POGLAVLJE 1
POGLAVLJE 2
1 Dvanaeste godine vladavine Nabuhodonosora, koji je vladao u Ninivi, velikom gradu; u danima Arfaksada, koji je vladao Medijima u Ekbatanu, 2 I sazidaše u Ekbatanu zidove okolo od kamenja tesanog tri lakata široke i šest lakata dugačke, i načiniše zid visok sedamdeset lakata, a širinu pedeset lakata. 3 I postavi kule njegove na kapija visoke sto lakata, a širinu u temelj šezdeset lakata. 4 I načini im vrata, čak i vrata koja su bila podignuta do sedamdeset lakata, a široka im je bila četrdeset lakata, za izlazak njegovih moćnih vojski i za postavljanje u red svojih pješaka. 5 Čak je i tih dana kralj Nabuhodonosor zaratio s kraljem Arfaksadom u velikoj ravnici, koja je ravnica na granicama Ragaua. 6 I dođoše k njemu svi oni koji su živjeli u brdima, i svi koji su živjeli kraj Eufrata, Tigrisa i Hidaspe, i ravnice Arioha, kralja Elimejaca, i vrlo mnogi narodi Kelodovih sinova, okupili su se u bitku. 7 Tada Nabuhodonozor, kralj asirski, posla svima koji su živjeli u Perziji i svima koji su živjeli na zapadu, i onima koji su živjeli u Kilikiji, Damasku, Libanu i Antilibanu i svima koji su živjeli na morskoj obali, 8 A onima među narodima koji su bili iz Karmela, Galaada, više Galileje i velike ravnice Esdrelom, 9 I svima koji su bili u Samariji i gradovima njenim, i preko Jordana do Jeruzalema, i Betane, i Chelusa, i Kadesa, i rijeke Egipatske, i Tafnesa, i Ramessea, i sve zemlje Gesem, 10 Dok ne dođete dalje od Tanisa i Memfisa, i do svih stanovnika Egipta, dok ne dođete do granica Etiopije. 11 Ali svi su stanovnici zemlje omalovažavali zapovijed Nabuhodonosora, kralja asirskog, niti su išli s njim u bitku; jer ga se nisu bojali: da, on je bio pred njima kao jedan čovjek, a oni su bezuspješno i sramotno otpustili njegove poslanike od njih. 12 Stoga je Nabuhodonozor bio veoma ljut na svu ovu zemlju i zakleo se svojim prijestoljem i kraljevstvom da će sigurno biti osveten na svim onim obalama Kilikije, Damaska i Sirije, i da će mačem pobiti sve stanovnike Moapska zemlja, i sinovi Amonovi, i sva Judeja, i svi koji su bili u Egiptu, dok ne dođete do granica dvaju mora. 13 Zatim je krenuo u borbenom poretku sa svojom snagom protiv kralja Arfaksada sedamnaeste godine, i pobijedio je u svojoj bici, jer je zbacio svu moć Arfaksada, sve njegove konjanike i sva njegova kola, 14 I postao je gospodar svojih gradova, došao u Ecbatane, zauzeo kule i opljačkao njegove ulice, i pretvorio njegovu ljepotu u sramotu. 15 On je također uzeo Arphaxad u planinama Ragau, i probio ga svojim strelicama, i potpuno ga uništio tog dana. 16 Tako se potom vratio u Ninivu, i on i sva njegova četa raznih naroda bili su vrlo veliki broj ratnih ljudi, i tamo se opustio i proslavio, i on i njegova vojska, sto dvadeset dana.
1 I osamnaeste godine, dvadeset i dva dana prvog mjeseca, proču se u kući Nabuhodonosora, kralja asirskoga, da se treba, kako je rekao, osvetiti cijeloj zemlji. 2 Tako je pozvao k sebi sve svoje oficire i sve svoje plemiće, i saopćio im svoj tajni savjet, i zaključio je nevolju cijele zemlje iz svojih vlastitih usta. 3 Tada su odredili da unište svako tijelo koje se nije pokoravalo zapovijesti njegovih usta. 4 I kada je završio svoj savjet, Nabuhodonosor, kralj asirski, pozvao je Oloferna, poglavara svoje vojske, koji je bio do njega, i rekao mu. 5 Ovako kaže veliki kralj, gospodar cijele zemlje: „Evo, izaći ćeš iz mog prisustva i povesti sa sobom ljude koji se uzdaju u vlastitu snagu, od stotinu dvadeset tisuća pješaka; i broj konja sa njihovim jahačima dvanaest hiljada. 6 I ići ćeš na svu zapadnu zemlju, jer su prekršili moju zapovijed. 7 I ti ćeš izjaviti da mi pripremaju zemlju i vodu, jer ću izaći u svom gnjevu protiv njih i pokriti cijelo lice zemlje nogama svoje vojske, i dat ću ih za plijen oni: 8 Tako da će njihovi pobijeni ispuniti njihove doline i potoke, a rijeka će biti ispunjena njihovim mrtvima, dok se ne izlije. 9 I odvest ću ih zarobljenike do krajnjih krajeva cijele zemlje. 10 Stoga ćeš izaći. i unaprijed mi uzmi svu njihovu obalu; i ako ti se prepuste, ti ćeš ih sačuvati za mene do dana njihove kazne. 11 Ali za one koji se bune, neka ih ne poštedi tvoje oko; nego ih baci na klanje i pokvari ih kud god dođeš. 12 Jer kako sam živ, i silom svog kraljevstva, sve što sam rekao, to ću učiniti svojom rukom. 13 I pazi da ne prekršiš nijednu od zapovijesti svoga gospodara, nego ih u potpunosti ispuniš, kao što sam ti zapovjedio, i ne odgađaj da ih izvršiš. 14 Tada je Holofernes izašao iz nazočnosti svog gospodara i pozvao sve namjesnike i kapetane i oficire vojske Asurove; 15 I okupio je izabrane ljude za bitku, kako mu je gospodar zapovjedio, do stotinu dvadeset tisuća i dvanaest tisuća strijelaca na konjima; 16 I on ih je rangirao, kao što je velika vojska naređena za rat. 17 I uze deve i magarce za njihova kola, vrlo velik broj; i ovce i volovi i koze bez broja za njihovu opskrbu: 18 I obilje namirnica za svakog čovjeka u vojsci, i vrlo mnogo zlata i srebra iz kraljeve kuće. 19 Zatim je otišao sa svom svojom moći da ide ispred kralja Nabuhodonosora na putovanju, i da pokrije cijelo lice zemlje prema zapadu s njihovim kolima, konjanicima i njihovim odabranim pješacima. 20 I veliki broj raznih zemalja došao je s njima kao skakavci i kao pijesak zemaljski, jer je mnoštvo bilo bezbrojno.
21 I otišli su iz Ninive tri dana puta prema ravnici Bektileta i utaborili se iz Bektileta blizu planine koja je s lijeve strane gornje Kilikije. 22 Zatim je uzeo svu svoju vojsku, svoje pješake, konjanike i kola, i otišao odande u brdsko područje; 23 I uništio Phud i Lud, i poharao svu Rasesovu djecu i sinove Izraelove, koji su bili prema pustinji na jugu zemlje Chellians. 24 Zatim je prešao Eufrat i prošao kroz Mezopotamiju, i uništio sve visoke gradove koji su bili na rijeci Arbonaju, dok ne dođete do mora. 25 I zauzeo je granice Kilikije, i pobio sve koji su mu se protivili, i došao do granica Jafeta, koje su bile prema jugu, prema Arabiji. 26 On je opkolio i sve sinove Madiane, i spalio njihove šatore, i poharao njihove ovčare. 27 Zatim je sišao u ravnicu Damaska u vrijeme žetve pšenice, i spalio sva njihova polja, i uništio im stada i goveda, također je opljačkao njihove gradove i potpuno opustošio njihove zemlje i pobio sve njihove mladiće sa oštrica mača. 28 Stoga je strah i strah od njega obuzeo sve stanovnike morskih obala koje su bile u Sidonu i Tiru, i one koji su živjeli u Suru i Ocini, i sve koji su živjeli u Jemnaanu; a oni koji su stanovali u Azotu i Askalonu jako su ga se bojali. POGLAVLJE 3 1 Tako su poslali ambasadore k njemu da se pobrinu za mir, govoreći: 2 Gle, mi sluge Nabuhodonosora, velikog kralja, ležimo pred tobom; iskoristi nas kako bude dobro u tvojim očima. 3 Gle, naše kuće i sva naša mjesta, i sva naša žitna polja, i ovca, i goveda, i sve ložnice naših šatora leže pred tvojim licem; koristi ih kako ti je volja. 4 Gle, i naši gradovi i njihovi stanovnici su tvoje sluge; dođi i postupi s njima kako ti se čini dobro. 5 Tako su ljudi došli do Holoferna i izjavili mu na ovaj način. 6 Zatim je sišao prema morskoj obali, i on i njegova vojska, i postavio garnizone u visokim gradovima i odveo iz njih izabrane ljude u pomoć. 7 Tako su ih oni i sva okolina primili s vijencima, plesovima i bubnjevima. 8 Pa ipak, on je oborio njihove granice i posekao njihove lugove, jer je odredio da uništi sve bogove zemlje, da svi narodi obožavaju samo Nabuhodonosora i da ga svi jezici i plemena pozivaju kao boga. 9 Također je došao protiv Esdraelona blizu Judeje, preko velikog tjesnaca Judeje. 10 I utabori se između Gebe i Skitopolja i tamo se zadrža cijeli mjesec da skupi sve kočije svoje vojske. POGLAVLJE 4 1 A sinovi Izraelovi, koji su živjeli u Judeji, čuli su sve što je Holofernes, poglavar Nabuhodonosora, kralja
asirskog, učinio narodima, i na koji način je opljačkao sve njihove hramove i uništio ih. 2 Zato su ga se silno bojali i uznemirivali se za Jerusalim i za hram Gospoda Boga svoga. 3 Jer su se tek vratili iz ropstva, a sav narod Judeje nedavno je bio sakupljen; i posuđe, i oltar i kuća, bili su posvećeni nakon oskvrnjenja. 4 Zato su poslali u sve obale Samarije, i sela i u Bethoron, i Belmen, i Jerihon, i u Chobu, i Esoru, i u dolinu Salem. 5 I unaprijed su posjedovali sve vrhove visokih planina, i utvrdili sela koja su bila u njima, i sakupili namirnice za opskrbu ratom, jer su njihova polja kasno požnjela. 6 I Joakim, veliki svećenik, koji je tih dana bio u Jerusalimu, pisao je onima koji su živjeli u Betuliji i Betomesthamu, koji je nasuprot Esdraelonu prema otvorenom, blizu Dotaima, 7 Zaduživši ih da čuvaju prolaze kroz brdsku zemlju: jer je pored njih bio ulaz u Judeju, i bilo je lako zaustaviti one koji su dolazili, jer je prolaz bio ravan, za najviše dva čovjeka. 8 I sinovi Izraelovi učiniše kako im je zapovjedio veliki svećenik Joakim, sa starješinama svega naroda Izraela, koji je stanovao u Jeruzalemu. 9 Tada je svaki Izraelac zavapio Bogu s velikom žarom, i velikom žestinom ponizili su svoje duše: 10 I oni, i njihove žene i njihova djeca, i njihova stoka, i svaki stranac i najamnik, i njihove sluge kupljene novcem, stavili su kostrijet na svoja slabina. 11 Tako su svi muškarci i žene, mala djeca i stanovnici Jeruzalema pali pred hram i bacili pepeo na svoje glave, i raširili kostrijet pred licem Gospodnjim; također su stavili kostrijet oko oltara, 12 I zavapili su Bogu Izraelovu, svi s jednim pristankom, usrdno, da ne da njihovu djecu u plijen, i njihove žene u plijen, i gradove njihove baštine na uništenje, i svetinju na sramotu i sramotu, i da se narodi raduju. 13 Tako je Bog uslišio njihove molitve i pogledao na njihove nevolje: jer je narod postio mnogo dana po svoj Judeji i Jerusalimu pred svetinjom Gospoda Svemogućeg. 14 I Joakim, veliki svećenik, i svi svećenici koji su stajali pred Gospodom, i oni koji su služili Gospodu, imali su bedra opasana kostrijelima i prinosili su dnevne žrtve paljenice, uz zavjete i besplatne darove naroda, 15 I imali su pepeo na svojim mitrama, i zavapili su Gospodu svom snagom da će milostivo pogledati na sav dom Izraelov. POGLAVLJE 5 1 Tada je Holofernu, glavnom kapetanu vojske Asurske, objavljeno da su se Izraelovi sinovi pripremili za rat i da su zatvorili prolaze brdske zemlje i da su utvrdili sve vrhove visokih brda i da su postavio prepreke u šampanjskim zemljama: 2 Na to se jako razgnjevio i pozvao sve knezove moapske, amonske kapetane i sve upravitelje morske obale,
3 A on im reče: "Recite mi sada, sinovi Hanaanovi, tko je ovaj narod, koji živi u brdima, i koji su gradovi u kojima žive, i kolika je njihova vojska i gdje je njihova moć i snaga, i koji je kralj postavljen nad njima, ili kapetan njihove vojske; 4 I zašto su odlučili da ne dođu u susret sa mnom, više od svih stanovnika zapada. 5 Tada reče Ahior, kapetan svih Amonovih sinova: "Neka moj gospodar sada čuje riječ iz usta tvog sluge, pa ću ti objaviti istinu o ovom narodu, koji živi blizu tebe i naseljava planinske zemlje : i laž neće izaći iz usta sluge tvoga. 6 Ovaj narod potječe od Kaldejaca: 7 A oni su do sada boravili u Mezopotamiji, jer nisu htjeli slijediti bogove svojih otaca, koji su bili u zemlji Haldejskoj. 8 Jer su napustili put svojih predaka i klanjali se Bogu nebeskome, Bogu kojega su poznavali; pa su ih odbacili od lica svojih bogova, i pobjegli su u Mezopotamiju, i tamo boravili mnogo dana. 9 Tada im je njihov Bog zapovjedio da odu iz mjesta gdje su bili došljaci i da odu u zemlju hanaansku: gdje su stanovali i umnožili se zlatom i srebrom i velikom stokom. 10 Ali kada je glad zahvatila svu hanaansku zemlju, sišli su u Egipat i tamo se nastanili, dok su se hranili, i postali su tamo veliko mnoštvo, tako da se njihov narod nije mogao izbrojati. 11 Zato je kralj egipatski ustao protiv njih, postupio s njima lukavo, ponizio ih radeći cigle i učinio ih robovima. 12 Tada su zavapili svome Bogu, i on je pobio svu egipatsku zemlju neizlječivim pošastima; tako su ih Egipćani odbacili s očiju. 13 I Bog je osušio Crveno more pred njima, 14 I doveo ih na brdo Sina i Cades-Barne, i protjerao sve koji su živjeli u pustinji. 15 Tako su se naselili u zemlji Amorejaca, i uništili su svojom snagom sve iz Esebona, i prešavši preko Jordana zauzeli su svu planinsku zemlju. 16 I baciše pred sobom Hananejce, Ferezejce, Jebusejce, Sikemce i sve Gergezejce, i oni su živjeli u toj zemlji mnogo dana. 17 I dok nisu sagriješili pred svojim Bogom, uspjeli su, jer je Bog koji mrzi bezakonje bio s njima. 18 Ali kada su otišli s puta koji im je odredio, bili su uništeni u mnogim bitkama vrlo teškim, i odvedeni u zarobljenike u zemlju koja nije bila njihova, a hram njihovog Boga bio je bačen na zemlju, a njihovi gradovi su bili zauzeli neprijatelji. 19 Ali sada su se vratili Bogu svome, i došli su s mjesta gdje su bili raspršeni, i zauzeli su Jeruzalem, gdje im je svetište, i sjede u brdima; jer je bilo pusto. 20 Sada, dakle, moj gospodaru i namjesniče, ako postoji neka greška protiv ovog naroda, i oni griješe protiv svog Boga, uzmimo u obzir da će to biti njihova propast, i hajdemo gore i pobijedit ćemo ih. 21 Ali ako nema bezakonja u njihovom narodu, neka moj gospodar sada prođe, da ih Gospod njihov brani, i
Bog njihov ne bude za njih, i da ne postanemo sramota pred cijelim svijetom. 22 A kad je Ahior završio ove riječi, sav narod koji je stajao oko šatora gunđao je, a poglavari Holoferna i svi koji su živjeli uz more i u Moabu govorili su da ga ubije. 23 Jer, kažu oni, nećemo se bojati lica sinova Izraelovih, jer, evo, to je narod koji nema snage ni moći za jaku borbu 24 Sada, dakle, gospodaru Holoferne, poći ćemo gore, a oni će biti plijen koji će progutati sva tvoja vojska. POGLAVLJE 6 1 I kada je prestao metež ljudi koji su bili oko vijeća, Holofern, vojskovođa Asurske vojske, reče Ahioru i svim Moapcima pred svim drugim narodima: 2 A tko si ti, Ahiore i Efraimovi najamnici, da si danas prorokovao protiv nas i rekao da ne trebamo ratovati s narodom Izraelovim, jer će ih njihov Bog braniti? a ko je Bog osim Nabuhodonosora? 3 On će poslati svoju moć, i uništit će ih s lica zemlje, a njihov Bog ih neće izbaviti; ali mi, njegove sluge, uništit ćemo ih kao jednog čovjeka; jer nisu u stanju da izdrže snagu naših konja. 4 Jer s njima ćemo ih pogaziti, i njihove će se planine napiti krvlju njihovom, i njihova će polja biti ispunjena njihovim mrtvim tijelima, a njihovi koraci neće moći izdržati pred nama, jer će potpuno nestati, govori kralj Nabuhodonosor, gospodar cijele zemlje, jer je rekao: "Nijedna od mojih riječi neće biti uzaludna." 5 A ti, Ahiore, najamniče Amona, koji si izgovorio ove riječi u dan svog bezakonja, nećeš više vidjeti moje lice od ovog dana, sve dok se ne osvetim ovom narodu koji je izašao iz Egipta. 6 I tada će mač moje vojske i mnoštva onih koji mi služe, proći kroz tvoje strane, i ti ćeš pasti među njihove pobijene, kad se vratim. 7 Sada će te moje sluge vratiti u brdovitu zemlju i smjestiti te u jedan od gradova u prolazu: 8 I nećeš propasti dok ne budeš uništen s njima. 9 I ako uvjeriš sebe u svom umu da će biti uzeti, neka ti lice ne padne: Ja sam to rekao, i nijedna od mojih riječi neće biti uzaludna. 10 Tada je Holofernes naredio svojim slugama, koji su čekali u njegovom šatoru, da uzmu Ahiora i dovedu ga u Betuliju i predaju u ruke Izraelovih sinova. 11 Tako ga njegove sluge uzeše i izvedoše ga iz tabora u ravnicu, i oni odoše iz sredine ravnice u brdsko područje i dođoše do izvora koji su bili pod Betulijom. 12 A kad ih gradski ljudi ugledaše, uzeše oružje i iziđoše iz grada na vrh brda, a svaki koji je koristio praćku spriječio ih je da se popnu bacajući kamenje na njih. 13 Ipak, potajno su dospjeli pod brdo, vezali su Ahiora, bacili ga dolje i ostavili u podnožju brda i vratili se svome gospodaru. 14 Ali Izraelci siđoše iz svog grada, dođoše k njemu, oslobodiše ga i odvedoše ga u Betuliju, i predstavili ga upraviteljima grada.
15 Koji su u to vrijeme bili Ozija, sin Mihin, iz plemena Simeonova, i Chabris, sin Gotonijelov, i Harmis, sin Melhielov. 16 I sazvaše sve starešine grada, i sva njihova omladina potrče zajedno, i njihove žene, na skupštinu, i postaviše Ahiora usred svega svog naroda. Tada ga je Ozija upitao za ono što je učinjeno. 17 I on je odgovorio i objavio im riječi Holofernovog vijeća i sve riječi koje je izgovorio usred asurskih knezova, i sve što je Holofernes ponosno govorio protiv doma Izraelova. 18 Tada su ljudi pali i klanjali se Bogu, i vapili Bogu. govoreći, 19 Gospode Bože nebeski, pogledaj njihovu gordost i sažali se nad niskim stanjem našeg naroda, i pogledaj lice onih koji su ti posvećeni danas. 20 Tada su tješili Ahiora i jako ga hvalili. 21 I Ozija ga odvede iz skupštine u svoju kuću i priredi gozbu starješinama; i pozivali su Boga Izraelova cijele te noći u pomoć. GLAVA 7 1 Sutradan je Holofern naredio svoj svojoj vojsci i svom narodu koji je došao da uzme njegovu ulogu, da uklone svoj tabor protiv Betulije, da preuzmu uspone na brdovitu zemlju i da ratuju protiv sinova Izraelovih . 2 Tada su njihovi jaki ljudi tog dana uklonili svoje logore, a vojska ratnih ljudi bila je sto sedamdeset hiljada pješaka i dvanaest tisuća konjanika, pored prtljage i drugih ljudi koji su bili među njima, vrlo veliko mnoštvo . 3 I ulogorili su se u dolini blizu Betulije, kod izvora, i proširili se u širinu preko Dotaima sve do Belmaima, i u dužinu od Betulije do Kinamona, koji je preko Esdraelona. 4 A sinovi Izraelovi, kad vidješe njihovo mnoštvo, jako se uznemiriše i rekoše svaki svom bližnjemu: "Sada će ovi ljudi polizati lice zemlje; jer ni visoke planine, ni doline, ni brda ne mogu podnijeti njihovu težinu. 5 Tada je svaki čovjek uzeo svoje ratno oružje, i kada su zapalili vatru na svojim kulama, ostali su i bdjeli cijelu tu noć. 6 Ali drugog dana Holofern izvede sve svoje konjanike pred Izraelove sinove koji su bili u Betuliji, 7 I pogledao je prolaze do grada, došao do izvora njihovih voda, zauzeo ih i postavio nad njima garnizone ratnih ljudi, a on se sam uputio prema svom narodu. 8 Tada dođoše k njemu svi poglavari Ezavovih sinova, i svi namjesnici naroda Moaba, i zapovjednici morske obale, i rekoše: 9 Neka naš gospodar sada čuje riječ, da ne dođe do svrgavanja u tvojoj vojsci. 10 Jer ovaj narod sinova Izraelovih ne uzda se u svoja koplja, nego u visine planina na kojima žive, jer nije lako doći do vrhova njihovih gora. 11 Sada, dakle, moj gospodaru, ne bori se protiv njih u bojnom redu, i neće poginuti ni jedan čovjek iz tvog naroda.
12 Ostani u svom taboru i čuvaj sve ljude svoje vojske, i neka tvoje sluge dobiju u svoje ruke izvor vode koji izvire iz podnožja planine. 13 Jer svi stanovnici Betulije imaju vodu odatle; tako će ih žeđ ubiti, i oni će napustiti svoj grad, a mi i naš narod popeti ćemo se na vrhove planina koje su blizu, i utaborit ćemo se na njima, da gledaju da niko ne izađe iz grada. 14 Tako će oni i njihove žene i njihova djeca biti uništeni ognjem, i prije nego što mač dođe na njih, bit će zbačeni na ulicama gdje borave. 15 Tako ćeš im dati zlu nagradu; jer su se pobunili i nisu se mirno susreli s tobom. 16 I ove riječi su se svidjele Holofernu i svim njegovim slugama, i on je odredio da učine kako su rekli. 17 Tako je krenuo logor sinova Amonovih, a s njima pet tisuća Asiraca, i utaborili se u dolini i zauzeli vode i izvore voda sinova Izraelovih. 18 Tada su se Ezavovi sinovi popeli s Amonovim sinovima i ulogorili se u brežuljku preko Dotaima; i poslali su neke od njih prema jugu i prema istoku prema Ekrebelu, koji je blizu Chusa, tj. na potoku Mochmur; a ostala vojska asirska utaborila se u ravnici i pokrila lice cijele zemlje; a njihovi šatori i kočije bili su razapeti pred vrlo velikim mnoštvom. 19 Tada su sinovi Izraelovi zavapili Gospodu Bogu svome, jer im je srce zatajilo, jer su ih svi neprijatelji opkolili unaokolo, i nije bilo načina da pobjegne iz njih. 20 Tako je sva Asurova četa ostala oko njih, i njihovi pješaci, kola i konjanici, trideset i četiri dana, tako da su sve njihove posude s vodom iznevjerile sve zastojnike Betulije. 21 I cisterne su se ispraznile, a oni jedan dan nisu imali vode da se napiju; jer su ih napojili po mjeri. 22 Zato su njihova mala djeca bila bez srca, a njihove žene i mladići klonuli su od žeđi, pali su na gradskim ulicama i na ulazima u vrata, i više nije bilo snage u njima. 23 Tada se sav narod skupi kod Ozije i poglavara grada, i mladići, i žene i djeca, i povikaše iz sveg glasa i rekoše pred svim starješinama: 24 Bog neka sudac između nas i vas, jer ste nam nanijeli veliku štetu, jer niste tražili mir od sinova Asurova. 25 Jer sada nemamo pomoćnika, nego nas je Bog predao u njihove ruke, da budemo bačeni pred njima sa žeđu i velikom propasti. 26 Sada ih pozovite k sebi i predajte cijeli grad na plijen Holofernovom narodu i svoj njegovoj vojsci. 27 Jer nam je bolje da im budemo plijen, nego da umremo od žeđi, jer ćemo biti njegove sluge, da naše duše žive, a da ne vide smrt svoje dojenčadi pred našim očima, niti svojih žena niti naša djeca da umru. 28 Svjedočimo protiv vas nebo i zemlju, i našeg Boga i Gospodina naših otaca, koji nas kažnjava prema našim grijesima i grijesima naših otaca, da ne čini kako smo rekli danas. 29 Tada je nastao veliki plač s jednim pristankom usred skupštine; i zavapiše Gospodu Bogu iz sveg glasa. 30 Tada im Ozija reče: Braćo, budite hrabri, izdržimo još pet dana, u kojem prostoru Gospodin Bog naš može
okrenuti svoju milost prema nama; jer nas neće potpuno ostaviti. 31 I ako prođu ovi dani i ne dođe nam pomoći, učinit ću po tvojoj riječi. 32 I rastjerao je narod, svakoga na svoju odgovornost; i oni odoše do zidina i kula svoga grada, i poslaše žene i djecu u svoje kuće; i oni su vrlo nisko dovedeni u grad. POGLAVLJE 8 1 U to vrijeme je za to čula Judita, kći Merarija, sina Oxova, sina Josipa, sina Ozelova, sina Elcije, sina Ananije, sina Gedeona, sina Rafaimova , sina Acita, sina Elijua, sina Eliaba, sina Natanaela, sina Samaela, sina Salasadala, sina Izraelova. 2 A Manasa je bio njen muž, iz njenog plemena i roda, koji je umro u žetvi ječma. 3 Jer dok je stajao i nadgledao one koji su vezali snopove u polju, vrelina mu je pala na postelju i umro u gradu Betuliji; i sahranili su ga s ocima njegovim u polju između Dotaima i Balama. . 4 Tako je Judita bila udovica u svojoj kući tri godine i četiri mjeseca. 5 I napravila joj je šator na vrhu svoje kuće, i obukla kostrijet na svoja slabina i obukla odjeću svoje udovice. 6 I postila je sve dane svog udovištva, osim predvečerja subote i subote, i uoči mladog mjeseca, i mladih mjeseca i praznika i svečanih dana doma Izraelova. 7 Ona je također bila lijepog lica i vrlo lijepa za gledanje: a njen muž Manase ostavio joj je zlato i srebro, i sluge i sluškinje, i stoku, i zemlju; a ona je ostala na njima. 8 I nije bilo nikoga tko bi joj rekao ružnu riječ; pošto se jako bojala Boga. 9 A kad je čula zle riječi naroda protiv namjesnika, da su se onesvijestili od nedostatka vode; jer je Judita čula sve riječi koje im je Ozija rekao i da se zakleo da će nakon pet dana predati grad Asircima; 10 Zatim je poslala svoju kelnericu, koja je upravljala svim stvarima koje je imala, da pozove Oziju, Chabrisa i Charmisa, drevne gradske ljude. 11 I dođoše k njoj, a ona im reče: "Čujte me sada, vi namjesnici stanovnika Betulije, jer vaše riječi koje ste danas izgovorili pred narodom nisu tačne, dotičući se ove zakletve koju ste dali i izrekli između Boga i vas, i obećali ste da ćemo grad predati našim neprijateljima, osim ako se u ovim danima Gospod ne obrati da vam pomogne. 12 A ko ste vi koji ste danas iskušavali Boga i stajali umjesto Boga među djecom ljudskom? 13 I sada kušajte Gospoda Svemogućeg, ali nikada nećete saznati ništa. 14 Jer ne možete pronaći dubinu ljudskog srca, niti možete uočiti stvari koje on misli: kako onda možete istražiti Boga, koji je sve ovo stvorio, i spoznati njegov um, ili shvatiti njegovu svrhu? Ne, braćo moja, ne gnjevite Gospoda Boga našega. 15 Jer ako nam ne pomogne u ovih pet dana, ima moć da nas brani kad hoće, čak i svaki dan, ili da nas uništi pred našim neprijateljima.
16 Ne obvezujte savjete Gospoda Boga našega, jer Bog nije kao čovjek da bi bio ugrožen; niti je kao sin čovječji da se koleba. 17 Zato čekajmo njegovo spasenje i pozovimo ga da nam pomogne, i on će čuti naš glas, ako mu je drago. 18 Jer niko se nije pojavio u našem dobu, niti danas u ove dane nema među nama ni plemena, ni porodice, ni naroda, ni grada, koji se klanjaju bogovima stvorenim rukama, kao što je to bilo prije. 19 Zbog toga su naši očevi bili predani maču i plijen, i imali su veliki pad pred našim neprijateljima. 20 Ali ne poznajemo nijednog drugog boga, stoga se uzdamo da on neće prezreti nas, niti bilo koga iz našeg naroda. 21 Jer ako budemo tako uhvaćeni, sva će Judeja biti opustošena, a naša svetinja će biti opustošena; i on će zahtijevati profanaciju toga u našim ustima. 22 I klanje naše braće, i ropstvo zemlje, i pustoš naše baštine, okrenut će se na naše glave među neznabošcima, gdje god da budemo u ropstvu; i bićemo uvreda i sramota svima koji nas posjeduju. 23 Jer naše ropstvo neće biti usmjereno na milost, nego će ga Gospod, Bog naš, pretvoriti u sramotu. 24 Sada, dakle, braćo, pokažimo primjer našoj braći, jer njihova srca ovise o nama, i Svetište, i dom i oltar, počivaju na nama. 25 Osim toga, zahvalimo se Gospodu Bogu našem, koji nas iskušava, kao i oci naši. 26 Sjeti se što je učinio Abrahamu, i kako je sudio Isaku, i što se dogodilo Jakovu u Mesopotamiji u Siriji, kada je čuvao ovce Labana, brata svoje majke. 27 Jer nas nije iskušao u vatri, kao što je to učinio njih, radi ispitivanja njihovih srca, niti nam se osvetio; nego Gospod bičuje one koji mu se približe da ih opomene. 28 Tada joj Ozija reče: "Sve što si rekla, rekla si dobrim srcem, i niko ne bi mogao osporiti tvoje riječi. 29 Jer ovo nije prvi dan u kojem se očituje tvoja mudrost; ali od početka tvojih dana svi ljudi poznaju tvoj razum, jer je raspoloženje tvoga srca dobro. 30 Ali narod je bio jako žedan i primorao nas je da im učinimo kako smo rekli i da na sebe položimo zakletvu koju nećemo prekršiti. 31 Zato se sada moli za nas, jer ti si pobožna žena, i Gospod će nam poslati kišu da napuni naše cisterne, i nećemo se više onesvijestiti. 32 Tada im Judita reče: Čujte me i učinit ću nešto što će ići kroz sve naraštaje do djece našeg naroda. 33 Vi ćete stajati ove noći na kapiji, a ja ću izaći sa svojom čekaonicom; i unutar dana koje ste obećali da ćete predati grad našim neprijateljima, Gospod će mojom rukom posjetiti Izrael. 34 Ali ne pitajte se za moje djelo, jer vam to neću objaviti dok se ne dovrše stvari koje činim. 35 Tada joj Ozija i knezovi rekoše: "Idi u miru, i Gospod Bog pred tobom, da se osvetiš našim neprijateljima." 36 Tako su se vratili iz šatora i otišli u svoje odjele.
POGLAVLJE 9 1 Judita je pala na lice, i pepelom nanijela svoju glavu, i otkrila kostrijet u koju je bila odjevena; i otprilike u vrijeme kada se kadilo te večeri prinosilo u Jerusalimu u Domu Gospoda Judita, povikala je iz sveg glasa i rekla: 2 Gospode Bože oca moga Simeona, kome si dao mač da se osveti strancima, koji si razriješio pojas služavki da je oskvrni, i otkrio bedro na njenu sramotu, i uprljao njeno djevičanstvo na sramotu njenu; jer si rekao: Neće biti tako; a ipak su to uradili: 3 Zato si dao njihove vladare da se pobiju, tako da su oni svoje postelje obojili u krv, prevareni, i pobili sluge s njihovim gospodarima, i gospodare na njihovim prijestoljima; 4 I dao si njihove žene u plijen, njihove kćeri u zarobljenike, a sav njihov plijen da podijeliš među tvoju dragu djecu; koji su bili pokrenuti tvojom revnošću, i mrzili su se prljavštine njihove krvi, i pozivali te u pomoć: Bože, Bože moj, usliši i mene udovicu. 5 Jer ti si radio ne samo one stvari, nego i stvari koje su ispale prije i koje su uslijedile; razmišljao si o stvarima koje su sada i koje će doći. 6 Da, ono što si odredio je bilo spremno, i rekao: Evo, mi smo ovdje, jer su svi tvoji putevi pripremljeni, i sudovi tvoji su u tvom predznanju. 7 Jer, gle, Asirci su umnoženi u svojoj moći; oni su uzvišeni sa konjem i čovekom; oni se hvale snagom svojih lakaja; uzdaju se u štit, i koplje, i luk, i praćku; i ne znaj da si ti Gospod koji razbijaš bitke: Gospod je tvoje ime. 8 Baci njihovu snagu u svojoj sili, i sruši njihovu silu u svom gnjevu, jer su oni namjeravali oskvrniti tvoju svetinju i oskvrniti šator u kojem počiva tvoje slavno ime i srušiti mačem rog tvoga oltara. 9 Pogledaj njihovu oholost i pošalji gnjev svoj na njihove glave; daj u ruke moje, udovice, moć koju sam začela. 10 Udari prijevarom mojih usana slugu s knezom, i kneza sa slugom, sruši njihovu dostojanstvo rukom žene. 11 Jer tvoja moć ne stoji u mnoštvu niti tvoja moć u jakim ljudima, jer ti si Bog unesrećenih, pomoćnik potlačenih, zaštitnik slabih, zaštitnik napuštenih, spasitelj onih koji su bez nade . 12 Molim te, molim te, Bože mog oca i Bože baštine Izraela, Gospodaru nebesa i zemlje, Stvoritelju voda, kralju svakog stvorenja, usliši molitvu moju: 13 I učini moj govor i prijevaru kao njihovu ranu i ranu, koji su naumili okrutne stvari protiv tvoga saveza i tvoje posvećene kuće, i protiv vrha Siona, i protiv kuće posjeda tvoje djece. 14 I učini da svaki narod i pleme priznaju da si ti Bog sve moći i moći, i da niko drugi ne štiti narod Izraela osim tebe. POGLAVLJE 10 1 Sada je nakon toga prestala vapiti Bogu Izraelovu i prekinula sve ove riječi.
2 Ustala je tamo gdje je pala, i pozvala svoju sluškinju, i sišla u kuću u kojoj je boravila subotom i svojim praznicima, 3 I skinula kostrijet koji je imala na sebi, i skinula haljine svoje udovičke, i oprala svoje tijelo vodom, i namazala se skupocjenom mašću, i isplela kosu svoje glave, i navukla gumu na i obukla odeću radosti kojom je bila odevena za života njenog muža Manase. 4 I uzela je sandale na svoja stopala, i stavila oko sebe svoje narukvice, svoje lančiće, i svoje prstenje, i svoje naušnice, i sve svoje ukrase, i hrabro se ukrasila, kako bi privukla oči svih muškaraca koji bi je trebali vidjeti. 5 Zatim je dala svojoj služavki bocu vina i koru ulja, i napunila vreću pečenim kukuruzom, komadićima smokava i finim kruhom; pa je sve ove stvari presavijala i položila na nju. 6 Tako iziđoše do vrata grada Betulije i nađoše tamo Oziju i gradske starješine, Chabrisa i Harmisa. 7 I kad su je vidjeli, da joj se lice promijenilo i odjeća promijenjena, začudili su se njenoj ljepoti veoma, i rekli joj. 8 Bog, Bog naših otaca, daj ti milost i izvrši svoje poduhvate na slavu sinova Izraelovih i na uzvišenje Jeruzalema. Tada su obožavali Boga. 9 A ona im reče: "Zapovjedite da mi se otvore gradska vrata, da mogu izaći da izvršim stvari o kojima ste sa mnom govorili." Zato su naredili mladićima da joj otvore, kao što je rekla. 10 I kad su to učinili, Judita iziđe, ona i njena sluškinja s njom; a gradski ljudi su pazili na nju, sve dok nije sišla niz planinu i dok nije prošla dolinu i više je nije mogla vidjeti. 11 Tako su otišli pravo u dolinu, i dočekala je prva asirska straža, 12 I uzeo je i upitao je: Od kojeg si naroda? a otkud si ti? a kuda ideš? A ona reče: Ja sam žena Hebreja i pobjegla sam od njih; 13 I dolazim pred Holoferna, glavnog kapetana vaše vojske, da objavim riječi istine; i pokazat ću mu put kojim će otići i osvojiti svu brdsku zemlju, a da ne izgubi tijelo ili život nijednog od svojih ljudi. 14 Sada kada su muškarci čuli njene riječi i ugledali njeno lice, jako su se začudili njenoj ljepoti i rekli joj: 15 Spasio si svoj život time što si požurio da siđeš u lice našeg gospodara; sada, dakle, dođi u njegov šator, i neki od nas će te voditi, dok te ne predaju u njegove ruke. 16 I kad staneš pred njega, ne boj se u srcu svom, nego mu pokaži po svojoj riječi; i on će te dobro moliti. 17 Zatim su izabrali stotinu ljudi da prate nju i njenu sluškinju; i odvedoše je u Olofernov šator. 18 Tada se okupilo po cijelom taboru; jer je njen dolazak bio bučan među šatorima, i oni su je obilazili, dok je stajala izvan šatora Holoferna, sve dok mu nisu rekli za nju. 19 I oni su se čudili njenoj ljepoti i divili se sinovima Izrailjevim zbog nje, i svaki je govorio svom bližnjemu: "Ko bi prezreo ovaj narod da među sobom ima takve žene?" sigurno nije dobro da od njih ostane jedan čovjek koji bi puštanjem mogao prevariti cijelu zemlju.
20 I iziđoše oni koji su ležali blizu Holoferna, i sve njegove sluge i oni je uvedoše u šator. 21 Sada je Holofernes počivao na svom krevetu pod baldahinom, koji je bio istkan purpurom, zlatom, smaragdima i dragim kamenjem. 22 Tako su mu pokazali o njoj; i on izađe pred svoj šator sa srebrnim svjetiljkama koje su išle pred njim. 23 A kad je Judita došla pred njega i njegove sluge, svi su se začudili ljepoti njezina lica; i ona pade ničice i pokloni mu se; i njegove sluge je uzeše. POGLAVLJE 11 1 Tada joj Holofern reče: Ženo, utješi se, ne boj se u svom srcu, jer nikad nisam povrijedio nikoga ko je htio služiti Nabuhodonosoru, kralju cijele zemlje. 2 Dakle, da tvoj narod koji živi u planinama nije osvetlio mene, ja ne bih podigao svoje koplje protiv njih; ali oni su to učinili sami sebi. 3 Ali sada mi reci zašto si pobjegao od njih, a došao si k nama: jer si došao radi zaštite; utješi se, živjet ćeš ovu noć i poslije: 4 Jer te niko neće povrijediti, nego te dobro moliti, kao što to čine sluge kralja Nabuhodonosora, mog gospodara. 5 Tada mu Judita reče: "Primi riječi svog sluge i dopusti svojoj sluškinji da govori u tvojoj prisutnosti, a ja neću objaviti laž svome gospodaru ove noći. 6 I ako budeš slijedio riječi svoje sluškinje, Bog će to savršeno proći pored tebe; i moj gospodar neće iznevjeriti svoje namjere. 7 Kao što je živ Nabuhodonosor, kralj cijele zemlje, i kako je živa njegova moć, koji te je poslao za održavanje svakog živog bića; jer neće mu služiti samo ljudi uz tebe, nego i zvijeri poljske i stoka i ptice nebeske, živjeti će od tvoje moći pod Nabuhodonosorom i cijelom njegovom kućom. 8 Jer smo čuli o tvojoj mudrosti i tvojoj politici, i po cijeloj zemlji se govori da si samo ti izvrstan u cijelom kraljevstvu, moćan u znanju i divan u ratnim podvizima. 9 Što se tiče stvari, o kojoj je Ahior govorio u tvom vijeću, čuli smo njegove riječi; jer su ga ljudi iz Betulije spasili i on im je ispričao sve što ti je rekao. 10 Stoga, o gospodaru i namjesniku, ne poštujte njegovu riječ; ali položi to u svoje srce, jer je istina: jer naš narod neće biti kažnjen, niti ih mač može nadvladati, osim ako ne zgriješe protiv svog Boga. 11 I sada, da moj gospodar ne bude poražen i osujećen u svojoj namjeri, čak je i smrt sada pala na njih, i njihov grijeh ih je obuzeo, čime će izazvati svog Boga na gnjev kad god učine ono što nije prikladno urađeno: 12 Jer im je nestalo hrane i sva im je voda oskudna, a oni su odlučili staviti ruke na svoju stoku i namjeravali su pojesti sve one stvari koje im je Bog zabranio da jedu svojim zakonima: 13 I odlučili su potrošiti prvine od desetina vina i ulja koje su posvetili i sačuvali za svećenike koji služe u Jeruzalemu pred licem našeg Boga; koje stvari nikome od ljudi nije dozvoljeno toliko da dodiruju rukama. 14 Jer su neke poslali u Jeruzalem, jer su i oni koji tamo žive učinili slično, da im donesu dozvolu od senata.
15 Sada kada im budu javili, oni će to odmah učiniti, i bit će ti dati da ih uništiš istog dana. 16 Zato sam ja sluškinja tvoja, znajući sve ovo, pobjegla od njihovog prisustva; i Bog me posla da radim stvari s tobom, čemu će se sva zemlja zaprepastiti, i ko god to čuje. 17 Jer je tvoj sluga religiozan i služi Bogu nebeskom danju i noću; sada ću, dakle, moj gospodaru, ostati s tobom, a tvoj će sluga otići noću u dolinu, i ja ću se moliti Bogu, i on će će mi reći kada su počinili svoje grijehe: 18 I doći ću i pokazati ti to; tada ćeš izaći sa svom svojom vojskom, i neće biti nikog od njih koji će ti se oduprijeti. 19 I vodit ću te posred Judeje, dok ne dođeš pred Jeruzalem; i postaviću tvoje prijestolje usred njega; i tjerat ćeš ih kao ovce koje nemaju pastira, a pas neće ni usta otvoriti na tebe, jer su mi ove stvari rekle po mom predznanju, i objavljene su mi, i ja sam poslan da ti kažem te. 20 Tada su se njene riječi svidjele Holofernu i svim njegovim slugama; i oni su se čudili njenoj mudrosti i rekli: 21 Ne postoji takva žena od kraja do kraja zemlje, i zbog ljepote lica i zbog mudrosti riječi. 22 Isto tako joj je rekao i Holofern. Bog je učinio dobro što te je poslao pred narod, da snaga bude u našim rukama i uništenje na onima koji olako gledaju na moga gospodara. 23 A sada si i lijepa u svom licu i duhovita u svojim riječima: sigurno ako učiniš kako si rekao, tvoj Bog će biti moj Bog, i ti ćeš stanovati u kući kralja Nabuhodonosora, i bit ćeš poznat u cijelom zemlja. POGLAVLJE 12 1 Zatim je naredio da je uvedu tamo gdje je bio postavljen njegov tanjir; i naredio da joj pripreme od njegovog vlastitog mesa i da pije od njegovog vlastitog vina. 2 A Judita reče: "Neću jesti od toga da ne bude uvrede, ali će se za mene pripremiti stvari koje sam donio." 3 Tada joj Holofern reče: "Ako tvoja opskrba propadne, kako da ti damo slično?" jer s nama nema nikoga od tvog naroda. 4 Tada mu Judita reče Dok je živa tvoja duša, gospodaru, tvoja sluškinja neće potrošiti ono što imam, prije nego što Gospod učini mojom rukom ono što je odredio. 5 Onda su je sluge Holoferne uvele u šator, i spavala je do ponoći, i ustala je kad je već bilo prema jutarnjoj straži, 6 I poslao Holofernu, spasavajući: Neka sada moj gospodar naredi da tvoja sluškinja izađe na molitvu. 7 Tada je Holofernes naredio svojoj straži da je ne zadržavaju; tako je ostala u logoru tri dana, a noću je izašla u dolinu Betulije i umila se u izvoru vode pored logora. 8 I kad je izašla, molila je Gospoda Boga Izraelova da joj usmjeri put ka podizanju djece njenog naroda.
9Tako je ušla čista i ostala u šatoru, sve dok nije pojela svoje meso uveče. 10 A četvrtog dana Holofern je priredio gozbu samo svojim slugama, a nijednog od službenika nije pozvao na gozbu. 11 Tada je rekao evnuhu Bagoasu, koji je bio zadužen za sve što je imao: Idi sada i uvjeri ovu Hebrejku koja je s tobom, da dođe k nama, da jede i pije s nama. 12 Jer, gle, bit će sramota za našu osobu, ako takvu ženu pustimo da ode bez njenog društva; jer ako je ne privučemo k sebi, ona će nam se prezirati. 13 Tada je Bagoas otišao iz prisustva Holoferna, došao k njoj i rekao: "Neka se ova lijepa djevojka ne boji doći mom gospodaru i biti počašćena u njegovom prisustvu, i piti vino, i veseliti se s nama i biti napravila je danas kao jedna od kćeri Asiraca, koje služe u kući Nabuhodonosora. 14 Tada mu Judita reče: "Ko sam ja sada da se protivim svome gospodaru?" Zaista ću učiniti sve što mu bude drago, i to će mi biti radost do dana smrti moje. 15 Tako je ustala i obukla se svojom odjećom i svom ženskom odjećom, a njena sluškinja je otišla i položila joj meke kože na zemlju protiv Holoferna, koje je dobila od Bagoasa za svakodnevnu upotrebu, da može sjediti i jedi na njima. 16 Sada kada je Judita ušla i sjela, Holofernu je njegovo srce bilo oduševljeno njome, a njegov um je bio potresen, i on je silno želio njeno društvo; jer je čekao neko vrijeme da je prevari, od dana kada ju je vidio. 17 Tada joj Holofern reče: "Pij sada i veseli se s nama." 18 Tako Judita reče: Sad ću piti, gospodaru, jer je moj život u meni danas uveličan više nego svi dani otkako sam se rodio. 19 Zatim je uzela i jela i pila pred njim ono što je pripremila njena sluškinja. 20 I Holofern je bio veoma oduševljen njom i popio je više vina nego što je popio u bilo koje vrijeme u jednom danu otkako se rodio. POGLAVLJE 13 1 Kad je došlo veče, njegove sluge požuriše da odu, a Bagoas zatvori svoj šator napolju i otpusti konobare iz prisustva svog gospodara; i otidoše u postelje, jer su svi bili umorni, jer je gozba bila duga. 2 I Judita je ostala sama u šatoru, a Holofern sam ležao na svom krevetu, jer je bio pun vina. 3 Sada je Judith naredila svojoj služavki da stoji izvan svoje spavaće sobe i da je čeka. izlazila, kao što je to činila svaki dan: jer je rekla da će ići na svoje molitve, i razgovarala je sa Bagoasom u skladu sa istom svrhom. 4 Tako su svi otišli i niko nije ostao u spavaćoj sobi, ni mali ni veliki. Tada Judita, stojeći kraj njegove postelje, reče u svom srcu: Gospode Bože sve moći, pogledaj ovaj poklon na djela mojih ruku za uzdizanje Jerusalima. 5 Jer sada je vrijeme da pomogneš svojoj baštini i da izvršiš svoje poduhvate na uništenje neprijatelja koji su ustali protiv nas. 6 Zatim je došla do stupa kreveta, koji je bio na Holofernovom uzglavlju, i skinula njegov fauč odande,
7 I pristupi krevetu njegovom, uhvati ga za kosu na glavi i reče: Učvrsti me, Gospode Bože Izraelov, ovog dana. 8 I udarila mu je dva puta svom snagom po vratu i oduzela mu glavu. 9 I srušio svoje tijelo s kreveta, i skinuo baldahin sa stupova; i ubrzo nakon što je izašla i dala Holoferna njegovu glavu svojoj sluškinji; 10 I stavila ga je u svoju vreću s mesom; tako su obojica otišli zajedno prema svom običaju na molitvu; i kad su prošli logor, opkolili su dolinu i popeli se na goru Betuliju i došli do njegovih vrata. 11 Tada Judita reče izdaleka stražarima na kapiji: Otvorite, otvorite sada vrata: Bog, naš Bog, je s nama, da pokaže svoju moć još u Jerusalimu i svoje snage protiv neprijatelja, kao što je on čak urađeno danas. 12 A kad su ljudi njenog grada čuli njen glas, požurili su da siđu do vrata svoga grada i pozvali su gradske starješine. 13 A onda su potrčali svi zajedno, i mali i veliki, jer im je bilo čudno što je došla; pa su otvorili kapiju i primili ih, i naložili vatru za svjetlo, i stali oko njih. 14 Tada im reče jakim glasom: Hvalite, hvalite Boga, hvalite Boga, kažem, jer on nije oduzeo svoju milost od doma Izraelova, nego je ove noći uništio naše neprijatelje mojim rukama. 15 Tako je izvadila glavu iz torbe, pokazala je i rekla im: eto glave Holoferna, glavnog kapetana vojske Asurske, i gle baldahina, u kojem je ležao u svom pijanom stanju; i Gospod ga je udario rukom jedne žene. 16 Živio je Gospod, koji me je čuvao na mom putu kojim sam išao, moje ga je lice prevarilo na propast, a ipak nije počinio grijeh sa mnom, da me oskvrni i osramoti. 17 Tada se sav narod divno začudi, pokloni se i pokloniše se Bogu, i jednodušno rekoše: Blagoslovljen, Bože naš, koji si danas uništio neprijatelje svog naroda. 18 Tada joj Ozija reče: O kćeri, blagoslovena si od Boga Svevišnjeg od svih žena na zemlji; i blagosloven neka je Gospod Bog, koji je stvorio nebo i zemlju, koji te je uputio na odsijecanje glave poglavara naših neprijatelja. 19 Jer ovo tvoje pouzdanje neće odstupiti od srca ljudi, koji se sjećaju sile Božje zauvijek. 20 I Bog ti obrati ove stvari na vječnu hvalu, da te posjećuje dobrim stvarima, jer nisi poštedio svoj život za nevolju našeg naroda, nego si osvetio našu propast, hodajući pravim putem pred našim Bogom. I sav narod je rekao; Neka bude, neka bude. POGLAVLJE 14 1 Tada im Judita reče: Čujte me sada, braćo moja, i uzmite ovu glavu i objesite je na najviše mjesto vaših zidova. 2 I čim se jutro pojavi i sunce izađe na zemlju, uzmite svako svoje oružje i izađite svaki hrabri ljudi iz grada i postavite kapetana nad njima, kao da želite siđi u polje prema asirskoj straži; ali ne idi dole. 3 Tada će uzeti svoje oklope i otići u svoj tabor, i podići čelnike vojske Asurske, i potrčat će u Holofernov šator,
ali ga neće naći; tada će ih obuzeti strah i oni će pobjeći pred tvojim licem. 4 Tako ćete ih vi i svi koji nastanjuju izraelsku obalu progoniti i rušiti ih dok idu. 5 Ali prije nego što učinite ove stvari, zovite me Ahior Amonac, da vidi i upozna onoga koji je prezreo dom Izraelov i koji ga je k nama poslao kao u smrt. 6 Tada su pozvali Ahiora iz Ozijine kuće; i kada je došao i ugledao Holofernovu glavu u ljudskoj ruci u skupštini naroda, pao je ničice, i duh mu je klonuo. 7 Ali kad su ga izvukli, on pade pred noge Juditi, počastvovaše je i reče: Blagoslovena si u svim Judinim šatorima i u svim narodima koji će se začuditi tvoje ime. 8 Sada mi, dakle, reci sve što si učinio ovih dana. Tada mu Judita usred naroda ispriča sve što je učinila, od dana kad je izašla do onog časa kad im je rekla. 9 I kad je prestala govoriti, ljudi su povikali iz sveg glasa i napravili radosnu buku u svom gradu. 10 A kad je Ahior vidio sve što je Bog Izraelov učinio, povjerovao je jako u Boga, i obrezao je svoje kožice, te se pridružio domu Izraelovu do danas. 11 I čim je jutro osvanulo, okačili su Holofernovu glavu na zid, i svaki je uzeo svoje oružje, i krenuli su u bandama do tjesnaca planine. 12 Ali kad su ih Asirci vidjeli, poslali su svojim vođama, koji su došli svojim kapetanima i tribunima i svakom od svojih vladara. 13 Tako dođoše u Holofernov šator i rekoše onome koji je bio zadužen za sve njegove stvari: Probudi sada našeg gospodara, jer su se robovi odvažili da siđu protiv nas u boj, da budu potpuno uništeni. 14 Zatim je otišao u Bagoas i pokucao na vrata šatora; jer je mislio da je spavao sa Judith. 15 Ali pošto niko nije odgovorio, otvorio je, ušao u spavaću sobu i našao ga bačenog na pod mrtvog, a glava mu je oduzeta. 16 Zato je povikao jakim glasom, plačući i uzdišući, i jakim vapajem, i razderao je haljine svoje. 17 Nakon što je ušao u šator u kojem je Judita odsjela; i kada je nije našao, skočio je k narodu i povikao: 18 Ovi robovi su se izdajnički ponašali; jedna žena od Hebreja osramotila je kuću kralja Nabuhodonosora, jer, gle, Holofern leži na zemlji bez glave. 19 Kad su zapovjednici asirske vojske čuli ove riječi, razderali su svoje kapute i um im se čudno uznemirio, a po logoru se začuo krik i velika buka. POGLAVLJE 15 1 A kad su čuli oni koji su bili u šatorima, zaprepastili su se onome što se dogodilo. 2 I obuze ih strah i trepet, tako da nije bilo čovjeka koji bi se usudio ostati pred očima svoga bližnjega, nego su izjurili svi zajedno, pobjegli na sve puteve u ravnici i brdima. 3 I oni koji su se ulogorili u planinama oko Betulije pobjegli su. Tada su sinovi Izraelovi, svi koji su među njima bili ratnici, navalili na njih. 4 Zatim je poslao Oziju u Betomastem, u Bebai, Chobai i Colu i na sve obale Izraela, koji bi trebali reći što se
dogodilo, i da svi pohrle na svoje neprijatelje da ih unište. 5 A kad su to čuli sinovi Izraelovi, svi su se jednoglasno obrušili na njih i pobili ih do Čobaja; isto tako i one koji su došli iz Jeruzalema i iz cijele brdske zemlje (jer su im ljudi rekli što se dogodilo u taboru svojih neprijatelja) i oni koji su bili u Galaadu i u Galileji, gonili su ih velikim pokoljem, sve dok nisu prošli Damask i njegove granice. 6 A ostatak koji je stanovao u Betuliji pao je na tabor Asurov i opljačkao ih, i jako se obogatio. 7 A sinovi Izraelovi koji su se vratili iz klanja imali su ono što je ostalo; a sela i gradovi, koji su bili u planinama i u ravnici, osvojili su mnogo plijena, jer je mnoštvo bilo vrlo veliko. 8 Tada veliki svećenik Joakim i starješine sinova Izraelovih koji su živjeli u Jeruzalemu, dođoše da vide dobra što ih je Bog pokazao Izraelu, i da vide Juditu i da je pozdrave. 9 I kad su došli k njoj, jednodušno su je blagoslovili i rekli joj: "Ti si uzvišenje Jeruzalema, ti si velika slava Izraela, ti si veliko veselje našeg naroda." 10 Sve si ovo učinio svojom rukom: učinio si mnogo dobra Izraelu, i Bog je zadovoljan time: blagosloven si od Svemogućeg Gospodina dovijeka. I sav narod je rekao, neka bude. 11 I narod je opljačkao logor trideset dana, a Juditi Holofernes dadoše njegov šator, i sav njegov tanjir, i krevete, i posuđe, i sve njegove stvari; a ona to uze i položi na svoju mazgu; i spremila svoja kola i položila ih na njih. 12 Tada su sve Izraelove žene potrčale da je vide, i blagoslovile je, i zaigrale među njima za nju; i ona uze grane u ruke i dade i ženama koje su bile s njom. 13 I stavili su vijenac od masline na nju i njenu sluškinju koja je bila s njom, i ona je išla ispred cijelog naroda u plesu, vodeći sve žene; u njihovim ustima. POGLAVLJE 16 1 Tada Judita poče pjevati ovu zahvalu u cijelom Izraelu, i sav narod je pjevao za njom ovu pjesmu hvale. 2 I Judita reče: Počnite Bogu mom s bubnjevima, pjevajte mome Gospodinu s cimbalima, uglasite mu novi psalam, uzvisite ga i zazovite njegovo ime. 3 Jer Bog razbija bitke, jer me je u logorima usred naroda izbavio iz ruku onih koji su me progonili. 4 Asur je izašao iz planina sa sjevera, došao je sa deset tisuća svoje vojske, od kojih je mnoštvo zaustavilo bujice, a njihovi konjanici pokrili su brda. 5 Hvalio se da će spaliti moje granice, i pobiti moje mladiće mačem, i razbiti djecu koja sisaju o zemlju, i učiniti moje dojenčad kao plijen, a moje djevice kao plijen. 6 Ali Svemogući ih je Gospod razočarao rukom jedne žene. 7 Jer moćni nije pao od mladića, niti su ga sinovi Titana udarili, niti su ga visoki divovi obrušili na njega, ali Judita, kći Merarijeva, oslabila ga je ljepotom svog lica.
8 Jer ona je skinula haljinu svog udovištva radi uzvišenja onih koji su bili potlačeni u Izraelu, i pomazala je svoje lice mašću, i svezala kosu u gumu, i uzela lanenu haljinu da ga prevari. 9 Njene sandale su mu oduševile oči, njena ljepota je zarobila njegov um, a fauchion mu je prošao kroz vrat. 10 Perzijanci su se potresli zbog njene smjelosti, a Međani su bili zastrašeni zbog njene izdržljivosti. 11 Tada su moji unesrećeni vikali od radosti, a moji slabi su glasno plakali; ali su se začudili: ovi su podigli glas, ali su bili svrgnuti. 12 Sinovi djevojaka proboli su ih i ranili ih kao djecu bjegunaca: poginuli su u borbi Gospodnjoj. 13 Otpjevaću Gospodu pjesmu novu: Gospode, ti si velik i slavan, divan u snazi i nepobjediv. 14 Neka ti služe sva stvorenja: jer si govorio, i oni su stvoreni, ti si poslao svoj duh, i on ih je stvorio, i niko se ne može oduprijeti tvome glasu. 15 Jer planine će se pomaknuti od svojih temelja s vodama, stijene će se rastopiti kao vosak pred tvojim prisustvom, ali ti si milostiv prema onima koji te se boje. 16 Jer je svaka žrtva premala za ugodan miris tebi, i sav salo nije dovoljan za tvoju žrtvu paljenicu; ali tko se boji Gospoda, velik je u svako doba. 17 Teško narodima koji ustaju protiv moga roda! Gospod Svemogući će im se osvetiti na sudnji dan, stavljajući oganj i crve u njihovo tijelo; i oni će ih osjetiti i plakati zauvijek. 18 Čim su ušli u Jeruzalem, poklonili su se Gospodu; i čim su se ljudi očistili, prinijeli su svoje žrtve paljenice, svoje besplatne žrtve i svoje darove. 19 Judita je također posvetila sve Holofernove stvari, koje su joj ljudi dali, i dala baldahinu, koju je iznijela iz njegove spavaće sobe, na dar Gospodu. 20 Tako je narod nastavio gozbu u Jerusalimu pred svetinjom tri mjeseca, a Judita je ostala s njima. 21 Nakon ovog vremena, svako se vratio u svoju baštinu, a Judita je otišla u Betuliju, i ostala u svom posjedu, i bila je u svoje vrijeme ugledna u cijeloj zemlji. 22 I mnogi su je zaželjeli, ali niko je nije poznavao sve dane njenog života, nakon toga je Manasije njen muž umro, i bio je pribran svome narodu. 23 Ali ona je postajala sve više i više u časti, i ostarjela u kući svoga muža, dobivši sto i pet godina, i oslobodila svoju sluškinju; pa je umrla u Betuliji: i sahranili su je u pećini njenog muža Manase. 24 I dom Izraelov je tukao za njom sedam dana, i prije nego što je umrla, podijelila je svoju imovinu svima koji su bili najbliži rodu Manasu, njezinu mužu, i onima koji su bili najbliži od njezina roda. 25 I nije bilo nikoga što bi više plašilo sinove Izraelove u Juditinim danima, niti dugo nakon njene smrti.