2 Korinćanima
24 Ne zato što imamo vlast nad vašom vjerom, nego smo pomagači vašoj radosti, jer vi vjerom stojite.
POGLAVLJE 1
1 Ali to sam odredio sa sobom, da neću više doći k vama u teškoći. 2 Jer ako ja tebe činim žao, ko je onda onaj koji me raduje, nego onaj koji sam ja žao? 3 I ovo sam vam pisao da, kada dođem, ne bih imao tugu od onih kojima bih se trebao radovati; imam povjerenja u sve vas, da je moja radost radost svih vas. 4 Jer od velike nevolje i tjeskobe srca pisah vam s mnogo suza; ne da biste bili ožalošćeni, nego da biste spoznali ljubav koju ja imam u izobilju prema vama. 5 Ali ako je tko nanio žalost, nije me ožalostio, nego djelomično, da vam svima ne naplatim previše. 6 Takvom čovjeku je dovoljna ova kazna, koju su mnogi nanijeli. 7 Tako da mu, naprotiv, radije oprostite i tješite ga, da možda takvog ne bi progutala prevelika tuga. 8 Zato vas molim da potvrdite svoju ljubav prema njemu. 9 Jer u tu svrhu i pisah, da znam dokaz o vama, jeste li poslušni u svemu. 10 Kome vi oprostite bilo šta, opraštam i ja: jer ako sam išta oprostio, kome sam to oprostio, zbog vas sam to oprostio u ličnosti Krista; 11 Da nam Sotona ne bi izvukao prednost: jer mi nismo neznani o njegovim naumima. 12 Nadalje, kada sam došao u Troadu da propovijedam Kristovo evanđelje, i kada su mi se otvorila vrata od Gospoda, 13 Nisam imao pokoja u svome duhu, jer nisam našao Tita, brata svoga; ali oprostivši se s njima, otišao sam odande u Makedoniju. 14 Sada neka je hvala Bogu, koji nas uvijek čini da trijumfujemo u Kristu, i na svakom mjestu pokazuje miris njegovog znanja preko nas. 15 Jer mi smo Bogu ugodan miris Kristov u onima koji su spašeni i u onima koji propadaju. 16 Za jednoga smo miris smrti do smrti; a drugome miris života za život. I ko je dovoljan za ove stvari? 17 Jer mi nismo kao mnogi koji kvare riječ Božju, nego iskreno, ali kao od Boga, pred Bogom govorimo u Kristu.
1 Pavle, po volji Božjoj apostol Isusa Krista, i Timotej brat naš, crkvi Božjoj koja je u Korintu, sa svim svetima koji su u svoj Ahaji: 2 Blagodat vam i mir od Boga Oca našega i od Gospoda Isusa Hrista. 3 Blagoslovljen Bog, Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe; 4 Koji nas tješi u svim našim nevoljama, da bismo mogli utješiti one koji su u svakoj nevolji, utjehom kojom se i mi sami tješimo od Boga. 5 Jer kao što u nama obiluju muke Kristove, tako je i utjeha naša obiluje Kristom. 6 I bilo da smo u nevolji, to je za vašu utjehu i spasenje, koje je djelotvorno u podnošenju istih stradanja koje i mi trpimo; ili bilo da se utješimo, to je za vašu utjehu i spasenje. 7 I naša nada u vas je postojana, znajući da kao što ste sudionici stradanja, tako ćete biti i utjehe. 8 Jer ne bismo htjeli, braćo, da ne znate za našu nevolju koja nas je zadesila u Aziji, da smo bili pritisnuti preko mjere, iznad snage, tako da smo očajavali čak i za život: 9 Ali imali smo smrtnu kaznu u sebi, da se ne uzdamo u sebe, nego u Boga koji vaskrsava mrtve: 10 Koji nas je izbavio od tako velike smrti, i izbavlja: u koga se uzdamo da će nas još izbaviti; 11 Vi također zajedno pomažete molitvom za nas, da za dar koji nam je uručen putem mnogih osoba zahvaljuju mnogi u naše ime. 12 Jer naša je radost ovo, svjedočanstvo naše savjesti, da smo u jednostavnosti i pobožnoj iskrenosti, ne s telesnom mudrošću, nego po milosti Božjoj, vodili svoj razgovor u svijetu, a još više prema vama. 13 Jer ne pišemo vam ništa drugo osim onoga što čitate ili priznajete; i vjerujem da ćete priznati do kraja; 14 Kao što ste i vi nas dijelom priznali, da smo mi vaša radost, kao što ste i vi naši u dan Gospodina Isusa. 15 I u ovom povjerenju namjeravao sam prije doći k vama, da biste mogli imati drugu korist; 16 I da prođem pored vas u Makedoniju, i da opet dođem iz Makedonije k vama, i da me od vas dovedu na mom putu prema Judeji. 17 Kada sam, dakle, tako razmišljao, jesam li koristio lakoću? ili stvari koje namjeravam, da li namjeravam po tijelu, da sa mnom bude da, da, i ne, ne? 18 Ali pošto je Bog istinit, naša riječ prema vama nije bila da i ne. 19 Jer Sin Božji, Isus Krist, koga smo mi propovijedali među vama, čak i ja i Silvan i Timotej, nije bio da i ne, nego je u njemu bilo da. 20 Jer sva su Božja obećanja u njemu da, i u njemu Amen, na slavu Božju preko nas. 21 Onaj koji nas učvršćuje s vama u Kristu i koji nas je pomazao je Bog; 22 Koji nas je također zapečatio i dao zalog Duha u naša srca. 23 Štaviše, pozivam Boga za zapis na svoju dušu, da vas poštedim još nisam došao u Korint.
POGLAVLJE 2
POGLAVLJE 3 1 Počinjemo li ponovo sami sebe pohvaljivati? ili trebamo, kao neki drugi, vama pohvalne poslanice, ili vaša pohvalna pisma? 2 Vi ste naša poslanica zapisana u našim srcima, poznata i čitana od svih ljudi: 3 Budući da ste očito proglašeni Kristovom poslanicom koju smo mi služili, napisanom ne mastilom, nego Duhom Boga živoga; ne u kamenim pločama, već u mesnatim pločama srca. 4 I takvo povjerenje imamo preko Krista prema Bogu: 5 Nije da smo sami sebi dovoljni da bilo šta mislimo kao o sebi; ali naša dovoljnost je od Boga; 6 Koji nas je također učinio sposobnim služiteljima novoga zavjeta; ne od slova, nego od duha: jer slovo ubija, a duh oživljava.