Dubrovacki dnevnik br. 279

TURISTIČKE REZERVACIJE

ULAZE SPORIJE NEGO LANI

‘Tko bude spuštao cijene, nema se čega bojati’ stranica 4

‘Želim dokazati da nisu svi političari isti’ stranica 10

‘Više poslovnih prilika, a tržište nekretnina moramo urediti sami’ stranica 14 stranica 22

DUBROVAČKI STRUČNJACI O ČLANSTVU HRVATSKE U OECD-U:

Detalji nepravomoćne presude za nesreću u kojoj je poginulo troje ljudi stranica 24

I M P R E S S U M

Glavna urednica:

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Ivana Smilović Barkiđija Aida Čakić

Ahmet Kalajdžić

Rafael Barkiđija (sport)

Nikša Klečak

Kontakt 020 642 462

Fotograf

Željko Tutnjević

Vito Begović

Fotografija na naslovnici:

Grgo Jelavić/PIXSELL

Kolumnisti

Vjera Šuman

Maro Marušić

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač (Festivus Dubrovnik d.o.o.)

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

Nakladnik

Dubrovački dnevnik d.o.o.

Ćira Carića 3

Dubrovnik OIB 84019117288

Uprava

Lucija Komaić (članica uprave)

Lud, zbunjen, normalan!

Piše Vjera Šuman

Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Srpski predsjednik Vučić jako je zabrinut jer je Srbija oduvijek bila i jest hrvatska meta. Ako niste dosad znali, mi Hrvati neprekidno, od stoljeća sedmog, sanjamo kako osvojiti Čačak, Svilaju ili neku drugu vukojebinu u Srbiji. Ti naši mokri snovi jako brinu Vučića, i to i samo to je razlog što se Srbija pojačano naoružava. Uglavnom, u takvim okolnostima Vučiću nije lako, ali čini sve što može i mora, kako bi se zaštitio od potencijalnih hrvatskih okupatora. Sukladno s time, čini se kako smo i prošli rat započeli u namjeri osvajanja srpskih ognjišta, pa onda lukavo pred svijetom odglumili kako su nas Srbi napali. U odnosu na Vučićeva trabunjanja možemo biti sasvim zadovoljni jer su lupetanja naših velikih vođa samo obične zaigrane dječje prepirke, na koje se ni ne treba obazirati.

Jedini koji malo više i malo zbrkanije lupeta, naš je div vanjske politike Grlić Radman. No, to nema nimalo veze s politikom, nego s čudesnim, odavno proslavljenim i poznatim intelektualnim kapacitetom ovog gorostasa vanjske politike u Hrvata. U kvalifikacijama za ministra, suvislost ionako nikad nije bila uvjet. Zašto i bi? Sad kad je Trump s Bibijem počeo udare na Iran, naš je predsjednik odlučio hitno povući sva tri vojnika koja imamo na tim prostorima. Radman je ostao ‘iznenađen i uvređen’ jer ga Zoki uopće nije kon-

zultirao. Pri tom je dodao kako je Bagdad posve siguran grad!? Zoki, Zoki!? Istovremeno, u Dubai su, u prošlu subotu, sletjeli brojni Hrvati s raznih bjelosvjetskih destinacija kako bi iz zračne luke Dubai nastavili putovanje za Zagreb. Baš u tu vražju subotu kad je Trump počeo s udarima na Iran. Po nekim procjenama, na teritoriju Ujedinjenih Arapskih Emirata nalazi se nešto više od dvije tisuće Hrvata. Dio njih turistički, dio u tranzitu, dok cca tisuću njih tamo stalno živi i radi.

Naš je Grlić rekao kako nema straha jer će brzo zračni promet biti uspostavljen. Neka se naši tamo ne uzrujavaju jer je on stalno u kontaktu s veleposlanstvom tamo, ali i ministrima u Emiratima i naravno svim ostalim zemljama u iranskom okruženju. U tom smislu naši su ljudi redovno dobivali SMS poruke od Veleposlanstva da budu na sigurnom i drže se dalje od prozora. Logično, neozbiljni kakvi već jesu, Hrvati stoje na prozorima i gledaju dronove kako lupaju uokolo. Nitko ne zna kad će se opet otvoriti zračne luke. U tim okolnostima, neki poduzetniji i pametniji nisu više bendali SMS poruke, nego su obavijestili Veleposlanstvo da kreću za Oman u Muscat gdje zračna luka normalno radi. Iz našeg Veleposlanstva su ih SMS-om upozorili da ni slučajno ne idu u Oman. Što je i logično jer su takvu uputu imali. Na stranicama Radmano-

Uvodnik

vog ministarstva u subotu, nedjelju i ponedjeljak stajalo je upozorenje kako nikako ne treba pokušati ići u Oman jer je tamo opasno! Srećom, ljudi znaju čitati i na drugim jezicima i, kako ispada, mrcu bolje razumiju međunarodne odnose, pa su shvatili da je upozorenje na stranicama MVP-a potpuno bez pameti. U stilu ‘Lud, zbunjen,normalan!’.

Otišli su u Muscat u Omanu i iz otvorene zračne luke uhvatili avione prema sigurnim destinacijama, iz kojih će se vratiti doma. Istovremeno, Česi su javili svojima kako će poslati dva čartera u Oman i pokupiti svoje građane. Tri dana kasnije saznao je i naš Grlić Radman kako je Oman siguran i zračne luke u prometu, pa je onda poslao novu poruku. Idite u Oman jer je siguran i aerodromi rade. To vam je od Dubaija udaljeno samo četiri sata. U međuvremenu su i Slovenci odlučili poslati čarter po svoje građane. Hrvatska još nije jer je Radmanov tijek misli još vezan za držanje podalje od prozora. Po svemu se čini kako naš Radman, osim poezije, ima i nježnu ljubav prema prozorima. Čemu hića? Doći će mu! Pomalo! Stvarno, pa kud im se vragu žuri iz ratne zone, ako se, kako je i red, maknu od prozora? Ka-

ko bilo da bilo, Hrvati, ma gdje se po svijetu nalazili, mogu biti spokojni i sigurni jer naš MVP na čelu sa spektakularnim ministrom Radmanom brine i čuva naše ljude diljem svijeta. I u stalnom je kontaktu sa svim mogućim bjelosvjetskim ministrima koji jedva čekaju razmijeniti pokoju s Radmanom. I što je najvažnije, naš čudesni ministar drži Hrvate apsolutno sigurnima. Što dalje od prozora.

Za to vrijeme naš je drug Pero sve objasnio oko svog nedolaska na Gradsko vijeće. Ne dolazi jer misli kako ga treba ukinuti. Ionako ničemu ne služi, a sve odluke donosi Mato. Usto, treba ukinuti i DIP jer je leglo uhljeba. Pročelnici s diplomama kojekakvih fakulteta, koji se pritom nisu igrali na Stradunu, ne mogu, brate mili, voditi primjerice kulturu, s takvim nostrificiranim diplomama. S druge strane, s Matom je skoro pa zadovoljan jer radi što može. Ako sam dobro razumjela našeg neponovljivog Pera, čini se kako oni koji nisu dobili izbore, ni ne trebaju bezveze laprdati na sjednicama Vijeća i šire. Posebno ako im je diploma nostrificirana. Ali, ni ako nije. Jer naši su zakoni, od onih izbornih do onih o lokalnim jedinicama, nedemokratski. E sad, pitanjem demokracije i njenom ograničenošću bavili su se brojni filozofi i političari, i još se nisu do kraja odlučili ima li, uz sva ograničenja, neki bolji sustav od demokracije. Možda je i točno kako bi za neke bilo bolje da ništa ne laprdaju na Vijeću, uostalom, jednako kao i u Parlamentu. Jedino, malo teže kontam zašto Perovi i dalje sjede u tom nepotrebnom tijelu, Gradskom vijeću. Sve što naš Pero kaže, ima neku manje ili više skrivenu poruku. Vi sad zaključite kome i zašto šalje poruku i je li ona primljena. I ranije je emitirao znakovite poruke, ma mi se čini kako stalno ostaju u nekoj gradskoj čekaonici. To je vrag s demokracijom ako imaš premalo ruku. Kako god, uvijek me veseli čuti našeg druga Pera i njegove poruke, jer za razliku od Radmanovih, njegove obično imaju neku svoju, nimalo beznačajnu, uporišnu misao. I zato, Mato, nemoj mu kao i dosad reći kako ne čuješ dobro! Eto vas.

USUSRET SEZONI

Turističke rezervacije sporije ulaze nego lani:

‘Tko

bude spuštao cijene, nema se čega bojati’

Na Bliskom istoku bukte nemiri koji bi mogli utjecati na turizam, a kad se govori o Dubrovniku koji je dosegao svoj cjenovni maksimum, govori se i o vrijednosti za novac. U ovu turističku sezonu ulazi se s kalkulacijama, promišljanjem, planiranjem, ne povodeći se za geslom „‘ko ovo može platit’?“ Može vjerojatno svaki gost, no pitanje je želi li

Turizam je satkan od prilično osjetljivog tkiva na koje svaka promjena snažno utječe, a Dubrovnik se nalazi u zanimljivoj turističkoj fazi. Ne razmišlja se više kako sezona mora uspjeti, ma što se dalo zauzvrat. Po prvi put se vrlo ozbiljno promatra konkurencija, promišlja se o cijenama ili, bolje rečeno, vrijednosti za novac, ne uspijeva bilo što pod bilo kojom cijenom, vodeći se onim geslom „‘ko to može platit’?“. Vjerojatno može svaki gost, no pitanje je želi li. S druge strane, geopolitička situacija je krajnje neizvjesna. Rusija i dalje vrši agresiju na Ukrajinu, a Izrael i SAD su napali Iran, koji sada ‘gađa’ njihove vojne baze na Bliskom Istoku. Zbog toga je zatvorena i najveća zračna luka u Dubaiju, a stotine tisuća putnika zapelo je na aerodromima po svijetu. S pravom se postavlja pitanje na koji će se način svi ti izazovi preslikati na sezonu u Dubrovniku.

‘NADAMO SE LAST MINUTEU’

Kako nam kaže dubrovačka poduzetnica, direktorica turističke agencije Dominium Travel Slavica Grkeš, u posljednje vrijeme bilježe otkazivanja rezervacija od strane gostiju koji putuju preko Dubaija. Kaže kako su ulazi posljednjih dana nešto sporiji, no kako se svi nadaju ‘last minute’ rezervacijama, koje su posebno popularne nakon pandemije Covida-19. „Ne možemo sa sigurnošću kazati kako će se situacija dalje razvijati, no svi se nadaju last minute rezervacijama. Tako je svake godine na-

kon one pandemijske, pa vjerujemo da će tako biti i ove. Promijenio se način na koji ljudi rade i putuju. Sve više ljudi radi iz doma, uglavnom više ne koriste duge godišnje odmore nego više malih. I u ‘zadnji sekund’ se odlučuju na putovanje. A mi smo city break destinacija, gosti ovdje ostaju dva, tri dana“, govori Grkeš. Kaže kako u Dominium Travelu dosad bilježe 25 posto rezervacija od prošlogodišnjeg ukupnog prometa. Koriste alate koji prate tržište i prilagođavaju kompletnu ponudu potražnji te se nadaju dobroj sezoni.

STRAŠNI NAMETI GURAJU CIJENE U NEBO

Puno se rasprava u posljednje dvije godine otvorilo zbog cijena odnosno vrijednosti za novac. Na to je lani upozoravao i sam ministar turizma, pa čak i predsjednik Vlade. Dubrovnik je nedvojbeno dosegao svoj cjenovni vrh, što dobar dio objekata pravda kvalitetom te i dalje opstaju i ostvaruju dobit. No, ne i svi. Grkeš kaže kako opstanak na hrvatskom tržištu nije lagan, prvenstveno zbog velikih nameta, što dalje ‘gura’ cijene u nebo.

„Imamo najveće poreze, imamo strog represivni aparat i općenito imamo toliko nepotrebne birokracije da se ne stignemo baviti svojim poslom. Kad bi se smanjila birokracija, mogli bismo više raditi na kvaliteti. Neki vlasnik agencije ili restorana bi se više mogao posvetiti poboljšnju usluge ako ne bi danima cijelu jutarnju smjenu provodio vadeći različite papire. Ima-

Kako nam kaže dubrovačka poduzetnica, direktorica turističke agencije Dominium Travel Slavica Grkeš, u posljednje vrijeme bilježe otkazivanja rezervacija od strane gostiju koji putuju preko Dubaija. Kaže kako su ulazi posljednjih dana nešto sporiji, no kako se svi nadaju ‘last minute’ rezervacijama, koje su posebno popularne nakon pandemije Covida-19.

Piše Ivona Butjer Mratinović

mo i novu, fiskalizaciju 2.0.. Uz najveće poreze, i najmovi su brutalno skupi, i zbog toga cijene usluga i jesu tolike. Uz to, pojavi se netko s crnog tržišta, uzme nam goste, i gdje smo onda tu mi?“, oštro će Grkeš.

Kad je riječ o skupoći, dodaje kako još nije čula da se netko žalio na cijene smještaja i kako se žalbe uglavnom odnose na one u restoranima i butigama.

„Mi koji se bavimo privatnim smještajem možemo biti fleksibilni oko cijena. Restorani, s druge strane, imaju fiksne troškove robe, najma, svega, i ne mogu se igrati s cijenama. Bila sam suvlasnica restorana i nikad u životu to ne bih ponovila“, izjavila je. Govoreći o konkurenciji, smatra kako su Italija i Grčka donekle u boljoj situaciji s obzirom na to da su zadržali obiteljske restorane pa cijela zarada ‘ostaje u familiji’, a netko tko radi za sebe, više će se i potruditi. Mi smo, dodaje, nažalost tu tradiciju izgubili.

‘KAD NEKOME SMRKNE, DRUGOME SVANE’ Osnivač i direktor turističke agencije Direct Booker Nino Dubretić potvrđuje nešto oprezniji ulaz ‘bookinga’, ali dodaje i kako se ne radi ni o čemu dramatičnom.

„Nama je donekle teško usporediti situaciju jer nam se iz godine u godinu mijenja 20,30 posto portfelja. No, ‘odokativno’ možemo primijetiti za 10,15 posto slabiji ulaz rezervacija nego la-

ni. Ove godine imamo jednak broj sjedala u letovima, kao i lani, no pitanje je hoće li se jednako puniti. No, prošle godine smo do 1. ožujka imali i akciju spuštanja cijena. Tko spusti cijenu, tržište mu reagira“, kaže Dubretić dodavši kako će se i ove sezone cijene itekako spuštati. „Jednostavno, imamo nove krevete, a tu prvenstveno mislim na hotele. Svaki gost koji u nekom kvalitetnom hotelu od četiri ili pet zvjezdica napravi rezervaciju, znači jedan apartman više koji je u tom periodu prazan“, komentira Dubretić.

Na pitanje hoće li se eskalacija situacije na Bliskom istoku preliti na Dubrovnik, Dubretić odgovara kako ne bi trebala značajnije.

„Kaže se - kad nekome smrkne, drugome svane. Ne mislim kako ćemo mi imati direktne benefite od toga, no neki gost, primjerice iz Amerike, ako će putovati ove sezone, sasvim sigurno će prekrižiti Bliski istok. I onda će radije poći, primjerice, u Zapadnu Europu, ili na Mediteran, ili upravo u Dubrovnik. Nije dobro bogatiti se na tuđoj nesreći, ali to je nažalost tako. Ne radi se ovdje o globalnoj krizi nego o nemirima na Bliskom Istoku“, izjavio je Dubretić koji smatra da za Dubrovnik nema brige. I kako su cijene puno izazovnija tema.

Stoga poručuje – ‘Tko bude spuštao cijene, proći će dobro. Tko bude čekao, možda ne dočeka goste. Ili će u zadnji čas morati spuštati, a onda će to biti sjekirom popola’.

Odokativno’ možemo primijetiti za 10,15 posto slabiji ulaz rezervacija nego lani. Ove godine imamo jednak broj sjedala u letovima, kao i lani, no pitanje je hoće li se jednako puniti. No, prošle godine smo do 1. ožujka imali i akciju spuštanja cijena. Tko spusti cijenu, tržište mu reagira“, kaže Dubretić

Kreće obnova Parka ĐorđićMayneri na Lopudu, potpisan ugovor o izvođenju radova

Grad Dubrovnik započinje s projektom obnove povijesnog Parka Đorđić-Mayneri, a u utorak je u Velikoj vijećnici potpisan ugovor o izvođenju radova na obnovi i revitalizaciji parka u vrijednosti 1.397.276,38 eura bez PDV-a, odnosno 1.746.595,45 eura s PDV-om. Radove izvodi zajednica ponuditelja sastavljena od tvrtki Adriatik građenje i Tonikom. Ugovor je ispred Grada Dubrovnika potpisao gradonačelnik Mato Franković, a ispred zajednice ponuditelja Marijana Jogunica, direktorica tvrtke Adriatik građenje.

Projekt „Revitalizacija parka Mayneri na otoku Lopudu“ sufinancira se bespovratnim sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj putem Integriranog teritorijalnog programa za otoke i to u iznosu od 1.429.187,50 eura, što čini 85 posto od ukupne vrijednosti projekta od 1.684.203,15 eura. Iznosu sufinanciranja treba dodati i 127.507,82 eura bespovratnih sredstva koje je Gradu odobrilo Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije za sufinanciranje 50 posto iznosa vlastitog učešća u financiranju navedenog projekta.

Projekt obnove Parka Đorđić Mayneri ima za cilj revitalizirati ovaj zapušteni park površine 13.027 metara kvadratnih, a istovremeno čuvajući njegovu kulturnu i prirodnu baštinu te omogućiti bolje korištenje prostora lokalnom stanovništvu i posjetiteljima. Građevinsko-arhitektonski koncept obnove parka temelji se na očuvanju i revitalizaciji njegova izvornog romantičarsko-historicističkog karaktera, uz minimalne intervencije koje će zadovoljiti suvremene potrebe korisnika.

Glavne aktivnosti uključuju obnovu par-

kovnih staza i zidova, postavljanje nove urbane opreme, revitalizaciju biljnog fonda te modernizaciju sustava navodnjavanja, uključujući ugradnju vodomjera. Zadržat će se izvorna prostorna organizacija perivoja, dok će postojeći suhozidi, stepeništa i ogradni zidovi biti sanirani uz korištenje izvornih kamenih elemenata, čime se osigurava očuvanje povijesne autentičnosti prostora. Hodne površine, ukupne površine 4.293 četvorna metra, kao i glavni ulaz u perivoj, bit će u potpunosti prilagođeni osobama s invaliditetom i osobama smanjene pokretljivosti.

U sklopu projekta predviđena je i postava moderne, nenametljive urbane opreme, u skladu s karakterom parka kao nekadašnjeg povijesnog privatnog vrta. Također, planira se uklanjanje invazivnih biljnih vrsta te sadnja novih autohtonih i egzotičnih biljaka koje odgovaraju izvornom stilu perivoja.

Projektom je predviđeno uklanjanje velikog broja bolesnih i invazivnih stabala. Odabir vrsta stabala napravljen je u skladu s navodima iz Konzervatorske studije koju je izradila Studio Landa d.o.o. Rok trajanja radova je 10 mjeseci od dana uvođenja u posao. Ono u čemu će obnova biti najzahtjevnija, jest vraćanje velikog broja nestalih biljnih vrsta iz perivoja, koja mu je i bila jedna od glavnih odlika, nauštrb vrsta koje su rasprostranile perivojem, kao i vraćanje gotovo potpuno nestalog kolorističkog aspekta.

Park Đorđić-Mayneri je evidentirano dobro unutar zaštićene cjeline naselja, predložen je za zaštitu u kategoriji spomenika parkovne arhitekture prostornim planom Dubrovačko-neretvanske županije. Obnova ima za cilj vraćanje parka njegovoj izvornoj ljepoti i funkcionalnosti, kako bi se očuvala povijesna vrijednost te omogućilo stanovnicima i posjetiteljima uživanje u prirodi i kulturnom nasljeđu.

Franković: ‘Izvođač na Bulevaru će snositi odgovornost!’

Gradonačelnik Mato Franković danas je sudjelovao u potpisivanju ugovora za izvođenje radova na projektu Park Đorđić-Mayneri, nakon čega su uslijedila novinarska pitanja, a Franković je upitan o kašnjenju radova na području grada. „Izvođač u Ulici kralja Tomislava će snositi odgovornost što je ovo napravio. Možemo za primjer uzeti Ulicu Andrije Hebranga koja je asfaltirana u rekordnom roku i izvrsne kvalitete. Drugi primjer je ‘Vojnović’ koji je asfaltiran u ekspresnom roku u noćnim satima”, izjavio je Franković dodavši kako dodaje da zastoja u prometu nije bilo, no kako postoje ‘izvođači koji mogu’ kao i oni ‘koji mogu manje’.

Potom se ponovno osvrnuo na radove na Bulveru.”Imamo probleme s izvođačem, asfaltna baza nije mogla dostaviti kvalitetu asfalta koju smo kroz javnu nabavu tražili, pa se pokvarila prošli tjedan baza koja jedina radi takav asfalt koji se ne uvija pri visokim temperaturama. Zbog toga djelomično možemo oprostiti izvođaču za ono na što nije mogao utjecati. Činjenica jest da je u startu sve brzo odradio, ne bi došao u ovu poziciju i sve bi bilo prije asfaltirano”, kazao je Franković dodavši kako je u postupku javna nabava za Ulicu branitelja Dubrovnika te kako će predvidjeti još oštrije penale.

Osvrnuo se i na projekt Aglomeracije te probleme s kašnjenjima na pojedinim lokacijama, posebno u Sustjepanu, na Kantafigu i na Svetom Jakovu.  “Poslao sam

mail izvođaču gdje sam rekao da smo izašli u susret, ali da ne vidimo da brzina radova ide sukladno onome što se dogovorili. Sad se ubrzao i očekujemo da će kroz idući tjedan napraviti asfaltiranje pa bi radovi trebali biti gotovi. Ali ne možemo reći da smo zadovoljni jer je preostalo jako puno radova koji nisu izvršeni. Cijela sjena Aglomeracije i dobro obavljenog posla pada na ove dvije grupe radova koje su loše jer imamo problem s izvođačima. Kašnjenje je postalo pravilo, a ne iznimka, naše je oduševljenje enormno kad vidimo da sve ide u rokovima koje smo planirali. Kad imamo kišu 32 dana i kad su teži radovi, razumijem problem, ali kad su jednostavniji radovi poput grebanja asfalta, ne možemo to pravdati jer su druge tvrtke pokazale da se može to raditi u zadanom roku”, izjavio je Franković dodavši kako rješenje vidi jedino u oštrijoj penalizaciji. „Jedino je oštrija penalizacija rješenje, s obzirom na to da posao dobivaju tvrtke s kojima mi nismo zadovoljni, zbog pravila javne nabave. Vodovod je dva puta donosio odluku da ne želi izabrati PGP zbog nedovoljno dobrih kvalifikacija i birao Strabag koji je bio skuplji, pa je DEKOM rušio tu odluku i birao PGP. Iako smo mi bili upozoreni da rade lošiji posao od drugih kolega iz drugih gradova. Da je posao dobio netko tko je kvalificiran, završilo bi se na vrijeme iako bi nas koštalo više. Najveća krivnja je na neorganiziranosti i nedovoljnom broju radnika“, rekao je Franković.

USUSRET 1. TRAVNJA

Franković objasnio koje se promjene očekuju u Zoni i što

čeka rent-a-carove

Gradonačelnik Mato Franković je nakon potpisivanja ugovora za izvođenje radova na projektu Park Đorđić-Mayneri odgovarao na novinarska pitanja. Tako je komentirao nova pravila u zoni posebnog prometnog režima, s posebnim naglaskom na rent-a-carove.

“Naši pravni timovi završavaju postupak, pričekat ćemo da naši pravni stručnjaci završe posao pa ćemo obavijestiti sve. Zona počinje 1. travnja, a novina je da će još jedan totem biti postavljen na Ilijinu glavicu. Na 300 metara prije ulaska u Zonu na cesti će biti jasna oznaka ‘200 metara’, pa ‘100 metara’ za zonu. Imat ćemo oznake na cesti, na LED displayima, poseban dodatni totem na Ilijinoj glavici i imamo veliki crveni semafor. Onaj tko se približi zoni i kaže da nije znao, treba mu oduzeti vozačku”, kazao je Franković dodavši kako smatra da je područje i dosad bilo dovoljno označeno, no kako će to sada biti još tri puta bolje.

“Zakon jasno kaže - ako postoji znak, to je pravilo, i tko krši znak, krši prometna pravila. Pa nemamo sto znakova ‘stop’ na raskrižju nego jedan i on dovoljno komunicira. Napravit ćemo dodatak iako zakonski nismo to dužni. Najveći broj prekršitelja su bili najvećim dijelom rent-a-carovi, drugim dijelom Uberaši, možda i Bolt, odnosno taksisti, a minimalni segment građani Dubrovnika, ako je netko zaboravio obnoviti PPK i slično, uistinu minimalno”, kazao je potom komentiravši rent-a-carove. “Radio sam u rent-a-caru i znam kako se to radi. Njihova je obveza informirati klijenta o zoni. Kad su im počele pristizati prve kazne, stvari su se poboljšale. Prva dva mjeseca su ulazili bez ograničenja, a kad su počele kazne - promjena. Tu je pitanje društvene odgovornosti i stjecanja kapitala. Društveno je odgovorno upoznati osobu s potencijalnim problemom i kaznama. Ove godine će rent-a-carovi odmah u sustavu vidjeti ako njihovo vozilo prođe kroz zonu, i odmah moći naplatiti kaznu stranci, tako da ćemo prema njima napraviti iskorak. Što se tiče ovih kazni, morat će platiti jedan dio”, izjavio je Franković.

ŽUPANIJSKA SKUPŠTINA

Pezo: Nikada se nije više ulagalo i gradilo, osigurali smo kontinuitet i stabilnost

Župan Pezo obrazložio je svoje izvješće o radu rekavši kako je to prvo takvo izvješće koje u potpunosti obuhvaća njegov rad, a predstavlja ispunjavanje predizbornog programa na temelju kojeg je i dobio povjerenje građana županije

Nikada se nije više ulagalo, nikada nije više gradilo, osigurali smo kontinuitet i stabilnost, riječi su kojima je župan DN Blaž Pezo obrazložio svoje Izvješće o radu za drugu polovicu 2025. godine na 5. sjednici Županijske skupštine Dubrovačko-neretvanske županije održanoj u ponedjeljak u Dubrovniku. Riječ je o prvom polugodišnjem Izvješću koje obuhvaća u cijelosti rad župana Peza, koji je na tu dužnost izabran u lipnju prošle godine.

Na samom početku sjednice, odgovarajući na vijećnička pitanja župan Pezo je istaknuo kako je na novu mjeru potpore od tisuću eura za svako novorođeno dijete do sada bilo 146 prijava.

”Rodilo se sigurno nešto više djece, ali toliko je prijavljenih, a ja pozivam sve roditelje da iskoriste ovu mjeru. Ona neće riješiti sve probleme, ali je namijenjena da pogodi gdje treba i ti novci će im dobro doći”, rekao je župan Pezo. Župan se osvrnuo i na činjenicu da su ove godine povećana sredstva za stipendije te istaknuo kako je težnja povećati taj iznos još i više.

”Podignuli smo iznos sa 170 na 200 za studente, a težimo i to povećati, ako Bog da, morat ćemo to i rebalansirati. Nitko sretniji od mene u tom slučaju, to su lijepi trenutci kada uživate u ulozi župana”, istaknuo je on.

IZVJEŠĆE O RADU

Župan Pezo obrazložio je svoje izvješće o radu rekavši kako je to prvo takvo izvješće koje u potpunosti obuhvaća nje-

gov rad, a predstavlja ispunjavanje predizbornog programa na temelju kojeg je i dobio povjerenje građana županije. ”U izvješću smo govorili o kontinuitetu i stabilnosti. Nema trzavica ni političkih previranja da nastavimo što je u tijeku i započnemo nove projekte. Nastavljamo inzistirati na prometnom povezivanju. Nakon što je završen projekt Pelješkog mosta; kojeg su neki nazivali ‘šarenim lažama’ i slično te predlagali nekakve trajekte, mi ćemo i dalje podsjećati koliko je to naša zasluga; nastavljamo raditi na projektima cestovne i lučke infrastrukture. Ulažemo ogromna sredstva, a lučka infrastruktura na otocima vrijedi više od 120 milijuna eura. Na Korčuli se, unatoč izazovima, intenzivno radi na novoj luci Polačište (vrijednosti 25 milijuna eura), a gradimo i pristupne ceste koje gravitiraju lukama vrijedne dodatnih 30 milijuna eura, na Lastovu završavamo luku Ubli (8 milijuna eura), na Pelješcu krećemo s radovima na trajektnom pristaništu Perna (19,5 milijuna) i obilaznici Orebića (50

milijuna). Na Korčuli, u luci Prigradica, uskoro počinju radovi vrijedni 11,5 milijuna eura, a uz to, radimo na osiguravanju 1200 novih komunalnih vezova diljem županije. Za CGO Lučino razdolje su osigurana sredstva i taj projekt od 89 milijuna eura ide svojim tijekom usprkos svim objektivnim poteškoćama”, rekao je župan te nastavio: ”Ulažemo i u zdravlje i socijalnu skrb. U tijeku je rekonstrukcija bolnice Kalos (12 milijuna eura), završili smo energetsku obnovu Doma za starije na Korčuli, Zavodu za hitnu medicinu uručili smo osam novih vozila, a u Dnevnoj bolnici Metković obavljena je više od 21 tisuća pregleda od njenog otvaranja. Sjetite se što je oporba govorila o tom projektu i tvrdila da se nikada neće realizirati, a mi smo radili. Nastavljamo s poticajnim mjerama za zdravstvene radnike za koje ove godine izdvajamo preko 367 tisuća eura za specijalizacije, edukacije, školarine i stanarine. Ulažemo velike napore i sredstva i u školstvo. Napreduju radovi na

novoj školi u Cavtatu (19 milijuna eura) i to je taj kontinuitet o kojem sam govorio maloprije, a imamo i novi ugovor za rekonstrukciju Gimnazije Metković (2,5 milijuna). Obnavljamo 11 sportskih terena na otocima i gradimo sportsku dvoranu u Stonu (ukupno 5,9 milijuna), osigurali smo sredstva za rekonstrukciju škole u Veli Luci (3,2 milijuna), a izdvojili smo i 500 tisuća eura za radne materijale za sve učenike i sufinanciranje produženog boravka. U poljoprivredi, reći ću da smo potpisali ugovor za navodnjavanje Čarskog polja (15 milijuna), a krenula je i izgradnja mobilne pregrade na Neretvi, ključnog pro-

jekta za zaštitu od zaslanjivanja, vrijednog 85,5 milijuna eura”, rekao je župan Pezo.

”Nikada se nije više ulagalo, nikada nije više gradilo. I to ne zadužujući se, već pametno povlačeći europska sredstva, svi naši projekti su razrađeni i potkrijepljeni. Radimo za sve naše građane, od djece i mladih, preko poljoprivrednika, do naših umirovljenika kojima smo ove godine za božićnice osigurali preko 275 tisuća eura, a od ove godine smo dodali i uskrsnice”, zaključio je župan Pezo. Izvješće je prihvaćeno većinom od 21 glasa ZA, tri protiv i pet suzdržanih glasova.

KONCESIJE I NOVA VIJEĆNICA

Na sjednici je usvojeno i sedam Odluka o davanju koncesije u svrhu gospodarskog korištenja pomorskog dobra Malostonskog zaljeva i Malog mora, kao i Prijedlog odluke o namjeri davanja takvih koncesija za ukupno pet polja. Dodijeljena je i koncesija za gospodarsko korištenje pomorskog dobra ispred hotela Excelsior u Dubrovniku te hotela Aminess Vival Grand Azur u mjestu Orebić.

Zaključno, na sjednici je došlo do smjene vijećnika u redovima SDP-a, pa je tako umjesto Krešimira Kurana prisegnula vijećnica Marina Jurišić.

PRVO LICE DUBROVAČKE OPORBE

Anita Bonačić Obradović: „HDZ me pokušao samljeti, ali ne odustajem. Dokazat ću

da nisu svi političari isti“

U intervjuu za Dubrovački dnevnik, čelnica dubrovačkog SDP-a i kandidatkinja za gradonačelnicu Dubrovnika ispred SDP-a i Srđ je Grad, Anita Bonačić Obradović bez zadrške optužuje HDZ za političke pritiske i osobne napade, a proziva i dio oporbe zbog nedosljednosti i kalkulacija. Komentira zaduživanje Grada te odnose u Gradskom vijeću. Osvrće se i na širu političku klimu, upozoravajući na opasnost relativizacije totalitarnih ideologija

Danas ste najistaknutije lice oporbe u Dubrovniku. Što osobno vidite kao najveći problem grada u ovom trenutku?

Najveći problem nije određeni projekt, nego krivi model upravljanja jer se Gradom vlada kao osobnim plijenom. Ne postoji strategija razvoja u kojoj se razgovara o povezanosti demografije i stanovanja s prometom i kvalitetom života. Franković je 2018. izjavio kako je Dubrovnik bogat grad, a onda je 2025. godine izjavio kako Dubrovnik nije bogat grad. Kada netko preuzme bogat Grad i učini ga nebogatim, onda je vrlo jasno u kome je problem. On je i saborski zastupnik koji može utjecati na stvaranje zakona, a ne vidim da se borio za Dubrovnik. Kada usporedimo kvalitetu života 2017. godine, prije nego što je postao gradonačelnik, i danas, vidimo razmjere toga što je napravio. Imamo tri puta veće cijene nekretnina, dva puta veće najmove, o cijenama hrane ne moram ni pričati, umirovljenici žive užasno, onkološki bolesnici se moraju ići liječiti u druge gradove, a Dubrovnik im ne želi subvencionirati aviokarte. To su problemi koje rješavaju socijaldemokratske opcije kao što je SDP, ali bi svatko odgovoran, bez obzira na stranku, trebao riješiti ove probleme. Naši građani ne osjećaju taj proračun od 200 milijuna eura, niti da je u osam HDZ-ovih godina to preko milijardu eura u proračunima. Građani osjećaju i vide devastaciju prostora, imaju zdravstveni sustav koji je u kolapsu, mladi ne mogu riješiti stambeno pitanje, a odlaze i oni

koji imaju riješeno stambeno pitanje jer ih koči što nemaju člansku iskaznicu HDZ-a. ‘Grad po mjeri građana’ je samo mrtvo slovo na papiru. Najveći problem Dubrovnika je HDZ

Je li onda HDZ išta dobro napravio u Dubrovniku?

Ima dovoljno žetončića koji ga hvale, a to nije moj dio posla. Ali, dobro su napravili kad su prihvatili neke amandmane s moje strane kojima se hvale u javnosti, u Saboru i među kolegama. To su nagrade djeci i učiteljima za natjecanja, izdvajanja za medicinski potpomognutu oplodnju, dar za novorođeno dijete, veći iznosi za žene poduzetnice, ‘ležeći policajac’ u Sustjepanu, buduća kontrola brzine u Trstenome ili najnovije buduće proširenje ceste kraj semafora u Lapadu za bolju protočnost prometa, što smo više puta isticali u kampanji kao dio rješenja uskog grla na tom području. Ispada da je dobro za građane kad nas se posluša.

A koji je najveći problem oporbe ili ljevice?

Problem oporbe, odnosno ljevice i centra u Dubrovniku smo riješili zajedno SDP i SJG . Problem je ranije bio što je oporba bila fragmentirana i svi su se borili za broj mandata i mjesto u Gradskom vijeću. Srđ je Grad i SDP su se ujedinili oko zajedničkih pitanja i sada je jasno vidljivo tko je oporba i brana HDZ-u, a tko nije. To se vidi i kako se HDZ odnosi prema drugima u Vijeću, prijateljski ili neprijateljski. Kada djelujemo

Piše Petra Srebrović foto Petra Srebrović, Grad Dubrovnik, Lucija Komaić

„Kad idete protiv

HDZ-a, možete očekivati da će vas pokušati samljeti. Kad sve to završi, pravo je pitanje jeste li preživjeli i dočekali se na dvije noge ili ste dopustili da vas samelju i odustajete. Ja im nikada neću dopustiti da me samelju, niti ću odustati. Znam za što se borim i samo su mi pokazali koliko mogu biti snažna. Borim se za prave vrijednosti, iskreno sam i punim srcem ušla u politiku, pokazat ću da nisu svi političari isti i da se puno toga može promijeniti“

kao klub vidi se da se slažemo i nadopunjujemo, a ne vlada jednoumlje.

S gradonačelnikom Matom Frankovićem često ulazite u vrlo osobne političke sukobe, uključujući i situacije kada su s govornice iznesene tvrdnje vezane uz vašu obitelj. Govorili ste da se radi o političkom pritisku i pokušaju diskreditacije, no gdje je po vama granica? Imaju li političari uopće pravo na takvu vrstu privatnosti, ili moraju biti potpuno transparentni i spremni na svaku kritiku?

Kada kritiziram, kritiziram rad gradonačelnika i izostanak rezultata, dakle propale ili nedovršene projekte i one čija realizacija predugo traje. Predlažem rješenja isključivo u interesu građana, a s druge strane je Franković koji isključivo ide ad hominem. Uplitanje moje obitelji i djece, vrijeđanje jer sam iznijela kritiku, je pokušaj diskreditacije. To je njegov modus operandi, kakav od mene nikad nećete vidjeti. Ničiju obitelj neću stavljati u fokus, samo zato što se bavimo politikom. Saznala sam da je gradonačelnik anarhist koji ne poštuje sudske odluke kada mu ne odgovaraju, kao u slučaju nekretnine mog oca koji ima pravo temeljem sudske odluke koje nije uknjiženo, ali je stečeno sudskom odlukom. Sve drugo je pritisak da se njegovo pravo oduzme, a to Franković uporno radi kroz institucije. Koristi Vijećnicu pa i ustanove u kulturi kao sredstvo političkog obračuna, a ponaša se kao porota, sudac i krvnik. U ne -

kim slučajevima kada se radi o ljudima bliskim njemu, onda govori o presumpciji nevinosti i to u slučajevima kada su ljudi direktno upleteni u radnje kakve si političar ne bi smio dopustiti. S druge strane, olako vrijeđa članove moje familije, iako nitko ništa nije uzeo, niti uzurpirao. Franković je sa svojim brojnim stručnjacima i stratezima mijenjao narativ i, rekla bih, režimski to odradio. Ali, tako je kad idete protiv HDZ-a, možete očekivati da će vas pokušati samljeti. Kad sve to završi, pravo je pitanje jeste li preživjeli i dočekali se na dvije noge ili ste dopustili da vas samelju i odustajete. Ja im nikada neću dopustiti da me samelju, niti ću odustati. Znam za što se borim i samo su mi pokazali koliko mogu biti snažna. Borim se za prave vrijednosti, iskreno sam i punim srcem ušla u politiku, pokazat ću da nisu svi političari isti i da se puno toga može promijeniti. Ne smijemo imati gradonačelnika koji ne zna prihvatiti kritiku, nego vrijeđa, kao što se dogodilo kada je novinarka spomenula jesu li djeca dobila krafen na maškarama. Odmah je krenuo na novinare, jer jednostavno ne može podnijeti nikakvu kritiku. Gradonačelnik je funkcija na kojoj moraš biti spreman na kritiku i iz toga izvući neko rješenje.

Na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća upozorili ste da se Grad zadužuje kreditom čiju će otplatu, zbog dugog počeka, u najvećem dijelu snositi neka buduća gradska vlast.

„Kad smo sklapali dogovore oko zajedničkog izlaska na izbore, pozivala sam na političku zrelost i kompromis koji je potreban u politici, ali i da se političke ambicije stranaka stave sa strane, a da se u fokus stavi interes građana jer nam je svima cilj bio promjena načina upravljanja. Danas je svima jasno ono što je nama bilo jasno već tada, da su SDP i SJG jedina opozicija HDZ-u. Oporba je ujedinjena u klubu. Što se tiče Centra, nemamo ništa protiv stranke i koalicije, ali Viktoriju Knežević za sada ne smatramo mogućim partnerom jer ne možemo smatrati oporbom nekoga tko na blag način nastupa prema HDZ-u“

Smatrate li da se time svjesno prebacuje financijski teret na buduće mandate? Idete li toliko daleko da vjerujete kako HDZ računa na moguću smjenu vlasti i ostavlja budućoj administraciji ozbiljan financijski uteg? Grad zadužuju enormnim ciframa, a strateške odluke ne donose. Gradonačelnik razmišlja samo onoliko koliko mu traje mandat. Njegova politika se vodi onom brigo moja pređi na drugoga, pa će ovaj kredit otplaćivati današnji srednjoškolci ili studenti. To su ogromni novci pa se nadam da će se i odraditi neki projekti. Oni će se onda pohvaliti, ali neće biti odgovorni za financiranje. Kredit ćemo početi otplaćivati tek 2030. godine. Rata samo ovog kredita će biti otprilike 430.000 eura, a u kombinaciji s drugim kreditima ukupne rate će iznositi oko 970.000 eura mjesečno do 2030. godine. Ne smijemo zaboraviti da bi nam malo lošija turistička sezona mogla uzrokovati povećanu zaduženost i nemogućnost vraćanja kredita. Rizik je ogroman, a u kreditu nismo dali nikakvu garanciju kako ćemo ga vratiti. U dokumentima koje su vijećnici dobili, nije opisan opseg zadužnica koje će gradonačelnik potpisati. Nadam se da dolazi do promjene vlasti, ako to budemo SDP i ja, sigurno me neće biti strah suočiti se s tim kreditom, ali moram reći da si nitko ne smije dopustiti dizanje kredita za projekte koji se mogu plaćati iz proračuna, da se njime dobro upravljalo. Živimo u gradu gdje se prenapuhuje proračun kako bismo mogli dizati veće kredite, a onda na rebalansima vidimo da su to zaista bili prenapuhani proračuni.

Na sjednici Gradskog vijeća pitali ste vijećnika Željka Raguža “smije li on tu sjediti”. Što ste time mislili?

Jasno je navedeno u Zakonu o lokalnim izborima, u članku 78. stavak 1, točka 36, o istovremenom obnašanju dužnosti predsjednika uprave trgovačkih društava te funkcije gradskog vijećnika.

Do sada, uvijek se spominjao Zakon o sukobu interesa, iako je i tu odluka na granici jer se ni tu ne precizira može li u Gradskom vijeću sjedati čelna osoba društva čije je vlasništvo stečeno kupnjom dionica. Nikada mi u fokusu nisu političari osim HDZ-a i vladajućih, ali kada Raguž izađe za govornicu i krene pljuvati kako mu je tu dosadno ili da je nekad bolje „iznijeti trosjed, nego mišljenje“, što onda tu radi? Sam traži dobiti povratni komentar. On se bori kad su kampanje i kritizira vladajuće, a kad sjedne u klupu, ušuti i sve mu je dobro. One teme koje otvori i kritike koje uputi, su već ‘amenovane’ od Mata Frankovića. Imamo Vijeće puno profesionalnih dizača ruku.

Odnosi na dubrovačkoj ljevici godinama su fragmentirani. Iako ste koalirali sa Srđevcima, s Centrom i Viktorijom Knežević niste uspjeli zajednički nastupiti, iako su birači očekivali objedinjavanje. Možete li danas otvoreno reći zašto niste objedinili liste, ne radi se sigurno o ideologiji kad je i SDP u os -

Petak, 6. ožujka 2026.

novi lijevo prema centru? Dakle, je li to bio sukob ega i borba za pozicije na listama ili borba za ime gradonačelnice i žalite li danas zbog toga?

Kad smo sklapali dogovore oko zajedničkog izlaska na izbore, pozivala sam na političku zrelost i kompromis koji je potreban u politici, ali i da se političke ambicije stranaka stave sa strane, a da se u fokus stavi interes građana jer nam je svima cilj bio promjena načina upravljanja. Danas je svima jasno ono što je nama bilo jasno već tada, da su SDP i SJG jedina opozicija HDZ-u. Oporba je ujedinjena u klubu. Što se tiče Centra, nemamo ništa protiv stranke i koalicije, ali Viktoriju Knežević za sada ne smatramo mogućim partnerom jer ne možemo smatrati oporbom nekoga tko na blag način nastupa prema HDZ-u. U kampanji smo pozvali sve koji nisu zadovoljni vladajućom garniturom, da dođu s nama u koaliciju. Centar se nije odazvao. Dakle, nismo mi bili problem, nego oni koji nisu htjeli. Kolegica Knežević nije nam dala podršku ni u drugom krugu izbora, što znači da ne želi promjenu. Sinergijom bi se sigurno puno toga promijenilo, ako ništa drugo, po D’Hondtu bi HDZ dobio manje mandata, a mi bismo dobili više i bio bi drugačiji omjer u Gradskom vijeću. Stavili smo ega sa strane i nije nam bio problem odlučiti tko će biti prvi, ta je odluka donesena po anketama koje su svi imali i koje su pokazivale kako sam ja najjača od oporbe i SDP kao stranka. Knežević je u isto vrijeme po svim tim anketama bila među zadnjima, a na kraju su to pokazali i parlamentarni, pa i lokalni izbori kada smo mi imali više glasova nego ona. To pitanje žalimo li danas, ne treba ići prema nama jer smo mi pozivali na koaliciju i ostavljanje ega po strani. U politici uvijek postoje timski igrači i solo igrači, a mi smo se dokazali kao timski igrači. Vidjela sam i da je Knežević imala neprimjerene i uvredljive ispade prema meni u javnosti i na socijalnim mrežama, što po meni nije u redu ponašanje za jednu bivšu saborsku zastupnicu. Vidimo i kako se vladajući ponašaju prema njoj, za situaciju u kojoj se našla, HDZ govori o presumpciji nevinosti; dok su u za mene bili porota, sud i krvnici u orkestriranoj situaciji koja uopće nije bila vezana uz moje ime, niti me itko uhićivao, privodio, istraživao...

Danas se često mogu čuti optužbe na račun bivših gradskih vlasti, od afera koje se vežu uz Andra Vlahušića preko kontroverzi oko GUP -a iz vremena Dubravke Šuice, pa do izjava o “svim Vićanima grada”. Kada gledate kontinuitet upravljanja Dubrovnikom sve do danas, koga smatrate najvećim političkim utegom, odnosno kojeg političara smatrate simbolom svega što je loše u lokalnoj politici?

Najbolji odgovor na to pitanje je dijagram koji prikazuje koliko je na vlasti bio HDZ , a koliko bilo koja druga stranka, kako lokalno, tako i nacionalno. Kad smo upravljali u doba Milanovićeve i Račanove vlade, čistili smo, da ne rečem što, od HDZ-a i morali smo opet stati na

„Ljudi nisu svjesni tko je bio Ante Pavelić pa ću ja sada iskoristiti priliku da to kažem. Ante Pavelić je bio marioneta i bliski suradnik Hitlera i Mussolinija. Odlučio je prodati veliki dio Hrvatske, otoke, Istru i Dalmaciju. Otvorio je koncentracijske logore u Hrvatskoj gdje su ubijani i mučeni Hrvati. Svako pismo u kojemu naređuje likvidaciju nedužnih, završavao je određenim uzvikom. Ljudi moraju znati što je NDH. To je stvar lošeg obrazovanja. Najoštrije treba osuditi i osuđujem sve totalitarne režime“

noge. Isto je i u lokalnoj politici. Smiješno mi je slušati Frankovića koji govori o bivšima, a u biti on je momentalno i sadašnji i bivši gradonačelnik jer je tu već 9 godina. Kad će završiti opravdavati svoju neodgovornost potezima bivših? Doći će i do zadnjeg kneza u Dubrovačkoj Republici pa ga optuživati da je nešto krivo napravio. Kad ne može optužiti bivše vlasti, onda su mu krivi građani, pa za odrone na Srđu krivi vlasnike parcela, a za poplave na Tenturiji su mu krivi ljudi što su izgradili tu kuće. Nije napravio niti jednu garažu u 9 godina pa sad kaže da parking nije prioritet, iako je u izbornoj kampanji govorio da je promet u mirovanju prioritet. Kako nema što za reći o meni osim difamacija, govori o SDP -u i bivšim članovima, pa nas optužuje da smo sjedali sa strancima za prodaju TUP -a, a onda prizna da je on sjedio s tim strancima. Potrebica je rekao da su se koristili svojim utjecajem kada je zaprijetio tom čovjeku ako kupi TUP, da neće moći u Dubrovniku ništa raditi. Što je to nego trgovina utjecajem? To je nešto čime bi se trebao pozabaviti DORH , ali ne očekujem da će ‘njihov dečko’ to napraviti. To je žalosno jer ih puno ima ‘putra na glavi’, samo je pitanje kada će se to doznati i tko želi istraživati. Razumijem da nikome nije ugodno u to dirati i ići protiv HDZ-a i Mata Frankovića jer znaju da će ih pokušati uništiti na sve moguće načine. To su pokazali na meni, ali nisu znali s kim igraju. Simbol svega što je loše u lokalnoj politici je HDZ .

Članica ste Glavnog odbora SDP -a i izravno sudjelujete u političkom oblikovanju stranke. Vidite li Sinišu Hajdaša Dončića kao lidera koji može voditi SDP do pobjede i postati budući premijer, ili smatrate da bi eventualno okupljanje šire liste oko Zorana Milanovića, o čemu se špekulira, bilo bolji put? Najveća smo oporbena stranka i logično je da damo svog kandidata za premijera. Siniša se iznjedrio kao lider i timski igrač, stvara vladu u sjeni od ljudi kojima vjeruje i imaju znanja, a uz to okuplja i stručnjake koji nisu stranački. U fokus je stavio ekonomske politike koje zahvaćaju široku lepezu ljudi, a ne ideologiju. Istaknuo je veća prava radnika, veće plaće, veće poreze za one koji ostvaruju ekstra profite i kraći radni tjedan. On će u dogovoru s koalicijskim partnerima biti kandidat za premijera i točka. O možebitnom izlasku predsjednika Milanovića; bilo bi neozbiljno od mene govoriti o tome jer ne

znam je li to spin ili ne i od koga je to došlo. Činjenica jest da je Milanović najpopularniji političar i odličan vođa. Razumijem zainteresiranost javnosti, jer je on u svim ‘ HDZ-ovim sredinama’ osvojio preko 75 posto glasova na prošlim predsjedničkim izborima. Možda ćemo mi obuhvatiti centar i lijevo, a on će hvatati centar ili desno od centra. Ali sve je to na dugom štapu, ne možemo znati što će Milanović odlučiti, ali činjenica jest da ću ja puno radije njega pozivati u Dubrovnik, nego Aleksandra Vučića što Franković radi.

A čini se da društvu više ni Vučić nije problem, nego smo se vratili na onaj prije rat i ustaše. Josip Dabro, saborski zastupnik, bivši ministar i potpredsjednik Vlade pjeva o grobnicama od zlata, a sve se relativizira pokladama, dvostrukim konotacijama... To je stvar lošeg obrazovanja. Ljudi nisu svjesni tko je bio Ante Pavelić pa ću ja sada iskoristiti priliku da to kažem. Ante Pavelić je bio marioneta i bliski suradnik Hitlera i Mussolinija. Odlučio je prodati veliki dio Hrvatske, otoke, Istru i Dalmaciju. Otvorio je koncentracijske logore u Hrvatskoj gdje su ubijani i mučeni Hrvati. Svako pismo u kojemu naređuje likvidaciju nedužnih, završavao je određenim uzvikom. Ljudi moraju znati što je NDH , i čija je ta grobnica u Madridu. Žalosno je vidjeti što radi jedan saborski zastupnik, bivši potpredsjednik vlade i koalicijski partner Andreja Plenkovića. Ostaje činjenica da je Plenković od Frankovića pokupio onu – vlast je slast. Vjerujem da Plenković nije desni ekstremist, nego pristojni desni centar, ali očito ne želi dati vlast nizašto, pa trpi i takve, usudit ću se reći, likove. Najgore je vidjeti da danas djeca u trećem razredu osnovne škole crtaju kukaste križeve po bilježnicama i podižu desnicu u manirima kako je radio Hitler, a ne znaju zašto to rade. Tu smo podbacili u obrazovanju i odgoju. Najoštrije treba osuditi i osuđujem sve totalitarne režime.

Dubrovački profesori

Maldini i Stojčić o članstvu

Hrvatske u OECD-u:

Više poslovnih prilika i razvoj, a tržište nekretnina moramo urediti sami

Ulazak Hrvatske u OECD, klub najrazvijenijih svjetskih gospodarstava, trebao bi označiti završetak jednog dugog institucionalnog i reformskog procesa, ali i početak nove faze ekonomskog i političkog pozicioniranja zemlje

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj odnosno Organisation for Economic Cooperation and Development (OECD) je međunarodna ekonomska asocijacija i svojevrstan ekskluzivni klub u kojeg se ne prima bilo koga jer ni sve zemlje članice EU nisu ujedno članice OECD-a. Nakon članstva u Europskoj uniji i europodručju, Hrvatska se približava još jednom integracijskom krugu koji nosi snažan reputacijski kapital, ali i konkretne obveze. Što članstvo doista znači za gospodarstvo, investicije i standard građana? Hoće li ono ostati simbolična potvrda ‘pripadnosti razvijenima’ ili može postati poluga dubljih reformi i kvalitetnijeg upravljanja? O tim pitanjima razgovarali smo s politologom i sveučilišnim profesorom Perom Maldinijem te ekonomistom, redovitim profesorom Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Dubrovniku i rektorom Sveučilišta u Dubrovniku, Nebojšom Stojčićem.

MN ZRELOST I FUNKCIONALNOST DRŽAVE

Profesor Maldini je odmah istaknuo kako „OECD nije klub najbogatijih zemalja, već klub najuređenijih gospodarstava“.

„Liberalna demokracija, vladavina prava, otvoreno tržište te jasna i uređena regulativa ključna su obilježja, ali i temeljni kriteriji za članstvo. Stoga ulazak u OECD nije tek simbolično priznanje, već potvrda institucionalno-normativne zrelosti države i njezine političke, ekonomske i normativne kompatibilnosti s drugim članicama toga kluba. Pristupanje

Hrvatske OECD-u potvrda je da naš politički sustav, nacionalno gospodarstvo i institucije funkcioniraju prema najvišim međunarodnim standardima. To podrazumijeva usklađenost zakona, poreznog sustava te sigurnosti i zaštite investitora s pravilima koja vrijede u najnaprednijim državama“, pojasnio je profesor Maldini.

Naglasio je kako članstvo Hrvatskoj otvara vrata neusporedivo većim poslovnim prilikama, ekonomskom razvoju i institucionalnoj suradnji, dodajući kako 38 članica OECD-a generira oko 60 posto svjetskog BDP-a i ostvaruje gotovo tri četvrtine globalne trgovine.

„Iako će hrvatsko gospodarstvo po ulasku u početku biti pri dnu ljestvice u segmentima poput BDP/ PPP, produktivnosti rada, inovacija, učinkovitosti javne potrošnje i upravljanja državnim poduzećima, upravo OECD nudi okvir za brže rješavanje tih izazova“, smatra Maldini.

POSTUPNI UČINCI

Komentirao je kako je proces ulaska u OECD kompleksan, zahtjevan i traje godinama, no, dodaje Maldini, on prolazi tiho i bez veće pozornosti javnosti.

„Često se pogrešno percipira kao puki administrativni proces, a ne kao par excellence politički i ekonomski. Za razliku od ulaska u EU, Schengen ili eurozonu, koji su donijeli trenutne i vidljive promjene u život velike većine građana, učinke članstva u OE-

Piše Aida Čakić

„Za širu javnost ti će benefiti – poput učinkovitije javne uprave, uređenijeg društva, smanjenja korupcije te povećanja životnog standarda – postati vidljivi postupno“, kazao je Maldini.

„Pristupanje Hrvatske OECD-u potvrda je da naš politički sustav, nacionalno gospodarstvo i institucije funkcioniraju prema najvišim međunarodnim standardima. To podrazumijeva usklađenost zakona, poreznog sustava te sigurnosti i zaštite investitora s pravilima koja vrijede u najnaprednijim državama“, pojasnio je profesor Maldini.

CD-u najprije će osjetiti gospodarstvenici kroz širenje poslovnih prilika. Za širu javnost ti će benefiti –poput učinkovitije javne uprave, uređenijeg društva, smanjenja korupcije te povećanja životnog standarda – postati vidljivi postupno“, kaže dubrovački politolog dodavši kako bi vlast trebala znatno agilnije komunicirati važnost ovog procesa i mogućnosti koje se Hrvatskoj otvaraju ulaskom u OECD. Maldini je naglasio kako će članstvo u OECD-u potvrditi hrvatsku ekonomsku zrelost i institucionalni kredibilitet.

„Time Hrvatska ulazi u krug ekonomski i društveno najrazvijenijih zemalja svijeta. Ovaj status omogućuje joj da ‘sjedi za stolom’ s onima koji oblikuju globalna ekonomska pravila, umjesto da ih samo pasivno promatra i provodi, bez mogućnosti utjecaja na njih. To se odnosi, primjerice, na regulaciju digitalnih korporacija, zelenu tranziciju, umjetnu inteligenciju, nadzor financijskih tokova te prijenos znanja i tehnologija. Svi ti procesi ojačat će hrvatski politički i ekonomski utjecaj znatno iznad njezine veličine i ekonomske snage, povećavajući njezinu vidljivost, jačajući njezinu ‘meku moć’ te donoseći dugoročne socioekonomske, organizacijske i političke koristi“, kazao je profesor.

POVOLJNIJE POSLOVNO OKRUŽENJE

No, ukazao je kako su nerealna očekivanja da će plaće i opći životni standard porasti.

„Napredak ovisi prvenstveno o kvaliteti nacionalnih javnih politika, institucionalnoj prilagodbi te inicijativi poslovnih i investicijskih subjekata u sada znatno povoljnijem poslovnom okruženju“, poručio je profesor Pero Maldini.

Govoreći o ekonomskim aspektima prof. dr. sc. Nebojša Stojčić naglasio je kako članstvo u OECD-u ne djeluje kao neka nova ekonomska mjera, nego više kao promjena okvira u kojem gospodarstvo funkcionira.

„Kada je zemlja dio OECD-a, šalje se signal da su institucije dovoljno stabilne, da se pravila ne mijenjaju preko noći i da postoji određena razina predvidljivosti. To samo po sebi ne stvara rast, ali smanjuje rizik, a u ekonomiji je upravo niži rizik često ono što otvara prostor za ulaganja, širenje poslovanja i dugoročne odluke. U praksi to znači da investitori, ali i domaće tvrtke, lakše planiraju jer imaju veću sigurnost da se porezni, regulatorni i institucionalni okvir neće stalno mijenjati“, pojašnjava Stojčić dodavši kako OECD stalno uspoređuje zemlje članice i vrlo jasno pokazuje gdje sustav funkcio-

„Ključno je da ova promjena sama po sebi ne mijenja lokalne uvjete na tržištu nekretnina. Ona ne određuje koliko se može graditi, gdje se može graditi niti kako se prostor koristi. To i dalje ostaje u domeni prostornog planiranja, lokalnih poreznih politika i upravljanja turizmom“, pojašnjava profesor Stojčić.

nira dobro, a gdje zaostaje.

Istaknuo je kako postoji i vrlo praktična dimenzija u financijskom smislu.

KVALITETNIJE INSTITUCIJE I BOLJE ODLUKE

„Zemlje koje su dio OECD-a u pravilu se doživljavaju kao sigurnije za dugoročno poslovanje i financiranje. To može značiti povoljnije uvjete zaduživanja i veću spremnost kapitala da ostane u zemlji i u razdobljima kada uvjeti nisu idealni. Zbog toga se učinak OECD-a ne vidi odmah i ne može se svesti na jednu brojku. Njegov doprinos rastu dolazi postupno, kroz kvalitetnije institucije i bolje odluke, a to su upravo one stvari koje dugoročno čine razliku između povremenog rasta i stabilnog razvoja“, kazuje.

Petak, 6. ožujka 2026.

že graditi niti kako se prostor koristi. To i dalje ostaje u domeni prostornog planiranja, lokalnih poreznih politika i upravljanja turizmom“, pojašnjava Stojčić.

Rektor Nebojša Stojčić

Najviše se govori o stavci otvaranju prilika državljanima i pravnim osobama iz država članica OECD-a za stjecanje prava vlasništva nekretnina u Hrvatskoj gdje im više neće biti potrebna suglasnost ministra pravosuđa i uprave. Na pitanje trebamo li se u Dubrovniku zabrinuti činjenicom da će stranci još više kupovati nekretnine na području grada i okolice, profesor Stojčić odgovara kako je to legitimna briga, posebno u gradu poput Dubrovnika gdje je pritisak na prostor već sada izrazito velik. No, dodaje kako je važno razdvojiti percepciju od stvarnog učinka ove promjene. „Državljani većine OECD zemalja i danas u praksi mogu relativno lako doći do nekretnina u Hrvatskoj, bilo kroz postojeće pravne mehanizme, bilo kroz pravne osobe registrirane u Hrvatskoj. Ukidanje suglasnosti ministra prije svega je administrativno pojednostavljenje, a ne otvaranje potpuno novog tržišta koje do sada nije postojalo. Ključno je da ova promjena sama po sebi ne mijenja lokalne uvjete na tržištu nekretnina. Ona ne određuje koliko se može graditi, gdje se mo-

Ako u Dubrovniku, navodi profesor Stojčić, postoji problem prekomjerne kupnje nekretnina i pritiska na stanovanje - on se ne rješava zabranama po nacionalnoj osnovi, nego, dodaje on, lokalnim instrumentima primjerice poreznim tretmanom nekorištenih stanova, pravilima kratkoročnog najma ili jasnijom kontrolom namjene prostora. „Zato ulazak u OECD ne bi trebalo promatrati kao glavni uzrok mogućeg pogoršanja situacije na tržištu nekretnina. On može ubrzati procese koji su već prisutni, ali stvarni odgovor leži u lokalnim i nacionalnim politikama upravljanja prostorom“, naglasio je Stojčić.

POST-ČLANSTVO JE STVARNI TEST

Osvrnuo se na smjer nakon ispunjenja uvjeta u članstvo.

„OECD je posebno fokusiran na to kako sustav stvarno funkcionira, a ne kako izgleda na papiru. To se najviše vidi u području upravljanja državnim poduzećima, učinkovitosti javne uprave i regulatorne kvalitete. Tu se očekuje manje ad hoc odluka, više profesionalnog upravljanja i jasnija razdvojenost politike i operativnog vođenja. Zato se može reći da je ‘ulazna cijena’ bila formalna i zakonodavna, dok je ‘post-članstvo’ faza u kojoj dolazi stvarni test. Upravo tada OECD postaje najzahtjevniji, jer kroz stalne evaluacije i usporedbe pokazuje gdje reforme doista zaživljavaju, a gdje ostaju nedovršene“, pojasnio je Stojčić. Dodao je kako neke velike i vidljive promjene neće doći preko noći. No u razdoblju od dvije do tri godine, ističe Stojčić, mogu se osjetiti pomaci koji su mali pojedinačno, ali vrlo konkretni u svakodnevici. „Za poduzetnike se to prije svega vidi kroz jednostavnije i predvidljivije procedure. Manje je prostora za ad hoc tumačenja propisa, više se pažnje posvećuje procjeni učinka regulacije i stabilnosti pravila. To ne znači da nestaje birokracija, ali znači da se postupno smanjuje neizvjesnost, a upravo je ona za male i srednje poduzetnike često veći problem od samog poreznog opterećenja. Kućanstva promjene ne osjećaju izravno kroz ‘OECD mjere’, ali ih osjećaju posredno. Ako su javne politike stabilnije i učinkovitije, to se s vremenom vidi kroz kvalitetnije javne usluge, manji pritisak na javne financije i manje naglih rezova ili izvanrednih poreza. To je spor proces, ali u tom razdoblju već može postati primjetan. Zato bi najtočnije bilo reći da OECD u roku od nekoliko godina ne donosi spektakularne promjene, ali donosi tiše i dugotrajnije pomake poput više sigurnosti u pravilima igre za poduzetnike i nešto stabilnije okruženje za kućanstva“, precizirao je profesor na Ekonomskom fakultetu i rektor Sveučilišta u Dubrovniku Nebojša Stojčić.

PONEDJELJAK, 09.03. doručak dana

Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja

Menu dana

Penne Carbonara

Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom

UTORAK, 10.03. doručak dana

Zarolani omlet

punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom

Menu dana

Pečena teletina

Pečeni krumpir s povrćem i umakom od pečenja

SRIJEDA, 11.03. doručak dana

Američke palačinke sa javorovim sirupom i bobičastim voćem

Menu dana

Sotirani juneći but s njokima

Kockice junećeg buta aromatizirane lokalnim crnim vinom i mirodijama

ČETVRTAK, 12.03. doručak dana

Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama

Menu dana

Sarma

Mljeveno meso i riža zarolani u kiseli

kupus i kuhani s dimljenom slaninom, posluženi uz pire krumpir

PETAK, 13.03. doručak dana

Zobena kaša s kokosovim mlijekom i orašastim i suhim voćem

Zobene pahuljice kuhane s kokosovim mlijekom, orašastim plodovima i suhim voćem

Menu dana

Brodet

Riblje jelo od miješane ribe kuhane u crvenom umaku od rajčice, bijelog vina i češnjaka, posluženo s pečenom palentom

SUBOTA, 14.03. doručak dana

Shakshuka jaja

Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice s povrćem i začinskim biljem

Menu dana

Teleći rižot

Krepki kremasti rižot s telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima

NEDJELJA, 15.03. doručak dana Francuski tost sa kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu

Menu dana

Dalmatinska pržolica

Minutni odrezak od junetine, z ačinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom

POSEBNO IZDANJE POSVEĆENO RATNOM HEROJU

MILJENKO BRATOŠ - IME KOJE NAS

OBVEZUJE Predstavljen prilog

Dubrovačkog dnevnika:

“To je povijesni materijal i ima težinu”

Riječ je o izdanju kojim Dubrovački dnevnik odaje počast ulozi Miljenka Bratoša, ali i podsjeća na vrijeme u kojem su donesene presudne odluke za obranu Dubrovnika, a povod je ovogodišnja dodjela Nagrade grada Dubrovnika za životno djelo

Poseban prilog Dubrovačkog dnevnika ‘Miljenko Bratoš - ime koje nas obvezuje’, predstavljen je prošlog petka u Studentskom domu pred prepunom dvoranom gdje se tražilo mjesto više. Prilog je to posvećen čovjeku koji je odigrao ključnu ulogu u pripremi obrane i samoj obrani Dubrovnika u Domovinskom ratu, a realiziran je u suradnji s Muzejom Domovinskog rata Dubrovnik. Predstavljanju su prisustvovali članovi obitelji Miljenka Bratoša, njegovi prijatelji i suborci, predstavnici lokalne vlasti, ali i brojni sugrađani. Riječ je o izdanju kojim Dubrovački dnevnik odaje počast ulozi Miljenka Bratoša, ali i podsjeća na vrijeme u kojem su donesene presudne odluke za obranu Dubrovnika, a povod je ovogodišnja dodjela Nagrade grada Dubrovnika za životno djelo. Prilog su predstavile autorice,  Lucija Komaić i Ivona Butjer Mratinović, najbliži suradnik Miljenka Bratoša, organizator i sudionik obrane Dubrovnika Rudi Butković i Đorđe Obradović, doktor znanosti i stručnjak za novinarstvo koji je kao novinar izvještavao o ratnim događanjima u Dubrovniku, dok je moderatorica predstavljanja bila novinarka Dubrovačkog dnevnika, Petra Srebrović.

‘MOGAO

JE OTIĆI, ALI NIJE. OSTAO JE TU, ISKU-

STVO I VOLJU DAO GRADU’

Glavna urednica Dubrovačkog dnevnika i autorica priloga Lucija Komaić istaknula je tijekom svog govora kako joj je čast što je tema zainteresirala toliko široko društvo, ljude različitih društvenih vizija, interesa i krugova, ali prije svega, jedno društvo Dubrovnika koje dijeli iste emocije prema Gradu

Na predstavljanju su prisustvovali obitelj i najbliži suradnici Miljenka Bratoša

i ljudima zbog kojih je bio i ostao Grad s velikim G. “Istraživanje života i djela Miljenka Bratoša je ujedno i istraživanje istine o Dubrovniku u Domovinskom ratu. Bio je čovjek kojemu je još 1990. godine, odmah nakon prvih koraka prema demokratskim promjena, bilo jasno što slijedi. Vizionarski je procijenio opasnosti za Grad i krenuo je s intenzivnim aktivnostima priprema obrane dubrovačkog područja”, rekla Komaić dodavši kako je Bratoš bio pravi spiritus movens dubrovačkih priprema tijekom cijelog tog perioda do početka rata.

“Kao uspješni pomorac s karijerom, kapo makine, mogao je nastaviti ploviti i iz neke druge pozicije promatrati zlo koje se nadvilo nad Gradom, ali nije. Ostao je tu i svo svoje znanje, iskustvo i volju dao Gradu tijekom više od godinu dana intenzivnih i

“Kao uspješni pomorac s karijerom, kapo makine, mogao je nastaviti ploviti i iz neke druge pozicije promatrati zlo koje se nadvilo nad Gradom, ali nije. Ostao je tu i svo svoje znanje, iskustvo i volju dao Gradu tijekom više od godinu dana intenzivnih i svakodnevnih priprema. Nažalost, s druge strane bila je jedna od tada jačih europskih vojnih sila, po nama su udarali i s našim oružjem, a oružja za obranu Dubrovnika nije bilo dovoljno, teško je dolazilo... Ali Dubrovnik nikad nije pao“

svakodnevnih priprema. Nažalost, s druge strane bila je jedna od tada jačih europskih vojnih sila, po nama su udarali i s našim oružjem, a oružja za obranu Dubrovnika nije bilo dovoljno, teško je dolazilo... Ali Dubrovnik nikad nije pao.  Zahvaljujući ljudima poput Miljenka Bratoša i svima onima koji su ga branili, dali svoj doprinos”, kazala je Komaić i zahvalila im, a neki od njih bili su sinoć u dvorani. Također, dodala je kako je ovo treći projekt Dubrovačkog dnevnika iz područja šire tematike Domovinskog rata.

“Mislim da iz primjera života Miljenka Bratoša možemo mnogo toga naučiti o tome kako se to radi, kako se plovi, ako treba i pliva naprijed, čak i ako nas fundavaju”, zaključila je glavna urednica Dubrovačkog dnevnika i autorica priloga Lucija Komaić.

OSIM RATNOG DIJELA, PRILOG IMA I OSOBNIJU, INTIMNIJU RAZINU

Zamjenica glavne urednice i autorica priloga Ivona Butjer Mratinović kazala je kako izdanje na gotovo 60 stranica prikazuje grandiozan lik i prevrijedno djelo gospara Miljenka Bratoša, čovjeka zaslužnog za pripremu obrane i samu obranu Dubrovnika. Objasnila je kako se u prilogu opisuju Bratoševi napori u okupljanju dubrovačkih dragovoljaca, naoružavanju, o vađenju zaostalih mina iz mora, proizvodnji vlastitog oružja u TUP-u, s obzirom na to kako oružje do Dubrovnika nije baš dolazilo, osnivanju slavne 2. bojne 4. brigade ZNG-a. Također, dio priloga odnosi se i na Odred naoružanih brodova jer je Bratoš bio jedan od osnivača ove slavne postrojbe. Pisano je i o Centru za obavješćivanje kojeg je vrijedno ekipirao i opremao. “Donosimo i razgovore s njegovim najbližim suradnicima, prijateljima, suborcima, ali i sjećanja njegove obitelji, pa osim tog ratnog dijela, ovu temu obrađujemo i s jedne osobne, intimnije razine. Vrijedi spomenuti kako su neki od tih ljudi po prvi put nakon 35 godina odlučili s nama podijeliti svoje ispovijesti i želimo im zahvaliti na povjerenju”, izjavila je Butjer Mratinović dodavši kako su sve teme kompletirane fotografijama, dokumentima, materijalima iz bogatog fundusa Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik.

“Ovo je prilog o gosparu Miljenku Bratošu, ali i o jednom hrabrom Dubrovniku. Hrabrom Dubrovniku kojeg su obranili prvenstveno dubrovački branitelji, hrabrom Dubrovniku koji nikada nije pao, Dubrovniku koji će živjeti zavazda. Jednako kao što će i gospar Miljenko Bratoš zavazda živjeti kroz svoje vrijedno djelo. Ovo djelo je naš mali dopri-

„Plakali smo dok smo ovo pisali. Četiri puta smo pisali nanovo, dok nismo iskristalizirali kako ćemo i što ćemo, da nas sutra netko ne proziva da nismo točno napisali. E, nećete. Istina i samo istina, boljela – ne boljela. Nikoga ne optužujemo, pitanje je kako bi se tko ponašao u datom trenutku na određenoj funkciji“

nos toj vječnosti. Hvala što ste dio nje”, zaključila je Ivona Butjer Mratinović.

‘PLAKALI SMO DOK SMO OVO PISALI’

U emotivnom govoru najbliži suradnik Miljenka Bratoša, organizator i sudionik obrane Dubrovnika, Rudi Butković kazao je kako je Bratoš bio ‘jedan i jedinstven, neponovljiv’.

„Ovo je dio postrojbi i dio opisa vremena koje se vjerujem i nadam se, neće nikada ponoviti. Nisu samo ove postrojbe branile Dubrovnik jer imaju što za reći i mnogi drugi. Ovo nije sebičan prikaz, nego presjek onoga što se događalo u ono vrijeme. Nismo htjeli da ovo ostane samo priča, nego da bude potkrijepljeno dokazima, da ima težinu. Sve što je ovdje rečeno, sve je potkrijepljeno dokumentom, da ne može nitko dodati zarez. Ne može nitko reći - to nije bilo tako, jer je to bilo tako! Bilo je i puno gore, samo Mišo i ja nismo dozvolili da u prilogu idemo u rasprave je li nešto bilo ovako ili onako, samo ono za što postoji dokument da je to bilo tako, je u ovom prilogu. To je povijesni materijal i ima težinu“, rekao je Butković. „Plakali smo dok smo ovo pisali. Četiri puta smo pisali nanovo, dok nismo iskristalizirali kako ćemo i što ćemo, da nas sutra netko ne proziva da nismo točno napisali. E, nećete. Istina i samo istina, boljela – ne boljela. Nikoga ne optužujemo, pitanje je kako bi se tko ponašao u datom trenutku na određenoj funkciji“, poručio je Butković.

‘OVAKAV PRILOG JE TEŠKO NAPRAVITI’

O novinarskoj strukturi priloga, ali i novinarstvu u vrijeme Domovinskog rata, govorio je doktor znanosti Đorđe Obradović koji je kao novinar izvještavao o ratnim događanjima u Dubrovniku.

Petak, 6. ožujka 2026. Dubrovački

Kad smo ostali bez Miljenka Bratoša imali smo ratna izdanja Dubrovačkog vjesnika na i tad je bila uredba da se ništa o Oružanim snagama ne smije objaviti bez dopuštenja, a mi nismo dobili dopuštenje da napišemo da ga više nema. Taj jedan broj je izašao dan nakon njegove smrti, ni slova o njemu. Zato nikad nije kasno, ni nagrada Dubrovnika nije kasno, uvijek to povijest nekako izravna. Sljedeći broj je trebao izaći za tri dana i mi još uvijek nismo dobili dopuštenje, napisano je pet-šest verzija i nikako da nam nešto odobre. Na kraju je sudac istražitelj odobrio verziju zbog koje smo kasnili četiri dana“, kazao je Obradović i podsjetio kako u svo to vrijeme dubrovački novinari nisu širili govor mržnje.

VIZIONAR SVOGA VREMENA

Veliki odaziv sugrađana na predstavljanju

„Ovo je nešto što je teško napraviti jer su to složeni novinarski rodovi, portret osobe i kronika. Teško je to jer ljudi počnu pričati o sebi, a ovdje toga nema! Nitko ne prenaglašava svoju ulogu, a to je u ovakvim prilozima najteže postići, i ovdje toga nema. Zbog toga je prilog dobar jer je uravnotežen, a sve je dokumentirano.

Ove godine Miljenku Bratošu posmrtno je dodijeljena Nagrada Grada Dubrovnika za životno djelo, čime je i službeno potvrđena trajna vrijednost njegovog doprinosa. Tom se prigodom okupljenima obratio i gradonačelnik Mato Franković. „Onda kada mnogi nisu vidjeli opasnost, on je vidio. Kad su mnogi govorili da se nije potrebno naoružavati, i tko bi napao Dubrovnik, on je vidio što dolazi. Nisu ga uvijek svi razumjeli, ali on je vjerovao u ono što radi. Vjerovao je da se samo spreman i organiziran grad može obraniti. Danas možemo samo zamisliti kakav bi ishod bio da su ga svi oni, koji su trebali, i poslušali. Ali nisu. Ali oni koji jesu, koji su stali uz njega, bili su spremni. To je jedan od razloga zašto grad nije pao iako je bio okružen s kopna, mora i zraka“, kazao je gradonačelnik dodavši ‘kako je predugo prošlo dok mu je Grad dao nagradu, za ono što je zaslužio od prvog dana’. Na kraju, posebna zahvalnost je upućena obitelji koja je Dubrovačkom dnevniku dala povjerenje i omogućila da se kroz prilog sačuva uspomena na Miljenka Bratoša i vrijeme u kojem je njegova uloga bila značajna. Dubrovački dnevnik zahvalio je i Bratoševim prijateljima, suborcima i svim braniteljima u Domovinskom ratu. Također, velika zahvala upućena je pokroviteljima bez kojih ovaj vrijedni prilog ne bi stigao u domove brojnih sugrađana, a to su: Grad Dubrovnik, Texo Molior, Dubrovačko-neretvanska županija, Društvo prijatelja dubrovačke starine, Nacionalni park Mljet, Valamar Hotels & Resorts, Libertas Dubrovnik, Vodovod Dubrovnik, HEP, Sanitat Dubrovnik, Dubrovnik Ceste, Domouprava Dubrovnik, Zračna luka ‘Ruđer Bošković’, Fotostar, Adriatic Luxury Hotels, Banje Beach, Bio&NeBio, Hoteli Maestral, Bowa, Općina Dubrovačko primorje, Općina Župa dubrovačka, Javna ustanova Rezervat Lokrum, Luka Dubrovnik, Općina Konavle, JB Energija, Konoba Zrinski, Adriatic osiguranje, Županijska lučka uprava Dubrovnik i Turistička zajednica grada Dubrovnika.

Općina kadrovski ojačana – zaposleni komunalni i prometni redar

Općina Župa dubrovačka dodatno je kadrovski ojačana jer je, uz novog komunalnog redara, zaposlila i prometnog redara.

Nakon što je prošli mjesec usvojena Odluka o uređenju prometa, stvoreni su preduvjeti za sustavniji nadzor i uvođenje reda u prometu na području naše Općine. Prometni redar provodit će kontrolu nepropisnog parkiranja i parkiranja u mirovanju, uključujući zaustavljanje na pješačkim prijelazima, raskrižjima i autobusnim stajalištima, parkiranje na neoznačenim površinama, mjestima rezerviranima za osobe s invaliditetom te postupanje suprotno postavljenoj prometnoj signalizaciji. Za utvrđene pre -

kršaje izricat će se novčane kazne sukladno važećim propisima.

„Naglašavamo kako cilj ove mjere nije kažnjavanje, nego podizanje razine prometne kulture, povećanje sigurnosti svih sudionika u prometu i stvaranje protočnijeg i uređenijeg sustava. Pozivamo sve sumještane i posjetitelje da poštuju prometna pravila te svoja vozila parkiraju na označenim parkirališnim mjestima. Ovo je još jedan konkretan korak prema cjelovitom rješenju uređenja i kontrole prometa na području naše Općine te nastavak uvođenja reda i odgovornog upravljanja prostorom u kojem živimo“, stoji u priopćenju Župe dubrovačke.

Predstavnice

Načelnik Općine Konavle Božo Lasić primio je u Cavtatu predstavnice Pučkog zbora Konavle. Načelnik je ovom prilikom istaknuo kako izrazito cijeni njihov rad i održavanje naše kulture i baštine kroz pjesme, poglavito sakralnog tipa.

Napomenuo je kako će im Općina Konavle pružiti pomoć u budućem djelovanju i projektima te poželio da kao zbor rastu iz godine u godinu, na ponos Konavala.

Marko Popović, autor legendarnih stihova

“Smislio sam i zapjevao stihove ‘Sa Lovćena vila kliče’, jer nisam mogao šutjeti na patnju Dubrovnika”

Marko Popović autor je legendarnih stihova „Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče“, koje je prvi zapjevao na antiratnom mitingu na Cetinju početkom 1992. godine, nedugo iza najvećih ratnih razaranja Grada

Odavno sam odrastao i nemam više nikakvih idola. Jedini koji su još uvijek blizu toj tituli su ljudi koji su pokazali i pokazuju ogromna muda u vrijeme kada je najbezbolnije šutjeti. Jedan od njih je pjesnik Marko Popović koji je nedugo iza najžešćih napada na Dubrovnik smislio stihove „Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče, to su bili sve četnici, Momirovi plaćenici“. Trebalo je imati veliku hrabrost za ispričati se Dubrovniku početkom 1992. godine, jer padale su tada glave i za puno manje riječi. Upravo je Popović zajedno s dijelom svojih sugrađana s Cetinja zapjevao ove sad već legendarne stihove na antiratnom mitingu u svom rodnom gradu 1. veljače 1992. godine. Kamere su zabilježile pjesmu, a ostalo je povijest. Dugo vremena sam želio napraviti razgovor s Popovićem, a na kraju se on sam meni javio. Velika mi je čast što po prvi put u dubrovačkim medijima donosimo intervju s čovjekom koji nas je svih zadužio u tolikoj mjeri da zaslužuje ulicu u Dubrovniku kako bi sutra roditelji djeci mogli kazivati priču o hrabrom čovjeku koji nije mogao šutjeti iako bi mu život bio puno lakši i jednostavniji da jest.

Vaša obitelj, ako se ne varam, vuče zanimljive korijene.

„Nikad se nisam želio isticati kao nekakav heroj. Rijetko dajem izjave, intervjue, razgovaram s medijima. Vama sam se javio, jer sam na vašem portalu pročitao tekst o mitingu na Cetinju koji nije bio sasvim točan. Samo sam htio da se zna istina, samo to, a ne da me se doživljava kao nekog heroja, da veličam sebe“

Pjesma Oprost

Da, naš predak bio je general Krsto Popović. Krsto je inače bio jedan od organizatora Božićne pobune 1918. godine. Božićna pobuna bio je oružani otpor dijela Crnogoraca protiv srpske okupacije na kraju Prvog svjetskog rata, odnosno protest odluci Podgoričke skupštine o „prisajedinjenju“ Kraljevine Crne Gore Kraljevini Srbiji. Ta Božićna pobuna bio je jedini zabilježeni oružani otpor prema Srbiji za vrijeme trajanja Kraljevine SHS. Inače, Krsto Popović se čitav život zalagao za svoj narod, a poznata je njegova izreka: „Uvijek imajte na umu da ste Crnogorci i mislite crnogorski.“ Dio života za vrijeme Kraljevine SHS proveo je u emigraciji, točnije Argentini i Belgiji. Moj djed je tada otišao zajedno s

Piše Maro Marušić foto Privatni arhiv

„Slavko Perović se prepao od naroda. Htio se ograditi od tog stava koje sam iznio u stihovima, jer je smatrao da su radikalni. To vam najbolje govori koliko je u to doba bilo kontroverzno tražiti oprost od Dubrovnika i sve vojnike koji su bili u okolici Dubrovnika nazvati četnicima i Momirovim plaćenicima, a dio njih se kućama na Cetinje vraćao u lijesovima“

njim, a moj se otac rodio upravo u Argentini. Potom se tridesetih vraćaju u Crnu Goru nakon što su dobili jamstva od kralja Aleksandra da ih neće dirati. Na kraju je Krsta Popovića ubila OZNA 1947. godine što hoće reći da moja obitelj nije imala problema samo sa Srbima u Kraljevini SHS, nego i s komunistima u Jugoslaviji.

Znači Srbi tijekom cijelog 20. stoljeća žele prisvojiti Crnu Goru. Kakva je situacija na Cetinju tijekom osamdesetih godina? Koliki je postotak crnogorskih građana, a koliki srpskih?

Situacija na Cetinju bila je normalnija nego u drugim dijelovima Crne Gore zahvaljujući Književnoj omladini. Književna omladina osnovana je početkom osamdesetih, okupljala je mlade književnike i pisce, djelovala je dvadesetak godina, a osnovali su ju moj brat književnik Milorad Mijo Popović i Slavko Perović koji je kasnije utemeljio političku stranku Liberalni savez Crne Gore. Tih osamdesetih izdavali su Ars, časopis za književnost, kulturu i društvena pitanja.

Hoćete reći da je Cetinje u ratu bio iznimka zbog Književne omladine, jer su se ti intelektualci već osamdesetih suprotstavljali velikosrpskim težnjama, a kasnije posljedično i agresijama na Hrvatsku, te Bosnu i Hercegovinu?

Narod nigdje u Crnoj Gori, pa tako ni na Cetinju nije bio upućen u točna zbivanja, jer su se mediji kontrolirali od strane srpskih moćnika i njihovih pijuna u Crnoj Gori. Da nije bilo Književne omladine, istina bi ostala skrivena i na Cetinju. Moj brat Mijo imao je velikih problema, tako je 1987. godine osuđen na pola godine zatvora zbog okršaja s jednim srpskim vladikom. Od sredine osamde setih u Crnoj Gori vlada žestoki srp ski nacionalizam koji će kasnije do vesti do ratnih sukoba, koliko god ta da zdrav razum govorio da je nemo guće da do toga dođe.

Niste mi odgovorili postotak Sr ba i Crnogoraca na Cetinju kra jem osamdesetih i početkom de vedesetih.

Bilo je puno više Crnogoraca, ali ni su imali razvijenu svijest niti o Crnoj Gori kao vlastitoj državi i narodu, niti su razumjeli velikosrpske težnje. Srbi su vješto manipulirali Crnogorcima, ni je to bilo jednostavno shvati ti na prvu. Bila je riječ o sofisticiranoj pro pagandi koje se ni Joseph Go ebbels ne bi posramio. Strašno im je smetala

Književna omladina i tih desetak intelektualaca koji su tamo djelovali bili su im veliki trn u oku. Odakle smo mi okupljeni u Književnoj omladini imali točne informacije što se događa diljem Jugoslavije? Pa po cijeloj Jugoslaviji imali smo kontakte i prijatelje unutar kulturnih krugova, u svakom trenutku bilo nam je jasno što se događa i što Slobodan Milošević smjera.

Znali ste i da kreće napad na Dubrovnik? Naravno da jesmo, iako nismo mogli vjerovati da će se to dogoditi. Naime, agresoru je to bila najveća moguća greška, jer će napadom na Dubrovnik svijet reagirati.

U redu, vi ste znali pojedinosti, ali što je ostali narod na Cetinju tada mislio u vezi Dubrovnika?

Narod se stalno lagao da su ustaše na granici i tada se znalo da će doći do rata. Cetinje je onda imalo oko deset, jedanaest tisuća stanovnika, a prema službenim podacima u ratu je bilo 554 vojnika. Ne znam koliko je od toga bilo dobrovoljaca, a koliko ih je mobilizirano. Mobilizacija se svuda u Crnoj Gori provodila, nitko te nije pitao želiš li ići u rat ili ne.

Vas je mobilizacija izbjegla?

Znali su da bi sa mnom u vojsci imali puno više problema nego koristi.

Književnoj omladini situacija nije bila nimalo jednostavna. Uvjeriti narod s Cetinja u pravu

„Možete misliti kako su me gledale majke poginulih vojnika što sam se izvinjavao Dubrovniku i plus toga ih proglasio četnicima i plaćenicima. Znaju mi ljudi dan danas nakon što popiju koju i otvore se reći da nikad nisu zaboravili da sam im oca ili strica nazvao četnikom. Neki ljudi su naime morali otići u rat, nisu tamo išli da bi pljačkali i palili“

ista situacija. Propaganda se neprekidno odvija, srpski nacionalisti se nikad nisu maknuli od Crne Gore, jedino što je danas zbog interneta lakše doći do pravih informacija nego onda. Srpski nacionalisti su, moram im to priznati, eksperti za propagandu. Znaju što će koristiti, a što će prešutjeti. Eto, recimo sada se u Crnoj Gori stalno pozivaju na Njegoša i kako je on govorio da su Crnogorci ustvari Srbi. Ali neće reći kako istovremeno Njegoš kaže „naša braća sokolovi, Dalmatinci i hrabri Hrvati“. Uvijek se iskrivljuje povijesni kontekst, a Srbi su majstori u tome.

Novinari i mediji su napravili puno štete prije i u samom ratu. Jesu li i novinari, te urednici trebali odgovarati po sudovima?

Naravno da jesu. Napravili su jednaku štetu kao oni koji su ih huškali.

Bez obzira na svu tu propagandu, dio vas na Cetinju želi govoriti istinu. Kako je uopće došlo do legendarnog mitinga početkom 1992. godine, u vrijeme razaranja Dubrovnika i njegove potpune opsade?

Cijeli siječanj smo planirali organizirati miting. Nismo mogli više tolerirati strahote koje je Dubrovnik prolazio. Dan prije mitinga, ja i Slavko Perović našli smo se u lokalu Mala lokanda (vlasnika Božidara Đike Đikanovića) koji je istovremeno bio i naša kafana, te kancelarija. Ja i Slavko smo tada bili

Petak, 6. ožujka 2026.

Pjesmu Dubrovniku objavljena je u Popovićevoj knjizi Lovćenska vila

Slavko Perović u veljači

1992. godine izjavljuje za Pobjedu da je stihove smislio policijski provokator

nerazdvojni bez obzira na to što je on imao stranku Liberalni savez, a ja nisam nikada bio liberal. Tijekom večeri skupina vojnika koja se vratila s ratišta došla je u blizinu Male lokande, jer su znali da je to naš dnevni boravak i kada su nas vidjeli, počeli su pucati u zrak iz kalašnjikova i pjevati četničke pjesme. Govori meni Slavko - ajde se dosjeti nekih stihova, pa da im mi sad kontriramo. I ja krenem u glavi preslagivati neke riječi, nabacivati stihove, i u nekom trenutku mi sine inspiracija o Lovćenu, vili, oprostu i Dubrovniku. Onda smo ih zapjevali u lokalu. Slavko se na prvu oduševio stihovima i ja mu kažem da ću ih sutra zapjevati na mitingu. A on mi je odmah rekao da neću.

Na kraju ste zbog stihova ušli u veliki konflikt sa Slavkom Perovićem.

Zato jer je iza mitinga za novine izjavio da je stihove „Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče, to su bili sve četnici, Momirovi plaćenici“ napisao policijski provokator. Prepao se od naroda. Htio se ograditi od tog stava koje sam iznio u stihovima, jer je smatrao da su radikalni. To vam najbolje pokazuje koliko je u to doba bilo kontroverzno tražiti oprost od Dubrovnika i sve vojnike koji su bili u okolici Dubrovnika nazvati četnicima i Momirovim plaćenicima, a dio njih se kućama na Cetinje vraćao u ljesovi-

Dubrovački dnevniK Petak, 6. ožujka 2026.

„Opet bih sve ponovio. Bio sam potpuno svjestan što će se dogoditi, ali to je bila moja moralna dužnost. Moglo je biti još gore, posebno kada bi se vojnici vraćali s ratišta i napili se. Uspio sam na kraju sve podnijeti. Možda ne bih ni mogao sam sve izgurati, ali jako puno mi je pomogao moj kum Špiro Martinović. Jedno vrijeme sam hodao naoružan, eto koliko je bilo napeto“

Umirovljeničke dane Popović provodi na biciklu, najvrjednijoj imovini koju posjeduje

ma. Rekoh već, tu je bilo puno mobiliziranih ljudi koji nisu išli svojom voljom, niti su znali što se događa. Zato Slavko nije bio oduševljen ovom pjesmom, iako valja kazati da je na mitingu održao sjajan govor.

Što ste mu još govorili u vezi stihova koje nije htio čuti na mitingu?

Rekao sam mu da ne gleda samo svoju stranu, već širu sliku, a to je da je Dubrovnik napadnut, i da mu se treba ispričati. On je stalno bio stava da će ti stihovi svima napraviti ogroman problem i skroz je bio protiv toga da se pjevaju javno.

Razumijem Slavka, nije ni njemu bilo lako. Na kraju je zbog svega psihički obolio. Nego, vratimo se na miting. On nije htio da se pjevaju sad već epski stihovi, a vi jeste. Kako se na kraju sve odvilo?

Na miting sam otišao zajedno s mojim prijateljima koji su za tu priliku došli iz Bara. Kada smo tamo stigli već su se pjevale patriotske crnogorske pjesme. Malo sam stao sa strane, jer sam bio pod utjecajem Slavkovih riječi da se ljudima neće svidjeti stihovi. U nekom trenutku kada je nastupila tišina, ja sam ih zapjevao iz sveg glasa. Sa strane sam čuo pljesak. Ne baš jak, ali ipak odobravanje. Onda sam blizu mene ugledao Jocka Mićunovića i Mića Stanojevića i zamolio sam ih da mi pomognu u pjevanju stihova, a oni su pristali. Potom smo ih zajedno za-

Intervju 25

pjevali i dobili još veći aplauz. Zatim su se na bini održali govori, među kojima je bio onaj veliki i sjajni govor Perovića i nakon što je završio, ponovno smo zapjevali „Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče“, i ovaj put nam se puno ljudi pridružilo, što je zabilježeno kamerama.

I ušlo u povijest, kao ogroman čin hrabrosti u vrijeme kada je za vas i slične vama puno lakše bilo da se maknete sa strane, šutite i ne sudjelujete javno u prosvjedima bez obzira na to što god o svemu mislili. Kakve su za vas bile posljedice?

Pjesma je napravila raskol među narodom, nije bilo ugodno iza boraviti na Cetinju. Možete i sami misliti kakve su mi etikete lijepili. Govorili da sam izdajnik. Mobilizirani ljudi s Cetinja koji su išli na ratište nisu se osjećali četnicima, a ja sam ih tako nazvao. To im je bila uvreda. Spomenuo sam da ih je prema službenim podacima s Cetinja bilo 554. Kada njima pridodamo užu, širu rodbinu, prijatelje, poznanike… Sigurno je pola Cetinja bilo pogođeno mojim stihovima. Podsjetimo, dio ljudi je poginuo u borbama oko Dubrovnika. Možete misliti kako su me gledale majke poginulih vojnika što sam se izvinjavao Dubrovniku i plus toga ih proglasio četnicima i plaćenicima. Znaju mi ljudi dan danas nakon što popiju koju i otvore se reći da nikad nisu zaboravili da sam im oca ili strica nazvao četnikom. Neki ljudi su naime morali otići u rat, nisu tamo išli da bi pljačkali i palili.

Niste zažalili što ste pjevali?

Ma kakvi, opet bih sve ponovio. Bio sam potpuno svjestan što će se dogoditi, ali to je bila moja moralna dužnost. Moglo je biti još gore, posebno kada bi se vojnici vraćali s ratišta i napili se. Uspio sam na kraju sve podnijeti. Možda ne bih ni mogao sam sve izgurati, ali jako puno mi je pomogao moj kum Špiro Martinović. Nije me puštao ni jednoga trenutka samog, znao je kolika mi prijeti opasnost. Uz njegovu pomoć prihvatio sam situaciju i nosio se s njom najbolje što sam mogao. Jedno vrijeme sam hodao naoružan, eto koliko je bilo napeto. Nakon mitinga, najmanje tri mjeseca nitko nije zalazio u Malu lokandu da ih slučajno ne bi sa mnom vidjeli.

Svaka vam čast. Ja se na vašem mjestu vjerojatno ne bih prtio u sve ovo.

Nikad se nisam želio isticati kao nekakav heroj. Rijetko dajem izjave, intervjue, razgovaram s medijima. Vama sam se javio, jer sam na vašem portalu pročitao tekst o mitingu na Cetinju koji nije bio sasvim točan. Samo sam htio da se zna istina, samo to, a ne da me se doživljava kao nekog heroja, da veličam sebe.

Imate li nam još što kazati za kraj razgovora?

Moram spomenuti dva čovjeka od kojih sam jako puno naučio. Jedan je hrvatski pjesnik Boris Maruna, a drugi Crnogorac Ćano Koprivica. Obojica su bili veliki patrioti.

NEPRAVOMOĆNA PRESUDA

Bivšem policajcu osam

godina zatvora zbog toga

što je pijan skrivio nesreću u

kojoj je poginulo troje ljudi

Optuženik je izrazio duboku sućut obiteljima poginulih te se izjasnio da se osjeća krivim. Potpuno je priznao sve za što ga DORH tereti

Nepravomoćnom presudom dubrovačkog Županijskog suda, nezaposleni policajac Matko Radić (44) iz Opuzena proglašen je krivim za kršenje propisa o sigurnosti cestovnog prometa i izazivanja prometne nesreće te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam godina. Riječ je o nesreći koja se dogodila 9. studenog 2024. godine u Podgradini u Neretvi, u kojoj je smrtno stradalo troje ljudi.

Sud je utvrdio kako je Radić, upravljajući Mitsubishi Outlanderom dubrovačkih registarskih oznaka Jadranskom magistralom iz smjera Dubrovnika ka Splitu, iznenada skrenuo preko pune dvije uzdužne crte na kolničku traku namijenjenu vozilima iz suprotnog smjera. Navedeno je kako je pritom imao 1,7 promila alkohola u krvi. Utvrđeno je kako je stoga bio apsolutno nesposoban za sigurno upravljanje vozilom i da se nije kretao sredinom pripadajuće kolničke trake, čime je ugrozio sigurnost ostalih sudionika u prometu.

TEŠKE OZLJEDE I SMRT

Na opasnoj nizbrdici, u zavoju ceste gdje je brzina ograničena na 50 kilometara na sat, prešao je vozilom preko dvije pune uzdužne crte na preticajni trak namijenjen vozilima iz suprotnog smjera. Tu je udario u vozilo marke Chevrolet Orlando dubrovačkih registarskih oznaka kojim je iz suprotnog smje -

ra upravljao D.V.. Potom udara i u drugo vozilo, marke Fiat Typo zagrebačkih registracija kojim je, istom preticajnom trakom iz suprotnog smjera upravljao G.E .. U postsudarnom kretanju, na Fiat je naletjeo vozilo marke Suzuki Vitara dubrovačkih oznaka kojim je iz smjera Opuzena upravljao B.G .. U toj nesreći su smrtno stradali vozač Fiata G.E ., suvozač L.B . i putnik M.D.B . iz istog vozila, dok su putnici F.K . i S.B . zadobili teške tjelesne ozljede.

Bivšem je policajcu optužnica potvrđena 30. rujna 2025., a izrečena mu je i sigurnosna mjera od pet godina zabrane upravljanja svim motornim vozilima po odsluženju zatvora.

Izrazio duboku sućut obiteljima

Optuženik je izrazio duboku sućut obiteljima poginulih te se izjasnio da se osjeća krivim. Potpuno je priznao sve za što ga DORH tereti i rekao da priznaje zaključke vještaka. Sjetio se memorijalnog streljačkog turnira u čast poginulih branitelja - njegovog oca i još jednog branitelja, člana udruge, što ga je, kaže, emotivno omelo. Jutro nakon turnira na kojem su sudjelovali on i sin upriličeno je uručivanje nagrada i plaketa, a potom domjenak nakon kojeg je krenuo doma.

Sin nije imao vozačku i krenuo je doma ranije, a sebi spočitava što ga nije vozio netko tko nije pio. Rekao je da je vozio normalnom brzinom do trenutka nesreće. Kad je vidio farove

Piše Ahmet Kalajdžić FOTO: NERETVANSKI PORTAL

.. U toj nesreći su smrtno stradali

vozač Fiata G.E., suvozač L.B. i putnik M.D.B. iz istog vozila, dok su putnici F.K. i S.B. zadobili teške tjelesne ozljede.

iz suprotnog smjera, osjetio je udar od kojeg se aktivirao zračni jastuk, a potom se probudio u bolnici u Mostaru. Na upit je li kao nagrađivani policajac, kad je alkoholiziran sjeo u auto, pomislio da za istu stvar on druge kažnjava, odgovorio je kako misli da se u pijanom stanju o tome ne razmišlja.

NESPOSOBNOST ZA VOŽNJU

Prema sudskom vještaku, optuženi se uz 1,7 promila za volanom nalazio u pijanom stanju i bio je apsolutno nesposoban za sigurnu vožnju. Iz iskaza optuženika, sud je zaključio da je kao odrasla osoba, dapače kao policijski službenik, prethodno konzumirao na turniru alkohol i da je nesumnjivo znao da mu slijedi vožnja do kuće. Prema tome, optuženik je mogao shvatiti značenje svojih postupaka te da mu predstoji vožnja kojom zbog svoje alkoholiziranosti može ugroziti druge sudionike u prometu. Iz toga proizlazi da je optu -

ženik u odnosu na ugrožavanje prometa postupao s neizravnom namjerom, svjestan da upravljajući vozilom pod utjecajem alkohola može izazvati prometnu nesreću. No, odluka da upravlja vozilom i nastala prometna nesreća s prouzročenom smrći triju osoba, ima se pripisati njegovom nehaju, mišljenje je Suda.

Odlučujući o vrsti i mjeri kazne, sud je zaključio kako će se u ovom slučaju svrha kažnjavanja postići izrečenom kaznom od osam godina zatvora, a predsjednica Sudskog vijeća je u obrazloženju presude navela kako će ta kazna na optuženika dovoljno utjecati da se ubuduće kloni počinjenja novih kaznenih djela. Također, Vijeće je zaključilo kako će ta presuda utjecati i na sve ostale osobe da se klone počinjenja sličnih kaznenih djela, a utjecat će i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

Piše Mario Klečak

BAGEROM PO SODOMI I GOMORI

Nakon što je sve upućivalo na to da vladajuću većinu trese ozbiljna politička kriza izazvana snimkom Dabrova hvalospjeva Anti Paveliću, HDZ je ponovno dokazao svoju najveću političku stabilnost; sposobnost da se ništa ne promijeni. Premijer Plenković prošlog je tjedna okupio partnere u Banskim dvorima i predstavio novu ‘’joker ruku’’ vladajuće većine, gospođu Ban, svježe instaliranu članicu koalicije. Vlada ostaje čvrsta, koalicija još čvršća, Hrebak nikud ne ide, a kriza je riješena starom provjerenom metodom – proširenjem obitelji. Sastanak je završio uobičajenim ritualnim klanjanjem “europskim vrijednostima” i zajedničkom fotografijom na kojoj svi sudionici izgledaju ko da su upravo pojeli nešto jako kiselo, ali i jako skupo. Anova HDZ-ova ruka u Saboru, nekad ljevičarka koja je disciplinirano dizala ruku za SDP, potom kao neovisna zastupnica jednako disciplinirano dizala ruku ni za što posebno, nakon dugog ideološkog hodočašća, pronašla je političko prosvjetljenje, baš tamo gdje je najudobnije, u većini. Jer ako je istina relativna, saborska plaća je konkretna, a mandat najmirnije klizi prema mirovini. Ljevica je, očekivano, zaprepaštena. Pitaju se što se dogodilo s principima neovisne zastupnice, kojoj je do jučer sve bilo neprihvatljivo i gadljivo, a danas odjednom miriše na stabilnost i državničku odgovornost. Ostaje pitanje za birače: jesu li glas dali zastupnici ili njenom budućem političkom rasporedu sjedanja? Jer u Saboru se očito ne mijenjaju stavovi, nego samo redovi u kojima se sjedi, dok ruke ostaju spremne za dizanje, bez obzira na smjer vjetra. Ponos američke mornarice SS Gerald R. Ford, plutajući grad s 5 tisuća mornara, krenuo je doma, jer su mu se zaštopali - zahodi. Najmoderniji nosač zrakoplova na svijetu, tehnološko čudo s nuklearnim pogonom i katapultima budućnosti, pao je na – kanalizaciji. Povijest ratovanja pamti kvarove radara, motora i raketnih sustava. Ali WC? Stručnjaci bi to nazvali logističkim izazovom, a laici bi rekli da je riječ o najvećem nosaču govana na svijetu.

A kako pregovori s Iranom nisu išli po američkom receptu, odlučeno je da se posada suzdrži od upotrebe zahoda – osim u hitnim slučajevima. Time je otvoreno novo poglavlje vojne doktrine: odvraćanje stiskanjem. Unatoč tom unutarnjem pritisku, nosač se pridružio ostatku flote i dao puni doprinos napadima na Iran. Jer ništa ne pokazuje globalnu silu ko brod koji može lansirat desetke zrakoplova, a premda mu je infrastruktura zakazala, nije mu zakazala posada, koja disciplinirano stišće svoje vrlo osjetljive odvodne cijevi. Novi ministar zdravlja odlučno je odbacio ‘’netočne tvrdnje’’ o namještanju ugovora HZZO-a klinici Medikol. Jer kod nas se ugovori ne namještaju, oni se samo spontano poslože. Ko Tetris, samo s milijunima eura. Model je genijalan u svojoj jednostavnosti: država ne kupuje PET/ CT uređaje, nego privatniku plaća da koristi svoje, većinom smještene u javnim bolnicama. Dakle, javni prostor, javni pacijenti, javni soldi, ali privatna - faktura. To je ono kad imaš kravu, ali ti se ne da musti, pa mlijeko kupuješ od susjeda.

Iz Medikola poručuju da je takvo partnerstvo za zdravstvo duplo povoljnije. Kupnja triju uređaja koštala bi desetak milijuna eura, ali onda tek kreću ‘’popratni troškovi’’. U njihovoj računici, kroz tri godine, sve bi državu koštalo 84 milijuna eura, dok oni to sve elegantno rješavaju za 43 milijuna. Čovjek bi reko – humanitarci. Skoro pa da im se zahvalimo što nas uopće žele koštat! No tu ostaje sitna nedoumica; ako se državi ne isplati kupovat uređaje, po kojoj to čarobnoj formuli isplati privatniku? On još plaća najam (dodijeljen pod posebnim uvjetima), a osoblje mu je skuplje jer je privatno, dok bolničko osoblje već financira proračun. Isvejedno su u dubokom plusu!? To nije biznis-model, to je matematičko - ukazanje. Zanimljivo, KBC u Zagrebu i Osijeku uspijevaju s vlastitim uređajima. Kako već nisu bankrotirali? Možda postoji posebna zdravstvena fizika: u nekim bolnicama PET/CT proizvodi gubitke, a u drugima – čuda. U svakom slučaju, dobro je

znati da je naše zdravstvo stabilno. Osobito kad je privatno.

Prošloga tjedna započelo je rušenje Noa Beach Cluba na Zrću, hrama ljetne euforije, epicentra neprospavanih noći i mjesta gdje je mladima jedan noćni izlazak trajao dulje nego starijima cijeli godišnji odmor. Otvoren 2014., klub je postao sinonim za hrvatski party turizam. Za turiste, Noa je bila međunarodna razglednica modernog Paga, europska Ibiza s pogledom na Velebit.

Zalokalne stanovnike, posebno onu stariju čeljad s prozora i taraca, to je bila suvremena verzija Sodome i Gomore, samo s boljim DJ-ima i jačim zvučnicima. Istina je, ko i vazda, vjerojatno plesala negdje između. Nakon početka rušenja, iz Noe su objavili službeno zatvaranje, uz zahvalu svojim klijentima, ali i izrazili tugu za desetljećima rada, ulaganja i globalne prepoznatljivosti. Institucionalne odluke su, eto, presudile. Ni Biblijsko ime drvenog utočišta na plaži nije ih spasilo od srdžbe administracije i njihova bagera.

Hoće li Zrće sad postat pristojnije i tiše za spavanje? Možda. A možda će se energija samo preselit nekoliko metara dalje, jer zabava, baš ko i more, uvijek pronađe svoj put.

Legendarni Blog.hr zauvijek se ugasio 1. ožujka

Blogovi su bili puno bolji od društvenih mreža, jer nisu ubijali fokus i

koncentraciju

Legendarni Blog.hr, prvo veliko digitalno okupljalište Hrvata, 1. ožujka ove godine službeno je prestao s postojanjem. A u ono njegovo zlatno vrijeme, a to je period između 2006. i 2010. godine, velika si faca bio ako si se uopće odvažio imati blog

-Smijul se rušt kuće u kojma je živjo klask Miljenko Jergović? - upita Sarajlija Sarajliju onako sugrađanski.

- Vidš, to ćut objasnt na jednom primjeru, pa ti sam zaključi.

Igra Željo finale Šampions Lige protv Reala u Realu. Bran se svo vrijeme, raja iz Reala sva za Real, sudja podmićen. Baljić starto u šesnes metra na Butragenja, pipno ga nije, sudja penal. Škrba čita. Ondat Meša Baždarević izvrtjo sve uokolo, i Hjera, i Manuela Sančiza, ubacjo u prazan prostor, jebteživot, gledam ja Nikolu Nikića đe je, tri metra ispred zadnjeg prvotimca Reala, nije u opsajdu, ladan ko špricer, gledam pomoćnog sudju, ne dže. Željo vodi jean nula. Za prepričavnje. Opet Real stišće, znaš Reala kako stišće kad gubi, ne možes tu niko obrant. Ali Željo ima svoj dan, bran se ko lav. Al sudja, mater mu jeben podmićen, Katana, bogomtisekunem, pipno nije Butragenja, a sudja opet penal. Sad puca Hugo Sančez. Škrba opet čita. Jebote vodi Željo, saće kraj, selektor Reala očajan, vuče očajni potz, uvaljuje Mičela rekoval…centa..., ne znam jebemu kakos kaže ta rječ, znaš Mičla, zajeban je Mičl, ne prašta taj ništa. Igra se zadnji minut, sjurjo se Hugo scentra prema šesnes metra, Refk Šabanadžović zaostaje, ulaz Hugo u šesnes, brž za po korka od Šabanadžovća, može puct, pogodt, falt, izjednačt, izgubt, al pitam ja tebe smijel Refk Šabanadžović rušt Huga Sančeza u šesnes metra, a Hoze Miguel Gonzalez Martin Del Kampo Mičel je u terenu, a znaš Mičla, zajeban je Mičl, ne pra-

šta taj ništa? Eto, istat je stvar s kućon Miljenka.

Piše Maro Marušić FOTO: screenshot YouTube

Prošlo je skoro dva desetljeća otkako je mladi Maro napisao ovaj blesavi tekstić na bosanskom jeziku i prijavio ga na književni konkurs koji je organizirao Romano Bolković na svom blogu Vaseljena. Pravila ponašanja bila su sasvim jednostavna – mi, blogeri s Bloga.hr – često smo svraćali na Bolkovićev digitalni forum, te vodili s njim i drugim kompanjonima duge političko-nogometno-meteorološke rasprave, a ponekad smo se okušavali u kratkim i dugim književnim formama, lirskim, te epskim zapisima, a najdrskiji i najbezobrazniji među nama znali su svoje misli podastirati čak i u obliku soneta. Tako je, među svim ostalim ludorijama na Vaseljeni, Bolković u siječnju 2008. godine organizirao književni konkurs na temu Smiju li se rušit kuće u kojima je živio klasik Miljenko Jergović?

BLOGOVI I DRUŠTVENE MREŽE SU SKROZ

RAZLIČITI

No, zašto ja vama ovo govorim i zamaram vas s fosilnim ostacima koji (barem u mom slučaju) nemaju nikakvu arheološko-književnu vrijednost?

Zato, jer je legendarni Blog.hr - prvo veliko digitalno okupljalište Hrvata - 1. ožujka ove godine službeno prestao s postojanjem. Ugasili su

Nije objavljivao bilo tko, trebalo je na blogu imati puno samopouzdanja za napisati najobičniju prosto-proširenu rečenicu, pa posljedično nije bilo (toliko) smeća kao na društvenim mrežama

Blog je bio svojevrsni nastavak novina i časopisa u puno slobodnijem obliku i ljudi koji su tamo objavljivali sadržaj najčešće su bili upravo medijski djelatnici. Blogovi, za razliku od društvenih mreža, nisu ubijali fokus i koncentraciju, nego upravo suprotno

se serveri, i tako su svi naši književni konkursi, zajedno s tisućama drugih objava, zauvijek nestali iz digitalne sfere. Kao da Blog.hr nikada nije ni postojao. A u ono njegovo zlatno vrijeme –a to je period između 2006. i 2010. godine – velika si faca bio ako si se uopće odvažio imati blog. No, zašto ja vama ovo pričam i zamaram vas s mojim nostalgičnim sjećanjima koji u vašem slučaju nemaju nikakvu sentimentalno-arheološku vrijednost? Zato jer prije nije uvijek bilo bolje, ali ovdje jest. Rekoh već, blogovi su bili prva digitalna okupljališta, preteče današnjih društvenih mreža. Nije još Mark Zuckerberg ni uspio zajebati one njegove suosnivače Facebooka, a na Blog.hr i sličnim platformama, okupljale su se tisuće i tisuće virtualnih prijatelja.

No, zašto ja vama ovo govorim i zamaram vas mojom ljubavlju prema blogu i mržnji prema Facebooku, a vama je sve to jedno te isto digitalno sranje? Zato, jer blogovi i društvene mreže nisu uopće iste. Na blogovima su se fotografije objavljivale jako rijetko, videa još rjeđe, sve se vrtjelo oko pisane riječi i to poprilično duge forme. Drugim riječima, blog je bio svojevrsni nastavak novina i časopisa u puno slobodnijem obliku i ljudi koji su tamo objavljivali sadržaj najčešće su bili upravo medijski djelatnici. Blogovi, za razliku

cije i smijeha. Svi ti književni konkursi upravo su se vrtjeli oko toga, a neki od njih imali su i umjetničku vrijednost (ne mislim pri tom na ovaj moj tekstić). Pa nije li sam ovaj naziv ‘Smiju li se rušit kuće u kojima je živio klasik Miljenko Jergović’ genijalan? Ono što hoću reći jest da su blogovi u isto vrijeme bili duhoviti, inteligentni, zanimljivi, provokativni – a najbolji među njima i s velikom književnom vrijednošću - i dodatni bonus je bio taj što nije bilo reklama. Nije objavljivao bilo tko, trebalo je na blogu imati puno samopouzdanja za napisati najobičniju prosto-proširenu rečenicu, pa posljedično nije bilo (toliko) smeća kao na društvenim mrežama.

U IDEALNOM SVIJETU BLOG BI BIO ŽIV

Ta je naša blogerska zabava trajala nekoliko godina sve dok Mark do kraja nije razvio svoj proizvod. Kako su društvene mreže jačale tako je blog umirao. Prvo sporo i polako, a onda sve brže. Zadnjih desetak godina lakše ćete sresti čovjeka na Stradunu u siječnju nego posjetitelja na Blog.hr. Njegovi vlasnici Nova TV shvatili su da ta forma više nema nikakvog smisla i odlučili su je ugasiti. U nekom idealnom svijetu blogovi bi bili živi, a ono što bi trebalo ugasiti su društvene mreže. Samo pritisnuti šalter i zauvijek ih poslati u mrak. Jednostavno, Facebook, Instagram i ostali, baš poput droge, rade više štete nego koristi, i zato ih treba zabraniti, ne samo djeci, nego i odraslima. Svima. Ubijaju koncentraciju, otuđuju ljude, pažnja traje nekoliko tisućinki, a sve se vrti oko marketinških algoritama. Stvaraju ovisnost, vrijeme provedeno na društvenim mrežama je najizgubljenije moguće vrijeme.

Pokušavam zamisliti Romana Bolkovića da na svom Facebook profilu pozove ljude na književni konkurs pod nazivom Smiju li se rušit kuće u kojima je živio klasik Miljenko Jergović? Ta bi objava skupila dva lajka, ne bi je nitko do kraja ni pročitao, a kamoli pisao uradak o rekonvalescentu Joseu Miguelu Gonzalezu Mar-

Danas, nakon što smo upravo pokopali Blog.hr, čovječanstvo treba zastati i zapitati se trebamo li organizirati demokratsko-referendumski konkurs pod nazivom Smiju li se rušit društvene mreže koje je programirao klasik Mark Elliot Zuckerberg? Znaš Marka, zajeban je Mark, ne prašta taj ni-

Petak, 6. ožujka 2026.

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Đuro, Cvijeto i Drago - prijatelji složno kažu da će im zajedničku sliku u Dubrovačkom Dnevniku vidjeti biti jako

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

“PRINS

OD LUKSUZNE JAHTE DO VAŽNOG BRODA

Piše Ivo Batričević

foto PRIVATNI ARHIV

OLAV” Izgrađen je kao jahta na kojoj je plovio i britanski kralj, a kao vojni brod je potopljen u

Drugom svjetskom ratu

U Dubrovnik je uplovio samo jednom

Uplovljavanje luksuzne jahte PRINS OLAV dana 6. travnja 1931. na kružnim putovanjima ovim dijelom Sredozemlja moralo je u Dubrovniku u to vrijeme izazvati doista veliku pozornost domaćeg građanstva. To je u njenoj bogatoj i zanimljivoj povijesti ujedno bio prvi i jedini zabilježen posjet našemu Gradu. Novogradnja broj 280 je izgrađena i isporučena u svibnju 1908. na navozima škotskog brodogradilišta A. & J. Inglis u Glasgowu na ušću rijeka Clyde za britansku Royal Navy kao kraljevska jahta pod imenom HMY ALEXANDRA. Ime je dobila po kraljici Alexandri, supruzi Edwarda VII od Ujedinjenog Kraljevstva. Imala je 1728 bruto registarskih tona, bila je duga 77,9 i široka 12,2 metara. Tri Parsons turbine ukupne snage 4035 KS su je pokretale brzinom od 18,7 čvorova. Zanimljivo je da je za njenu izgradnju bio raspisan javni natječaj, na koju su najbolju ponudu dala braća Inglis koji su već imali iskustva u gradnji nekoliko sličnih projekata za neke ondašnje europske vladare.

PLOVIDBE KRALJA

Kralj Edward VII. je sa svojom dvorskom svitom plovio na skupocjenoj ALEXANDRI većinom prema omiljenom ljetovalištu Biaritz, ali i povremeno u službenim posjetima prema njemač-

kim, skandinavskim, nizozemskim i sredozemnim lukama. Kada se kraljevska obitelj zaželjela nešto komfornije jahte, HMY AEXANDRA je 1922. stavljena u raspremu da bi nakon tri godine, 1925. bila prodana za 660 tisuća norveških kruna (25 tisuća britanskih funti) brodaru Det Noedenfjedske Dampskibsselskab (NFDS). Zaplovila je na kružnim putovanjima već u srpnju iste godine pod imenom PRINS OLAV (ime je dobila po princu koji je 1957. postao kralj Norveške) iz Bergena prema Nordkappu. Koncem

Kralj Edward VII. je sa svojom dvorskom svitom plovio na skupocjenoj ALEXANDRI većinom prema omiljenom ljetovalištu Biaritz, ali i povremeno u službenim posjetima prema njemačkim, skandinavskim, nizozemskim i sredozemnim lukama. Kada se kraljevska obitelj zaželjela nešto komfornije jahte, HMY AEXANDRA je 1922. stavljena u raspremu

godine je otplovila u Fredrikstad gdje je u brodogradilištu Mekaniske Verksted za 1,5 milijuna kruna kompletno rekonstruirana u brod za luksuzna putnička krstarenja te otada ima 2113 bruto registarskih tona i može ugostiti 100 putnika. Na jednom od putovanja Sredozemljem, 1931. je posjetio i Dubrovnik. Uglavnom je ljeti plovio norveškim fjordovima, nerijetko zajedno s našim dobrim znancima METEOR i STELLA

POLARIS, dok bi zimi ostao raspremljen i privezan u sigurnosti neke od dobro zaštićenih tamošnjih zimskih luka.

POTOPILI GA NIJEMCI

PRINS OLAV je ponovo 1936. doista temeljito

preuređen za 3,75 milijuna kruna u brodogradilištu Norde Werft Trondhjems u putnički brod od 2147 bruto registarskih tona i prihvatom do 450 putnika. Tako plovi za Hurtegruten na pruzi iz Bergena prema Nord Capu i Kirkenesu na kojoj je bio glavni flotni brod kompanije za održavanje redovnih putničko -teretnih pruga sve do travnja 1940. kada ga u Harstadu zbog ratne opasnosti rekvirirala norveška vlada.

U vojnoj je službi odmah započeo prevoziti unovačene postrojbe sa Lafota prema luci Sor- Reisa te između luka Kirkenes i Gratangen. Za vojne potrebe je bio obojan u maskirnu boju. Jedno vrijeme je bio dobro sakriven u jednom fjordu. U nacističkom napadu na Norvešku, PRINS OLAV je pokušao pobjeći u Veliku Britaniju. U plovidbi je pogođen od strane njemačke Luftwaffe dana 9. lipnja 1940. te je potonuo na morsko dno oko 40 milja zapadno od Lofotskog otočja. Poginuo je jedan član posade, a ostale je spasio britanski razarač HMS ARROW te ih je odveo u sigurnost sidrišta Scapa Flow kod Orkney Islands u Škotskoj.

U nacističkom napadu na Norvešku, PRINS OLAV je pokušao pobjeći u Veliku Britaniju. U plovidbi je pogođen od strane njemačke Luftwaffe dana 9. lipnja 1940. te je potonuo na morsko dno oko 40 milja zapadno od Lofotskog otočja. Poginuo je jedan član posade, a ostale je spasio britanski razarač HMS ARROW

SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

Hrvatska je nezavisna!

Od nje ništa ne zavisi!

SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

FOTO LAFOREST JE

Foto Laforest je bio u Novomu

Iz francuskog plemstva zatim preko

Vijene

Stiže do ljepote ove izmišljene

Bog u posjedu je svu imao svomu

I ja živio sam u vremenu tomu

Prve moje fotke tu baš su snimljene

Tako danas imam djetinjega mene

Koji ni sad ne zna gdje je sve na svomu

Ni iz nevinosti na koju bi stranu

Radije no igdje ja u izmaštanu

Idilu Novoga da odem zavazda

Njegovu čarobnost Svevišnji kad sazda

Konteso možda je mislio i na me

Osamljenika sred vlastite osame

9/5/22

humanitarni

prilozi

MASLINA

4D Hotelsko

turističke škole, generacija 1986 u spomen na školske kolege

Tomi Kapović, Lidija Sardelić i Mirjana Kovačina, umjesto cvijeća prilažu 300,00 Eur

Kolegice i kolege iz Lučke kapetanije

Dubrovnik, u spomen na pok.Nedjeljku Jurin majku našeg kolege, umjesto vijenca

prilažu 130,00 Eur

UDRUGA ZA DOWN SINDROM DNŽ

-U spomen na pok. Stanu Burin, umjesto cvijeća 40,00 Eura-a prilaže obitelj Čampara

U spomen na pokojnog Joza Škvorica umjesto cvijeća Niko Srabotnak prilaže 50 EUR-a

caritas

-Na spomen pokojnog rođaka Pera Margaretića uplaćujem 50 eura dubrovačkom Caritasu. Pero Katušić -Prilog umjesto cvijeća spomen Ivanka i Ivan Radicevic uplatio Ivica Ljuban 50 eura

DRUŠTVO

MULTIPLE

SKLEROZE dnž Plemenitom našem susjedu Jaku Matiću, umjesto cvijeća 70 eura za potrebe udruge prilažu stanari Petra Hektorovića 44.

Petak, 6. ožujka 2026.

KOMPAS No.1

DUBROVNIK

KOMPAS No.1 DUBROVNIK

Kardinala Stepinca 52

Kardinala Stepinca 52

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.

VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

Uvjeti:

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

Uvjeti:

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

AUTO / MOTO

Volvo S60 2014. diesel D2, redovito servisiran, registriran do 15.04.2025., 199.000 km, cijena 9.900 €, Dubrovnik. 099 617 9939

Prodajem Suzuki vitaru GLS + Elegance Hybrid 2025. godište puna oprema. Prešla 4300 km, registracija vrijedi do 1.2027. godine. Dupla panorama krov, dvobojna metalik zlatna. Cijena 22 500 eura. Mobitel 099 829 37 21

Prodajem Citroën C4 Picasso, 1.6 benzin, 88 kW, 2011. g., prešao 169.000 km, registriran do 8/2026. Cijena 3.200 €. Mob: 098 166 8831

Prodajem skuter Piaggio Carnaby, 2008. g., 200 cm³, 15 kW, u vrlo dobrom stanju, prešao 25.000 km. Cijena 1.200 €. Mob: 098 166 8831

Prodajem Suzuki Vitara GLS+ Elegance, Hibrid, 2025. godište Full oprema, prešla 4300 km, 1. servis pod tvorničkom garancijom, reg do 01/2027. Dupli panoramski krov, dvobojna metali zlatna boja. 22.500,00 EUR Mob.: 099 829 3721

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Šipan – kupujem poljoprivredno zemljište. Također sam zainteresiran za kupnju suvlasničkog udjela. Za preporuku pri kupnji isplaćuje se provizija. Mob: 097/7236306

Traži se zemljište površine 500 m² ili više u Župi dubrovačkoj ili Komolcu. Poželjan je dugoročni najam. Potreban je pristup za kamion. Plaća se naknada za preporuku.

Mob: 097/7236306

Tražim partnera za izgradnju stanova u Zatonu. Kontakt: 097 600 7613. .

Tražim dvosoban stan na području grada, bez agencija. Mob: 091 540 3370.

Prodajem stan u Trebinju, 75 kvadrata, blizu centra. 091 6144 918

Prodaje se kuća u Cavtatu, na Prijekome, 80 m², s taracom i vrtom. Mob: 098/1691106.

Zaposleni bračni par s djecom kupuje stan na području grada Dubrovnika. Kontakt telefon: 099/854-8028

Tražim partnera za izgradnju stanova – Zaton. Zemlji-

Prodajem građevinsko zemljište na Grudi. Cijena 80 €/ m². Mob: 099 642 8623

Mijenjam jednosoban renoviran stan u Lapadu za dvosoban stan na području grada uz moju nadoplatu. Stanovi za adaptaciju dolaze u obzir. Mob: 091 540 3370

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo, mob. 098 747 183.

Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

šte 850 m² uz magistralu, s vodom, strujom i telefonom. Moguć dogovor o zajedničkoj investiciji. Mob: 097/684077.

Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204

Između Orašca i Kliševa iznajmljujem ili prodajem dvije velike oranice, maslinik sa 50 stabala maslina koje rađaju i veliki komad šume. (Ukupno 7000 kvadrata) plus mala kućica s taracom i živom vodom 0989240411

Prodajem dvije čestice zemlje 481 i 482 K.O. Žuljana. Čestice se nalaze u samom mjestu, površine 280 m² i cca 200 m², sve po katastru. Cijena 100 EUR/m². Mob: 099 658 8468.

Prodaje se građevinska parcela u Slanome, na atraktivnom mjestu uz more. Kontakt za informacije 0959058149, u vremenu od 16 do 18.

Prodaje se potpuno opremljen dvoetažni stan u naselju Naš dom u Mokošici veličine 110m2

Kontakt: 098 427 676

Prodaje se trosoban stan na Mećajcu (Cavtat), površine 80 m², s garažom (18 m²) i vr-

tom (40 m²). Stan je odmah useljiv. 098 137 0527

Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku. Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766

Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660

Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545

Prodajem grob na novom groblju na Šipanu u Suđurđu. Kontakti: 020/ 331 045 i 099/6929631

Dvosoban stan 42 m2 s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkirališnim mjestom uz nadoplatu. Mob: 098 1983891

Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891

Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306

Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946

Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468

Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029

Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127

Prodajem grob na Rožatuprazan. 098 787 773

Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada. Agencije isključene. Kontakt +385996911127

Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799

Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557

Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561

Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob: 098 747 183.

Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502

Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946

Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865

Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012

Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj

okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četi-

ri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

P r o d a j e s e s t a n (Cavtat - Mečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076

KUPNJA I PRODAJA

RAZNO

Prodaje se montažna kućica, kuhinja s trpezarijom i kupaonica. Kućica je klimatizirana, spremna za korištenje. 0914430029

Prodajem crnu masažnu fotelju od skaja, udobnu i očuvanu po cijeni od 150 €, tel. 091 555 4242.

Poklanjam kauč (2,66/1,92) dubine 90 cm. Može se razvući u ležaj, očuvan i dva ormara za predsoblje, svaki 86/200 cm. mob: 098/1332 561

Prodajem vrlo povoljno lijeva vanjska ulazna vrata od PVC-a bijele boje. Dim. 210 x 100 cm, jako su dobro očuvana, kao nova, nazovite 098 285355

USLUGE RAZNO

Čistila bih apartmane u La-

padu, Gružu, Gradu. 091 528 0437

Na području Dubrovačkog primorja tražim žensku osobu za pomoć starijoj ženi u kući. Osiguran smještaj i hrana. Plaća po dogovoru. Tel. 099 835 79 81

Sve vrste kombi prijevoza. 098 765 757

Muškarac ozbiljnih godina želi upoznati damu radi poznanstva druženja i veze poziv ili SMS na mob 091 902 79 04

Tražim ženu srednjih godina za zajednički život. Poželjna vozačka dozvola B kategorije. Samo ozbiljno, ne zanimaju me avanture. Kontakt: 097 600 7613.

Muškarac u vojnoj mirovini traži žensku osobu do 40 god. Imam svoj stan. Whats App: 097/6382802

Uređujem okućnice, vrtove, djardine, orezivanje Maslina, agruma, loze, kivija, ruža, kosnja trave I slično mob 09161 43946

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 2.3. do 8. 3.

-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 23. 2. do 1.3.

preminuli

ANA DEPOLO (1936.)

DUBRAVKA KRNETIĆ (1955.)

LUCIJA DUBELJ (1953.)

DRAGO KNEŽEVIĆ (1957.)

JELENA RADOŠ (1980.)

GORDANA ČOLAK (1979.)

FERI PONGRAC (1957.)

ANTICA DŽELETOVIĆ (1941.)

MARIO GRBAVAC (1964.)

CVIJETA BEUSAN (1936.)

MARIJA MIKIĆ (1937.)

UZEIR ČUSTOVIĆ (1946.)

ANA MILIČEVIĆ (1949.)

RUŽA BENDEVIŠ (1951.)