Hebrejima POGLAVLJE 1 1 Bože, koji je u raznim vremenima i na različite načine govorio u prošlosti ocima preko proroka, 2 U ovim posljednjim danima progovorio nam je preko svog Sina, kojega je postavio za nasljednika svega, preko kojeg je i stvorio svjetove; 3 Koji je bio sjaj njegove slave i izričit lik svoje ličnosti, i sve je podržavao riječju svoje sile, kada je sam očistio naše grijehe, sjeo je s desne strane Veličanstva na visini; 4 Učinjen je mnogo boljim od anđela, jer je nasledstvom stekao bolje ime od njih. 5 Jer kome je od anđela ikad rekao: "Ti si moj Sin, danas sam te rodio?" I opet, ja ću mu biti Otac, a on će meni biti Sin? 6 I opet, kada je uveo Prvorođenog na svijet, rekao je: I neka mu se poklone svi anđeli Božji. 7 A za anđele kaže: Koji svoje anđele čini duhovima, a svoje službenike plamenom ognjenim. 8 Ali Sinu kaže: Prijestolje tvoje, Bože, u vijeke vjekova; žezlo pravednosti je žezlo tvoga kraljevstva. 9 Ti si zavolio pravednost, a mrzio si bezakonje; zato te je Bog, tvoj Bog, pomazao uljem radosti više od drugih tvojih. 10 I, Ti, Gospode, u početku si postavio temelj zemlji; a nebesa su djela ruku tvojih. 11 Oni će propasti; ali ti ostaješ; i svi će ostarjeti kao odjeća; 12 I kao haljinu ćeš ih saviti, i oni će se promijeniti; ali ti si isti, i tvoje godine neće nestati. 13 Ali kome je od anđela u bilo koje vrijeme rekao: "Sjedi mi s desne strane, dok tvoje neprijatelje ne postavim za podnožje tvojim nogama?" 14 Nisu li svi oni službeni duhovi, poslani da služe za one koji će biti baštinici spasenja? POGLAVLJE 2 1 Stoga bismo trebali ozbiljnije paziti na stvari koje smo čuli, da ih u bilo kojem trenutku ne bismo izmaknuli. 2 Jer ako je riječ koju su anđeli izgovorili bila postojana, i svaki prijestup i neposlušnost primili bi pravednu nagradu; 3 Kako ćemo pobjeći, ako zanemarimo tako veliko spasenje; koje je najprije počeo govoriti Gospod, a potvrdili su nam oni koji su ga čuli; 4 I Bog im svjedoči, i znakovima i čudesima, i raznim čudesima i darovima Duha Svetoga, po svojoj volji? 5 Jer anđelima nije potčinio budući svijet, o kojem govorimo. 6 Ali jedan na jednom mjestu svjedoči govoreći: Šta je čovjek da ga se sećaš? ili sine čovječji, da ga posjetiš? 7 Ti si ga učinio malo nižim od anđela; ovenčao si ga slavom i čašću, i postavio si ga nad djelima ruku svojih. 8 Sve si mu pokorio pod noge. Jer time što mu je sve potčinio, nije ostavio ništa što mu nije potčinjeno. Ali sada vidimo da mu još nije sve potčinjeno. 9 Ali vidimo Isusa, koji je učinjen malo nižim od anđela za smrtnu patnju, ovjenčanog slavom i čašću; da on po milosti Božjoj okusi smrt za svakog čovjeka.
10 Jer bilo je njemu, za koga je sve i po kome je sve, u dovođenju mnogih sinova u slavu, da kroz patnje učini savršenim zapovjednika njihovog spasenja. 11 Jer i onaj koji posvećuje i oni koji su posvećeni svi su od jednog; zbog čega se ne stidi da ih naziva braćom, 12 Govoreći: Tvoje ću ime objaviti svojoj braći, usred crkve pjevat ću ti hvalu. 13 I opet, ja ću se pouzdati u njega. I opet, evo ja i djece koju mi je Bog dao. 14 Dakle, budući da su djeca sudionici krvi i mesa, on je također uzeo dio istog; da bi smrću uništio onoga koji je imao moć smrti, to jest đavola; 15 I izbavi one koji su zbog straha od smrti čitavog života bili podvrgnuti ropstvu. 16 Jer on zaista nije preuzeo na sebe prirodu anđela; ali je uzeo na sebe Abrahamovo sjeme. 17 Zato je trebalo da u svemu bude sličan svojoj braći, da bude milosrdan i vjeran prvosveštenik u stvarima koje se odnose na Boga, da izvrši pomirenje za grijehe naroda. 18 Jer u tome što je i sam patio kušan, on je u stanju pomoći onima koji su kušani. POGLAVLJE 3 1 Zato, sveta braćo, sudionici nebeskog poziva, smatrajte apostola i Prvosveštenika našeg zvanja, Hrista Isusa; 2 Koji je bio vjeran onome koji ga je postavio, kao što je i Mojsije bio vjeran u cijeloj svojoj kući. 3 Jer se ovaj čovjek smatrao dostojnijim više slave od Mojsija, jer onaj koji je sagradio kuću ima više časti od kuće. 4 Jer svaku kuću gradi neki čovjek; ali onaj koji je sve izgradio je Bog. 5 I Mojsije je zaista bio vjeran u cijeloj svojoj kući, kao sluga, za svjedočanstvo o onome što je trebalo govoriti poslije; 6 Ali Krist kao sin nad svojom kućom; čija smo mi kuća, ako čvrsto držimo pouzdanje i radost nade do kraja. 7 Zato (kao što kaže Duh Sveti, danas ako budete čuli njegov glas, 8 Ne otvrdnjavajte srca svoja, kao u provokaciji, u dan iskušenja u pustinji: 9 Kad su me vaši oci iskušavali, iskušavali i vidjeli moja djela četrdeset godina. 10 Zbog toga sam bio ožalošćen tim naraštajem i rekao: "Oni uvijek griješe u srcu svom; i nisu poznavali puteve moje. 11 Zato sam se zakleo u svom gnevu da neće ući u moj počinak.) 12 Čuvajte se, braćo, da u nekom od vas ne bude zloga srca nevjerstva, u odlasku od Boga živoga. 13 Ali jedni druge ohrabrujte svaki dan, dok se danas zove; da neko od vas ne bude otvrdnut prijevarom grijeha. 14 Jer smo postali dionici Krista, ako početak našeg pouzdanja držimo čvrstim do kraja; 15 Dok se kaže: Danas ako čujete glas njegov, ne otvrdnjavajte srca svoja, kao u izazivanju. 16 Jer neki su, čuvši, razdražili, ali ne sve što je po Mojsiju izišlo iz Egipta. 17 Ali s kim je bio tužan četrdeset godina? Nije li s onima koji su sagriješili, čija su leševi pali u pustinji? 18 I kome se zakleo da neće ući u njegov počinak, nego onima koji ne vjeruju?