Issuu

Smrt , sahrana i uskrsnuće Isusa Krista Tada Mojsije sazva sve starješine Izraelove i reče im: "Izađite i uzmite sebi jagnje po jedno jagnje po porodicama svojim i zakoljite pashalno jagnje. Uzmite kitu izopa i umočite je u krv koja je u zdjeli, i udarite krvlju koja je u zdjeli dovratnik i oba dovratnika; i niko od vas ne smije izaći na vrata svoje kuće do jutra. Jer će Gospod proći da udari Egipćane; i kad vidi krv na dovratniku i na oba dovratnika, Gospod će proći pored vrata i neće dati da zatirač uđe u vaše kuće da vas udari." Izlazak 12:21-23 Ako je čovjek počinio grijeh koji zaslužuje smrt, i treba ga pogubiti, i objesiš ga na drvo, njegovo tijelo ne smije ostati preko noći na drvetu, nego ga moraš sahraniti istog dana; (jer je onaj koji je obješen proklet od Boga;) da se ne oskvrni zemlja tvoja, koju ti Gospod, Bog tvoj, daje u baštinu. Ponovljeni zakon 21:22-23 Jer me psi opkoliše, zbor bezbožnika me opkoli, probodoše mi ruke i noge. Mogu izbrojati sve kosti svoje, gledaju i netremice me gledaju. Dijele haljine moje među sobom i bacaju kocku za odijelo moje. Psalam 22:16-18 A poslije šezdeset i dvije sedmice Mesija će biti pogubljen, ali ne za sebe; a narod kneza koji će doći uništit će grad i svetište; i kraj će mu biti potop, i do kraja rata određena su pustošenja. Daniel 9:26 I izliću na dom Davidov i na stanovnike Jeruzalema duh milosti i molitve; i pogledaće na mene koga su proboli, i tugovaće za njim kao što se tuguje za jedincem, i gorko će ga osjećati kao što gorko osjeća za prvencem svojim. Zaharija 12:10 Jer vam najprije predadoh ono što i ja primih: da je Krist umro za grijehe naše po Pismima, i da je sahranjen, i da je uskrsnuo treći dan po Pismima, 1. Korinćanima 15:3-4

Prorok Izaija Izaija 53 1 Ko je povjerovao našem izvještaju? I kome se otkrila ruka Gospodnja? 2 Jer će pred njim rasti kao mlada biljka, kao korijen iz suhe zemlje; nema obličja ni ljepote; i kad ga vidimo, nema ljepote da bismo ga željeli. 3 Prezren je i odbačen od ljudi, čovjek bolova i vješt u nevoljama; i mi smo kao da smo sakrili lica svoja od njega; bio je prezren i nismo ga cijenili. 4 Zaista, on je nosio naše boli i nosio naše boli; ipak, mi smo ga smatrali pogođenim, udarenim od Boga i mučenim. 5 Ali on je ranjen zbog naših prijestupa, mučen zbog naših bezakonja; kazna našeg mira bila je na njemu; i njegovim smo ranama iscijeljeni. 6 Svi smo mi kao ovce zalutali; svaki se okrenuo svojim putem; i Gospod je na njega svalio bezakonje svih nas. 7 Ugnjetavan je bio i mučen, ali nije otvorio usta svojih; odveden je kao jagnje na klanje, i kao ovca pred onima koji je strižu nijema, tako ni on ne otvara usta svojih.

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

8 Uzet je iz tamnice i od suda: i ko će objasniti njegov rod? Jer je istrijebljen iz zemlje živih; zbog prijestupa moga naroda bi udaren. 9 I on je napravio grob sa zlima, a smrt svoju sa bogatima; jer nije učinio nasilja, niti je bilo prijevare u njegovim ustima. 10 Ali Gospodu se svidjelo da ga satre, On ga je namučio; kad mu prineseš dušu kao žrtvu za grijeh, on će vidjeti svoje potomstvo, produžit će svoje dane i volja Gospodnja će uspjeti u njegovoj ruci. 11 Vidjet će trud duše svoje i bit će sit: svojim će znanjem opravdati mnoge pravedni sluga moj, jer će nositi njihove bezakonja. 12 Zato ću mu dati dio među velikima, i plijen će dijeliti s jakima, jer je dušu svoju izlio na smrt, i ubrojen je među bezakonike, i nosio je grijeh mnogih i posredovao je za bezakonike.

Evanđelje po Mateju Matej 26 1 I kad Isus završi sve ove riječi, reče svojim učenicima: 2 Znate da je za dva dana praznik Pashe, i Sin Čovječji bit će predan da bude razapet. 3 Tada se sabraše glavni svećenici, pismoznanci i starješine narodne u dvor prvosveštenika koji se zvao Kajafa, 4 I dogovarali su se da Isusa uhvate na prijevaru i ubiju. 5 Ali oni rekoše: Ne na praznik, da ne bude pobune u narodu. 6 A kad je Isus bio u Betaniji, u kući Simona gubavca, 7 Tada mu pristupi žena s alabasternom posudicom dragocjene masti i izli mu je na glavu dok je sjedio za stolom. 8 A kad su to vidjeli njegovi učenici, razgnjeviše se govoreći: "Čemu ovo rasipanje?" 9 Jer se ova mast mogla prodati za mnogo novca i dati siromasima. 10 Kad Isus to shvati, reče im: " Zašto dosađujete ženi? Učinila je dobro djelo za mene." 11 Jer siromahe uvijek imate sa sobom, a mene nemate uvijek. 12 Jer izlivši ovu mast na moje tijelo, učinila je to za moj ukop. 13 Zaista vam kažem: Gdje god se propovijeda ovo evanđelje po svemu svijetu, pripovijedaće se i ovo što je ova žena učinila, za spomen na nju. 14 Tada jedan od dvanaestorice, zvani Juda Iškariot, ode k prvosveštenicima, 15 I reče im: "Šta ćete mi dati, pa ću vam ga predati?" I oni sklopiše s njim ugovor za trideset srebrnjaka. 16 I od tada je tražio priliku da ga izda. 17 A prvog dana praznika beskvasnih hljebova pristupiše učenici Isusu govoreći mu: "Gdje hoćeš da ti pripravimo pashu?" 18 A on reče: " Idite u grad k takvom čovjeku i recite mu: Učitelj kaže: Vrijeme je moje blizu; u tvojoj kući ću proslaviti Pashu sa svojim učenicima." 19 I učenici učiniše kako im Isus zapovjedi; i pripremiše pashu. 20 A kad je nastala večer, sjede za trpezu s dvanaestoricom. 21 I dok su jeli, reče im: " Zaista vam kažem da će me jedan od vas izdati." 22 I oni se veoma ražalostiše i počeše ga svaki od njih pitati: "Gospodine, jesam li ja?" 23 A on odgovori i reče: Ko umoči ruku sa mnom u zdjelu, taj će me izdati. 24 Sin Čovječji ide kao što je o njemu pisano; ali teško onome čovjeku koji izda Sina Čovječjega! Bilo bi bolje za tog čovjeka da se nije ni rodio. 25 Tada odgovori Juda, koji ga izdade, i reče: "Učitelju, jesam li ja?" On mu reče: " Ti kažeš." 26 I dok su jeli, Isus uze hljeb, blagoslovi ga, prelomi ga i dade učenicima govoreći: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. 27 I uze čašu, zahvali i dade im je govoreći: Pijte iz nje svi; 28 Jer ovo je moja krv novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge radi oproštenja grijeha. 2

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

29 Ali vam kažem, od sada neću piti od ovog roda vinove loze do onog dana kad ću ga piti novog s vama u kraljevstvu Oca svoga. 30 I otpjevavši himnu, iziđoše na Maslinsku goru. 31 Tada im Isus reče: " Svi ćete se vi sablazniti o mene ove noći, jer je pisano: 'Udarit ću pastira i ovce će se raspršiti.'" 32 Ali nakon što uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju. 33 Petar odgovori i reče mu: "Ako se svi ljudi sablazne zbog tebe, ja se nikada neću sablazniti." 34 Isus mu reče: " Zaista ti kažem: noćas, prije nego što pijetao zapjeva, tri puta ćeš me se odreći." 35 Petar mu reče: "Ako bih i umro s tobom, neću te se odreći." Tako su rekli i svi učenici. 36 Tada dođe Isus s njima u mjesto zvano Getsemani i reče učenicima: " Sjednite ovdje dok ja odem i pomolim se onamo." 37 I uze sa sobom Petra i dva Zebedejeva sina, i poče se tugovati i biti veoma tužan. 38 Tada im reče: " Duša mi je nasmrt žalosna; ostanite ovdje i bdite sa mnom." 39 I otišavši malo dalje, pade licem na zemlju i moljaše se govoreći: Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša; ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš. 40 I dođe k učenicima i nađe ih gdje spavaju, pa reče Petru: " Zašto niste mogli jedan sat bdjeti sa mnom?" 41 Bdijte i molite se da ne padnete u napast; duh je, doduše, voljan, ali je tijelo slabo. 42 I ode po drugi put i pomoli se govoreći: Oče moj, ako me ova čaša ne može mimoići, a da je ne pijem, neka bude volja tvoja. 43 I došavši nađe ih opet kako spavaju, jer im oči bijahu otežale. 44 I ostavi ih, ode opet i pomoli se treći put govoreći iste riječi. 45 Tada dođe k učenicima svojim i reče im: " Spavajte i počivajte! Evo, čas se približio, i Sin Čovječji predaje se u ruke grešnika." 46 Ustanite, idemo! Evo, približio se onaj koji me izdaje. 47 Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim veliko mnoštvo s mačevima i toljagama, poslano od glavnih svećenika i starješina narodnih. 48 A onaj koji ga je izdao dade im znak govoreći: "Koga god poljubim, to je on; čvrsto ga držite." 49 I odmah pristupi Isusu i reče: "Zdravo, učitelju!" I poljubi ga. 50 A Isus mu reče: " Prijatelju, zašto si došao?" Tada pristupiše, staviše ruke na Isusa i uhvatiše ga. 51 I gle, jedan od onih koji su bili s Isusom pruži ruku, izvuče mač i udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. 52 Isus mu tada reče: " Vrati mač na njegovo mjesto, jer svi koji se mača hvataju, od mača će i poginuti." 53 Misliš li da ne mogu sada moliti svog Oca, i on će mi odmah dati više od dvanaest legija anđela? 54 Ali kako će se onda ispuniti Pisma koja kažu da tako mora biti? 55 U taj isti čas reče Isus mnoštvu: " Kao na razbojnika ste izašli s mačevima i toljagama da me uhvatite? Svaki dan sam sjedio s vama u hramu učeći i ne uhvatiste me." 56 Ali sve se to dogodilo da se ispune proročke pisma. Tada ga svi učenici ostaviše i pobjegoše. 57 A oni koji su uhvatili Isusa odvedoše ga k Kajfi, velikosvešteniku, gdje se okupili pismoznanci i starješine. 58 A Petar ga je izdaleka slijedio do dvora velikog svećenika, te uđe unutra i sjede sa slugama da vidi svršetak. 59 A prvosveštenici i starješine i cijelo vijeće tražili su lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga pogubili; 60 Ali ne nađoše nikoga; čak, iako dođe mnogo lažnih svjedoka, ipak ne nađoše nikoga. Napokon dođoše dva lažna svjedoka, 61 I reče: Ovaj reče: Mogu razvaliti hram Božji i za tri dana ga sagraditi. 62 A prvosveštenik ustade i reče mu: "Zar ništa ne odgovaraš? Šta ovi svjedoče protiv tebe?"

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

63 Isus je šutio. A prvosveštenik odgovori i reče mu: "Zaklinjem te živim Bogom da nam kažeš jesi li ti Krist, Sin Božji." 64 Isus mu reče: " Ti si rekao. Ali vam kažem: Od sada ćete vidjeti Sina Čovječjega gdje sjedi s desne strane Sile i dolazi na nebeskim oblacima." 65 Tada prvosveštenik razdera haljine svoje govoreći: "Bogohulio je! Šta nam još trebaju svjedoci? Evo, sada ste čuli njegovu bogohulu." 66 Šta mislite? Oni odgovoriše i rekoše: Kriv je za smrt. 67 Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga; a drugi su ga udarali dlanovima svojih ruku, 68 Govoreći: "Prorokuj nam, Kriste, ko te je udario?" 69 A Petar je sjedio vani u dvoru. I pristupi mu jedna djevojka govoreći: "I ti si bio s Isusom Galilejskim." 70 Ali on se odreče pred svima govoreći: "Ne znam šta govoriš." 71 A kad izađe u trijem, ugleda ga druga sluškinja i reče onima koji su ondje bili: "I ovaj je bio s Isusom iz Nazareta." 72 I opet se odreče zakletvom: "Ne poznajem tog čovjeka." 73 Nakon nekog vremena pristupiše k njemu oni koji su stajali ondje i rekoše Petru: "Zaista si i ti jedan od njih, jer te govor tvoj odaje." 74 Tada poče proklinjati i zaklinjati se: "Ne poznajem tog čovjeka." I odmah zapjeva pijetao. 75 I Petar se sjeti riječi Isusove koja mu reče: "Prije nego što pijetao zapjeva, tri puta ćeš me se odreći." I izađe i gorko zaplaka. Matej 27 1 Kad je svanulo, svi prvosveštenici i starešine narodne odlučiše protiv Isusa da ga pogube: 2 I kad ga svezaše, odvedoše ga i predadoše ga upravitelju Ponciju Pilatu. 3 Tada Juda, koji ga je izdao, kad je vidio da je osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka prvosveštenicima i starješinama, 4 Govoreći: "Sagriješio sam što sam izdao krv nevinu." A oni rekoše: "Šta se nas tiče? Ti se pobrini za to." 5 I baci srebrnjake u hramu, izađe i ode te se objesi. 6 A prvosveštenici uzeše srebrnjake i rekoše: "Nije dozvoljeno stavljati ih u riznicu, jer su to cijena krvi." 7 I odlučiše se i kupiše njima lončarevu njivu da u njoj sahranjuju strance. 8 Zato se to polje prozvalo Krvavo polje, sve do danas. 9 Tada se ispuni ono što je rekao prorok Jeremija govoreći: "I uzeše trideset srebrnjaka, cijenu Onoga koji je bio procijenjen, koga su procijenili sinovi Izraelovi;" 10 I dao ih za lončarevu njivu, kako mi je Gospod odredio. 11 Isus stade pred upravitelja. Upravitelj ga upita: "Jesi li ti kralj židovski?" Isus mu reče: " Ti kažeš." 12 A kad su ga prvosveštenici i starešine optuživali, nije ništa odgovarao. 13 Tada mu Pilat reče: "Zar ne čuješ koliko toga protiv tebe svjedoče?" 14 A on mu ne odgovori ni na jednu riječ, tako da se upravitelj veoma začudio. 15 A na taj praznik upravitelj je imao običaj pustiti narodu jednog sužnja kojeg su htjeli. 16 A imali su tada uglednog zatvorenika koji se zvao Baraba. 17 A kad se sabraše, Pilat im reče: "Koga hoćete da vam pustim? Barabu ili Isusa koji se zove Krist?" 18 Jer je znao da su ga predali iz zavisti. 19 A kad je sjedio na sudačkoj stolici, žena mu poruči: "Nemaj ništa s tim pravednikom, jer sam danas mnogo pretrpjela u snu zbog njega." 20 Ali prvosveštenici i starešine nagovoriše mnoštvo da zatraže Barabu, a Isusa da pogube. 21 Upravitelj im odgovori: "Kojeg od te dvojice želite da vam pustim?" Oni rekoše: "Barabu."

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

22 Pilat im reče: "Šta ću dakle učiniti s Isusom koji se zove Krist?" Svi mu rekoše: "Neka se raspne." 23 A upravitelj reče: "Kakvo je zlo učinio?" Ali oni još jače vikahu: "Neka se raspne!" 24 Kad Pilat vidje da ništa ne može postići, nego da se još više diže metež, uze vode i opra ruke pred mnoštvom govoreći: "Nevin sam od krvi ovog pravednika; vi se pobrinite." 25 Tada odgovori sav narod i reče: "Krv njegova na nas i na djecu našu." 26 Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevajući, predade da bude razapet. 27 Tada vojnici upraviteljevi odvedoše Isusa u gradsku dvoranu i sazvaše oko njega cijelu četu vojnika. 28 I svukoše ga i obukoše mu grimiznu haljinu. 29 I spletoše krunu od trnja, metnuše mu je na glavu i dadoše mu trsku u desnu ruku; i kleknuše pred njim, rugajući mu se govoreći: "Živio, kralju židovski!" 30 I pljunuše na njega, uzmu trsku i udariše ga po glavi. 31 A pošto su mu se narugali, svukoše mu haljinu, obukoše mu njegovu odjeću i odvedoše ga da ga razapnu. 32 A kad su izlazili, nađoše čovjeka iz Cirene, po imenu Simon; njega prisiliše da nosi njegov križ. 33 I kad dođoše na mjesto zvano Golgota, što će reći mjesto lubanje, 34 Dadoše mu piti ocat pomiješan sa žuči; i kad ga okusi, ne htjede piti. 35 I razapeše ga i razdijeliše njegove haljine bacajući kocku; da se ispuni što je rečeno po proroku: "Razdijeliše moje haljine među sobom i za moju haljinu baciše kocku." 36 I sjedeći, oni su ga ondje promatrali; 37 I postaviše nad njegovu glavu natpis s njegovom optužbom: "OVO JE ISUS, KRALJ ŽIDOVSKI." 38 Tada su s njim razapeli dva razbojnika, jednog s desne, a drugog s lijeve strane. 39 A oni koji su prolazili vrijeđali su ga klimajući glavama, 40 i govoreći: "Ti koji razvaljuješ hram i za tri dana ga sastavljaš, spasi samoga sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa." 41 Slično tome, i prvosveštenici, rugali su mu se s pismoznancima i starješinama i govorili: 42 Druge je spasio, sebe ne može spasiti. Ako je on kralj Izraelov, neka sada siđe s križa, pa ćemo mu vjerovati. 43 Uzdao se u Boga; neka ga sada izbavi, ako mu je milo! Jer je rekao: Ja sam Sin Božji. 44 I razbojnici, koji su bili razapeti s njim, preziraše ga time. 45 A od šestog sata nasta tama po svoj zemlji sve do devetog sata. 46 A oko devetog sata Isus povika jakim glasom: " Eli, Eli, lama sabaktani?", to jest: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" 47 Neki od onih koji su ondje stajali, čuvši to, rekoše: "Ovaj čovjek zove Iliju." 48 I odmah jedan od njih otrča, uze spužvu, napuni je octom, nataknu na trsku i dade mu piti. 49 Ostali rekoše: "Pustite, da vidimo hoće li Ilija doći da ga spasi." 50 Isus, ponovo povikavši jakim glasom, izdahnu. 51 I gle, zavjesa hrama razdera se nadvoje, od vrha do dna; i zemlja se potrese, i stijene se raspale; 52 I grobovi se otvoriše; i mnoga tijela svetaca koji su usnuli ustadoše, 53 I izašavši iz grobova nakon uskrsnuća njegova, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. 54 A kad stotnik i oni koji su s njim čuvali Isusa, vidješe potres i šta se dogodilo, uplaše se vrlo govoreći: "Zaista, ovo bijaše Sin Božji." 55 A ondje su bile mnoge žene koje su izdaleka gledale i išle za Isusom iz Galileje, služeći mu. 56 Među njima bijaše Marija Magdalena i Marija, majka Jakovljeva i Josipova, i majka Zebedejeve djece. 57 A kad je nastala večer, dođe bogat čovjek iz Arimateje, po imenu Josip, koji je i sam bio Isusov učenik. 58 On ode k Pilatu i zamoli tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da se tijelo preda. 59 A kad Josip uze tijelo, umota ga u čistu lanenu tkaninu,

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

60 I položi ga u svoj novi grob, koji je isklesao u stijeni; zatim dokotrlja veliki kamen na vrata groba i ode. 61 A ondje bijahu Marija Magdalena i druga Marija, koje sjede nasuprot grobu. 62 A sljedećeg dana, koji je slijedio dan pripreme, sabraše se prvosveštenici i farizeji k Pilatu, 63 Govoreći: "Gospodine, sjetili smo se da je onaj varalica, dok je još bio živ, rekao: 'Nakon tri dana uskrsnut ću.'" 64 Zapovjedi dakle da se grob čuva do trećeg dana, da ne dođu noću njegovi učenici i ukradu ga te ne kažu narodu: 'Uskrsnuo je iz mrtvih'. Tako će posljednja prijevara biti gora od prve. 65 Pilat im reče: "Imate stražu; idite, pazite koliko možete." 66 Oni odoše i osiguraše grob, zapečativši kamen i postavivši stražu. Matej 28 1 U svršetku subote, kad je počelo svitati prema prvom danu sedmice, dođu Marija Magdalena i druga Marija da pogledaju grob. 2 I gle, nasta veliki zemljotres; jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi i odvali kamen s vrata i sjede na njega. 3 Lice mu je bilo kao munja, a odjeća mu bijela kao snijeg: 4 I od straha pred njim, čuvari su se stresli i postali kao mrtvi. 5 Anđeo odgovori ženama: "Ne bojte se, jer znam da tražite Isusa, koji je bio raspet." 6 Nije ovdje, jer je uskrsnuo, kao što je rekao. Dođite, vidite mjesto gdje je Gospodin ležao. 7 I idite brzo i recite njegovim učenicima da je uskrsnuo iz mrtvih; i gle, ide pred vama u Galileju; ondje ćete ga vidjeti; evo, rekao sam vam. 8 I brzo odoše od groba sa strahom i velikom radošću i potrčaše da to jave učenicima njegovim. 9 I kad su išli da jave njegovim učenicima, gle, Isus ih srete govoreći: " Zdravo!" I oni pristupiše, uhvatiše ga za noge i pokloniše mu se. 10 Isus im tada reče: " Ne bojte se! Idite i javite mojoj braći da idu u Galileju; ondje će me vidjeti." 11 A kad su oni odlazili, gle, neki od stražara uđoše u grad i javiše prvosveštenicima sve što se dogodilo. 12 A kad se sastadoše sa starješinama i posavjetovaše se, dadoše vojnicima mnogo novca, 13 Govoreći: "Recite: Njegovi učenici su došli noću i ukrali ga dok smo mi spavali." 14 A ako ovo čuje guverner, nagovorit ćemo ga i osloboditi vas. 15 Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu naučeni. I ta se izreka široko prenosi među Židovima sve do danas. 16 Tada jedanaest učenika odoše u Galileju, na goru kamo im Isus bijaše odredio. 17 I kad ga vidješe, pokloniše mu se; ali neki posumnjaše. 18 Isus pristupi i reče im: " Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji." 19 Idite dakle i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha! 20 Učeći ih da čuvaju sve što sam vam zapovjedio. I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta. Amin.

Evanđelje po Marku Marko 14 1 Nakon dva dana bio je praznik Pashe i beskvasnih hljebova; i prvosveštenici i pismoznanci tražili su kako da ga uhvate lukavstvom i pogube. 2 Ali oni rekoše: Ne na praznik, da ne bude pobune u narodu. 3 A dok je bio u Betaniji, u kući Simona gubavca, i sjedio je za stolom, pristupi žena s alabasternom posudicom dragocjene nardove masti; razbi posudicu i izli mu je na glavu. 4 A neki su se u sebi razgnjevili i rekli: "Zašto se toliko rasipala mast?" 5 Jer se mogla prodati za više od tri stotine denara i dati siromasima. I mrmljali su protiv nje. 6

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

6 A Isus reče: " Pustite je! Zašto je uznemirujete? Dobro djelo je učinila za mene." 7 Jer siromahe uvijek imate među sobom i kad god hoćete možete im činiti dobro; a mene nemate uvijek. 8 Učinila je što je mogla: unaprijed je došla da pomaže moje tijelo za pogreb. 9 Zaista vam kažem: Gdje god se propovijeda ovo evanđelje po svemu svijetu, govorit će se i o ovome što je ona učinila, za spomen na nju. 10 A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode k prvosveštenicima da im ga izda. 11 A kad su to čuli, obradovaše se i obećaše mu dati novca. A on tražiše kako da ga prikladno izda. 12 A prvog dana beskvasnih hljebova, kad su klali pashu, rekoše mu učenici njegovi: "Gdje hoćeš da odemo i pripravimo da jedeš pashu?" 13 I posla dvojicu svojih učenika i reče im: " Idite u grad, i srešće vas čovjek koji nosi vrč vode; idite za njim." 14 I kuda god uđe, recite domaćinu kuće: 'Učitelj pita: Gdje je gostionica u kojoj ću jesti pashu sa svojim učenicima?' 15 I pokazat će vam veliku gornju sobu, namještenu i pripremljenu: ondje nam pripremite. 16 A učenici njegovi iziđoše i dođoše u grad, i nađoše kako im reče; i pripraviše pashu. 17 A uveče dođe s dvanaestoricom. 18 I dok su sjedili i jeli, Isus reče: Zaista vam kažem, jedan od vas koji jede sa mnom izdaće me. 19 I počeše se tugovati i govoriti mu jedan po jedan: "Jesam li ja?" A drugi reče: "Jesam li ja?" 20 A on odgovori i reče im: Jedan je od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelu. 21 Sin Čovječji zaista ide, kao što je o njemu pisano; ali teško onome čovjeku koji izda Sina Čovječjega! Bolje bi bilo tom čovjeku da se nije ni rodio. 22 I dok su jeli, Isus uze hljeb, blagoslovi ga, prelomi ga i dade im govoreći: Uzmite, jedite! Ovo je tijelo moje. 23 I uze čašu, zahvali i dade im je; i svi iz nje piše. 24 I reče im: Ovo je krv moja novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge. 25 Zaista vam kažem, neću više piti od ploda vinove loze do onog dana kad ga budem pio novog u kraljevstvu Božjem. 26 I otpjevavši himnu, iziđoše na Maslinsku goru. 27 A Isus im reče: Svi ćete se vi sablazniti o mene ove noći; jer je pisano: Udariću pastira i ovce će se raspršiti. 28 Ali nakon što uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju. 29 A Petar mu reče: "Ako se svi sablazne, ja ipak neću." 30 A Isus mu reče: Zaista ti kažem, danas, ove noći, prije nego što pijetao dvaput zapjeva, tri puta ćeš me se odreći. 31 Ali on je još žešće govorio: "Ako bih trebao i umrijeti s tobom, nipošto te se neću odreći." Tako su govorili i svi. 32 I dođoše na mjesto koje se zvaše Getsemani. I reče učenicima svojim: " Sjednite ovdje dok se pomolim." 33 I uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, i poče se jako tješiti i osjećati veliku tugu; 34 I reče im: " Duša mi je nasmrt žalosna; ostanite ovdje i bdite." 35 I ode malo dalje, pade na zemlju i moli se da ga, ako je moguće, ovaj čas mimoiđe. 36 I reče: Aba, Oče, sve je moguće tebi; otkloni ovu čašu od mene! Ali ne šta ja hoću, nego šta ti hoćeš. 37 I dođe i nađe ih gdje spavaju, pa reče Petru: " Simone, spavaš li? Nisi li mogao bdjeti jedan sat?" 38 Bdijte i molite se da ne padnete u napast. Duh je doduše spreman, ali je tijelo slabo. 39 I opet ode, pomoli se i reče iste riječi. 40 A kad se vrati, nađe ih opet gdje spavaju, jer im oči bijahu teške, i ne znadoše šta da mu odgovore. 41 I dođe treći put i reče im: " Spavajte i počivajte! Dosta je! Došao je čas! Evo, Sin Čovječji se predaje u ruke grešnika."

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

42 Ustanite, idemo! Gle, približio se onaj koji me izdaje. 43 I odmah, dok je on još govorio, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime veliko mnoštvo s mačevima i toljagama, od glavnih svećenika i pismoznanaca i starješina. 44 A onaj koji ga je izdao dao im je znak govoreći: "Koga god poljubim, to je on; uhvatite ga i odvedite ga sigurno." 45 Čim dođe, odmah pristupi k njemu i reče: "Učitelju, učitelju!" I poljubi ga. 46 I oni staviše ruke na njega i uhvatiše ga. 47 A jedan od onih koji su stajali ondje izvuče mač i udari slugu velikog svećenika te mu odsječe uho. 48 A Isus odgovori i reče im: " Jeste li kao na razbojnika izašli s mačevima i toljagama da me uhvatite?" 49 Svaki dan sam bio s vama u hramu i učio, i ne uhvatiste me; ali treba da se ispuni Pismo. 50 I svi ga ostave i pobjegoše. 51 A za njim je išao neki mladić, ogrnut lanenim rubljem oko golog tijela; i mladići ga uhvatiše. 52 I on ostavi laneno rublje i pobjegne od njih gol. 53 I odvedoše Isusa k velikosvešteniku; i s njim se sabraše svi veliki sveštenici i starješine i pismoznanci. 54 Petar ga je izdaleka slijedio, čak u dvor prvosveštenikov; i sjede sa slugama i grijaše se kraj vatre. 55 A prvosveštenici i čitavo vijeće tražili su svjedočanstvo protiv Isusa da ga pogube, ali ga nisu našli. 56 Jer mnogi lažno svjedoče protiv njega, ali njihova svjedočanstva se ne slažu. 57 I ustadoše neki i lažno svjedočiše protiv njega govoreći: 58 Čuli smo ga kako govori: "Ja ću razrušiti ovaj hram sagrađen rukama i za tri dana sagradit ću drugi, nerukotvoren." 59 Ali ni u tome se njihova svjedočanstva nisu slagala. 60 A prvosveštenik ustade usred i upita Isusa: "Zar ništa ne odgovaraš? Šta ovi svjedoče protiv tebe?" 61 A on šuti i ništa ne odgovara. Prvosveštenik ga opet upita: "Jesi li ti Hristos, Sin Blagoslovljenog?" 62 A Isus reče: Ja sam. I vidjet ćete Sina Čovječjega gdje sjedi s desne strane Sile i dolazi na nebeskim oblacima. 63 Tada prvosveštenik razdera haljine svoje i reče: "Šta nam trebaju još svjedoci?" 64 Čuli ste hulu. Šta mislite? I svi ga osudiše na smrt. 65 I neki počeše pljuvati po njemu, pokrivati mu lice, udarati ga i govoriti mu: "Proreci!" A sluge ga udaraše dlanovima. 66 Dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna od sluškinja prvosveštenikovih. 67 A kad vidje Petra gdje se grije, pogleda ga i reče: "I ti si bio s Isusom iz Nazareta." 68 A on se odreče govoreći: "Ne znam, niti razumijem šta govoriš." I izađe u trijem, i pijetao zapjeva. 69 I sluškinja ga opet ugleda i poče govoriti onima koji su stajali ondje: "Ovaj je jedan od njih." 70 I on opet zaniječe. Malo zatim, oni koji su ondje stajali opet rekoše Petru: "Zaista si od njih! Jer si Galilejac i tvoj govor odgovara tome." 71 A on poče proklinjati i zaklinjati se govoreći: "Ne poznajem ovog čovjeka o kojem govorite." 72 I pijetao zapjeva drugi put. I Petar se sjeti riječi koje mu Isus reče: " Prije nego što pijetao dvaput zapjeva, triput ćeš me zanijekati." I pomislivši na to, zaplaka. Marko 15 1 Odmah ujutro prvosveštenici sastaše se sa starješinama i pismoznancima i cijelim vijećem, svezaše Isusa, odvedoše ga i predadoše Pilatu. 2 Pilat ga upita: "Jesi li ti kralj židovski?" A on mu odgovori: " Ti kažeš." 3 I prvosveštenici ga optuživahu za mnogo toga, ali on ništa ne odgovori.

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

4 Pilat ga opet upita: "Zar ništa ne odgovaraš? Gle, koliko toga protiv tebe svjedoče." 5 Ali Isus još ništa ne odgovori, tako da se Pilat čudio. 6 A na taj praznik pusti im jednoga sužnja, koga god su htjeli. 7 A bio je i čovjek po imenu Baraba, koji je ležao u zatvoru s onima koji su se pobunili s njim, koji je u pobuni počinio ubistvo. 8 I mnoštvo, vičući, poče tražiti da učini ono što je uvijek činio njima. 9 A Pilat im odgovori: "Hoćete li da vam pustim kralja židovskog?" 10 Jer je znao da su ga prvosveštenici predali iz zavisti. 11 Ali prvosveštenici nagovoriše narod da im radije pusti Barabu. 12 Pilat im opet odgovori: "Šta dakle hoćete da učinim s onim koga zovete kraljem židovskim?" 13 I oni opet povikaše: "Raspni ga!" 14 Tada im Pilat reče: "Kakvo je zlo učinio?" A oni još jače vikahu: "Raspni ga!" 15 I Pilat, hoteći ugoditi narodu, pusti im Barabu, a Isusa, nakon što ga je bičevao, predade da bude razapet. 16 Vojnici ga odvedoše u dvoranu koja se zove Pretorij i sazvaše cijelu četu. 17 I obukoše ga u grimiz, spletoše krunu od trnja i staviše mu je na glavu, 18 I počeše ga pozdravljati: "Živio, kralju židovski!" 19 I udarali su ga trskom po glavi, pljuvali na njega i klanjali mu se klečeći. 20 A kad mu se narugaše, skinuše s njega grimiznu haljinu, obukoše mu njegovu odjeću i izvedoše ga da ga razapnu. 21 I prisiliše nekog Simona Cirenca, koji je prolazio i dolazio iz polja, oca Aleksandra i Rufa, da nosi njegov križ. 22 I dovedoše ga na mjesto Golgotu, što se prevodi kao Mjesto lubanje. 23 I dadoše mu piti vina pomiješanog sa smirnom, ali on ne prihvati. 24 A kad ga razapeše, razdijeliše njegove haljine bacajući kocku za njih, šta će ko uzeti. 25 A bio je treći sat, i razapeše ga. 26 I natpis njegove optužbe bio je napisan: KRALJ ŽIDOVSKI. 27 I s njim razapeše dva razbojnika, jednoga s njegove desne, a drugoga s lijeve strane. 28 I ispuni se Pismo koje kaže: "I bi ubrojen među bezakonike." 29 A prolaznici su ga pogrđivali klimajući glavama i govoreći: "Ah, ti koji razaraš hram i za tri dana ga ponovo sastavljaš," 30 Spasi samoga sebe i siđi s križa. 31 Slično tome, i prvosveštenici, rugeći se, s pismoznancima govorili su među sobom: "Druge je spasio, sebe ne može spasiti." 32 Neka Krist, kralj Izraelov, siđe sada s križa da vidimo i vjerujemo. I oni koji su s njim bili raspeti, rugali su mu se. 33 A kad dođe šesti sat, nasta tama po cijeloj zemlji do devetog sata. 34 A u deveti sat Isus povika jakim glasom: " Eloi, Eloi, lama sabaktani?" , što znači: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" 35 A neki od onih koji su ondje stajali, čuvši to, rekoše: "Evo, zove Iliju." 36 A jedan otrča, napuni spužvu octom, nataknu je na trsku i dade mu piti govoreći: "Pustite, da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine." 37 Isus povika jakim glasom i izdahnu. 38 I zavjesa hrama razdera se nadvoje, od vrha do dna. 39 A kad stotnik, koji je stajao nasuprot njemu, vidje da je tako povikao i izdahnuo, reče: Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji. 40 Bile su tu i žene koje su izdaleka gledale: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova manjeg i Josije, i Saloma; 41 (Koja ga je također, dok je bio u Galileji, pratila i služila mu) i mnoge druge žene koje su s njim došle u Jeruzalem.

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

42 A kad je došla večer, jer je bila priprema, to jest, dan prije subote, 43 Josip iz Arimateje, ugledni savjetnik, koji je također iščekivao kraljevstvo Božje, dođe i hrabro uđe k Pilatu te zaiska tijelo Isusovo. 44 Pilat se začudi da je već mrtav. Dozva stotnika i upita ga je li već odavno mrtav. 45 I kad je to saznao od stotnika, predade tijelo Josipu. 46 I kupi fino platno, skide ga, povi ga u platno i položi ga u grob koji je bio isklesan u stijeni, i dokotrlja kamen na vrata groba. 47 A Marija Magdalena i Marija, majka Josijina, gledale su gdje ga polažu. Marko 16 1 A kad je prošla subota, Marija Magdalena i Marija, majka Jakovljeva, i Saloma kupiše mirisne mirise da dođu i pomažu ga. 2 I vrlo rano ujutro prvog dana u sedmici dođoše na grob, o izlasku sunca. 3 I rekoše među sobom: Ko će nam otkotrljati kamen s vrata groba? 4 A kad pogledaše, vidješe da je kamen otkotrljan; jer bijaše vrlo velik. 5 Ušavši u grob, ugledaše mladića gdje sjedi s desne strane, odjevenog u dugu bijelu haljinu; i prestrašiše se. 6 I reče im: Ne bojte se! Tražite Isusa Nazarećanina, koji je bio raspet; on je uskrsnuo; nije ovdje; evo mjesta gdje ga položiše. 7 Nego idite, recite njegovim učenicima i Petru da ide pred vama u Galileju; ondje ćete ga vidjeti, kao što vam je rekao. 8 I oni brzo iziđoše i pobjegoše od groba; jer se tresoše i bijahu prestrašeni; i nikome ništa ne rekoše; jer se bojaše. 9 A kad Isus uskrsnu rano prvog dana u sedmici, najprije se pojavi Mariji Magdaleni, iz koje bijaše istjerao sedam demona. 10 I ona ode i javi onima koji su bili s njim, dok su oni tugovali i plakali. 11 A oni, kad su čuli da je živ i da ga je ona vidjela, nisu vjerovali. 12 Nakon toga, pojavio se u drugom liku dvojici od njih dok su putovali i odlazili u selo. 13 I odoše i javiše to ostalima; ni njima ne povjerovaše. 14 Poslije se pojavio jedanaestorici dok su sjedili za trpezom i prekorio ih zbog njihove nevjere i tvrdoće srca, što nisu vjerovali onima koji su ga vidjeli nakon što je uskrsnuo. 15 I reče im: " Idite po svemu svijetu i propovijedajte evanđelje svakom stvorenju." 16 Ko povjeruje i krsti se, bit će spasen; a ko ne povjeruje, bit će osuđen. 17 I ovi će znaci pratiti one koji vjeruju: U moje ime izgonit će demone; govorit će novim jezicima; 18 Uzimat će zmije u ruke; i ako popiju išta smrtonosno, neće im nauditi; polagat će ruke na bolesne i oni će ozdravljati. 19 Nakon što im je Gospodin govorio, uznesen je na nebo i sjede s desne strane Boga. 20 I oni iziđoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin im pomagaše i potvrđivaše riječ znacima koji su ih pratili. Amin.

Evanđelje po Luki Luka 22 1 Približavao se praznik beskvasnih hljebova, koji se zove Pasha. 2 A prvosveštenici i pismoznanci tražili su kako da ga ubiju, jer su se bojali naroda. 3 Tada Sotona uđe u Judu koji se zvao Iškariot, a bio je jedan od dvanaestorice. 4 I ode i dogovori se s glavarima svećeničkim i zapovjednicima kako će im ga izdati. 5 I oni se obradovaše i dogovoriše se da će mu dati novac. 6 I obeća, i tražiše priliku da im ga izda u odsustvu naroda. 7 Tada dođe dan beskvasnih hljebova, kada se mora zaklati pashalna žrtva. 10

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

8 I posla Petra i Ivana govoreći: " Idite i pripremite nam pashu da jedemo." 9 A oni mu rekoše: "Gdje hoćeš da pripremimo?" 10 I reče im: " Evo, kad uđete u grad, srešće vas čovjek koji nosi vrč vode; slijedite ga u kuću u koju uđe." 11 A domaćinu kuće recite: ‘Učitelj ti govori: Gdje je gostionica u kojoj ću jesti pashu sa svojim učenicima?’ 12 I pokazat će vam veliku gornju sobu namještenu; ondje pripremite. 13 I odoše i nađoše kako im reče; i pripraviše pashu. 14 A kad dođe čas, sjede on za trpezu i dvanaest apostola s njim. 15 I reče im: " Silno sam želio jesti ovu pashu s vama prije nego što postradam. 16 Jer vam kažem, neću ga više jesti dok se ne ispuni u kraljevstvu Božjem. 17 I uze čašu, zahvali i reče: Uzmite je i podijelite među sobom. 18 Jer vam kažem, neću piti od roda vinove loze dok ne dođe kraljevstvo Božje. 19 I uze hljeb, zahvali, prelomi ga i dade im govoreći: Ovo je tijelo moje koje se za vas daje; ovo činite u spomen na mene. 20 Tako i čašu poslije večere, govoreći: Ova čaša je novi zavjet u mojoj krvi koja se za vas prolijeva. 21 Ali, gle, ruka onoga koji me izdaje je sa mnom za stolom. 22 Sin čovječji zaista ide kako je određeno; ali teško onome čovjeku koji ga izda! 23 I počeše se međusobno pitati ko bi od njih to učinio. 24 A među njima je nastala i prepirka o tome ko bi od njih trebao biti najveći. 25 I reče im: " Kraljevi naroda vladaju nad njima, a oni koji vrše vlast nad njima zovu se dobročinitelji." 26 Ali vi ne budite tako; nego koji je među vama najveći, neka bude kao najmanji, i koji je poglavar, neka bude kao onaj koji služi. 27 Jer ko je veći, onaj koji sjedi za stolom ili onaj koji služi? Zar nije onaj koji sjedi za stolom? Nego ja sam među vama kao onaj koji služi. 28 Vi ste oni koji ste izdržali sa mnom u mojim iskušenjima. 29 I ja vam određujem kraljevstvo, kao što je Otac moj odredio meni; 30 Da jedete i pijete za mojim stolom u mom kraljevstvu i da sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih. 31 A Gospod reče: Simone, Simone, gle, Sotona je zaželio da vas prosija kao pšenicu; 32 Ali ja sam se molio za tebe da ne malakše tvoja vjera; i ti, kad se obratiš, učvrsti svoju braću. 33 A on mu reče: "Gospodine, spreman sam ići s tobom i u tamnicu i u smrt." 34 A on reče: " Kažem ti, Petre, pijetao danas neće zapjevati, prije nego što se tri puta odrekneš da me poznaješ." 35 I reče im: " Kad sam vas poslao bez kese, torbe i obuće, jeste li u čem oskudjevali?" A oni rekoše: "Ništa." 36 Tada im reče: " Ali sada, ko ima kesu, neka je uzme, a tako i torbu; a ko nema, neka proda haljinu svoju i kupi mač." 37 Jer vam kažem da se ovo što je napisano još mora ispuniti na meni, i on je ubrojen među prijestupnike; jer ono što se mene tiče ima kraj. 38 A oni rekoše: "Gospodaru, evo dva mača." A on im reče: " Dosta je." 39 I izađe i pođe, kao što je obično činio, na Maslinsku goru; a za njim idu i učenici njegovi. 40 I kad je bio na tom mjestu, reče im: Molite se da ne padnete u napast. 41 I udalji se od njih koliko god kamenom baciti, kleknu i pomoli se, 42 Govoreći: " Oče, ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene; ali neka ne bude moja volja, nego tvoja." 43 I pojavio mu se anđeo s neba i dao mu snagu. 44 I budući u smrtnoj borbi, još usrdnije se molio; i znoj mu je bio kao velike kaplje krvi koje su padale na zemlju. 45 I ustavši od molitve, dođe k učenicima i nađe ih gdje spavaju od žalosti.

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

46 I reče im: " Zašto spavate? Ustanite i molite se da ne padnete u napast." 47 Dok je on još govorio, gle, mnoštvo, i onaj koji se zvao Juda, jedan od dvanaestorice, iđe pred njima i približi se Isusu da ga poljubi. 48 A Isus mu reče: Juda, zar poljupcem izdaješ Sina Čovječjega? 49 Kad oni koji su bili oko njega vidjeli šta će se dogoditi, rekoše mu: "Gospodine, da udarimo mačem?" 50 Jedan od njih udari slugu velikog svećenika i odsječe mu desno uho. 51 Isus odgovori i reče: " Dopustite dotle." I dodirnuvši mu uho, iscijeli ga. 52 Tada Isus reče prvosveštenicima, hramskim starešinama i starješinama koji dođoše k njemu: " Kao na razbojnika iziđohte s mačevima i toljagama?" 53 Kad sam svaki dan bio s vama u hramu, niste digli ruke na mene; ali ovo je vaš čas i vlast tame. 54 Tada ga uzeše, odvedoše i uvedoše u kuću velikog svećenika. A Petar je išao za njim izdaleka. 55 A kad su naložili vatru posred dvorane i posjedali zajedno, Petar sjede među njih. 56 A jedna sluškinja ga ugleda kako sjedi kraj vatre, pogleda ga pažljivo i reče: "I ovaj je bio s njim." 57 A on ga se odreče govoreći: Ženo, ne poznajem ga. 58 Malo kasnije ugleda ga drugi i reče: "I ti si od njih." A Petar reče: "Čovječe, nisam." 59 I nakon otprilike jednog sata drugi s pouzdanjem tvrdiše: "Zaista je i ovaj bio s njim; jer je Galilejac." 60 A Petar reče: "Čovječe, ne znam šta govoriš." I odmah, dok je on još govorio, zapjeva pijetao. 61 A Gospod se okrenu i pogleda Petra. I Petar se sjeti riječi Gospodnje, kako mu reče: " Prije nego što pijetao zapjeva, tri puta ćeš me se odreći." 62 Petar izađe i gorko zaplaka. 63 A ljudi koji su držali Isusa ismijavali su ga i udarali ga. 64 I kad mu zavezaše oči, udariše ga po licu i pitaše ga: "Proreci, ko te je udario?" 65 I mnogo drugih hulnih riječi govorili su protiv njega. 66 Čim je svanulo, sabraše se starješine narodne, prvosveštenici i pismoznanci, te ga odvedoše u svoje vijeće govoreći: 67 Jesi li ti Krist? Reci nam. A on im reče: Ako vam kažem, nećete vjerovati. 68 A ako vas i ja pitam, nećete mi odgovoriti niti ćete me pustiti. 69 Od sada će Sin Čovječji sjediti s desne strane Sile Božje. 70 Tada svi rekoše: "Jesi li ti dakle Sin Božji?" A on im reče: " Vi kažete da jesam." 71 A oni rekoše: "Šta nam još treba svjedočanstvo? Ta sami smo čuli iz njegovih usta." Luka 23 1 I ustade sva njihova množina i odvede ga k Pilatu. 2 I počeše ga optuživati govoreći: "Našli smo ovog čovjeka kako razvratuje narod i zabranjuje davanje poreza caru, govoreći da je on Krist Kralj." 3 Pilat ga upita: "Jesi li ti kralj židovski?" On mu odgovori: " Ti kažeš." 4 Pilat tada reče prvosveštenicima i narodu: "Ne nalazim nikakve krivice na ovom čovjeku." 5 A oni su bili još žešći govoreći: "On buni narod učeći po svoj Judejskoj zemlji, počevši od Galileje do ovoga mjesta." 6 Kad je Pilat čuo za Galileju, upitao je je li taj čovjek Galilejac. 7 Čim je saznao da pripada Herodovoj jurisdikciji, posla ga Herodu, koji je i sam u to vrijeme bio u Jeruzalemu. 8 A kad Herod vidje Isusa, veoma se obradova, jer ga već dugo želi vidjeti, jer je mnogo čuo o njemu; i nadao se da će vidjeti neko čudo koje će on učiniti. 9 Tada ga je ispitivao mnogim riječima; ali mu on ništa ne odgovori. 10 A prvosveštenici i pismoznanci stajaše ondje i žestoko ga optuživahu. 11 A Herod sa svojim ratnicima ga prezre, ismija mu se, obuče ga u sjajnu haljinu i posla ga natrag Pilatu.

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

12 I istoga dana Pilat i Herod se sprijateljiše, jer prije bijahu u neprijateljstvu među sobom. 13 A Pilat, sazvavši prvosveštenike i vladare i narod, 14 Reče im: "Doveli ste mi ovog čovjeka kao onoga koji razvrati narod. A ja sam ga pred vama ispitao i nisam našao na ovom čovjeku nikakve krivice za ono za što ga optužujete." 15 Niti Herod, jer sam vas poslao k njemu, i gle, nije mu učinjeno ništa što bi zaslužilo smrt. 16 Zato ću ga kazniti i pustiti. 17 (Jer nužno mora da im jednoga pusti za praznik.) 18 I povikaše svi uglas: "Uklonite ovog čovjeka, a pustite nam Barabu!" 19 (Koji je zbog neke pobune u gradu i zbog ubistva bačen u tamnicu.) 20 Pilat im, želeći pustiti Isusa, ponovo progovori. 21 A oni vikahu: "Raspni ga, raspni ga!" 22 A on im treći put reče: "Kakvo je zlo učinio? Nisam na njemu našao ništa što bi ga moglo pogubiti. Zato ću ga kazniti i pustiti." 23 I oni su navaljivali glasno tražeći da ga razapnu. I glasovi njihovi i glasovi glavnih svećenika su nadjačavali. 24 I Pilat presudi da bude kako su tražili. 25 I pusti im onoga koji je zbog pobune i ubistva bio bačen u tamnicu, koga su tražili; a Isusa predade njihovoj volji. 26 I dok su ga odvodili, uhvatiše nekog Simona Cirenca koji je dolazio iz polja i metnuše na njega križ da ga nosi za Isusom. 27 I za njim je išla velika masa ljudi i žena, koje su ga također naricale i jadikovale. 28 A Isus se okrenu k njima i reče: " Kćeri jerusalimske, ne plačite za mnom, nego plačite za sobom i za djecom svojom." 29 Jer, gle, dolaze dani u koje će reći: Blažene su nerotkinje i utrobe koje nisu rađale i grudi koje nisu dojile. 30 Tada će početi govoriti gorama: "Padnite na nas!" i brdima: "Pokrijte nas!" 31 Jer ako to čine sa zelenim drvetom, šta će se dogoditi sa suhim? 32 A s njim su odveli i dvojicu drugih zločinaca da budu pogubljeni. 33 I kad dođoše na mjesto koje se zove Kalvarija, ondje razapeše njega i zločince, jednoga s desne, a drugoga s lijeve strane. 34 Isus tada reče: " Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine." I razdijeliše haljine njegove i baciše kocku. 35 A narod stajaše i gledaše. A i glavari s njima ga ismijavaše govoreći: Druge je spasavao, neka spasi sebe, ako je on Krist, izabranik Božji. 36 I vojnici su mu se rugali, prilazeći mu i nudeći mu ocat, 37 i govoreći: "Ako si ti kralj židovski, spasi samoga sebe." 38 I nad njim bijaše napisan natpis grčkim, latinskim i hebrejskim slovima: OVO JE KRALJ ŽIDOVA. 39 A jedan od obješenih zločinaca pogrđivao ga je govoreći: "Ako si ti Krist, spasi sebe i nas." 40 A drugi mu odgovarajući prekori: "Zar se ne bojiš Boga, kad si i sam osuđen na istu osudu?" 41 I mi, doista, pravedno; jer primamo zasluženu nagradu za naša djela; ali ovaj čovjek nije učinio ništa zlo. 42 I reče Isusu: "Gospodine, sjeti me se kad dođeš u kraljevstvo svoje." 43 A Isus mu reče: Zaista ti kažem, danas ćeš biti sa mnom u raju. 44 A bilo je oko šestog sata, i nastala je tama po svoj zemlji do devetog sata. 45 I sunce pomrači, i zavjesa hrama razdera se po sredini. 46 A Isus povika jakim glasom: " Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" I rekavši to, izdahnu. 47 A kad je stotnik vidio šta se dogodilo, proslavio je Boga govoreći: Zaista, ovaj čovjek je bio pravednik. 48 I sav narod koji se sabrao na taj prizor, gledajući šta se dogodilo, udarao se u prsa i vraćao se. 49 A svi njegovi poznanici i žene koje su ga pratile iz Galileje stajali su izdaleka i gledali to.

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

50 I gle, beše ondje čovjek po imenu Josip, savjetnik; i beše on dobar čovjek i pravedan; 51 (On se nije složio s njihovim savjetom i djelom;) on je bio iz Arimateje, grada židovskog; koji je i sam iščekivao kraljevstvo Božje. 52 Ovaj čovjek ode k Pilatu i zamoli tijelo Isusovo. 53 I skide ga, zamota u lan i položi u grobnicu isklesanu u kamenu, u koju prije nijedan čovjek nije bio položen. 54 Taj je dan bio priprema, i subota se približavala. 55 A žene koje su s njim došle iz Galileje išle su za njim i vidjele grob i kako je tijelo njegovo položeno. 56 I vrativši se, pripremiše miomirise i masti; i počinjaše na dan subotnji po zapovijedi. Luka 24 1 A prvog dana u sedmici, vrlo rano ujutro, dođoše na grob noseći miomirise koje bijahu pripremili, a s njima i neke druge. 2 I nađoše kamen otkotrljan s groba. 3 I uđoše unutra, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa. 4 I dogodi se, dok su oni bili veoma zbunjeni zbog toga, gle, dva čovjeka stadoše pred njima u sjajnim haljinama. 5 A kako se oni uplašiše i pokloniše se licem do zemlje, rekoše im: "Zašto tražite živog među mrtvima?" 6 Nije ovdje, nego je uskrsnuo. Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji, 7 Govoreći: "Sin Čovječji mora biti predan u ruke grešnih ljudi, i biti razapet, i treći dan uskrsnuti." 8 I sjetiše se njegovih riječi, 9 I vrativši se od groba, kaza sve ovo jedanaestorici i svima ostalima. 10 A Marija Magdalena, i Ivana, i Marija, majka Jakovljeva, i druge žene koje su bile s njima, rekoše to apostolima. 11 I njihove riječi su im se činile kao prazne priče, i nisu im vjerovali. 12 Petar ustade i otrča do groba; i sagnuvši se, vidje lanene haljine same položene, i ode, čudeći se u sebi onome što se dogodilo. 13 I gle, dvojica od njih otiđoše istoga dana u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema oko šezdeset stadija. 14 I razgovarali su međusobno o svemu što se dogodilo. 15 I dok su oni razgovarali i raspravljali, približi im se sam Isus i pođe s njima. 16 Ali im oči bijahu sputane da ga ne prepoznaju. 17 A on im reče: " O čemu se to dopisujete dok putujete, a tužni ste?" 18 A jedan od njih, po imenu Kleopa, odgovori mu: "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu, a ne znaš šta se ondje dogodilo ovih dana?" 19 A on im reče: "Šta?" A oni mu rekoše: "Što se tiče Isusa iz Nazareta, koji bijaše prorok silan u djelu i riječi pred Bogom i svim narodom. 20 I kako su ga prvosveštenici i naši vladari predali da bude osuđen na smrt i razapeli ga. 21 Ali mi smo vjerovali da je on taj koji će otkupiti Izraela; a osim svega toga, danas je treći dan otkako se to dogodilo. 22 Da, i neke žene iz našeg društva, koje su rano bile kod groba, zapanjiše nas; 23 A kad ne nađoše njegovo tijelo, dođoše govoreći da su i oni vidjeli viđenje anđela koji rekoše da je živ. 24 A neki od onih koji su bili s nama otišli su na grob i našli su ga baš kao što su žene rekle; ali njega nisu vidjeli. 25 Tada im reče: “ O bezumnici i sporog srca da vjerujete svemu što su proroci govorili!” 26 Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi i uđe u svoju slavu? 27 I počevši od Mojsija i svih proroka, objašnjavao im je šta se o njemu govorilo u svim Pismima.

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

28 I približiše se selu u koje su išli, a on se pravio kao da će ići dalje. 29 Ali oni ga navaljivahu govoreći: "Ostani s nama, jer je predvečerje i dan je odmakao." I on uđe da ostane s njima. 30 I dok je sjedio s njima za trpezom, uze kruh, blagoslovi ga, prelomi i dade im. 31 I otvoriše im se oči i prepoznaše ga; a on iščeznu s njihovih očiju. 32 I rekoše jedan drugome: "Nije li nam gorjelo srce u nama dok nam je govorio putem i dok nam je objašnjavao Pisma?" 33 I ustadoše istoga časa i vratiše se u Jeruzalem, i nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima, 34 Govoreći: "Gospodin je zaista uskrsnuo i ukazao se Simonu." 35 I oni pripovjediše šta se dogodilo na putu i kako su ga prepoznali po lomljenju hljeba. 36 Dok su oni to govorili, Isus sam stade posred njih i reče im: " Mir vama!" 37 Ali oni su bili prestravljeni i uplašeni, i mislili su da su vidjeli duha. 38 A on im reče: " Zašto ste uznemireni? Zašto vam se u srcima javljaju takve misli?" 39 Pogledajte moje ruke i moje noge, to sam ja; opipajte me i vidite; jer duh nema tijela i kostiju, kao što vidite da ja imam. 40 I kad to reče, pokaza im ruke i noge. 41 Dok oni još nisu vjerovali od radosti i čudili se, on im reče: " Imate li ovdje hrane?" 42 I dadoše mu komad pečene ribe i saće od saća. 43 I on uze i jede pred njima. 44 I reče im: " Ovo su riječi koje sam vam govorio dok sam još bio s vama, da se sve mora ispuniti što je o meni napisano u Mojsijevom zakonu i u Prorocima i u Psalmima." 45 Tada im je otvorio razum da bi razumjeli Pisma, 46 I reče im: " Tako je pisano i tako je trebalo da Hristos strada i da uskrsne iz mrtvih treći dan," 47 I da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oproštenje grijeha među svim narodima, počevši od Jeruzalema. 48 A vi ste svjedoci ovih stvari. 49 I evo, ja šaljem na vas obećanje Oca svoga; vi pak ostanite u gradu Jeruzalemu dok se ne obučete u silu odozgo. 50 I izvede ih do Betanije, podiže ruke i blagoslovi ih. 51 I dok ih je blagosiljao, on se odvoji od njih i uznese se na nebo. 52 I pokloniše mu se i vratiše se u Jeruzalem s velikom radošću. 53 I neprestano su bili u hramu, hvaleći i blagosiljajući Boga. Amin.

Evanđelje po Jovanu Ivan 18 1 Rekavši ove riječi, Isus iziđe sa svojim učenicima preko potoka Cedron, gdje bijaše vrt, u koji uđe on i njegovi učenici. 2 A i Juda, koji ga je izdao, znao je to mjesto; jer se Isus često ondje sastajao sa svojim učenicima. 3 Juda tada, uzevši četu ljudi i slugu od glavnih svećenika i farizeja, dođe onamo s svjetiljkama, bakljama i oružjem. 4 Isus, znajući sve što će ga snaći, izađe i reče im: " Koga tražite?" 5 Odgovoriše mu: "Isusa iz Nazareta." Isus im reče: " Ja sam." A s njima stajaše i Juda, njegov izdajica. 6 Čim im reče: "Ja sam!", oni se povukoše unatrag i padoše na zemlju. 7 Tada ih opet upita: " Koga tražite?" A oni rekoše: "Isusa iz Nazareta." 8 Isus odgovori: " Rekao sam vam da sam ja. Ako me dakle tražite, pustite ove da idu." 9 Da se ispuni riječ koju je rekao: " Od onih koje si mi dao, nisam nikoga izgubio."

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

10 A Simon Petar, imajući mač, izvuče ga i udari slugu velikog svećenika te mu odsiječe desno uho. Sluga se zvao Malh. 11 Tada reče Isus Petru: " Vrati mač u korice! Zar da ne pijem čašu koju mi je dao Otac?" 12 Tada četa, zapovjednik i službenici židovski uhvatiše Isusa i svezaše ga, 13 I odvedoše ga najprije Ani; jer on bijaše tast Kajfi, koji je te iste godine bio prvosveštenik. 14 A Kajafa bijaše onaj koji savjetova Židovima da je bolje da jedan čovjek umre za narod. 15 A Simon Petar išao je za Isusom, i drugi učenik; taj učenik bio je poznat velikosvešteniku i uđe s Isusom u dvor velikosveštenikov. 16 A Petar je stajao vani na vratima. Tada izađe onaj drugi učenik, koji je bio poznat velikosvešteniku, i reče vratarici i uvede Petra unutra. 17 Tada reče Petru sluškinja koja je čuvala vrata: "Nisi li i ti jedan od učenika ovog čovjeka?" On reče: "Nisam." 18 A sluge i čuvari stajahu ondje, jer bijaše hladno, naloživši vatru od uglja, pa se grijahu. I Petar stajaše s njima i grijaše se. 19 Prvosveštenik tada upita Isusa o njegovim učenicima i o njegovoj nauci. 20 Isus mu odgovori: " Ja sam javno govorio svijetu; uvijek sam poučavao u sinagogi i u hramu, gdje se Židovi uvijek okupljaju, i u tajnosti nisam ništa govorio." 21 Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su me čuli šta sam im rekao: gle, oni znaju šta sam rekao. 22 A kad je to rekao, jedan od slugu koji su stajali ondje udari Isusa dlanom govoreći: "Tako li odgovaraš prvosvešteniku?" 23 Isus mu odgovori: " Ako sam zlo rekao, dokaži da je zlo; ako li dobro, zašto me udaraš?" 24 Ana ga je poslao vezanog prvosvešteniku Kajfi. 25 A Simon Petar stajaše i grijaše se. Tada mu rekoše: "Nisi li i ti jedan od njegovih učenika?" On se odreče i reče: "Nisam." 26 Jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga kome je Petar odsjekao uho, reče: Nisam li te vidio u vrtu s njim? 27 Petar se tada opet odreče, i odmah zapjeva pijetao. 28 Isusa tada odvedoše od Kajfe u sudnicu; a bilo je rano; i oni sami ne uđoše u sudnicu da se ne oskvrnu, nego da bi mogli jesti pashu. 29 Pilat tada izađe k njima i reče: "Kakvu optužbu iznosite protiv ovog čovjeka?" 30 Odgovoriše mu i rekoše: "Da nije zločinac, ne bismo ti ga predali." 31 Tada im Pilat reče: "Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu." Židovi mu tada rekoše: "Nama nije dopušteno nikoga ubiti. 32 Da se ispuni Isusova riječ koju reče, nagovještavajući kakvom će smrću umrijeti. 33 Pilat tada opet uđe u sudnicu, dozva Isusa i reče mu: "Jesi li ti kralj židovski?" 34 Isus mu odgovori: " Govoriš li to sam od sebe ili su ti drugi rekli o meni?" 35 Pilat odgovori: "Zar sam ja Jevrej? Tvoj narod i prvosveštenici predadoše te meni. Šta si učinio?" 36 Isus odgovori: " Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, sluge bi se moje borile da ne budem predan Židovima. Ali sada moje kraljevstvo nije odavde." 37 Pilat mu tada reče: "Jesi li ti dakle kralj?" Isus odgovori: " Ti kažeš da sam ja kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Svaki koji je od istine sluša moj glas." 38 Pilat mu reče: "Šta je istina?" Rekavši to, opet izađe k Židovima i reče im: "Ja na njemu ne nalazim nikakve krivnje." 39 Ali imate običaj da vam pustim jednoga za Pashu. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskog? 40 Tada svi opet povikaše: "Ne ovaj, nego Baraba!" A Baraba bijaše razbojnik. Ivan 19 1 Tada Pilat uze Isusa i izbiče ga. 2 A vojnici spletoše krunu od trnja i staviše mu je na glavu, i obukoše mu purpurnu haljinu,

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

3 I govorili su: "Zdravo, kralju židovski!" I udarali su ga rukama. 4 Pilat tada opet izađe i reče im: "Evo, izvodim vam ga da znate da ne nalazim na njemu nikakve krivice." 5 Tada izađe Isus noseći krunu od trnja i purpurnu haljinu. A Pilat im reče: "Evo čovjeka!" 6 Kad ga prvosveštenici i sluge ugledaše, povikaše: "Raspni ga, raspni ga!" Pilat im reče: "Uzmite ga vi i raspni ga, jer ja ne nalazim na njemu nikakve krivice." 7 Židovi mu odgovoriše: "Mi imamo zakon i po našem zakonu mora umrijeti, jer se predstavio kao Sin Božji." 8 Kad Pilat ču te riječi, još se više uplaši; 9 I uđe opet u sudnicu i reče Isusu: "Odakle si?" Ali Isus mu ne odgovori. 10 Tada mu Pilat reče: "Zar meni ne govoriš? Zar ne znaš da imam vlast da te razapnem i da imam vlast da te pustim?" 11 Isus odgovori: " Ne bi imao nikakve vlasti nada mnom da ti nije dana odozgo; zato onaj koji me je tebi predao ima veći grijeh." 12 I od tada Pilat nastojaše da ga pusti; ali Židovi vikahu: "Ako ovog pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi carem, govori protiv cara." 13 Kad Pilat ču te riječi, izvede Isusa i sjede na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostroto, a hebrejski Gabatha. 14 A bila je priprema za Pashu, oko šestog sata. I reče Židovima: "Evo vašeg kralja!" 15 A oni vikahu: "Ukloni ga, ukloni ga, raspni ga!" Pilat im reče: "Zar da razapnem vašeg kralja?" Glavaroslovci odgovoriše: "Nemamo kralja osim cara." 16 Tada im ga predade da ga razapnu. A oni uhvatiše Isusa i odvedoše ga. 17 I noseći svoj križ iziđe na mjesto zvano Lubanjsko mjesto, koje se hebrejski zove Golgota. 18 Gdje ga razapeše i s njim dvojicu drugih, s obje strane jednoga, a Isusa u sredini. 19 Pilat napisa natpis i stavi ga na križ. A natpis bijaše: ISUS NAZAREĆANIN, KRALJ JEDVEDSTVEN. 20 Ovaj natpis pročitaše mnogi Židovi, jer mjesto gdje je Isus bio razapet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, grčki i latinski. 21 Tada rekoše glavni svećenici židovski Pilatu: "Ne piši 'Kralj židovski', nego da je on rekao: 'Ja sam kralj židovski'." 22 Pilat odgovori: "Što sam napisao, napisao sam." 23 A vojnici, kad su razapeli Isusa, uzeše njegove haljine i napraviše ih na četiri dijela, svakom vojniku po dio; i njegovu haljinu; a haljina bijaše bez šava, tkana odozgo skroz. 24 Rekoše tada među sobom: "Nemojmo ga derati, nego ćemo baciti kocku za njega, čiji će biti!" Da se ispuni Pismo koje kaže: "Razdijeliše među sobom moje haljine i za moju odjeću baciše kocku." To vojnici i učiniše. 25 A kraj Isusova križa stajaše njegova majka, sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. 26 Kad Isus vidje majku i učenika kojeg je ljubio gdje stoji, reče majci: " Ženo, evo ti sina!" 27 Tada reče učeniku: " Evo ti majke!" I od tog časa učenik je uze k sebi. 28 Nakon toga, Isus znajući da je već sve svršeno, da se ispuni Pismo, reče: Žedan sam. 29 A ondje je bila postavljena posuda puna octa; napuniše spužvu octom, metnuše je na izop i prinesoše mu je ustima. 30 Kad Isus primi ocat, reče: " Svršeno je!" I pokloni se i izdahnu. 31 Židovi, dakle, budući da je to bila priprema, da tijela ne ostanu na križu u subotu (jer je ta subota bila veliki dan), zamoliše Pilata da im se slome noge i da ih se skine. 32 Tada dođoše vojnici i prebiše noge prvome i drugome koji je bio razapet s njim. 33 Ali kad dođoše k Isusu i vidješe da je već mrtav, ne prebiše mu noge. 34 Ali jedan od vojnika probode mu kopljem bok, i odmah poteče krv i voda.

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

35 I onaj koji je to vidio svjedočio je, i svjedočanstvo njegovo je istinito; i zna da govori istinu, da biste vi vjerovali. 36 Jer se ovo dogodilo da se ispuni Pismo: Kost mu se neće slomiti. 37 I opet drugo Pismo kaže: "Gledat će na onoga koga su proboli." 38 Nakon toga, Josip iz Arimateje, koji je bio Isusov učenik, ali tajno iz straha od Židova, zamoli Pilata da smije skinuti Isusovo tijelo. Pilat mu dopusti. On dođe i uze Isusovo tijelo. 39 Dođe i Nikodem, koji je najprije došao Isusu noću, i donese mješavinu smirne i aloe, tešku oko stotinu funti. 40 Tada uzeše tijelo Isusovo i umotaše ga u lanene povoje s miomirisima, kako je običaj kod Židova da se sahranjuju. 41 A na mjestu gdje je bio raspet bijaše vrt, i u vrtu nov grob, u koji još niko nije bio položen. 42 Ondje su dakle položili Isusa zbog židovskog dana priprave; jer je grob bio blizu. Jovan 20 1 Prvog dana u sedmici dođe Marija Magdalena rano, još za mraka, na grob i vidje da je kamen odvaljen s groba. 2 Tada otrči i dođe k Simonu Petru i drugom učeniku, kojeg je Isus ljubio, i reče im: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje su ga položili." 3 Petar tada iziđe i onaj drugi učenik te dođoše na grob. 4 Trčali su tako obojica zajedno; i drugi učenik prestiže Petra i prvi stiže do groba. 5 I sagnuvši se, pogleda unutra i ugleda lanene haljine gdje leže; ali ne uđe unutra. 6 Tada dođe Simon Petar za njim, uđe u grob i vidje lanene haljine gdje leže, 7 I ubrus koji mu je bio na glavi nije ležao s lanenim haljinama, nego je bio zasebno smotan na drugom mjestu. 8 Tada uđe i onaj drugi učenik, koji prvi dođe do groba, i vidje i povjerova. 9 Jer još nisu znali Pisma da on mora uskrsnuti iz mrtvih. 10 Tada učenici opet odoše svojoj kući. 11 A Marija stajaše vani kod groba i plačući. Dok je plakala, sagnu se i pogleda u grob. 12 I ugleda dva anđela u bijelom gdje sjede, jednog kod glave, a drugog kod nogu, gdje je ležalo tijelo Isusovo. 13 A oni joj rekoše: "Ženo, zašto plačeš?" Ona im reče: "Uzeše Gospoda moga i ne znam gdje ga položiše." 14 I kad to reče, okrenu se i ugleda Isusa gdje stoji, ali ne zna da je to Isus. 15 Isus joj reče: " Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?" Ona, misleći da je to vrtlar, reče mu: "Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga položio i ja ću ga uzeti." 16 Isus joj reče: " Marijo!" Ona se okrenu i reče mu: "Rabboni", što znači: "Učitelju." 17 Isus joj reče: " Ne dotiči me se, jer još nisam uzašao k Ocu svome; nego idi k braći mojoj i reci im: Uzlazim k Ocu svome i Ocu vašemu, i k Bogu svome i Bogu vašemu." 18 Marija Magdalena dođe i javi učenicima da je vidjela Gospodina i da joj je on to rekao. 19 A istog dana, prvog dana u sedmici, uveče, dok su vrata gdje su se učenici sakupili bila zatvorena iz straha od Jevreja, dođe Isus i stade posred njih i reče im: " Mir vama!" 20 Rekavši to, pokaza im ruke i bok. Učenici se obradovaše kad vidješe Gospodina. 21 Isus im tada opet reče: " Mir vama! Kao što je mene Otac poslao, tako i ja šaljem vas." 22 I rekavši to, dahnu na njih i reče im: Primite Duha Svetoga! 23 Kome otpustite grijehe, otpuštaju im se; a kome zadržite grijehe, zadržavaju se. 24 Ali Toma, jedan od dvanaestorice, zvani Didim, nije bio s njima kad je Isus došao. 25 Drugi učenici mu tada rekoše: "Vidjeli smo Gospodina." A on im reče: "Ako ne vidim na njegovim rukama rane od čavala i ne stavim prst svoj u rane od čavala i ne stavim ruku svoju u njegov bok, neću vjerovati."

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

26 A poslije osam dana opet bijahu učenici njegovi unutra, i Toma s njima. Tada dođe Isus, dok su vrata bila zatvorena, stade na sredinu i reče: " Mir vama!" 27 Tada reče Tomi: " Pruži prst ovamo i pogledaj ruke moje; pruži ruku i stavi je u bok moj; i ne budi nevjeran, nego vjeran." 28 A Toma odgovori i reče mu: Gospod moj i Bog moj. 29 Isus mu reče: " Toma, jer si me vidio, vjerovao si. Blaženi su oni koji nisu vidjeli, a ipak su vjerovali." 30 Isus je učinio i mnoga druga čudesa pred svojim učenicima koja nisu zapisana u ovoj knjizi: 31 A ovo je napisano da biste vjerovali da Isus jest Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život kroz ime njegovo. Ivan 21 1 Nakon toga se Isus opet javi učenicima na Tiberijadskom moru; i na ovaj način im se javi. 2 Bili su zajedno Simon Petar i Toma zvani Didim i Natanael iz Kane Galilejske i sinovi Zebedejevi i još dvojica njegovih učenika. 3 Simon Petar im reče: "Idem ribariti." Rekoše mu: "I mi idemo s tobom." Oni odoše i odmah uđoše u lađu, ali te noći ništa ne uloviše. 4 A kad je već svanulo, Isus stajaše na obali; ali učenici ne znadoše da je to Isus. 5 Isus im tada reče: " Djeco, imate li hrane?" Odgovoriše mu: "Nemam." 6 I reče im: " Bacite mrežu s desne strane lađe i naći ćete." Baciše je, ali je više nisu mogli izvući zbog mnoštva ribe. 7 Tada onaj učenik, koga je Isus ljubio, reče Petru: "To je Gospodin." A kad Simon Petar ču da je to Gospodin, opasa se ribarskom haljinom (jer bijaše gol) i baci se u more. 8 A ostali učenici dođoše u malom brodu (jer nisu bili daleko od kopna, nego oko dvjesto lakata) vukući mrežu s ribama. 9 Čim su stigli na obalu, ugledali su ondje vatru od uglja, ribu položenu na njoj i kruh. 10 Isus im reče: " Donesite od ribe koju ste sada ulovili." 11 Simon Petar ode gore i izvuče na obalu mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri; i premda ih je bilo toliko, mreža se ipak nije prokidala. 12 Isus im reče: " Dođite, večerajte!" I nijedan od učenika ne usudio se da ga upita: "Ko si ti?" Znajući da je to Gospodin. 13 Isus tada dođe, uzme hljeb i da im ga, a tako i ribu. 14 Ovo je već treći put da se Isus pokazao svojim učenicima nakon što je uskrsnuo od mrtvih. 15 A kad su večerali, Isus reče Simonu Petru: " Simone, sine Jonin, ljubiš li me više nego ovi?" On mu reče: "Da, Gospodine, znaš da te ljubim." Reče mu: " Pasi jaganjce moje." 16 Reče mu opet, drugi put: " Simone, sine Jonin, ljubiš li me?" Reče mu: "Da, Gospodine, znaš da te ljubim." Reče mu: " Pasi ovce moje." 17 Reče mu treći put: " Simone, sine Jonin, voliš li me?" Petar se ražalosti što mu treći put reče: "Voliš li me?" A on mu reče: "Gospodine, ti sve znaš, ti znaš da te volim." Isus mu reče: " Pasi ovce moje." 18 Zaista, zaista ti kažem: Kad si bio mlad, sam si se opasivao i išao si kuda si htio; a kad ostariš, raširit ćeš ruke svoje, i drugi će te opasivati i voditi kuda nećeš. 19 Ovo reče nagovještavajući kakvom će smrću proslaviti Boga. I kad to reče, reče mu: " Pođi za mnom." 20 Petar se okrenu i vidje da za njim ide učenik kojeg je Isus ljubio, koji se i za večerom naslonio na njegove grudi i rekao: "Gospodine, ko će te izdati?" 21 Petar ga vidjevši reče Isusu: "Gospodine, a šta će ovaj učiniti?" 22 Isus mu reče: " Ako hoću da ostane dok ne dođem, šta je to tebi do toga? Pođi za mnom." 23 Tada se među braćom pronijela ova vijest da taj učenik neće umrijeti. Ali Isus mu ne reče: Neće umrijeti, nego: Ako hoću da ostane dok ne dođem, šta je to tebi bitno?

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

24 Ovo je učenik koji svjedoči o ovim stvarima i napisa ove stvari; i znamo da je njegovo svjedočanstvo istinito. 25 A ima još mnogo drugih stvari koje je Isus učinio, koje, kad bi se sve zapisale, mislim da ni sam svijet ne bi mogao stati u knjige koje bi se trebale napisati. Amin.

Djela apostolska Djela apostolska 1

1 Prethodni spis sastavio sam, Teofile, o svemu što je Isus počeo činiti i poučavati, 2 Do dana kad se uznese, nakon što je preko Duha Svetoga dao zapovijesti apostolima koje je izabrao, 3 Kojima se i nakon svoje muke pokazao živim mnogim nepogrešivim dokazima, ukazujući im se četrdeset dana i govoreći o stvarima koje se odnose na kraljevstvo Božje, 4 I sabravši se s njima, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalem, nego da čekaju Očevo obećanje, koje, veli, čuste od mene. 5 Jer Jovan je krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim ubrzo nakon toga. 6 Kad se dakle sabraše, upitaše ga: "Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme ponovo uspostaviti kraljevstvo Izraelu?" 7 A on im reče: " Nije vaše da znate vremena ili razdoblja koja je Otac postavio u svojoj vlasti." 8 Ali primit ćete snagu kad Duh Sveti siđe na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu i po svoj Judeji i Samariji i do kraja zemlje. 9 I kad to reče, pred njihovim očima uznese se na nebo, i oblak ga uze s njihove strane. 10 I dok su oni netremice gledali prema nebu dok je on uzlazio, gle, dva čovjeka stadoše pred njima u bijeloj odjeći; 11 Koji također reče: "Ljudi Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus, koji se od vas uzneo na nebo, doći će tako kao što ste ga vidjeli da odlazi na nebo."

Evanđelje po Nikodemu Poglavlje 1 1 Ana, Kajafa, Suma, Datam, Gamaliel, Juda, Levi, Neftalim, Aleksandar, Kir i drugi Židovi dođoše Pilatu zbog Isusa, optužujući ga za mnoge teške zločine. 2 I reče: Uvjereni smo da je Isus sin Josipa, drvodjelje, rođen od Marije, i da se proglašava Sinom Božjim i kraljem; i ne samo to, već pokušava ukinuti subotu i zakone naših otaca. 3 Pilat odgovori: "Šta on to izjavljuje i šta pokušava da razriješi?" 4 Židovi mu rekoše: "Mi imamo zakon koji zabranjuje liječenje u subotu; ali on toga dana liječi i hrome i gluhe, uzete, slijepe i gubave i opsjednute, na taj dan, na zle načine." 5 Pilat odgovori: "Kako to može činiti zlim metodama?" Odgovoriše: "On je vrač i izgoni demone pomoću kneza demonskog; i tako mu sve postaje podložno." 6 Pilat tada reče: "Izgon demona ne čini se da je djelo nečistog duha, nego da dolazi od sile Božje." 7 Židovi odgovoriše Pilatu: "Molimo Vašu Visost da ga pozovete pred Vaš sud i da ga sami saslušate." 8 Tada Pilat dozva glasnika i reče mu: "Kako će Krist biti doveden ovamo?" 9 Tada izađe anđeo i, poznavši Krista, pokloni mu se; i raširivši ogrtač koji je imao u ruci po zemlji, reče: Gospode, hodaj po ovome i uđi, jer te upravitelj zove. 10 Kad su Židovi shvatili što je glasnik učinio, povikali su Pilatu: "Zašto mu nisi dao poziv preko vjernika, a ne preko glasnika?" Jer glasnik, kad ga je ugledao, poklonio mu se i raširio pred sobom ogrtač koji je imao u ruci na zemlju i rekao mu: "Gospodine, upravitelj te zove." 11 Tada Pilat dozva glasnika i reče mu: Zašto si to učinio? 12 Glasnik odgovori: "Kad si me poslao iz Jerusalima k Aleksandru, vidio sam Isusa gdje sjedi u bijednoj figuri na magarici, a hebrejska djeca su vikala: "Hosana", držeći grane drveća u rukama." 13 Drugi su prostirali svoje haljine po putu i govorili: "Spasi nas, Ti koji si na nebesima! Blagoslovljen je onaj koji dolazi u ime Gospodnje."

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

14 Tada Židovi povikaše protiv glasnika govoreći: "Djeca Hebreja klicala su na hebrejskom jeziku, a ti, Grk, kako bi mogao razumjeti hebrejski?" 15 Glasnik im odgovori i reče: "Pitao sam jednog od Jevreja: Šta je to što djeca viču na hebrejskom jeziku?" 16 I on mi objasni govoreći: "Oni viču Hosana", što se prevodi kao: Gospode, spasi me; ili: Gospode, spasi." 17 Pilat im tada reče: "Zašto vi sami šutite i svjedočite o riječima koje su djeca rekla? U čemu je zgriješio glasnik?" I oni šutješe. 18 Tada upravitelj reče glasniku: "Idi i nastoj na sve načine da ga dovedeš." 19 A glasnik iziđe i učini kao i prije, i reče: "Gospodine, uđi, jer te upravitelj zove." 20 I dok je Isus ulazio sa zastavnicima koji su nosili zastave, vrhovi njihovih se pokloniše i pokloniše Isusu. 21 Na to su Židovi još žešće povikali protiv zastava. 22 Pilat reče Židovima: "Znam da vam se ne sviđa što su se vrhovi zastava sami od sebe poklonili i obožavali Isusa; ali zašto vičete protiv zastava kao da su se poklonile i obožavale?" 23 Odgovoriše Pilatu: "Vidjeli smo zastavnike kako se klanjaju i klanjaju Isusu." 24 Tada upravitelj pozva zastavnike i reče im: "Zašto ste to učinili?" 25 Zastavnici rekoše Pilatu: "Svi smo mi pogani i klanjamo se bogovima u hramovima; pa kako bismo mi uopšte mogli misliti da mu se klanjamo? Mi smo samo držali zastave u rukama, a oni su se klanjali i klanjali mu se." 26 Tada Pilat reče starješinama sinagoge: "Izaberite i vi neke snažne ljude i neka drže zastave, pa ćemo vidjeti hoće li se tada sami od sebe saviti." 27 Tada su židovske starješine potražile dvanaest najjačih i najsposobnijih staraca i postavile ih da drže zastave, a oni su stali pred upravitelja. 28 Tada Pilat reče glasniku: "Izvedi Isusa napolje i nekako ga uvedi unutra." Isus i glasnik iziđoše iz dvorane. 29 Pilat dozva zastavnike koji su prije nosili zastave i zakle im se da će im odsjeći glave ako ih ne budu nosili na taj način kad je Isus prije ušao. 30 Tada upravitelj zapovjedi Isusu da ponovo uđe. 31 I glasnik učini kao što je učinio i prije, i usrdno moli Isusa da obuče njegov ogrtač i hoda po njemu, i on hoda po njemu i uđe. 32 A kad Isus uđe, zastave se pokloniše kao i prije i pokloniše mu se. Poglavlje 2 1 Kad Pilat to vidje, uplaši se i htjede ustati sa svog mjesta. 2 A dok je on mislio ustati, njegova žena, koja je stajala izdaleka, poruči mu: "Nemaj ništa s tim pravednikom, jer sam mnogo pretrpjela zbog njega u noćašnjem viđenju." 3 Kad su Židovi to čuli, rekli su Pilatu: "Nismo li ti rekli: On je vrač? Evo, usnio je tvojoj ženi." 4 Pilat tada dozva Isusa i reče: "Čuo si šta protiv tebe svjedoče i ništa ne odgovaraš?" 5 Isus odgovori: Kad ne bi mogli govoriti, ne bi mogli govoriti; ali budući da svako zna svoj jezik i govori i dobro i zlo, neka pazi na to. 6 A starješine Jevreja odgovoriše Isusu: "Na šta ćemo gledati?" 7 Prvo, znamo ovo o tebi: da si rođen od bluda; drugo, da su zbog tvog rođenja djeca pobijena u Betlehemu; treće, da su tvoj otac i majka Marija pobjegli u Egipat jer nisu mogli vjerovati svom narodu. 8 Neki od Židova koji su stajali ondje govorili su povoljnije: "Ne možemo reći da je rođen od bluda; ali znamo da je njegova majka Marija bila zaručena za Josipa, te stoga nije rođen od bluda." 9 Tada Pilat reče Židovima koji su tvrdili da je rođen od bluda: "Ova tvoja priča nije istinita, jer je bila zaruka, kao što svjedoče oni koji su iz tvog naroda."

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

10 Ana i Kajafa rekoše Pilatu: "Treba imati na umu svu ovu gomilu ljudi koji viču da je rođen od bluda i da je vrač; ali oni koji poriču da je rođen od bluda, njegovi su prozeliti i učenici." 11 Pilat odgovori Ani i Kajfi: "Ko su prozeliti?" Oni odgovoriše: "To su djeca neznabožaca, koji nisu postali Jevreji, nego su njegovi sljedbenici." 12 Tada odgovoriše Eleazar i Asterije i Antonije i Jakov, Karas i Samuel, Izak i Finees, Krisp i Agripa, Ana i Juda: "Mi nismo prozeliti, nego djeca Židova i govorimo istinu i bili smo prisutni kad se Marija zaručila." 13 Tada se Pilat obrati dvanaestorici ljudi koji to govorahu i reče im: "Zaklinjem vas carevim životom da vjerno ispovjedite je li rođen od bluda i da je istina ono što ste ispričali." 14 Odgovoriše Pilatu: "Imamo zakon kojim nam je zabranjeno kunuti se, jer je to grijeh. Neka se zakunu carevim životom da nije tako kako smo rekli, i bit ćemo zadovoljni da budemo pogubljeni." 15 Ana i Kajafa tada rekoše Pilatu: "Onih dvanaest ljudi neće vjerovati da znamo da je on niskog roda i da je vrač, iako se pretvara da je sin Božji i kralj. Mi smo toliko daleko od toga da vjerujemo da drhtimo i kad to čujemo." 16 Tada Pilat zapovjedi da svi izađu osim dvanaestorice ljudi koji su tvrdili da on nije rođen od bluda, a Isusu da se povuče u daljinu, i reče im: "Zašto Židovi žele ubiti Isusa?" 17 Odgovoriše mu: "Ljute se što je u subotu liječio." Pilat reče: "Hoće li ga ubiti za dobro djelo?" Rekoše mu: "Da, gospodine." Poglavlje 3 1 Pilat tada, pun gnjeva, izađe iz dvorane i reče Židovima: "Pozivam cijeli svijet za svjedoka da ne nalazim nikakve krivnje na tom čovjeku." 2 Židovi odgovoriše Pilatu: "Da nije bio zao čovjek, ne bismo ga doveli pred tebe." 3 Pilat im reče: "Uzmite ga vi i iskušajte ga po svom zakonu." 4 Tada Jevreji rekoše: "Nama nije dozvoljeno nikoga ubiti." 5 Pilat reče Židovima: Zapovijed, dakle, ne ubij, pripada vama, a ne meni. 6 I uđe opet u dvor, dozva Isusa nasamo i reče mu: "Jesi li ti kralj židovski?" 7 A Isus odgovarajući reče Pilatu: "Govoriš li to od sebe ili su ti to Židovi rekli o meni?" 8 Pilat odgovori Isusu: "Jesam li ja Jevrej? Sav narod i jevrejski knezovi predadoše te meni. Šta si učinio?" 9 Isus odgovori: "Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, sluge bi se moje borile i ja ne bih bio predan Židovima. Ali moje kraljevstvo nije odavde." 10 Pilat reče: "Jesi li ti dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti kažeš da sam ja kralj. Zato sam se rodio i zato sam došao na svijet. Zato sam došao da svjedočim za istinu. I svaki koji je od istine sluša moj glas." 11 Pilat mu reče: Šta je istina? 12 Isus reče: Istina je s neba. 13 Pilat reče: "Dakle, istina nije na zemlji." 14 Isus reče Pilatu: "Vjeruj da je istina na zemlji među onima koji, kada imaju moć rasuđivanja, upravljaju se istinom i formiraju ispravan sud." Poglavlje 4 1 Pilat ostavi Isusa u dvorištu, izađe k Židovima i reče: "Ja ne nalazim nijednu krivnju na Isusu." 2 Židovi mu rekoše: Ali on reče: Ja mogu razvaliti hram Božji i za tri dana ga opet sagraditi. 3 Pilat im reče: "Kakav je to hram o kojem on govori?" 4 Rekoše mu Židovi: "Ono što je Solomon gradio četrdeset i šest godina, rekao je da će uništiti i za tri dana sagraditi." 5 Pilat im opet reče: "Nevin sam od krvi toga čovjeka; provjerite vi." 6 Židovi mu rekoše: "Krv njegova na nas i na djecu našu." Tada Pilat dozva starješine i pismoznance, svećenike i levite te im nasamo reče: "Ne činite tako! Nisam našao ništa što biste vi krivili za njegovo liječenje bolesnih i kršenje subote što bi zaslužilo smrt."

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

7 Svećenici i leviti odgovoriše Pilatu: "Tako mi carevog života, ako je ko hulilac, zaslužuje smrt; ali ovaj čovjek huli na Gospoda." 8 Tada upravitelj opet zapovjedi Židovima da izađu iz dvorane; i dozva Isusa i reče mu: "Šta da radim s tobom?" 9 Isus mu odgovori: "Čini kako je pisano." 10 Pilat mu reče: Kako je napisano? 11 Isus mu reče: "Mojsije i proroci su prorokovali o mojoj patnji i uskrsnuću." 12 Čuvši to, Židovi se razljutiše i rekoše Pilatu: "Zašto još želiš slušati hulu tog čovjeka?" 13 Pilat im reče: "Ako vam se ove riječi čine bogohuljenjem, uzmite ga vi, dovedite ga u svoj sud i sudite mu po svom zakonu." 14 Židovi odgovore Pilatu: "Naš zakon kaže da će primiti trideset i devet udaraca; ali ako na ovaj način huli na Gospodina, bit će kamenovan." 15 Pilat im reče: "Ako je ta njegova riječ bila bogohuljenje, sudite ga po svom zakonu." 16 Židovi rekoše Pilatu: "Naš zakon nam zapovijeda da nikoga ne ubijemo; želimo da bude razapet jer zaslužuje smrt na križu." 17 Pilat im reče: "Nije dostojno da bude razapet; samo neka ga išibuju i otpuste." 18 A kad upravitelj pogleda na prisutni narod i na Židove, vidje mnoge Židove u suzama, pa reče židovskim prvosveštenicima: "Ne želi sav narod njegovu smrt." 19 Starješine Jevrejske odgovoriše Pilatu: "Mi i sav narod smo došli ovamo upravo zato, da on umre." 20 Pilat im reče: "Zašto da umre?" 21 Rekoše mu: Zato što sebe predstavlja kao Sina Božijeg i Kralja. Poglavlje 5 1 A Nikodem, neki Židov, stade pred upravitelja i reče: "Molim te, pravedni suče, da mi dopustiš da kažem nekoliko riječi." 2 Pilat mu reče: "Govori." 3 Nikodem reče: "Rekao sam starješinama židovskim, pisarima, svećenicima, levitima i svoj židovskoj skupštini: Šta hoćete učiniti s ovim čovjekom?" 4 On je čovjek koji je učinio mnoga korisna i slavna čuda, kakva nijedan čovjek na zemlji nikada prije nije učinio, niti će ikada učiniti. Pustite ga da ide i ne činite mu ništa nažao; ako dolazi od Boga, njegova čuda (njegova čudesna iscjeljenja) će se nastaviti; ali ako od ljudi, ona će se uzalud činiti. 5 Tako je Mojsije, kada ga je Bog poslao u Egipat, učinio čuda koja mu je Bog naredio pred faraonom, kraljem egipatskim; i premda su čarobnjaci te zemlje, Janes i Jambres, svojom magijom učinili ista čuda koja je učinio Mojsije, ipak nisu mogli učiniti sve što je on učinio; 6 I čudesa koja su čarobnjaci činili nisu bila od Boga, kao što znate, pismoznanci i fariseji; nego su oni koji su ih činili propali, i svi koji su im vjerovali. 7 A sada pustite ovog čovjeka; jer su upravo čuda za koja ga optužujete od Boga; i on nije dostojan smrti. 8 Židovi tada rekoše Nikodemu: "Jesi li postao njegov učenik i držiš riječi u njegovu korist?" 9 Nikodem im reče: "Je li i upravitelj postao njegov učenik i drži li mu govore? Nije li ga Cezar postavio na tu visoku dužnost?" 10 Kad su Židovi to čuli, zadrhtaše i škrgutahu zubima na Nikodema govoreći mu: "Primi njegovu nauku kao istinu i neka ti bude sudbina s Kristom!" 11 Nikodem odgovori: "Amin, prihvatit ću njegovu nauku i svoju sudbinu s njim, kao što ste rekli." 12 Tada ustade još jedan Židov i zamoli upravitelja da mu dopusti da mu kaže nekoliko riječi. 13 A upravitelj reče: "Govori šta ti je na umu." 14 A on reče: "Trideset i osam godina ležao sam kod ovčijeg bazena u Jeruzalemu, mučeći se od velike bolesti i čekajući iscjeljenje koje će se dogoditi dolaskom anđela koji je u određeno vrijeme

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

uzburkao vodu; i ko god prvi uđe u nju nakon uzburkavanja vode, ozdravi od svake bolesti koju je imao." 15 A kad me Isus vidje kako ondje klonem, reče mi: "Hoćeš li ozdraviti?" A ja odgovorih: "Gospodine, nemam čovjeka da me, kad se voda uzburka, stavi u bazen." 16 I reče mi: "Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!" I odmah ozdravih, uzeh svoju postelju i hodih. 17 Židovi tada rekoše Pilatu: "Gospodine upravitelju, pitaj ga kojeg je dana bio izliječen od svoje bolesti." 18 Bolesnik odgovori: "Bilo je to u subotu." 19 Židovi rekoše Pilatu: "Nismo li rekli da je iscjeljivao u subotu i izgonio demone pomoću kneza demonskog?" 20 Tada izađe jedan drugi Židov i reče: "Bio sam slijep, čuo sam zvukove, ali nisam mogao nikoga vidjeti. Dok je Isus prolazio, čuo sam mnoštvo kako prolazi, pa sam upitao šta je tamo?" 21 Rekoše mi da Isus prolazi. Tada povikah: “Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!” On se zaustavi i zapovjedi da me dovedu k njemu i reče mi: “Šta hoćeš?” 22 Rekoh: Gospode, da progledam. 23 Reče mi: "Progledaj!" I odmah progledah i pođoh za njim radujući se i zahvaljujući. 24 I drugi Židov izađe i reče: "Bio sam gubavac, a on me izliječi samo svojom riječju govoreći: 'Hoću, budi čist!'" I odmah se očistih od gube. 25 I drugi Židov izađe i reče: "Bio sam pokvaren, a on me je svojom riječju ispravio." 26 A jedna žena, po imenu Veronika, reče: "Mučila sam od krvarenja dvanaest godina, i dodirnula sam rub njegove odjeće, i odmah mi je prestalo krvarenje." 27 Židovi tada rekoše: "Mi imamo zakon da žena ne smije svjedočiti." 28 I poslije drugih stvari reče drugi Židov: "Vidio sam Isusa pozvanog na svadbu sa svojim učenicima, i u Kani Galilejskoj nestade vina." 29 I kad je svo vino popio, zapovjedi slugama da napune šest vrčeva koji su ondje bili vodom, i oni ih napuniše do vrha, a on ih blagoslovi i pretvori vodu u vino, i sav narod pi, zadivljen ovim čudom. 30 I drugi Židov istupi i reče: "Vidio sam Isusa gdje uči u sinagogi u Kafarnaumu; i bio je u sinagogi neki čovjek koji je imao demona; i povika: Pusti me! Šta imamo s tobom, Isuse iz Nazareta? Jesi li došao da nas uništiš? Znam da si ti Svetac Božji." 31 Isus mu zaprijeti: "Ućuti, nečisti duše, i izađi iz čovjeka!" I on odmah izađe iz njega i nimalo mu ne naudi. 32 I ovo reče jedan farizej: Vidio sam kako k Isusu dolazi veliko mnoštvo iz Galileje i Judeje, s obale i iz mnogih krajeva oko Jordana, i mnogi bolesni dolaziše k njemu, i on ih sve iscijeli. 33 I čuo sam nečiste duhove gdje viču i govore: "Ti si Sin Božji." Isus im strogo zabrani da ga ne objavljuju. 34 Nakon toga reče drugi čovjek, po imenu Centurio: "Vidio sam Isusa u Kafarnaumu i zamolio sam ga govoreći: 'Gospodine, sluga moj leži kod kuće uzet.'" 35 A Isus mi reče: "Doći ću i iscijelit ću ga." 36 Ali ja rekoh: Gospode, nisam dostojan da uđeš pod krov moj; nego samo reci riječ i sluga moj će ozdraviti. 37 A Isus mi reče: "Idi svojim putem i neka ti bude kako si vjerovao." I sluga moj ozdravi od tog istog časa. 38 Tada reče neki plemić: "Imao sam sina u Kafarnaumu koji je umirao; i kad sam čuo da je Isus došao u Galileju, otiđoh i zamolih ga da dođe u moju kuću i iscijeli mi sina, jer je umirao." 39 Rekao mi je: "Idi svojim putem, sin tvoj je živ." 40 I moj sin je ozdravio od tog časa. 41 Osim ovih, i mnogi drugi Židovi, muškarci i žene, vikali su i govorili: "On je zaista Sin Božji, koji liječi sve bolesti samo svojom riječju i kojemu su đavli potpuno podložni." 42 Neki od njih su dalje rekli: "Ova moć ne može doći ni od koga osim od Boga." 43 Pilat reče Židovima: "Zašto se đavli ne pokoravaju vašim učiteljima?"

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

44 Neki od njih rekoše: "Moć pokoravanja demona ne može doći osim od Boga." 45 A drugi su govorili Pilatu da je on uskrisio Lazara iz mrtvih, nakon što je četiri dana bio u grobu. 46 Čuvši to, upravitelj drhteći reče mnoštvu Židova: "Šta će vam koristiti prolijevati nevinu krv?" Poglavlje 6 1 Pilat tada dozva Nikodema i petnaest ljudi koji su tvrdili da Isus nije rođen od bluda, pa im reče: "Šta da radim? Izgleda da će u narodu nastati pobuna." 2 Rekoše mu: "Ne znamo; neka to vide oni koji dižu buku." 3 Pilat tada opet dozva narod i reče im: "Znate da imate običaj da vam pustim jednog sužnja za praznik Pashe;" 4 Imam poznatog zarobljenika, ubicu, koji se zove Baraba, i Isusa koji se zove Krist, u kojima ne nalazim ništa što zaslužuje smrt; koje od njih dakle želite da vam pustim? 5 Svi viču: "Pusti nam Barabu!" 6 Pilat im reče: "Šta ću dakle učiniti s Isusom koji se zove Krist?" 7 Svi odgovore: Neka se razapne. 8 Opet vikahu i rekoše Pilatu: "Nisi prijatelj Cezaru ako pustiš ovog čovjeka? Jer on tvrdi da je Sin Božji i kralj. Ali zar ti misliš da on bude kralj, a ne Cezar?" 9 Tada im Pilat, pun gnjeva, reče: "Vaš je narod oduvijek bio buntovan, a vi ste uvijek protiv onih koji su vam bili korisni?" 10 Jevreji odgovoriše: "Ko su ti koji su nam bili od koristi?" 11 Pilat im odgovori: "Bog vaš koji vas je izbavio iz teškog ropstva Egipćana i preveo vas preko Crvenog mora kao po suhoj zemlji, hranio vas u pustinji manom i mesom prepelica, izveo vodu iz stijene i dao vam zakon s neba, 12 Svima ste ga provocirali i željeli ste liveno tele, klanjali mu se i prinosili mu žrtve govoreći: "Ovo su tvoji bogovi, Izraele, koji su te izveli iz zemlje egipatske." 13 Zbog čega je vaš Bog bio sklon da vas uništi; ali Mojsije se zauzeo za vas, i vaš Bog ga je uslišio i oprostio vam bezakonje. 14 Poslije ste se razgnjevili na svoje proroke, Mojsija i Arona, i htjeli ste ih ubiti kad su pobjegli u šator, i uvijek ste mrmljali protiv Boga i njegovih proroka. 15 I ustavši sa sudačke stolice htjede izaći; ali svi Židovi povikaše: "Priznajemo cara, a ne Isusa." 16 Čim se ovaj rodio, mudraci su došli i prinijeli mu darove; Herod se, kad je to čuo, vrlo uznemirio i htio ga je ubiti. 17 Kad je njegov otac to saznao, pobjegao je s njim i njegovom majkom Marijom u Egipat. Herod, kad je čuo da se rodio, htio ga je ubiti; stoga je poslao i pobio svu djecu koja su bila u Betlehemu i u svim njegovim krajevima, od dvije godine i mlađe. 18 Kad Pilat ču ove riječi, uplaši se i zapovjedi tišinu među narodom, koji se uzbuni, pa reče Isusu: "Jesi li ti, dakle, kralj?" 19 Svi Židovi odgovoriše Pilatu: "To je upravo onaj koga je Herod htio ubiti." 20 Pilat tada uze vode, opra ruke pred narodom i reče: "Nevin sam od krvi ovog pravednika; provjerite sami." 21 Židovi odgovoriše i rekoše: "Krv njegova na nas i na djecu našu." 22 Tada Pilat zapovjedi da Isusa dovedu pred njega i reče mu sljedeće riječi: 23 Tvoj vlastiti narod te optužio da se praviš kraljem; zato te ja, Pilat, osuđujem da budeš bičevan po zakonima bivših upravitelja; i da te prvo svežu, a zatim objese na križ na mjestu gdje si sada zatočenik; a s tobom su i dva zločinca, čija su imena Dima i Gesta. Poglavlje 7 1 Isus tada izađe iz dvorane, a s njim i dva razbojnika. 2 I kad dođoše na mjesto koje se zove Golgota, svukoše ga s odjeće, opasaše ga lanenim platnom, metnuše mu na glavu krunu od trnja i dadoše mu trsku u ruku.

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

3 Isto tako učiniše i s dvojicom razbojnika koji su s njim bili razapeti, Dima s njegove desne, a Gesta s lijeve strane. 4 A Isus reče: Oče moj, oprosti im, jer ne znaju šta čine. 5 I podijeliše njegove haljine i baciše kocku za njegovu odjeću. 6 A narod je u međuvremenu stajao tamo, a glavni svećenici i starješine židovske ismijavali su ga govoreći: "Druge je spasavao, neka sada spasi sebe ako može; ako je Sin Božji, neka sada siđe s križa." 7 I vojnici su mu se rugali i, uzevši ocat i žuč, nudili su mu da pije i govorili mu: "Ako si ti kralj Židova, izbavi samoga sebe." 8 Tada Longin, neki vojnik, uze koplje i probode mu bok, i odmah poteče krv i voda. 9 Pilat napisa na križu naslov hebrejskim, latinskim i grčkim slovima: Ovo je kralj židovski. 10 A jedan od dvojice razbojnika koji su bili raspeti s Isusom, po imenu Gesta, reče Isusu: "Ako si ti Krist, izbavi sebe i nas." 11 A razbojnik, raspet s njegove desne strane, po imenu Dima, odgovori i prekori ga: "Zar se ne bojiš Boga, koji si osuđen na ovu kaznu? Mi, doduše, s pravom i pravedno primamo kaznu za svoja djela; ali ovaj Isus, kakvo je zlo učinio?" 12 Nakon ovog uzdisanja reče Isusu: "Gospodine, sjeti me se kad dođeš u kraljevstvo svoje." 13 Isus odgovori i reče mu: "Zaista ti kažem, danas ćeš biti sa mnom u raju." Poglavlje 8 1 A bilo je oko šestog sata, i tama je bila po cijeloj zemlji do devetog sata. 2 I dok je sunce bilo pomračeno, gle, zavjesa hrama se razdera od vrha do dna; i stijene se rasparaše, i grobovi se otvoriše, i mnoga tijela svetaca koji su usnuli ustadoše. 3 A oko devetog sata Isus povika jakim glasom: "Hely, Hely, lama zabacthani?" Što znači: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" 4 A poslije toga reče Isus: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši to, izdahnu. 5 A kad je stotnik vidio da je Isus, tako vičući, izdahnuo, slavio je Boga govoreći: "Zaista, ovaj čovjek bijaše pravedan." 6 Sav narod koji je stajao ondje bio je vrlo uznemiren tim prizorom; i razmišljajući o onome što se dogodilo, udarali su se u prsa, a zatim se vratili u grad Jeruzalem. 7 Stotnik ode k upravitelju i ispriča mu sve što se dogodilo; 8 A kad je čuo sve to, bio je veoma ražalostit; 9 I sazvavši Židove, reče im: "Jeste li vidjeli čudo pomračenja sunca i ostale stvari koje se zbile dok je Isus umirao?" 10 Kad su Židovi to čuli, odgovorili su upravitelju: "Pomračenje sunca dogodilo se po uobičajenom običaju." 11 A svi koji su poznavali Krista stajali su podalje, kao i žene koje su slijedile Isusa iz Galileje, i promatrali sve to. 12 I gle, neki čovjek iz Arimateje, po imenu Josip, koji je također bio Isusov učenik, ali ne javno, iz straha od Židova, dođe upravitelju i zamoli ga da mu dopusti da skine tijelo Isusovo s križa. 13 I guverner mu dopusti. 14 I Nikodem dođe donoseći sa sobom mješavinu smirne i aloe, tešku oko stotinu funti; i skidoše Isusa s križa sa suzama i obaviše ga lanenim povojima s miomirisima, prema običaju sahranjivanja među Židovima, 15 I položiše ga u novi grob, koji je Josip sazidao i dao ga isklesati u stijeni u koju nikada niko nije bio položen; i dovališe veliki kamen na vrata groba.

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

Poglavlje 9 1 Kad su nepravedni Židovi čuli da je Josip isprosio i sahranio tijelo Isusovo, potražili su Nikodema i onih petnaest ljudi koji su svjedočili pred upraviteljem da Isus nije rođen od bluda, i druge dobre ljude koji su pokazali bilo kakva dobra djela prema njemu. 2 Ali kad se svi sakrili iz straha od Židova, pojavi im se sam Nikodem i reče: "Kako takvi mogu ući u sinagogu?" 3 Židovi mu odgovoriše: "Ali kako si se usudio ući u sinagogu ti koji si bio saveznik s Kristom? Neka tvoja sudbina bude s njim na onom svijetu." 4 Nikodem odgovori: "Amen! Neka bude tako da imam sudbinu s njim u njegovom kraljevstvu." 5 Tako i Josip, došavši k Židovima, reče im: Zašto se ljutite na mene što hoću tijelo Isusa Pilatovog? Evo, položio sam ga u grob svoj, povio ga čistim lanom i postavio kamen na vrata groba. 6 Ja sam postupio pravedno prema njemu; ali vi ste nepravedno postupili s tim pravednikom, razapevši ga, dajući mu piti octom, krunišući ga trnjem, rastrgavši njegovo tijelo bičevima i moleći se za krivnju njegove krvi svalite na sebe. 7 Kad su to čuli, Židovi se uznemiriše i uznemiriše; uhvatiše Josipa i narediše da ga bace u pritvor prije subote i da ga drže ondje dok ne prođe subota. 8 A oni mu rekoše: "Ispovjedi se, jer ti u ovo vrijeme nije dozvoljeno činiti ništa nažao do prvog dana sedmice. Ali znamo da nećeš biti smatran dostojnim pogreba, nego ćemo tvoje tijelo dati pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim." 9 Josip odgovori: "Te su riječi slične riječima oholog Golijata, koji je sramotio živoga Boga govoreći protiv Davida. Ali vi književnici i učitelji znate da Bog govori preko proroka: 'Osveta je moja i ja ću vam vratiti zlo jednako onome kojim ste mi prijetili.'" 10 Bog, koga si razapeo, može me izbaviti iz ruku tvojih; sva tvoja zloća će se vratiti na tebe. 11 Jer upravitelj, kad je prao ruke, reče: "Čist sam od krvi ovog pravednika." Ali vi odgovoriste i povikaste: "Krv njegova na nas i na djecu našu! Kao što rekoste, neka propadnete zauvijek." 12 Starješine Jevrejske, čuvši te riječi, veoma se razgnjevišu; uhvativši Josipa, staviše ga u sobu bez prozora, zaključaše vrata i zapečatiše bravu; 13 Ana i Kajafa postavili su stražu i posavjetovali se sa svećenicima i levitima da se svi sastanu poslije subote, te su smislili kako će pogubiti Josipa. 14 Kad su to učinili, vladari, Ana i Kajafa, narediše da dovedu Josipa. Poglavlje 10 1 Kad je sva skupština to čula, divili su se i bili su zapanjeni, jer su pronašli isti pečat na bravi odaje, a nisu mogli pronaći Josipa. 2 Tada Ana i Kajafa izađoše, i dok su se svi divili što je Josip otišao, gle, jedan od vojnika koji su čuvali Isusov grob progovori u skupštini. 3 Dok su čuvali Isusov grob, dogodi se zemljotres; i vidjesmo anđela Božjeg kako odvaljuje kamen s groba i sjeda na njega; 4 I lice mu je bilo kao munja, a odjeća mu kao snijeg; i od straha smo postali kao mrtvi. 5 I čusmo anđela gdje govori ženama kod groba Isusova: Ne bojte se; znam da tražite Isusa raspetog; on je uskrsnuo kao što je prorekao. 6 Dođite i vidite mjesto gdje je položen; pa idite odmah i recite njegovim učenicima da je uskrsnuo iz mrtvih i da će pred vama ići u Galileju; ondje ćete ga vidjeti kao što vam je rekao. 7 Tada Židovi sazvaše sve vojnike koji su čuvali Isusov grob i rekoše im: "Ko su one žene kojima je anđeo govorio? Zašto ih niste uhvatili?" 8 Vojnici odgovoriše i rekoše: "Ne znamo ko su bile te žene; osim toga, mi smo od straha postali kao mrtvi, pa kako bismo mogli uhvatiti te žene?" 9 Jevreji im rekoše: "Tako mi Gospoda živog, ne vjerujemo vam."

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

10 Vojnici odgovarajući rekoše Židovima: "Kad ste vidjeli i čuli Isusa gdje čini tolika čudesa i niste mu vjerovali, kako biste nama vjerovali?" Dobro ste rekli: "Živ je Gospodin, jer zaista živi Gospodin." 11 Čuli smo da ste zatvorili Josipa, koji je sahranio tijelo Isusovo, u komoru, pod zapečaćenom bravom; i kada ste je otvorili, niste ga našli ondje. 12 Dovedite nam dakle Josipa kojeg ste stavili pod stražom u komoru, a mi ćemo dovesti Isusa kojeg smo čuvali u grobu. 13 Židovi odgovoriše i rekoše: "Mi ćemo vam pokazati Josipa, a vi Isusa." Josip je u svom gradu Arimateji. 14 Vojnici odgovoriše: "Ako je Josip u Arimateji, a Isus u Galileji, čuli smo anđela kako obavještava žene." 15 Čuvši to, Židovi se uplaše i rekoše među sobom: "Ako se ovo ikako dozna, svi će vjerovati u Isusa." 16 Tada sakupiše mnogo novca i dadoše ga vojnicima govoreći: "Recite li narodu da su Isusovi učenici došli noću dok ste spavali i ukrali Isusovo tijelo? Ako Pilat, upravitelj, to čuje, uvjerit ćemo ga i osloboditi vas." 17 Vojnici su, dakle, uzeše novac i rekoše kako im Židovi naložiše; i vijest se proširi među narodom. 18 A onda neki svećenik Fines, Ada, učitelj, i levit po imenu Agej, njih trojica dođoše iz Galileje u Jeruzalem i javiše glavnim svećenicima i svima koji su bili u sinagogama: 19 Vidjeli smo Isusa, koga ste vi razapeli, gdje razgovara sa svojim jedanaestoricom učenika, sjedi među njima na Maslinskoj gori i govori im: 20 Idite po svemu svijetu, propovijedajte Evanđelje svim narodima krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha; i tko god vjeruje i krsti se, bit će spašen. 21 I kad je to rekao svojim učenicima, vidjeli smo ga kako se uzdiže na nebo. 22 Kad su prvosveštenici, starješine i leviti čuli to, rekli su ovoj trojici ljudi: "Dajte slavu Bogu Izraelovom i priznajte mu je li istina ono što kažete da ste vidjeli i čuli." 23 Oni odgovore: "Tako živ bio Gospod otaca naših, Bog Abrahamov i Bog Isakov i Bog Jakovljev, kao što smo čuli Isusa gdje razgovara sa svojim učenicima i kao što smo ga vidjeli gdje se uzdiže na nebo, tako smo vam priopćili istinu." 24 A trojica ljudi dalje odgovoriše i rekoše, dodajući ove riječi: Ako ne bismo priznali riječi koje smo čuli Isusa kako govori i da smo ga vidjeli kako uzlazi na nebo, bili bismo krivi za grijeh. 25 Tada prvosveštenici odmah ustadoše i, držeći knjigu zakona u rukama, zaklinjahu ove ljude govoreći: "Nećete više izjavljivati ono što ste govorili o Isusu." 26 I dadoše im veliku svotu novca i poslaše s njima i druge ljude da ih otprate u njihovu zemlju, kako se nipošto ne bi zadržali u Jeruzalemu. 27 Tada se svi Židovi okupiše i, izrazivši najžalosniju zabrinutost, rekoše: "Šta se to neobično dogodilo u Jeruzalemu?" 28 Ana i Kajafa ih tješe govoreći: "Zašto bismo vjerovali vojnicima koji su čuvali Isusov grob, a koji su nam rekli da je anđeo otkotrljao kamen s grobnih vrata?" 29 Možda su im to rekli njegovi učenici i dali im novac da to kažu, pa su i sami odnijeli tijelo Isusovo. 30 Osim toga, uzmite u obzir ovo da se strancima ne može dati zasluga, jer su i oni od nas uzeli mnogo novca, a nama su dali izjave prema uputama koje smo im dali. Moraju biti ili vjerni nama ili učenicima Isusovim. Poglavlje 11 1 Nikodem ustade i reče: "Dobro kažete, sinovi Izraelovi! Čuli ste šta su se ona tri čovjeka zaklela Zakonom Božjim: 'Vidjeli smo Isusa gdje govori sa svojim učenicima na Maslinskoj gori i vidjeli smo ga gdje se uzdiže na nebo.'"

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

2 I Sveto pismo nas uči da je blaženi prorok Ilija bio uznesen na nebo; i kad su sinovi proroka pitali Elizeja: "Gdje je naš otac Ilija?", on im reče da je uznesen na nebo. 3 A sinovi proroka rekoše mu: "Možda ga je duh odnio na jednu od gora Izraelovih, možda ćemo ga tamo naći." I zamoliše Elizeja, i on hoda s njima tri dana, ali ga ne mogoše naći. 4 A sada me čujte, sinovi Izraelovi, i pošaljimo ljude u gore Izraelove, da možda duh nije odnio Isusa, i ondje ćemo ga možda naći i biti zadovoljni. 5 Nikodemov savjet svidio se svemu narodu; te poslaše ljude da traže Isusa, ali ga ne nađoše. A oni se vratiše i rekoše: "Svuda smo obišli, ali Isusa ne nađosmo, a Josipa smo našli u njegovom gradu Arimateji." 6 Čuvši to, knezovi i sav narod obradovaše se i hvališe Boga Izraelova jer je pronađen Josip, kojega su zatvorili u sobu i nisu mogli pronaći. 7 A kad su se sakupili veliku skupštinu, glavni svećenici rekoše: "Kako ćemo dovesti Josipa k nama da s njim razgovara?" 8 Uzevši komad papira, napisaše mu: "Mir s tobom i cijelom tvojom porodicom! Znamo da smo sagriješili protiv Boga i tebe. Posjeti nas, tvoje očeve, jer smo bili potpuno iznenađeni tvojim bjekstvom iz tamnice." 9 Znamo da smo protiv tebe smišljali zlonamjerne namjere, ali Gospod te je zaštitio i sam Gospod te izbavio od naših namjera. Mir tebi, Josipe, koji si poštovan među svim narodom. 10 I izabraše sedam Josipovih prijatelja i rekoše im: "Kad dođete k Josipu, pozdravite ga u miru i dajte mu ovo pismo." 11 Shodno tome, kada su ljudi došli k Josipu, pozdravili su ga u miru i predali mu pismo. 12 A kad Josip to pročita, reče: "Blagoslovljen Gospod Bog, koji me izbavi od Izraelaca, te ne mogoše proliti moju krv! Blagoslovljen Bog, koji me zaštiti pod svojim krilima." 13 I Josip ih poljubi i uvede ih u svoju kuću. A sutradan Josip uzjaha magarca i pođe s njima u Jeruzalem. 14 A kad su svi Jevreji čuli to, iziđoše mu u susret i vikaše: "Mir tvoj dolazak ovamo, oče Josipe." 15 A on odgovori: "Blagostanje od Gospoda prati sav narod." 16 I svi ga poljubiše; a Nikodem ga odvede u svoju kuću, priredivši veliku gozbu. 17 A sutradan, kad je bio dan pripreme, Ana, Kajafa i Nikodem rekoše Josipu: "Ispovjedi se Bogu Izraelovom i odgovori nam na sva pitanja koja ti postavimo." 18 Jer smo veoma uznemireni što si sahranio tijelo Isusovo; i što te zaključavši u sobu nismo mogli naći; i od tada smo u strahu, sve do sada kada si se pojavio među nama. Reci nam dakle pred Bogom sve što se dogodilo. 19 A Josip odgovori i reče: "Zaista ste me stavili u zatvor na dan pripreme do jutra." 20 Ali dok sam stajao na molitvi usred noći, kuću su okružila četiri anđela; i ugledao sam Isusa kao sjaj sunca i od straha pao na zemlju. 21 Isus me uhvati za ruku i podiže sa zemlje, te me poškropi rosa; ali on mi obrisa lice, poljubi me i reče mi: "Ne boj se, Josipe, pogledaj me, jer to sam ja." 22 Tada ga pogledah i rekoh: "Rabboni Ilija!" On mi odgovori: "Nisam Ilija, nego Isus iz Nazareta, čije si tijelo sahranio." 23 Rekoh mu: "Pokaži mi grob u koji sam te položio." 24 Isus me uze za ruku i odvede me do mjesta gdje ga položih, te mi pokaza lanene haljine i ubrus kojim sam mu omotala glavu. Tada prepoznah da je to Isus, poklonih mu se i rekoh: "Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje." 25 Isus me opet uze za ruku i odvede me u Arimateju, u moju kuću, i reče mi: "Mir tebi! Ali ne izlazi iz svoje kuće do četrdesetog dana; nego moram ići k svojim učenicima."

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

Poglavlje 12 1 Kad su prvosveštenici čuli sve ovo, zapanjili su se i padoše licem na zemlju kao mrtvi, i vikahu jedan drugome govoreći: "Kakvo je to čudo koje se dogodilo u Jerusalimu? Mi poznajemo oca i majku Isusovu." 2 A neki Levit reče: "Znam mnoge njegove rođake, pobožne ljude, koji imaju običaj prinositi žrtve i paljenice Bogu Izraelovom u hramu, s molitvama." 3 A kad ga prvosveštenik Simeon uze u naručje, reče mu: "Sada otpuštaš slugu svoga, Gospode, u miru, po riječi svojoj; jer su oči moje vidjele spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlo da prosvjetljuje neznabošce i slavu naroda tvog Izraela." 4 Simeon također blagoslovi Mariju, majku Isusovu, i reče joj: "Objavljujem ti za to dijete: On je postavljen za pad i ustajanje mnogih i za znak kojem će se protiviti." 5 Da, mač će probosti i tvoju vlastitu dušu, i otkrit će se misli mnogih srca. 6 Tada rekoše svi Židovi: "Pošaljimo poruke onoj trojici ljudi koji rekoše da su ga vidjeli kako razgovara sa svojim učenicima na Maslinskoj gori." 7 Nakon toga ih upitaše šta su vidjeli; oni jednoglasno odgovoriše: "U prisustvu Boga Izraelovog potvrđujemo da smo jasno vidjeli Isusa gdje razgovara sa svojim učenicima na Maslinskoj gori i uzlazi na nebo." 8 Tada ih Ana i Kajafa odvedoše u odvojene prostorije i ispitaše ih odvojeno; oni jednoglasno priznadoše istinu i rekoše: "Vidjeli su Isusa." 9 Ana i Kajafa tada rekoše: "Naš zakon kaže: Svaka će se riječ potvrditi ustima dvojice ili trojice svjedoka." 10 Ali šta smo rekli? Blaženi Henok je ugodio Bogu i bio je prenesen riječju Božjom; i mjesto sahrane blaženog Mojsija je poznato. 11 Ali Isusa predadoše Pilatu, bičevali ga, okrunili trnjem, popljuvali, probodili kopljem, razapeli, umrli na križu i bili sahranjeni, a tijelo njegovo časni Josip sahrani u novom grobu, i on svjedoči da ga je vidio živog. 12 A osim toga, ovi ljudi su izjavili da su ga vidjeli kako razgovara sa svojim učenicima na Maslinskoj gori i uzlazi na nebo. 13 Tada Josip ustade i reče Ani i Kajfi: "Možda ste s pravom iznenađeni što vam je rečeno da je Isus živ i da se uzdigao na nebo." 14 Zaista je iznenađujuće da on ne samo da sam uskrsne iz mrtvih, nego i druge uskrisuje iz grobova, koje su mnogi vidjeli u Jeruzalemu. 15 A sada me malo poslušajte: Svi smo poznavali blaženog Simeona, prvosveštenika, koji je Isusa, dok je bio beba, uzeo u naručje u hramu. 16 Taj isti Simeon imao je dva sina, i svi smo bili prisutni na njihovoj smrti i sahrani. 17 Idite dakle i pogledajte njihove grobove, jer su otvoreni i uskrsli su; i gle, oni su u gradu Arimateji, provode vrijeme zajedno u bogosluženjima. 18 Neki su, doduše, čuli zvuk njihovih glasova u molitvi, ali ni s kim ne žele razgovarati, već ostaju nijemi poput mrtvih. 19 Ali hajde, idemo k njima i ponašajmo se prema njima sa svim dužnim poštovanjem i oprezom. A ako ih uspijemo navesti na zakletvu, možda će nam reći neke od misterija svog uskrsnuća. 20 Kad su Židovi to čuli, vrlo su se obradovali. 21 Ana, Kajafa, Nikodem, Josip i Gamaliel odoše u Arimateju, ali ih ne nađoše u grobovima; nego ih obilazeći gradom svezaše na koljena dok su se molili. 22 Pozdravivši ih sa svim poštovanjem i predanošću Bogu, odvedoše ih u sinagogu u Jeruzalemu, zatvoriše vrata i uzeše knjigu Zakona Gospodnjeg. 23 I davši im to u ruke, zakleše ih Bogom Gospodinom i Bogom Izraelovim, koji je govorio ocima našim preko Zakona i Proroka: "Ako vjerujete da je onaj koji vas je uskrisio iz mrtvih Isus, recite nam šta ste vidjeli i kako ste uskrisili iz mrtvih."

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

24 Harin i Lentije, dva sina Simeonova, zadrhtaše kad čuše to, uznemiriše se i zastenjaše; istovremeno pogledavši prema nebu, prekrstiše se prstima na jezicima. 25 I odmah progovoriše i rekoše: "Dajte svakome od nas po komad papira da vam zapišemo sve što smo vidjeli." I sjedoše svaki i napisaše: Poglavlje 13 1 Gospodine Isuse i Oče, koji si Bog, uskrsnuće i život mrtvih, dopusti nam da objavljujemo tvoje tajne koje smo vidjeli nakon smrti, a koje pripadaju tvom križu; jer se zaklinjemo tvojim imenom. 2 Jer si zabranio svojim slugama da objavljuju tajne koje je tvoja božanska moć učinila u paklu. 3 Kad smo bili smješteni s našim očevima u dubini pakla, u crnilu tame, iznenada se pojavila boja sunca poput zlata i obilna ljubičasta svjetlost koja je obasjala to mjesto. 4 Ubrzo nakon toga, Adam, otac cijelog čovječanstva, sa svim patrijarsima i prorocima, obradova se i reče: To svjetlo je autor vječnog svjetla, koje je obećalo da će nas prenijeti u vječno svjetlo. 5 Tada prorok Izaija povika i reče: "Ovo je svjetlost Oca i Sina Božjega, prema mom proročanstvu, dok sam bio živ na zemlji." 6 Zemlja Zabulonova i zemlja Neftalimova s one strane Jordana, narod koji je hodio u tami, ugleda veliko svjetlo; i onima koji su živjeli u kraju sjene smrti, svjetlo se pojavilo. I sada je došao i obasjao nas koji smo sjedili u smrti. 7 I dok smo se svi radovali svjetlosti koja nas je obasjala, naš otac Simeon dođe među nas i, čestitajući svima okupljenima, reče: Slavite Gospodina Isusa Krista, Sina Božijeg. 8 Koga sam uzeo u naručje kao dijete u hramu i, vođen Duhom Svetim, rekao mu i priznao: 1 "Sada su moje oči vidjele tvoje spasenje, koje si pripravio pred licem svih naroda, svjetlo da prosvjetljuje narode i slavu tvog naroda Izraela." 9 Čuvši to, svi sveti koji su bili u dubini pakla još se više obradovaše. 10 Poslije se pojavio jedan poput malog pustinjaka, i svi su ga pitali: Ko si ti? 11 A on odgovori: "Ja sam glas onoga koji viče u pustinji, Ivana Krstitelja i proroka Svevišnjega, koji je prije njegova dolaska pripremio put njegov, da narodu njegovu da spoznanje spasenja za oproštenje grijeha." 12 A ja, Jovan, kad vidjeh Isusa gdje dolazi k meni, vođen Duhom Svetim, rekoh: "Evo Jaganjca Božijeg, gle onoga koji uzima grijehe svijeta." 13 I krstih ga u rijeci Jordanu i vidjeh Duha Svetoga gdje silazi na njega u obliku goluba i čuh glas s neba koji govori: Ovo je Sin moj ljubljeni, u kojem sam vrlo zadovoljan. 14 I dok sam išao pred njim, sišao sam ovamo da vas obavijestim da će nas Sin Božji sljedeći put posjetiti i, poput zore koja izlazi s visina, doći će k nama, koji smo u tami i sjeni smrti. Poglavlje 14 1 A kad je prvi čovjek, naš otac Adam, čuo to da je Isus kršten u Jordanu, doviknu svom sinu Setu i reče: 2 Objavi svojim sinovima, patrijarsima i prorocima, sve one stvari koje si čuo od Mihaela, arhanđela, kada sam te poslao na vrata Raja, da moliš Boga da mi pomaže glavu dok sam bolestan. 3 Tada Set, približivši se patrijarsima i prorocima, reče: "Ja, Set, dok sam se molio Bogu na vratima Raja, ugledao sam anđela Gospodnjeg, Mihaela, koji mi se pojavio govoreći: Poslan sam tebi od Gospoda; postavljen sam da predsjedavam ljudskim tijelima." 4 Kažem ti, Sete, nemoj se moliti Bogu u suzama i moliti ga za ulje s drveta milosrđa kojim ćeš pomazati svog oca Adama za glavobolju; 5 Jer ga nikako ne možeš dobiti do posljednjeg dana i vremena, naime, dok ne prođe pet hiljada i pet stotina godina. 6 Tada će Krist, najmilosrdniji Sin Božji, doći na zemlju da ponovo uskrsne ljudsko tijelo Adamovo, a istovremeno i da uskrsne tijela mrtvih, i kada dođe, bit će kršten u Jordanu:

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

7 Tada će uljem svog milosrđa pomazati sve one koji vjeruju u njega; i ulje njegovog milosrđa nastavit će se prenositi na buduće generacije, na one koji će se roditi od vode i Duha Svetoga za vječni život. 8 A kada u to vrijeme najmilosrdniji Sin Božji, Krist Isus, siđe na zemlju, on će uvesti našeg oca Adama u Raj, k drvetu milosrđa. 9 Kad su svi patrijarsi i proroci čuli sve te stvari od Seta, još su se više obradovali. Poglavlje 15 1 Dok su se svi sveti radovali, gle, Sotona, knez i vođa smrti, reče knezu pakla: 2 Pripremite se da primite samog Isusa iz Nazareta, koji se hvalio da je Sin Božji, a ipak se bojao smrti i rekao: "Duša moja žalosna je do smrti." 3 Osim toga, nanio je mnogo štete meni i mnogima drugima; jer one koje sam oslijepio i hromio, a i one koje sam mučio raznim demonima, on je izliječio svojom riječju; da, i one koje sam ti donio mrtve, on silom oduzima od tebe. 4 Na to knez pakla odgovori Satani: Ko je taj tako moćni knez, a ipak čovjek koji se boji smrti? 5 Jer su svi moćnici zemlje podložni mojoj vlasti, koje si ti pokorio svojom snagom. 6 Ali ako je tako moćan u svojoj ljudskoj prirodi, potvrđujem ti istinu da je svemoguć u svojoj božanskoj prirodi i da nijedan čovjek ne može odoljeti njegovoj moći. 7 Kad je, dakle, rekao da se boji smrti, naumio je da te uhvati u zamku, i to će ti biti nesretno za vječne vijekove. 8 Tada Sotona odgovori i reče knezu pakla: "Zašto si izrazio sumnju i bojao se primiti Isusa iz Nazareta, protivnika svoga i moga?" 9 Što se mene tiče, jesam li ga iskušavao i podbuđivao svoje starce, Židove, na revnost i gnjev protiv njega? 10 Naoštrio sam koplje za njegovu patnju; pomiješao sam žuč i ocat i naredio mu da to popije; pripremio sam križ da ga razapnem i čavle da probodu Ibove ruke i noge; a sada je njegova smrt blizu, dovest ću ga ovamo, podložnog i tebi i meni. 11 Tada knez pakla odgovori: "Maloprije si mi rekao da mi je mrtve silom uzeo." 12 Oni koji su ovdje zadržani dok ponovo ne ožive na zemlji, odvedeni su odavde, ne svojom vlastitom snagom, već molitvama upućenim Bogu, a njihov svemogući Bog ih je uzeo od mene. 13 Ko je onda taj Isus iz Nazareta koji je svojom riječju uzeo mrtve od mene bez molitve Bogu? 14 Možda je to isti onaj koji mi je uzeo Lazara, nakon što je bio mrtav četiri dana, i smrdio je i bio truo, i kojeg sam posjedovao kao mrtvog čovjeka, ipak ga je svojom snagom oživio. 15 Sotona odgovori knezu pakla: "To je ista osoba, Isus iz Nazareta." 16 Kad to ču knez pakla, reče mu: "Zaklinjem te silom koja pripada tebi i meni da ga ne dovedeš k meni." 17 Jer kad sam čuo za moć njegove riječi, zadrhtao sam od straha, i sva moja bezbožna družina se istovremeno uznemirila; 18 I nismo mogli zadržati Lazara, ali on se protresao i sa svim znacima zlobe odmah je otišao od nas; i sama zemlja, u kojoj je bilo zakopano mrtvo tijelo Lazara, odmah ga je izbacila živog. 19 I sada znam da je on Svemogući Bog koji je mogao učiniti takve stvari, koji je moćan u svojoj vlasti i moćan u svojoj ljudskoj prirodi, koji je Spasitelj čovječanstva. 20 Ne dovodite dakle ovu osobu ovamo, jer će on osloboditi sve one koje držim u tamnici pod nevjerom i vezane okovima njihovih grijeha i odvest će ih u vječni život. Poglavlje 16 1 I dok su Sotona i knez pakla tako razgovarali jedan s drugim, odjednom se začuo glas kao grmljavina i huk vjetrova koji je govorio: "Podignite svoja vrata, knezovi, i podignite se, vrata vječna, i ući će Kralj Slave."

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

2 Kad je knez pakla čuo ovo, reče Satani: "Idi od mene i izađi iz mojih prebivališta! Ako si moćan ratnik, bori se s Kraljem Slave. Ali šta ti imaš s njim?" 3 I izbacio ga je iz njegovih prebivališta. 4 I knez reče svojim bezbožnim časnicima: "Zatvorite mjedena vrata okrutnosti i pričvrstite ih željeznim prečkama i hrabro se borite da ne budemo zarobljeni." 5 A kad sva zajednica svetih ču to, rečeše jakim glasom gnjeva knezu pakla: 6 Otvori svoja vrata da uđe Kralj Slave. 7 I božanski prorok David je povikao govoreći: Nisam li ja, dok sam bio na zemlji, zaista prorokovao i rekao: O, kad bi ljudi hvalili Gospoda za njegovu dobrotu i za njegova čudesna djela prema djeci ljudskoj. 8 Jer je razbio mjedena vrata i slomio željezne zasune. Uzeo ih je zbog njihove nepravde i zbog njihove nepravde su poniženi. 9 Nakon ovoga drugi prorok, naime sveti Izaija, govorio je slično svim svetima: Nisam li vam dobro prorokovao dok sam bio živ na zemlji? 10 Mrtvi će oživjeti i ustaće oni koji su u grobovima svojim, i radovat će se oni koji su na zemlji; jer će im rosa koja je od Gospoda donijeti izbavljenje. 11 I na drugom mjestu rekoh: "O smrti, gdje je tvoja pobjeda? O smrti, gdje je tvoj žalac?" 12 Kad su svi sveti čuli ove stvari koje je Izaija rekao, rekoše knezu pakla: "Otvori sada svoja vrata i skini svoje željezne prečke; jer ćeš sada biti vezan i nećeš imati vlasti." 13 Tada se začuo snažan glas, kao grmljavina, koji je govorio: "Podignite svoja vrata, knezovi, i podignite se, vrata pakla, i ući će Kralj Slave." 14 Knez pakla, čuvši isti glas kako se ponavlja, povika kao da ništa nije znao: Ko je taj Kralj Slave? 15 David odgovori knezu pakla i reče: "Razumijem riječi tog glasa, jer sam ih izgovorio njegovim duhom. A sada, kao što sam već rekao, kažem ti, Gospod je snažan i moćan, Gospod silan u boju: on je Kralj slave, i on je Gospod na nebu i na zemlji;" 16 On je pogledao dolje da čuje jauke zarobljenika i da oslobodi one koji su osuđeni na smrt. 17 A sada, prljavi i smrdljivi kneže pakla, otvori svoja vrata da Kralj Slave može ući; jer on je Gospod neba i zemlje. 18 Dok je David ovo govorio, pojavio se moćni Gospod u obliku čovjeka i obasjao mjesta koja su prije bila u tami, 19 I razbio je okove koji se prije nisu mogli razbiti; i svojom nepobjedivom moći pohodio je one koji su sjedili u dubokoj tami zbog bezakonja i u sjeni smrti zbog grijeha. Poglavlje 17 1 Bezbožna Smrt i njeni okrutni časnici, čuvši ove stvari, obuze ih strah u njihovim kraljevstvima kada ugledaše jasnoću svjetlosti, 2 I sam Krist se iznenada pojavio u njihovim nastambama; oni su tada povikali: "Vezani smo tobom; čini se da namjeravaš da nas postiđeš pred Gospodinom." 3 Ko si ti, koji nemaš znakova truleži, osim tog sjajnog izgleda koji je potpuni dokaz tvoje veličine, a koji ipak kao da ne primjećuješ? 4 Ko si ti, tako moćan i tako slab, tako velik i tako malen, bijedan, a ipak vojnik prvog ranga, koji možeš komandovati u obliku sluge kao običan vojnik? 5 Kralj Slave, mrtav i živ, iako jednom ubijen na križu? 6 Ko si mrtav ležao u grobu, a živ sišao k nama, i u tvojoj smrti sva su stvorenja zadrhtala, i sve su se zvijezde pomaknule, i sada imaš slobodu među mrtvima, i uznemiravaš naše legije? 7 Ko si ti, koji oslobađaš zarobljenike koji su bili u okovima zbog istočnog grijeha i dovodiš ih u njihovu prijašnju slobodu? 8 Ko si ti, koji širiš tako slavno i božansko svjetlo nad onima koji su bili slijepi tamom grijeha? 9 Na sličan način, sve legije demona obuzeo je isti užas i s najpokornijim strahom vikali su i govorili:

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

10 Odakle dolazi, o Isuse Kriste, da si čovjek tako moćan i slavan u veličanstvu, tako svijetao da nema mrlje i tako čist da nema zločina? Jer taj donji svijet zemlje, koji nam je do sada bio podložan i odakle smo primali danak, nikada nam prije nije poslao takvog mrtvaca, nikada nije poslao ovakve darove knezovima pakla. 11 Ko si dakle ti, koji s takvom hrabrošću ulaziš u naša prebivališta i ne samo da se ne bojiš prijetiti nam najvećim kaznama, već se i trudiš da sve ostale izbaviš iz lanaca u kojima ih držimo? 12 Možda si ti onaj Isus, o kojem je Sotona upravo rekao našem knezu da ćeš smrću na križu primiti moć smrti. 13 Tada je Kralj Slave, zgazivši smrt, zgrabio kneza pakla, lišio ga sve moći i uzeo našeg zemaljskog oca Adama sa sobom u svoju slavu. Poglavlje 18 1 Tada knez pakla uze Sotonu i s velikom naznakom mu reče: "O, kneže uništenja, krivče za poraz i progonstvo Belzebuba, ruglo Božjih anđela i prezir svih pravednika! Šta te je navelo da tako postupiš?" 2 Htio si razapeti Kralja Slave i njegovim uništenjem obećao si nam velike prednosti, ali si kao budala ne znao šta radiš. 3 Jer gle sada kako Isus iz Nazareta, sjajem svog slavnog božanstva, tjera u bijeg sve strašne sile tame i smrti; 4 On je srušio naše zatvore od vrha do dna, otpustio sve zarobljenike, oslobodio sve koji su bili vezani, i svi koji su prije stenjali pod teretom svojih muka sada su nas uvrijedili, i vjerovatno ćemo biti poraženi njihovim molitvama. 5 Naše bezbožne vladavine su pokorene i nijedan dio čovječanstva više nije ostavljen u našoj podložnosti, ali s druge strane, svi nam se drsko prkose; 6 Iako se mrtvi prije nikada nisu usudili ponašati drsko prema nama, niti su, budući da su bili zarobljenici, ikada mogli biti veseli. 7 O Sotono, ti kneže svih zlih, oče bezbožnih i napuštenih, zašto bi pokušao ovaj podvig, budući da su naši zatvorenici do sada uvijek bili bez ikakve nade u spasenje i život? 8 Ali sada nijedan od njih nikada ne stenje, niti se na bilo kojem od njihovih lica pojavi i najmanja suza. 9 O kneže Sotono, ti veliki čuvaru paklenih područja, sve svoje prednosti koje si stekao zabranjenim drvetom i gubitak Raja, sada si izgubio drvetom križa; 10 I sva tvoja sreća je tada nestala kada si razapeo Isusa Krista, Kralja Slave. 11 Djelovao si protiv svog i mog interesa, kao što ćeš uskoro shvatiti po velikim mukama i beskrajnim kaznama koje ćeš uskoro pretrpjeti. 12 O Sotono, kneže svakog zla, izvore smrti i izvore svakog ponosa, trebao si prvo istražiti zle zločine Isusa iz Nazareta, a onda bi otkrio da nije kriv ni za šta što zaslužuje smrt. 13 Zašto si se usudio, bez ikakvog razloga i pravde, da ga razapneš i doveo si u naše krajeve osobu nevinu i pravednu, i time izgubio sve grešnike, bezbožnike i nepravedne ljude na cijelom svijetu? 14 Dok je knez pakla tako razgovarao sa Sotonom, Kralj Slave reče Belzebubu, knezu pakla, Sotono, knez će biti podložan tvojoj vlasti zauvijek, umjesto Adama i njegovih pravednih sinova, koji su moji. Poglavlje 19 1 Tada Isus pruži ruku i reče: Dođite k meni, svi vi sveti moji, koji ste stvoreni na moju sliku, koji ste osuđeni od strane drveta zabranjenog voća, i od strane đavola i smrti; 2 Živite sada po drvetu moga križa; đavo, knez ovoga svijeta, je pobijeđen, i smrt je pobijeđena. 3 Tada se svi sveti okupiše pod rukom Svevišnjeg Boga; i Gospod Isus uhvati Adama za ruku i reče mu: Mir tebi i svemu tvome pravednom potomstvu, koje je moje.

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

4 Tada se Adam, bacivši se pred Isusove noge, obrati mu se sa suzama, poniznim riječima i jakim glasom: 5 Slavit ću te, Gospode, jer si me uzdigao i nisi učinio da se moji neprijatelji raduju nada mnom. Gospode, Bože moj, vapio sam k tebi, i ti si me iscijelio. 6 Gospode, ti si izveo dušu moju iz groba, sačuvao si me u životu da ne siđem u jamu. 7 Pjevajte Gospodu, svi sveti njegovi, i zahvaljujte se na spomenu svetosti njegove! Jer gnjev njegov traje samo do trenutka, u milosti njegovoj je život. 8 Tako i svi sveti, poklonivši se Isusovim nogama, rekoše jednim glasom: "Došao si, Otkupitelju svijeta, i zaista si izvršio sve što si unaprijed navijestio zakonom i svojim svetim prorocima." 9 Ti si otkupio žive svojim križem i sišao si k nama, da nas smrću križa izbaviš od pakla i svojom moći od smrti. 10 Gospode, kao što si postavio zastave svoje slave na nebu i postavio znak svog otkupljenja, svoj križ na zemlji, tako, Gospode, postavi znak pobjede svog križa u paklu, da smrt više ne bude sluga. 11 Tada Gospodin pruži ruku svoju i osjeni Adama i sve svoje svetce znakom križa. 12 I uhvativši Adama za desnu ruku, on se popeo iz pakla, i svi sveci Božji pošli su za njim. 13 Tada kraljevski prorok David hrabro povika i reče: 1 Pjevajte Gospodu novu pjesmu, jer je učinio čudesna djela; desnica njegova i sveta mišica njegova donijeli su mu pobjedu. 14 Gospod je objavio svoje spasenje, svoju pravednost je javno pokazao pred očima neznabošca. 15 I odgovori sve mnoštvo svetaca govoreći: "Ovu čast imaju svi njegovi sveci. Amin, hvalite Gospoda." 16 Poslije toga, prorok Habakuk 3 povika i reče: Izašao si da spasiš narod svoj, da spasiš narod svoj. 17 I svi sveti rekoše: 4 Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje, jer nas je Gospod prosvijetlio. Ovo je Bog naš u vijeke vjekova; on će vladati nad nama u vijeke vjekova. Amin. 18 Na isti način svi proroci su govorili svete stvari njegove hvale i slijedili Gospoda. Poglavlje 20 1 Tada Gospodin, držeći Adama za ruku, predade ga arhanđelu Mihaelu; i on ih uvede u Raj, ispunjen milosrđem i slavom; 2 I sretoše ih dvojica veoma starih ljudi, i sveci ih upitaše: Ko ste vi, koji još niste bili s nama u paklu, već vam je tijelo položeno u Raj? 3 Jedan od njih odgovori: "Ja sam Henok, koji je prenesen riječju Božjom; a ovaj čovjek koji je sa mnom je Ilija Tišbitan, koji je prenesen u ognjenim kolima." 4 Ovdje smo do sada bili i nismo okusili smrt, ali sada se spremamo vratiti prilikom dolaska Antikrista, naoružani božanskim znacima i čudima, da se s njim sukobimo u bitci i da nas on ubije u Jeruzalemu, te da nas živi ponovo uznese u oblake, nakon tri i po dana. 5 I dok su sveti Enoh i Ilija ovo pričali, gle, pojavi se još jedan čovjek u bijednoj figuri noseći znak križa na ramenima. 6 A kad ga vidješe svi sveti, rekoše mu: Ko si ti? Lice ti je kao u lopova; i zašto nosiš križ na ramenima svojim? 7 A on odgovori: "Dobro kažeš, jer sam bio lopov i činio sam svakakve bezakonja na zemlji." 8 I Jevreji su me razapeli s Isusom; i ja sam posmatrao iznenađujuće stvari koje su se dogodile u stvaranju prilikom raspeća Gospodina Isusa. 9 I vjerovah da je on Stvoritelj svih stvari i Svemogući Kralj; i molih mu se govoreći: Gospode, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo. 10 On odmah pogleda moju molbu i reče mi: Zaista ti kažem, danas ćeš biti sa mnom u raju. 11 I dao mi je ovaj znak križa govoreći: Nosi ovo i idi u Raj; a ako te anđeo čuvar Raja ne pusti unutra, pokaži mu znak križa i reci mu: Isus Krist, koji je sada raspet, poslao me je ovamo k tebi. 12 Kada sam to učinio i ispričao anđelu, čuvaru Raja, sve ove stvari, i kada ih je čuo, odmah je otvorio vrata, uveo me i postavio me s desne strane u Raju,

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

13 Govoreći: "Ostanite ovdje malo vremena dok ne uđe Adam, otac svega čovječanstva, sa svim svojim sinovima, koji su sveti i pravedni sluge Isusa Krista, koji je bio raspet." 14 Kad su čuli sve ove priče od lopova, svi patrijarsi rekoše jednim glasom: "Blagoslovljen budi, Svemogući Bože, Oče vječne dobrote i Oče milosrđa, koji si pokazao takvu milost onima koji su bili grešnici protiv njega i doveo ih u milost Raja i smjestio ih usred svojih velikih i duhovnih opskrba, u duhovnom i svetom životu." Amin. Poglavlje 21 1 Ovo su božanske i svete misterije koje smo vidjeli i čuli. Ja, Harin i Lentije ne smijemo izjavljivati ostale Božje misterije, kako nam je naredio arhanđeo Mihael, 2 Govoreći: "Pođite s mojom braćom u Jeruzalem i istrajte u molitvama, objavljujući i slaveći uskrsnuće Isusa Krista, jer vas je on uskrsnuo iz mrtvih istovremeno sa sobom." 3 I ne razgovarajte ni sa kim, nego sjedite kao nijemi dok ne dođe vrijeme kada će vam Gospod dopustiti da ispričate tajne njegovog božanstva. 4 Arhanđeo Mihael nam je dalje zapovjedio da idemo preko Jordana, u izvrsnu i plodnu zemlju, gdje ima mnogo onih koji su s nama uskrsnuli iz mrtvih kao dokaz uskrsnuća Kristova. 5 Jer su nam samo tri dana dozvoljena od mrtvih, koji smo uskrsnuli da proslavimo Pashu Gospodina našega s našim roditeljima i da svjedočimo za Krista Gospodina, i kršteni smo u svetoj rijeci Jordanu. I sada ih niko ne vidi. 6 To je sve što nam je Bog dopustio da vam ispričamo; dakle, hvalite ga i slavite, i pokajte se, i on će vam se smilovati. Mir vama od Gospodina Boga Isusa Krista i Spasitelja svih nas. Amin, amin, amin. 7 I nakon što su završili pisanje i napisali na dva različita lista papira, Harin predade ono što je napisao u ruke Ani, Kajfi i Gamalijelu. 8 Lentije je također predao ono što je napisao u ruke Nikodema i Josipa; i oni su se odmah pretvorili u izuzetno bijele oblike i više ih nije bilo. 9 Ali ono što su napisali pokazalo se potpuno usklađenim, jedno nije sadržavalo ni jedno slovo više ni manje od drugog. 10 Kad je sva židovska skupština čula sve ove iznenađujuće veze Harina i Lentija, rekoše jedan drugome: Zaista, sve je to učinio Bog i blagoslovljen neka je Gospodin Isus u vijeke vjekova. Amin. 11 I išli su okolo s velikom brigom, strahom i drhtanjem, i udarali se u prsa i odlazili svaki svojoj kući. 12 Ali Josif i Nikodem odmah su sve ovo što su Židovi u svojim sinagogama ispričali o Isusu ispričali upravitelju. 13 Pilat je zapisao sve te transakcije i stavio sve te račune u javne zapise svoje dvorane. Poglavlje 22 1 Nakon toga Pilat ode u hram židovski i sazva sve poglavare, pismoznance i učitelje Zakona te uđe s njima u hramsku kapelu. 2 I zapovjedivši da se sva vrata zatvore, reče im: "Čuo sam da u ovom hramu imate neku veliku knjigu; zato želim da je donesete preda mene." 3 A kad je donesena velika knjiga, koju su nosila četiri hramska služitelja, a ukrašena zlatom i dragim kamenjem, Pilat im svima reče: "Zaklinjem vas Bogom vaših otaca, koji je stvorio i naredio da se ovaj hram sagradi, da ne skrivate istinu od mene." 4 Vi znate sve što je napisano u toj knjizi; recite mi dakle, jeste li u Pismima našli išta o Isusu kojeg ste razapeli i u koje vrijeme svijeta je trebao doći; pokažite mi. 5 Zaklevši Anu i Kajfu, zapovjediše svima ostalima koji su bili s njima da izađu iz kapele. 6 I zatvoriše vrata hrama i kapele i rekoše Pilatu: "Suče, zakleo si nas gradnjom ovog hrama da ćemo ti objaviti šta je istina i pravda." 7 Nakon što smo razapeli Isusa, ne znajući da je on Sin Božji, već pretpostavljajući da čini svoja čuda nekim čarobnim vještinama, sazvasmo veliki skup u ovom hramu.

Smrt, sahrana i uskrsnuće Isusa Krista

8 I dok smo međusobno raspravljali o čudima koja je Isus učinio, našli smo mnogo svjedoka iz naše zemlje, koji su izjavili da su ga vidjeli živog nakon njegove smrti, i da su ga čuli kako razgovara sa svojim učenicima, i vidjeli ga kako se uzdiže na visinu nebesa i ulazi u njih; 9 I vidjeli smo dva svjedoka, čija je tijela Isus uskrisio iz mrtvih, koji su nam ispričali mnoge čudne stvari koje je Isus učinio među mrtvima, o kojima imamo pisani izvještaj u rukama. 10 I naš je običaj da svake godine otvorimo ovu svetu knjigu pred skupštinom i da u njoj tražimo Božji savjet. 11 I u prvoj od sedamdeset knjiga, gdje arhanđeo Mihael govori trećem sinu Adama, prvog čovjeka, pronašli smo izvještaj da je nakon pet hiljada i pet stotina godina, Krist, najljubljeniji Sin Božji, došao na zemlju, 12 I dalje smo razmatrali da je možda on bio sam Bog Izraelov koji je rekao Mojsiju: Napravit ćeš kovčeg svjedočanstva; dva i po lakta neka bude dug, lakat i po širok, i lakat i po visok. 13 Ovih pet i po lakata za izgradnju kovčega Starog zavjeta, shvatili smo i znali da će za pet hiljada i po (hiljadu) godina Isus Krist doći u kovčegu ili šatoru tijela; 14 I tako naša Sveta pisma svjedoče da je on sin Božji, i Gospod i Kralj Izraelov. 15 A budući da su se naši prvosveštenici, nakon njegove patnje, iznenadili čudesima koja su se činila njegovim djelovanjem, otvorili smo tu knjigu da istražimo sve naraštaje do naraštaja Josipa i Marije, majke Isusove, pretpostavljajući da je on od potomstva Davidovog; 16 I pronašli smo izvještaj o stvaranju, i u koje vrijeme je stvorio nebo i zemlju i prvog čovjeka Adama, i da je od tada do potopa prošlo dvije hiljade dvjesto dvanaest godina. 17 A od potopa do Abrahama, devet stotina i dvanaest. A od Abrahama do Mojsija, četiri stotine i trideset. A od Mojsija do kralja Davida, pet stotina i deset. 18 A od Davida do vavilonskog ropstva pet stotina godina. A od vavilonskog ropstva do utjelovljenja Krista četiri stotine godina. 19 Zbir svega što iznosi pet hiljada i po (hiljadu). 20 I tako se čini da je Isus, kojeg smo razapeli, Isus Krist, Sin Božji, i istiniti i Svemogući Bog. Amen.