Bosnian - 2nd Maccabees

POGLAVLJE 1 1 Braća, Židovi koji su u Jerusalimu i u zemlji Judeji, žele braći, Židovima koji su po cijelom Egiptu zdravlje i mir: 2 Neka vam Bog bude milostiv, i zapamtite svoj savez koji je sklopio s Abrahamom, Izakom i Jakovom, svojim vjernim slugama; 3 I dajte vam svima srce da mu služite i da vršite njegovu volju, s dobrom hrabrošću i voljnim umom; 4 I otvorite svoja srca u njegovom zakonu i zapovijedima, i pošaljite vam mir, 5 I čujte vaše molitve, i budite jedno s vama, i nikada vas ne napuštajte u vrijeme nevolje. 6 I sada smo ovdje i molimo se za vas. 7 U koje vrijeme je vladao Demetrije, sto šezdeset devete godine, pisali smo vam mi Židovi u krajnjoj nevolji koja nas je zadesila tih godina, od vremena kada su se Jason i njegova družina odmetnuli od svete zemlje i kraljevstva, 8 I spalili trijem, i prolili nevinu krv; tada smo se pomolili Gospodu i bili uslišani; prinesli smo i žrtve i fino brašno, zapalili smo svjetiljke i iznijeli hljebove. 9 A sada pazite da slavite praznik sjenica u mjesecu Kasleu. 10 Sto sedamdeset i osme godine, narod koji je bio u Jerusalimu i Judeji, i vijeće i Juda, poslali su pozdrav i zdravlje Aristobulu, gospodaru kralja Ptolemeja, koji je bio iz roda pomazanih svećenika, i Jevreji koji su bili u Egiptu: 11 Utoliko što nas je Bog izbavio od velikih opasnosti, zahvaljujemo mu se visoko, kao da je bio u borbi protiv kralja. 12 Jer je protjerao one koji su se borili u svetom gradu. 13 Jer kada je vođa došao u Perziju, i vojska s njim koja se činila nepobjedivom, bili su pobijeni u hramu Nanea prijevarom Naneinih svećenika. 14 Jer Antioh, kao da će je oženiti, dođe u to mjesto i njegovi prijatelji koji su bili s njim da primi novac u ime miraza. 15 Kada su sveštenici Nanea krenuli, a on je ušao s malom četom u krug hrama, zatvorili su hram čim je Antioh ušao: 16 I otvorivši vrata na krovu, bacili su kamenje kao gromove, i udarili kapetana, isjekli ih, odbili im glave i bacili ih onima koji su bili izvana. 17 Blagosloven Bog naš u svemu, koji je predao bezbožnike. 18 Stoga, budući da nam je sada namjera da održavamo očišćenje hrama dvadesetog petog dana u mjesecu Kasleu, smatrali smo potrebnim da vas o tome potvrdimo, kako biste ga i vi održavali, kao praznik sjenica i praznika vatra, koja nam je data kada je Nemija prinio žrtvu, nakon toga je sagradio hram i oltar. 19 Jer kada su naši očevi odvedeni u Perziju, svećenici koji su tada bili pobožni uzeli su tajno oganj oltara i sakrili ga u šupljem mjestu jame bez vode, gdje su ga čuvali, tako da mjesto nije bilo poznato svi muškarci. 20 Sada, nakon mnogo godina, kada se Bogu svidjelo, Nemija je, pošto je poslan od kralja Perzije, poslao

potomstvo onih svećenika koji su ga sakrili u vatru; ali kada su nam rekli, nisu našli vatru, već gustu vodu ; 21 Zatim im zapovjedi da ga izvuku i donesu; a kada su žrtve bile položene, Nemija je naredio sveštenicima da drva i stvari položene poškrope vodom. 22 Kad se to učini, i dođe vrijeme da zasja sunce, koje je prije bilo skriveno u oblaku, zapali se velika vatra, tako da se svi začude. 23 I svećenici su se molili dok je žrtva gutala, kažem, i svećenici, i svi ostali, Jonatan je počeo, a ostali su odgovarali na to, kao što je učinio Nemija. 24 I molitva je bila na ovaj način; Gospode, Gospode Bože, Stvoritelju svega, koji si bojažljiv i jak, i pravedan, i milostiv, i jedini i milostivi Caru, 25 Jedini darodavac svega, jedini pravedni, svemogući i vječni, ti koji izbavljaš Izraela od svake nevolje, i koji si izabrao očeve i posvetio ih: 26 Primi žrtvu za cijeli narod svoj Izrael, i sačuvaj svoj dio i posveti ga. 27 Skupi one koji su raspršeni od nas, izbavi one koji služe među neznabošcima, pogledaj na one koji su prezreni i gnušani, i neka neznabošci znaju da si ti naš Bog. 28 Kaznite one koji nas tlače, i s ponosom nam čine nepravdu. 29 Ponovo posadi svoj narod na svom svetom mjestu, kao što je Mojsije rekao. 30 I svećenici su pjevali psalme zahvalnosti. 31 Sada kada je žrtva bila potrošena, Neemija je naredio da se voda koja je ostala da se izlije na veliko kamenje. 32 Kada je to bilo učinjeno, zapalio se plamen, ali ga je progutala svjetlost koja je sijala s oltara. 33 Dakle, kada je ova stvar bila poznata, rečeno je kralju Perzije da se na mjestu, gdje su odvedeni svećenici sakrili vatru, pojavila voda i da je Nemija njome očistio žrtve. 34 Tada je kralj, ogradivši to mjesto, učinio svetim, nakon što je to pokušao. 35 I kralj je uzeo mnoge darove i dao ih onima kojima je htio zadovoljiti. 36 I Neemias je ovu stvar nazvao Naphtar, što znači da je čišćenje; ali mnogi ljudi to zovu Nefi. POGLAVLJE 2 1 U zapisima se takođe nalazi da je prorok Jeremije naredio onima koji su bili odvedeni da uzmu vatru, kao što je to označeno: 2 I kako im je prorok, davši im zakon, zapovjedio da ne zaborave zapovijesti Gospodnje i da ne griješe u mislima kada vide slike od srebra i zlata, sa svojim ukrasima. 3 I drugim takvim govorima ohrabrivao ih je da im zakon ne odstupi od srca. 4 Takođe je sadržano u istom spisu da je prorok, upozoren od Boga, naredio da šator i kovčeg idu s njim, dok je izlazio na goru, na koju se popeo Mojsije i video nasleđe Božje.

5 I kada je Jeremy došao tamo, pronašao je šuplju pećinu u koju je stavio šator, kovčeg i tamjanski oltar i tako zaustavio vrata. 6 I neki od onih koji su ga slijedili došli su da obilježe put, ali ga nisu mogli pronaći. 7 Što je Jeremy shvatio, okrivio ih je govoreći: Što se tiče tog mjesta, bit će nepoznato sve do vremena kada Bog ponovo okupi svoj narod i primi ih na milost. 8 Tada će im Gospod pokazati ove stvari, i pojaviće se slava Gospodnja, i oblak, kao što je prikazano pod Mojsijem, i kao kada je Salomon želeo da se mesto časno posveti. 9 Takođe je bilo objavljeno da je bio mudar prinio žrtvu posvećenja i završetka hrama. 10 I kao kad se Mojsije pomolio Gospodu, oganj siđe s neba i proždre žrtve; tako se molio i Salomon, i oganj siđe s neba i proždre žrtve paljenice. 11 I Mojsije reče: "Pošto se žrtva za grijeh nije smjela jesti, propala je. 12 Tako je Solomon održao tih osam dana. 13 Iste stvari su također izvještavane u Neemijinim spisima i komentarima; i kako je osnovao biblioteku sakupio djela kraljeva, proroka i Davida i poslanice kraljeva u vezi sa svetim darovima. 14 Na isti način i Juda je sabrao sve ono što je izgubljeno zbog rata koji smo imali, i oni ostaju s nama, 15 Zato, ako vam zatreba, pošaljite neke da vam ih donesu. 16 S obzirom da ćemo tada slaviti očišćenje, pisali smo vam, i dobro ćete činiti ako držite iste dane. 17 Nadamo se također, da je Bog, koji je izbavio sav svoj narod, i dao im svima baštinu, i kraljevstvo, i sveštenstvo, i svetinju, 18 Kao što je obećao u zakonu, uskoro će nam se smilovati i sabrati nas iz svake zemlje pod nebom u sveto mjesto, jer nas je izbavio iz velikih nevolja i očistio mjesto. 19 A što se tiče Jude Makabeja, i njegove braće, i očišćenja velikog hrama, i posvećenja oltara, 20 I ratovi protiv Antioha Epifana i Eupatora njegovog sina, 21 I očigledni znakovi koji su došli s neba onima koji su se ponašali muški u čast svoje judaizma: tako da su, budući da su bili samo mali, pobijedili cijelu zemlju i progonili varvarsko mnoštvo, 22 I ponovo oporavio hram poznat po cijelom svijetu, i oslobodio grad, i podržao zakone koji su padali, a Gospod im je bio milostiv uz svu naklonost: 23 Sve ove stvari, kažem, koje je Jason iz Kirene objavio u pet knjiga, pokušaćemo da ih skratimo u jednom tomu. 24 Jer uzimajući u obzir beskonačan broj i poteškoće koje nailaze na želju da prouče naracije priče, zbog raznolikosti stvari, 25 Pazili smo da oni koji će čitati uživaju, i da oni koji se žele posvetiti pamćenju mogu imati lakoću, i da svi u čije ruke dođe imaju koristi. 26 Stoga nama, koji smo preuzeli na sebe ovaj mučni rad skraćivanja, to nije bilo lako, već stvar znoja i gledanja;

27 Kao što nije lako onome koji priprema gozbu i traži korist od drugih, ipak ćemo zbog zadovoljstva mnogih rado poduzeti ove velike muke; 28 Ostavljajući autoru precizno rukovanje svakim pojedinim, i trudeći se da slijedi pravila skraćenja. 29 Jer kao što se glavni graditelj nove kuće mora brinuti za cijelu zgradu; ali onaj ko se odluči da je postavi i oslika, mora da traži prikladne stvari za njeno ukrašavanje: čak i tako mislim da je kod nas. 30 Stajati na svakoj tački i prelaziti preko stvari u celini, i biti radoznao u pojedinostima, pripada prvom autoru priče: 31 Ali koristiti kratkoću i izbjegavati mnogo truda u radu, treba dati onome ko će napraviti skraćenicu. 32 Ovdje ćemo, dakle, započeti priču: samo dodajući toliko na ono što je rečeno, da je glupo praviti dug prolog, a biti kratak u samoj priči. POGLAVLJE 3 1 Sada kada je sveti grad bio naseljen svim mirom i zakoni su se dobro držali, zbog pobožnosti Prvosveštenika Onije i njegove mržnje prema zlu, 2 Dogodilo se da su čak i sami kraljevi počastili to mjesto i uveličali hram svojim najboljim darovima; 3 Utoliko je Seleuk iz Azije od svojih prihoda snosio sve troškove koji su pripadali služenju žrtava. 4 Ali jedan Šimun iz plemena Benjaminova, koji je bio postavljen za upravitelja hrama, posvađa se s velikim svećenikom zbog nereda u gradu. 5 I kada nije mogao savladati Oniju, doveo ga je do Apolonija, sina Trazejinog, koji je tada bio namjesnik Celosirije i Fenike, 6 I rekao mu da je riznica u Jerusalimu puna beskonačnih suma novca, tako da je mnoštvo njihovog bogatstva, koje se ne odnosi na račun žrtava, nebrojeno i da je sve moguće unijeti u kraljevu ruku. 7 Sada kada je Apolonije došao kralju i pokazao mu novac za koji mu je rečeno, kralj je izabrao Heliodora svog blagajnika i poslao ga sa naredbom da mu donese navedeni novac. 8 Tako je odmah Heliodor krenuo na svoje putovanje; pod bojom posjete gradovima Celosyria i Phenice, ali zaista da ispuni kraljevu svrhu. 9 A kada je došao u Jerusalim i bio je ljubazno primljen od gradskog prvosveštenika, rekao mu je koji su podaci o novcu dali, i rekao zašto je došao, i upitao je li to zaista tako. 10 Tada mu je veliki svećenik rekao da je toliki novac spreman za pomoć udovicama i djeci bez oca: 11 I da je nešto od toga pripadalo Hirkanu sinu Tobijinom, čovjeku od velikog dostojanstva, a ne kako je taj zli Simon krivo obavijestio: ukupna suma je bila četiri stotine talenata srebra i dvije stotine zlata: 12 I da je bilo potpuno nemoguće da se takva zla budu učinjena njima, koji su to počinili svetosti mjesta, i veličanstvenosti i neprikosnovenoj svetosti hrama, poštovanog nad cijelim svijetom.

13 Ali Heliodor je, zbog kraljeve naredbe koju mu je dao, rekao, da se u svakom slučaju mora unijeti u kraljevu riznicu. 14 Tako je na dan koji je odredio ušao da naredi ovu stvar; stoga nije bilo male agonije po cijelom gradu. 15 Ali svećenici, klanjajući se pred oltarom u svojim svećeničkim odjećama, pozvali su u nebo onoga koji je dao zakon o stvarima koje je on držao, da budu sigurno sačuvane za čuvanje onih koji su ih predali. 16 Tada bi onaj ko je prvosveštenika pogledao u lice, ranio njegovo srce, jer njegovo lice i promena boje boje su najavljivali unutrašnju agoniju njegovog uma. 17 Jer čovjek je bio toliko obuzet strahom i užasom tijela, da je onima koji su ga gledali bilo jasno kakvu tugu sada ima u svom srcu. 18 Drugi su hrlili iz svojih kuća na opštu molitvu, jer je to mjesto bilo kao da dođe na prezir. 19 I žene, opasane kostrijetima ispod grudi, obilovaše ulicama, a djevice koje su držane trčale su, neke do kapija, a neke do zidova, a druge su gledale kroz prozore. 20 I svi, držeći svoje ruke prema nebu, molili su se. 21 Tada bi čovjeku bilo žao da vidi kako mnoštvo svih vrsta pada, i strah od velikog svećenika koji je u takvoj agoniji. 22 Zatim su pozvali Svemogućeg Gospodara da stvari koje su povjerene čuva sigurno i sigurno za one koji su ih počinili. 23 Ipak, Heliodor je izvršio ono što je bilo određeno. 24 Sada, dok je bio tamo, sa svojom stražom oko riznice, Gospodar duhova i Princ svake moći, izazva veliko priviđenje, tako da su svi koji su se umislili da uđu s njim bili zapanjeni Božjom moći, i onesvijestili su se i bili jako uplašeni. 25 Jer im se ukaza konj sa strašnim jahačem na sebi, ukrašen vrlo lijepim pokrivačem, i on je žestoko potrčao i udario Heliodora prednjim nogama, i činilo se da je onaj koji je sjedio na konju imao potpunu ormu zlato. 26 Štaviše, pred njim su se pojavila još dva mladića, istaknuta po snazi, izvrsne ljepote i lijepe odjeće, koji su stajali uz njega s obje strane; i neprestano ga bičevao i mnogo mu ranjavao. 27 I Heliodor je iznenada pao na zemlju i bio je obavijen velikom tamom; ali oni koji su bili s njim podigoše ga i metnu u nosiljku. 28 Tako su ga, koji je nedavno došao s velikim vozom i sa svom svojom stražom u spomenutu riznicu, izvršili, ne mogavši si pomoći svojim oružjem; i očito su priznali moć Božju. 29 Jer je on rukom Božjom bio oboren i ležao bez riječi bez svake nade u život. 30 Ali oni su hvalili Gospoda, koji je čudesno počastio svoje mesto: za hram; koji je malo prije bio pun straha i nevolje, kada se Svemogući Gospodar pojavio, bio je ispunjen radošću i veseljem. 31 Tada su neki od Heliodorovih prijatelja odmah molili Oniju, da pozove Svevišnjeg da mu podari život, koji je ležao spreman da se odrekne duha. 32 Tako je prvosveštenik, sumnjajući da kralj ne shvati da su Jevreji počinili neku izdaju Heliodoru, prinio žrtvu za zdravlje čovjeka.

33 Dok je prvosveštenik vršio pomirenje, pojaviše se isti mladići u istoj odjeći i stadoše pored Heliodora, govoreći: Podijeli veliku zahvalnost Prvosvešteniku Oniji, jer ti je Gospod za njega darovao život. 34 I videći da si bičevan s neba, objavi svim ljudima moćnu silu Božju. I kada su izgovorili ove riječi, više se nisu pojavljivali. 35 Tako se Heliodor, nakon što je prinio žrtvu Gospodu i dao velike zavjete onome koji mu je spasio život, i pozdravio Oniju, vratio sa svojom vojskom kralju. 36 Tada je posvjedočio svim ljudima djela velikog Boga, koja je vidio svojim očima. 37 A kada je kralj Heliodor, koji bi mogao biti sposoban čovjek da ga još jednom pošalje u Jerusalim, rekao je: 38 Ako imaš nekog neprijatelja ili izdajnika, pošalji ga tamo, i dobro ćeš ga primiti bičevanog, ako pobjegne svojim životom: jer na tom mjestu, bez sumnje; postoji posebna Božja moć. 39 Jer onaj koji prebiva na nebu ima svoje oko na tom mjestu i brani ga; i on tuče i uništava one koji dolaze da ga povrijede. 40 I stvari koje se tiču Heliodora i čuvanja riznice, ispale su na ovu vrstu. POGLAVLJE 4 1 Ovaj Simon, o kome smo ranije govorili, pošto je bio izdajica novca i svoje zemlje, oklevetao je Oniju, kao da je uplašio Heliodora i da je činio ova zla. 2 Zbog toga je bio hrabar da ga nazove izdajnikom, koji je zaslužio dobro od grada, i omeđivao svoju naciju, i bio je tako revnosan za zakone. 3 Ali kada je njihova mržnja otišla tako daleko, da je jedno od Simonovih frakcija izvršeno ubistvo, 4 Onija videći opasnost ove svađe i da je Apolonije, kao namjesnik Celosirije i Fenike, razbjesnio i povećao Simonovu zlobu, 5 Otišao je kralju, ne da bi optužio svoje sunarodnjake, nego tražeći dobro svih, javnih i privatnih: 6 Jer je uvideo da je nemoguće da država ostane tiha, a Simon je ostavio svoju ludost, osim ako kralj nije pogledao na to. 7 Ali nakon Seleukove smrti, kada je Antioh, zvani Epifan, preuzeo kraljevstvo, Jason, Onijin brat, podmuklo je radio da bude prvosveštenik, 8 Obećavši kralju zagovorom trista i šezdeset talenata srebra i drugog prihoda osamdeset talenata. 9 Osim toga, obećao je da će dodijeliti još sto pedeset, ako bude imao dozvolu da mu postavi mjesto za vježbanje i za obuku mladih na način pogana, i da ih upiše u Jerusalemu uz ime Antiohijana. 10 Kada je kralj dao, i kada je dobio u svoje ruke vlast, odmah je doveo svoju naciju na grčki način. 11 I kraljevske povlastice koje je Židovima dao u posebnoj naklonosti preko Jovana, Eupolemovog oca, koji je otišao kao ambasador u Rim za prijateljstvo i pomoć, on je oduzeo; i srušivši vlade koje su bile po zakonu, podigao je nove običaje protiv zakona:

12 Jer on je rado sagradio mjesto za vježbanje ispod same kule, a glavne mladiće je podredio sebi i natjerao ih da nose šešire. 13 Takav je bio vrhunac grčke mode i porast poganskih manira, kroz neizmjernu profanost Jasona, tog bezbožnog bijednika, a nijednog prvosveštenika; 14 Da svećenici više nisu imali hrabrosti da više služe na oltaru, nego su prezirući hram i zanemarujući žrtve, požurili da budu sudionici nezakonitog davanja u mjestu vježbanja, nakon što ih je pozvala igra Discusa; 15 Ne postavljajući po časti svojih očeva, već najviše voleći slavu Grka. 16 Zbog čega ih je snašla teška nesreća: jer su ih imali za svoje neprijatelje i osvetnike, čiji su običaj tako ozbiljno slijedili, i kojima su željeli biti slični u svemu. 17 Jer nije lako činiti zlo protiv zakona Božjih; ali vrijeme koje slijedi to će objaviti. 18 A kad se divljač koja se upotrebljavala svake godine vjere čuvala u Tiru, a kralj je bio prisutan, 19 Ovaj nemilosrdni Jason poslao je posebne glasnike iz Jerusalima, koji su bili Antiohijci, da odnesu trista drahma srebra na Herkulovu žrtvu, za koje su čak ni njegovi nosioci smatrali prikladnim da ne pridaju žrtvu, jer nije bilo zgodno, već da se rezervisano za druge troškove. 20 Ovaj novac je tada, u odnosu na pošiljaoca, bio određen za Herkulovu žrtvu; ali je zbog nosilaca bio upotrijebljen za izradu galija. 21 A kada je Apolonije, sin Menestejev, poslan u Egipat na krunisanje kralja Ptolemeja Filometora, Antioh je, shvaćajući da nije dobro pogođen njegovim poslovima, pobrinuo se za svoju sigurnost; nakon čega je došao u Jopu, a odatle u Jerusalim : 22 Gdje je bio časno primljen od Jasona i grada, i doveden sa upaljenom bakljom i uz velike povike; i tako je poslije otišao sa svojom četom u Fenikiju. 23 Tri godine kasnije Jason je poslao Menelaja, spomenutog Simonovog brata, da odnese novac kralju i da ga napomene o određenim neophodnim stvarima. 24 Ali, doveden u prisutnost kralja, kada ga je uveličao zbog veličanstvenog izgleda njegove moći, dobio je sveštenstvo za sebe, prinoseći više od Jasona za tri stotine talanata srebra. 25 Tako je došao s kraljevim mandatom, ne donoseći ništa dostojno visokog svećenstva, ali je imao bijes okrutnog tiranina i bijes divlje zvijeri. 26 Tada je Jason, koji je potkopao svog rođenog brata, podrivajući ga od strane drugog, bio primoran da pobjegne u zemlju Amonaca. 27 Tako je Menelaj dobio kneževinu; ali što se tiče novca koji je obećao kralju, on nije dobro naručio za njega, iako je Sostratis, vladar zamka, to zahtijevao: 28 Jer njemu je pripadalo sakupljanje carina. Zbog toga su oboje pozvani pred kralja. 29 Sada je Menelaj ostavio svog brata Lisimaha umjesto njega u sveštenstvu; a Sostrat je napustio Krata, koji je bio guverner Kiprana. 30 Dok su se te stvari događale, oni iz Tarza i Malosa podigli su ustanak, jer su bili dani kraljevoj konkubini, zvanoj Antiohus.

31 Tada je došao kralj u svoj žurbi da smiri stvari, ostavljajući Andronika, čovjeka na vlasti, za svog zamjenika. 32 A Menelaj je, pretpostavljajući da je dobio zgodno vrijeme, ukrao određene zlatne posude iz hrama, i neke od njih dao Androniku, a neke je prodao Tiru i okolnim gradovima. 33 Kada je Onija saznao za sigurno, prekorio ga je i povukao se u svetište u Dafni, koje se nalazi kod Antiohije. 34 Zbog toga se Menelaj, rastavljajući Andronika, molio da uzme Oniju u svoje ruke; koji je na to nagovoren i došavši na prijevaru k Oniji, dade mu desnu ruku uz zakletve; i premda ga je on osumnjičio, ipak ga je nagovorio da izađe iz svetinje: koga je on odmah zatvorio bez obzira na pravdu. 35 Zbog toga su ne samo Židovi, nego i mnogi drugi narodi, bili jako ogorčeni i bili su jako ožalošćeni zbog nepravednog ubistva tog čovjeka. 36 A kada je kralj ponovo došao iz mjesta oko Kilikije, Židovi koji su bili u gradu, kao i neki od Grka koji su se također gnušali te činjenice, žalili su se jer je Onija ubijen bez razloga. 37 Stoga je Antiohu bilo od srca žao, sažalio se i zaplakao zbog trezvenog i skromnog ponašanja onoga koji je bio mrtav. 38 I zapalivši se gnjevom, on odmah uze Androniku njegovu purpur, i razdera mu odjeću, i povede ga kroz cijeli grad do samog mjesta, gdje je počinio bezbožništvo protiv Onije, ondje je ubio prokletog ubicu. Tako ga je Gospod nagradio za kaznu, kako je i zaslužio. 39 A kada je Lisimah počinio mnoga svetogrđa u gradu uz Menelajev pristanak, a plodovi toga bili su rašireni, mnoštvo se okupilo protiv Lisimaha, a mnoge zlatne posude su već bile odnesene. 40 Nakon što su se obični ljudi podigli i bili ispunjeni bijesom, Lisimah je naoružao oko tri hiljade ljudi i počeo prvi da nudi nasilje; jedan Auran je vođa, čovjek daleko u godinama i ništa manje u ludosti. 41 Oni su tada vidjeli pokušaj Lisimaha, neki od njih su uhvatili kamenje, neki toljage, drugi su uzimali šake prašine, koja im je bila pri ruci, bacili su ih sve zajedno na Lisimaha i one koji su na njih pali. 42 Tako su mnoge od njih ranili, a neke pobili na zemlju, i sve su ih natjerali da pobjegnu; a što se tiče samog crkvenog pljačkaša, njega su ubili pored riznice. 43 Zbog toga je protiv Menelaja podignuta optužba. 44 Sada kada je kralj došao u Tirus, trojica ljudi koji su bili poslani iz senata izlagali su se pred njim: 45 Ali Menelaj, koji je sada osuđen, obećao je Ptolemeju, Dorimenovom sinu, da će mu dati mnogo novca, ako umiri kralja prema njemu. 46 Nakon čega je Ptolemej odveo kralja u stranu u neku galeriju, takoreći da uzme zrak, doveo ga je do drugog mišljenja: 47 Utoliko što je Menelaja oslobodio optužbi, koji je unatoč tome bio uzrok svih nestašluka: i one jadne ljude, koji bi, da su rekli svoju stvar, da, pred Skitima, trebali biti osuđeni nevini, osudio ih je na smrt .

48 Tako su oni koji su pratili stvar za grad, i za ljude, i za svete posude, ubrzo pretrpjeli nepravednu kaznu. 49 Zbog toga su čak i oni iz Tira, ganuti mržnjom prema tom opakom djelu, učinili da budu časno sahranjeni. 50 I tako je zahvaljujući pohlepi onih koji su imali moć Menelaj ostao još uvijek na vlasti, povećavajući se u zlobi i bivajući veliki izdajnik građana. POGLAVLJE 5 1 Otprilike u isto vrijeme Antioh je pripremio svoje drugo putovanje u Egipat: 2 I onda se dogodilo, da su se kroz cijeli grad, skoro četrdeset dana, vidjeli konjanici koji jure po zraku, u zlatnoj tkanini, i naoružani kopljima, kao četa vojnika, 3 I trupe konjanika u nizu, susrećući se i trčeći jedni protiv drugih, s podrhtavanjem štitova i mnoštvom štuka, i izvlačenjem mačeva, i bacanjem strelica, i blještavim zlatnim ukrasima, i orama svih vrsta. 4 Zato se svaki čovjek molio da se to ukazanje pretvori u dobro. 5 Sada kada su se pojavile lažne glasine, kao da je Antioh mrtav, Jason je uzeo najmanje hiljadu ljudi i iznenada je izvršio napad na grad; a oni koji su bili na zidinama su vraćeni i grad konačno zauzet, Menelaj je pobegao u zamak: 6 Ali Jason je bez milosti ubijao svoje vlastite građane, ne misleći da bi za njega bio najnesrećniji dan da dobije dan svog naroda; ali misleći da su oni bili njegovi neprijatelji, a ne njegovi zemljaci, koje je pokorio. 7 Ipak, zbog svega toga nije dobio kneževinu, nego je na kraju primio sramotu za nagradu za svoju izdaju i ponovo pobjegao u zemlju Amonaca. 8 Na kraju je, dakle, imao nesretan povratak, budući da je optužen pred Aretom, arapskim kraljem, bježeći iz grada u grad, gonjen od svih ljudi, omražen kao ostavilac zakona i bio je odvratan kao otvoreni neprijatelj svoju zemlju i sunarodnike, bio je izbačen u Egipat. 9 Tako je onaj koji je mnoge protjerao iz njihove zemlje poginuo u tuđoj zemlji, povukavši se kod Lakedemonaca, i misleći tamo da nađe pomoć zbog svog roda: 10 A onaj koji je izbacio mnoge nepokopane nije imao za njim da oplakuje, niti bilo kakve svečane sahrane, niti grob sa svojim očevima. 11 A kada je ovo što je učinjeno došlo do kraljevih kola, on je pomislio da se Judeja pobunila; nakon čega je u bijesnom umu otišao iz Egipta, zauzeo je grad silom oružja, 12 I naredio je svojim ratnicima da ne poštede one koje su sreli, i da ubijaju one koji se popnu na kuće. 13 Tako je bilo ubijanja mladih i starih, odvajanja muškaraca, žena i djece, ubijanja djevica i dojenčadi. 14 I uništeno je u roku od tri čitava dana četirideset hiljada, od kojih je četrdeset hiljada ubijeno u sukobu; i ništa manje prodato nego ubijeno. 15 Ipak, nije bio zadovoljan s tim, nego se usudio da ode u najsvetiji hram svega svijeta; Menelaj, taj izdajnik zakona i svoje zemlje, koji mu je bio vodič:

16 I uzevši svete posude prljavim rukama, i skranim rukama srušivši stvari koje su drugi kraljevi posvetili za uvećanje i slavu i čast mjesta, dade ih. 17 Antioh je bio toliko ohol na umu da nije pomislio da se Gospod neko vrijeme ljutio na grijehe onih koji su živjeli u gradu, te stoga njegovo oko nije bilo na tom mjestu. 18 Jer da nisu ranije bili umotani u mnoge grijehe, ovaj čovjek, čim je došao, odmah bi bio bičevan i vraćen od svoje drskosti, kao što je bio Heliodor, koga je kralj Seleuk poslao da pogleda riznicu. 19 Ipak, Bog nije izabrao ljude radi mjesta, nego mjesta daleko radi ljudi. 20 I stoga je samo mjesto, koje je s njima bilo dio nedaće koja se dogodila s nacijom, kasnije komuniciralo u blagodatima poslanim od Gospodina: i kao što je napušteno u gnjevu Svemogućeg, tako opet, veliki Gospodin pomireno, postavljeno je sa svom slavom. 21 Dakle, kada je Antioh iznio iz hrama hiljadu i osam stotina talenata, u žurbi je otišao u Antiohiju, kloneći u svom ponosu da zemlju učini plovnom, a more prohodnim pješice: takva je bila oholost njegova uma. 22 I ostavio je namjesnike da uznemiruju narod: u Jeruzalemu, Filip, za svoju zemlju Frigijac, i za manire varvarskije od onoga koji ga je tamo postavio; 23 A u Garizimu Andronik; a osim toga, Menelaj, koji je gori od svih ostalih držao tešku ruku nad građanima, imajući zlobnu um protiv svojih sunarodnika Jevreja. 24 Poslao je i tog odvratnog kolovođu Apolonija s vojskom od dvadeset i dvije hiljade, zapovjedivši mu da pobije sve one koji su bili u najboljim godinama i da proda žene i mlađe: 25 Koji je došavši u Jeruzalem i pretvarajući se da je mir, zadržao do svetog dana subote, kada je uzeo Židove koji su slavili sveti dan, zapovjedio je svojim ljudima da se naoružaju. 26 I tako je pobio sve one koji su otišli na proslavu subote, a trčeći kroz grad s oružjem pobio je veliko mnoštvo. 27 Ali Juda Makabej s još devetoro, ili otprilike, povukao se u pustinju i živio u planinama na način zvijeri, sa svojim društvom, koji su se neprestano hranili biljem, da ne bi bili dionici onečišćenja. POGLAVLJE 6 1 Nedugo nakon toga, kralj je poslao starca iz Atene da prisili Židove da odstupe od zakona svojih očeva i da ne žive po zakonima Božjim: 2 I zaprljati i hram u Jeruzalemu, i nazvati ga hramom Jupitera Olimpijskog; i to u Garizimu, Jupitera, Branitelja stranaca, kao što su željeli koji su stanovali na tom mjestu. 3 Dolazak ove nestašluke bio je bolan i mučan za ljude: 4 Jer je hram bio pun nereda i veselja od strane neznabožaca, koji su se zabavljali sa bludnicama i imali posla sa ženama u obilasku svetih mjesta, a osim toga unosili su stvari koje nisu bile dozvoljene. 5 I žrtvenik je bio ispunjen skranim stvarima, što zakon zabranjuje.

6 Niti je čovjeku bilo dopušteno da drži subotnje dane ili drevne postove, niti da se uopće izjašnjava da je Židov. 7 I na dan kraljevog rođenja svakog su mjeseca zbog gorke prisile dovođeni da jedu od žrtava; a kada je Bahusov post održan, Jevreji su bili primorani da idu u procesiji do Bahusa, noseći bršljan. 8 Štaviše, izišao je dekret u susjedne gradove pogana, po Ptolemejevom prijedlogu, protiv Židova, da se pridržavaju istog načina i da budu dionici njihovih žrtava: 9 I ko ne želi da se prilagodi manirima neznabožaca, treba da bude ubijen. Tada bi čovjek mogao vidjeti sadašnju bijedu. 10 Jer su dovedene dvije žene koje su obrezale svoju djecu; koga su, kada su otvoreno vodili po gradu, dok su im bebe pružale grudi, bacile ih naglavačke sa zida. 11 A drugi, koji su potrčali u obližnje pećine, da bi tajno održavali subotnji dan, otkrio ih je Filip, svi su zajedno spaljeni, jer su se savjesli da pomognu sebi za čast najsvetijeg dana. 12 Sada molim one koji čitaju ovu knjigu, da se ne obeshrabre zbog ovih nesreća, već da procijene da te kazne nisu za uništenje, već za kažnjavanje našeg naroda. 13 Jer to je znak njegove velike dobrote, kada se zli ne trpe dugo, nego odmah kažnjavaju. 14 Jer ne kao s drugim narodima, koje Gospod strpljivo odbija da kazni, dok ne dođu do punine svojih grijeha, tako postupa s nama, 15 Da nam se ne bi osvetio, došavši do vrhunca grijeha. 16 I stoga on nikada ne povlači svoju milost od nas: i iako kažnjava nevoljom, on nikada ne napušta svoj narod. 17 Ali neka nam ovo što smo rekli bude upozorenje. A sada ćemo doći do izjašnjavanja stvari u nekoliko riječi. 18 Eleazar, jedan od glavnih književnika, star čovjek, dobrog lica, bio je prisiljen da otvori svoja usta i da jede svinjsko meso. 19 Ali on je, odabravši radije umrijeti slavno, nego živjeti ukaljan takvom gadošću, ispljunuo je i sam došao na muku, 20 Kako je trebalo da dođu, koji su odlučni da se suprotstave takvim stvarima, što nije dozvoljeno da se okusi ljubav prema životu. 21 Ali oni koji su bili zaduženi za tu opaku gozbu, zbog starog poznanstva koje su imali s tim čovjekom, maknuvši ga na stranu, zamolili su ga da donese meso od svoje opskrbe, kakvo mu je bilo dopušteno koristiti, i učini kao da jeo meso uzeto sa žrtve koju je naredio kralj; 22 Da se na taj način izbavi od smrti, i da staro prijateljstvo s njima nađe naklonost. 23 Ali on je počeo diskretno razmatrati, i kako su postale njegove godine, i izvrsnost njegovih davnih godina, i čast njegove sijede glave, na koju je došlo, i svoje najpoštenije obrazovanje od djeteta, ili bolje rečeno, sveti zakon donesen i dao od Boga: stoga je odgovorio u skladu s tim, i zaželio ih da ga odmah pošalju u grob. 24 Jer ne dolikuje nam godina, rekao je on, da se na bilo koji način lažiramo, zbog čega bi mnogi mladi ljudi

mogli pomisliti da je Eleazar, koji ima sedamdeset godina i deset, sada otišao u čudnu vjeru; 25 I tako bi oni zbog mog licemjerja i želje da žive malo vremena i trenutak duže, trebali biti prevareni od mene, i ja dobijem mrlju na svojoj starosti, i učinim je odvratnom. 26 Jer, iako bih za sada bio izbačen od ljudske kazne, ipak ne bih izbjegao ruku Svemogućeg, ni živ ni mrtav. 27 Zato ću sada, muški mijenjajući ovaj život, pokazati sebi kakav zahtijevaju moje godine, 28 I ostavite značajan primjer onima koji su mladi da umru voljno i hrabro za časne i svete zakone. I kad je rekao ove riječi, odmah je otišao na muku: 29 Oni koji su ga vodili mijenjaju dobru volju malo prije su ga iznijeli u mržnju, jer su navedeni govori proizašli, kako su mislili, iz očajnog uma. 30 Ali kada je bio spreman da umre s ranama, zastenjao je i rekao: Jasno je Gospodu da ima sveto znanje, da iako sam mogao biti izbavljen od smrti, sada trpim bolove u tijelu premlaćivanjem : ali u duši sam zadovoljan da trpim ove stvari, jer ga se bojim. 31 I tako je ovaj čovjek umro, ostavljajući svoju smrt za primjer plemenite hrabrosti i spomen na vrline, ne samo mladićima, već cijelom svom narodu. POGLAVLJE 7 1 Dogodilo se i da je sedam braće sa svojom majkom uzeto, i prisiljeno od kralja protiv zakona da okuse svinjsko meso, i mučeni bičevima i bičevima. 2 Ali jedan od onih koji su prvi progovorili, reče ovako: "Šta bi od nas tražio ili saznao?" spremni smo da umremo, radije nego da prekršimo zakone naših očeva. 3 Tada je kralj, razbješnjen, naredio da se zagriju tiganji i kotlovi: 4 Što se odmah zagrijalo, naredio je da se odsječe jezik onome koji je prvi progovorio i da se odsjeku krajnji dijelovi njegovog tijela, dok su ostala njegova braća i njegova majka gledali. 5 Sada kada je tako osakaćen u svim svojim udovima, naredio je da ga, pošto je još živ, privedu vatri i ispeku u tavi; a kako se para iz tiganja dovoljno raspršila, pozvali su jednog drugi sa majkom da muško umre, govoreći ovako, 6 Gospod Bog gleda na nas, i zaista ima utjehu u nama, kao što je Mojsije u svojoj pjesmi, koja je svjedočila na njihovim licima, objavio, govoreći: I utješit će se u svojim slugama. 7 Dakle, kada je prvi bio mrtav nakon ovog broja, donijeli su drugog da mu naprave rugalicu; i kada su mu skinuli kožu glave s kosom, upitali su ga: Hoćeš li jesti prije nego što budeš kažnjen svaki član tvoga tijela? 8 Ali on je odgovorio na svom jeziku i rekao: Ne. Zbog toga je primio i sljedeću muku po redu, kao što je prethodna. 9 I kada je bio na posljednjem dahtanju, rekao je: Ti nas kao bijes vodiš iz ovog sadašnjeg života, ali će nas Kralj svijeta, koji smo umrli za njegove zakone, podići u život vječni.

10 Poslije njega je bio treći napravljen podsmjehom: i kada je bio zatražen, isplazio je jezik, i to ubrzo, muški ispruživši ruke. 11 I hrabro reče: Ovo sam imao s neba; i zbog njegovih zakona ih prezirem; i od njega se nadam da ću ih ponovo dobiti. 12 Utoliko su se kralj i oni koji su bili s njim začudili mladićevoj hrabrosti, jer on ništa nije gledao na bolove. 13 Sada kada je i ovaj čovjek bio mrtav, oni su mučili i kvarili četvrtog na sličan način. 14 Dakle, kada je bio spreman umrijeti, rekao je ovako: „Dobro je, kad su ga ljudi usmrtili, tražiti nadu od Boga da ga on ponovo uskrsne; što se tiče tebe, nećeš imati uskrsnuća u život. 15 Poslije su doveli i petog i izmrcvarili ga. 16 Tada pogleda kralja i reče: Ti imaš vlast nad ljudima, ti si pokvaren, radiš što hoćeš; ipak nemojte misliti da je naš narod napušten od Boga; 17 Ali ostani malo i gledaj njegovu veliku moć, kako će mučiti tebe i tvoje potomstvo. 18 Poslije njega dovedoše i šestog, koji je bio spreman umrijeti, rekao je: "Ne varajte se bez razloga, jer to trpimo sami za sebe, jer smo sagriješili Bogu svome; zato su nam se čudesne stvari učinile." 19 Ali nemoj misliti, koji se u rukama boriš protiv Boga, da ćeš pobjeći nekažnjen. 20 Ali majka je iznad svega bila čudesna i dostojna časne uspomene: jer kada je videla svojih sedam sinova ubijenih u roku od jednog dana, nosila je to s dobrom hrabrošću, zbog nade koju je imala u Gospoda. 21 Da, svakoga je poticala na svom jeziku, ispunjena hrabrim duhom; i uzburkavši svoje ženske misli muževnim stomakom, reče im: 22 Ne mogu reći kako ste došli u moju utrobu: jer ja vam nisam dao dah ni život, niti sam ja stvorio udove svakoga od vas; 23 Ali nesumnjivo će vam Stvoritelj svijeta, koji je stvorio naraštaj čovjeka i otkrio početak svega, svojom milošću ponovo dati dah i život, jer sada sami sebe ne smatrate njegovim zakonima. sake. 24 A Antioh, misleći da je prezren i da je sumnjao da je riječ o prijekornom govoru, dok je najmlađi još bio živ, ne samo da ga je ohrabrivao riječima, već ga je i zakletvama uvjeravao da će ga učiniti i bogatim i sretnim. čovjek, kad bi se odvratio od zakona svojih očeva; i da će ga uzeti za prijatelja i povjeriti mu poslove. 25 Ali kada ga mladić ni u kom slučaju nije htio poslušati, kralj je pozvao svoju majku i zamolio je da savjetuje mladića da mu spasi život. 26 I kada ju je ohrabrio mnogim riječima, obećala mu je da će savjetovati svog sina. 27 Ali ona mu se klanjajući, smijući se okrutnog tiranina na prezir, govorila na svom seoskom jeziku na ovaj način; O sine moj, smiluj se meni što sam te rodila devet mjeseci u svojoj utrobi, i dala ti takve tri godine, i nahranila te, i odgojila te do ovog doba, i izdržala nevolje obrazovanja.

28 Molim te, sine moj, pogledaj nebo i zemlju, i sve što je na njima, i smatraj da ih je Bog stvorio od stvari koje nisu bile; i tako je i čovečanstvo stvoreno na sličan način. 29 Ne boj se ovog mučitelja, nego, pošto si dostojan svoje braće, uzmi svoju smrt da te opet primim u milosti prema tvojoj braći. 30 Dok je ona još govorila ove riječi, mladić reče: Koga čekate? Neću poslušati kraljevu zapovest, ali ću poslušati zapovest zakona koji je našim ocima dao Mojsije. 31 I ti, koji si bio autor svih nereda protiv Jevreja, nećeš pobjeći od Božjih ruku. 32 Jer mi patimo zbog svojih grijeha. 33 I premda se živi Gospodin malo naljuti na nas zbog našeg kažnjavanja i ispravljanja, ipak će opet biti u jedno sa svojim slugama. 34 Ali ti, o bezbožniče, i od svih ostalih najzlijih, ne budi uzdignut bez razloga, niti se nadimaj nesigurnim nadama, dižući ruku svoju na sluge Božije: 35 Jer još nisi izbjegao sud Svemogućeg Boga, koji sve vidi. 36 Jer naša braća, koja su sada pretrpjela kratku bol, mrtva su pod Božjim savezom vječnog života; ali ti ćeš, po sudu Božijem, primiti pravednu kaznu za svoju oholost. 37 Ali ja, kao moja braća, prinosim svoje tijelo i život za zakone naših otaca, moleći Boga da brzo bude milostiv prema našem narodu; i da mukama i pošastima priznaš, da je on jedini Bog; 38 I da u meni i mojoj braći prestane gnjev Svemogućeg, koji je pravedno navučen na naš narod. 39 Nego što je kralj bio u bijesu, predao mu je gore od svih ostalih, i teško je shvatio da mu se rugaju. 40 Tako je ovaj čovjek umro neokaljan, i potpuno se uzdao u Gospoda. 41 Najzad nakon sinova umrla je majka. 42 Neka ovo bude dovoljno da sam govorio o idolopokloničkim gozbama i ekstremnim mučenjima. POGLAVLJE 8 1 Tada Juda Makabej i oni koji su bili s njim otidoše tajno u gradove, sazvaše svoje rođake i povede k sebi sve one koji su ostali u židovskoj vjeri i okupiše oko šest hiljada ljudi. 2 I pozvali su Gospoda da pogleda narod koji je bio zgažen od svih; i takođe sažaljevati hram oskrnavljen od bezbožnih ljudi; 3 I da bi se sažalio nad gradom, oštećenim i spreman da se izjednači sa zemljom; i čuj krv koja mu je vapila, 4 I sjetite se opakog klanja bezazlene dojenčadi i huli na njegovo ime; i da će pokazati svoju mržnju protiv zlih. 5 Sada kada je Makabej imao svoje društvo oko sebe, neznabošci mu se nisu mogli oduprijeti: jer se gnjev Gospodnji pretvorio u milost. 6 Zato je došao nesvesno, palio gradove i gradove, i uzeo u svoje ruke najpovoljnija mesta, i savladao i bacio u bijeg ne mali broj svojih neprijatelja. 7 Ali posebno je iskoristio noć za takve potajne pokušaje, tako da je plod njegove svetosti bio raširen posvuda.

8 Dakle, kada je Filip vidio da se ovaj čovjek malo i malo povećava i da stvari s njim napreduju sve više i više, pisao je Ptolemeju, guverneru Celosirije i Fenike, da pruži još više pomoći u kraljevim poslovima. 9 Tada ga je odmah izabravši Nikanora, sina Patrokla, jednog od svojih posebnih prijatelja, poslao s najmanje dvadeset hiljada svih naroda pod sobom, da iskorijeni čitav naraštaj Židova; a s njim se pridružio i Gorgiji, kapetanu, koji je u ratnim pitanjima imao veliko iskustvo. 10 Tako se Nikanor obavezao da zaradi zarobljenih Jevreja toliko novca koliko bi trebalo da plati danak od dve hiljade talenata, koji je kralj trebao platiti Rimljanima. 11 Zato je odmah poslao u gradove na morskoj obali, objavljujući prodaju zarobljenih Židova i obećavajući da će imati šezdeset i deset tijela za jedan talenat, ne očekujući osvetu koja će ga slijediti od Svemogućeg Boga. 12 Sada kada su Judi donijeli vijest o Nikanorovom dolasku, a on je prenio onima koji su bili s njim da je vojska blizu, 13 Oni koji su se bojali i nisu vjerovali u pravdu Božju, pobjegli su i odvezli se. 14 Drugi su prodali sve što im je ostalo, a uz to su molili Gospoda da ih izbavi, prodao ih je zli Nikanor prije nego što su se sastali: 15 I ako ne radi njih samih, već zbog saveza koje je sklopio s njihovim ocima, i radi njegovog svetog i slavnog imena, kojim su bili pozvani. 16 Tako je Makabej sazvao svoje ljude na broj od šest hiljada, i potaknuo ih da ih ne obuzima strah od neprijatelja, niti da se boje velikog mnoštva neznabožaca, koji su se nepravedno suprotstavili njima; ali da se borim muški, 17 I da im pred oči stave ozljedu koju su nepravedno nanijeli svetom mjestu, i okrutno rukovanje gradom, od čega su se rugali, kao i oduzimanje vlasti svojih predaka: 18 Jer oni, reče on, vjeruju u svoje oružje i odvažnost; ali naše povjerenje je u Svemogućeg koji na mig može zbaciti i one koji dolaze protiv nas, kao i cijeli svijet. 19 Štaviše, ispričao im je kakvu su pomoć pronašli njihovi preci i kako su izbavljeni, kada je pod Senaheribom stradalo stotinu i sedamdeset i pet hiljada. 20 I rekao im je za bitku koju su imali u Babilonu s Galaćanima, kako su došli samo osam hiljada u posao, sa četiri hiljade Makedonaca, i da su Makedonci zbunjeni, osam hiljada uništili stotinu dvadeset hiljada zbog pomoći koju su imali s neba, i tako dobili veliki plijen. 21 Kad ih je ovim riječima učinio odvažnim i spremnim na smrt za zakon i zemlju, podijelio je svoju vojsku na četiri dijela; 22 I spoji sa sobom svoju vlastitu braću, vođe svake družine, a to su Simon, Josip i Jonatan, dajući svakom po tisuću i pet stotina ljudi. 23 Također je odredio Eleazara da čita svetu knjigu; i kada im je dao ovu riječ: Pomoć Božja; sam vodi prvi bend,

24 I uz pomoć Svemogućeg pobili su preko devet hiljada svojih neprijatelja, i ranili i osakatili veći dio Nikanorove vojske, i tako sve bacili u bijeg; 25 I uzeše njihov novac koji je došao da ih kupi, i potjeraše ih daleko; ali u nedostatku vremena vratiše se. 26 Jer to je bio dan prije subote, i zato ih više nisu htjeli progoniti. 27 Dakle, kada su sakupili svoje oklope i opljačkali svoje neprijatelje, zaokupili su se oko subote, prinoseći veliku hvalu i zahvalnost Gospodu, koji ih je sačuvao do toga dana, što je bio početak milosti koja se nad njima širila. 28 A poslije subote, kada su dali dio plijena sakateima, udovicama i siročadi, ostatak su podijelili među sobom i svojim slugama. 29 Kada je to bilo učinjeno, i uputili su zajedničku molitvu, molili su milosrdnog Gospodina da se zauvijek pomire sa svojim slugama. 30 Štaviše od onih koji su bili s Timotejem i Bakidom, koji su se borili protiv njih, pobili su preko dvadeset hiljada, i vrlo lako dobili visoke i jake strane, i podijelili među sobom još mnogo plijena, i napravili osakaćene, siročad, udovice, da, a i stari, jednaki sebi u plijeni. 31 I kada su sakupili svoje oružje, sve su ih pažljivo posložili na prikladna mjesta, a ostatak plijena odnijeli su u Jeruzalem. 32 Ubili su i Filarha, tog zlog čoveka, koji je bio sa Timotejem, i koji je na mnogo načina naljutio Jevreje. 33 Nadalje, u vrijeme dok su slavili praznik pobjede u svojoj zemlji spalili su Kalistena, koji je zapalio sveta vrata, koji je pobjegao u malu kućicu; i tako je dobio nagradu za svoju zloću. 34 Što se tiče onog najnemilostivijeg Nikanora, koji je doveo hiljadu trgovaca da kupe Jevreje, 35 On je uz pomoć Gospoda oboren od njih, o kojima je najmanje računao; i skinuvši svoju slavnu odeću i ispraznivši svoju četu, došao je kao odbegli sluga kroz sredinu u Antiohiju s velikom sramotom, jer je njegova vojska bila uništena. 36 Tako je on, koji je uzeo na sebe da naplati Rimljanima njihov danak kroz zarobljenike u Jerusalimu, rekao u inostranstvu, da Židovi imaju Boga da se bore za njih, pa stoga ne mogu biti povrijeđeni, jer su slijedili zakone koji dao im je. POGLAVLJE 9 1 Otprilike u to vrijeme Antioh je s sramotom izašao iz zemlje Perzije 2 Jer je ušao u grad zvani Persepolis, i krenuo da opljačka hram i da zadrži grad; nakon čega ih je mnoštvo koje je trčalo da se brani svojim oružjem bacilo u bijeg; i tako se dogodilo, da se Antioh, koji je bježao od stanovnika, vratio posramljen. 3 A kada je došao u Ekbatan, javile su mu se vesti šta se dogodilo Nikanoru i Timoteju. 4 Zatim oteklina od ljutnje. mislio je da se osveti Jevrejima za sramotu koju su mu nanijeli oni koji su ga natjerali da pobjegne. Stoga je naredio svojim kočijašima da bez prestanka voze i da otputuju na put, a

Božji sud ga sada prati. Jer on je ovako ponosno govorio, da će doći u Jerusalim i učiniti ga zajedničkim grobljem Jevreja. 5 Ali Gospod Svemogući, Bog Izreala, udari ga neizlječivom i nevidljivom kugom: ili čim je izgovorio ove riječi, obuze ga bol u crijevima koja je bila neizlječiva, i bolne muke u unutrašnjosti; 6 I to najpravednije: jer je mučio tuđa crijeva mnogim i čudnim mukama. 7 Međutim, on ništa nije prestajao sa svojim hvalisanjem, ali je i dalje bio ispunjen ponosom, izdišući vatru u svom bijesu protiv Židova i zapovijedajući da požuri put; ali dogodilo se da je pao sa svojih kočija, nošen nasilno ; tako da su nakon bolnog pada svi članovi njegovog tijela bili jako boleni. 8 I tako je onaj koji je malo prije mislio da bi mogao zapovijedati morskim valovima, (toliko je bio ponosan izvan ljudskog stanja) i odmjeriti visoke planine na vagi, sada je bačen na zemlju i nošen u konjskoj stelji , pokazujući svima očitu Božju moć. 9 Tako da su se crvi podigli iz tijela ovog zlog čovjeka, i dok je živio u tuzi i bolu, njegovo je meso otpalo, a prljavština njegovog mirisa bila je zlobna za svu njegovu vojsku. 10 I čovjek, koji je mislio malo prije nego što je mogao doprijeti do zvijezda na nebu, nijedan čovjek nije mogao podnijeti da ga nosi zbog svog nepodnošljivog smrada. 11 Ovdje je, dakle, izmučen, počeo napuštati svoj veliki ponos i spoznavati sebe pomoću biča Božijeg, a njegov bol se povećavao svakog trenutka. 12 I kada sam nije mogao podnijeti svoj vlastiti miris, rekao je ove riječi: Dostojno je biti podložan Bogu, i da čovjek koji je smrtan ne bi trebao ponosno misliti na sebe da je Bog. 13 Ova zla osoba se zaklela i Gospodu, koji mu se sada više neće smilovati, govoreći ovako: 14 Da će sveti grad (u koji je žurno išao da ga sruši sa zemljom i da ga učini zajedničkim grobljem) pusti na slobodu: 15 A što se tiče Židova, koje je smatrao da nisu toliko dostojni da budu pokopani, nego da budu izbačeni sa svojom djecom da ih pojedu ptice i divlje zvijeri, sve bi ih učinio jednakima građanima Atene: 16 I sveti hram, koji je prije nego što je opljačkao, ukrasio bi lijepim darovima, i obnovio sve svete posude s još mnogo toga, i od svojih prihoda podmirio troškove koji su pripadali žrtvama: 17 Da, i da će i sam postati Židov, i proći kroz sav svijet koji je bio naseljen, i objaviti moć Božju. 18 Ali zbog svega toga njegovi bolovi nisu prestajali: jer je na njega došao pravedni sud Božji; stoga je, očajan u svom zdravlju, napisao Židovima pismo pod zalogom, koje je sadržavalo oblik molbe, na ovaj način: 19 Antioh, kralj i namjesnik, dobrim Židovima svojim građanima želi mnogo radosti, zdravlja i blagostanja: 20 Ako vi i vaša djeca budete dobro, i vaši poslovi budu na vašem zadovoljstvo, veoma zahvaljujem Bogu, koji imam svoju nadu u nebo. 21 Što se mene tiče, bio sam slab, inače bih se ljubazno sećao vaše časti i dobre volje kada ste se vratili iz

Perzije, i pošto me je uhvatila teška bolest, smatrao sam da je potrebno brinuti za zajedničku sigurnost svih: 22 Ne vjerujem u svoje zdravlje, ali imam veliku nadu da ću izbjeći ovu bolest. 23 Ali s obzirom da je čak i moj otac, u koje vrijeme je poveo vojsku u visoke zemlje. imenovao nasljednika, 24 Da bi, ako bi nešto ispalo suprotno od očekivanja, ili ako bi se donijele teške vijesti, oni iz zemlje, znajući kome je država prepuštena, ne bi bili uznemireni: 25 Opet, s obzirom na to kako prinčevi koji su međaši i susjedi moga kraljevstva čekaju prilike i očekuju što će biti. Postavio sam svog sina Antioha za kralja, koga sam često predavao i preporučivao mnogima od vas, kada sam odlazio u visoke provincije; kome sam pisao ovako: 26 Zato se molim i molim vas da zapamtite dobrobiti koje sam vam učinio općenito, i posebno, i da će svaki muškarac i dalje biti vjeran meni i mom sinu. 27 Jer sam uvjeren da će on koji razumije moj um blagonaklono i milostivo popustiti vašim željama. 28 Tako je ubica i bogohulnik, pošto je najteže patio, dok je molio druge ljude, umro je bijednom smrću u stranoj zemlji u planinama. 29 A Filip, koji je bio odgajan s njim, odnese njegovo tijelo, koji je također u strahu od Antiohovog sina otišao u Egipat k Ptolemeju Filometoru. POGLAVLJE 10 1 Sada su Makabej i njegova družina, Gospod ih je vodio, povratili hram i grad: 2 Ali oltare koje su neznabošci sagradili na otvorenoj ulici, kao i kapele, srušili su. 3 I nakon što su očistili hram, načinili su drugi oltar, i udarivši kamenje iz njih su izvadili vatru i prinijeli žrtvu nakon dvije godine, i stavili tamjan, svjetla i hljebove. 4 Kada je to bilo učinjeno, pali su i molili Gospoda da više ne dolaze u takve nevolje; ali ako bi se još više ogriješili o njega, da će ih on sam kazniti milosrđem i da ne budu predani bogohulnim i varvarskim narodima. 5 Dakle, istog dana kada su stranci oskrnavili hram, istog dana on je ponovo očišćen, čak i dvadesetog petog dana istog mjeseca, što je Kasleu. 6 I održali su osam dana s veseljem, kao na blagdan sjenica, sjećajući se da su nedugo prije održali praznik sjenica, kad su lutali po planinama i jazbinama kao zvijeri. 7 Zato su ogolili grane i lijepe grane, i palme, i pjevali psalme onome koji im je dao dobar uspjeh u čišćenju svog mjesta. 8 Oni su također odredili zajedničkim statutom i dekretom, da se svake godine ti dani održavaju za cijeli židovski narod. 9 I ovo je bio kraj Antioha, zvanog Epifan. 10 Sada ćemo objaviti djela Antioha Eupatora, koji je bio sin ovog zlog čovjeka, sabravši ukratko nesreće ratova. 11 Dakle, kada je došao na krunu, postavio je jednog Lisija nad poslovima svog kraljevstva i imenovao ga svojim glavnim guvernerom Celosirije i Fenike.

12 Jer Ptolemej, koji se zvao Makron, radije je odabrao da Jevrejima učini pravdu za nepravdu koja im je učinjena, nastojao je da nastavi mir s njima. 13 Nakon što su ga pred Eupatorom optužili za kraljeve prijatelje i na svaku riječ nazivali izdajnikom jer je napustio Kipar, što mu je Filometor povjerio, i otišao Antiohu Epifanu, i vidjevši da nije na časnom mjestu, bio je tako obeshrabren. , da se otrovao i umro. 14 Ali kada je Gorgija bio upravnik tvrđava, on je unajmio vojnike i neprestano gajio rat sa Jevrejima: 15 I tako su Idumejci, pošto su dobili u svoje ruke najkomfornije držače, držali Jevreje okupiranima, i primivši one koji su bili prognani iz Jerusalima, krenuli su da pothranjuju rat. 16 Tada su se oni koji su bili s Makabejem molili i molili Boga da im on bude pomoćnik; i tako su nasilno trčali na tvrda mjesta Idumejaca, 17 I snažno ih napavši, osvojili su tvrđave i odbili sve koji su se borili na zidu, i pobili sve što im je palo u ruke, i pobili najmanje dvadeset hiljada. 18 I zato što su neki, kojih nije bilo manje od devet hiljada, pobjegli zajedno u dva vrlo jaka zamka, imajući sve što je zgodno da izdrže opsadu, 19 Makabej je ostavio Simona i Josipa, i Zakeja, i one koji su bili s njim, koji su bili dovoljni da ih opsjednu, i otišao na ona mjesta koja su više trebala njegovu pomoć. 20 A oni koji su bili sa Simonom, vođeni pohlepom, nagovarani su za novac preko nekih od onih koji su bili u zamku, i uzeli su sedamdeset tisuća drahma, a neki od njih pustili su da pobjegnu. 21 Ali kada je Makabeju rečeno što je učinjeno, sazvao je upravitelje naroda i optužio te ljude da su prodali svoju braću za novac i oslobodili svoje neprijatelje da se bore protiv njih. 22 Tako je pobio one koji su se našli kao izdajice i odmah zauzeo dva zamka. 23 I imajući dobar uspjeh sa svojim oružjem u svemu što je uzeo u ruke, ubio je u dva skladišta više od dvadeset hiljada. 24 A Timotej, koga su Jevreji ranije savladali, kada je sakupio veliko mnoštvo stranih snaga i malo konja iz Azije, došao je kao da će oružjem zauzeti Jevreje. 25 Ali kad se on približi, oni koji su bili s Makabejcem okrenuše se da se pomole Bogu, i posipahu zemljom svoje glave, i opasahu bedra svoja kostrijetima, 26 I pao je do podnožja oltara i molio ga da im bude milostiv, i da bude neprijatelj njihovim neprijateljima, i protivnik njihovim protivnicima, kako zakon nalaže. 27 Pa nakon molitve uzeše oružje i odoše dalje od grada, a kad su se približili svojim neprijateljima, držali su se sami. 28 Sada kada je sunce tek izašlo, spojili su oboje; jedan dio imajući zajedno sa svojom vrlinom svoje utočište i Gospodu za zalog svog uspjeha i pobjede: druga strana čini svoj bijes vođom svoje bitke 29 Ali kada je bitka postala jača, pojavi se neprijateljima s neba pet ljupkih ljudi na konjima, sa uzdama od zlata, a dvojica od njih predvode Židove, 30 I uzeo Makabeja između sebe, pokrio ga sa svih strana oružjem, i čuvao ga, ali gađao strijele i munje na

neprijatelje; tako da su zbunjeni sljepoćom i puni nevolja pobijeni. 31 I bilo je ubijeno pješaka dvadeset tisuća i pet stotina i šest stotina konjanika. 32 Što se tiče samog Timoteja, on je pobegao u veoma čvrsto utvrđenje, zvano Gavra, gde je Kereja bio guverner. 33 Ali oni koji su bili s Makabejem hrabro su četiri dana opsjedali tvrđavu. 34 A oni koji su bili unutra, uzdajući se u snagu mjesta, silno su hulili i izgovarali zle riječi. 35 Ipak, petog dana rano, dvadesetak mladića iz Makabejeve družine, raspaljeni od gnjeva zbog bogohuljenja, napali su muški zid i žestokom hrabrošću pobili sve što su naišli. 36 I drugi koji su se penjali za njima, dok su oni bili zauzeti onima koji su bili unutra, spalili su kule, a vatra je spalila bogohulnike žive; a drugi razvališe kapije i, primivši ostalu vojsku, zauzeše grad, 37 I ubi Timoteja, koji je bio sakriven u jednoj jami, i Kereju, njegovog brata, sa Apolofanom. 38 Kada je to bilo učinjeno, hvalili su Gospoda psalmima i zahvalnošću, koji je učinio tako velike stvari za Izrael i dao im pobjedu. POGLAVLJE 11 1 Nedugo nakon toga, Lisije, kraljev zaštitnik i rođak, koji je takođe vodio poslove, bio je veoma nezadovoljan zbog stvari koje su učinjene. 2 I kada je sakupio oko osamdeset hiljada sa svim konjanicima, krenuo je protiv Židova, misleći da grad učini prebivalištem neznabožaca, 3 I da dobijem hram, kao i druge kapele pogana, i da stavim visoko svećenstvo na prodaju svake godine: 4 Uopšte ne uzimajući u obzir Božju moć, nego se nadimao sa svojim deset hiljada pješaka, i hiljadama konjanika, i svojih osamdeset slonova. 5 Tako je došao u Judeju i približio se Betsuri, koja je bila jak grad, ali udaljena od Jeruzalema oko pet stadija, i digao je žestoku opsadu. 6 A kad su oni koji su bili s Makabejem čuli da je opsjedao tvrđave, oni i sav narod sa jadikovanjem i suzama molili su Gospoda da pošalje dobrog anđela da izbavi Izrael. 7 Tada je sam Makabej prije svega uzeo oružje, podstičući drugoga da će se zajedno s njim ugroziti kako bi pomogli svojoj braći; pa su krenuli zajedno s voljnim umom. 8 I dok su bili u Jerusalimu, pojavio se pred njima na konju jedan u bijeloj odjeći, tresući svojim zlatnim oklopom. 9 Tada su svi zajedno hvalili milosrdnog Boga i ohrabrili se, tako da su bili spremni ne samo da se bore s ljudima, nego i sa najskrutnijim zvijerima, i da probiju gvozdene zidove. 10 Tako su išli naprijed u oklopu, imajući pomoćnika s neba, jer im je Gospodin bio milostiv

11 I davši zapovijed na svoje neprijatelje poput lavova, pobili su jedanaest tisuća pješaka i šesnaest stotina konjanika, a sve ostale bacili u bijeg. 12 Mnogi od njih su također bili ranjeni pobjegli su goli; a sam Lisije je sramotno pobegao i tako pobegao. 13 Koji je, pošto je bio čovjek razuman, bacivši na sebe gubitak koji je imao, i smatrajući da se Jevreji ne mogu savladati, jer im je Svemogući Bog pomogao, posla im, 14 I ubedio ih je da pristanu na sve razumne uslove, i obećao da će ubediti kralja da mora da im bude prijatelj. 15 Tada je Makabej pristao na sve što je Lizija želio, pazeći na opće dobro; i sve što je Makabej napisao Lisiju o Jevrejima, kralj je to odobrio. 16 Jer bila su pisma napisana Židovima od Lisije u tom smislu: Lisije židovskom narodu šalje pozdrav: 17 Jovan i Absolom, koji su bili poslani od vas, predali su mi potpisanu peticiju i zatražili izvršenje njenog sadržaja. 18 Dakle, sve što je bilo potrebno da se javi kralju, ja sam to objavio, a on je odobrio koliko je moglo. 19 I ako onda budete lojalni državi, i ubuduće ću nastojati da budem sredstvo za vaše dobro. 20 Ali o pojedinostima, naredio sam i ovima i drugima koji su došli od mene da razgovaraju s vama. 21 Zdravo. Sto osam i četrdesete godine, dvadeseti četvrti u mjesecu Dioskorintiju. 22 A kraljevo pismo sadržavalo je ove riječi: Kralj Antioh svom bratu Lisiju šalje pozdrav: 23 Pošto je naš otac preveden u bogove, naša je volja da oni koji su u našem carstvu žive mirno, da svako može da se bavi svojim poslovima. 24 Također razumijemo da Židovi nisu htjeli pristati na našeg oca, kako bi bili privedeni običaju neznabožaca, nego su radije zadržali svoj način života: zbog čega traže od nas, da im dopustimo da žive po svojim zakonima. 25 Zato mislimo da će ovaj narod biti u miru, a mi smo odlučili da im obnovimo njihov hram, kako bi mogli živjeti prema običajima svojih predaka. 26 Dobro ćeš, dakle, učiniti da ih pošalješ i daš im mir, da kada budu uvjereni u naš um, mogu biti dobro utješni i da se uvijek veselo bave svojim poslovima. 27 I pismo kralja židovskom narodu bilo je na ovaj način: Kralj Antioh šalje pozdrav vijeću i ostalim Židovima: 28 Ako budete dobro, imamo svoju želju; takođe smo dobrog zdravlja. 29 Menelaj nam je izjavio da je vaša želja da se vratite kući i da se bavite svojim poslom: 30 Prema tome, oni koji će otići imat će sigurno ponašanje do tridesetog dana Ksantika uz sigurnost. 31 I Židovi će koristiti vlastitu vrstu jela i zakona, kao i prije; i nijedan od njih na bilo koji način neće biti zlostavljan za stvari koje su učinjene iz neznanja. 32 Poslao sam i Menelaja da te utješi. 33 Zdravo. Sto četrdeset i osme godine i petnaestog dana mjeseca Ksantika. 34 Rimljani su im također poslali pismo koje je sadržavalo ove riječi: Kvint Memije i Tit Manlije, ambasadori Rimljana, šalju pozdrave židovskom narodu.

35 Sve što je dao Lisije, kraljev rođak, i mi smo zadovoljni. 36 Ali što se tiče stvari za koje je on smatrao da će biti upućene kralju, nakon što ste to posavjetovali, pošaljite ga odmah da vam kažemo kako vam odgovara: jer sada idemo u Antiohiju. 37 Zato brzo pošaljite neke da znamo šta mislite. 38 Zbogom. Ove sto osam i četrdesete godine, petnaestog dana mjeseca Ksantika. POGLAVLJE 12 1 Kada su sklopljeni ovi savezi, Lisije je otišao kralju, a Jevreji su se bavili uzgojem. 2 Ali od upravitelja nekoliko mjesta, Timoteja i Apolonija, Genejevog sina, također Hijeronim i Demofon, i pored njih Nikanor, namjesnik Kipra, nisu dopustili da budu tihi i žive u miru. 3 Ljudi iz Jope su također učinili takvo bezbožno djelo: molili su Židove koji su živjeli među njima da uđu sa svojim ženama i djecom u čamce koje su pripremili, kao da nisu htjeli da ih povrijede. 4 Koji su to prihvatili prema uobičajenoj gradskoj odredbi, kao željni da žive u miru, a ništa ne sluteći; ali kada su izašli u dubinu, potopili su ih najmanje dvije stotine. 5 Kada je Juda čuo za ovu okrutnost učinjenu njegovim sunarodnicima, naredio je onima koji su bili s njim da ih pripreme. 6 I pozvavši Boga pravednog Sudiju, došao je protiv onih ubica svoje braće, i spalio utočište noću, i zapalio čamce, a one koji su pobjegli ondje je pobio. 7 I kada je grad bio zatvoren, on je otišao unatrag, kao da će se vratiti da iskorijeni sve one iz grada Jope. 8 Ali kad je čuo da Jamniti namjeravaju na isti način učiniti i Židovima koji su živjeli među njima, 9 Naišao je i na Jamnite noću, i zapalio utočište i mornaricu, tako da se svjetlo vatre vidjelo u Jerusalimu dvjesta četrdeset stadija. 10 Sada kada su otišli odande devet stadija na svom putu prema Timoteju, na njega je krenulo ne manje od pet hiljada ljudi pješice i pet stotina konjanika Arapa. 11 Nakon čega je došlo do veoma bolne bitke; ali Judina strana je uz pomoć Božju odnijela pobjedu; tako da su Arabijski nomadi, pošto su savladani, molili Judu za mir, obećavajući mu da će mu dati stoku i da će mu na drugi način zadovoljiti. 12 Tada im Juda, misleći da će u mnogim stvarima biti od koristi, dade mir; nakon čega su se rukovali i tako su otišli u svoje šatore. 13 On je također krenuo da napravi most do jednog snažnog grada, koji je bio ograđen zidovima i naseljen ljudima iz raznih zemalja; i zvao se Kaspis. 14 Ali oni koji su bili unutar njega tako su se uzdali u snagu zidova i snabdijevanje namirnicama, da su se grubo ponašali prema onima koji su bili s Judom, grdeći i huleći, i izgovarajući riječi koje se nisu smjele izgovoriti.

15 Zato je Juda sa svojim društvom, pozivajući velikog Gospodara svijeta, koji je bez ovnova i ratnih motora srušio Jerihon u vrijeme Jošue, žestoko navalio na zidine, 16 I zauzeo je grad Božjom voljom i izvršio neopisiva pokolja, tako da se vidjelo jezero široko dva stadija u blizini, koje je bilo puno ispunjeno, kako teče krvlju. 17 Zatim su otišli odande sedam stotina i pedeset stadija i došli u Characa k Židovima koji se zovu Tubieni. 18 Ali što se tiče Timoteja, nisu ga našli na mestima: jer pre nego što je poslao nešto, otišao je odande, ostavivši veoma jak garnizon u određenom tvrđavi. 19 Ali Dositej i Sosipatar, koji su bili Makabejevi kapetani, iziđoše i pobiše one koje je Timotej ostavio u tvrđavi, više od deset hiljada ljudi. 20 I Makabej je rasporedio svoju vojsku po bandama, i postavio ih preko četa, i krenuo protiv Timoteja, koji je imao oko sto dvadeset hiljada ljudi pešaka i dve hiljade i pet stotina konjanika. 21 A kada je Timotej saznao za Judin dolazak, poslao je žene, djecu i ostalu prtljagu u tvrđavu zvanu Carnion, jer je grad bilo teško opsjedati i teško doći do njega, zbog tjeskobe svih mjesta. . 22 Ali kada je Juda njegova prva četa došla na vidjelo, neprijatelji, obuzeti strahom i užasom zbog pojavljivanja Onoga koji sve vidi, pobjegli su, jedan trčeći ovamo, drugi onuda, tako da su često bili povrijeđeni. svojih ljudi, i ranjeni vrhovima vlastitih mačeva. 23 Juda je također bio vrlo ozbiljan u progonu za njima, ubijajući one zle bijednike, od kojih je pobio oko trideset hiljada ljudi. 24 Štaviše, sam Timotej je pao u ruke Dositeja i Sosipatra, koje je s mnogo lukavstva molio da ga puste sa svojim životom, jer je imao mnogo židovskih roditelja, a neke od njih braću, koji, ako stave njega do smrti, ne treba smatrati. 25 Pa kad ih je mnogim riječima uvjerio da će ih oporaviti bez ozljeda, prema dogovoru, pustili su ga da ode radi spasa njihove braće. 26 Tada je Makabej krenuo u Carnion i u Atargatisov hram i tamo je pobio dvadeset i pet hiljada ljudi. 27 I nakon što ih je pobjegao i uništio, Juda je odveo vojsku prema Efronu, jakom gradu, u kojem je boravio Lizije, i veliko mnoštvo raznih naroda, a snažni mladići čuvali su zidine i snažno ih branili: također je bila velika ponuda motora i pikado. 28 Ali kada su Juda i njegovo društvo pozvali Svemogućeg Boga, koji svojom snagom razbija snagu svojih neprijatelja, osvojili su grad i pobili dvadeset i pet tisuća onih koji su bili unutra, 29 Odatle su otišli u Skitopolj, koji se nalazi šest stotina stadija od Jerusalima, 30 Ali kada su Židovi koji su tamo stanovali svjedočili da su Skitopoliti s njima postupali s ljubavlju i ljubazno ih molili u vrijeme njihove nevolje; 31 Zahvalili su im, želeći da i dalje budu prijateljski nastrojeni prema njima; i tako dođoše u Jerusalim, kada se približavao praznik sedmica. 32 A nakon praznika, zvanog Pedesetnica, iziđoše protiv Gorgija, upravitelja Idumeje,

33 Koji je izašao sa tri hiljade pješaka i četiri stotine konjanika. 34 I dogodilo se da je u njihovoj zajedničkoj borbi nekoliko Jevreja ubijeno. 35 U to vrijeme Dositej, jedan iz Bacenorove čete, koji je bio na konju i snažan čovjek, još je bio na Gorgiji, i uhvativši ga za kaput, silom ga je povukao; a kada je hteo da uhvati tog prokletnika živog, trački konjanik koji je naišao na njega udari mu s ramena, tako da je Gorgija pobegao u Marisu. 36 Sada kada su se oni koji su bili s Gorgijom dugo borili i bili umorni, Juda je pozvao Gospoda da se pokaže kao njihov pomagač i vođa bitke. 37 I s tim je počeo na svom jeziku i pjevao psalme iz sveg glasa, i nasrnuvši nesvjesno na Gorgijeve ljude, tjerao ih je u bijeg. 38 Tako Juda sakupi svoju vojsku i dođe u grad Odolam, a kad dođe sedmi dan, očistiše se, po običaju, i na istom mjestu svetkovaše subotu. 39 I sljedećeg dana, kao što je bila upotreba, Juda i njegova družina su došli da uzmu tijela onih koji su bili ubijeni i da ih sahrane sa svojim rođacima u grobove njihovih očeva. 40 Sada su ispod kaputa svakog ubijenog našli stvari posvećene idolima Jamnitskih, što je Židovima zabranjeno zakonom. Tada je svaki čovjek vidio da je to razlog zbog kojeg su ubijeni. 41 Dakle, svi ljudi hvale Gospoda, pravednog Sudiju, koji je otvorio stvari koje su bile skrivene, 42 Krenuli su u molitvu i molili ga da se počinjeni grijeh potpuno izbaci iz sjećanja. Osim toga, taj plemeniti Juda je podsticao ljude da se čuvaju grijeha, jer su pred njihovim očima vidjeli ono što se dogodilo za grijehe onih koji su ubijeni. 43 I kada je sakupio čitavo društvo u iznosu od dvije hiljade drahma srebra, poslao ga je u Jeruzalem da prinese žrtvu za grijeh, čineći u njoj vrlo dobro i pošteno, tako što se sećao uskrsnuća: 44 Jer da se nije nadao da će oni koji su pobijeni ponovo ustati, bilo je suvišno i uzaludno moliti se za mrtve. 45 I takođe u tome što je on shvatio da je za one koji su umrli pobožno, bila je to sveta i dobra misao. Nakon čega je izvršio pomirenje za mrtve, da bi se izbavili od grijeha. POGLAVLJE 13 1 Sto četrdeset i devete godine rečeno je Judi da Antioh Eupator dolazi s velikom silom u Judeju, 2 A s njim Lizija, njegov zaštitnik i vladar njegovih poslova, koji ima grčku moć pješaka, stotinu i deset tisuća, i pet tisuća i tri stotine konjanika, i dvadeset i dva slonova, i trista kola naoružanih kuke. 3 Menelaj se takođe pridružio njima i sa velikom prividnošću ohrabrio Antioha, ne radi zaštite zemlje, već zato što je mislio da je postavljen za guvernera. 4 Ali kralj kraljeva podstakao je Antioha protiv ovog opakog bijednika i Lizija je obavijestila kralja da je taj čovjek uzrok svih nereda, tako da je kralj naredio da ga dovedu u Bereju i da ga ubiju, kao način je na tom mestu.

5 Na tom mjestu je bila kula visoka pedeset lakata, puna pepela, i imala je okrugli instrument koji je sa svih strana visio u pepeo. 6 I svakoga ko je bio osuđen za svetogrđe, ili je počinio bilo koji drugi teški zločin, svi su ga ljudi bacili u smrt. 7 Dogodila se takva smrt da je zli čovjek umro, nemajući ni ukopa u zemlji; i to najpravednije: 8 Budući da je počinio mnogo grijeha oko oltara, čiji su oganj i pepeo bili sveti, primio je svoju smrt u pepelu. 9 Sada je kralj došao s varvarskim i oholim umom da učini mnogo gore Jevrejima, nego što je to bilo učinjeno u vrijeme njegovog oca. 10 Što je Juda shvatio, naredio je mnoštvu da priziva Gospoda noću i danju, da bi im, ako ikada u bilo koje vrijeme, sada također pomogao, budući da je na mjestu da bude isključen iz njihovog zakona, iz njihove zemlje, i iz svetog hrama: 11 I da neće dozvoliti da ljudi, koji su čak i sada bili samo malo osvježeni, budu podložni bogohulnim narodima. 12 Dakle, kada su svi to zajedno učinili, i molili milosrdnog Gospodina plačući i postom, i ležeći na zemlji tri dana, Juda ih je ohrabrivši zapovjedio da budu u pripravnosti. 13 A Juda je, razdvojen sa starješinama, odlučio da prije nego što kraljeva vojska uđe u Judeju i zauzme grad, izađe i pokuša stvar u borbi uz pomoć Gospodnju. 14 Dakle, kada je sve predao Stvoritelju svijeta i potaknuo svoje vojnike da se bore muški, čak do smrti, za zakone, hram, grad, zemlju i državu, ulogorio se kod Modina: 15 I davši stražu onima koji su bili oko njega, pobjeda je od Boga; sa najhrabrijim i najodabranijim mladićima noću je ušao u kraljev šator i pobio u logoru oko četiri hiljade ljudi, i najvećeg od slonova, sa svime što je bilo na njemu. 16 I na kraju su ispunili logor strahom i metežom i otišli s dobrim uspjehom. 17 Ovo je učinjeno u ranu dana, jer mu je zaštita Gospodnja pomogla. 18 A kada je kralj okusio muškost Židova, krenuo je da zauzme vlast politikom, 19 I krenuo je prema Betsuri, koja je bila jako uporište Židova; ali je pobjegao, iznevjerio se i izgubio je svoje ljude: 20 Jer Juda je onima koji su bili u njemu prenio ono što je bilo potrebno. 21 Ali Rhodocus, koji je bio u židovskoj vojsci, otkrio je tajne neprijateljima; stoga je bio tražen, i kada su ga uhvatili, strpali su ga u zatvor. 22 Kralj je postupio s njima u Betsumu drugi put, pružio svoju ruku, uzeo njihovu, otišao, borio se s Judom, bio je poražen; 23 Čuo sam da je Filip, koji je preostao nad poslovima u Antiohiji, bio očajnički savijen, zbunjen, postupio sa Jevrejima, pokorio se i zakleo se na sve jednake uslove, složio se s njima i prineo žrtvu, odao počast hramu i dobro se ponašao prema mjesto, 24 I dobro prihvatio Makabeja, postavio ga za glavnog guvernera od Ptolemaje do Gerenijana;

25 Došao u Ptolemaidu: tamošnji ljudi su bili ožalošćeni zbog saveza; jer su jurišali, jer bi poništili svoje saveze: 26 Lisije se popeo na sudnicu, rekao koliko je mogao u odbranu razloga, ubedio, smirio, učinio ih dobro pogođenim, vratio se u Antiohiju. Tako je išlo u dodir s kraljevim dolaskom i odlaskom. POGLAVLJE 14 1 Nakon tri godine Juda je bio obaviješten da je Demetrije, sin Seleukov, ušao u pristanište Tripolisa s velikom silom i mornaricom, 2 Zauzeo je zemlju i ubio Antioha i Lisija njegovog zaštitnika. 3 A jedan Alkim, koji je bio prvosveštenik, i svojevoljno se oskvrnio u vremenima njihovog mešanja sa neznabošcima, videći da se nikako ne može spasiti, niti imati više pristupa svetom oltaru, 4 Došao je kralju Demetriju sto i pedesete godine, poklonivši mu zlatnu krunu i palmu, kao i grane koje su se svečano upotrebljavale u hramu; i tako je toga dana ćutao. 5 Ali pošto je dobio priliku da unapredi svoj glupi poduhvat, a Demetrije ga je pozvao u savet i upitao kako su Jevreji pogođeni i šta nameravaju, on je na to odgovorio: 6 Oni od Židova koje je nazvao Asijancima, čiji je kapetan Juda Makabejac, njeguju rat i pobune, i neće dopustiti da ostali budu u miru. 7 Stoga sam ja, lišen časti svojih predaka, mislim na prvosveštenstvo, sada došao ovamo: 8 Prvo, zaista zbog nehigijene brige koju imam o stvarima koje se odnose na kralja; i drugo, čak i za to želim dobro svojih sunarodnika: jer je čitava naša nacija u ne maloj bijedi zbog nesavjesnog postupanja s njima gore navedenim. 9 Zato, kralju, pošto znaš sve ovo, budi oprezan za zemlju i naš narod, koji je pritisnut sa svih strana, prema milosti koju spremno pokazuješ svima. 10 Dokle god je Juda živ, nije moguće da država bude tiha. 11 O njemu se tek što se govorilo, ali su drugi kraljevi prijatelji, koji su zlobno nastrojeni protiv Jude, još više kadili Demetrija. 12 I odmah pozva Nikanora, koji je bio gospodar slonova i postavivši ga za upravitelja Judeje, posla ga, 13 Zapovjedivši mu da ubije Judu i da rastjera one koji su bili s njim, i da Alkima postavi za prvosveštenika velikog hrama. 14 Tada su neznabošci, koji su pobjegli iz Judeje od Jude, došli u Nikanor u jatima, misleći da je šteta i nesreća Židova njihova dobrobit. 15 Sada kada su Židovi čuli za Nikanorov dolazak i da su se neznabošci digli na njih, bacili su zemlju na svoje glave i molili se onome koji je uspostavio svoj narod zauvijek, i koji uvijek pomaže svom udjelu očitovanjem svog prisustva . 16 Tako su se na zapovijest kapetana odmah udaljili odande i približili im se u gradu Desau.

17 Sada se Simon, Judin brat, pridružio bitci s Nikanorom, ali je bio pomalo zbunjen zbog iznenadne tišine svojih neprijatelja. 18 Ipak, Nikanor, čuvši za muškost onih koji su bili s Judom, i za hrabrost da se moraju boriti za svoju zemlju, nije se usudio okušati stvar mačem. 19 Zato je poslao Posidonija, Teodota i Matatiju da sklope mir. 20 Dakle, kada su se dugo savjetovali o tome, a kapetan je s tim upoznao mnoštvo, i kada se činilo da su svi bili jednoga mišljenja, pristali su na saveze, 21 I odredili su dan da se sami sastanu; i kad je došao dan i postavljene su stolice za svakog od njih, 22 Ludas je stavio naoružane ljude spremne na pogodna mjesta, da neprijatelji ne bi iznenada počinili neku izdaju: pa su sastavili miroljubivu konferenciju. 23 Nikanor je ostao u Jerusalimu i nije učinio ništa loše, nego je otpustio narod koji je dolazio k njemu. 24 I nije htio da Judu skloni s očiju, jer voli čovjeka iz srca 25 Molio ga je i da uzme ženu i da rodi djecu: tako se oženio, bio tih i uzeo dio ovog života. 26 Ali Alkim, uvidjevši ljubav koja je bila među njima, i uzevši u obzir saveze koji su sklopljeni, došao je kod Demetrija i rekao mu da Nikanor nije dobro pogođen prema državi; jer je Judu, izdajnika svog carstva, odredio za kraljevog nasljednika. 27 Tada je kralj, koji je bio bijesan i izazvan optužbama najzlobnijeg čovjeka, pisao Nikanoru, navodeći da je vrlo nezadovoljan zavjetima, i zapovjedivši mu da u najhitnijem roku pošalje zarobljenika Makabeja u Antiohiju. 28 Kada je to čuo Nikanor, bio je veoma zbunjen samim sobom i ozbiljno je shvatio da treba da poništi članove koji su bili dogovoreni, a taj čovek nije bio kriv. 29 Ali pošto nije bilo posla protiv kralja, on je pazio na svoje vrijeme da to postigne politikom. 30 Bez obzira na to, kada je Makabej vidio da je Nikanor počeo da se ponaša grubo prema njemu i da ga je grublje nego obično, uvidjevši da takvo kiselo ponašanje nije bilo dobro, okupio je nekoliko svojih ljudi i sam se povukao iz Nikanora. 31 Ali drugi, znajući da je posebno spriječen Judinom politikom, uđe u veliki i sveti hram i zapovjedi svećenicima, koji su prinosili svoje uobičajene žrtve, da mu izbave tog čovjeka. 32 A kada su se zakleli da ne mogu reći gdje je čovjek kojeg je tražio, 33 Ispružio je svoju desnu ruku prema hramu i zakleo se na ovaj način: Ako mi ne izbavite Judu kao zarobljenika, srušit ću ovaj hram Božji sa zemljom, i srušit ću oltar, i podići značajan hram Bahusu. 34 Nakon ovih riječi on je otišao. Tada su svećenici podigli svoje ruke prema nebu i molili onoga koji je uvijek bio branilac njihovog naroda, govoreći na ovaj način; 35 Ti, Gospodaru svih stvari, koji ne trebaš ništa, bio si zadovoljan da hram tvoga obitavanja bude među nama:

36 Zato sada, o sveti Gospodaru svake svetosti, čuvaj ovu kuću zauvijek neokaljanom, koja je nedavno bila očišćena, i zaustavi svaka nepravedna usta. 37 A Nikanoru je bio optužen neki Razis, jedan od starješina Jerusalima, zaljubljenik u svoje sunarodnjake, i čovjek vrlo dobrog glasa, koji je zbog svoje dobrote nazvan ocem Jevreja. 38 Jer u prijašnja vremena, kada se nisu miješali s neznabošcima, on je bio optužen za judaizam, i hrabro je doveo u opasnost svoje tijelo i život sa svom žestinom zbog židovske religije. 39 Tako je Nikanor, voljan da objavi mržnju koju je gajio Židovima, poslao više od pet stotina ratnika da ga uhvate: 40 Jer je mislio da je uzeo da nanese Jevrejima mnogo bola. 41 Sada kada je mnoštvo htjelo zauzeti toranj, i nasilno provalilo u vanjska vrata, i naredilo da se donese vatra da je spali, on je bio spreman da bude uzet sa svih strana pao je na svoj mač; 42 Odabravši radije da umre muško, nego da dođe u ruke zlih, da bude zlostavljan drugačije nego što se činilo njegovim plemenitim rođenjem: 43 Ali promašivši njegov udarac zbog žurbe, mnoštvo je također pojurilo na vrata, on je hrabro potrčao do zida i muški se bacio među najgušće među njima. 44 Ali oni su brzo uzvratili, i kada je napravljen prostor, on je pao dole usred praznog mesta. 45 Ipak, dok je u njemu još bilo daha, raspaljen gnjevom, ustane; i premda je njegova krv šikljala poput izljeva vode, a rane su mu bile teške, ipak je trčao kroz gomilu; i stojeći na strmoj steni, 46 Kada je njegova krv sada sasvim nestala, on je iščupao svoja crijeva, i uzevši ih u obje svoje ruke, bacio ih je na gomilu, i pozvavši Gospodara života i duha da mu ih ponovo obnovi, tako je umro. POGLAVLJE 15 1 Ali Nikanor, čuvši da su Juda i njegova družina u uporištu oko Samarije, odlučio je bez ikakve opasnosti da ih napadne u subotu. 2 Ipak, Jevreji koji su bili primorani da pođu s njim rekoše: O ne uništavaj tako okrutno i varvarski, nego odaj čast tom danu, koji je onaj koji vidi sve počastio svetošću iznad svih drugih dana. 3 Tada je najnemilostiviji bijednik zahtijevao, ako postoji Moćni na nebu, koji je naredio da se drži subotnji dan. 4 I kad rekoše: Na nebu je Gospod živi i moćni, koji je zapovjedio da se čuva sedmi dan: 5 Tada je drugi rekao: I ja sam također moćan na zemlji, i zapovijedam da uzmem oružje i da obavljam kraljev posao. Ipak, postigao je da se njegova zla volja ne izvrši. 6 Tako je Nikanor u velikom ponosu i oholosti odlučio da podigne javni spomenik svoje pobjede nad Judom i onima koji su bili s njim. 7 Ali Makabej je uvijek bio siguran da će mu Gospod pomoći:

8 Zato je potaknuo svoj narod da se ne plaši dolaska neznabožaca protiv njih, već da se sjeća pomoći koju su u prethodnim vremenima primali s neba, a sada da očekuju pobjedu i pomoć, koja će im doći od Svemogućeg. 9 I tako ih je utješio od zakona i proroka, i istovremeno ih sjetio bitaka koje su prethodno dobili, učinio ih je veselijim. 10 I kad im je uzburkao umove, dao im je zadatak, pokazujući im time laž neznabožaca i kršenje zakletve. 11 Tako je svakoga od njih naoružao, ne toliko odbranom štitova i kopalja, koliko ugodnim i dobrim riječima; a osim toga, ispričao im je san vrijedan vjerovanja, kao da je tako i bilo, ne malo im se radovati. 12 A ovo je bila njegova vizija: Da Onija, koji je bio prvosveštenik, čestit i dobar čovjek, prečasni u razgovoru, blag u stanju, također dobro govorio, i vježbao od djeteta u svim vrlinama, držeći ruke molio se za celo telo Jevreja. 13 Ovo je učinjeno, na sličan način pojavio se čovjek sa sedom kosom, izuzetno slavan, koji je bio divnog i izvrsnog veličanstva. 14 Tada Onija odgovori govoreći: Ovo je braćoljubac, koji se mnogo moli za narod i za sveti grad, naime, Jeremija, prorok Božji. 15 Nakon čega je Jeremija, ispruživši svoju desnu ruku, dao Judi zlatni mač i dajući ga je rekao ovako: 16 Uzmi ovaj sveti mač, dar od Boga, kojim ćeš raniti protivnike. 17 Tako dobro utješeni Judinim riječima, koje su bile vrlo dobre i sposobne ih podstaći na hrabrost i ohrabriti srca mladića, odlučili su da ne dižu logor, nego su hrabro krenuli na njih i muški da pokuša stvar sukobom, jer su grad i svetinja i hram bili u opasnosti. 18 Jer briga koju su vodili za svoje žene, svoju djecu, svoju braću i narod, najmanje im je bila uračunata; ali najveći i glavni strah bio je za sveti hram. 19 Ni oni koji su bili u gradu nisu se ni najmanje brinuli jer su bili zabrinuti zbog sukoba u inostranstvu. 20 I sada, kada je sve izgledalo kakvo će biti suđenje, a neprijatelji su se već približili, i vojska je bila postrojena, i zvijeri prikladno postavljene, i konjanici postavljeni u krila, 21 Makabej vidjevši dolazak mnoštva, razne pripreme oklopa i žestinu zvijeri, pruži ruke prema nebu i zazva Gospoda koji čini čuda, znajući da pobjeda ne dolazi oružjem, nego kao čini mu se dobrim, daje ga onima koji su dostojni: 22 Stoga je u svojoj molitvi rekao na ovaj način; Gospode, poslao si anđela svog u vreme Ezekije, kralja Judeje, i ubio si u vojsci Senaheribovoj sto sedamdeset i pet hiljada: 23 Zato i sada, o Gospodaru neba, pošalji dobrog anđela pred nama za strah i strah od njih; 24 I snagom ruke svoje neka se užasnu oni koji dolaze na tvoj sveti narod da hule. I tako je završio. 25 Tada su Nikanor i oni koji su bili s njim izašli naprijed s trubama i pjesmama. 26 Ali Juda i njegova družina naišli su na neprijatelje zazivanjem i molitvom.

27 Tako da su boreći se rukama i moleći se Bogu srcem, pobili ne manje od trideset i pet hiljada ljudi: jer su se pojavljivanjem Božjim jako oraspoložili. 28 Sada kada je bitka završena, vraćajući se ponovo s radošću, znali su da Nikanor leži mrtav u svom pojasu. 29 Tada su napravili veliku viku i buku, hvaleći Svemogućeg na svom jeziku. 30 A Juda, koji je oduvijek bio glavni branilac građana i tijelom i umom, i koji je nastavio ljubav prema svojim sunarodnicima cijeloga života, naredio je da se Nikanoru odbije glavu i ruku s ramena i donese ih u Jerusalim. . 31 I kad je bio tamo, sazvao ih iz svog naroda i postavio svećenike pred oltar, poslao je po one koji su bili s tornja, 32 I pokaza im podlu Nikanorovu glavu i ruku tog bogohulnika, koju je s ponosnim hvalisanjem ispružio prema svetom hramu Svemogućega. 33 I kada je odsjekao jezik tom bezbožnom Nikanoru, naredio je da ga daju u komade pticama i objese nagradu za njegovo ludilo pred hramom. 34 Tako je svaki hvalio do neba slavnog Gospoda govoreći: Blago onom koji je svoje mjesto sačuvao neokaljanim. 35 Okačio je i Nikanorovu glavu na kulu, očigledan i očit znak svima pomoći Gospodnje. 36 I odredili su sve zajedničkim dekretom ni u kojem slučaju da taj dan ne prođe bez svečanosti, nego da se slavi trinaesti dan dvanaestog mjeseca, koji se na sirijskom jeziku zove Adar, dan prije Mardohejevog dana. 37 Tako je bilo s Nikanorom: i od tog vremena Hebreji su imali grad u svojoj vlasti. I ovdje ću završiti. 38 I ako sam uradio dobro, i kako to odgovara priči, to je ono što sam želeo; ali ako sam vitko i zao, to je ono što bih mogao da postignem. 39 Jer kao što je štetno piti samo vino ili vodu; i kao što je vino pomiješano s vodom ugodno i oduševljava okus: tako i govor fino uokviren oduševljava uši onih koji čitaju priču. I ovde će biti kraj.