Joshua POGLAVLJE 1 1 Nakon smrti Mojsija, sluge Gospodnjeg, Gospod je rekao Jošui, sinu Nunovom, Mojsijevom služabniku, govoreći: 2 Mojsije moj sluga je mrtav; sada, dakle, ustani, prijeđi preko ovog Jordana ti i sav ovaj narod u zemlju koju im dajem, sinovima Izraelovim. 3 Svako mjesto na koje će gaziti taban vaše noge, dao sam vam, kao što sam rekao Mojsiju. 4 Od pustinje i ovog Libana do velike rijeke, rijeke Eufrat, sva zemlja Hetita, i do velikog mora prema zalasku sunca, bit će vaša obala. 5 Niko neće moći stajati pred tobom sve dane života tvoga: kao što sam bio s Mojsijem, tako ću biti i s tobom: neću te iznevjeriti, niti ću te ostaviti. 6 Budi jak i hrabar, jer ćeš ovom narodu podijeliti u baštinu zemlju za koju sam se zakleo ocima njihovim da ću im je dati. 7 Samo budi jak i vrlo hrabar da se držiš da vršiš po svemu zakonu, koji ti je zapovjedio Mojsije, sluga moj: ne skreći s njega ni nadesno ni nalijevo, da bi imao uspjeha kamo god pošao. 8 Ova knjiga zakona neće izaći iz tvojih usta; ali ti ćeš u njemu razmišljati danju i noću, kako bi pazio da radiš u skladu sa svime što je u njemu napisano: jer ćeš tada svoj put učiniti uspješnim, i tada ćeš imati dobar uspjeh. 9 Nisam li ti zapovjedio? Budite jaki i hrabri; ne boj se i ne plaši se, jer je Jahve, Bog tvoj, s tobom kuda god pođeš. 10 Tada je Jošua zapovjedio službenicima naroda govoreći: 11 Prođi kroz vojsku i zapovjedi narodu govoreći: Pripremite hranu! jer ćete u roku od tri dana prijeći preko ovog Jordana da uđete u posjed zemlje koju vam GOSPOD, Bog vaš, daje da je posjedujete. 12 A Rubenovcima i Gadcima i polovini Manasehova plemena reče Jošua govoreći: 13 Sjetite se riječi koju vam je zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji, govoreći: GOSPOD, Bog tvoj, upokojio te i dao ti ovu zemlju. 14 Vaše žene, vaša djeca i vaša stoka ostat će u zemlji koju vam je Mojsije dao s ove strane Jordana; ali vi ćete proći ispred svoje braće naoružani, svi hrabri moćnici, i pomoći im; 15 Dok GOSPOD ne da odmor vašoj braći, kao što vam je dao, i dok oni također ne posjednu zemlju koju im daje Jahve, Bog vaš, tada se vratite u zemlju svog posjeda i uživajte u njoj, koju vam je Mojsije, sluga Gospodnji, dao s ove strane Jordana prema izlasku sunca. 16 A oni odgovoriše Jošui govoreći: Sve što nam zapovjediš učinit ćemo, i kamo god nas pošalješ, idemo. 17 Kako smo u svemu slušali Mojsija, tako ćemo i tebe slušati: samo GOSPOD, Bog tvoj, neka bude s tobom, kao što je bio s Mojsijem. 18 Tko god se pobuni protiv tvoje zapovijedi i neće poslušati tvoje riječi u svemu što mu zapovjediš, neka se pogubi; samo budi jak i hrabar.
POGLAVLJE 2 1 I Jošua, sin Nunov, posla iz Šitima dva čovjeka da tajno izvide, govoreći: "Idite i pogledajte zemlju, čak i Jerihon." I otidoše, uđoše u kuću jedne bludnice, po imenu Rahab, i tamo prenoćiše. 2 I javi se kralju Jerihona govoreći: "Evo, došli su ovamo noću ljudi od sinova Izraelovih da pretražuju zemlju." 3 Kralj Jerihona posla Rahabi govoreći: "Izvedi ljude koji su došli k tebi, koji su ušli u tvoju kuću, jer su došli da pretraže svu zemlju." 4 A žena je uzela dvojicu muškaraca, sakrila ih i rekla ovako: Došli su mi ljudi, ali ne znam odakle su bili. 5 I dogodilo se otprilike u vrijeme zatvaranja kapije, kad je pao mrak, da su ljudi izašli; ne znam kuda su ljudi otišli: brzo ih jurite; jer ćete ih stići. 6 Ali ona ih je donijela na krov kuće i sakrila ih sa stabljikama lana koje je poredala na krov. 7 I ljudi su jurili za njima put Jordana do brodova; i čim su oni koji su ih jurili izašli, zatvorili su vrata. 8 I prije nego što su bili položeni, ona je došla do njih na krov; 9 I ona reče ljudima: Znam da vam je Jahve dao zemlju i da je vaš strah pao na nas, i da svi stanovnici zemlje klonu od vas. 10 Jer smo čuli kako vam je Jahve isušio vodu Crvenog mora kad ste izašli iz Egipta; i što ste učinili dvojici amorejskih kralja, koji su bili s one strane Jordana, Sihonu i Ogu, koje ste potpuno uništili. 11 I čim smo to čuli, srca su nam se rastopila, niti je više bilo hrabrosti ni u jednom čovjeku, zbog vas: jer Gospod Bog vaš, on je Bog gore na nebu i na zemlji dolje. 12 Dakle, molim te, zakuni mi se Gospodom, pošto sam ti pokazao dobrotu, da ćeš i ti pokazati dobrotu kući moga oca i dati mi pravi znak: 13 I da ćete sačuvati žive mog oca, i moju majku, i moju braću, i moje sestre, i sve što imaju, i izbaviti naše živote od smrti. 14 A ljudi su joj odgovorili: "Naš život za tebe, ako ne kažeš ovo naš posao." I bit će, kad nam Gospod dade zemlju, mi ćemo s tobom postupati ljubazno i iskreno. 15 Zatim ih je spustila uz uže kroz prozor, jer je njena kuća bila na gradskom zidu, a ona je stanovala na zidu. 16 A ona im reče: "Idite na planinu, da vas progonitelji ne sretnu; i sakrijte se tamo tri dana, dok se progonitelji ne vrate; a zatim idite svojim putem. 17 A ljudi joj rekoše: "Bit ćemo neporočni u ovoj tvojoj zakletvi kojom si nas zakleo." 18 Gle, kad uđemo u zemlju, vezat ćeš ovu liniju grimiznog konca na prozor uz koji si nas spustio; i dovest ćeš svog oca, svoju majku i svoju braću, i sav dom svog oca, kući. 19 I bit će, da ko god izađe s vrata tvoje kuće na ulicu, njegova će krv biti na njegovoj glavi, a mi ćemo biti nevini; i tko god bude s tobom u kući, njegova će krv biti na našoj glavi, ako je koja ruka na njemu. 20 I ako izgovoriš ovo naš posao, tada ćemo biti oslobođeni tvoje zakletve kojom si nas natjerao da se zakunemo. 21 A ona reče: Prema tvojim riječima, neka bude. I ona ih otpusti, i oni odoše, a ona zaveže grimizni uže na prozoru.