Nikodemovo jevanđelje, koje se ranije zvalo Djela Pontija Pilata POGLAVLJE 1 1 Ana i Kajafa, i Suma, i Datam, Gamalijel, Juda, Levi, Neftalim, Aleksandar, Kir i drugi Jevreji, išli su kod Pilata u vezi s Isusom, optužujući ga za mnoge loše zločine. 2 I rekoše: Sigurni smo da je Isus sin Josipa drvodjelje, zemlje rođene od Marije, i da se proglašava Sinom Božjim i kraljem; i ne samo to, već pokušava ukidanje subote i zakona naših očeva. 3 Pilat je odgovorio; Šta je to što on izjavljuje? i šta je to što pokušava da rastvori? 4 Jevreji mu rekoše: Imamo zakon koji zabranjuje da se liječi subotom; ali on izliječi i hrome i gluhe, one koji su oboljeli od paraliza, slijepe, gubavce i demone, tog dana zlim metodama. 5 Pilat je odgovorio: Kako to može učiniti zlim metodama? Oni su odgovorili: On je čarobnjak i izgoni đavole pomoću kneza đavola; i tako sve stvari postaju njemu podložne. 6 Tada je Pilat rekao: Čini se da istjerivanje đavola nije djelo nečistog duha, već proizlazi iz sile Božje. 7 Jevreji su odgovorili Pilatu: Molimo vaše visočanstvo da ga pozovete da se pojavi pred vašim sudom i da ga sami saslušate. 8 Tada Pilat dozva glasnika i reče mu: Na koji način će Hristos biti doveden ovamo? 9 Tada je glasnik izašao, i poznavajući Krista, poklonio mu se; i raširivši po zemlji ogrtač koji je imao u ruci, reče: Gospode, hodaj po ovome i uđi, jer te zove namjesnik. 10 Kada su Jevreji shvatili šta je glasnik uradio, uzviknuli su (protiv njega) Pilatu i rekli: „Zašto mu nisi dao njegov poziv preko bidla, a ne preko glasnika? – Jer glasnik, kada ga je video, poklonio mu se i raširio ogrtač koji je imao u ruci na zemlji pred sobom i rekao mu: Gospode, zove te namjesnik. 11 Tada Pilat dozva glasnika i reče: Zašto si tako učinio? 12 Glasnik je odgovorio: Kad si me poslao iz Jerusalima u Aleksandra, vidio sam Isusa kako sjedi u zlobnoj figuri na magarcu, a djeca Hebreja povikaše: Osana, držeći grane drveća u rukama. 13 Drugi su raširili svoje haljine na putu i govorili: Spasi nas, ti koji si na nebesima! blagosloven je onaj koji dolazi u ime Gospodnje. 14 Tada Židovi povikaše protiv glasnika i rekoše: "Djeca Hebreja izgovarala su svoje aklamacije na hebrejskom jeziku; i kako bi ti, koji si Grk, mogao razumjeti hebrejski? 15 Glasnik im odgovori i reče: Pitao sam jednog od Jevreja i rekao: Šta je ovo što djeca viču na hebrejskom jeziku? 16 I on mi to objasni govoreći, oni viču Hosana, što se tumači: O, Gospode, spasi me; ili, Gospode, spasi. 17 Tada im Pilat reče: Zašto vi sami svjedočite o riječima koje su izgovorila djeca, naime, svojom tišinom? U čemu je glasnik pogriješio? I oni su ćutali. 18 Tada namjesnik reče glasniku: Izađi i potrudi se da ga na bilo koji način uvedeš. 19 Ali glasnik iziđe i učini kao prije; i reče: Gospode, uđi, jer te zove namjesnik. 20 I dok je Isus ulazio sa zastavnicima, koji su nosili zastave, njihovi vrhovi su se poklonili i klanjali Isusu. 21 Nakon čega su Jevreji još žešće uzvikivali protiv zastavnika. 22 Ali Pilat reče Židovima: Znam da vam nije drago što su se vrhovi standarda sami po sebi klanjali i klanjali Isusu; ali zašto uzvikujete protiv zastavnika, kao da su se poklonili i klanjali? 23 Oni su odgovorili Pilatu: Videli smo kako se zastavnici klanjaju i klanjaju Isusu. 24 Tada je namjesnik pozvao zastavnike i rekao im: Zašto ste to učinili?
25 Zastavnici rekoše Pilatu: Svi smo mi pagani i obožavamo bogove u hramovima; i kako da razmišljamo o tome da ga obožavamo? U rukama smo držali samo standarde, a oni su se klanjali i obožavali ga. 26 Tada je Pilat rekao upraviteljima sinagoge: "Izaberite li sami jake ljude, neka drže standarde, pa ćemo vidjeti hoće li se tada sami sagnuti. 27 Tako su židovske starješine potražile dvanaest najjačih i najsposobnijih staraca i natjerali ih da drže zastave i stali su pred upravitelja. 28 Tada Pilat reče glasniku: Izvedi Isusa i na neki način ga opet uvedi. I Isus i glasnik iziđoše iz hodnika. 29 I Pilat je pozvao zastavnike koji su prije nosili zastave i zakleo im se da će im odsjeći glave, ako nisu na taj način ponijeli zastave kada je Isus prije ušao. 30 Tada je namjesnik zapovjedio Isusu da ponovo uđe. 31 I glasnik je učinio kao što je učinio prije, i vrlo je molio Isusa da ode na svoj ogrtač, i da hoda po njemu, i on je zaista hodao po njemu i ušao. 32 I kada je Isus ušao, zastave su se poklonile kao i prije, i poklonile mu se. POGLAVLJE 2 1 A kad je Pilat to vidio, uplašio se i htio je ustati sa svog mjesta. 2 Ali dok je on mislio ustati, njegova vlastita žena, koja je stajala podalje, posla k njemu govoreći: "Nemoj ništa s tim pravednim čovjekom; jer sam mnogo patio zbog njega u viziji ove noći. 3 Kad su Židovi to čuli, rekli su Pilatu: "Nismo li ti rekli: On je čarolija?" Gle, on je usnio tvoju ženu. 4 Pilat tada pozva Isusa i reče: "Čuo si šta svjedoče protiv tebe, a ne odgovaraš?" 5 Isus je odgovorio: Da nisu imali moć govora, ne bi mogli govoriti; ali pošto svako ima komandu svojim jezikom, da govori i dobro i loše, neka gleda na to. 6 Ali židovske starešine odgovoriše i rekoše Isusu: Na šta da gledamo? 7 Kao prvo, znamo ovo o tebi, da si rođen od bluda; drugo, da su zbog tvoga rođenja djeca pobijena u Betlehemu; treće, da su tvoj otac i majka Marija pobjegli u Egipat, jer nisu mogli vjerovati svom narodu. 8 Neki od Jevreja koji su stajali po strani govorili su povoljnije, Ne možemo reći da je rođen od bluda; ali znamo da je njegova majka Marija bila zaručena za Josipa, tako da on nije rođen bludom. 9 Tada je Pilat rekao Židovima koji su potvrdili da je rođen od bluda: "Ovo vaše izvješće nije istinito, budući da je bila zaruka, jer oni svjedoče koji su iz vašeg naroda. 10 Ana i Kajafa rekoše Pilatu: Za sve ovo mnoštvo ljudi koji viču, da je rođen od bluda i da je čarolija; ali oni koji ga poriču da se rodi kroz blud, njegovi su prozeliti i učenici. 11 Pilat odgovori Ani i Kajafi: Ko su prozeliti? Oni su odgovorili: To su oni koji su djeca pagana, i nisu postali Židovi, nego su njegovi sljedbenici. 12 Tada odgovori Eleazer, i Asterije, i Antonije, i Jakov, Kara i Samuilo, Izak i Finej, Krisp i Agripa, Ana i Juda: Mi nismo prozeliti, nego djeca Židova, i govorimo istinu, i bili smo prisutni kada je Marija bio zaručen. 13 Tada se Pilat obraćajući dvanaestorici ljudi koji su to govorili, reče im: Zaklinjem vas životom Cezarovim da vjerno kažete da li je rođen od bluda i da su istinite stvari koje ste ispričali. 14 Oni odgovoriše Pilatu: "Imamo zakon po kojem nam je zabranjeno da se zaklinjemo, jer je to grijeh: Neka se zakunu životom Cezarovim da nije kako smo rekli, a mi ćemo biti zadovoljni da budemo pogubljeni. 15 Tada Ana i Kajafa rekoše Pilatu: Tih dvanaest ljudi neće vjerovati da ga znamo da je nisko rođen i da je čarobnjak, iako se pretvara da je sin Božji i kralj: što smo mi do sada od vjerovanja, da drhtimo da čujemo.
16 Tada je Pilat zapovjedio svima da izađu osim dvanaestorici ljudi koji su rekli da nije rođen od bluda, a Isusu da se povuče na daljinu, i reče im: Zašto Židovi imaju na umu da ubiju Isusa? 17 Oni mu odgovoriše: Ljute se jer je dao lijekove u subotu. Pilat je rekao: "Hoće li ga ubiti za dobro djelo?" Kažu mu: Da, gospodine. POGLAVLJE 3 1 Tada je Pilat, ispunjen gnjevom, izašao iz dvorane i rekao Jevrejima: Pozivam cijeli svijet da svjedoči da ne nalazim nikakvu krivicu na tom čovjeku. 2 Jevreji odgovoriše Pilatu: Da nije bio zao, ne bismo ga doveli pred tebe. 3 Pilat im reče: Uzmite li ga i sudite po zakonu svom. 4 Tada Jevreji rekoše: Nije nam dopušteno nikoga pogubiti. 5 Pilat reče Židovima: Zapovijed, dakle, ne ubij, pripada vama, ali ne meni. 6 I opet uđe u dvoranu, pozva Isusa nasamo i reče mu: Jesi li ti kralj židovski? 7 A Isus odgovarajući reče Pilatu: "Zar ti to govoriš od sebe, ili su ti Židovi rekli za mene?" 8 Pilat odgovarajući reče Isusu: Jesam li ja Židov? Cijeli narod i vladari Židova predali su te meni. sta si uradio? 9 Odgovori Isus i reče: Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta; da je moje kraljevstvo od ovoga svijeta, onda bi se moje sluge borile, a ja ne bih bio predan Židovima; ali sada moje kraljevstvo nije otuda. 10 Pilat reče: Jesi li ti onda kralj? Isus odgovori: Ti kažeš da sam ja kralj; zato sam se rodio i radi toga dođoh na svijet; i u tu svrhu sam došao, da svjedočim istinu; i svaki koji je od istine, sluša moj glas. 11 Reče mu Pilat: Šta je istina? 12 Isus je rekao, Istina je s neba. 13 Pilat reče: Zato istina nije na zemlji. 14 Isus reče Pilatu: Vjeruj da je istina na zemlji među onima koji, kada imaju moć rasuđivanja, upravljaju istinom i prave ispravan sud. POGLAVLJE 4 1 Tada Pilat ostavi Isusa u predvorju, iziđe Židovima i reče: Ne nalazim nikakvu grešku u Isusu. 2 Rekoše mu Židovi: "A on reče: Ja mogu srušiti hram Božji i za tri dana ga ponovo sagraditi. 3 Reče im Pilat: O kakvom hramu govori? 4 Rekoše mu Židovi: Ono što je Salomon gradio četrdeset i šest godina, rekao je da će uništiti, a za tri dana sagraditi. 5 Pilat im opet reče: Ja sam nevin od krvi tog čovjeka; da li gledate na to. 6 Jevreji mu govore: Njegova krv na nas i našu djecu. Tada Pilat sazvavši starješine i književnike, svećenike i levite, reče im nasamo: Ne činite tako! Nisam našao ništa u vašoj optužbi (protiv njega) u vezi sa njegovim izlječenjem bolesnika i kršenjem subote, dostojnim smrti. 7 Sveštenici i Leviti odgovoriše Pilatu: Za života Cezara, ako je neko bogohulnik, dostojan je smrti; ali ovaj je hulio na Gospoda. 8 Tada je guverner ponovo naredio Jevrejima da odu iz dvorane; i dozvavši Isusa reče mu: Šta da radim s tobom? 9 Isus mu odgovori: Učini kako je napisano. 10 Pilat mu reče: Kako je napisano? 11 Isus mu reče: Mojsije i proroci su proricali o mojoj patnji i uskrsnuću. 12 Židovi su čuvši to bili razdraženi i rekoše Pilatu: Zašto ćeš više slušati hulu tog čovjeka? 13 Pilat im kaže: Ako vam se ove riječi čine hulom, uzmite ga, dovedite ga u svoj sud i sudite ga po svom zakonu. 14 Židovi odgovaraju Pilatu: Naš zakon kaže da će biti dužan primiti trideset i devet udaraca, ali ako na ovaj način huli na Gospoda, biće kamenovan.
15 Pilat im kaže: Ako je taj njegov govor bio bogohuljenje, sudite ga po svom zakonu. 16 Židovi govore Pilatu: Naš zakon nam nalaže da nikoga ne pogubimo; želimo da bude razapet, jer zaslužuje smrt na križu. 17 Reče im Pilat: Ne dolikuje da bude razapet: neka ga samo bičuju i otjeraju. 18 Ali kad je namjesnik pogledao nazočni narod i Židove, vidio je mnoge Židove u suzama, i rekao je judejskim glavarima: "Ne želi sav narod njegovu smrt. 19 Starešine judejske odgovoriše Pilatu: Mi i sav narod smo došli ovamo upravo zbog toga, da on umre. 20 Pilat im reče: Zašto da umre? 21 Rekoše mu: Zato što se proglašava Sinom Božjim i Kraljem. POGLAVLJE 5 1 Ali Nikodem, neki Jevrejin, stade pred upravitelja i reče: Molim te, pravedni sudijo, da mi daš naklonost sa slobodom da kažem nekoliko reči. 2 Pilat mu reče: Govori. 3 Nikodem reče: Govorio sam starješinama židovskim, književnicima, svećenicima i levitima i svom mnoštvu Židova u njihovoj skupštini; Šta biste uradili sa ovim čovekom? 4 On je čovjek koji je učinio mnoga korisna i slavna čuda, kakva nijedan čovjek na zemlji nije učinio, niti će ih ikada učiniti. Pusti ga i ne čini mu ništa loše; ako dolazi od Boga, njegova čuda (njegova čudesna izlječenja) će se nastaviti; ali ako od ljudi, oni će propasti. 5 Tako je Mojsije, kada ga je Bog poslao u Egipat, učinio čuda koja mu je Bog zapovjedio pred faraonom, kraljem Egipta; i iako su magovi te zemlje, Jannes i Jambres, svojom magijom činili ista čuda koja je činio Mojsije, ipak nisu mogli učiniti sve što je on učinio; 6 I čuda koja su magovi činili, nisu bila od Boga, kao što znate, o književnici i fariseji; ali oni koji su ih činili izginuše i svi koji im povjerovaše. 7 A sada pustite ovog čovjeka; jer su sama čuda za koja ga optužujete, od Boga; i nije dostojan smrti. 8 Jevreji tada rekoše Nikodimu: Jesi li postao njegov učenik i držiš govore u njegovu korist? 9 Nikodim im reče: Da li je i namjesnik postao njegov učenik i da li on govori za njega? Nije li ga Cezar postavio na to visoko mjesto? 10 Kad su Židovi to čuli, zadrhtali su i škrgutali zubima na Nikodima, i rekli mu: Možeš li primiti njegovu nauku za istinu i imati svoju sudbinu s Kristom! 11 Nikodem je odgovorio: Amen; Primiću njegovu doktrinu, i svoju sudbinu s njim, kao što ste rekli. 12 Tada je ustao još jedan Židov i zamolio guvernera da ga sasluša nekoliko riječi. 13 A namjesnik reče: Govori šta misliš. 14 A on reče: Ležao sam trideset osam godina kraj ovčjeg bazena u Jeruzalemu, trudeći se u velikoj nemoći i čekajući lijek koji će biti učinjen dolaskom anđela, koji je u određeno vrijeme uznemirio vodu ; i ko god je prvi nakon uznemirenja vode zakoračio, bio je izliječen od bilo koje bolesti koju je imao. 15 I kad me Isus vidio kako tamo čamim, rekao mi je: Hoćeš li ozdraviti? A ja sam odgovorio: Gospodine, nemam čovjeka, kad je voda uznemirena, da me stavi u bazen. 16 I reče mi: Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj. I odmah sam ozdravio, uzeo svoj krevet i hodao. 17 Tada su Jevreji rekli Pilatu, našem Gospodinu namjesniku, moli ga da ga upitaš kog dana je bio izliječen od svoje bolesti. 18 Nemoćnik je odgovorio: „Bilo je subotom. 19 Židovi rekoše Pilatu: "Nismo li rekli da je on učinio svoje lijekove u subotu i da je izgonio đavole pomoću kneza đavola?" 20 Tada je izašao još jedan 7 Jevrejin i rekao: Bio sam slijep, čuo sam zvukove, ali nisam mogao nikoga vidjeti; i dok je Isus išao, čuo sam mnoštvo kako prolazi i upitao sam šta je tamo?
21 Rekoše mi da Isus prolazi; tada sam povikao govoreći: Isuse, Sine Davidov, pomiluj me! A on stade i zapovjedi da me dovedu k njemu i reče mi: Šta hoćeš? 22 Rekao sam: Gospode, da progledam. 23 On mi reče: Progledaj; i ja sam odmah vidio i pošao za njim, radujući se i hvaleći. 24 I drugi Židov je izašao i rekao: Bio sam gubavac, i izliječio me je samo svojom riječju govoreći: Hoću, budi čist; i sada sam bio očišćen od svoje gube. 25 I drugi Židov je izašao i rekao: "Bio sam kriv, i on me ispravio svojom riječju." 26 I neka žena po imenu Veronika reče: Dvanaest godina sam imala krvoproliće, i dotakla sam rub njegove haljine, i trenutno je krv moje prestala. 27 Jevreji su tada rekli: "Imamo zakon, da se žena ne smije dozvoliti kao dokaz. 28 I, nakon drugih stvari, drugi Židov je rekao: Vidio sam Isusa pozvanog na vjenčanje sa svojim učenicima, i nedostajalo je vina u Kani Galilejskoj; 29 I kad se vino popilo, zapovjedi slugama da napune šest lonaca koji su tamo bili vodom, i oni ih napune do vrha, i blagoslovi ih, i pretvori vodu u vino, i sav narod pio, iznenađen ovim čudom. 30 I drugi Židov je izašao i rekao: Vidio sam Isusa kako uči u sinagogi u Kafarnaumu; a u sinagogi je bio jedan čovjek koji je imao đavola; a on povika govoreći: Pusti me; šta mi imamo s tobom, Isuse iz Nazareta? Jesi li došao da nas uništiš? Znam da si ti Svetac od Boga. 31 A Isus ga ukori govoreći: Umukni, nečisti duše, i iziđi iz čovjeka; i odmah je izašao iz njega i nije ga nimalo povrijedio. 32 Sljedeće stvari je također rekao farisej; Vidio sam da je veliko društvo došlo Isusu iz Galileje i Judeje, i morske obale i mnogih zemalja oko Jordana, i mnogi nemoćni ljudi su došli k njemu, i on ih je sve izliječio. 33 I čuh nečiste duhove kako viču i govore: Ti si Sin Božji. A Isus im je strogo zapovjedio da ga ne objavljuju. 34 Nakon toga, druga osoba, po imenu Centurio, reče: Video sam Isusa u Kafarnaumu i zamolio sam ga govoreći: Gospode, moj sluga leži kod kuće paralizan. 35 A Isus mi reče: Doći ću i izliječiti ga. 36 Ali ja rekoh: Gospode, nisam dostojan da uđeš pod moj krov; nego samo reci riječ, i moj će sluga ozdraviti. 37 A Isus mi reče: Idi svojim putem; i kako si vjerovao, neka ti bude. I moj sluga je ozdravio od tog istog časa. 38 Tada je neki plemić rekao: Imao sam sina u Kafarnaumu, koji je ležao na samrti; i kad sam čuo da je Isus došao u Galileju, otišao sam i molio ga da siđe u moju kuću i izliječi moga sina, jer je bio na samrti. 39 Reče mi: Idi, živ ti je sin. 40 I moj sin je ozdravio od tog časa. 41 Osim ovih, i mnogi drugi Židovi, muškarci i žene, povikaše i rekoše: On je zaista Sin Božji, koji liječi sve bolesti samo svojom riječju, i kome su đavoli potpuno potčinjeni. 42 Neki od njih su dalje rekli,, Ova moć ne može proizaći ni od koga osim od Boga. 43 Pilat reče Jevrejima: Zašto đavoli ne podležu vašim lekarima? 44 Neki od njih su rekli: Moć pokoravanja đavola ne može proizaći osim od Boga. 45 Ali drugi rekoše Pilatu da je on podigao Lazara iz mrtvih, nakon što je bio četiri dana u svom grobu. 46 Čuvši to namjesnik, drhteći reče mnoštvu Židova: Kakva će vam korist prolijevati krv nedužnu? POGLAVLJE 6 1 Tada Pilat sazva Nikodima i petnaest ljudi koji rekoše da Isus nije rođen u bludu, reče im: Šta da radim, kad je među narodom nemir. 2 Rekoše mu: Ne znamo; neka gledaju ko diže nemir. 3 Tada Pilat ponovo dozva mnoštvo i reče im: "Znate da imate običaj da vam pustim jednog zarobljenika na blagdan Pashe;
4 Imam poznatog zatvorenika, ubicu, koji se zove Varaba, i Isusa koji se zove Krist, u kojem ne nalazim ništa što zaslužuje smrt; koji od njih, dakle, mislite da vam pustim? 5 Svi viču i govore: Pusti nam Varabu! 6 Reče im Pilat: Šta ću onda s Isusom koji se zove Krist? 7 Svi odgovaraju: Neka bude razapet. 8 Opet viču i govore Pilatu: "Nisi prijatelj Cezarov, ako pustiš ovoga čovjeka?" jer je izjavio da je Sin Božji i kralj. Ali da li ste skloni da on bude kralj, a ne Cezar? 9 Tada im Pilat, pun gnjeva, reče: Vaš narod je uvijek bio pobunjenik, a vi ste uvijek protiv onih koji su vam služili? 10 Jevreji su odgovorili: Ko su oni koji su nam bili na usluzi? 11 Pilat im odgovori: Bog vaš koji vas je izbavio iz teškog ropstva Egipćana, i preveo vas preko Crvenog mora kao da je suvo, i nahranio vas u pustinji manom i mesom prepelice, i donio vodu iz stene, i dao ti zakon s neba: 12 Razdražili ste ga na sve puteve i željeli ste za sebe lijevano tele, obožavali ga i žrtvovali mu, govoreći: "Ovo su tvoji bogovi, Izraele, koji su te izveli iz zemlje egipatske 13 Zbog čega je vaš Bog bio sklon da vas uništi; ali Mojsije se založio za vas, i vaš Bog ga je uslišao i oprostio vam bezakonje. 14 Poslije ste bili bijesni na svoje proroke, Mojsija i Arona, i pobili biste svoje proroke, kada su pobjegli u šator, a vi ste uvijek mrmljali protiv Boga i njegovih proroka. 15 I ustao je sa svog sudačkog stola, on bi izašao; ali su svi Jevreji povikali: "Mi priznajemo da je Cezar kralj, a ne Isus." 16 Budući da je ta osoba, čim se rodila, došli su mudraci i ponudili mu darove; što je Irod čuo, jako se uznemirio i htio bi ga ubiti. 17 Kada je njegov otac to saznao, pobjegao je s njim i njegovom majkom Marijom u Egipat. Herod bi ga ubio, kad je čuo da je rođen; i prema tome posla i pobi svu djecu koja su bila u Betlehemu i u svim njegovim primorjima, od dvije godine i manje. 18 Kad je Pilat čuo ovaj izvještaj, uplašio se; i zapovjedivši tišinu među narodom, koji je digao buku, rekao je Isusu: Jesi li ti, dakle, kralj? 19 Svi su Jevreji odgovorili Pilatu, on je osoba koju je Irod želio da ubije. 20 Tada Pilat uze vodu, opere ruke pred narodom i reče: Ja sam nevin u krvi ovog pravednika; pogledaj to. 21 Židovi odgovoriše i rekoše: Njegova krv na nas i našu djecu. 22 Tada Pilat zapovjedi da Isusa dovedu pred njega i reče mu sljedećim riječima: 23 Tvoj narod ti je zadužio da si postao kralj; zato te ja, Pilat, osuđujem na bičevanje prema zakonima bivših guvernera; i da prvo budeš vezan, a zatim obješen na krst na onom mjestu gdje si sada zarobljenik; i sa tobom dva zločinca, čija su imena Dimas i Gestas. GLAVA 7 1 Tada je Isus izašao iz dvorane, a s njim i dva lopova. 2 I kad dođoše na mjesto koje se zove Golgota, svukoše mu odjeću i opaše ga platnom, i metnu mu na glavu trnov vijenac, i metnu mu trsku u ruku. 3 I na isti način su učinili s dvojicom razbojnika koji su bili razapeti s njim, Dimasom s njegove desne strane i Gestasom s njegove lijeve strane. 4 Ali Isus reče: Oče moj, oprosti im; Jer ne znaju šta rade. 5 I podijeliše njegove haljine i baciše ždrijeb o njegovu haljinu. 6 Narod je u međuvremenu stajao po strani, a prvosveštenici i starješine židovske su mu se rugali govoreći, on je spasio druge, neka sada spasi sebe ako može; ako je sin Božji, neka sada siđe s krsta. 7 I vojnici su mu se rugali i uzevši ocat i žuč ponudili mu to da pije i rekli mu: "Ako si kralj Židova, oslobodi se." 8 Tada Longin, neki vojnik, uzevši koplje, 1 probo mu bok, i odmah poteče krv i voda.
9 I Pilat je napisao naslov na krstu hebrejskim, latinskim i grčkim slovima, tj. Ovo je kralj Jevreja. 10 Ali jedan od dvojice razbojnika koji su bili razapeti s Isusom, po imenu Gestas, reče Isusu: Ako si ti Krist, izbavi sebe i nas. 11 Ali razbojnik koji je bio razapet s njegove desne strane, po imenu Dimas, odgovarajući, ukori ga i reče: "Zar se ne bojiš Boga, koji je osuđen na ovu kaznu?" Mi zaista s pravom i pravedno primamo zaostatke naših postupaka; ali ovaj Isus, kakvo je zlo učinio? 12 Nakon ovog uzdisanja, reče Isusu: Gospodine, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo. 13 Odgovori Isus i reče mu: Zaista ti kažem, danas ćeš biti sa mnom u raju. POGLAVLJE 8 1 I bilo je oko šestog sata, i tama je bila na licu cijele zemlje do devetog sata. 2 I dok je sunce pomračilo, gle, zavjesa hrama se razderala od vrha do dna; i stene su se takođe pocepale, i grobovi su se otvorili, i mnoga tela svetaca, koja su spavala, su ustala. 3 A oko devetog sata Isus je povikao iz sveg glasa govoreći: Hej, Heli, lama zabaktani? što se tumači: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? 4 I nakon ovih stvari, Isus reče: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj; i rekavši ovo, odrekao se duha. 5 Ali kad je satnik vidio da je Isus tako vapajući napustio duh, proslavio je Boga i rekao: "Zaista, ovo je bio pravedan čovjek. 6 I sav narod koji je stajao u blizini, silno se uznemiri od tog prizora; i razmišljajući o onome što je prošlo, udarili su ih po grudima, a zatim se vratili u grad Jerusalim. 7 Stotnik je otišao k namjesniku i ispričao mu sve što se dogodilo; 8 A kad je sve to čuo, bio je jako tužan; 9 I sazvavši Židove, reče im: Jeste li vidjeli čudo pomračenja sunca i drugih stvari koje su se dogodile dok je Isus umirao? 10 Kad su Židovi čuli, odgovorili su namjesniku: Pomračenje sunca dogodilo se po svom uobičajenom običaju. 11 Ali svi oni koji su bili Kristovi poznanici, stajali su podalje, kao i žene koje su išle za Isusom iz Galileje, promatrajući sve to. 12 I gle, neki čovjek iz Arimateje, po imenu Josip, koji je također bio Isusov učenik, ali ne otvoreno, iz straha od Židova, došao je k namjesniku i zamolio ga da mu dopusti da oduzme Isusovo tijelo sa krsta. 13 I guverner mu je dopustio. 14 I dođe Nikodem, donoseći sa sobom mješavinu smirne i aloje oko sto funti težine; i skinuše Isusa sa križa sa suzama i svezaše ga platnom s mirisima, po običaju sahranjivanja među Židovima, 15 I stavio ga u novu grobnicu, koju je Josip sagradio, i dao da bude iskopan iz stijene, u koju nikada nitko nije bio stavljen; i otkotrljali su veliki kamen do vrata groba. POGLAVLJE 9 1 Kada su nepravedni Židovi čuli da je Josip prosio i sahranio tijelo Isusovo, potražili su Nikodima; i onih petnaest ljudi koji su svjedočili pred namjesnikom, da Isus nije rođen u bludu, i drugih dobrih ljudi koji su pokazali bilo kakva dobra djela prema njemu. 2 Ali kada su se svi sakrili od straha od Jevreja, ukazao im se sam Nikodim i rekao: Kako takve osobe mogu ući u sinagogu? 3 Jevreji mu odgovoriše: "Ali kako si se usudio ući u sinagogu koji si bio saveznik Hrista?" Neka tvoja sudbina bude zajedno s njim na onom svijetu. 4 Nikodem je odgovorio: Amen; tako može biti, da ja mogu imati svoju sudbinu s njim u njegovom kraljevstvu. 5 Na sličan način Josip, kada je došao Židovima, rekao im je zašto se ljutite na mene što sam poželio tijelo Isusa Pilatovog? Evo, stavio sam ga u svoj grob, i povio ga čistim platnom, i stavio sam kamen na vrata groba. 6 Postupio sam ispravno prema njemu; ali vi ste nepravedno zgrozili tu pravednu osobu, razapevši ga, dajući mu da pije sirće,
okrunivši ga trnjem, rastrgnuvši njegovo telo bičevima, i molili ste krivicu njegove krvi na vas. 7 Židovi su čuvši to bili uznemireni i uznemireni; i uhvatiše Josipa i zapovjediše da ga stave u pritvor prije subote i drže ga do kraja subote. 8 A oni mu rekoše: Priznaj se; jer u ovo vrijeme nije dopušteno činiti ti bilo kakvu štetu dok ne dođe prvi dan u sedmici. Ali znamo da se nećeš smatrati dostojnim pogreba; nego ćemo tvoje tijelo dati pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. 9 Josip odgovori: Taj govor je poput govora oholog Golijata, koji je prekorio živoga Boga govoreći protiv Davida. Ali vi, književnici i doktori, znate da Bog preko proroka kaže: Moja je osveta, i ja ću vam uzvratiti 1 zlom jednako onome kojim ste mi zaprijetili. 10 Bog kojeg si objesio na križ, može me izbaviti iz tvojih ruku. Sva vaša zloća će se vratiti na vas. 11 Jer namjesnik, kad je oprao ruke, rekao je: Ja sam čist od krvi ove pravedne osobe. Ali vi ste odgovorili i povikali: Njegova krv neka je na nas i našu djecu. Kao što ste rekli, neka nestanete zauvek. 12 Starešine Židova, čuvši ove riječi, silno su se razbjesnile; i uhvativši Josipa, stavili su ga u odaju u kojoj nije bilo prozora; pričvrstili su vrata i stavili pečat na bravu; 13 I Ana i Kajafa postaviše stražu nad njom i posavjetovaše se sa svećenicima i levitima da se svi sastanu poslije subote, i izmislili su u kakvu smrt da ubiju Josipa. 14 Kada su to učinili, vladari, Ana i Kajafa, naredili su da se dovede Josip. POGLAVLJE 10 1 Kad je to čula sva skupština, divila se i začudila se, jer su našli isti pečat na bravi odaje, a Josipa nisu mogli pronaći. 2 Tada Ana i Kajafa iziđoše, i dok su se svi divili Josipovom odlasku, gle, jedan od vojnika, koji su čuvali Isusov grob, progovori u skupštini. 3 Dok su čuvali Isusov grob, bio je potres; i vidjeli smo anđela Božjeg kako odvaljuje kamen sa groba i sjedi na njemu; 4 I lice mu je bilo kao munja, a odjeća njegova kao snijeg; i postali smo kroz strah kao mrtve osobe. 5 I čusmo anđela kako govori ženama na grobu Isusovu: Ne bojte se; Znam da tražite Isusa koji je bio raspet; uskrsnuo je kao što je prorekao. 6 Dođi i vidi mjesto gdje je položen; i idite odmah i recite njegovim učenicima da je uskrsnuo iz mrtvih i da će prije vas otići u Galileju; tamo ćete ga vidjeti kako vam je rekao. 7 Tada Židovi sazvaše sve vojnike koji su čuvali Isusov grob i rekoše im: Ko su one žene kojima je anđeo govorio? Zašto ih niste uhvatili? 8 Vojnici su odgovorili i rekli: Ne znamo ko su bile te žene; osim toga, od straha smo postali mrtvaci, a kako smo mogli uhvatiti te žene? 9 Rekoše im Židovi: Živ je Gospod, ne vjerujemo vam. 10 Odgovorivši vojnici rekoše Židovima, kad ste vidjeli i čuli Isusa kako čini tolika čudesa, a niste mu vjerovali, kako da nam vjerujete? Dobro ste rekli: Živ je Gospod, jer Gospod zaista živi. 11 Čuli smo da ste zatvorili Josipa, koji je sahranio tijelo Isusovo, u odaji, pod zapečaćenom bravom; i kad ste ga otvorili, ne nađete ga tamo. 12 Da li onda proizvedete Josipa kojeg ste stavili pod stražu u odaju, a mi ćemo proizvesti Isusa kojeg smo čuvali u grobu. 13 Židovi odgovoriše i rekoše: Mi ćemo roditi Josipa, vi rodite Isusa. Ali Josip je u svom gradu Arimateji. 14 Vojnici su odgovorili: Ako je Josip u Arimateji, a Isus u Galileji, čuli smo da je anđeo obavijestio žene. 15 Judeji, čuvši to, uplašiše se i rekoše među sobom: "Ako to na bilo koji način bude javno, tada će svi vjerovati u Isusa." 16 Tada su sakupili veliku svotu novca i dali je vojnicima govoreći: "Kažete li ljudima da su učenici Isusovi došli u noći
kada ste vi spavali i ukrali tijelo Isusovo; i ako namjesnik Pilat čuje za ovo, mi ćemo ga zadovoljiti i osigurati vas. 17 Prema tome, vojnici su uzeli novac i rekli kako su im Jevreji uputili; i njihov izvještaj se proširio među ljudima. 18 Ali neki svećenik Fines, Ada, učiteljica, i Levit, po imenu Ageus, njih trojica dođoše iz Galileje u Jerusalim i rekoše glavarima svešteničkim i svima koji su bili u sinagogama govoreći: 19 Vidjeli smo Isusa, kojega ste razapeli, kako razgovara sa svojih jedanaest učenika i sjedi usred njih na Maslinskoj gori i govori im: 20 Izađite po cijelom svijetu, propovijedajte evanđelje svim narodima, krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha; i ko povjeruje i krsti se, bit će spašen. 21 I kad je to rekao svojim učenicima, vidjeli smo ga kako se penje na nebo. 22 Kad su to čuli glavari svećenički, starješine i leviti, rekli su ovoj trojici ljudi: "Odajte slavu Bogu Izraelovu i priznajte mu jesu li istinite stvari za koje kažete da ste vidjeli i čuli . 23 Oni odgovarajući rekoše: Živ je Gospod otaca naših, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, kako smo čuli Isusa da razgovara sa svojim učenicima, i kako smo ga vidjeli kako se diže na nebo , pa smo vam prenijeli istinu. 24 A tri čovjeka dalje odgovoriše i rekoše, dodajući ove riječi: Ako ne bismo bili svjesni riječi koje smo čuli Isusa kako govori, i da smo ga vidjeli kako se diže na nebo, trebali bismo biti krivi za grijeh. 25 Tada prvosveštenici odmah ustadoše i držeći u rukama knjigu zakona, zazvaše ove ljude govoreći: Nećete više govoriti o onome što ste govorili o Isusu. 26 I dadoše im veliku svotu novca i poslaše s njima druge osobe, da ih odvedu u njihovu zemlju, kako se ni na koji način ne bi zadržavali u Jerusalimu. 27 Tada su se Jevreji okupili i izrazivši najžalosniju zabrinutost, rekli: Šta je ovo izvanredno što se dogodilo u Jerusalimu? 28 Ali Ana i Kajafa su ih tješili govoreći: Zašto da vjerujemo vojnicima koji su čuvali grob Isusov govoreći nam da je anđeo odvalio kamen od vrata groba? 29 Možda su im to rekli njegovi učenici i dali im novac da to kažu, a oni sami odnesu tijelo Isusovo. 30 Osim toga, uzmite u obzir da se strancima ne pripisuje zasluga, jer su i oni od nas uzeli veliku svotu, a izjavili su nam prema uputama koje smo im dali. Oni moraju ili biti vjerni nama, ili Isusovim učenicima. POGLAVLJE 11 1 Tada je Nikodem ustao i rekao: Dobro kažete, sinovi Izraelovi, čuli ste na šta su se ona tri čovjeka zaklela Zakonom Božjim, koji su rekli: Vidjeli smo Isusa kako govori sa svojim učenicima na Maslinskoj gori, i vidjeli smo on se uzdiže na nebo. 2 I Sveto pismo nas uči da je blaženi prorok Ilija bio uznesen na nebo; a Jeliseja su ga sinovi proročki pitali: Gdje je naš otac Ilija? Rekao im je da je uznesen na nebo. 3 I rekoše mu sinovi proročki: "Možda ga je duh odnio u neku od planina Izraelovih, tamo ćemo ga možda naći." I molili su Elizeja, i on je hodao s njima tri dana, i nisu ga mogli naći. 4 A sada me čujte, sinovi Izraelovi, i pošaljimo ljude u planine Izraelove, da možda duh nije odnio Isusa, i tamo ga možda nađemo i zadovoljimo se. 5 I Nikodimov savjet se svidio svemu narodu; i poslaše ljude koji su tražili Isusa, ali ga nisu mogli naći; a vrativši se, rekoše: "Išli smo svuda, ali nismo našli Isusa, ali smo našli Josipa u njegovom gradu Arimateji." 6 Kad su to čuli knezovi i sav narod, obradovaše se i hvališe Boga Izraelova, jer se nađe Josip, koga bijahu zatvorili u odaju, i ne mogoše ga naći. 7 I kada su sastavili veliki zbor, prvosveštenici rekoše: Na koji način da dovedemo Josipa k sebi da razgovaramo s njim?
8 I uzevši komad papira, pisali su mu i rekli: Mir s tobom i cijelom tvojom obitelji. Znamo da smo uvrijedili Boga i tebe. Sa zadovoljstvom nas posjetite, vaše očeve, jer smo bili savršeno iznenađeni vašim bijegom iz zatvora. 9 Znamo da je to bio zlonamjerni savjet koji smo dali protiv tebe, i da se Gospod pobrinuo za tebe, i da te je sam Gospod izbavio od naših namera. Mir tebi, Josipe, koji si častan među svim ljudima. 10 I izabraše sedmoricu Josifovih prijatelja i rekoše im: Kad dođete Josipu, pozdravite ga u miru i dajte mu ovo pismo. 11 Prema tome, kada su ljudi došli do Josipa, pozdravili su ga u miru i dali mu pismo. 12 I kad je Josip to pročitao, rekao je: "Blagoslovljen Gospod Bog, koji me je izbavio od Izraelaca, da nisu mogli proliti moju krv. Neka je blagosloven Bog, koji me zaštitio pod svojim krilima. 13 Josip ih poljubi i odvede u svoju kuću. A sutradan je Josip uzjahao magarca i otišao s njima u Jeruzalem. 14 A kad su svi Židovi čuli ovo, iziđoše mu u susret i povikaše govoreći: "Mir neka dođeš ovamo, oče Josipe!" 15 Na šta je on odgovorio: Blagostanje od Gospoda prati sav narod. 16 I svi su ga poljubili; i Nikodim ga odvede svojoj kući, pripremivši veliku zabavu. 17 Ali sutradan, kao dan priprema, Ana, Kajafa i Nikodem rekoše Josipu: Ispovjedi se Bogu Izraelovu i odgovori nam na sva pitanja koja ti postavimo; 18 Jer smo se jako uznemirili što si sahranio tijelo Isusovo; i kada smo te zaključali u odaju, nismo te mogli pronaći; i od tada smo se plašili, sve do ovog vremena da se pojaviš među nama. Reci nam dakle pred Bogom šta se dogodilo. 19 Tada Josip odgovori i reče: Zaista ste me zatvorili na dan pripreme, do jutra. 20 Ali dok sam stajao na molitvi usred noći, kuća je bila okružena sa četiri anđela; i video sam Isusa kao sjaj sunca i pao sam na zemlju od straha. 21 Ali Isus me je uhvatio za ruku, podigao me sa zemlje i rosa se tada poprskala po meni; ali on, brišući moje lice, poljubi me i reče mi: Ne boj se, Josipe; pogledaj me, jer to sam ja. 22 Tada sam ga pogledao i rekao: Raboni Ilija! On mi odgovori: Nisam Ilija, nego Isus iz Nazareta, čije si tijelo sahranio. 23 Rekao sam mu: pokaži mi grob u koji sam te položio. 24 Tada me Isus, uzevši me za ruku, odvede do mjesta gdje sam ga položio i pokazao mi platnenu odjeću i ubrus koji sam mu stavio oko glave. Tada sam znao da je to Isus, i poklonio mu se i rekao: Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. 25 Isus me opet uzevši za ruku, odveo me u Arimateju u moju kuću i rekao mi: Mir tebi; ali ne izlazi iz svoje kuće do četrdesetog dana; ali moram ići svojim učenicima. POGLAVLJE 12 1 Kad su sveštenički glavari i čuli sve ovo, zaprepastili su se, pali su licem na zemlju kao mrtvi, i vičući jedan drugome govorili: Kakav je to izvanredni znak koji se dogodio u Jerusalimu? Znamo Isusovog oca i majku. 2 A neki Levit reče: Poznajem mnoge njegove rođake, religiozne osobe, koji imaju običaj da prinose žrtve i paljenice Bogu Izraelovu, u hramu, uz molitve. 3 I kad ga je prvosveštenik Simeon uzeo na ruke. reče mu: "Gospodaru, sada pustiš slugu svoga da ode s mirom po riječi svojoj; jer su moje oči vidjele spasenje tvoje, koje si pripremio pred licem svih ljudi: svjetlost da prosvijetli neznabošce i slavu naroda svojega Izraela. 4 Simeon je na sličan način blagoslovio Mariju, majku Isusovu, i rekao joj: Izjavljujem ti za to dijete; On je određen za pad i ponovno uskrsnuće mnogih, i za znak protiv kojeg će se govoriti. 5 Da, mač će probiti i tvoju vlastitu dušu, a misli mnogih srca će se otkriti.
6 Tada rekoše svi Židovi: "Pošaljimo do ona tri čovjeka, koji su rekli da su ga vidjeli kako razgovara sa svojim učenicima na Maslinskoj gori. 7 Nakon toga, pitali su ih šta su vidjeli; koji je jednodušno odgovorio: U prisustvu Boga Izrailjevog potvrđujemo, da smo jasno vidjeli Isusa kako razgovara sa svojim učenicima na Maslinskoj gori i kako se penje na nebo. 8 Tada su ih Ana i Kajafa odveli na odvojena mjesta i odvojeno ih pregledali; koji su jednoglasno priznali istinu i rekli da su vidjeli Isusa. 9 Tada su Ana i Kajafa rekli: "Naš zakon kaže: Ustima dva ili tri svjedoka svaka će se riječ utvrditi." 10 Ali šta smo rekli? Blaženi Enoh je ugodio Bogu, i preveden je Božjom riječju; a poznato je mjesto sahrane blaženog Mojsija. 11 Ali Isus je predan Pilatu, bičevan, ovenčan trnjem, popljuvan, proboden kopljem, razapet, umro je na križu i bio pokopan, a njegovo tijelo časni Josip je sahranio u novom grobu, i on svjedoči da je on video ga živog. 12 I pored toga ovi ljudi su izjavili da su ga vidjeli kako razgovara sa svojim učenicima na Maslinskoj gori i kako se penje na nebo. 13 Tada je Joseph ustao. rekao je Ani i Kajafi: "Možda ste opravdano iznenađeni, što vam je rečeno, da je Isus živ i da je uzašao na nebo. 14 Zaista je stvar zaista iznenađujuća, da on ne samo da sam uskrsne iz mrtvih, nego i da podigne druge iz njihovih grobova, koje su mnogi vidjeli u Jerusalimu. 15 A sad me čuj malo: svi smo poznavali blaženog Simeona, prvosveštenika, koji je uzeo Isusa kao dete u naručje u hramu. 16 Taj isti Simeon imao je dva svoja sina i svi smo bili prisutni na njihovoj smrti i sahrani. 17 Zato idite i pogledajte njihove grobove, jer su oni otvoreni i uskrsnuli su; i gle, oni su u gradu Arimateji, provode svoje vrijeme zajedno u službama pobožnosti. 18 Neki su, zaista, čuli zvuk svojih glasova u molitvi, ali neće razgovarati ni sa kim, nego ostaju nijemi kao mrtvi. 19 Ali hajde, hajdemo k njima i ponašajmo se prema njima sa svim dužnim poštovanjem i oprezom. I ako ih uspijemo navesti da se zakunu, možda će nam ispričati neke od misterija svog uskrsnuća. 20 Kad su Židovi to čuli, silno su se obradovali. 21 Tada su Ana i Kajafa, Nikodem, Josip i Gamaliel otišli u Arimateju, ali ih nisu našli u njihovim grobovima; ali hodajući gradom, vezali su ih na povijena koljena na njihovim pobožnostima: 22 Tada ih pozdravivši sa svim poštovanjem i poštovanjem prema Bogu, odvedoše ih u sinagogu u Jerusalimu; i zatvorivši vrata, uzeše knjigu zakona Gospodnjeg, 23 I davši im ga u ruke, zakleše se Bogom Adonajem i Bogom Izraelovim, koji je govorio našim ocima po zakonu i prorocima, govoreći: Ako vjerujete onome koji vas je vaskrsao iz mrtvih da je Isus, recite nas ono što ste vidjeli i kako ste uskrsnuli iz mrtvih. 24 Harin i Lentije, dva Simeonova sina, zadrhtaše kad su to čuli, uznemiriše se i zastenjaše; i istovremeno gledajući u nebo, prekrstili su se prstima na jezicima. 25 I odmah progovoriše i rekoše: dajte svakome od nas papir, pa ćemo vam zapisati sve ono što smo vidjeli. I svaki je seo i pisao, govoreći: POGLAVLJE 13 1 O GOSPODINE Isuse i Oče, koji si Bog, i uskrsnuće i život mrtvih, dopusti nam da objavljujemo tvoje tajne, koje smo vidjeli poslije smrti, koje pripadaju tvome križu; jer smo zakleti tvojim imenom. 2 Jer ti si zabranio svojim slugama da objavljuju tajne stvari koje je tvoja božanska moć učinila u paklu. 3 Kada smo bili smešteni sa svojim očevima u dubinu pakla, u tami tame, iznenada se pojavila boja sunca poput zlata, i velika svetlost ljubičaste boje koja je osvetljavala mesto.
4 U ovom trenutku, Adam, otac cijelog čovječanstva, sa svim patrijarsima i prorocima, obradovao se i rekao: Ta svjetlost je autor vječne svjetlosti, koji je obećao da će nas prevesti u vječnu svjetlost. 5 Tada je prorok Isaija povikao i rekao: Ovo je svjetlost Oca i Sina Božjeg, prema mom proročanstvu, dok sam bio živ na zemlji. 6 Zemlja Zabulonova i zemlja Neftalima s onu stranu Jordana, narod koji je hodao u tami, vidio je veliku svjetlost; i onima koji su boravili u oblasti senke smrti, svetlost je ustala. I sada je došao i prosvijetlio nas koji smo sjedili u smrti. 7 I dok smo se svi radovali svjetlosti koja nas obasja, naš otac Simeon dođe među nas i, čestitajući cijelom društvu, reče: Slavite Gospoda Isusa Krista, Sina Božjega. 8 Koga sam uzeo u naručje kada mu je dijete u hramu, potaknuto Duhom Svetim, rekao i priznao, 1 Da su sada moje oči vidjele spasenje tvoje, koje si pripremio pred licem svih ljudi , svjetlost da prosvijetli neznabošce i slavu tvoga naroda Izraela. 9 Svi sveci koji su bili u dubini pakla, čuvši to, obradovali su se još više. 10 Poslije je izašao jedan kao mali pustinjak, i svi su ga pitali: Ko si ti? 11 Na što je on odgovorio: Ja sam glas onoga koji viče u pustinji, Jovana Krstitelja, i proroka Svevišnjega, koji je išao prije njegovog dolaska da pripremi svoj put, da svom narodu da spoznanje spasenja za oproštenje grehova. 12 I ja, Jovan, kad sam vidio Isusa kako dolazi k meni, potaknut Duhom Svetim, rekao sam: Evo Jagnjeta Božjega, evo onoga koji uzima na sebe grijehe svijeta. 13 I krstih ga u rijeci Jordanu, i vidjeh Duha Svetoga kako silazi na njega u obliku goluba, i čuh glas s neba, govoreći: Ovo je Sin moj ljubljeni, koji je po mojoj volji. 14 I sada dok sam išao pred njim, sišao sam ovamo da vas upoznam, da će nas Sin Božji sljedeći pohoditi, i da će nam, koji smo u tami iu mraku, doći kao proljeće s visine. senka smrti. POGLAVLJE 14 1 Ali kada je prvi čovjek naš otac Adam čuo ove stvari, da je Isus kršten u Jordanu, dozvao je svog sina Seta i rekao: 2 Objavi svojim sinovima, patrijarsima i prorocima, sve ono što si čuo od arhanđela Mihaila, kada sam te poslao na vrata raja, da moliš Boga da mi pomaže glavu kada budem bolestan. 3 Tada je Set, prilazeći patrijarsima i prorocima, rekao: Ja, Set, kada sam se molio Bogu na vratima raja, video mi se anđeo Gospodnji, Mihailo pojavio govoreći: poslao sam ti se od Gospoda ; Postavljen sam da predsjedavam ljudskim tijelima. 4 Kažem ti, Sete, ne moli se Bogu u suzama i moli ga za ulje sa drveta milosrđa kojim ćeš pomazati svog oca Adama za njegovu glavobolju; 5 Zato što ga nikako ne možeš dobiti do poslednjih dana i vremena, naime, dok ne prođe pet hiljada i pet stotina godina. 6 Tada će Hristos, najmilostiviji Sin Božji, doći na zemlju da ponovo vaskrsne ljudsko telo Adamovo, i u isto vreme da vaskrsne tela mrtvih, a kada dođe, biće kršten u Jordanu: 7 Tada će uljem svoga milosrđa pomazati sve one koji vjeruju u njega; i ulje njegove milosti će se nastaviti budućim generacijama, za one koji će se roditi od vode i Svetoga Duha za život vječni. 8 I kada u to vrijeme najmilosrdniji Sin Božji, Krist Isus, siđe na zemlju, on će uvesti našeg oca Adama u raj, na drvo milosrđa. 9 Kada su svi patrijarsi i proroci čuli sve ovo od Seta, više su se obradovali. POGLAVLJE 15 1 Dok su se svi sveci radovali, gle, Sotona, knez i kapetan smrti, reče knezu pakla: 2 Pripremite se da primite samog Isusa iz Nazareta, koji se hvalio da je Sin Božji, a ipak je bio čovjek koji se plašio smrti, i rekao: Duša moja žalosna je do smrti.
3 Osim toga, nanio je mnoge povrede meni i mnogim drugima; jer one koje sam učinio slijepim i hromim i one koje sam mučio s nekoliko đavola, izliječio je svojom riječju; da, i one koje sam ti doveo mrtve, on ti silom oduzima. 4 Na to je princ pakla odgovorio Sotoni: Ko je taj tako moćni princ, a ipak čovjek koji se boji smrti? 5 Jer svi vlastodršci na zemlji podložni su mojoj moći, koje si pokorio svojom moći. 6 Ali ako si tako moćan u svojoj ljudskoj prirodi, potvrđujem ti za istinu, da je on svemoguć u svojoj božanskoj prirodi, i nijedan čovjek se ne može oduprijeti njegovoj moći. 7 Kada je, dakle, rekao da se bojiš smrti, naumio je da te uhvati u zamku, i to će ti biti nesrećno u vjekove vjekova. 8 Tada sotona, odgovarajući, reče knezu pakla: Zašto si izrazio sumnju i bojao se primiti tog Isusa iz Nazareta, i tvog i mog protivnika? 9 Što se mene tiče, ja sam ga iskušavao i podsticao svoje stare Jevreje žarom i gnjevom na njega? 10 Naoštrio sam koplje za njegovu patnju; Pomiješao sam žuč i ocat i naredio mu da to popije; Pripremio sam krst da ga razapnem, i eksere da probijem Ibisove ruke i noge; a sada je njegova smrt blizu, ja ću ga dovesti ovamo, podložan i tebi i meni. 11 Tada je knez pakla odgovarajući, rekao: "Ti si mi maloprije rekao da je silom oduzeo mrtve od mene. 12 Oni koji su držani ovdje dok ponovo ne budu živjeli na zemlji, odvedeni su odavde, ne svojom vlastitom moći, već molitvama upućenim Bogu, i njihov svemogući Bog ih je uzeo od mene. 13 Ko je onda taj Isus iz Nazareta koji je svojom riječju uzeo mrtve od mene bez molitve Bogu? 14 Možda je to isti onaj koji mi je oduzeo Lazara, nakon što je bio mrtav četiri dana, i smrdio je i bio truo, i koga sam ja posjedovao kao mrtav, ali ga je opet svojom snagom oživio . 15 Sotona je odgovarajući, odgovorio knezu pakla: To je ista osoba, Isus iz Nazareta. 16 Kad je to čuo princ pakla, rekao mu je: Zaklinjem te silama koje pripadaju tebi i meni, da ga ne dovodiš k meni. 17 Jer kad sam čuo za snagu njegove riječi, zadrhtao sam od straha, i svo moje bezbožno društvo bilo je u isto vrijeme uznemireno; 18 Lazara nismo uspjeli zadržati, ali on se strese, i sa svim znacima zlobe, odmah ode od nas; i sama zemlja, u kojoj je bilo smješteno mrtvo Lazarevo tijelo, odmah ga je izbacila živog. 19 I sada znam da je on Svemogući Bog koji je mogao izvršiti takve stvari, koji je moćan u svojoj vlasti, i moćan u svojoj ljudskoj prirodi, koji je Spasitelj čovječanstva. 20 Ne dovodite, dakle, ovu osobu ovamo, jer će osloboditi sve one koje držim u tamnici pod nevjerom, i svezane okovama njihovih grijeha, i odvest će ih u život vječni. POGLAVLJE 16 1 I dok su Sotona i knez pakla tako razgovarali jedni s drugima, odjednom se začu glas kao grom i udar vjetrova, govoreći: Podignite svoja vrata, knezovi; i podignite se, vrata vječna, i Kralj slave će ući. 2 Kad je to čuo princ pakla, rekao je Sotoni: Odlazi od mene i odlazi iz mojih stanova; ako si moćan ratnik, bori se sa Kraljem Slave. Ali šta ti imaš s njim? 3 I izbaci ga iz njegovih stanova. 4 A knez reče svojim bezbožnim oficirima: "Zatvorite mjedene kapije okrutnosti i učvrstite ih željeznim šipkama i borite se hrabro da ne budemo zarobljeni." 5 Ali kad je to čulo čitavo društvo svetih, govorilo je jakim glasom gnjeva knezu pakla: 6 Otvori svoja vrata da uđe Kralj slave. 7 I božanski prorok David je povikao govoreći: Nisam li na zemlji zaista prorokovao i rekao: O kad bi ljudi hvalili Gospoda za njegovu dobrotu i za njegova divna djela prema djeci ljudskoj.
8 Jer je razbio mjedene kapije i razbio gvozdene šipke. On ih je uzeo zbog bezakonja njihova, i zbog nepravde njihove su u nevolji. 9 Nakon ovoga, drugi prorok, naime, sveti Isaija, govorio je na isti način svim svetima, zar vam nisam ispravno prorokovao dok sam bio živ na zemlji? 10 Mrtvi će oživjeti, i oni će uskrsnuti koji su u svojim grobovima, i veselit će se oni koji su na zemlji; jer će im rosa od Gospoda donijeti izbavljenje. 11 I rekoh na drugom mjestu: O smrti, gdje je tvoja pobjeda? O smrti, gdje je tvoj žalac? 12 Kad su svi sveci čuli ovo što je rekao Isaija, rekli su knezu pakla: "Otvori sada svoja vrata i skini svoje željezne šipke; jer ćeš sada biti vezan i nećeš imati moći. 13 Tada se začu jak glas, kao od zvuka grmljavine, govoreći: Podignite svoja vrata, knezovi; i budite podignuti, vrata pakla, i Kralj slave će ući. 14 Princ pakla, opazivši isti glas, ponovio je, povikao kao da je bio u neznanju, Ko je taj Kralj Slave? 15 David odgovori knezu pakla i reče: Razumijem riječi tog glasa, jer sam ih izgovorio njegovim duhom. I sada, kao što sam gore rekao, kažem ti, Gospod snažan i moćan, Gospod moćni u borbi: on je Kralj slave, i on je Gospod na nebu i na zemlji; 16 Pogledao je dole da čuje stenjanje zarobljenika i da pusti na slobodu one koji su osuđeni na smrt. 17 I sada, ti prljavi i smrdljivi kneže pakla, otvori svoja vrata, da Kralj Slave može ući; jer on je Gospodar neba i zemlje. 18 Dok je David ovo govorio, pojavi se moćni Gospod u liku čovjeka i prosvijetli ona mjesta koja su oduvijek bila u tami, 19 I raskinu okove koji se prije nisu mogli razbiti; i svojom nepobjedivom snagom pohodi one koji sjede u dubokoj tami bezakonjem, a u sjeni smrti grijehom. POGLAVLJE 17 1 Bezbožna Smrt i njeni okrutni oficiri čuvši ove stvari, bili su obuzeti strahom u nekoliko svojih kraljevstava, kada su videli jasnoću svetlosti, 2 I sam Krist se iznenada pojavio u njihovim nastambama; oni zato povikaše i rekoše: Mi smo vezani tobom; čini se da namjeravaš našu zbunjenost pred Gospodom. 3 Ko si ti, koji nemaš znaka pokvarenosti, osim tog sjajnog izgleda koji je potpuni dokaz tvoje veličine, na koji se čini da ipak ne obraćaš pažnju? 4 Ko si ti, tako moćan i tako slab, tako velik a tako mali, zao, a opet vojnik prvog reda, koji može komandovati u obliku sluge kao običan vojnik? 5 Kralj slave, mrtav i živ, iako jednom ubijen na krstu? 6 Ko leži mrtav u grobu, i sišao si živ k nama, i u tvojoj smrti su sva stvorenja zadrhtala, i sve su se zvijezde pokrenule, i sada imaš svoju slobodu među mrtvima i uznemiravaš naše legije? 7 Ko si ti, koji oslobađaš zarobljenike koje je prvobitni grijeh držao u okovima i dovodiš ih na njihovu prijašnju slobodu 8 Ko si ti, koji širiš tako slavno i božansko svjetlo nad onima koji su oslijepljeni tamom grijeha? 9 Na sličan način sve legije đavola bile su obuzete istim užasom, i sa najpokornijim strahom povikaše i rekoše: 10 Otkud to, o ti Isuse Kriste, da si ti čovjek tako moćan i slavan u veličanstvu, tako bistar da nema mrlje, i tako čist da nema zločina? Jer taj donji svijet zemlje, koji nam je oduvijek do sada bio podložan, i odakle smo primali danak, nikada nam prije nije poslao takvog mrtvaca, nikada nije poslao takve poklone knezovima pakla. 11 Ko si dakle ti, koji s takvom hrabrošću ulaziš među naša prebivališta, i ne samo da se ne bojiš da nam zaprijetiš najvećim kaznama, već i nastojiš sve druge izbaviti iz lanaca u kojima ih držimo? 12 Možda si ti Isus, o kome je Sotona upravo govorio našem princu, da si smrću na križu trebao primiti moć smrti.
13 Tada je Kralj Slave pogazio smrt, uhvatio kneza pakla, lišio ga sve njegove moći i uzeo našeg zemaljskog oca Adama sa sobom u svoju slavu. POGLAVLJE 18 1 Tada je princ pakla uzeo Sotonu i sa velikim naznakom rekao mu: O ti kneže razaranja, autoru Belzebubovog poraza i protjerivanja, porugu Božjih anđela i preziran od svih pravednih osoba! Šta te je nagnalo da tako postupaš? 2 Ti bi razapeo Kralja Slave, i njegovim uništenjem, dao si nam obećanja o vrlo velikim prednostima, ali kao budala nisi znao o čemu si govorio. 3 Jer gle sada da Isus iz Nazareta, sa sjajem svog slavnog božanstva, baca u bijeg sve užasne sile tame i smrti; 4 On je srušio naše zatvore od vrha do dna, otpustio sve zarobljenike, oslobodio sve koji su bili vezani, i svi koji su prije stenjali pod teretom svojih muka, sada su nas uvrijedili, a mi smo kao da nas porazi njihove molitve. 5 Naše bezbožne vlasti su pokorene i nijedan dio čovječanstva sada nije ostao u našoj potčinjenosti, ali s druge strane, svi nam se hrabro prkose; 6 Mada, ranije se mrtvi nikada nisu usuđivali da se ponašaju drsko prema nama, niti su, kao zatvorenici, ikada mogli biti veseli. 7 O Sotono, ti kneže svih zlih, oče bezbožnika i napuštenih, zašto bi pokušao ovaj podvig, kad su naši zarobljenici do sada uvijek bili bez i najmanje nade u spasenje i život? 8 Ali sada niko od njih ne zastenje, niti ima najmanje suze na licu. 9 O kneže Sotono, ti veliki čuvaru paklenih oblasti, sve svoje prednosti koje si stekao zabranjenim drvetom, i gubitkom Raja, sada si izgubio drvetom krsta; 10 I sva sreća tvoja je tada istekla, kad si razapeo Isusa Krista, Kralja Slave. 11 Postupio si protiv svog i mog interesa, kao što ćeš sada shvatiti po tim velikim mukama i beskonačnim kaznama koje ćeš pretrpjeti. 12 O Sotono, kneže svakog zla, tvorče smrti i izvor svake oholosti, prvo si trebao ispitati zle zločine Isusa iz Nazareta, a onda bi otkrio da nije kriv ni za kakvu krivicu dostojnu smrti. 13 Zašto si se usudio, bez razloga i pravde, da ga razapneš, i spustio si u naše krajeve osobu nedužnu i pravednu, i time izgubio sve grešnike, bezbožnike i nepravedne osobe u cijelom svijetu? 14 Dok je princ pakla ovako razgovarao sa Sotonom, Kralj slave je rekao Belzebubu, princu pakla, Sotona, princ će biti podložan tvojoj vlasti zauvijek, u sobi Adama i njegovih pravednih sinova, koji su moj. POGLAVLJE 19 1 Tada je Isus ispružio svoju ruku i rekao: Dođite k meni, svi moji sveti, koji ste stvoreni na moju sliku, koji ste osuđeni od drveta zabranjenog voća, i od đavola i smrti; 2 Živi sada uz drvo križa moga; đavo, knez ovoga svijeta, je pobijeđen, a smrt je pobijeđena. 3 Tada su se odmah svi sveci spojili pod rukom Boga Svevišnjega; i Gospod Isus uhvati Adama za ruku i reče mu: Mir tebi i sve tvoje pravedno potomstvo, koje je moje. 4 Tada Adam, bacivši se pred noge Isusove, obrati mu se sa suzama, poniznim jezikom i glasnim glasom, govoreći: 5 Veličat ću te, Gospode, jer si me podigao i nisi učinio da se moji neprijatelji raduju nada mnom. O Gospode Bože moj, zavapio sam k tebi, i ti si me izliječio. 6 Gospode, ti si dušu moju izveo iz groba; održao si me u životu, da ne siđem u jamu. 7 Pjevajte Gospodu, svi sveci njegovi, i hvalite spomenu svetosti njegove. Jer njegov gnjev traje samo na trenutak; u njegovu korist ide život. 8 Na sličan način svi sveci, klanjajući se pred Isusovim nogama, rekoše u jedan glas: Došao si, Otkupitelju svijeta, i zaista si
ostvario sve stvari, što si prorekao po zakonu i svojim svetim prorocima. 9 Svojim si krstom otkupio žive i sišao si k nama, da nas smrću na križu izbaviš od pakla, a svojom silom od smrti. 10 O, Gospode, kao što si stavio zastave svoje slave na nebo, i postavio si znak svog otkupljenja, čak i svoj krst na zemlji! tako, Gospode, postavi znak pobede svog krsta u paklu, da smrt više ne čini milje. 11 Tada je Gospodin ispružio svoju ruku, učinio znak križa na Adamu i na svim njegovim svetima. 12 I uhvativši Adama za njegovu desnicu, uzašao je iz pakla, i svi sveci Božji su ga slijedili. 13 Tada kraljevski prorok David hrabro povika i reče: 1 Pjevajte Gospodu pjesmu novu, jer je učinio čudesne stvari; njegova desna ruka i njegova sveta ruka donijele su mu pobjedu. 14 Gospod je objavio svoje spasenje, svoju je pravednost javno pokazao pred neznabošcima. 15 A sav mnoštvo svetih odgovori govoreći: "Ovu čast imaju svi njegovi sveti, amin, hvalite Gospoda." 16 Nakon toga je prorok Habakuk 3 povikao i rekao: Izašao si radi spasenja svog naroda, čak i radi spasenja svog naroda. 17 I svi sveci rekoše: 4 Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje; jer nas je Gospod prosvetlio. Ovo je naš Bog u vijeke vjekova; on će vladati nad nama u vjekove vjekova, Amen. 18 Na sličan način su svi proroci govorili svete stvari njegove hvale, i slijedili Gospoda. GLAVA 20 1 Tada je Gospod, držeći Adama za ruku, predao ga arhanđelu Mihailu; i uveo ih je u Džennet, ispunjeni milošću i slavom; 2 I sretnu ih dva vrlo drevna čovjeka, i upitaše ih sveci: Ko ste vi, koji još niste bili s nama u paklu, a vaša tijela su stavljena u raj? 3 Jedan od njih odgovarajući reče: Ja sam Enoh, koji je preveden po Božjoj riječi; a ovaj čovjek koji je sa mnom je Ilija Tišbejac, koji je preveden u ognjena kola. 4 Ovdje smo do sada bili i nismo okusili smrt, ali sada se spremamo da se vratimo po dolasku Antihrista, naoružani božanskim znacima i čudima, da se upustimo s njim u bitku, i da nas on pobije u Jerusalimu, i da bude ponovo živ podignut u oblake, nakon tri i po dana. 5 I dok su sveti Enoh i Ilija to pričali, gle, došao je još jedan čovjek u jadnoj figuri koji je nosio znak križa na svojim ramenima. 6 I kad ga vidješe svi sveti, rekoše mu: ko si ti? Jer je tvoje lice kao lopova; i zašto nosiš krst na ramenima? 7 Na što je on odgovorio, rekao je: Dobro kažete, jer sam bio lopov koji je počinio sve vrste zla na zemlji. 8 I Židovi su me razapeli s Isusom; i posmatrao sam iznenađujuće stvari koje su se desile u stvaranju na raspeću Gospoda Isusa. 9 I vjerovao sam da je on Stvoritelj svih stvari i Svemogući Kralj; i pomolih mu se govoreći: Gospode, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo. 10 On je odmah pogledao moju molbu i rekao mi: Zaista ti kažem, danas ćeš biti sa mnom u raju. 11 I dao mi je ovaj znak križa govoreći: Nosi ovo i idi u raj; i ako anđeo koji je čuvar raja ne želi da te primi, pokaži mu znak krsta i reci mu: Isus Hristos koji je sada raspet poslao me je ovamo k tebi. 12 Kada sam to učinio i rekao anđelu koji je čuvar raja sve te stvari, i on ih je čuo, on je odmah otvorio kapije, uveo me i smjestio me s desne strane u raj, 13 Govoreći: Ostanite malo ovdje, dok Adam, otac cijelog čovječanstva, ne uđe, sa svim svojim sinovima, koji su svete i pravedne sluge Isusa Krista, koji je bio raspet. 14 Kad su čuli sav ovaj izvještaj od lopova, svi patrijarsi rekoše u jedan glas: Blagosloven da si, Svemogući Bože, Otac vječne dobrote i Otac milosrđa, koji si pokazao takvu naklonost onima koji su bili grešnici protiv njega, i doveo si ih na milost raja, i
stavio ih u svoje velike i duhovne opskrbe, u duhovnom i svetom životu. Amen. POGLAVLJE 21 1 Ovo su božanske i svete misterije koje smo vidjeli i čuli. Meni, Harinu i Lentiju nije dozvoljeno da objavljujemo druge Božje misterije, kako nam je naredio arhanđel Mihailo, 2 Govoreći, ići ćete s mojom braćom u Jerusalim, i dalje ćete se moliti, objavljujući i slaveći vaskrsenje Isusa Krista, jer vas je u isto vrijeme sa sobom uskrsnuo iz mrtvih. 3 I ne razgovarajte ni sa kim, nego sjedite kao nijemi dok ne dođe vrijeme kada će vam Gospod dozvoliti da ispričate tajne njegovog božanstva. 4 Arhanđeo Mihailo dalje nam je zapovjedio da idemo dalje od Jordana, u izvrsnu i debelu zemlju, gdje ima mnogo onih koji su zajedno s nama uskrsnuli iz mrtvih za dokaz vaskrsenja Hristovog. 5 Jer imamo samo tri dana dopušteno nam od mrtvih, koji su uskrsli da proslavimo Pashu našeg Gospoda sa svojim roditeljima, i da ponesemo svoje svjedočanstvo za Krista Gospodina, i kršteni smo u svetoj rijeci Jordanu. A sada ih niko ne vidi. 6 Ovo je onoliko koliko nam je Bog dopustio da se odnosimo prema vama; odajte mu, dakle, hvalu i čast, i pokajte se, i on će vam se smilovati. Mir vam od Gospoda Boga Isusa Hrista i Spasitelja svih nas. Amen, Amen, Amen. 7 I nakon što su završili pisanje i napisali na dva različita komada papira, Harin je dao ono što je napisao u ruke Ani, Kajafi i Gamalijelu. 8 Lentije je isto tako dao ono što je napisao u ruke Nikodemu i Josipu; i odmah su pretvoreni u izrazito bele oblike i više ih se nije videlo. 9 Ali pokazalo se da se savršeno slaže ono što su napisali, jer jedno nije sadržavalo jedno slovo više ili manje od drugog. 10 Kad je sav skup Židova čuo sve ove iznenađujuće odnose Harina i Lentija, rekoše jedni drugima: Zaista je sve ovo učinio Bog, i blagoslovljen Gospod Isus u vijeke vjekova, Amen. 11 I oni su išli sa velikom zabrinutošću, i strahom, i drhtanjem, i udarali se po prsima i odlazili svaki svojoj kući. 12 Ali odmah su Josif i Nikodim rekli upravitelju sve ove stvari koje su Židovi u svojim sinagogama pričali o Isusu. 13 I Pilat je zapisao sve te transakcije i stavio sve ove račune u javne evidencije svoje dvorane. POGLAVLJE 22 1 Nakon ovih stvari Pilat ode u židovski hram, sazva sve vladare i književnike i doktore zakona, i uđe s njima u kapelu hrama. 2 I zapovjedivši da se zatvore sva vrata, reče im: Čuo sam da imate jednu veliku knjigu u ovom hramu; Stoga vas želim, da mi se iznese. 3 I kada je donesena velika knjiga, koju su nosila četiri služitelja hrama i ukrašena zlatom i dragim kamenjem, Pilat im reče svima: Zaklinjem vas Bogom vaših Otaca, koji je napravio i naredio da ovaj hram bude izgrađen, da ne skrivate istinu od mene. 4 Vi znate sve što je napisano u toj knjizi; Recite mi, dakle, sada, ako ste u Svetom pismu našli što od onoga Isusa koga ste razapeli, i u koje je vrijeme svijeta trebao doći: pokažite mi to. 5 Tada su zakleli Anu i Kajafu, naredili su svima ostalima koji su bili s njima da izađu iz kapele. 6 I zatvoriše vrata hrama i kapele i rekoše Pilatu: "Ti si nas zakleo, o sudijo, gradnjom ovog hrama, da ti objavimo ono što je istinito i ispravno. 7 Nakon što smo razapeli Isusa, ne znajući da je on Sin Božji, ali pretpostavljajući da je učinio svoja čuda nekim magijskim vještinama, sazvali smo veliki skup u ovom hramu. 8 I kada smo međusobno raspravljali o čudima koja je Isus učinio, našli smo mnoge svjedoke naše vlastite zemlje, koji su izjavili da su ga vidjeli živog nakon njegove smrti, i da su ga čuli kako
razgovara sa svojim učenicima i vidjeli on se uzdiže u visinu nebesa i ulazi u njih; 9 I vidjeli smo dva svjedoka, čija je tijela Isus podigao iz mrtvih, koji su nam pričali o mnogim čudnim stvarima koje je Isus učinio među mrtvima, o čemu imamo pisani izvještaj u našim rukama. 10 I naš je običaj da svake godine otvorimo ovu svetu knjigu pred skupštinom i da tamo tražimo Božji savjet. 11 I našli smo u prvoj od sedamdeset knjiga, gde arhanđel Mihailo govori trećem sinu Adama, prvog čoveka, izveštaj da je posle pet hiljada i pet stotina godina Hristos, najvoljeniji Sin Božji, došao na zemlju, 12 I dalje smo razmatrali, da je možda on bio isti Bog Izraelov koji je govorio Mojsiju: Ti ćeš načiniti kovčeg svjedočanstva; dva lakta i pol neka mu bude dužina, lakat i pol široka, a lakat i pol visoka. 13 Sa ovih pet lakata i po za izgradnju kovčega Starog zavjeta, shvatili smo i znali da je za pet hiljada godina i po (hiljadu) godina Isus Krist trebao doći u kovčegu ili tabernakulu tijela ; 14 I tako naši spisi svjedoče da je on sin Božji, i Gospod i kralj Izraela. 15 I pošto su naši svećenici nakon njegove patnje bili iznenađeni znakovima koja su učinjena njegovim sredstvima, otvorili smo tu knjigu da istražimo sve generacije do naraštaja Josipa i Marije, majke Isusove, pretpostavljajući da je on od Davidovo sjeme; 16 I našli smo izvještaj o stvaranju, i u koje vrijeme je stvorio nebo i zemlju i prvog čovjeka Adama, i to od tada do potopa, dvije hiljade, dvije stotine i dvanaest godina. 17 I od potopa do Abrahama, devet stotina i dvanaest. A od Abrahama do Mojsija četiri stotine i trideset. I od Mojsija do Davida kralja pet stotina i deset. 18 I od Davida do babilonskog ropstva, pet stotina godina. I od vavilonskog ropstva do Hristovog utjelovljenja, četiri stotine godina. 19 Zbir svega što iznosi pet hiljada i po (hiljadu). 20 I tako se čini, da je Isus koga smo razapeli, Isus Krist, Sin Božji, i istiniti i Svemogući Bog. Amen.