4. knjiga Makabejcima o
UVOD Ova knjiga je poput strašne tutnjave groma koja odjekuje iz mračnih užasa drevne tiranije. To je poglavlje zasnovano na progonu od strane Antioha, sirijskog tiranina, kojeg su neki nazivali Epifanom, Ludakom. Rimska historija prvih stoljeća bilježi dva takva tirana - drugi, Kaligula, Drugi Briljantni Ludak. Forma ovog pisanja je poput oracije. Usponi i padovi govora su tako pažljivo tempirani; argumenti su tako razorni; logika je tako nepokolebljiva; udarci su tako duboki; obrazloženje je tako hladnokrvno - da zauzima mjesto kao primjer najčistije elokvencije. Glavna tema je - Hrabrost. Pisac počinje strastvenim izlaganjem o Filozofiji nadahnutog razuma. Volimo smatrati ovo dvadeseto stoljeće dobom razuma i upoređivati ga s dobom mitova - ipak, ovakvo djelo predstavlja izazov za takvu pretpostavku. Nalazimo pisca koji je vjerovatno pripadao prvom stoljeću prije kršćanske ere, a koji iznosi jasnu filozofiju razuma koja je danas jednako moćna kao što je bila prije dvije hiljade godina. Ambijent posmatranja u mučilištima je neumoljiv. Na naše moderne uši, podešene za blaže stvari, to djeluje užasno. Detalji uzastopnih mučenja (koji sugeriraju instrumente španske inkvizicije stoljećima kasnije) razrađeni su na način koji šokira naš ukus. Čak ni pojava stoičkih likova Starca, Sedmorice braće i Majke ne čini ništa da ublaži žestinu kojom ovaj govornik priziva Hrabrost. Drevni Oci kršćanske Crkve pažljivo su čuvali ovu knjigu (imamo je iz sirijskog prijevoda) kao djelo visoke moralne vrijednosti i pouke, i nesumnjivo je bila poznata mnogim ranim kršćanskim mučenicima, koji su je čitajući bili potaknuti na mučeništvo. POGLAVLJE 1 Pregled filozofije iz antičkih vremena o Nadahnutom Razumu. Civilizacija nikada nije dostigla višu misao. Rasprava o "Represijama". Stih 48 sažima cijelu filozofiju čovječanstva. 1 Pitanje koje predlažem da razmotrim je u najvišoj mjeri filozofsko, naime da li je Nadahnuti Um vrhovni vladar nad strastima; i ozbiljno bih zamolio vašu ozbiljnu pažnju za njegovu filozofiju. 2 Jer ta tema nije samo općenito neophodna kao grana znanja, već uključuje i pohvalu najvećih vrlina, pod čime mislim na samokontrolu. 3 To jest, ako se dokaže da razum kontrolira strasti koje su suprotne umjerenosti, proždrljivosti i požudi, onda se jasno pokazuje da je on također gospodar strasti, poput zlobe, koja se suprotstavlja pravdi, i onih koje su suprotne muževnosti, naime bijesa, bola i straha.
4 Ali, neki bi mogli pitati, ako je Razum gospodar strasti, zašto ne kontrolira zaborav i neznanje? Njihov cilj je ismijavanje. 5 Odgovor je da razum nije gospodar nad manama svojstvenim samom umu, već nad strastima ili moralnim manama koje su suprotne pravdi, muževnosti, umjerenosti i rasuđivanju; i njegovo djelovanje u njihovom slučaju nije iskorjenjivanje strasti, već omogućavanje da im se uspješno odupremo. 6 Mogao bih vam navesti mnogo primjera, izvučenih iz različitih izvora, gdje se Razum pokazao gospodarom nad strastima, ali daleko najbolji primjer koji mogu dati je plemenito ponašanje onih koji su umrli zarad vrline, Eleazar, i Sedmorica Braće i Majka. 7 Jer su svi oni svojim prezirom prema bolovima, čak i do smrti, dokazali da se razum uzdiže nad strastima. 8 Mogao bih ovdje proširiti hvalu njihovim vrlinama, njih, ljudi s Majkom, koji umiru na ovaj dan koji slavimo iz ljubavi prema moralnoj ljepoti i dobroti, ali radije bih im čestitao na počastima koje su postigli. 9 Jer divljenje koje je osjećao prema njihovoj hrabrosti i izdržljivosti, ne samo od strane cijelog svijeta već i od samih njihovih egzekutora, učinilo ih je uzrokom pada tiranije pod kojom je ležala naša nacija, oni su pobijedili tiranina svojom izdržljivošću, tako da je kroz njih njihova zemlja pročišćena. 10 Ali uskoro ću iskoristiti priliku da ovo raspravim, nakon što započnemo s općom teorijom, kao što to obično činim, a zatim ću prijeći na njihovu priču, slaveći svemudrog Boga. 11 Naše pitanje je, dakle, da li je Razum vrhovni gospodar nad strastima. 12 Ali moramo definisati šta je tačno Razum, a šta strast, koliko oblika strasti postoji i da li je Razum nad svima njima. 13 Razlog zašto smatram da je to um koji s jasnim promišljanjem preferira život mudrosti. 14 Mudrost smatram znanjem o stvarima, božanskim i ljudskim, i njihovim uzrocima. 15 Smatram da je ovo kultura stečena pod Zakonom, kroz koju s dužnim poštovanjem učimo stvari Božje, a za našu svjetovnu korist i stvari ljudske. 16 Mudrost se sada manifestuje u oblicima rasuđivanja i pravde, hrabrosti i umjerenosti. 17 Ali rasuđivanje ili samokontrola je ono što dominira svima njima, jer kroz njega, uistinu, razum potvrđuje svoju vlast nad strastima. 18 Ali što se tiče strasti, postoje dva sveobuhvatna izvora, naime, zadovoljstvo i bol, i bilo koji od njih u suštini pripada i duši kao i tijelu. 19 I u pogledu užitka i bola postoje mnogi slučajevi gdje strasti imaju određene sekvence. 20 Dakle, dok želja prethodi zadovoljstvu, zadovoljstvo slijedi nakon njega, a dok strah prethodi boli, nakon boli dolazi tuga. 21 Ljutnja, opet, ako čovjek želi pratiti tok svojih osjećaja, jeste strast u kojoj su pomiješani i zadovoljstvo i bol. 22 Pod zadovoljstvom također spada i moralno srozavanje koje pokazuje najširu raznolikost strasti. 23 U duši se manifestira kao razmetanje, pohlepa, tašta slava, svadljivost i ogovaranje, a u tijelu kao jedenje tuđe hrane, proždrljivost i tajno prežderavanje.