Prispodoba o sijaču Matej 13:1-23 1 Istog dana Isus izađe iz kuće i sjede kraj mora. 2 I sakupi se oko njega veliko mnoštvo, tako da on uđe u lađu i sjede; a sav narod stajaše na obali. 3 I govorio im je mnogo u prispodobama: " Evo, sijač izađe da sije;" 4 A kad je sijao, nešto zrna pade kraj puta, i ptice dođoše i pozobaše ga. 5 Nešto je palo na kamenita mjesta, gdje nije imalo mnogo zemlje, i odmah je niknulo jer nije imalo duboke zemlje. 6 A kad je sunce izašlo, opržilo ih je; i budući da nisu imali korijena, usahnulo je. 7 A nešto pade među trnje; i trnje izraste i uguši ih; 8 A drugo je palo na dobru zemlju i donijelo plod, neko stostruko, neko šezdesetstruko, neko tridesetstruko. 9 Ko ima uši da čuje, neka čuje. 10 A učenici pristupiše i rekoše mu: Zašto im govoriš u pričama? 11 On odgovori i reče im: Jer je vama dano znati tajne kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. 12 Jer ko ima, dat će mu se i imat će još više; a ko nema, oduzet će mu se i ono što ima. 13 Zato im govorim u prispodobama: jer gledajući ne vide, a slušajući ne čuju i ne razumiju. 14 I na njima se ispunjava proročanstvo Izaijino koje kaže: Sluhom ćete čuti, i nećete razumjeti; i očima ćete vidjeti, i nećete vidjeti. 15 Jer je srce ovog naroda otvrdnulo, uši im teško čuju i oči su zatvorili, da ne bi ikada očima vidjeli i ušima čuli i srcem razumjeli i obratili se, te da ih ja iscijelim. 16 Ali blago vašim očima, jer vide, i vašim ušima, jer čuju. 17 Jer zaista vam kažem da su mnogi proroci i pravednici željeli vidjeti ono što vi vidite, i nisu vidjeli; i čuti ono što vi čujete, i nisu čuli. 18 Poslušajte, dakle, parabolu o sijaču. 19 A kad ko čuje riječ o kraljevstvu, a ne razumije je, dolazi Zli i otima ono što je posijano u njegovom srcu. To je onaj koji je posijan kraj puta. 20 A onaj koji je posijan u kamenito mjesto, to je onaj koji čuje riječ i odmah je s radošću prima; 21 Ali nema korijena u sebi, nego je nestalan; jer kad nastane nevolja ili progonstvo zbog riječi, odmah se sablažnjava. 22 A onaj koji je posijan u trnje, to je onaj koji sluša riječ, ali briga ovoga svijeta i prijevara bogatstva uguše riječ, te on ostane bez ploda. 23 A onaj koji je posijan u dobru zemlju, to je onaj koji čuje riječ i razumije je, koji donosi plod i donosi, neki stostruko, neki šezdeset, neki trideset puta.
1
Marko 4:1-20 1 I poče opet učiti kraj mora; i sabra se oko njega veliko mnoštvo, tako da uđe u lađu i sjede na moru; a sav narod bijaše kraj mora, na kopnu. 2 I učio ih je mnogo stvari u prispodobama i govorio im u svojoj nauci: 3 Poslušajte! Gle, sijač je izašao da sije: 4 I dogodi se, dok je sijao, da nešto zrna pade kraj puta, i ptice nebeske dođoše i požderu ga. 5 A nešto pade na kamenito tlo, gdje nije imalo mnogo zemlje; i odmah niknu jer zemlja nije imala duboku. 6 Ali kad je sunce izašlo, opržilo ga je i, budući da nije imalo korijena, usahlo je. 7 A drugo pade među trnje, i trnje izraste i uguši ga, i ono ne donese ploda. 8 A druga padoše na dobru zemlju i doniješe plod koji niknu i umnoži se; i donese ih neko trideset, neko šezdeset, a neko stotinu. 9 I reče im: Ko ima uši da čuje, neka čuje. 10 A kad je bio sam, oni koji su bili oko njega s dvanaestoricom upitaše ga za priču. 11 I reče im: Vama je dano znati tajnu kraljevstva Božjega, a onima koji su vani sve se to događa u prispodobama. 12 Da gledajući vide, a ne vide; i slušajući čuju, a ne razumiju, da se ne bi ikada obratili i da im se grijesi ne bi oprostili. 13 A on im reče: " Zar ne znate ovu prispodobu? Kako ćete onda znati sve prispodobe?" 14 Sijač sije riječ. 15 A to su oni kraj puta, gdje se sije riječ; ali kad je čuju, odmah dolazi Sotona i uzima riječ koja je posijana u njihovim srcima. 16 A to su oni koji su posijani na kamenitom tlu, koji, kad čuju riječ, odmah je s radošću prime; 17 I nemaju korijena u sebi, pa su stoga privremeni; a kad nastane nevolja ili progonstvo zbog riječi, odmah se sablažnjavaju. 18 A to su oni koji su posijani u trnje; oni koji slušaju riječ, 19 A brige ovoga svijeta i prijevara bogatstva i požude drugih stvari ulazeći uguše riječ, te ona ostaje bez ploda. 20 A ovo su oni koji su posijani na dobroj zemlji; oni koji slušaju riječ i primaju je, i donose plod, neki tridesetostruki, neki šezdesetostruki, a neki stostruki.
Luka 8:4-15 4 A kad se sakupi mnogo naroda, i dođoše k njemu iz svakog grada, on im progovori u prispodobi: 5 Sijač izađe da sije svoje sjeme; i dok sijaše, nešto pade kraj puta; i bi zgaženo, i ptice nebeske ga pozobaše. 6 A nešto je palo na stijenu; i čim je niknulo, uvenulo je jer nije imalo vlage. 7 A nešto je palo među trnje; i trnje je izraslo s njim i ugušilo ga. 8 A drugo pade na dobru zemlju, iznikne i rodi stostruki plod. I kad to reče, povika: " Ko ima uši da čuje, neka čuje!" 9 A učenici ga upitaše: "Šta bi mogla biti ova parabola?" 10 A on reče: " Vama je dano znati tajne kraljevstva Božjega, a drugima u prispodobama, da gledajući ne vide, i slušajući ne razumiju." 11 A ova je prispodoba: Sjeme je riječ Božja. 12 Oni koji su kraj puta su oni koji slušaju; tada dolazi đavo i uzima riječ iz njihovih srca, da ne bi vjerovali i bili spašeni. 13 Oni koji su na stijeni, to su oni koji, kad čuju, s radošću prime riječ; i oni nemaju korijena, koji neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme iskušenja otpadaju. 14 A ono što je palo u trnje, to su oni koji, kad čuju, odu, ali se uguše brigama, bogatstvom i užicima ovoga života i ne donose savršen plod. 15 A ono što je na dobroj zemlji su oni koji, čuvši riječ u čistom i dobrom srcu, čuvaju je i donose plod sa strpljenjem.
2