Solomonovi psalmi UVOD Ova zbirka od osamnaest ratnih pjesama dar je drevnog semitskog pisca. Originalni rukopis je propao, ali srećom sačuvani su grčki prijevodi, a nedavno se pojavila sirijska verzija istih pjesama koju je dr. Rendel Harris prvi put objavio na engleskom jeziku 1909. godine. Datum pisanja može se utvrditi u sredinu prvog vijeka prije nove ere jer je tema ovih pjesama Pompejeva djela u Palestini i njegova smrt u Egiptu 48. godine prije nove ere. Ovi psalmi su imali važno mjesto i bili su široko rasprostranjeni u ranoj Crkvi. Često se spominju u raznim kodeksima i historijama prvih nekoliko stoljeća kršćanske ere. Kasnije su izgubljeni iz neobjašnjivih razloga; i tek su nakon mnogo vijekova pronađeni za našu upotrebu. Pored književne vrijednosti ritma nalik trubi ovih stihova, ovdje imamo i poglavlje uzbudljive drevne historije koje je napisao očevidac. Pompej dolazi sa Zapada. Koristi ovnove za razbijanje utvrda. Njegovi vojnici oskvrnjuju oltar. Ubijen je u Egiptu nakon strašne karijere. U "pravednicima" ovih psalama vidimo farizeje; u "grešnicima" vidimo saduceje. To je ep o velikom narodu u vrtlogu velike krize. POGLAVLJE 1 Vapio sam Gospodu kada sam bio u nevolji, Bogu kada su grešnici napali. Odjednom se preda mnom začula ratna uzbuna; Rekoh: Uslišit će me jer sam pun pravednosti. U srcu sam mislio da sam pun pravednosti, Jer sam bila imućna i stekla sam bogatstvo od djece. Njihovo bogatstvo se proširilo po cijeloj zemlji, I njihova slava do kraja zemlje. Uzvišeni su bili do zvijezda; Rekli su da nikada neće navijati. Ali su postali drski u svom blagostanju, I bili su bez razumijevanja, Njihovi grijesi su bili u tajnosti, A čak ni ja nisam imao nikakvog znanja o njima. Njihovi prijestupi su prevazilazili prijestupe neznabožaca prije njih; Potpuno su oskrnavili svete stvari Gospodnje.
POGLAVLJE 2 Kad se grešnik uzoholi, ovnom za razbijanje sruši utvrđene zidine, I nisi ga zadržao. Strani narodi su se uzdigli na Tvoj oltar, Ponosno su ga gazili svojim sandalama; Jer su sinovi Jerusalima oskvrnuli svetinje Gospodnje, Oskrnavio je bezakonjima prinose Božje. Zato reče: Odbaci ih daleko od mene; To je bilo poništeno pred Bogom, To je bilo potpuno obeščašćeno; Sinovi i kćeri bili su u teškom ropstvu, Zapečaćen im je vrat bio, žigosan je među narodima. Prema grijesima njihovim učinio je s njima, Jer ih je ostavio u rukama onih koji su pobijedili. On je okrenuo lice Svoje od sažaljenja prema njima, Mladi i stari i njihova djeca zajedno; Jer su svi, svaki pojedinačno, učinili zlo time što nisu poslušali. I nebesa su se razljutila, I zemlja ih se gnušala; Jer nijedan čovjek na njoj nije učinio ono što su oni učinili, I zemlja je sve prepoznala Tvoji pravedni sudovi, Bože. Izrugali su se sinovima Jeruzalema zbog bludnica u njemu; Svaki putnik je ulazio usred punog dnevnog svjetla. Ismijavali su njihove prijestupe, kao što su i sami imali običaj činiti; U punom svjetlu dana otkrili su svoja bezakonja. I kćeri jerusalimske se oskvrnuše po sudu Tvojem, Jer su se oskrnavili neprirodnim odnosom. Boli me u crijevima i utrobi zbog ovih stvari. Ipak ću te opravdati, Bože, u pravednosti srca, Jer se u sudovima Tvojim pokazuje pravednost Tvoja, Bože. Jer si grešnicima vratio po djelima njihovim, Da, prema njihovim grijesima, koji su bili vrlo zli. Otkrio si grijehe njihove, da bi se objavio sud Tvoj; Izbrisao si njihov spomen sa zemlje. Bog je pravedan sudija, I on ne gleda na ljude. Jer su narodi rugali Jerusalem, gazeći ga; Njena ljepota je bila povučena s prijestolja slave. Opasala se kostrijetom umjesto lijepog ruha, Umesto krune, oko glave joj je bilo uže. Skinula je slavnu dijademu koju joj je Bog stavio na glavu,