda; iako je Gospod tako izvanredno dobar, da neprestano daje sve onima koji ga išteju. 40 Ti, dakle, koji si ojačan tim časnim glasnikom i primio tako snažan dar molitve; budući da nisi lijen, zašto sada ne zatražiš razum od Gospoda i ne primiš ga? 41 Rekoh mu: "Pošto si prisutan kod mene, potrebno je da to tražim od tebe i da te pitam; jer mi sve pokazuješ i govoriš mi kada si prisutan." 42 Ali ako bih vidio ili čuo ove stvari dok ti ne bi bio prisutan, tada bih zamolio Gospoda da mi ih pokaže. 43 A on odgovori: "Maloprije sam rekao da si lukav i smion, jer pitaš za značenje ovih poređenja." 44 Ali budući da još uvijek ustraješ, otkrit ću ti ovu prispodobu koju želiš, da je objaviš svim ljudima. 45 "Slušajte dakle", reče on, "i razumite." Prethodno spomenuta farma označava cijelu zemlju. Gospodar farme je onaj koji je stvorio i dovršio sve stvari i dao im vrlinu. 46 Njegov sin je Sveti Duh: sluga je Sin Božji: vinograd su ljudi koje on spašava. Kolci su glasnici koje je Gospod postavio nad njima da podrže njegov narod. Kukolj koji se iščupa iz vinograda su grijesi koje su počinili sluge Božje. 47 Hrana koju mu je poslao sa svoje večere, su zapovijedi koje je dao svom narodu preko svog Sina. Prijatelji koje je pozvao da se savjetuju s njim, su sveti anđeli koje je prvi stvorio. Odsustvo gospodara domaćinstva je vrijeme koje je preostalo do njegovog dolaska. 48 Rekao sam mu: „Gospodine, sve su ove stvari izvrsne, divne i dobre.“ Ali, nastavio sam, da li bih ja ili bilo koji drugi čovjek, iako nikada nije bio tako mudar, mogao razumjeti ove stvari? 49 „Zašto mi sada, gospodine, reci šta tražim?“ On odgovori: „Pitaj me šta hoćeš.“ „Zašto je, rekoh ja, Sin Božji u ovoj paraboli stavljen na mjesto sluge?“ 50 „Slušajte“, reče on; „Sin Božji nije stavljen u položaj sluge, već u veliku moć i autoritet.“ Rekao sam mu: „Kako, gospodine? Ne razumijem.“ 51 Jer, reče, Sin je postavio svoje glasnike nad onima koje mu je Otac predao da čuvaju svakoga od njih; ali se sam mnogo trudio i mnogo patio da bi izbrisao njihove prijestupe.
Treća knjiga o Herminom Pastiru - Poređenja
52 Jer se nijedan vinograd ne može iskopati bez mnogo truda i muke. Zato, izbrisavši grijehe svog naroda, on im pokaza staze života, dajući im zakon koji je primio od Oca. 53 Vidiš, reče on, da je on Gospod svog naroda, primivši svu moć od svog Oca. Ali zašto je Gospod uzeo svog Sina na savjet o podjeli nasljedstva i dobrim anđelima, čuj sada. 54 Tog Svetog Duha, koji je stvoren prije svega, on je smjestio u tijelo u kojem je Bog trebao prebivati; naime, u odabrano tijelo, kako mu se činilo dobrim. Dakle, ovo tijelo u koje je Sveti Duh donesen, služilo je tom Duhu, hodilo ispravno i čisto u skromnosti; niti je ikada oskvrnulo tog Duha. 55 Budući da je, dakle, tijelo u svako doba slušalo Svetog Duha i ispravno i čedno s njim radilo, niti ikada posustajalo; to tijelo, budući da je bilo umorno, doduše je ropski razgovaralo, ali budući da je snažno odobreno Bogu sa Svetim Duhom, bilo je od njega prihvaćeno. 56 Jer takav hrabar put ugodio je Bogu, jer se nije oskvrnuo na zemlji, čuvajući Duha Svetoga. Stoga je pozvao svog Sina i dobre anđele da savjetuju kako bi se dalo neko mjesto ovom tijelu koje je služilo Duhu Svetomu bez mane; da ne izgleda kao da je izgubilo nagradu za svoju službu. 57 Jer svako čisto tijelo primit će svoju nagradu; ono koje se nađe bez mane, u kojem je Duh Sveti određen da prebiva. I tako sada imate i objašnjenje ove parabole. 58 Gospodine, rekoh, sada razumijem šta misliš, budući da sam čuo ovo objašnjenje. Poslušaj dalje, reče on, čuvaj ovo svoje tijelo čistim i bezazlenim, da Duh koji će prebivati u njemu može o tome svjedočiti i smatrati se da je bio s tobom. 59 Također pazi da ti se u um ne usadi da ovo tijelo propada i da ga zloupotrebljavaš za bilo kakvu požudu. Jer ako oskvrneš svoje tijelo, istovremeno ćeš oskvrnuti i Svetog Duha; a ako oskvrneš Svetog Duha, nećeš živjeti. 60 I rekoh: Šta ako je iz neznanja ovo već učinjeno, prije nego što je čovjek čuo ove riječi; Kako može postići spasenje onaj ko je tako oskrnavio svoje tijelo? 61 On odgovori: Što se tiče prošlih djela ljudi koja su počinili iz neznanja, samo Bog može pružiti lijek za njih; jer sva moć pripada njemu. 62 Ali sada se čuvaj; i budući da je Bog svemoguć i milosrdan, On će dati lijek za ono što si ranije loše učinio, ako u budućnosti ne budeš oskvrnuo svoje tijelo i duh; 63 Jer su oni drugovi zajedno, i jedan se ne može oskvrnuti, ali i drugi će se. Zato ih oboje čuvaj čistima i živjet ćeš Bogu. SLIČNOST 6 1 Dok sam sjedio kod kuće i hvalio Boga za sve što sam vidio; i razmišljao o zapovijedima, da su bile izuzetno dobre, i velike, i časne, i ugodne; i takve da su mogle dovesti čovjeka do spasenja; rekoh u sebi: Bit ću sretan ako budem hodio po ovim zapovijedima, i tko god bude hodio po njima, živjet će Bogu. 2 Dok sam tako govorio u sebi, ugledao sam onoga koga sam prije obično viđao kako sjedi pored mene; i on mi je ovako rekao: 3 U čemu sumnjaš u moje zapovijedi koje sam ti dao? Dobre su, ne sumnjaj, nego se uzdaj u Gospoda i hodit ćeš po njima. Jer ću ti dati snagu da ih ispuniš.
4 Ove zapovijedi su korisne onima koji će se pokajati za grijehe koje su ranije počinili; ako u budućnosti ne nastave u njima. 5 Dakle, koji se god pokajete, odbacite od sebe zloću sadašnjeg svijeta i obucite se u svu vrlinu i pravednost, i tako ćete moći čuvati ove zapovijedi i od sada više nećete griješiti. 6 Jer ako se od sada budete čuvali grijeha, uklonit ćete mnoge od svojih prijašnjih grijeha. Živite po mojim zapovijedima i živjet ćete Bogu. Ovo sam vam rekao. 7 Rekavši to, doda: "Hajdemo u polje, pa ću ti pokazati pastire ovaca." Odgovorih: "Gospodine, hajdemo." 8 I dođosmo na jedno polje, i ondje mi pokaza mladog pastira, fino odjevenog, u purpurnoj odjeći. I pase velika stada; i ovce njegove bijahu pune zadovoljstva, i u velikoj radosti i veselju; i skakutajući su trčale amo-tamo. 9 Pastir je bio veoma zadovoljan svojim stadom; i lice tog pastira bilo je veselo, trčeći gore-dolje među svojim stadom. 10 Tada mi anđeo reče: "Vidiš li ovog pastira?" Odgovorih: "Gospodine, vidim ga." Rekao mi je: "Ovo je glasnik radosti i zadovoljstva. On stoga kvari umove slugu Božjih i odvraća ih od istine, oduševljavajući ih mnogim zadovoljstvima, te oni propadaju. 11 Jer zaboravljaju zapovijedi živoga Boga i žive u raskoši i ispraznim užicima, te ih zli anđeo kvari, neke od njih čak do smrti, a druge do otpada. 12 Odgovorih; Ne razumijem šta misliš kada kažeš na smrt i na otpad. Čuj, kaže on, sve ove ovce koje si vidio izuzetno radosne, takve su koje su zauvijek napustile Boga i predale se požudama ovog sadašnjeg vremena. 13 Zato im nema povratka u život pokajanjem, jer su svojim drugim grijesima dodali i ovo: hulili su na ime Gospodnje. Takvi su osuđeni na smrt. 14 A one ovce koje si vidio kako ne skaču, nego pasu na jednom mjestu, to su one koje su se zaista predale užicima i zadovoljstvima; ali nisu rekle ništa zlo protiv Gospoda. 15 Dakle, samo su ovi otpali od istine i zato im je još uvijek sačuvana nada u pokajanju. Jer takvom otpadništvu još uvijek preostaje neka nada u obnovu; ali oni koji su mrtvi, potpuno su nestali zauvijek. 16 Opet smo otišli malo dalje; i on mi je pokazao velikog pastira, koji je imao kao da je bio seoski lik, odjeven u bijelu kozju kožu, s torbom na ramenu, a u ruci štap pun čvorova, i vrlo tvrd, i bič u drugoj ruci; a lice mu je bilo strogo i kiselo; dovoljno da uplaši čovjeka; takav je bio njegov pogled. 17 On uze od tog mladog pastira ovce koje su živjele u zadovoljstvima, ali nisu skakale gore-dolje; i potjera ih na jedno strmo, kamenito mjesto puno trnja i drače, tako da se nisu mogle osloboditi od njih. 18 Ali, budući da su se zapetljali u njih, hranili su se trnjem i dračem i bili teško mučeni njegovim bičevanjem. Jer ih je i dalje tjerao i nije im davao ni mjesta ni vremena da se zaustave. 19 Kad sam ih, dakle, vidio tako okrutno bičene i mučene, bilo mi je žao zbog njih; jer su bili jako mučeni, niti su imali ikakav odmor. 20 I rekoh pastiru koji je bio sa mnom: ‘Gospodine, ko je ovaj okrutni i neumoljivi pastir, koji nema sažaljenja prema ovim ovcama?’ On odgovori: ‘Ovaj pastir je zaista jedan od svetih anđela, ali je postavljen za kažnjavanje grešnika.’
Treća knjiga o Herminom Pastiru - Poređenja
21 Njemu se stoga predaju oni koji su zalutali od Boga i služili požudama i užicima ovoga svijeta. Zbog toga ih on kažnjava svakoga prema njihovim zaslugama, okrutnim i raznim vrstama muka. 22 Gospodine, rekoh ja, želio bih znati kakve su to boli koje svako od nas podnosi? Slušajte, reče on, razne boli i muke su one koje ljudi svakodnevno podnose u svojim sadašnjim životima. Jer neki pate gubitke; drugi siromaštvo; treći razne bolesti. Neki su nesretni; drugi pate od onih koji su nedostojni; drugi padaju pod mnoga druga iskušenja i neugodnosti. 23 Jer mnogi s neodređenom namjerom teže mnogim stvarima, i to im ne koristi; i kažu da nemaju uspjeha u svojim pothvatima. 24 Ne sjećaju se šta su loše učinili i žale se na Gospoda. Kada, dakle, pretrpe svaku vrstu nevolje i neugodnosti, tada se predaju meni na dobru pouku i utvrđuju se u vjeri Gospodnjoj i služe Gospodu sve ostale dane svojih čistim umom. 25 A kada počnu da se kaju za svoje grijehe, tada se sjete svojih djela koja su pogriješili i odaju čast Bogu, govoreći: Da je on pravedan Sudija i da su zasluženo pretrpjeli sve stvari prema svojim djelima. 26 Tada, do kraja života svoga, služe Bogu čistog uma; i imaju uspjeha u svim svojim poduhvatima, i primaju od Gospoda sve što žele. 27 I tada zahvaljuju Gospodu što su mi predani; niti trpe nikakvu daljnju okrutnost. 28 Rekoh mu: "Gospodine, još te molim da mi sada pokažeš jednu stvar." "Šta pitaš?" upitah ga: "Jesu li oni koji napuštaju strah Božji mučeni u isto vrijeme u kojem su uživali u svojim lažnim užitcima i zadovoljstvima?" Odgovori mi: "Muče se u isto vrijeme." 29 I rekoh mu: Oni su dakle malo mučeni; dok oni koji uživaju u svojim zadovoljstvima tako da zaborave Boga, trebaju podnijeti sedam puta veću kaznu. 30 Odgovorio mi je: "Glup si, niti razumiješ djelotvornost ove kazne." Rekao sam mu: "Gospodine, kad bih to razumio, ne bih želio da mi kažeš." 31 "Poslušajte", reče on, "i naučite koja je snaga obojega, i zadovoljstva i kazne. Sat zadovoljstva završava se unutar svog vlastitog vremena; ali jedan sat kazne ima snagu trideset dana. Dakle, ko god uživa u svom lažnom zadovoljstvu jedan dan, a jedan dan bude mučen; taj jedan dan kazne jednak je cijeloj godini. 32 Dakle, pogledajte koliko dana neko teži svojim zadovoljstvima, toliko godina je zbog toga kažnjen. Vidite, dakle, kako je vrijeme svjetovnih zadovoljstava kratko, ali vrijeme boli i mučenja mnogo veće. 33 Odgovorio sam; Gospodine, budući da uopće ne razumijem ova vremena zadovoljstva i boli; Molim te da mi jasnije objasniš šta misliš o njima. On mi odgovori: "Tvoja ludost te još uvijek drži." 34 Ne bi li trebao radije očistiti svoj um i služiti Bogu? Pazi da se, kada se tvoje vrijeme ispuni, ne nađeš još uvijek nerazumnim. Slušaj dakle, kako želiš, da bi lakše razumio. 35 Ko se jednog dana prepusti svojim zadovoljstvima i uživanjima i čini šta god mu duša želi, pun je velike ludosti i ne razumije šta radi, ali sljedećeg dana zaboravlja šta je radio prethodnog dana. 36 Jer se užitak i svjetovno zadovoljstvo ne pamte zbog ludosti koja je u njima ukorijenjena. Ali kada čovjeka
snađu bol i muka jednog dana, on je zapravo uznemiren cijelu godinu nakon toga; jer njegova kazna ostaje čvrsto u njegovom sjećanju. 37 Zato se toga sjeća sa tugom cijele godine; a zatim se sjeti svog taštog zadovoljstva i uživanja, i shvati da je zbog toga bio kažnjen. 38 Dakle, svi koji su se prepustili takvim užicima, kažnjeni su; jer su, dok su imali život, sebe učinili podložnima smrti. 39 Rekoh mu: "Gospodine, koja su zadovoljstva štetna?" On odgovori: "Za svakog čovjeka je zadovoljstvo ono koje čini dragovoljno." 40 Jer gnjevni čovjek, zadovoljavajući svoju strast, osjeća zadovoljstvo u njoj; i tako preljubnik i pijanica; klevetnik i lažljivac; pohlepni čovjek i varalica; i svako ko počini išta slično ovim, jer slijedi svoju zlu narav, prima zadovoljstvo čineći to. 41 Sva ova zadovoljstva i užici štete slugama Božjim. Zbog toga su mučeni i podnose kaznu. 42 Postoje i zadovoljstva koja ljudima donose spasenje. Jer mnogi, kada čine dobro, nalaze zadovoljstvo u tome i privlače ih njegova zadovoljstva. 43 Ovo zadovoljstvo je korisno slugama Božjim i donosi život takvim ljudima; ali ono štetno zadovoljstvo, koje je ranije spomenuto, donosi muke i kaznu. 44 A ko god ustraje u njima i ne pokaje se za ono što je učinio, navući će na sebe smrt. SLIČNOST 7 1 Nakon nekoliko dana ugledah istu osobu koja je prije razgovarala sa mnom, na istom polju, na kojem sam vidio one pastire. I reče mi: Šta tražiš? 2 Gospodine, rekoh, došao sam da vas zamolim da naredite pastiru, koji je služitelj kažnjavanja, da ode iz moje kuće, jer me jako muči. 3 A on odgovori: "Neophodno je da podnosiš neugodnosti i nevolje, jer je tako dobri anđeo naredio za tebe, želeći te iskušati." 4 Gospodine, rekoh ja; kakav sam toliki grijeh počinio da bih bio predan ovom glasniku? Slušaj, reče on; zaista si kriv za mnoge grijehe, ali ne toliko da bi bio predan ovom glasniku. 5 Ali tvoj dom je počinio mnoge grijehe i prijestupe, i stoga je taj dobri glasnik, ožalošćen njihovim djelima, naredio da neko vrijeme trpiš patnju; da se oboje pokaju za ono što su učinili i da se operu od svih požuda ovoga svijeta. 6 Kada se, dakle, pokaju i očiste, tada će od tebe otići onaj poslanik koji je postavljen nad tvojom kaznom. 7 Rekoh mu: „Gospodine, ako su se ponašali tako da su razljutili tog dobrog anđela, šta sam ja učinio?“ On odgovori: „Ne mogu drugačije stradati, osim ako ti, koji si glava porodice, ne patiš.“ 8 Jer šta god da pretrpiš, oni to moraju osjetiti; ali sve dok budeš čvrsto stajao, oni ne mogu osjetiti nikakvu patnju. 9 Odgovorih; Ali, gospodine, gle, i oni se sada kaju svim srcem svojim. Znam, kaže on, da se kaju svim srcem svojim; ali zar stoga misliš da se njihovi prijestupi koji se pokaju odmah brišu? 10 Ne, trenutno nisu; ali onaj koji se pokaje mora poniziti svoju dušu i pokazati se poniznim u svim svojim poslovima, i podnijeti mnoge i različite nevolje.
Treća knjiga o Herminom Pastiru - Poređenja
11 A kada pretrpi sve što mu je određeno; tada će možda onaj koji ga je stvorio i oblikovao sve ostalo, biti ganut sažaljenjem prema njemu i pružiti mu neki lijek; a posebno ako osjeti da je njegovo srce, koje se pokaje, čisto od svakog zlog djela. 12 Ali sada je korisno da ti i tvoj dom budete u žalosti; i potrebno je da podneseš mnogo muke, kao što je naredio anđeo Gospodnji koji te je meni povjerio. 13 Nego zahvali Gospodu što te je, znajući šta će se dogoditi, smatrao dostojnim onoga kome je unaprijed najavio nevolju koja dolazi na tebe, koji je možeš podnijeti. 14 Rekoh mu: 'Gospodaru, budi i ti sa mnom, i lako ću podnijeti svaku nevolju.' 'Bit ću s tobom', reče on, 'i zamoliću glasnika koji je postavljen nad tvojom kaznom da ublaži svoje muke prema tebi.' 15 Štaviše, patićeš nevolje samo kratko vrijeme; a onda ćeš se opet vratiti u svoje pređašnje stanje; samo nastavi u poniznosti svog uma. 16 Poslušajte Gospoda čistim srcem; ti i dom tvoj i djeca tvoja; i hodite po zapovijedima koje sam ti dao; i tada će tvoje pokajanje biti čvrsto i čisto. 17 I ako ove stvari budeš čuvao u svojoj kući, tvoje će te neugodnosti napustiti. 18 I svaka će se muka na isti način udaljiti od svih onih koji budu hodili po ovim zapovijedima. SLIČNOST 8 1 Opet mi je pokazao dolinu koja je prekrivala polja i planine, pod čiju su sjenu dolazili svi oni koji su bili prizvani imenom Gospodnjim. 2 I kraj te vrbe stajao je anđeo Gospodnji, vrlo uzvišen i uzvišen; i odsijecao je grane s te vrbe velikom kukom; i pružio je prema ljudima koji su bili u sjeni te vrbe male štapove, dugačke kao oko stopu. 3 I kada su ih svi uhvatili, on je spustio udicu, a drvo je ostalo cijelo, kao što sam ga i prije vidio. Tome sam se čudio i razmišljao u sebi. 4 Tada mi taj pastir reče: Ne čudi se što to drvo ostaje cijelo, uprkos tome što je toliko grana odsječeno s njega, nego pričekaj malo, jer će ti se sada pokazati šta misli anđeo koji je dao te štapove ljudima. 5 Zato je ponovo zatražio njihove štapove i, istim redom kojim ih je svako primio, bio je pozvan k njemu i vratio mu je štap; kada ga je primio, pregledao ih je. 6 Od nekih ih je primio suhe i trule, kao da ih je moljac dodirnuo; one je naredio da se odvoje od ostalih i postave zasebno. Drugi su dali svoje štapove suhe, ali ih moljac nije dodirnuo: i njih je naredio da se postave zasebno. 7 Drugi su davali svoje štapove napola suhe; i oni su bili odvojeno. Drugi su davali svoje štapove napola suhe i rascijepljene; i oni su bili odvojeno postavljeni. Drugi su donosili svoje štapove napola suhe, a napola zelene, i oni su na sličan način bili postavljeni sami. 8 Drugi su predali svoje štapove dva dijela zelene, a treći suhi; i oni su bili odvojeno. Drugi su donijeli svoje štapove dva dijela suhe, a treći zelene; i također su bili postavljeni odvojeno. 9 Drugi su predavali svoje štapove manje suhe (jer je bilo samo vrlo malo, naime, njihovih vrhova suhih), ali su imali pukotine, i one su bile postavljene na isti način same po
sebi. U štapovima drugih bilo je samo malo zelenog, a ostalo suho; i one su same odvajane. 10 Drugi su došli i donijeli svoje štapove zelene kao što su ih i primili, i najveći dio naroda donio je svoje štapove na taj način; i glasnik se tome veoma obradovao, a i oni su bili odvojeni od sebe. 11 Drugi su donijeli svoje štapove ne samo zelene, već i pune grana; i one su bile ostavljene sa strane, a anđeo ih je također primio s velikom radošću. Drugi su donijeli svoje štapove zelene s granama, a i te su imale plodove na njima. 12 Oni koji su imali takve štapove, bili su veoma veseli; i sam anđeo se veoma obradovao zbog njih; niti je pastir koji je stajao sa mnom bio manje zadovoljan njima. 13 Tada anđeo Gospodnji zapovjedi da se donesu krune; i donesene su krune od palmi; i anđeo okruni one ljude u čijim je štapovima našao mlade grane plodovima; i zapovjedi im da uđu u kulu. 14 I one posla u kulu, u čijim štapovima nađe grane bez ploda, i dade im pečat. Jer su imali istu haljinu, to jest, bijelu kao snijeg, s kojom im reče da uđu u kulu. I tako učini i s onima koji vratiše svoje štapove zelene kao što ih je i primio; dade im bijelu haljinu i tako ih otpusti da uđu u kulu. 15 Učinivši to, reče pastiru koji je bio sa mnom: "Ja idem svojim putem, a ove pošalji unutar zidina, svakoga na mjesto gdje je zaslužio boraviti. Prvo pregledaj njihove štapove, ali ih pažljivo pregledaj da te niko ne prevari. A ako ti iko umakne, iskušaću ga na žrtveniku." Rekavši to pastiru, on ode. 16 Nakon što je otišao, pastir mi reče: "Uzmimo im štapove i posadimo ih; ako možda ponovo pozelene." Rekao sam mu: "Gospodine, kako će ti suhi štapovi ikada ponovo pozelenjeti?" 17 On mi odgovori; To drvo je vrba i uvijek voli živjeti. Ako se stoga ovi štapovi posade i prime malo vlage, mnogi od njih će se oporaviti. 18 Zato ću pokušati i izliću vodu na njih, i ako iko od njih može preživjeti, radovaću se s njim; ali ako ne, barem ću se na ovaj način pokazati da nisam zanemario svoj dio. 19 Tada mi je naredio da ih pozovem; i svi su došli k njemu, svaki u redu u kojem je stajao, i dali su mu svoje štapove; primivši ih, on ih je svakoga posadio u njihove različite redove. 20 I nakon što ih je sve posadio, izlio je mnogo vode na njih, toliko da su bili prekriveni vodom i nisu se vidjeli iznad nje. Zatim, kada ih je zalio, rekao mi je: "Hajdemo, a nakon malo vremena vratit ćemo se i posjetiti ih." 21 Jer onaj koji je stvorio ovo drvo želio je da svi oni koji su primili štapove od njega ožive. I nadam se da će se sada, kada su ovi štapovi tako napojeni, mnogi od njih koji primaju vlagu, oporaviti. 22 Rekao sam mu: "Gospodine, reci mi šta ovo drvo označava? Jer sam veoma zapanjen što nakon što je toliko grana odsječeno, ono izgleda još uvijek cijelo; niti se čini da išta manje od njega ostaje, što me veoma zadivljuje." 23 On odgovori: "Slušajte. Ovo veliko drvo koje pokriva ravnice i planine i cijelu zemlju, to je zakon Božji, objavljen po cijelom svijetu." 24 Ovaj zakon je Sin Božji, koji se propovijeda svim krajevima zemlje. Narod koji stoji u njegovoj sjeni, to su oni koji su čuli njegovu propovijed i povjerovali.
Treća knjiga o Herminom Pastiru - Poređenja
25 Veliki i časni anđeo kojeg si vidio bio je Mihael, koji ima moć nad svojim narodom i njime upravlja. Jer je on usadio zakon u srca onih koji su vjerovali; i zato posjećuje one kojima je dao zakon, da vidi jesu li ga se pridržavali. 26 I ispituje štap svakoga, a među njima mnoge koji su oslabljeni, jer ti štapovi su zakon Gospodnji. Tada prepoznaje sve one koji nisu čuvali zakon, znajući mjesto svakoga od njih. 27 Rekoh mu: "Gospodine, zašto je neke poslao u kulu, a druge ostavio ovdje tebi?" On odgovori: "Oni koji su prestupili zakon koji su primili od njega ostavljeni su u mojoj vlasti da se pokaju za svoje grijehe; ali oni koji su ispunili zakon i držali ga se, pod njegovom su vlašću." 28 Ali ko su onda, rekoh ja, oni koji su ušli u kulu krunisani? On odgovori da su krunisani svi koji su se borili s đavolom i pobijedili ga; a to su oni koji su teško pretrpjeli da bi se držali zakona. 29 Ali oni koji su predali svoje štapove zelene i s mladim granama, ali bez ploda, zaista su podnijeli nevolje zbog istog zakona, ali nisu pretrpjeli smrt; niti su se odrekli svog svetog zakona. 30 Oni koji su predali svoje štapove zelene kao što su ih i primili, jesu oni koji su bili skromni i pravedni, i živjeli su vrlo čistim umom, i držali se Božjih zapovijedi. 31 Ostatak ćeš znati kada razmislim o onima štapovima koje sam posadio i zalio. 32 Nakon nekoliko dana vratismo se, i na istom mjestu stajaše taj slavni anđeo, i ja stajah pored njega, tada mi reče: "Opaši se peškirom i posluži mi." 33 I opasao sam se čistim ubrusom, koji je bio napravljen od grube tkanine. A kad me je vidio opasanog i spremnog da mu poslužim, rekao je: "Pozovite one ljude čiji su štapovi zabodeni, svakoga po redu, kako im je dao." 34 I odvede me u polje, i ja ih sve pozvah, i svi su stajali spremni u svojim redovima. Tada im reče: Neka svako uzme svoj štap i donese ga k meni. I prvo su predali svoje, čiji su štapovi bili suhi i truli. 35 A onima čiji su štapovi i dalje tako stajali, naredio je da se odmaknu. Tada su došli oni čiji su štapovi bili suhi, ali ne i truli. Neki od njih su predali svoje štapove zelene; drugi suhi i truli, kao da ih je moljac dodirnuo. 36 Onima koji su ih dali zelene, naredio je da se odvoje; ali onima čiji su štapovi bili suhi i truli, naredio je da stanu s prvom vrstom. Zatim su došli oni čiji su štapovi bili napola suhi i rascijepljeni: mnogi od njih dali su svoje štapove zelene i neravne. 37 Drugi su ih predavali zelene s granama i plodovima na granama, poput onih koji su okrunjeni ušli u kulu. Drugi su ih predavali suhe, ali ne trule; a neki su ih predavali kakve su bile prije, polusuhe i rascijepljene. 38 Naredio je da svako od njih stane odvojeno; neki za sebe, a drugi u svojim redovima. 39 Tada su došli oni čiji su štapovi bili zeleni, ali rascijepljeni. Oni su predali svoje štapove sasvim zelene i stajali su u svom redu. I pastir se obradovao zbog njih, jer su se svi promijenili i oslobodili svojih rascjepa. 40 Tada su predali svoje štapove, koji su ih imali napola zelene, a napola suhe. Od njih su neki pronađeni potpuno zeleni, drugi napola suhi; drugi zeleni, s mladim izdancima. I svi su oni poslani, svaki u svoj red. 41 Tada su predali svoje štapove, koji su ih imali prije dva dijela zelene, a treći suhe. Mnogi od njih predali su svoje
štapove zelene; mnogi napola suhe; ostatak suh, ali ne truo. Tako su ovi poslani, svaki na svoje mjesto. 42 Tada su došli oni koji su pred svojim štapovima imali dva dijela suha, a treći zelen; mnogi od njih predadoše svoje štapove polusuhe, drugi suhe i trule; drugi polusuhe i puknute; ali malo zelenih. I svi su oni bili postavljeni, svaki u svoj red. 43 Zatim su posegnuli u svoje štapove, u kojima je prije bilo samo malo zelenog, a ostatak suh. Njihovi štapovi su uglavnom bili zeleni, s malim grančicama, s plodovima na njima, a ostatak je bio potpuno zelen. 44 I pastir, ugledavši ih, silno se obradova, jer ih je tako našao; i oni također odoše svojim redovima. 45 Nakon što je pregledao sve njihove štapove, rekao mi je: "Rekao sam ti da ovo drvo voli život: vidiš koliko se njih pokajalo i postiglo spasenje." "Gospodine", rekao sam, "vidim to." 46 Da bi znao, veli, da je velika dobrota i milosrđe Gospodnje i da ga treba poštovati; koji je dao duh svoj onima koji su se našli dostojnima pokajanja. 47 Odgovorih: "Gospodine, zašto se onda nisu svi pokajali?" On odgovori: "Onima čiji je um Gospod predvidio da će biti čist i da će mu služiti svim srcem, njima je dao pokajanje." 48 Ali onima čiju je prijevaru i zloću vidio i shvatio da se neće istinski vratiti k njemu; njima je uskratio svaki povratak pokajanju, da ne bi ponovo hulili na njegov zakon zlim riječima. 49 Rekoh mu: Sada, Gospodine, pokaži mi koje je mjesto svakog od onih koji su predali svoje štapove i kakav je njihov 2 dio; da kada možda nisu sačuvali svoj pečat u cijelosti, već su proćerdali pečat koji su primili, čuju i povjeruju u ove stvari, mogu priznati svoja zla djela i pokajati se; 50 I primajući ponovo njihov pečat od vas, neka daju slavu Bogu što se sažalio nad njima i poslao vas da obnovite njihove duhove. 51 „Poslušajte“, reče on: „Oni čiji su štapovi pronađeni suhi i truli, kao da ih je moljac dodirnuo, jesu dezerteri i izdajnici crkve.“ 52 Koji su, s ostalim svojim zločinima, hulili i na Gospoda i zanijekali ime njegovo koje je bilo prizvano na njih. Stoga su svi ovi mrtvi Bogu: i vidiš da se nijedan od njih nije pokajao, iako su čuli moje zapovijedi koje si im predao. Stoga je od ovih ljudi život daleko. 53 Ni oni koji su predali svoje štapove suhe, ali ne i trule, nisu bili daleko od njih. Jer su bili varalice i unijeli zle doktrine; i izopačili su sluge Božje, a posebno one koji su sagriješili, ne dopuštajući im da se vrate pokajanju, nego ih zadržavajući svojim lažnim doktrinama. 54 Ovi, dakle, imaju nadu; i vidiš da su se mnogi od njih pokajali otkako si im iznio moje zapovijedi; i još će se mnogi pokajati. Ali oni koji se ne pokaju, izgubit će i pokajanje i život. 55 Ali oni koji su se pokajali, njihovo mjesto je počelo biti unutar prvih zidova, a neki od njih su čak otišli u kulu. Dakle, vidiš, reče on, da u pokajanju grešnika postoji život; ali za one koji se ne pokaju, smrt je pripremljena. 56 Čujte sada o onima koji su predali svoje štapove polusuhe i pune pukotina. Oni čiji su štapovi bili samo polusuhi, su sumnjičavi; jer nisu ni živi ni mrtvi.
Treća knjiga o Herminom Pastiru - Poređenja
57 Ali oni koji su predali svoje štapove, ne samo polusuhe nego i pune pukotina, su i sumnjičavi i zlobni govornici; koji omalovažavaju one koji su odsutni, i koji nikada nemaju mira među sobom, i koji zavide jedni drugima. 58 Međutim, i njima se nudi pokajanje; jer vidiš da su se neki od njih pokajali. 59 Sada svi oni ove vrste koji su se brzo pokajali, imat će mjesto u kuli; ali oni koji su bili sporiji u svom pokajanju, prebivat će unutar zidina; ali oni koji se neće pokajati, nego će nastaviti u svojim zlim djelima, umrijet će smrću. 60 Što se tiče onih čiji su štapovi bili zeleni, ali ipak rascijepljeni; oni su uvijek bili vjerni i dobri, ali su imali neku zavist i svađu među sobom oko dostojanstva i prevlasti. 61 Svi takvi su tašti i nerazumni, jer se međusobno prepiru o tim stvarima. 62 Ipak, budući da su inače dobri, ako se, kada čuju ove zapovijedi, poprave i na moj nagovor se iznenada pokaju; konačno će prebivati u kuli, kao oni koji su se istinski i dostojno pokajali. 63 Ali ako se iko ponovo vrati svojoj razdori, bit će isključen iz kule i izgubit će život. Jer život onih koji drže zapovijedi Gospodnje sastoji se u činjenju onoga što im je naređeno, a ne u poglavarstvu ili bilo kojem drugom dostojanstvu. 64 Jer strpljivošću i poniznošću ljudi će postići život, a pobunama i prezirom zakona pribavit će sebi smrt. 65 Oni koji su u svojim štapovima imali polovinu suhu, a polovinu zelenu, jesu oni koji se bave mnogim svjetovnim poslovima i nisu se pridružili svecima. Zbog toga polovina njih živi, a polovina je mrtva. 66 Zato su se mnogi od njih, otkako su čuli moje zapovijedi, pokajali i počeli prebivati u kuli. Ali neki od njih su potpuno otpali; za njih više nema mjesta pokajanju. 67 Jer zbog svojih sadašnjih interesa, oni su hulili i poricali Boga: i zbog ove zloće izgubili su život. I od njih mnogi još uvijek sumnjaju; ovi se još mogu vratiti; i ako se brzo pokaju, imat će mjesto u kuli; ali ako budu sporiji, živjet će unutar zidina; ali ako se ne pokaju, umrijet će. 68 Što se tiče onih koji su imali dva dijela svojih štapova zelena, a treći suh; oni su na mnogo načina zanijekali Gospoda. Od njih su se mnogi pokajali i našli mjesto u kuli: a mnogi su se potpuno udaljili od Boga. Oni su potpuno izgubili život. 69 A neki, budući u nesigurnom stanju, izazvali su razdore: oni se još mogu vratiti ako se iznenada pokaju i ne nastave u svojim požudama; ali ako nastave u svojim zlim djelima, umrijet će. 70 Oni koji su dali svoje štapove dva dijela suha, a drugi zelen; to su oni koji su zaista bili vjerni, ali ipak bogati i puni dobrih stvari; i stoga su željeli biti slavni među neznabošcima koji su vani, i stoga su pali u veliki ponos i počeli težiti visokim stvarima i napuštati istinu. 71 Niti su se pridružili svetima, nego su živjeli s neznabošcima; i taj im se život činio ugodnijim. Ipak, nisu odstupili od Boga, nego su ostali u vjeri; samo nisu činili djela vjere. 72 Mnogi od njih su se stoga pokajali i počeli živjeti u kuli. Drugi pak, koji još uvijek žive među neznabožačkim narodom i, uzdižući se svojim taštinama, potpuno su otpali od Boga i slijedili djela i zloću neznabožaca. Stoga se takvi ljudi ubrajaju među strance Evanđelja.
73 Drugi od njih počeli su sumnjati u svojim umovima; očajavajući zbog svojih zlih djela da ikada postignu spasenje: Drugi, budući da su tako postali sumnjičavi, štoviše su izazivali razdore. 74 Stoga, za njih, i za one koji su zbog svojih djela postali sumnjičavi, još uvijek postoji nada povratka; ali moraju se brzo pokajati, da bi njihovo mjesto bilo u kuli. Ali oni koji se ne pokaju, nego i dalje ostaju u svojim užicima, blizu su smrti. 75 Što se tiče onih koji su davali svoje štapove zelene, osim njihovih vrhova, koji su bili samo suhi i imali pukotine; oni su uvijek bili dobri, vjerni i 2 pravedni pred Bogom: ipak su malo griješili zbog svojih ispraznih užitaka i beznačajnih misli koje su imali u sebi. 76 Stoga su se mnogi od njih, kada su čuli moje riječi, odmah pokajali i počeli živjeti u kuli. Ipak, neki su postali sumnjičavi, a drugi su svojim sumnjičavim umovima dodali razdore. Za njih, dakle, još uvijek postoji nada povratka, jer su uvijek bili dobri; ali neće se teško pokolebati. 77 Što se tiče onih, konačno, koji su predali svoje štapove suhe, osim njihovih vrhova, koji su jedini bili zeleni: oni su takvi koji su zaista vjerovali u Boga, ali su živjeli u zlu; ipak, bez odstupanja od Boga: uvijek rado noseći ime Gospodnje; i rado primajući u svoje domove sluge Božje. 78 Čuvši to, vratiše se i bez odlaganja se pokajaše i živješe u svoj pravednosti. Neki od njih pretrpješe smrt, a drugi lako podneseše mnoga iskušenja, svjesni svojih zlih djela. 79 I kad je završio svoja objašnjenja svih štapova, reče mi: Idi i reci svim ljudima da se pokaju, da bi živjeli Bogu; jer me Gospod, vođen velikom milosti, poslao da propovijedam pokajanje svima. 80 Čak i onima koji zbog svojih zlih djela ne zaslužuju da postignu spasenje. Ali Gospod će biti strpljiv i održat će poziv koji je uputio njegov Sin. 81 Rekoh mu: "Gospodine, nadam se da će se svi pokajati kada čuju ovo. Jer vjerujem da će se svako ko prizna svoje zločine i prihvati strah Gospodnji vratiti pokajanju." 82 Rekao mi je: Ko god se pokaje svim srcem svojim i očisti se od svih zala koja sam ranije spomenuo, i ne doda ništa više svojim grijesima, primit će od Gospoda lijek za svoje prijašnje bezakonje, ako ne posumnja u ove zapovijedi i živi Bogu. 83 Ali oni koji će nastaviti da uvećavaju svoje prijestupe i dalje će se baviti požudama sadašnjeg svijeta, osudit će sebe na smrt. Ali ti hodi po ovim zapovijedima, i ko god hodi po njima i ispravno ih vrši, živjet će Bogu. 84 I pošto mi je sve to pokazao, reče: Ostatak ću ti pokazati za nekoliko dana. SLIČNOST 9 1 Nakon što sam napisao Zapovijesti i Poređenja Pastira, Anđeo Pokajanja; on dođe k meni i reče mi: Pokazat ću ti sve one stvari koje ti je Duh govorio pod likom Crkve. Jer taj Duh je Sin Božji. 2 A budući da si bio slab tijelom, anđeo ti to nije objavio, sve dok te Duh nije ojačao i povećao snagu, da bi i ti mogao vidjeti anđela. 3 Jer ti je crkva zaista vrlo dobro i slavno pokazala gradnju tornja; ipak si sve vidio kao da ti je djevica pokazala.
Treća knjiga o Herminom Pastiru - Poređenja
4 Ali sada si prosvijetljen od strane anđela, ali ipak od strane istog Duha. Ali moraš pažljivo razmotriti sve stvari; jer zato sam poslan u tvoju kuću po tom časnom glasniku, da kada sve stvari budeš snažno vidio, ne bi se bojao kao prije. 5 I odvede me na vrh planine u Arkadiji, i sjedismo na njenom vrhu. I pokaza mi veliku ravnicu, i oko nje dvanaest planina u različitim oblicima. 6 Prva je bila crna kao čađ. Druga je bila glatka, bez bilja. Treća je bila puna trnja i čička. Četvrta je imala napola osušeno bilje; čiji je gornji dio bio zelen, ali onaj sljedeći korijen je bio suh; a neke od biljaka, kada je sunce postalo jako, bile su suhe. 7 Peta planina bila je vrlo neravna; ali ipak je imala zeleno bilje. Šesta planina bila je puna pukotina, nekih manjih, a nekih većih; i u tim pukotinama rasla je trava, koja nije bujala, već je izgledala kao da vene. 8 Sedma gora imala je divne pašnjake i bila je potpuno plodna; i sve vrste stoke i ptica nebeskih pasle su se na njoj; i što su se više njome hranili, to je trava rasla više i bolje. 9 Osma planina bila je puna izvora, i iz tih izvora su se napajale sve vrste Božjih stvorenja. Deveta planina uopće nije imala vode, već je bila potpuno lišena; i hranila je smrtonosne zmije, pogubne za ljude. 10 Deseta planina bila je puna visokog drveća i sasvim sjenovita: a u njihovoj sjeni ležala je stoka koja se odmarala i preživala. 11 Jedanaesta planina bila je puna najdebljeg drveća; a to drveće izgledalo je kao da je prepuno raznih vrsta plodova; tako da svako ko bi ih vidio nije mogao a da ne poželi jesti njihov plod. 12 Dvanaesta planina bila je potpuno bijela i vrlo ugodnog izgleda, te je sama sebi davala najizvrsniju ljepotu. 13 ¶ Usred ravnice mi je pokazao ogromnu bijelu stijenu koja se uzdizala iz ravnice, a stijena je bila viša od onih planina i bila je četvrtasta; tako da se činilo da može poduprijeti cijeli svijet. 14 Izgledala mi je stara, a ipak je u sebi imala nova vrata, koja su izgledala kao da su tek isklesana u njima. Ta su vrata svjetlila više od samog sunca; toliko da sam se divio njihovoj svjetlosti. 15 Oko vrata stajalo je dvanaest djevica; od kojih su mi se četiri, koje su stajale na uglovima vrata, činile najvažnijima, iako su i ostale bile vrijedne; i stajale su na četiri dijela vrata. 16 To je također dodalo gracioznosti tim djevicama to što su stajale u parovima, odjevene u lanene haljine i pristojno opasane, s desnim rukama slobodnim, kao da će podići neki teret; jer su tako bile ukrašene i bile su izuzetno vesele i spremne. 17 Kad sam to vidio, zadivio sam se što vidim tako velike i plemenite stvari. I ponovo sam se divio zbog tih djevica, kako su bile tako lijepe i nježne; i stajale su s takvom čvrstoćom i postojanošću, kao da će nositi cijelo nebo. 18 I dok sam tako razmišljao u sebi, pastir mi reče: Šta misliš u sebi, i uznemiren si i pun se brige? 19 Ne čini se da razmišljaš, kao da si mudar, o onome što ne razumiješ, nego se moli Gospodu da to shvatiš: ono što dolazi ne možeš razumjeti, ali vidiš ono što je pred tobom. 20 Ne brini se, dakle, zbog onoga što ne možeš vidjeti, nego shvati ono što vidiš.
21 Prestani biti radoznao; i pokazat ću ti sve što ti trebam objaviti; ali prvo razmisli o onome što još preostaje. 22 ¶ I kad mi je to rekao, pogledah gore i gle, vidjeh šest visokih i časnih ljudi kako dolaze; njihova lica bijahu sva slična; i pozvali su određenu gomilu ljudi; i oni koji su došli na njihov poziv bijahu također visoki i krupni. 23 I tih šestoro im zapovjedi da sagrade određenu kulu nad tim vratima. I odmah nasta velika buka od onih ljudi koji su trčali amo-tamo oko vrata, a bili su se okupili da sagrade kulu. 24 Ali one djevice koje su stajale oko vrata shvatiše da će ubrzati gradnju kule. I pružiše ruke kao da će od njih nešto primiti da urade. 25 Tada tih šest ljudi narediše da izvade kamenje iz jednog dubokog mjesta i pripreme ga za gradnju kule. I podignuto je deset bijelih kamenova, četvrtastih, a ne okruglih. 26 Tada tih šest ljudi dozvaše k sebi deset djevica i zapovjediše im da nose svo kamenje koje je trebalo staviti u gradnju, a nakon što ga pronesu kroz vrata, da ga predaju onima koji će graditi kulu. 27 Djevice odmah počeše sve zajedno podizati kamenje koje je prije bilo izvađeno iz dubine. 28 ¶ I oni koji su stajali oko vrata nosili su kamenje na takav način, da je ono kamenje koje se činilo najjačim bilo postavljeno na uglove, a ostalo je bilo stavljeno sa strane. 29 I tako su prenijeli svo kamenje i unoseći ga kroz vrata predali ga graditeljima, kako im je bilo naređeno: koji su ga primili iz njihovih ruku i gradili njime. 30 Ali ova građevina je sagrađena na toj velikoj stijeni i preko vrata; i na njima je bila poduprta cijela kula. Ali gradnja od deset kamenja ispunila je cijelu kapiju, koja je počela biti napravljena za temelj te kule. 31 Nakon tih deset kamenja, iz dubine se izdiglo dvadeset pet drugih; i oni su postavljeni u zgradu iste kule; podigle su ih te djevice, kao što su i ostali bili podignuti prije. 32 Nakon ovih, podignuto je još trideset pet drugih kamenja; i oni su na sličan način ugrađeni u isti posao. Zatim je doneseno još četrdeset kamenja i sve je to dodano gradnji te kule. 33 Tako su u temeljima te kule počela postojati četiri reda; i kamenje je prestalo izlaziti iz dubine; i oni koji su gradili malo su se odmorili. 34 Opet tih šest ljudi narediše mnoštvu da donesu kamenje s onih dvanaest planina za gradnju iste kule. 35 Tako su iz svih planina isklesali kamenje različitih boja, donijeli ga i dali ga djevojkama; koje su, kad su ga primile, odnijele i predale u zgradu kule, 36 U kojima su, kada su izgrađene, postale bijele i drugačije od onoga što su bile prije; jer su sve bile iste i promijenile su svoje prijašnje boje. A neke su dosegli sami ljudi, koji su, kada su ušli u zgradu, nastavili onako kako su bile postavljene. 37 Niti su postali bijeli, niti su se razlikovali od onoga što su bili prije; jer ih djevice nisu unijele kroz vrata. Zbog toga je ovo kamenje bilo neugodno u gradnji: kad su to ona šestorica ljudi shvatila, naredili su da se ukloni i vrati na mjesto odakle je doneseno. 38 I rekoše onima koji donesoše to kamenje: Ne pružajte nam kamenje za ovu gradnju, nego ga položite kod kule, a ove djevice neka ga odnesu i donesu nam. 39 Jer ako ih ove djevice ne pronesu kroz ova vrata, ne mogu promijeniti svoje boje; stoga se ne trudite uzalud.
Treća knjiga o Herminom Pastiru - Poređenja
40 ¶ Tako je gradnja toga dana bila završena, iako kula nije bila dovršena; jer je trebala biti izgrađena kasnije, stoga je sada došlo do određenog odgađanja. 41 I ovih šest ljudi narediše onima koji su gradili da odu i, takoreći, da se odmore neko vrijeme; ali narediše tim djevicama da ne napuštaju kulu; sada mi se činilo da su ostavljene da je čuvaju. 42 Kad su svi otišli, rekoh tom pastiru: Gospodine, zašto gradnja kule nije završena? Zato što ne može, reče on, biti završena dok njen Gospodar ne dođe i ne odobri gradnju; da ako nađe u njoj kamenje koje nije dobro, ono se može promijeniti; jer je ova kula izgrađena po njegovoj volji. 43 Gospodine, rekoh ja, želio bih znati šta znači izgradnja ove kule; kao što bih također želio biti obaviješten o ovoj stijeni i ovim vratima. 44 A što se tiče planina, i djevica, i kamenja koje se izdizalo iz dubine, i nije bilo isklesano, nego je stavljeno u zgradu baš onako kako je izašlo; i zašto je deset kamenja prvo postavljeno u temelj; zatim dvadeset pet; zatim trideset pet; zatim četrdeset? 45 A što se tiče ovog kamenja koje je stavljeno u zgradu, pa opet izvađeno i vraćeno na svoje mjesto? Ispuni, molim te, želju moje duše u vezi sa svim ovim stvarima i objavi mi sve. 46 I reče mi: Ako ne budeš dosadan, znat ćeš sve i vidjet ćeš sve ostale stvari koje će se dogoditi u ovoj kuli; i pažljivo ćeš razumjeti sve ove usporedbe. 47 I nakon nekoliko dana dođosmo na isto mjesto gdje smo prije sjedili; i on mi reče: Hajdemo na kulu; jer će doći njen Gospodar i ispitati je. 48 Tako smo došli tamo i nismo našli nikoga osim tih djevica. I on ih je upitao je li Gospodar te kule došao tamo? A oni su odgovorili da će uskoro biti tamo da pregleda građevinu. 49 ¶ Nakon vrlo kratkog vremena ugledah kako dolazi veliko mnoštvo ljudi, a usred njih čovjeka tako visokog da je nadmašio kulu visinom. 50 Oko njega bijaše onih šest, koji su prije zapovijedali gradnjom, i svi ostali koji su gradili tu kulu, i mnogi drugi od velikog ugleda: i djevice koje su čuvale kulu potrčaše mu u susret, poljubiše ga i počeše hodati blizu njega. 51 Ali on je pregledao građevinu s tolikom pažnjom da je dodirnuo svaki kamen; i svaki je udario štapom koji je držao u ruci: 52 Od kojih su neki, udareni tako, pocrnjeli kao čađ; drugi su bili grubi; neki su izgledali kao da imaju pukotine; drugi su djelovali osakaćeno: neki ni crni ni bijeli; neki su izgledali oštri i nisu se slagali s ostalim kamenjem, a drugi su bili puni mrlja. 53 Ovo su bile različite vrste kamenja koje nije pronađeno prikladnim u građevini; sve koje je Gospod naredio da se izvade iz kule i polože blizu nje, a drugo kamenje da se donese i postavi na njihova mjesta. 54 A oni koji su gradili upitaše ga s koje bi planine želio donijeti kamenje da ga stave na mjesto odloženog. Ali on im zabrani da donose išta s planina, nego zapovjedi da ga uzmu s jednog obližnjeg polja. 55 Kopali su, dakle, na polju i pronašli mnogo sjajnog, četvrtastog kamenja, a i nešto okruglog. Međutim, sve što se našlo na tom polju te djevice su odnijele i pronijele kroz vrata; a ono četvrtasto kamenje je namješteno i stavljeno na mjesta onih koji su izvučeni.
56 Ali okrugli nisu bili ugrađeni u zgradu, jer su bili tvrdi i trebalo bi previše vremena da se izrežu; već su bili postavljeni oko tornja, kao da će kasnije biti izrezani u kvadrat i ugrađeni u zgradu; jer su bili vrlo bijeli. 57 Kad je onaj koji je bio prvi po dostojanstvu i gospodar cijele kule to vidio, pozvao je pastira koji je bio sa mnom i dao mu kamenje koje je bilo odbačeno i postavljeno oko kule i rekao mu: "Očisti ovo kamenje sa svom pažnjom i uklopi ga u gradnju kule, da se slaže s ostalima; ali ono koje se ne slaže s ostalima, baci daleko od kule." 58 Kad mu je to naredio, otišao je sa svima koji su s njim došli do kule; ali one djevice su još uvijek stajale oko kule da je čuvaju. 59 I rekoh tom pastiru: "Kako se ovo kamenje, nakon što je odbačeno, može vratiti u gradnju ove kule?" On odgovori: "Odsjeći ću najveći dio ovog kamenja i dodati ga gradnji, i ono će se slagati s ostatkom." 60 I rekoh: Gospodine, kako će moći popuniti isto mjesto, kada će ih toliko biti odsječeno? On odgovori: Oni koji se budu pokazali premalima bit će stavljeni u sredinu zgrade, a veći će biti postavljeni vani i držat će ih unutra. 61 Kad mi je to rekao, dodao je: "Hajdemo, pa ćemo se vratiti nakon tri dana, a ja ću ovo kamenje, očišćeno, staviti u kulu." 62 Jer svi ovi koji su oko kule moraju biti očišćeni, da se ne bi dogodilo da gospodar kuće iznenada nađe one koji su oko kule nečiste; i da se toliko razljuti da se ovo kamenje nikada ne stavi u gradnju ove kule, i da će se na mene gledati kao da nisam bio svjestan naredbi svog gospodara. 63 Kad smo, dakle, nakon tri dana stigli do kule, rekao mi je: "Hajde da pregledamo sve ovo kamenje i vidimo koje od njih može ući u gradnju." Odgovorio sam: "Gospodine, da vidimo." 64 ¶ I prije svega smo počeli razmatrati one koji su bili crni; jer su pronađeni upravo takvi kakvi su bili kada su izvučeni iz kule: stoga je naredio da se uklone s kule i postave odvojeno. 65 Zatim je pregledao one koji su bili grubi; i naredio je da se mnogi od njih izrežu u krug i da ih djevice ugrade u zgradu tornja; pa su ih uzele i ugradile u sredinu zgrade; a on je naredio da se ostali polože s crnim, jer su i oni postali crni. 66 Zatim je razmotrio one koje su bile pune pukotina, i mnoge od njih je naredio da se uklone, te da ih iste djevice dodaju ostatku zgrade. 67 Ovi su postavljeni vani jer su pronađeni cijeli; ali ostaci se zbog mnoštva pukotina nisu mogli ponovo sastaviti, te su stoga odbačeni iz zgrade tornja. 68 Zatim je razmotrio one koji su bili osakaćeni; mnogi od njih su imali pukotine i pocrnjeli su; drugi su imali velike rascjepe; naredio je da se oni stave s onima koji su odbačeni. 69 A ostali, pošto su očišćeni i preuređeni, naredio je da se stave u zgradu. Njih, dakle, te djevice podigoše i smjestiše u sredinu zgrade, jer bijahu slabe. 70 Nakon toga pregledao je one koji su bili napola bijeli, a napola crni; i mnogi od njih su sada bili crni; i njih je naredio da se polože među one koji su odbačeni. 71 Ostale su pronađene potpuno bijele; njih su djevice podigle i ugradile u istu kulu: a ove su stavljene izvana, jer su pronađene cijele; da bi mogle zadržati one koje su bile postavljene u sredini, jer ništa nije bilo odsječeno od njih.
Treća knjiga o Herminom Pastiru - Poređenja
72 Zatim je pogledao one koji su bili tvrdi i oštri; ali malo ih je upotrijebljeno, jer se nisu mogli rezati, jer su se pokazali vrlo tvrdima: ali ostale su djevice oblikovale i ugradile u sredinu zgrade, jer su bile slabije. 73 Zatim je pogledao one koje su imale pjege; od njih se nekoliko našlo crnih, i ove su odnesene svojim kolegama. Ostale su bile bijele i cijele; i djevice su ih ugradile u zgradu i postavile izvana, zbog njihove čvrstoće. 74 Nakon toga je došao da pogleda ono kamenje koje je bilo bijelo i okruglo. I rekao mi je: "Šta ćemo s ovim kamenjem?" Odgovorio sam: "Gospodine, ne znam." 75 On odgovori: "Zar onda ne možeš ništa smisliti za ovo?" Odgovorih: "Gospodine, ne razumijem ovu vještinu; niti sam klesar kamena, niti mogu išta reći." 76 I reče on, ne vidiš li da su vrlo okrugli? Sada, da bih ih učinio četvrtastima, moram im mnogo odrezati; međutim, potrebno je da nešto od njih uđe u gradnju kule. 77 Odgovorih; Ako je potrebno, zašto se zbunjuješ, a ne izabereš, ako imaš ikakav izbor među njima, i ne uklopiš ih u zgradu. 78 Nakon toga je odabrao najveće i najsjajnije te ih isčesao; nakon što je to učinio, djevice su ih uzele i postavile izvan zgrade. 79 A ostatak koji je preostao odnesen je nazad u isto polje odakle je uzet; ipak, nije odbačen; jer, reče on, još malo ne nedostaje ovoj kuli, koja će se graditi; i možda će Gospod dati da se ovo kamenje ugradi u ovu zgradu, jer je izuzetno bijelo. 80 Tada su pozvane dvanaest vrlo dostojanstvenih žena, odjevenih u crnu odjeću, opasanih, sa slobodnim ramenima i raspuštenom kosom. Činile su mi se da su to seoske žene. 81 I pastir im zapovjedi da pokupe ono kamenje koje je bilo izbačeno iz zgrade i da ga odnesu natrag u planine iz kojih je uzeto. 82 I oni ih sve radosno podigoše i odnesoše nazad na njihova mjesta odakle su bili uzeti. 83 Kad oko kule nije ostao ni kamen, rekao mi je: "Hajde da obiđemo ovu kulu i vidimo da li joj išta nedostaje." 84 Stoga smo počeli obilaziti zgradu; i kada je vidio da je lijepo izgrađena, počeo se jako radovati; jer je bila tako lijepo uokvirena da se svako ko ju je vidio morao zaljubiti u nju: 85 Jer se činilo da je sve osim jednog kamena, niti se igdje vidio spoj; već je izgledalo kao da je sve isklesano iz jedne stijene. 86 ¶ I kad sam pažljivo razmotrio kakva je to kula bila, bio sam izuzetno zadovoljan. I on mi reče: "Donesi ovamo malo kreča i malih školjki da mogu popuniti praznine između onog kamenja koje je izvađeno iz zgrade i ponovo postavljeno; jer sve oko kule mora biti poravnato." 87 I učinih kako mi zapovjedi, a on mi reče: Budi spreman da mi pomogneš i ovo će djelo brzo biti završeno. 88 Stoga je ispunio praznine između tog kamenja i naredio da se očisti mjesto oko kule. 89 Tada te djevice uzeše metle i očistiše cijelo mjesto unaokolo, ukloniše svo smeće i poliju vodom; nakon što je to učinjeno, mjesto postade prekrasno, a kula prekrasna. 90 Tada mi reče: "Sve je sada čisto: ako Gospod dođe da dovrši kulu, neće naći ništa zbog čega bi nam se mogao požaliti."
91 Kad je to rekao, htio je otići. Ali ja sam uhvatio njegovu torbu i počeo ga moliti, radi Gospodina, da mi objasni sve što mi je pokazao. 92 Rekao mi je: "Trenutno imam mali posao, ali ću ti sve objasniti. Ostani ovdje dok ne dođem." 93 Rekoh mu: "Gospodine, šta ću ja ovdje sam raditi?" On odgovori: "Nisi sam, jer su sve ove djevice s tobom." 94 Rekoh: "Gospodine, predaj me im." Tada ih dozva i reče im: "Preporučujem vam ovog čovjeka dok ne dođem." 95 Tako sam ostao s tim djevicama: sada su bile vesele i uljudne prema meni; posebno ove četiri, koje su mi se činile najvažnijima među njima. 96 ¶ Tada mi one djevice rekoše: "Pastir se danas neće vratiti ovamo." Rekoh im: "Šta dakle da radim?" Odgovoriše: "Pričekaj ga do večeri, možda dođe i razgovara s tobom; ako ne dođe, ostani s nama dok ne dođe." 97 Rekoh im: "Čekat ću ga do večeri; ali ako ne dođe do tada, otići ću kući i vratiti se ovamo sljedećeg jutra." 98 Odgovoriše mi: "Predat si nam, ne možeš otići od nas." Rekoh: "Gdje da ostanem?" 99 Oni odgovoriše: "Lepit ćeš s nama kao brat, a ne kao muž, jer ti si naš brat i spremni smo od sada živjeti s tobom; jer si nam veoma drag." 100 Međutim, stidio sam se što ću nastaviti s njima. Ali ona, koja je izgledala kao najistaknutija među njima, zagrlila me je i počela me ljubiti. A ostali, kad su vidjeli da me je poljubila, počeli su me također ljubiti kao brata; i vodili su me po tornju i igrali se sa mnom. 101 Neki od njih su također pjevali psalme, drugi su s njima sačinjavali refren. Ali ja sam s njima šetao po tornju, tiho se radujući i čineći se sebi kao da sam se ponovo podmladio. 102 Kad je svanula večer, htio sam odmah otići kući, ali su me zadržali i nisu mi dozvolili da odem. Stoga sam ostao s njima te noći blizu iste kule. 103 Raširiše svoje lanene haljine po zemlji i postaviše mene u sredinu, i ništa drugo ne učiniše, samo se pomoliše. 104 I ja sam se molio s njima bez prestanka, ništa manje od njih. Kada su me vidjeli kako se tako molim, veoma su se obradovali; i ja sam ostao tamo s njima do sljedećeg dana. 105 I kad smo se poklonili Bogu, dođe pastir i reče im: "Niste ovom čovjeku ništa naudili." Odgovoriše: "Pitajte njega." Rekoh mu: "Gospodine, mnogo sam se nagradio time što sam ostao s njima." 106 A on mi reče: "Kako večeraš?" Odgovorih: "Gospodine, cijelu sam noć uživao u riječima Gospodnjim." "Dobro su te primili", reče on. "Rekoh: Gospodine, vrlo dobro." 107 On odgovori: "Hoćeš li sada saznati šta si želio?" Odgovorih: "Gospodine, hoću; i prvo te molim da mi pokažeš sve stvari redom kojim sam ih pitao." 108 On odgovori: "Učinit ću sve kako želiš, niti ću išta skrivati od tebe." 109 ¶ Prije svega, Gospodine, rekoh ja, reci mi šta označavaju ova stijena i ova vrata? Slušajte, reče on, ova stijena i ova vrata su Sin Božji. Odgovorih ja, Gospodine, kako je to moguće; kad je stijena stara, a vrata nova. 110 "Čuj", reče on, "o bezumni čovječe!" i razumi. "Sin Božji je zaista drevniji od bilo kojeg stvorenja; toliko da je bio u savjetovanju sa svojim Ocem pri stvaranju svih stvari."
Treća knjiga o Herminom Pastiru - Poređenja
111 Ali vrata su stoga nova, jer se on pojavio u posljednjim danima u punini vremena; da oni koji postignu spasenje, mogu kroz njih ući u kraljevstvo Božje. 112 „Vidio si“, reče on, „kako je kamenje koje je uneseno kroz kapiju postavljeno u gradnju kule; ali ono kamenje koje nije uneseno kroz kapiju poslano je na svoja mjesta?“ 113 Odgovorih: Gospodine, vidio sam. Tako reče on: Niko neće ući u kraljevstvo Božje, osim onoga koji na sebe uzme ime Sina Božjega. 114 Jer ako biste ušli u bilo koji grad, a taj grad bi bio okružen zidom i imao samo jedna vrata, biste li mogli ući u taj grad osim kroz ta vrata? 115 Odgovorih: „Gospodine, kako bih mogao drugačije?“ „Kao što, dakle“, reče on, „nema drugog načina da se uđe u taj grad osim kroz njegova vrata, tako ni niko ne može ući u kraljevstvo Božije osim samo kroz ime njegovog Sina, koji mu je najdraži.“ 116 I reče mi: "Jesi li vidio mnoštvo onih koji su gradili tu kulu?" "Gospodine", rekoh ja, "Vidio sam je." On odgovori: "Svi su to anđeli, časni u svom dostojanstvu." 117 Njima je Gospod okružen kao zidom: ali vrata su Sin Božji, koji je jedini put dolaska k Bogu. Jer niko neće doći k Bogu osim kroz njegovog Sina. 118 Jesi li vidio i, reče on, šestoricu ljudi, i među njima onog časnog velikaša, koji je hodao oko kule i odbacivao kamenje iz kule? 119 Gospodine, rekoh, vidio sam ih. On odgovori, taj visoki čovjek bio je Sin Božji, a onih šest bili su njegovi anđeli najvišeg dostojanstva, koji stoje oko njega s desne i lijeve strane. 120 Od ovih izvrsnih anđela niko ne dolazi k Bogu bez njega. Dodao je: Ko god, dakle, ne uzme na sebe njegovo ime, neće ući u kraljevstvo Božje. 121 ¶ Tada rekoh: "Šta je ova kula? Ovo je crkva." "A šta su, gospodine, ove djevice?" Rekao mi je: "To su sveti duhovi, jer niko ne može ući u kraljevstvo Božje ako ga oni ne obuku u svoju odjeću." 122 Jer ti neće ništa koristiti uzimati ime Sina Božijeg, osim ako od njih ne primiš i njihovu odjeću. Jer ove djevice su moći Sina Božijeg. Tako će čovjek uzalud nositi njegovo ime, osim ako ne bude obdaren i njegovim moćima. 123 I reče mi: "Jesi li vidio ono kamenje koje je odbačeno? Nosilo je ime, ali nije obuklo svoju odjeću." Rekoh: "Gospodine, kakva je njihova odjeća?" "Sama njihova imena", reče on, "njihova su odjeća." 124 Stoga, ko god nosi ime Sina Božijeg, treba da nosi i njihova imena; jer i sam Sin Božiji nosi njihova imena. 125 Što se tiče onog kamenja, nastavi on, koje je, budući da je predano njihovim rukama, vidio si kako ostaje u zgradi, bilo je odjeveno u njihovu moć; zbog čega vidiš da je cijeli toranj iste boje kao i stijena, i napravljen kao da je od jednog kamena. 126 Tako i oni koji su vjerovali u Boga po Sinu njegovu, obukli su se u duh njegov. Gle, bit će jedan duh, i jedno tijelo, i jedna boja njihove odjeće; i svi će to postići oni koji će nositi imena ovih djevica. 127 I rekoh: Gospodine, zašto je onda odbačeno to kamenje koje je odbačeno, kad je i ono proneseno kroz vrata i dostavljeno rukama ovih djevica u gradnju ove kule?
128 „Budući“, reče on, „da se trudiš da sve pažljivo istražiš, poslušaj i o onom kamenju koje je odbačeno. Sve je ovo primilo ime Sina Božjeg, a s tim i moć ovih djevica.“ 129 Primivši dakle ove duhove, oni su usavršeni i dovedeni u broj slugu Božjih; i počeli su biti jedno tijelo i imati jednu odjeću, jer su bili obučeni u istu pravednost, koju su podjednako i vršili. 130 Ali nakon toga su smatrane one žene koje si vidio odjevene u crnu odjeću, s otvorenim ramenima i raspuštenom kosom; one su se za njih zagledale, iskušane njihovom ljepotom; i bile su odjevene njihovom moći, i odbacile odjeću djevica: 131 Zato su odbačeni iz doma Božjeg i predani tim ženama. Ali one koje nisu bile pokvarene njihovom ljepotom, ostale su u domu Božjem. Ovo, rekao je, je znak onog kamenja koje je bilo odbačeno. 132 I rekoh: "Gospodaru, šta ako se koji od ovih ljudi pokaje i odbaci želju za tim ženama, i obrati se, i vrati se ovim djevicama, i ponovo obuče svoju vrlinu, zar neće ući u kuću Božiju?" 133 Ući će, reče on, ako odlože sva djela tih žena i obnove moć ovih djevica i hode u njihovim djelima. 134 I zbog toga postoji zastoj u gradnji, da ako se pokaju, mogu biti dodani gradnji ove kule; ali ako se ne pokaju, da se drugi mogu izgraditi na njihovim mjestima, i tako mogu biti potpuno odbačeni. 135 Za sve ovo zahvalio sam Gospodu što je, ganut milosrđem prema svima onima na koje se zove ime njegovo, poslao nam anđela pokajanja da predsjedava nad nama koji smo sagriješili protiv njega; i što je osvježio naše duhove koji su bili gotovo na izmaku i koji nisu imali nade u spasenje, ali su sada osvježeni za obnovu života. 136 Tada rekoh: "Pokaži mi sada, gospodine, zašto ova kula nije izgrađena na zemlji, nego na stijeni, i na vratima?" On odgovori: "Glup si i nerazuman, zato to pitaš." 137 I rekoh: Gospodine, moram te sve pitati, jer ne razumijem ništa. Jer su svi tvoji odgovori veliki i izvrsni; a čovjek ih teško može razumjeti. 138 Čujte, reče on: Ime Sina Božijeg je veliko i bezgranično, i cijeli svijet je njime podržan. Ako je, dakle, rekoh ja, svako Božije stvorenje podržano njegovim Sinom, zašto ne bi podržao i one koje je pozvao, i koji nose njegovo ime i hode po njegovim zapovijedima? 139 Zar ne vidiš, reče on, da on podržava one koji svim srcem nose njegovo ime? On je, dakle, njihov temelj i rado podržava one koji ne poriču njegovo ime, već ga dragovoljno nose. 140 I rekoh: Gospodine, reci mi imena ovih djevica i onih žena koje su bile odjevene u crnu odjeću. 141 Čujte, reče on, imena onih djevica koje su moćnije i stoje na uglovima vrata. Ovo su njihova imena: 142 Prva se zove Vjera; druga Umjerenost; treća Moć; četvrta Strpljenje; ostalo što stoji ispod njih su Jednostavnost, Nevinost, Čednost, Vedrina, Istina, Razumijevanje, Sloga, Milosrđe. 143 Dakle, svako ko nosi ova imena i imena Sina Božijeg, ući će u kraljevstvo Božije. 144 Čujte sada, reče on, imena onih žena koje su bile odjevene u crnu odjeću. Od njih su četiri glavne: prva je Podmuklost; druga, Neuzdržavanje; treća, Nevjera; četvrta, Uživanje.
Treća knjiga o Herminom Pastiru - Poređenja
145 A ostalo što slijedi naziva se ovako: Tuga, Zloba, Požuda, Ljutnja, Laž, Glupost, Ponos i Mržnja. Sluga Božji, koji nosi ove duhove, vidjet će zaista kraljevstvo Božje, ali neće u njega ući. 146 Ali, gospodine, šta je to kamenje koje je izvađeno iz dubine i ugrađeno u zgradu? Deset, reče on, koji su postavljeni u temelj, predstavljaju prvo doba; sljedećih dvadeset i pet, drugo, pravednih ljudi. 147 Sljedećih trideset pet su proroci i sluge Gospodnje. A četrdeset su apostoli i učitelji propovijedanja Sina Božjeg. 148 I rekoh: Gospodine, zašto su djevice stavile čak i to kamenje u zgradu nakon što je uneseno kroz vrata? A on reče: Zato što su ovi prvo nosili te duhove, i nisu odstupili nijedan od jednog, ni ljudi od duhova, ni duhovi od ljudi: 149 Ali duhovi su bili povezani s tim ljudima čak i do dana njihove smrti; koji, da nisu imali te duhove sa sobom, ne bi mogli biti korisni za izgradnju ove kule. 150 I rekoh: "Gospodine, pokaži mi ovo dalje." On odgovori: "Šta pitaš? Zašto je ovo kamenje izašlo iz dubine i postavljeno u gradnju ove kule, budući da je davno nosilo te svete duhove." 151 Bilo je neophodno, rekao je, da se uzdignu po vodi, kako bi mogli naći mir. Jer ne bi mogli drugačije ući u kraljevstvo Božje, osim ako ne odlože smrtnost svog prijašnjeg života. 152 Oni, dakle, budući da su mrtvi, ipak su bili zapečaćeni pečatom Sina Božjega i tako su ušli u kraljevstvo Božje. 153 Jer prije nego što čovjek primi ime Sina Božjeg, on je određen za smrt; ali kada primi taj pečat, on je oslobođen smrti i dodijeljen životu. 154 Taj pečat je voda krštenja, u koju ljudi ulaze pod obavezom smrti, ali izlaze određeni za život. 155 Zato je i njima propovijedan ovaj pečat, i oni su ga iskoristili da uđu u kraljevstvo Božje. 156 I rekoh: Zašto je onda, gospodine, i ovih četrdeset kamenja izašlo s njima iz dubine, nakon što su već primili taj pečat? 157 On odgovori: Jer su ovi apostoli i učitelji, koji su propovijedali ime Sina Božjega, umirući nakon što su primili njegovu vjeru i moć, propovijedali onima koji su prije umrli; i dali su im ovaj pečat. 158 Oni su, dakle, sišli s njima u vodu i opet izašli. Ali ovi su sišli dok su bili živi i opet izašli živi; dok su oni koji su prije bili mrtvi sišli mrtvi, ali su izašli živi; 159 Kroz njih su, dakle, primili život i upoznali Sina Božjega: zbog čega su se s njima popeli i bili su sposobni ući u gradnju kule; i nisu bili posječeni, nego su unutra stavljeni cijeli; jer su umrli u pravednosti i u velikoj čistoti; samo im je ovaj pečat nedostajao. 160 Dakle, imate objašnjenje ovih stvari. 161 ¶ Odgovorih: Gospodine, recite mi sada šta se tiče tih planina, zašto su tako različite; neke jednog oblika, a neke drugog. 162 „Čuj“, reče on; „Ovih dvanaest gora koje vidiš, dvanaest su naroda koji čine cijeli svijet. Zato im Sina Božjega propovijedaju oni koje im je On poslao.“ 163 Ali zašto, rekoh ja, su oni različiti i svaki od njih je u istoj figuri? On odgovori: Slušajte. Tih dvanaest naroda koji posjeduju cijeli svijet, su dvanaest ljudi. 164 I kao što si vidio ove planine različitima, takve su i one. Stoga ću ti otkriti značenje i djelovanje svake planine.
165 Ali prvo, gospodine, rekoh, pokažite mi ovo; Budući da su ove planine tako različite, kako su se složile u izgradnju ove kule; i dovedene u jednu boju; i nisu ništa manje sjajne od onih koje su izašle iz dubine? 166 Jer, odgovori on, svi narodi pod nebom čuli su i vjerovali u isto ime Sina Božijeg, kojim su prizvani. 167 Stoga, primivši njegov pečat, svi su postali učesnici istog 1 razumijevanja i 2 znanja; i njihova vjera i ljubav su bili isti; i nosili su duhove ovih djevica zajedno s njegovim imenom. 168 I stoga je zgrada ove kule izgledala iste boje i sijala je poput sunčevog sjaja. 169 Ali nakon što su se tako složili u jednom umu, počelo je biti jedno tijelo od svih njih; međutim, neki od njih su se oskrnavili i bili odbačeni od vrste pravednika, te se ponovo vratili u svoje prijašnje stanje i postali još gori nego što su bili prije. 170 ¶ "Kako su," rekoh ja, "bili gori oni koji su poznavali Gospoda?" On odgovori: "Ako onaj koji ne poznaje Gospoda živi bezbožno, stiže ga kazna za bezbožnost." 171 Ali onaj koji je upoznao Gospoda, treba da se potpuno kloni svake zloće, i sve više da bude sluga pravednosti. 172 I ne čini li ti se onda da više griješi onaj koji bi trebao slijediti dobrotu, ako će preferirati dio grijeha; nego onaj koji vrijeđa ne poznajući Božju moć? 173 Stoga su ovi zaista osuđeni na smrt; ali oni koji su poznali Gospoda i vidjeli njegova čudesna djela, ako budu živjeli zlobno, bit će dvostruko kažnjeni i umrijet će zauvijek. 174 Kao što si, dakle, vidio da je kamenje, nakon što je bačeno iz kule, koja je bila odbačena, predano zlim i okrutnim duhovima; i vidio si kulu tako očišćenu, kao da je sva sagrađena od jednog kamena: 175 Tako će i crkva Božja, kada bude očišćena (zli i lažni, nestašni i sumnjičavi, i svi koji su se u njoj zlobno ponašali i počinili razne vrste grijeha, biti izbačeni) postat će jedno tijelo i bit će jedno razumijevanje, jedno mišljenje, jedna vjera i ista ljubav. 176 I tada će se Sin Božji radovati među njima i primiće svoj narod čistom voljom. 177 I rekoh: Gospodine, sve su ove stvari velike i časne; ali sada mi pokaži snagu i snagu svake planine: da svaka duša koja se uzda u Gospoda, kada čuje ove stvari, može počastiti njegovo veliko, divno i sveto ime. 178 Čujte, reče on, raznolikost ovih planina, to jest, dvanaest naroda. 179 ¶ Oni koji su vjerovali u prvu goru, koja je crna, jesu oni koji su se pobunili od vjere i govorili zle stvari protiv Gospoda i izdali sluge Božje. 180 Ovi su osuđeni na smrt, za njih nema pokajanja: i zato su crni, jer je njihova vrsta zla. 181 Od druge planine, koja je bila glatka, su licemjeri, koji su vjerovali, i učitelji nevaljalstva: a oni su sljedeći do prethodnih, koji nemaju u sebi plod pravednosti. 182 Jer kao što je njihova planina neplodna i bez ploda, tako i takvi ljudi doduše imaju ime kršćana, ali su prazni od vjere; niti u njima ima ikakvog ploda istine. 183 Ipak im je ostavljen prostor za pokajanje, ako ga iznenada pokušaju; ali ako okajaju, i oni će postati sudionici smrti s prethodnom vrstom.
Treća knjiga o Herminom Pastiru - Poređenja
184 Rekao sam: Gospodine, zašto je ostavljeno mjesta za pokajanje onima, a ne i prethodnim, s obzirom da su im grijesi gotovo isti? 185 Stoga, reče im, postoji povratak u život pokajanjem, jer nisu hulili na svog Gospodara, niti izdali sluge Božje, nego su svojom željom za dobitkom prevarili ljude, vodeći ih prema požudama grešnika; zato će zbog toga patiti. 186 Ipak, još uvijek im je ostavljeno mjesta za pokajanje, jer nisu rekli ništa zlo protiv Gospoda. 187 ¶ Oni koji su s treće planine, koja je imala trnje i kupine, jesu oni koji su vjerovali, ali neki od njih su bili bogati, a drugi zauzeti mnogim poslovima: kupine su njihovo bogatstvo: trnje, ti poslovi u koje su bili uključeni. 188 Oni koji su zapleteni u mnoge poslove i razne aktivnosti, ne pridružuju se slugama Božjim, nego lutaju, odvučeni poslovima kojima su zagušeni. 189 I tako se bogati teško prepuštaju razgovoru sa slugama Božjim, bojeći se da se od njih išta ne traži. Stoga će teško ući u kraljevstvo Božje. 190 Jer kao što ljudi s mukom hode bosi po trnju, tako će i ovakvi ljudi teško ući u kraljevstvo Božje. 191 Ipak, svima njima je naložen povratak ka pokajanju; ako se tome brzo vrate; da, budući da su u svojim prošlim danima zanemarili rad, u vremenu koje dolazi mogu učiniti nešto dobro. 192 Ako se, dakle, pokajavši se, budu činili djela pravednosti, živjet će; ali ako nastave u svojim zlim putevima, bit će predani onim ženama koje će im oduzeti život. 193 ¶ Što se tiče četvrte planine, koja je imala mnogo bilja, čiji je gornji dio zelen, ali korijenje suho, a neke od njih, dodirnute toplinom sunca, uvenuše; 194 Označava sumnjičave, koji su vjerovali, i neke druge koji nose Gospoda na svojim jezicima, ali ga nemaju u svom srcu: zato je njihova trava suha i bez korijena; jer žive samo u riječima, a njihova djela su mrtva. 195 Stoga, oni nisu ni mrtvi ni živi, a ujedno su i sumnjivi. Jer sumnjivi nisu ni zeleni ni suhi; to jest, ni mrtvi ni živi. 196 Jer kao što se bilje suši pri pogledu na sunce; tako se i sumnjičavi, čim čuju za progon i boje se neugodnosti, vraćaju svojim idolima i ponovo im služe, i stide se nositi ime svog Gospodara. 197 Ovakvi ljudi, dakle, nisu ni mrtvi ni živi; ipak, i oni mogu živjeti ako se odmah pokaju; ali ako ne, bit će predani tim ženama, koje će im oduzeti život. 198 ¶ Što se tiče pete planine koja je strma, a ipak ima zelenu travu: od ove vrste su oni koji su vjerovali, i zaista su vjerni, ali vjeruju s mukom; i drski su i uobraženi; za koje se misli da sve znaju, a zapravo ne znaju ništa. 199 Stoga, zbog ovog pouzdanja, znanje im je oduzeto; i u njih se unosi nepromišljena pretpostavka. 200 Ali se ponašaju uzvišeno i kao razboriti ljudi; i iako su budale, ipak bi izgledali kao učitelji. 201 Zbog te ludosti mnogi od njih, dok se uzdižu, postaju tašti i prazni. Jer smjelost i tašto samopouzdanje su vrlo zao duh. 202 Stoga su mnogi od njih odbačeni; ali drugi su, priznavši svoju grešku, pokajali se i pokorili se onima koji znaju. 203 A svima ostalima ove vrste dozvoljeno je pokajanje; budući da nisu bili toliko zli koliko glupi, koliko nerazumni.
204 Ako se ovi, dakle, pokaju, živjet će Bogu; ali ako ne, živjet će s tim ženama koje će nad njima vršiti svoju zloću. 205 ¶ Što se tiče šeste gore koja ima veće i manje pukotine, to su oni koji su vjerovali; ali oni u kojima su bile manje pukotine, to su oni koji su imali međusobne sporove; i zbog svojih svađa stagniraju u vjeri; 206 Ipak, mnogi od njih su se pokajali, a pokajaće se i ostali kada čuju moje zapovijedi; jer su njihove rasprave samo male i lako će se vratiti pokajanju. 207 Ali oni koji imaju veće pukotine, bit će kao tvrdo kamenje, sjećajući se zamjerki i uvreda, i puni gnjeva među sobom. Stoga su bačeni s kule i odbijeni da budu ugrađeni u njenu gradnju; jer takvi ljudi teško da će preživjeti. 208 Naš Bog i Gospod, koji vlada nad svim stvarima i ima moć nad svim svojim stvorenjima, neće se sjećati naših prijestupa, već ga lako umiruju oni koji priznaju svoje grijehe: ali čovjek, budući da je trom, smrtan, nemoćan i pun grijeha, ustraje u svom gnjevu protiv čovjeka; kao da je u njegovoj moći da ga spasi ili uništi. 209 Ali ja, kao anđeo koji je postavljen nad vašim pokajanjem, opominjem vas da ko god među vama ima takvu namjeru, treba je ostaviti po strani i vratiti se pokajanju; i Gospod će iscijeliti vaše prijašnje grijehe, ako se očistite od ovog zlog duha; ali ako to ne učinite, bit ćete mu predani na smrt. 210 ¶ Što se tiče sedme planine na kojoj je trava bila zelena i bujna, i cijela planina vjerna; i svaka vrsta stoke pasla je travom njenom, i što je više trave bilo pojedeno, to je više bujala: 211 Oni su takvi koji su vjerovali i uvijek su bili dobri i pravedni; i bez ikakvih razlika među sobom, ali su se ipak radovali slugama Božjim, obukavši duh ovih djevica; i uvijek su bili spremni pokazati milost svim ljudima, spremno dajući svima ljude od njihovog truda bez prekora i bez razmišljanja. 212 Zato je Gospod, videći njihovu jednostavnost i nevinost, umnožio ih u djelima njihovih ruku i dao im milost u svim njihovim djelima. 213 Ali ja, koji sam anđeo postavljen nad vašim pokajanjem, opominjem vas da svi koji su takve vrste nastave u istoj namjeri, da vaše sjeme ne bude zauvijek iskorijenjeno. 214 Jer vas je Gospod iskušao i upisao vas među naše; i svo vaše potomstvo prebivat će sa Sinom Božjim; jer ste svi od njegovog duha. 215 ¶ Što se tiče osme gore na kojoj je bilo mnogo izvora, kojima su se napajale sve vrste svih stvorenja Božjih; to su oni koji su vjerovali apostolima koje je Gospod poslao po cijelom svijetu da propovijedaju; 216 A neki od njih, budući da su učitelji, propovijedali su i poučavali čisto i iskreno, i nisu se ni najmanje pokoravali nikakvim zlim željama, već su neprestano hodili u pravednosti i istini. 217 Oni stoga razgovaraju među anđelima. 218 ¶ Opet; što se tiče devete planine koja je pustinja i puna zmija; to su oni koji su vjerovali, ali su imali mnogo mrlja: 219 To su takvi propovjednici koji pogrešno obavljaju svoju službu; otimaju imovinu udovica i siročadi; i služe sebi, a ne drugima, od onoga što su primili.
Treća knjiga o Herminom Pastiru - Poređenja
220 Oni, ako nastave u ovoj pohlepi, predali su se smrti i neće imati nikakve nade u život. Ali ako se obrate i budu iskreno obavljali svoju službu, mogu živjeti. 221 Što se tiče onih koji su zatečeni grubi, to su oni koji su zanijekali ime Gospodnje i nisu se vratili Gospodu, već su postali divlji i divlji; ne posvećujući se slugama Božjim; već su, budući da su odvojeni od njih, zbog malo nemara izgubili živote. 222 Jer kao što vinova loza koja je napuštena u živici i nikada nije obrađena, propada i korov je guši, te s vremenom podivlja i prestaje biti korisna svom gospodaru; tako su i ovakvi ljudi, očajavajući nad sobom i ukiselivši se, počeli biti beskorisni svom Gospodaru. 223 Ipak, ovima je, na kraju krajeva, dozvoljeno pokajanje, ako se ne utvrdi da su se u svojim srcima odrekli Krista; ali ako se utvrdi da ga se bilo koji od njih odrekao u svom srcu, ne mogu reći može li takav postići život. 224 Kažem, dakle, ako je iko poricao, treba se u ove dane vratiti pokajanju; jer ne može biti da iko ko sada poriče Gospoda, kasnije može postići spasenje: ipak, pokajanje se predlaže onima koji su ranije poricali. 225 Ali onaj koji se pokaje mora požuriti sa svojim pokajanjem, prije nego što se završi gradnja ove kule: inače će ga te žene predati smrti. 226 Ali oni koji su osakaćeni su prevaranti; a oni koji se miješaju jedni s drugima, to su zmije koje si vidio pomiješane na toj gori. 227 Jer kao što je zmijski otrov smrtonosan za ljude, tako i riječi takvih osoba zaraze i unište ljude. Stoga su osakaćeni u svojoj vjeri zbog takvog života koji vode. 228 Ipak, neki od njih, nakon što su se pokajali, bili su spašeni, a tako će i drugi iste vrste biti spašeni, ako se pokaju; ali ako ne, umrijet će od onih žena čiju moć i silu posjeduju. 229 ¶ Što se tiče desete gore, na kojoj su bila stabla koja su pokrivala stoku, to su oni koji su povjerovali, a neki od njih su bili biskupi, to jest, upravitelji crkava. 230 Drugi su takvo kamenje koje nije lažno, već s vedrim umom ugostilo sluge Božje. 231 Dakle, oni koji su postavljeni nad nižim službama; i štitili su siromašne i udovice; i uvijek održavali čedan život: stoga su i oni zaštićeni od Gospoda. 232 Ko god tako postupi, bit će počašćen kod Gospoda; i njihovo je mjesto među anđelima, ako nastave slušati Gospoda čak i do kraja. 233 ¶ Što se tiče jedanaeste planine na kojoj su bila stabla puna raznih vrsta plodova, to su oni koji su vjerovali i pretrpjeli smrt za ime Gospodnje; i izdržali su spremnom voljom i predali svoje živote svim srcem svojim. 234 I rekoh: Zašto onda, gospodine, zaista imamo sve te plodove, ali ipak neke ljepše od drugih? 235 „Poslušajte“, reče on: „Svi koji su patili za ime Gospodnje, Gospod ih smatra poštovanima; i svi njihovi prijestupi su izbrisani, jer su pretrpjeli smrt za ime Sina Božjega.“ 236 Čujte sada, zašto su im plodovi različiti, i neki od njih nadmašuju druge, oni koji su, dovedeni pred sudije i upitani, nisu se odrekli Gospoda, nego su spremno trpjeli; ovi su časniji kod Gospoda. Dakle, ovo su plodovi koji su najljepši. 237 Ali oni koji su bili bojažljivi i sumnjičavi, i koji su u sebi razmišljali da li da priznaju ili da se odreknu Hrista, a
ipak su patili; njihovi plodovi su manji, jer je ta misao došla u njihova srca. 238 Jer je zla i loša misao za slugu da razmišlja hoće li se odreći svog gospodara. Pazite dakle, vi koji imate takve misli, da ta misao ne ostane u vama i da ne umrete Bogu. 239 Ali vi koji podnosite smrt radi njegovog imena, dužni ste poštovati Gospoda, jer vas je smatrao dostojnima da nosite njegovo ime; i da ćete biti oslobođeni od svih svojih grijeha. 240 I zašto se onda radije ne smatrate sretnima? Zaista mislite da ako iko među vama pati, on čini veliko djelo? Jer Gospod vam daje život, a vi to ne razumijete. Jer vaši prijestupi su vas tlačili; i da niste patili radi imena njegova, sada biste bili mrtvi Gospodu, 241 Zato vam ovo govorim koji razmišljate hoćete li ga ispovijediti ili poreći: ispovijedite da imate Gospodina za Boga svoga; da ga se, poričući, ne biste predali u okove. 242 Jer svi narodi kažnjavaju svoje sluge koji poriču svoje gospodare; šta mislite da će vam učiniti Gospod, koji ima moć nad svim stvarima? 243 Stoga uklonite ove sumnje iz srca, da biste mogli vječno živjeti Bogu. 244 Što se tiče dvanaeste planine, koja je bila bijela, to su oni koji su vjerovali poput iskrene djece, u čije misli nikada nije ušla zloba, niti su ikada znali šta je grijeh, već su uvijek ostali u svom integritetu. 245 Stoga će ovakvi ljudi bez ikakve sumnje naslijediti kraljevstvo Božje; jer nikada ni u čemu nisu oskvrnuli zapovijedi Božje, nego su u iskrenosti ostali u istom stanju sve dane svog života. 246 Dakle, reče on, svako će ostati kao djeca bez zlobe; bit će časniji od svih onih o kojima sam do sada govorio; jer svu takvu djecu Gospod poštuje i cijeni kao prvu od svih. 247 Blago vama koji od sebe uklonite svaku zloću i obučete nevinost, jer ćete najprije vidjeti Gospodina. 248 I nakon što je tako završio svoje objašnjenje svih planina, rekoh mu: Gospodine, pokaži mi sada i šta se tiče kamenja koje je doneseno iz ravnice i stavljeno u kulu u sobu onih koji su odbačeni: 249 Kao i u vezi s onim okruglim kamenjem koje je dodano u gradnju kule: a također i s onim koje je i dalje ostalo okruglo. 250 ¶ Čujte sada, kaže on, o onom kamenju koje je doneseno iz ravnice u gradnju kule i postavljeno u prostoriju onih koji su odbačeni; to je korijenje te bijele planine. 251 Stoga, budući da su oni koji su vjerovali u tu planinu bili vrlo nevini, gospodar ove kule naredio je da se oni koji su bili od korijena ove planine smjeste u zgradu. 252 Jer je znao da ako budu smješteni u ovu zgradu, ostat će svijetli; niti će iko od njih više postati crn. 253 Ali da je dodao na ovaj način s ostatka planina, gotovo bi morao ponovo posjetiti kulu i očistiti je. 254 Sada svo ovo bijelo kamenje su mladići koji su vjerovali, ili će vjerovati; jer su svi iste vrste. Blago ovoj vrsti, jer je nevina. 255 Čujte sada i o tom okruglom i sjajnom kamenju: sve je to s ove bijele planine. Ali se stoga nalazi okruglim, jer ih je njihovo bogatstvo malo zamračilo od istine i zaslijepilo im oči:
Treća knjiga o Herminom Pastiru - Poređenja
256 Ipak, oni nikada nisu odstupili od Gospoda, niti je ikakva zla riječ izašla iz njihovih usta; nego sve pravednost, i vrlina, i istina. 257 Kad je, dakle, Gospod vidio njihov um i da bi mogli ukrasiti istinu, zapovjedio je da nastave s dobrim i da svoje bogatstvo uštede: 258 Jer nije htio da ih se potpuno oduzme, da bi s onim što je ostalo učinili nešto dobro i živjeli Bogu; jer su i oni dobre vrste. 259 Stoga je od njih bilo malo odsječeno, i tako su bili smješteni u gradnju ove kule. 260 ¶ Što se tiče ostalih koji su i dalje bili okrugli, a nisu bili smatrani prikladnima za gradnju ove kule, jer još nisu primili pečat; oni su vraćeni na svoje mjesto, jer su se pokazali vrlo okruglima. 261 Ali ovaj sadašnji svijet mora biti odsječen od njih, i taštine njihovog bogatstva; i tada će biti spremni za kraljevstvo Božje. Jer moraju ući u kraljevstvo Božje, jer je Bog blagoslovio ovu nevinu vrstu. 262 Stoga se od ove vrste nitko neće sablazniti; jer ako itko od njih, kušan od strane đavola, sagriješi, uskoro će se vratiti svome Gospodinu Bogu. 263 Ja, anđeo pokajanja, smatram vas sretnima, sve koji ste nevini kao mala djeca, jer je vaš dio dobar i častan kod Gospodina. 264 I kažem svima vama koji ste primili ovaj pečat; čuvajte jednostavnost i ne sjećajte se prijestupa koji su vam učinjeni, niti nastavite u zlobi ili gorčini zbog sjećanja na prijestupe. 265 Nego postanite jedan duh i osigurajte lijekove za ove zle rane i uklonite ih od sebe; da se gospodar ovaca tome raduje; jer će se radovati ako sve nađe zdravima. 266 Ali ako se ijedna od ovih ovaca nađe raspršena, teško pastirima; ali ako se i sami pastiri rasprše, šta će odgovoriti gospodaru ovčinjaka? Hoće li reći da su ih ovce uznemirile? Ali im se neće vjerovati. 267 Jer nevjerovatno je da pastir trpi zbog svog stada; i bit će još kažnjeniji zbog svoje laži. 268 Sada sam ja pastir; i posebno moram dati izvještaj o vama. 269 ¶ Zato pazite na sebe dok se kula još gradi. Gospod prebiva u onima koji ljube mir; jer je mir voljen; ali je daleko od svadljivih i onih koji su puni zlobe. 270 Zato mu vrati duh cijelog, kao što si ga i primio. Jer ako daš valjaču haljinu novu i cijelu, očekivat ćeš da ćeš je dobiti cijelu; ako ti je, dakle, valjač vrati poderanu, hoćeš li je primiti? 271 Zar se ne bi odmah razljutio i prekorio ga govoreći: ‘Dao sam ti cijelu svoju haljinu; zašto si je poderao i učinio je beskorisnom za mene? Sada mi nije od koristi zbog poderotine koju si na njoj napravio. Zar ne bi sve ovo rekao valjaču zbog poderotine koju je napravio na tvojoj haljini?’ 272 Ako se, dakle, brineš za svoju haljinu i žališ se što je nisi primio cijelu, šta misliš da će učiniti Gospod, koji ti je dao svog Duha cijelog, a ti si ga učinio sasvim nekorisnim, tako da ne može biti koristan svom Gospodu? Jer, pošto si ga iskvario, više mu nije koristan. 273 Neće li, dakle, Gospod učiniti isto sa svojim Duhom, zbog tvog djela? Nesumnjivo, rekoh, on će učiniti isto svima onima za koje nađe da se i dalje sjećaju uvreda.
274 Ne gazi, dakle, po njegovoj milosti, nego ga radije poštuj, jer je tako strpljiv s vašim prijestupima, a ne kao jedan od vas; nego se pokaj, jer će ti to biti korisno. 275 ¶ Sve ove stvari koje su gore napisane, ja pastir, anđeo pokajanja, pokazao sam i govorio slugama Božjim. 276 Ako, dakle, vjerujete i slušate ove riječi i hodite po njima i ispravljate svoje puteve, živjet ćete. Ali ako ostanete u zlu i sjećanju na uvrede, nijedan takav grešnik neće živjeti Bogu. 277 Sve ovo što sam trebao reći, ovako sam ti predao. Tada me pastir upita: "Jesi li me pitao za sve?" Odgovorih: "Gospodine, jesam." 278 Zašto onda, reče on, nisi pitao o razmacima između ovog kamenja koje je postavljeno u zgradi, da ti i to objasnim? Odgovorih: Gospodine, zaboravio sam. Čuj, dakle, reče on, i o ovome. 279 To su oni koji su sada čuli ove naredbe i pokajali se svim srcem; 280 I kada je Gospod vidio da je njihovo pokajanje dobro i čisto i da u njemu mogu nastaviti, naredio je da se njihovi prijašnji grijesi izbrišu. Jer ta mjesta su bila njihovi grijesi i stoga su poravnata da se ne bi pojavila. SLIČNOST 10 1 Nakon što sam napisao ovu knjigu, anđeo koji me je predao tom pastiru uđe u kuću u kojoj sam bio i sjede na krevet, a pastir stajaše mu s desne strane. 2 Tada me je pozvao i rekao mi: "Predao sam tebe i tvoju kuću ovom pastiru da te on zaštiti." Rekao sam: "Da, Gospode." 3 Dakle, ako ćeš biti zaštićen od svih nevolja i svake okrutnosti, i imati uspjeha u svakoj dobroj riječi i djelu; i imati svu vrlinu i pravednost; hodi po onim zapovijedima koje ti je dao i imat ćeš vlast nad svakim grijehom. 4 Jer ako se budeš držao tih zapovijedi, sva požuda i zadovoljstvo ovoga svijeta bit će ti podložni; i uspjeh će te pratiti u svakom dobrom pothvatu. 5 Stoga, prihvati njegovu ozbiljnost i skromnost prema tebi i reci svima da je on u velikoj časti i ugledu kod Boga, i da je knez velike vlasti i moćan u svojoj službi. 6 Samo njemu je data moć pokajanja po cijelom svijetu. Zar ti se ne čini da on ima veliki autoritet? 7 Ali vi prezirete njegovu dobrotu i skromnost koju prema vama iskazuje. 8 Rekoh mu: "Gospodaru, pitaj ga, otkad je ušao u moju kuću, jesam li učinio išta nereda ili ga uvrijedio nečim?" 9 Znam, reče on, da nisi učinio ništa nereda, niti ćeš od sada učiniti nešto slično; i zato ti ovo govorim da bi ustrajao; jer mi je dao dobar izvještaj o tebi, 10 Ali ćeš ovo govoriti drugima, da oni koji su se pokajali ili će se pokajati, budu istog mišljenja kao i ti; i on će i meni dati jednako dobar izvještaj o njima, i ja ću učiniti isto Gospodu. 11 Odgovorih; Gospodine, objavljujem svim ljudima čudesna djela Božja; i nadam se da će se svi koji ih ljube i koji su prije griješili, kada čuju ove stvari, pokajati i povratiti život. 12 „Nastavite, dakle“, reče on, „u ovoj službi i ispunite je. I ko god bude činio po zapovijedima ovog pastira, živjet će i imat će veliku čast i ovdje i kod Gospodina.“
Treća knjiga o Herminom Pastiru - Poređenja
13 Ali oni koji ne čuvaju njegove zapovijedi, bježe od svog života i protive mu se. A oni koji ne slijede njegove zapovijedi, predat će se smrti i bit će svaki kriv za svoju vlastitu krv. 14 Ali ja ti kažem, drži se ovih zapovijedi i naći ćeš lijeka za sve grijehe svoje. 15 ¶ Štaviše, poslao sam ove djevice da žive s tobom; jer sam vidio da su vrlo ljubazne prema tebi. Stoga ćeš ih imati za svoje pomoćnice, da bi bolje mogao vršiti zapovijedi koje ti je dao; jer se ove zapovijedi ne mogu vršiti bez ovih djevica. 16 I vidim kako su voljni biti s tobom; i zapovjedit ću im da ne napuste svi tvoju kuću. 17 Samo očisti svoju kuću, jer će oni rado živjeti u čistoj kući. Jer su čisti i čedni i marljivi; i svi oni imaju milost kod Gospoda. 18 Ako, dakle, tvoja kuća bude čista, oni će ostati s tobom. Ali ako se i najmanje ne oskvrne, odmah će napustiti tvoju kuću: jer ove djevice ne mogu podnijeti nikakvu vrstu oskvrnuća. 19 Rekoh mu: ‘Gospodine, nadam se da ću im se toliko svidjeti da će uvijek rado boraviti u mojoj kući. I kao što se onaj kome si me povjerio ne žali na mene, tako se ni oni neće žaliti.’ 20 Tada reče tom pastiru: Vidim da će sluga Božji živjeti i držati se ovih zapovijedi i smjestiti ove djevice u čisto prebivalište. 21 Rekavši to, preda me natrag tom pastiru, a zatim dozva djevice i reče im: "Budući da vidim da ćete rado živjeti u kući ovog čovjeka, preporučujem vam njega i njegovu kuću, da nikako ne izlazite iz njegove kuće." I oni rado poslušaše ove riječi. 22 ¶ Tada mi reče: "Muževno nastavi u svojoj službi; objavi svim ljudima velike stvari Božje i naći ćeš milost u ovoj službi." 23 I ko god bude hodio po ovim zapovijedima, živjet će i bit će sretan u svom životu. Ali onaj koji ih zanemari, neće živjeti i bit će nesretan u svom životu. 24 Reci svima da ko god može činiti dobro, ne prestaje činiti dobra djela, jer im je to korisno. Jer bih želio da svi ljudi budu oslobođeni neugodnosti u kojima se nalaze. 25 Jer onaj ko u svom svakodnevnom životu ima oskudice i trpi neugodnosti, nalazi se u velikoj muci i nuždi. Stoga, ko takvu dušu oslobodi od nužde, zadobija veliku radost za sebe. 26 Jer onaj ko je ožalošćen takvim neugodnostima, jednako je mučen kao da je u okovima. I mnogi su zbog takvih nesreća, ne mogavši ih podnijeti, odlučili čak i da se unište. 27 Dakle, onaj koji zna za nesreću takvog čovjeka i ne oslobodi ga od nje, čini veliki grijeh i kriv je za njegovu krv. 28 Zato se vješbajte u dobrim djelima, svi oni kojima je Gospod dao sposobnost, da se ne dovrši gradnja kule dok oklijevate da ih činite; jer je zbog vas gradnja zaustavljena. 29 Ako se, dakle, ne požurite da činite dobro, kula će biti dovršena, a vi ćete biti isključeni iz nje. 30 I nakon što je to sa mnom rekao, ustade s postelje i ode, vodeći sa sobom pastira i djevice. 31 Ipak mi reče da će vratiti pastira i djevice u moju kuću. Amin.