Dubrovački dnevnik br. 285

20

Petak, 24. travnja

Petkom i svetkom atento godina VII. / broj 285 / 2026. / issn 2718-3742

stranica

dubrovackidnevnik.net.hr

Sporno gradilište u Bokeljskoj ulazi u pomorsko dobro?

stranica6

Više se zaradi ako se nekretnina iznajmi stranim radnicima nego dubrovačkoj obitelji

stranica 10

Igraju se s keramikom, slikaju, a najmlađe polaznice imaju osam godina!

I M P R E S S U M

Glavna urednica:

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Ivana Smilović Barkiđija Aida Čakić

Ahmet Kalajdžić

Rafael Barkiđija (sport)

Nikša Klečak

Kontakt 020 642 462

Fotograf

Željko Tutnjević

Vito Begović

Fotografija na naslovnici: Ilustracija

Kolumnisti

Vjera Šuman

Maro Marušić

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač (Festivus Dubrovnik d.o.o.)

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

Nakladnik

Dubrovački dnevnik d.o.o. Ćira Carića 3 Dubrovnik OIB 84019117288

Uprava

Lucija Komaić (članica uprave)

Sve će to, o mila moja , prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš...

Piše Vjera Šuman

FOTO: SCREENSHOT, HRT

Nema te ljubavi s kojom se majčinska ljubav može mjeriti. Posve je nerazumljivo zašto javno prozivaju jednu divnu i brižnu majku iz Vinkovaca. Majčica, osim što je sutkinja u Općinskom sudu u Vinkovcima, radi i kao zamjenica predsjednika Suda. Na istom sudu, sudac je i njezin voljeni sin. Da tko će? Za njega je mama mogla garantirati. Dobar je, vrijedan i perspektivan mladi kadar. Može li itko drugi bolje od mame znati koliko je sposobno njeno dijete? Oženio je isto takvu vrijednu i radišnu ženicu. Sin joj je hvalio snahu i govorio koliko mu pomaže u poslu. Dok on poslije ručka prilegne, njegova vrijedna i pametna ženica čita predmete koje je ponio doma i pripremi mu presude. Pametna i sposobna. Zato je mama i nju zaposlila na ovom sudu. Logično, može li biti bolje kandidatkinje za sutkinju od ovako vrijedne i sposobne snahe? Nije bilo kandidata koji bi to mogli nadmašiti, ni u bližoj, ni u daljoj okolici. Pošli nekud, trbuhom za kruhom. Zato što ne ljube Domovinu kako je njezin sin i snaha ljube. I sad svi nešto prigovaraju. Dajte molim vas, upravo to je ono što je najviša vrijednost našeg društva. Obitelj! Đe je onda problem?

Isto brontulanje čuje se zbog toga što je sin tajnika Judo saveza džabe boravio u nekom hotelskom visokokategorniku na moru. Ne bezveze, nego je

bio neki judo turnir. Tata kaže kako mu je sin uvijek pomagao u poslu. Kad je bio mali trenirao je judo. Dakle, ima veze s tim sportom. Nije pao s Marsa. Tata tajnik saveza, nije mogao na put, pa je išao sin. Sve logično. Dobar je dečko, sve je on sam platio, ali je netko stornirao njegovu uplatu. Vrag bi znao zašto? Ne zna ni pape tajnik. I sam se živ čudi. Sigurno je bio simpatičan tom nepoznatom nekom. Što je i razumljivo, sin mu je stvarno dobro dijete. Tko to može bolje potvrditi od pape? I dovraga, prestanite napadati najveće svetinje u Hrvata. Obitelji! Pa kome ćeš pomoći, ako nećeš svome?! S druge strane, kumovi i pajde, zasad, barem formalno, nisu obitelj, pa dok se to drugačije ne odredi, pogodovanje njima opasno se približava kaznenom djelu. Znam, reći ćete - kum je nekad više od brata. Ali, eto, zasad je tako.

Sve je zakuhao onaj Viktor Šimunić! Slutili su u HDZ-u da je taj, sadašnji gradonačelnik Oroslavlja, ‘čudan’ tip još u vrijeme kad su ga pitali: ‘Kaj bi ti štel biti?’, a on to snimio i objavio. Odmah je bilo jasno da s njim nije sve u redu. A mogao je birati što će. Sad se zainatio i diže živac svim sportskim savezima redom. Provjerava im račune temeljitije od Uskoka. Ispada da svi redom kradu koliko god legne love, bilo iz državnog proračuna, bilo od sponzorstva državnih poduzeća. Tako je trenu-

Uvodnik

tačno nedostupni Pavlek iz Skijaškog saveza samo pokazatelj obrasca funkcioniranja. Prikupio je trideset milijuna eura. Nije to bilo lako, mučio se dobrih deset godina. I još je morao i druge namirivati. Meni se čini da bi Pavlek mirno mogao biti ministar financija! Da nema vražjeg Šimunića, koji se zainatio i kopa od saveza do saveza, u Uskoku bi se zadovoljili samo ovim mažnjavanjem u Skijaškom savezu. Da se razumijemo, nije da oni ne bi istraživali i sve ostale, no nemaju toliko ljudi ni resursa. Nije ni njima lako. Ali taj davež Šimunić ne da mira. Vjerujem da čak ni on, takav kakav je, ipak neće dirati u našu svetinju, ne daj Bože, prtiti se u Nogometni savez. Situacija je sve kompliciranija, neki su se razboljeli i pošli u bolnicu, neki spavaju jedva sat ili dva, samo uz Normabele. Jedino je Plenki miran i poručuje sportašima i njihovim trenerima kako će Vlada i dalje pomagati sport, uz napomenu o boljem kontroliranju trošenja novaca u budućnosti. U svijetloj budućnosti. Eto, više neće moći zamračivati silne milijune. Samo siću. Oni brojni, mladi i talentirani koji nisu nikad dobili ni eura i opstali jedino zahvaljujući roditeljima, kao i oni koji su odustali jer roditelji nisu mogli pomoći, sad imaju super satisfakciju. Dobro, možda to baš tako ne doživljavaju, ali mi znamo: ‘Sve će to, o mila moja pokriti ruzmarin, snjegovi i šaš’.

Za to vrijeme Plenki i Pajdaš Dončić javno se vrijeđaju oko tih vražjih sudaca. Pa se malo pusti vijest kako samo što se nisu dogovorili, pa onda nova svađa. Zbog svega toga ne stignu se baviti prosvjedima sindikata i umirovljenika za plaće i mirovine od kojih mogu dostojanstveno živjeti. Što je i normalno. Ne mogu se razapet’ na toliko strana. Pomalo. Evo ministar Fuchs koji ima plaću nešto manju od 5000 eura, izračunao je kako bi sasvim lijepo živio s 1400 eura!? E sad, možda je njegova računica dobra jer sasvim logično nije uzeo u obzir troškove prijevoza, ima šofera, troškove hrane, besplatno ruča ili ako baš mora onda za siću. Za sitne troškove i režije dosta mu je 1400. Ima stan, ne plaća kredit ili najam. Kad bi slučajno morao plaćati najam, došlo bi ga kao državnog dužnosnika cca 100 eura. Dobro računa naš ministar. Ne znam koji je vrag tim ljudima. Što će im veća plaća?

UGradu je bilo i ima kritika oko financijskih nepravilnosti vezanih uz sport. Negativno izvješće revizije koje je pokazalo kako su ‘dečki od sporta’ sami sebi podnosili financijska izvješća, dok su javnu nabavu provodili telefonom, snervalo je Mata. Početkom godine je zato rekao kako Savez sportova treba provjetriti, uz inzistiranje na financijskoj transparentnosti. Nemam pojma je li napravljen propuh ili je još

negdje ostalo ustajalog zraka. Neka provjetravanja završila su na sudu pa ćemo vidjeti hoće li se do kraja provjetriti. Vrag je s tim sportom. Svaki dužnosnik, bilo lokalni, bilo državni, voli se ugurati u uprave sportskih društava ili saveza. To je zato što smo mi sportska nacija, a ne, ne daj Bože, zbog nekih igara moći s pripadajućim beneficijama. Dobro dođe i konkretna ‘šuška’, ali nije uvjet. U manjim sredinama, taj je bonus možda manji, ali itekako ima potencijala. Za razliku od sportskih ‘igrača’, dečki koji su šarali po placi u Gružu nisu uspjeli pokazati svoj potencijal jer su po kratkom postupku spremljeni u zatvor. Barem nekog treba pošteno kazniti. Mladići su iz Berlina, koji je najpoznatiji grad u Europi po uličnoj umjetnosti, od berlinskog zida do ostalih zidova i pothodnika gradu. Tamo se to tretira kao umjetnost. E sad, čini se kako su te kulturološke razlike dovele do njihovog boravka u zatvoru. U Berlinu je to prihvatljivo, pa nisu ni slutili kako ne smiju šarat’. Ruku na srce, nisu pokazali baš ni neku umjetničku nadarenost. Jedino je malo otužno kojom brzinom završe u zatvoru, dok ovi koji uzmu hrpu para putuju po svijetu ili se ‘odmaraju’ po bolnicama. Ali dobro, uvijek nekog moraš jače opalit kako bi bio uzor. Ako nikom drugom, onda našoj sjajnoj pravnoj državi. Eto vas.

TAMO GDJE PRESTAJU EMOCIJE, A POČINJE EKONOMIJA

HRVATSKI SAN O PLAĆI OD 2,2

TISUĆE EURA ‘Stvarni, krvavi rad se ne cijeni dovoljno, dok dio društva živi od rente i nerada’

Radnici u Hrvatskoj rade za plaće koje su znatno veće u odnosu na ostatak regije, ali ipak ne prate europski prosjek. To je posebno osjetno u Dubrovniku u kojem se radi za ‘balkanske plaće’, a u butigama se plaćaju ‘europske cijene’. S druge strane, privatnici upozoravaju kako se susreću s visokim nametima i porezima koji su među najvećima u Europi. Vlada tvrdi kako novca nema, a onda joj privatni sektor poručuje – smanjite javnu upravu! Pitali smo stručnjake kako riješiti ovaj gordijski čvor

Tri sindikalne središnjice nedavno su organizirale prosvjede na glavnom zagrebačkom trgu, a zahtjevi su jasni – povećanje minimalne mjesečne plaće na 1100 eura, prosječne na 2200 eura te prosječne mirovine na 1100 eura neto. Vlada tvrdi kako taj novac nema, no prosvjednici poručuju – niste ga ni pokušali stvoriti!

Kazali su, pritom, kako u privatnom sektoru leži 336 posto dobiti ostvarenih u proteklih nekoliko godina, dok dvije trećine radnika u tom istom privatnom sektoru prima minimalnu ili plaću tek nešto višu od ‘minimalca’. Jasno je kako povećanja plaća u javnom sektoru uvijek prate i povećanja u privatnom sektoru, koji ga onda zapravo mora pratiti. Radnici u Hrvatskoj koji rade za plaće koje su znatno veće u odnosu na ostatak regije, ali ipak ne prate europski prosjek, smatraju da bi trebali imati veće prihode. To je posebno osjetno u Dubrovniku u kojem radnici rade za ‘balkanske plaće’, ali u butigama plaćaju ‘europske cijene’, koje se namještaju po špagu turista. S druge strane, privatnici upozoravaju kako se susreću s visokim nametima i porezima koji su među najvećima u Europi, no ti se porezi ne vraćaju u toj mjeri u školstvo, zdravstvo ili kroz olakšice. Vlada tvrdi kako novca nema, a onda joj privatni sektor poručuje – smanjite javnu upravu! Stvara se tako začarani krug u kojem jedan faktor utječe na onaj sljedeći, i tako u nedogled, kako to zapravo i izgleda u ekonomiji. Stoga smo pitali stručnjake koliko je realno da prosječna plaća u Hrvatskoj zaista bude 2200 eura.

SVILOKOS: ‘NEMA OSNOVE ZA TRAŽENJE

POVEĆANJA... DOK NE VIDITE KAKVA SE

AUTA VOZE PO GRADU’

„Posao sindikata je da traže, zato postoje, zato imaju svoje članstvo i to članstvo od njih očekuje“, govori ekonomski stručnjak Tonći Svilokos.

Dodaje kako, kad se pogledaju službeni podaci i statistika, plaće rastu brže od cijena, no situacija nije baš tako jednostavna.

„Naime, to čovjek baš i ne osjeti. U to gdje je greška, ne bih ulazio, ali načelno podržavam nastojanja radnika. Jer, kad pogledate primjerice kakva se skupa auta voze po Gradu, ali i Hrvatskoj, a ne može ih kupiti jedna osoba s natprosječnom plaćom, a kamoli prosječnom, ništa vam neće biti jasno. Dakle, gledajući brojeve i statistiku, nemaju osnovu za svoje zahtjeve, ali kad pogledate neke druge stvari kojima svakodnevno svjedočimo – imaju“, komentira Svilokos.

Kritike često idu i na račun opsežnog javnog aparata, ali i često menadžerskih plaća koje ne prati uvijek nužno i vrijedan rad, a poslovni rezultati se nerijetko temelje na trudu i radu onih koji su za posao koji obavljaju često potplaćeni. Također, dio građana ubire ozbiljne prihode ne temeljem svog rada i kompetencija nego iz kapitala koji su, najčešće, naslijedili.

„Kad tako postavite stvari, zaista je točno kako postoji nerazmjer između primjerice nekoga tko je na ekstremnoj menadžerskoj plaći, a upitan je njegov doprinos i potplaćenog radnika. A tu su i prihodi od imovine koju ljudi imaju, a praktički ne miču prstom. Dakle, tu imamo prihod od kapitala koji je u odnosu na prihod od rada nerealno visok. I onda imate radnika koji se muči i naposljetku nema prihod koji je zaslužio i imate nekoga tko zarađuje od djedovine i prak-

Tonći Svilokos: „Načelno podržavam nastojanja radnika. Jer, kad pogledate primjerice kakva se skupa auta voze, a ne može ih kupiti jedna osoba s natprosječnom plaćom, a kamoli prosječnom, ništa vam neće biti jasno. Dakle, gledajući brojeve i statistiku, nemaju osnovu za svoje zahtjeve, ali kad pogledate neke druge stvari kojima svakodnevno svjedočimo – imaju“

Piše Ivona Butjer Mratinović

foto MARKO PRPIĆ/PIXSELL

Nikolina Trojić: „Turizam je zamišljen kao dodatni prihod, a nama je postao onaj isključivi. Ideja je bila da prihod od turizma bude dodatni prihod u kućnom budžetu, a danas imamo ljude koji doslovno žive od rente, a plaća im je bakšiš. Tako da imamo one koji su za svoj vrijedan rad potplaćeni, a imamo i one koji žive od nerada. Ne kažem kako nije teško dočekivati goste i čistiti apartman, no to nije realan rad, pogotovo što se i za to čišćenje plati nekoj drugoj osobi“

tički ne radi ništa ili ništa zahtjevnije, a ostvaruje značajan prihod“, prokomentirao je Svilokos.

TROJIĆ: ‘INFLACIJA

BI JOŠ VIŠE DIVLJALA’

Predsjednica Županijske komore Dubrovnik Nikolina Trojić upozorava kako emocije treba odvojiti od ekonomije. Kako kaže, dodatno povećanje plaća u javnom sektoru, što bi onda morao pratiti i privatni, samo bi dodatno povisilo cijene i ubrzalo inflaciju. „Bez stvaranja nove vrijednosti na tržištu u realnom sektoru, ne postoji masa ni osnova za povećanje plaća, bilo u javnom, bilo u privatnom sektoru. Naše plaće možda i jesu niže nego što bi trebale biti i standard pada zbog inflacije, no rastom plaća se inflacija dodatno ubrzava. Jedan od osnovnih razloga zašto je ona velika i jest posljednje povećanje plaća u javnoj upravi, pored uvoza“, objašnjava Trojić jednostavnu ekonomsku računicu.

Kako kaže, u dobroj namjeri da se podigne standard građana, traži se povećanje plaća, no time bi se samo zadržala kupovna moć i razina volumena kupovine u trgovini, što ne bi dovelo do pada cijena, a pogotovo ne do usporavanja inflacije.

„Da bismo zaustavili inflaciju, potrebno je zadržavanje plaća, jer podizanjem plaća nećemo pojačati standard, nego će se podići inflacija, i te plaće koje su se podigle, nagrist će inflacija. Svaki rast plaće vrši pritisak na povećanje cijena, a te će cijene onda ‘pojesti’ plaću. Zapravo, mi napuhujemo balon bez realne osnove koja bi se trebala očitovati u rastu gospodarske aktivnosti“, objašnjava Trojić.

‘S 1100 EURA MJESEČNO SE NE MOŽE KVALITETNO ŽIVJETI, TU POSTOJI KLJUČNI PROBLEM’ Situacija se konstantno vrti u krug. Djelatnici koji rade za neto plaće nešto više od 1000 eura napominju kako u zemlji, članici Europske unije, ne mogu kvalitetno živjeti. Poslodavci napominju kako zbog viso-

kih nameta i poreza nemaju toliko manevra za povećanje plaća. Država djelatnicima u javnom sektoru ne diže plaće jer kaže – novca nema. Cijelo gospodarstvo temelji se na turizmu.

„Nama će se takva situacijama u krug valjda vrtjeti do konca svijeta, osim ako ne promijenimo strukturu gospodarstva. Dakle, ključni problem leži u strukturi gospodarstva i u tome što je administrativni aparat prilično velik. I tu su svi u pravu, i radnik koji kaže kako se s mjesečnom plaćom od 1100 eura ne može kvalitetno živjeti, i država koja kaže kako nema novca. Naša cijela gospodarska aktivnost je svedena na turizam, ne stvaramo novu vrijednost. Nemamo razvijenu realnu ekonomiju“, upozorava Trojić koja priliku vidi u razvijanju pametnih i kreativnih industrija, inovacijama, ulaganjima u znanje, ali i u proizvodnju hrane pri čemu, navodi, ne koristimo dovoljno resurse koje imamo. Kako kaže, za prekidanje tog ekonomskog gordijskog čvora trebalo bi osmisliti pametne strategije koje bi dovele do razvoja drugih djelatnosti. Pritom naglašava kako nije problem to što je turizam razvijen, nego što ostale grane to nisu. „Turizam je zamišljen kao dodatni prihod, a nama je postao onaj isključivi. Ideja je bila da prihod od turizma bude dodatni prihod u kućnom budžetu, a danas imamo ljude koji doslovno žive od rente, a plaća im je bakšiš i rade tek tako, da im ide staž. Tako da imamo one koji su za svoj vrijedan rad potplaćeni, a imamo i one koji žive od nerada. Ne kažem kako nije teško dočekivati goste i čistiti apartman, no to nije realan rad, pogotovo što se i za to čišćenje plati nekoj drugoj osobi“, smatra Trojić.

Time se zapravo složila s nedavnom izjavom poduzetnice Snježane Köpruner koja je odjeknula u medijima – živi se od prodaje djedovine i nerada. Zbog čega realni rad nije na cijeni. Upravo zbog toga je transparent Dubrovčana s prosvjeda postao hit na kojem stoji – nemamo svi apartmane u Dubrovniku!

HOĆE LI INSPEKCIJA REAGIRATI?

U Bokeljskoj se gradi na parceli koja ulazi u pomorsko

dobro

, dokumenti bazirani

na granici iz davne 1991.

Odgovori nadležnih institucija na upite o gradnji u Solitudu otkrivaju niz nelogičnosti. Ministarstvo mora tvrdi da za tu lokaciju nema otvoren predmet, dok Županija navodi kako granica pomorskog dobra nije preispitivana od 1991. godine, ali istodobno priznaje da zakonski pojas od šest metara, a koji se inače drži pomorskim dobrom, dijelom ulazi u samu česticu na kojoj se gradi

Parcela u Solitudu, između Bokeljske ulice i šetnice Ivana Zajca, gdje je u tijeku realizacija izgradnje luksuzne vile, već dulje vrijeme je predmet interesa dubrovačke, ali i hrvatske javnosti. Građani su jasno izrazili sumnju da se zahvat odvija na pomorskom dobru, a dodatnu težinu cijelom slučaju daje i činjenica što je isti investitor već bio povezan s bespravnom gradnjom na području Zatona, za koju mu je Inspekcija naložila rušenje, zbog čega se i ovaj projekt promatra pod povećalom.

U ranijim očitovanjima iz Grada Dubrovnika navedeno je kako je projekt prošao sve propisane procedure te da se predmetna čestica ne nalazi na pomorskom dobru. Iz Grada su pritom naglasili kako nisu nadležni za utvrđivanje granice pomorskog dobra, već su uputili na Dubrovačko-neretvansku županiju i Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, a uz to su pozvali i Inspekciju da ispita moguće odstupanje od dozvola.

S obzirom na to da se službena očitovanja nisu u potpunosti podudarala s dojmom na terenu, izašli smo na lokaciju i proveli vlastito mjerenje. Udaljenost od mora do ograđenog dijela predmetne parcele iznosi svega oko

tri metra, što je znatno manje od minimalne širine kopnenog dijela pomorskog dobra definirane Zakonom, a koja iznosi šest metara. Upravo zbog tog nesrazmjera, dodatne upite uputili smo nadležnim institucijama.

MINISTARSTVO: NEMAMO PODATKE DA JE ODREĐENA GRANICA POMORSKOG DOBRA Iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture u odgovoru su pojasnili što proizlazi iz njihovih evidencija za tu lokaciju.

„Ovo Ministarstvo ne raspolaže s podacima da je ispred čestice određena granica pomorskog dobra. Isto tako, pri ovom Ministarstvu ne postoji otvoreni predmet koji bi se odnosio na određivanje granice pomorskog dobra ispred te čestice“, naveli su.

Dodaju kako prijedlog granice pomorskog dobra izrađuje Županijsko povjerenstvo za granice pomorskog dobra, koje ga potom dostavlja Ministarstvu na daljnji postupak.

„Članak 6. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisuje što sve čini pomorsko dobro kao i definiciju morske obale te kopnenog dijela pomorskog dobra i njegove minimalne širine. Utjecaj mora i valova na područje kopna sadrži definicija morske obale iz

Piše Petra Srebrović foto Petra Srebrović

Granica pomorskog dobra na ovoj lokaciji nije preispitivana više od 30 godina, i dalje se temelji na odluci iz 1991. godine.

Mjerenjem na terenu utvrđeno je kako je udaljenost od mora do parcele svega oko tri metra, iako zakon propisuje najmanje šest.

članka 6. Zakona te je isto u postupku određivanja granice pomorskog dobra potrebno uzeti u obzir“, naveli su u odgovoru iz Ministarstva.

Pojednostavljeno, članak Zakona koji navode objašnjava kako pomorsko dobro ne čini samo more, nego i dio kopna koji je s morem u neposrednoj vezi, a to uključuje obalu, plaže, rive... Zakonom je pritom jasno definira -

no i što se smatra obalom, a to je prostor do kojeg dopiru najveći valovi tijekom nevremena, ali i kopneni dio koji mora biti širok najmanje šest metara od te granice. Drugim riječima, prilikom određivanja granice pomorskog dobra ne uzima se u obzir samo administrativna linija, nego i stvarni utjecaj mora na kopno, a to uključuje djelovanje valova, položaj i izgled terena, kao i njegovu funkcionalnu povezanost s morem.

Je li moguće da samo postojanje šetnice između mora i građevne čestice automatski znači da čestica nije dio pomorskog dobra, neovisno o njezinoj stvarnoj blizini i izloženosti moru? Iz Ministarstva kažu kako kopneni rub šetnice predstavlja jednu od smjernica propisanih Zakonom koju Povjerenstvo može uzeti u obzir prilikom izrade prijedloga granice pomorskog dobra, ali uz zadovoljavanje drugih uvjeta Zakona.

Preciznije, u Zakonu zaista piše kako Županijsko povjerenstvo za granice može uzeti kopneni rub šetnice kao granicu, ali samo ako je granicom obuhvaćen pojas kopna uz more koji prema gornjoj definiciji Zakona čini pomorsko dobro (šest metara od mora). Uz to, Povjerenstvo je dužno u cijelosti obuhvatiti kopno koje je po svojoj prirodi u neposrednoj vezi s morem i mora voditi računa o prirodnim obilježjima.

To sve danas piše u Zakonu, i po tome je i la-

Iako sama zgrada ne ulazi u pojas od šest metara, jasno je kako je građevinski zahvat sve do ruba šetnice, dakle ulazi u dio od šest metara, a buduća taraca je na tri metra od mora

Iz Županije potvr-

đuju kako linija od šest metara, koja se smatra pomorskim dobrom, dijelom zadire u predmetnu parcelu.

iku jasno kako u ovom slučaju ovakvi uvjeti nisu ispoštovani, a tu dolazimo do ključnog problema. Naime, granica pomorskog dobra u ovom slučaju uopće nije utvrđena u ovom stoljeću i po ovom Zakonu, nego ratne ’91., u vrijeme kad je većina razmišljala o obrani grada i domovine, a ne o granicama pomorskog dobra, dok su neki razmišljali i o koristi.

ŽUPANIJA: GRANICA POMORSKOG

DOBRA UTVRĐENA JE 1991.

Iz očitovanja Ministarstva proizlazi kako u ovom slučaju ne vode postupak niti raspolažu konkretnim podacima o granici, već ključnu ulogu u njenom utvrđivanju ima županijska razina. Iz odgovora Dubrovačko-neretvanske županije vidljivo je kako se granica pomorskog dobra na toj lokaciji i dalje temelji na odluci staroj više od tri desetljeća. „Granica pomorskog dobra nije utvrđivana prema novijim zakonima (osim Odlukom o utvrđivanju pomorskog dobra dijela Gruškog zaljeva iz 1991. godine), te nije bilo njenog preispitivanja ili izmjena“, naveli su iz Županije. Na prvi pogled, odgovori Ministarstva i Županije djeluju međusobno neusklađeno. Dok iz Ministarstva navode kako ne raspolažu podacima da je za predmetnu lokaciju određena granica pomorskog dobra, iz Županije ističu da je granica utvrđena još 1991. godine. Iz takvih očitovanja proizlazi kako se moguće ne radi o istoj vrsti evidencije. Dok Ministarstvo o granicama govori kroz postupke propisane novijim zakonima, Županija se poziva na staru odluku koja nikada nije preispitivana niti usklađena s aktualnim zakonskim

Iako nije učinjeno od strane službene osobe, naše mjerenje vrlo jednostavno pokazuje kako parcela ulazi u šest metara, što bi onda trebalo biti pomorsko dobro

okvirom. Upravo tu se otvara pitanje koristi li se u konkretnom slučaju administrativna granica koja formalno postoji, ali nije potvrđena niti provjerena u odnosu na današnje stanje na terenu.

IPAK DIO OD ŠEST METARA ZADIRE U ČESTICU

Na pitanje na temelju kojih kriterija i podataka je utvrđeno da predmetna čestica ne ulazi u pomorsko dobro, iako se nalazi manje od šest metara od mora, iz Županije odgovaraju kako su korištene geodetske podloge na temelju kojih je procijenjeno da se planirana građevina nalazi izvan tog pojasa.

„U svezi s podnesenim zahtjevom za lokacijsku dozvolu, Dubrovačko-neretvanska županija od nadležnog ureda Grada Dubrovnika zatražila je i zaprimila geodetsku situaciju s uklopljenim katastarskim planom i ucrtanom budućom građevinom. Prema toj geodetskoj podlozi vidljivo je da se buduća građevina nalazi izvan propisanih šest metara širine pojasa pomorskog dobra, što je navedeno u očitovanju od lipnja 2014. godine, temeljem tada važećeg Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama“, napisali su u odgovoru. Ipak, u istom odgovoru potvrđuju podatak kako ‘’linija šest metara udaljena od linije srednje više visoke vode, jednim svojim dijelom zadire u česticu“.

Takva formulacija opravdava interes susjeda koji tvrde kako se gradnja odvija na pomorskom dobru, kao i interes javnosti i pitanje na temelju čega je onda zaključeno kako se predviđena gradnja nalazi izvan pomorskog dobra. Naime, unatoč tome što se sama buduća građevina ne nalazi tlocrtno u zoni pomorskog dobra, njeni sastavni dijelovi poput tarace i okućnice itekako se nalaze u tom pojasu, gdje se i sada odvijaju radovi.

ŽUPANIJA PRIZNAJE DA ODSTUPANJA IMA, ALI KAŽU DA „NIJE ZNAČAJNO“

Zanimljivo, čak i Županija navodi kako kopneni rub šetnice jest jedna od smjernica propisana Zakonom koju u postupku Povjerenstvo može uzeti u obzir prilikom izrade prijedloga granice pomorskog dobra, pa dalje i sami ističu kako se moraju „ispuniti uvjeti da je ista šest metara od linije srednje više visoke vode“.

Inače, to je onaj dio gdje smo izmjerili tri metra. Tu se nalazi i zaštitna ograda gradilišta, dakle definitivno na pomorskom dobru. U konačnici, iz dostavljenih odgovora, što Grada, što Županije, što Ministarstva, jasno je kako se današnje stanje na terenu i radovi

temelje na granici koja desetljećima nije revidirana, unatoč promjenama zakonskog okvira i unatoč tome što je udaljenost od mora do parcele višestruko manja od zakonski propisanog minimuma od šest metara, unatoč činjenici da se radi o prostoru koji je izravno izložen utjecaju mora i gdje će, realno, valovi prskati vrata i prozore objekta. Pitali smo zato jesu li razmotrili mogućnost da ipak stvarno stanje na terenu odstupa od te ranije utvrđene granice.

„U konkretnom slučaju odstupanje nije značajno, s obzirom na to da je ispred čestice zemlje sada, kao i ranije, evidentirana čestica pomorskog dobra i čestica šetnice, međutim u postupku određivanja granice pomorskog dobra prema važećem Zakonu ista će se poštovati zakonski minimum širine pojasa pomorskog dobra“, kažu iz Županije.

Na upit je li moguće novo utvrđivanje granice pomorskog dobra, odgovaraju kako se takav postupak može pokrenuti, ali ne po službenoj dužnosti.

„Županija će pokrenuti postupak utvrđivanja granice pomorskog dobra na traženje bilo koje zainteresirane stranke. Granicu pomor-

skog dobra na prijedlog Povjerenstva donosi Ministarstvo“, odgovorili su.

U ovim okolnostima ostaje otvoreno pitanje odgovara li postojeća, ‘ratna’ granica pomorskog dobra stvarnom stanju na terenu, ali i na temelju kojih je kriterija zaključeno da se konkretna gradnja nalazi izvan tog pojasa, ako i sama Županija potvrđuje da zakonski minimum od šest metara barem dijelom ulazi u česticu. Odgovori nadležnih institucija zapravo su samo otvorili niz novih pitanja. O ovoj temi nastavljamo izvještavati. Može li se gradnja temeljiti na granici pomorskog dobra koja nije preispitivana još od 1991. godine, u kojoj mjeri takva granica odgovara važećem Zakonu i stvarnom stanju na terenu, kao i postoje li osnove za preispitivanje već izdanih dozvola za gradnju, na sva ova pitanja tražit ćemo odgovore.

Podsjetimo, zaštitnu ogradu gradilišta i tešku mehanizaciju u zoni pomorskog dobra usred Dubrovnika postavio je investitor, tvrtka Antares Dubrovnik d.o.o., čiji su vlasnici državljani Švedske, koji već imaju nelegalnu građevinu u Zatonu za koju im je Inspekcija naložila rušenje.

Dok Ministarstvo nema podatke o granici za ovu lokaciju, Županija se poziva na staru odluku koja nikada nije usklađena s novijim zakonima.

Sve se urotilo protiv podstanara – turizam, investicije, a sad i strana radna snaga

Više se zaradi ako se nekretnina dugoročno iznajmi stranim radnicima nego dubrovačkoj obitelji

Neuređeni stan od 50 kvadrata tročlanoj ili četveročlanoj obitelji teško možeš iznajmiti za više od 700-800 eura mjesečno, dok ćeš, ako ga izdaš petorici radnika po minimalnoj cijeni od 200 eura po osobi zaraditi tisuću eura, a ako ti raspored prostorija ide na ruku možda čak i više

Naći stan za dugoročni najam odavno je u Dubrovniku i okolici postalo gotovo nemoguće. Prvi razlog je inflacija. Mnogi investitori, umjesto da novac drže u banci gdje su kamate na štednju slabe ili ih nema, ulažu u nekretnine. Ponajviše je riječ o strancima. U tim stanovima nitko ne živi, služe kao čuvanje vrijednosti novca i na taj način cijene nekretnina kako za kupnju, tako i za najam, konstantno rastu. Država je nedavno uvela porez na nekretnine, ali riječ je o minimalnoj svoti koja ne demotivira investicije u stanove.

-Na dubrovačkom području nalazi se ukupno 27.939 obračunskih mjernih mjesta u kategoriji kućanstvo. Potrošnja električne energije nije zabilježena kod 914 obračunskih mjernih mjesta. U samom Gradu Dubrovniku nalazi se 15.837 obračunskih mjernih mjesta u kategoriji kućanstvo. Potrošnja električne energije nije zabilježena kod 570 obračunskih mjernih mjesta – odgovorili su nam iz HEP-a prije dvije godine na pitanje o praznim stanovima odnosno onima u kojima nije zabilježena nikakva potrošnja struje. Drugi razlog je, naravno, što se stanovi daju u turistički najam, a treći je, kojim ćemo se pozabaviti u ovom tekstu, što sada u mnogim stanovima živi strana radna snaga. U prosjeku se,

kako kaže predsjednica Županijske komore Dubrovnik Nikolina Trojić, stanovi daju u najam stranim radnicima po cijeni od 200 do 300 eura po osobi odnosno krevetu. Znači, ako se dugoročno izda ne pretjerano uređeni stan za četvero radnika, utrži se od 800 do 1200 eura što je više negoli se može dobiti od primjerice četveročlane obitelji. Za ovu 2026. godinu država je donijela zakonske okvire kojima je propisala po kojim se uvjetima mogu iznajmljivati stanovi stranoj radnoj snazi kako bi se pokušalo izbjeći preveliki broj ljudi u premalom prostoru. Osnovna pravila tog zakona su da maksimalan broj radnika u stanu može biti osam, a u kući deset, jasno, ovisno o kvadraturi. Tako u stanu od 32 kvadrata mogu biti maksimalno četiri osobe, u stanu do 50 kvadrata njih sedam, a maksimalno njih osam do 150 kvadrata. Što se tiče kuća, isti broj osoba vrijedi za 32 i 50 metara kvadratnih, jedino se razlikuje maksimalan broj osoba, njih 10 do 150 kvadrata. Iako je zakonodavac htio poboljšati uvjete stranim radnicima, broj osoba prema broju kvadrata opet nije adekvatan. Naime, teško četiri osobe normalno mogu živjeti u minijaturnom stanu od 32 kvadrata, kao ni njih sedam u onom od 50.

Piše Maro Marušić foto Davor Puklavec/PIXSELL, Grgo Jelavić/PIXSELL

Iako je zakonodavac htio poboljšati uvjete stranim radnicima, broj osoba prema broju kvadrata opet nije adekvatan. Naime, teško četiri osobe normalno mogu živjeti u minijaturnom stanu od 32 kvadrata, kao ni njih sedam u onom od 50

VIŠE OD 4 TISUĆE STRANIH RADNIKA

A sada dolazimo do srži problema. Ako netko u Dubrovniku i okolici želi dugoročno iznajmiti stan od 50 kvadrata više će zaraditi ako ga da stranim radnicima, nego primjerice četveročlanoj dubrovačkoj obitelji. Neuređeni stan od 50 kvadrata tročlanoj ili četveročlanoj obitelji teško možeš iznajmiti za više od 700-800 eura mjesečno, dok ćeš, ako ga izdaš petorici radnika po minimalnoj cijeni od 200 eura po osobi, zaraditi tisuću eura, a ako ti raspored prostorija ide na ruku možda čak i više. Zakon, naime, propisuje da u sobi mogu biti najviše dva radnika i to u odvojenim krevetima. Koliko je uopće stranih radnika na jugu Hrvatske, pitali smo Policijsku upravu dubrovačko-neretvansku koja izdaje radne dozvole. -Od 1. siječnja ove godine pa do danas izdano je 4237 dozvola za boravak i rad državljanima trećih zemalja. U prošloj godini izdano je 4328 dozvola za isto razdoblje, dok je u pretprošloj izdano njih 4438 dozvola. Najviše dozvola za boravak i rad traže radnici iz Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, Filipina i Nepala – kazali su nam iz Policije.

Kako vidimo iz ovih podataka, broj stranih radnika u posljednje tri godine je konstantan. No, kako njihov smještaj izgleda u praksi pokušali smo doznati kako od firma u javnom vlasništvu tako i od onih u privatnom. Od ove godine

u Libertasu će po prvi put autobuse voziti Filipinci. Glasnogovornik Libertasa Nikša Grljević nam je kazao kako filipinski vozači još nisu stigli u Grad, pa će uskoro biti poznato više detalja. Kako neslužbeno doznajemo, oni će biti smješteni u prostorijama Luke Dubrovnik. U Čistoći je strana radna snaga prisutna godinama, pa smo zamolili direktoricu Mihaelu Mikulandru da nam kaže gdje su njihovi radnici smješteni i pod kojim uvjetima.

-Čistoća niti nalazi niti plaća smještaj svojim radnicima. Oni to rade preko agencija koje ih zapošljavaju. Ovi koji su sada kod nas su se ustalili, tako da ove godine uopće ne tražimo nove strane radnike. Inače najviše radnika kod nas dolazi iz Bangladeša i Nepala. Zadovoljna sam s njima, dobro su se asimilirali, dosta ih je sada položilo hrvatski jezik. Na početku je bilo malo drame kada su tek stigli, ali sada je sve bolje – govori nam Mikulandra.

Pitamo ju zna li u kakvom su stanju ti stanovi što im pronalaze agencije.

-Riječ je o stanovima koji nisu baš sređeni, a vlasnicima se ne da baviti turizmom. Pitanje je bismo li vi ili ja tu uopće mogli živjeti, jer nijedan od tih stanova nije u vrhunskom stanju. Nadam se da će donošenjem ovih novih zakona o stranoj radnoj snazi postojati inspekcijska kontrola na terenu kako bi se utvrdilo u kakvim uvjetima žive i jesu li adekvatni pro -

‘Računica je jasna, imaš staru kuću od 100 kvadrata, u njoj su tri ili četiri sobe, po osobi naplaćuješ 250 eura, a u sobi su dva kreveta i jasno je koliko se mjesečno zaradi, a bez da se nešto ulagalo. Drugim riječima kud ćeš bolje, za staru kuću u Mokošici ili Župi utržiš oko 1500 eura. I to je čisto zarada, jer ti još plaćaju režije.

To nećeš dobiti od podstanarske obitelji, a zbog lokacije ni od turista’, kaže Nikolina Trojić

pisima – ističe direktorica Čistoće. Ostaje pri stavu da svojim radnicima neće tražiti i plaćati smještaj, jer je riječ o diskriminaciji.

-Ostajem pri ovoj odluci, jer ne može se stranoj radnoj snazi plaćati smještaj, a da domaći od svoje plaće daju za podstanarstvo ili kredit. Nisu ravnopravni uvjeti svima, a to nema nikakvog smisla i nepravedno je. Mene ne zanima odakle je radnik, je li rodom iz Dubrovnika ili Bangladeša. Moraju imati iste uvjete, a ne da se jednima plaća smještaj, a drugima ne – zaključuje direktorica Čistoće Mihaela Mikulandra.

Pitali smo i Vrtlar imaju li stranih radnika, ali šefica Alma Majstorović nam je kazala da ih za sada nemaju. No, zato mnogi rade po hotelima. Nedavno je otvoren Hotel Sumratin u Uvali Lapad kojim upravlja tvrtka Dubrovnik Sea Sun Hotels ( DSSH ), a ne bi ga mogli otvoriti bez stranih radnika. Pitamo ih koliko ih je, gdje su smješteni i po kojim cijenama.

DVOKREVETNE SOBE

-U ovom trenutku zapošljavamo ukupno 95 radnika različitih nacionalnosti koji nemaju prebivalište na području Grada Dubrovnika, uključujući i 30 hrvatskih državljana s prebi-

valištem u drugim dijelovima Hrvatske, ali s prijavljenim boravištem na području Dubrovnika i okolice. Ostatak sezonskih radnika očekujemo početkom svibnja, sukladno operativnim potrebama. Naši zaposlenici dolaze iz sljedećih zemalja: Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija, Sjeverna Makedonija, Ukrajina, Indija, Nepal, Tajland, Čile, Kolumbija i Urugvaj – kažu iz Dubrovnik Sea Sun Hotels. -Za njihov smještaj koristimo više različitih objekata i tipova smještajnih jedinica, ovisno o lokaciji i dostupnosti. Standard koji primjenjujemo je u pravilu dvije osobe po sobi, uz osigurane i adekvatno opremljene zajedničke prostore. Smještajne kapacitete u većini osiguravamo kroz manje smještajne jedinice različitih tipova i lokacija, prosječne veličine do približno 30 metara kvadratnih za dvije osobe, koje su isključivo namijenjene organiziranom smještaju zaposlenika, a ne klasičnom dugoročnom podstanarstvu. Detalji vezani uz pojedinačne ugovorne odnose i cijene najma predstavljaju poslovnu informaciju te ih nismo u mogućnosti dodatno komentirati – objašnjavaju iz DSSH . Sličnim upitom obratili smo se i Jadranskim luksuznim hotelima (JLH ).

-Na području Grada Dubrovnika trenutno oko 200 zaposlenika Jadranskih luksuznih hotela ima privremeno boravište temeljem dozvole za boravak i rad. Većinu čine radnici iz drugih dijelova Republike Hrvatske te iz zemalja regije, ponajprije Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije, dok manji dio dolazi i iz udaljenijih zemalja, primjerice država Južne Amerike poput Argentine. Dio zaposlenika smješten je u objektima u vlasništvu Jadranskih luksuznih hotela, dok se za veći broj sezonskih radnika smještaj osigurava putem najma stanova i obiteljskih kuća koje nisu u vlasništvu Jadranskih luksuznih hotela. Takvi se objekti u pravilu uzimaju u najam od fizičkih osoba-vlasnika nekretnina, pri čemu nastojimo osigurati primjeren smještaj za zaposlenike tijekom trajanja njihovog angažmana – kažu iz JLH , pa potom objašnjavaju uvjete. -Prilikom organizacije smještaja vodimo se važećim Pravilnikom o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj koji je donijelo Ministarstvo unutarnjih poslova. Povrh toga, Jadranski luksuzni hoteli kao najmoprimac već duži niz godina određuje i vlastite standarde smještaja. Ti standardi u pravilu podrazumijevaju smještaj u dvokrevetnim sobama, iznimno trokrevetnim, uz minimalno jednu kupaonicu na dvije spavaće sobe te zajednički prostor za boravak i pripremu obroka. Što se tiče konkretnih ugovornih uvjeta najma, uklju -

‘Mi u Čistoći ne dajemo smještaj našim stranim radnicima, jer ne može se njima plaćati smještaj, a da domaći od svoje plaće daju za podstanarstvo ili kredit. Nisu ravnopravni uvjeti svima, a to nema nikakvog smisla i nepravedno je. Mene ne zanima odakle je radnik, je li rodom iz Dubrovnika ili Bangladeša. Moraju imati iste uvjete, a ne da se jednima plaća smještaj, a drugima ne’, kaže direktorica Mihaela Mikulandra

Mihaela Mikulandra: ‘Domaći radnici su diskriminirani, jer njima poslodavac ne plaća ni podstanarstvo, ni kredit za stan’

čujući cijene koje naravno diktira tržište, riječ je o povjerljivim informacijama te ne možemo ulaziti u detalje – zaključuju iz JLH .

NA POBREŽJU NE SMIJU NI APARTMANI, NI STRANA RADNA SNAGA

Kako vidimo iz svih ovih odgovora jasno je da mnogi strani radnici smještaj pronalaze u stanovima fizičkih vlasnika koji sigurno za to dobiju bolju cijenu nego da ga izdaju klasičnoj dubrovačkoj obitelji. Nikolina Trojić kaže da se trend potražnje stanova za strane radnike povećava, jer su poslodavci shvatili da možda nije najbolje rješenje da svoje radnike smještaju na hrpu u neke svoje prostore jer tada bude više zabava i samim tim više problema. -Sigurno se zbog stranih radnika povećava sveukupna cijena podstanarstva, to je čista ekonomska logika. Što je veći nedostatak radne snage, to je veća potreba poslodavaca da fiksiraju one koji su im dobri, pa zakupljuju stanove na višegodišnji najam kako bi im radnoj snazi bio dugoročno osiguran smještaj. Ne treba biti previše pametan za zaključiti kako neki rođeni Dubrovčanin koji nema vlastitu nekretninu teško može naći stan za dugoročni najam. S jedne strane su apartmani, a s dru -

ge strani radnici. Ovi prvi srede svoju nekretninu i iznajmljuju je turistima, a ovi koji nisu sredili svoje iz raznih razloga daju ih stranim radnicima. Ili im nekretnina nije na najboljem mjestu, ili im se ne da baviti čišćenjem i bukiranjem. Računica je jasna, imaš staru kuću od 100 kvadrata, u njoj su tri sobe, po osobi naplaćuješ 250 eura, a u sobi su dva kreveta i jasno je koliko se mjesečno zaradi, a bez da se nešto ulagalo. Drugim riječima, kud ćeš bolje, za staru kuću u Mokošici ili Župi utržiš oko 1500 eura. I to je čisto zarada, jer ti još plaćaju režije. To nećeš dobiti od podstanarske obitelji, a zbog lokacije ni od turista – naglašava Trojić.

Predsjednica Županijske komore ističe još jedan trend.

-Svaka nova zgrada koja se napravi oko 80 posto stanova su ustvari apartmani. Kako se njihov broj još bude povećavao, popunjenost turistima će padati, a samim tim i cijena, pa će se dio i tih stanova preliti u najam stranoj radnoj snazi. Bilo bi sjajno kada bi se poreznom politikom moglo natjerati vlasnike praznih stanova u Dubrovniku i okolici da se oni vrate na tržište, a ne da stoje kao investicija. Međutim, problem je što se porezni zakoni donose na razini cijele države, pa bi takav neki zakon o praznim stanovima nama pomogao, a nekome gore na sjeveru ne bi, jer on ima praznu derutnu nekretninu koja je gotovo bezvrijedna, a sad ga još maltretiraš porezom. Drugim riječima, nekoga nagradiš, a nekoga kazniš. Bez obzira na to, smatram kako će se iz godine u godinu povećavati porezi na imovinu odnosno na prazne stanove – realna je Trojić. Koje je onda rješenje?

-Kroz Zakon o turizmu neke odluke može donijeti lokalna samouprava kroz Gradsko vijeće. Na Gradskom vijeću rekosmo ne može porezna politika, ali može ona politika koja će, primjerice, preko GUP-a odrediti da stambena zona na Pobrežju ne može imati apartmane, niti se davati u najam stranim radnicima. Znači stambena zona isključivo za lokalno stanovništvo – zaključuje Nikolina Trojić. Lokalno stanovništvo bez svoje nekretnine, kako vidimo, je u nikad goroj situaciji. Do sada su im apartmani bili najveći problem, a u posljednje tri godine sve više je i strana radna snaga. Kada se sutra otvore Kupari, Belvedere, Tri sestrice i neke druge investicije, potreba za radnom snagom bit će još i veća, a svi će oni morati biti smješteni u ove ili one nekretnine. Nauštrb rođenih Dubrovčana. Koji su godinama diskriminirani, jer njima poslodavac ne plaća smještaj, baš kako to govori Mihaela Mikulandra.

Amandmani

Dubrovnik povećava potporu

mladim obiteljima na 45.000 eura

Usvajanjem prvog Zakona o priuštivom stanovanju u Republici Hrvatskoj, u koji su ugrađeni amandmani gradonačelnika Grada Dubrovnika i saborskog zastupnika Mata Frankovića, otvoren je put za lakšu i učinkovitiju provedbu mjera priuštivog stanovanja koje Grad Dubrovnik razvija pod zajedničkim nazivnikom „Dubrovačka stanogradnja“.

Zahvaljujući prihvaćenim amandmanima Grada Dubrovnika, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave dobivaju snažnije alate za provedbu vlastitih programa. Posebno je važno što potpore koje isplaćuju građanima u svrhu priuštivog stanovanja više neće biti oporezive.

Prije donošenja ovog zakona Grad Dubrovnik je, uz potpore isplaćene kroz Mjeru 30 x 30, snosio i trošak javnih davanja, što je predstavljalo dodatno opterećenje za proračun. Ukidanjem porezne obveze ostvarene uštede sada se u cijelosti preusmjeravaju građanima. U tom su kontekstu već u pripremi izmjene gradskih odluka kojima se iznos potpore u sklopu Mjere 30 x 30 povećava s 30.000 na 45.000 eura po korisniku, čime se izravno povećava

razina potpore mladim obiteljima pri rješavanju stambenog pitanja.

Mjera 30 x 30, podsjetimo, dio je stambene politike Grada Dubrovnika namijenjene mladima i mladim obiteljima te omogućuje financijsku pomoć za kupnju ili za gradnju, dogradnju ili nadogradnju stambenog objekta. Od početka provedbe dodijeljeno je ukupno 36 ugovora.

Gradonačelnik Mato Franković istaknuo je važnost usvajanja zakona i prihvaćenih amandmana. „Današnjim usvajanjem ovog važnog Zakona jedinicama lokalne samouprave daje se snažan alat za provođenje konkretnih mjera koje će našim građanima olakšati rješavanje stambenog pitanja. Kao zastupnik, predložio sam dva amandmana koja su prihvaćena, čime smo dodatno unaprijedili Zakon. Posebno je važno da Grad više neće morati plaćati porez na mjeru 30×30. To nam odmah otvara prostor za dodatni iskorak. Umjesto dosadašnjih 30.000 eura jednokratne potpore mladim obiteljima za rješavanje stambenog pitanja, već u ovoj godini povećat ćemo iznos na 45.000 eura“, izjavio je.

Ivona Šimunović imenovana ravnateljicom Dubrovačkih ljetnih igara

Ivona Šimunović, koja je od 19. siječnja obnašala dužnost v.d. ravnateljice Dubrovačkih ljetnih igara, imenovana je ravnateljicom ove javne ustanove u kulturi na mandat od četiri godine.

Ravnatelja/icu Dubrovačkih ljetnih igara, nakon provedenog natječaja, imenuje izvršno tijelo osnivača, odnosno Gradonačelnik Grada Dubrovnika, uz prethodno mišljenje Upravnog vijeća.

Ivona Šimunović vizualna je umjetnica, akademska slikarica, kustosica i muzejska pedagoginja rođena u Dubrovniku, gradu čiji su prostor i povijesna slojevitost oblikovali njezin identitet i umjetničku praksu. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2002. godine u klasi prof. Zlatka Kauzlarića Atača, a stručno usavršavanje pedagoško metodičkih kompetencija završila je na Filozofskom fakultetu u Osijeku 2014. godine. Njezini umjetnički radovi istražuju osobnu memoriju, protok vremena, percepciju prostora i različita stanja podsvijesti, pri čemu je Dubrovnik i mediteranski kontekst neprestano prisutan kao tematska i vizualna inspiracija.

Uskoro postavljanje

Spomen obilježja za djecu

poginulu u

Domovinskom

ratu u Dubrovniku

Prvi dijelovi Spomen obilježja za djecu poginulu u Domovinskom ratu u Dubrovniku dopremljeni su na odabranu lokaciju u Gružu. Pristiglo je osam od ukupno petnaest elemenata potrebnih za izgradnju spomenika dok se dolazak preostalih dijelova očekuje u narednim danima. Početak montaže planiran je u razdoblju od 20. do 24. travnja nakon čega slijede i završni radovi, odnosno montaža završne rasvjete i uređenje podloge.

Spomen obilježje zamišljeno je kao kompozicija šarenih olovaka koja simbolično zamrzava bezbrižne trenutke dječje svakodnevice podsjećajući na živote prekinute ratom.

Podsjećamo, idejno rješenje za budući javni gradski park sa spomen obilježjem odabrano je putem javnog likovnog i arhitektonsko-urbanističko-krajobraznog natječaja koji su proveli Grad

Dubrovnik i Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA). Autori pobjedničkog rješenja su akademski kipar Dalibor Stošić te dizajner i arhitekt Hrvoje Bilandžić.

Postavljanju skulpture prethodili su opsežni građevinski radovi na pripremi lokacije. Zbog svoje kompleksnosti, elementi skulpture izrađivani su, obrađivani i bojani u brodogradilištu, kako bi se osigurala visoka razina kvalitete izvedbe. Skulptura je ujedno osmišljena i tehnički pripremljena za otpornost na sve vremenske uvjete.

U cijeli proces, od odabira lokacije do izbora idejnog rješenja, aktivno su uključeni roditelji stradale djece okupljeni u Udrugu civilnih stradalnika Domovinskog rata. Ovaj projekt predstavlja trajni izraz sjećanja i pijeteta prema najmlađim žrtvama Domovinskog rata te važan doprinos kulturi sjećanja u Gradu Dubrovniku.

Završeno asfaltiranje i uređenje kolnika na potezu od

Brsalja do Boninova

Završeni su radovi na sanaciji asfaltnog kolnika na potezu od Brsalja do Boninova uključujući Ulicu branitelja Dubrovnika i Put od Republike do križanja sa Splitskim putem. Radovi uređenja kolnika započeli su 25. ožujka te su u cijelosti izvedeni unutar, odnosno prije ugovorenog roka od 40 kalendarskih dana.

Investicija je uključivala uklanjanje postojećeg sloja asfalta, dodatno uklanjanje na dijelovima gdje je kolnička konstrukcija oštećena ili stanjena, iskop i zamjenu nosivog sloja, ugradnju poravnavajućeg sloja te završno asfaltiranje cijelog obuhvata novim slojem asfalta. Po završetku radova izvedena je i horizontalna prometna signalizacija.

Radove je izvela tvrtka Strabag uz stručni nadzor tvrtke Studio na kvadrat, a ugovorena vrijednost radova iznosi 352.709,09 EUR (s PDV-om).

Kako bi se što manje utjecalo na svakodnevno funkcioniranje prometa, radovi su se odvijali u kasnim poslijepodnevnim i noćnim satima.

PITANJE PROSTORA

Održano javno izlaganje o ciljanim izmjenama Prostornog plana DNŽ

Javna rasprava traje do 27. travnja

Dubrovačko-neretvanska županija pokrenula je ciljane izmjene i dopune Prostornog plana s ciljem njegove transformacije iz strateškog u provedbeni dokument, kako bi se ubrzala realizacija ključnih razvojnih projekata i osiguralo učinkovitije upravljanje prostorom. Izmjene se temelje na važećem Zakonu o prostornom uređenju i odlukama Županijske skupštine, a provodi ih Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju uz stručnu podršku Zavoda za prostorno uređenje.

Javno izlaganje održano je u ponedjeljak, 20. travnja. U uvodnom obraćanju župan dubrovačko-neretvanski Blaž Pezo napomenuo je kako je izrađen Nacrt prijedloga Plana koji je prošao Stratešku procjenu utjecaja na okoliš

i Glavnu ocjenu prihvatljivosti na ekološku mrežu, te je 13. ožujka 2026. utvrđen Prijedlog plana koji je, zajedno sa strateškom studijom koja u sebi sadržava i glavnu ocjenu, upućen na ovu javnu raspravu.

Postupak i sadržaj ciljanih izmjena i dopuna Prostornog plana predstavile su pročelnica Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Anita Kunica Jelčić i Silvana Taslaman iz Zavoda za prostorno uređenje DNŽ, dok su Stratešku studiju utjecaja na okoliš prezentirali predstavnici izrađivača Ires ekologije.

U predmetnim izmjenama i dopunama radi se o planiranim zahvatima u prostoru i izdvojenim građevinskim područjima izvan naselja državnog i žu-

panijskog značaja koja se već nalaze u Prostornom planu županije, bez uvođenja novih građevinskih zona.

Ujedno se radi o usklađenju Plana s Direktivom o uspostavi okvira za prostorno planiranje morskog područja te ugradnji prijedloga smjernica za zaštitu ambijentalnih naselja u Županiji sukladno EU projektima koje je Županija provodila.

Javni uvid omogućen je u predvorju dvorane Ivana Pavla II (Poljana Paska Miličevića 6, Dubrovnik), radnim danom od 9 do 15 sati. Javna rasprava traje do 27. travnja, do kad je moguće slati primjedbe na Prijedlog ciljanih izmjena i dopuna Prostornog plana DNŽ i prateću Stratešku studiju utjecaja na okoliš.

OPĆINA KONAVLE

Derutnoj fasadi u Cavtatu mural dao novo osvježeno lice

Završeni su radovi na obnovi i oslikavanju fasade u ulici između zidina i Turističke zajednice Općine Konavle. Nakon desetljeća u derutnom stanju, ova fasada napokon je dobila novo, osvježeno lice koje doprinosi ljepšem izgledu cijelog prostora. Mural je izradio Filip Mrvalj zajedno

sa svojim bratom. Filip je autor brojnih murala diljem Europe i Hrvatske, a trenutačno živi i radi u Njemačkoj. Projekt su zajednički realizirali Općina Konavle i Turistička zajednica Općine Konavle, s ciljem uređenja javnog prostora i podizanja njegove estetske vrijednosti.

ŽUPA DUBROVAČKA

Postavlja se dodatna zaštitna oprema na dječjim igralištima

Na dječjim igralištima na području Župe dubrovačke u tijeku je postavljanje dodatne zaštitne opreme na dijelovima igrališta koji zahtijevaju veću razinu sigurnosti.

„Molimo sve posjetitelje, a posebno roditelje djece koja koriste igrališta, da upozore najmlađe koliko je važno čuvati javnu imovinu i odnositi se prema igralištima odgovorno. Nastavljamo ulagati u sigurnost djece i kvalitetnije uvjete za igru svih naših najmlađih“, poručuju iz Župe dubrovačke.

Zaboravljene ploče iz NOB-a

Pronašli smo nepoželjne

dubrovačke spomenike:

„Današnje društvo bira čega i kako će se sjećati“

Promjena političkog konteksta učinila je ove ploče nepoželjnima pa su početkom devedesetih većinom uklonjene ili uništene. Budući da su bile postavljene na istaknutim lokacijama u gradu, nosile su snažan simbolički naboj nekog prošlog vremena

Ne tako davno na istaknutim mjestima u Dubrovniku bile su postavljene ploče koje su obilježavale važne trenutke jednog vremena. Taj spomenički inventar slavio je događaje i ličnosti iz dubrovačke borbene prošlosti, oblikovane u političkom okviru bitno drukčijem od današnjeg. Upravo ta promjena političkog konteksta učinila je ove ploče nepoželjnima pa su početkom devedesetih većinom uklonjene ili uništene. Budući da su bile postavljene na istaknutim lokacijama u gradu, nosile su snažan simbolički naboj nekog prošlog vremena.

Dvadesetak takvih ploča Udruga antifašista Dubrovnik dala je ponovno izraditi. No danas stoje pohranjene i zaboravljene, otuđene od prostora kojem su nekoć pripadale, kao dio jedne davne svakodnevice koje se mnogi danas radije ne prisjećaju, iako su upravo spomenici dio baštine koji povezuje prošlost i sadašnjost.

„Slavnim narodnim borcima palim za veličinu i slobodu Jugoslavije u Oslobodilačkom ratu 1941.–1945. o drugoj godišnjici oslobođenja 1946. Zahvalni Dubrovčani“, natpis je na velikoj kamenoj ploči koja je nekada bila ugrađena u zid kod vrata od Pila. Izrađena od bijelog brušenog kamena, uokvirena istaknutim rubnicima od istog materijala, na sredini gornjeg dijela imala je petokraku u plitkom reljefu. Riječ je o najvećoj i vjerojatno tada najznačajnijoj ploči, postavljenoj 18. listopada 1946. godine u sklopu proslave Dana oslobođenja Dubrovnika. Osim ove istaknute ploče na ulazu u Grad, spomen-ploče bile su postavljene i na brojnim drugim lokacijama.

PLOČE U SPOMEN NA RADNIKE, RATNIKE, NOGOMETAŠE, SREDNJOŠKOLCE

Tako je u Gružu, na fasadi zgrade Lučke kapetanije, 1959. godine postavljena ploča u spomen na štrajk

lučkih radnika iz 1934. godine, koji se u to vrijeme smatrao jednom od najznačajnijih akcija radničke klase Dubrovnika u razdoblju između dva svjetska rata.

U znak sjećanja na isticanje crvene zastave 1. svibnja 1932. godine na Minčeti, povodom 40. obljetnice događaja postavljena je ploča koja o tome svjedoči. Prema predaji, Kate Radeljević u svojoj je kući sašila veliku crvenu zastavu koju su skojevci potom, pod okriljem noći, postavili na Minčetu. Na ploči je zapisano kako je „za vrijeme najteže monarho-fašističke diktature grupa komunista iz Dubrovnika istakla proletersku crvenu zastavu kao simbol slobode“.

U Brsečinama je, povodom 20. godišnjice, odbor za proslavu postavio ploču u spomen na partizanske pomorske i kopnene veze koje su djelovale u tom kraju. U Mokošici je na jednoj zgradi 1951. godine postavljena ploča u spomen na organizirano slušanje vijesti od 1943. godine do oslobođenja. Spomen je u srpnju te godine postavila organizacija Saveza boraca iz Mokošice.

Na Šipanu su 1948. godine mještani podigli spomenik palim žrtvama u borbi protiv fašizma za slobodu

Sudbina ovih ploča otvara šire pitanje odnosa društva prema nasljeđu socijalizma i antifašizma. Tijekom devedesetih one su razbijene, minirane, izrešetane mecima ili jednostavno uklonjene. Danas ih više nema na mjestima na kojima su nekada stajale. Njihovo fizičko uništavanje bilo je simboličan čin - svojevrsno potiskivanje jednog sloja kolektivnog sjećanja.

Piše Aida Čakić foto Aida Čakić

Ne tako davno na istaknutim mjestima u Dubrovniku bile su postavljene ploče koje su obilježavale važne trenutke jednog vremena. Taj spomenički inventar slavio je događaje i ličnosti iz dubrovačke borbene prošlosti, oblikovane u političkom okviru bitno drukčijem od današnjeg.

i nezavisnost domovine. Nalazio se na obali, u parku u Luci Šipanskoj, bio je oblikovan poput piramide, a na vrhu je imao petokraku.

OD ORAŠCA DO LAPADSKE OBALE

U Orašcu je na fasadi nekadašnje škole OŠ Marija Šutić bila postavljena velika granitna ploča u spomen na poginule borce i žrtve fašističkog terora. Na kući Uskoković u Pobrežju postavljena je mramorna ploča s natpisom: „Od početka 1942. godine ovo selo je bilo centar veza između partizanskog odreda i partijskih rukovodstava južne Hercegovine i južne Dalmacije. Zahvaljujući borbenosti i požrtvovnosti naroda ovog sela i okolice neprijatelj nikad nije uspio da otkrije ovu vezu i ona je neprekidno radila do oslobođenja.“ Ploča je postavljena u kolovozu 1951. godine od strane Saveza boraca NOR-a kotara i grada Dubrovnika. Lopuđani su također 1951. godine postavili obilježje palim borcima i žrtvama fašizma iz razdoblja 1941.–1945. Na Kalamoti je uz 40. obljetnicu KPJ i SKOJ-a podignuta ploča palim borcima NOR-a, postavljena na spomeniku trapezoidnog oblika. U Rijeci dubrovačkoj je 1959. godine na jednoj zgradi postavljena ploča u sjećanje na „tamnicu u kojoj su zatvarani i mučeni istaknuti komunisti iz Dalmacije i bratske Crne Gore“. Gruški omladinski športski klub 1959. godine postavio je spomen-obilježje igračima GOŠK-a koji su poginuli tijekom Narodnooslobodilačke borbe. Ploča je otkrivena prilikom proslave 40. godišnjice KPJ i radničkog športskog društva Plamen. „Vi ste pali, ali ideali za koje ste se borili žive isto onako kao i uspomene na vas koje će se prenositi s generacije na generaciju“, stoji na ploči na kojoj su upisana imena osam mladića. GOŠK je postavio još nekoliko spomen-obilježja na lapadskom igralištu, na nekadašnjem Bulevaru Lenjina. Tamo je bila i ploča Anti Zeliću, igraču GOŠK-a i prvoborcu koji je poginuo u Sinju 1941. godi-

ne, kao i ploča šesnaestorici mladića, među kojima su Miše Simoni, Niko Kulišić i Nikola Napica, članovi nekadašnjeg kluba GOŠK-JUG

Dvanaest stradalih učenika Pomorske škole imalo je svoje spomen-obilježje koje je postavljeno 1961. godine prigodom 20. godišnjice narodne revolucije. Postavila ga je omladina Pomorske škole Dubrovnik. Jednako je tako bilo i u predvorju gimnazijske zgrade na Pločama, ali je tamošnja ploča s imenima poginulih učenika danas izložena u Muzeju crvene povijesti. Na Putu Republike, na zgradi Dubrovačke banke, bila je postavljena ploča sa sidrom i petokrakom u spomen na djelovanje Petog pomorsko-obalnog sektora Mornarice NOVJ. Na Lapadskoj obali, na Kazbeku, nalazila se ploča „u znak trajnog sjećanja i zahvalnosti borcima Narodne revolucije koji su od talijanskih i njemačkih fašističkih okupatora zatvarani i zvjerski mučeni od 1941. do 1944. godine“. Postavio ju je Savez boraca NOR-a Lapad 1957. godine.

ŠIRE PITANJE OD KOMADA KAMENA

Sudbina ovih ploča otvara šire pitanje odnosa društva prema nasljeđu socijalizma i antifašizma. Tijekom devedesetih one su razbijene, minirane, izrešetane mecima ili jednostavno uklonjene. Danas ih više nema na mjestima na kojima su nekada stajale. Njihovo fizičko uništavanje bilo je simboličan čin - svojevrsno potiskivanje jednog sloja kolektivnog sjećanja. Upravo je kultura sjećanja, prema riječima povjesničara umjetnosti i doktora znanosti Ivana Viđena, mnogo širi fenomen od sudbine pojedine ploče ili jednog povijesnog razdoblja.

„Čini mi se kada govorimo o tim spomen-obilježjima, uvijek govorimo o nekom konkretnom slučaju, a rijetko se govori o širem kontekstu, vrijednosti i značenju. Svako spomen-obilježje prenosi neku poruku, a ona je najčešće sjećanje na neki ključni moment. Svaka prevladavajuća skupina – gospodarska, poli-

„Današnje društvo bira čega i kako će se sjećati. Nisam siguran da smo zreli da postavimo pitanje – hoće li ploče koje su danas nama razumljive, u nekom trenutku, nekim novim generacijama, biti nerazumljive? Nitko nema staklenu kuglu da zna odgovor na ovo, ali vrijeme će pokazati. Ja mislim da će vrijeme dovesti do toga da će neka obilježja vremenom izgubiti prvobitno značenje, s obzirom na način na koji se mi odnosimo prema prošlosti“, smatra povjesničar umjetnosti Ivan Viđen.

tička, diplomatska elita, želi imati kontrolu i monopol nad sjećanjem i želi sama definirati što joj je sjećanje i čega će se sjećati. Vlast i partija su između 1945. i 1990. godine postavljali ploče, ali često zaboravljamo kako je ta prevladavajuća društvena skupina često i sama definirala ono što žele da se sjećaju pa su tako često i oni razarali neka prethodna sjećanja, neke ploče“, kazuje Viđen.

Naveo je za primjer Meštrovićev spomenik kralju Petru Karađorđeviću koji je bio iznad unutrašnjih vrata od Pila. Njega su, navodi Viđen, ustaše 1941. godine uklonili jer je bio jugoslavenski kralj, kasnije 1946. godine postavljena je ploča poginulim borcima u Drugom svjetskom ratu, a par metara do te ploče još je ranije bila jedna posvećena palim borcima u Prvom svjetskom, koja je jednako uklonjena. „Taj prostor ulaza u Grad uvijek je bio nabijen emocijama i svaka društvena skupina tu je htjela ostaviti svoj trag. Tu ima puno slojeva i načina sjećanja koji se mijenjaju, zbog čega te ploče ponekad nastaju i nestaju“, govori Viđen dodavši kako ne relativizira barbarski čin uklanjanja većine ploča iz doba socijalizma, no ističe da to nije samo dubrovački slučaj nego je zabilježen diljem Hrvatske i svijeta.

UPITAN

ODNOS PREMA PROŠLOSTI

To je, dodaje on, proces koji je dosta čest u povijesti. „Nešto što je bilo bitno u jednom periodu, prolaskom vremena, postane nerazumljivo u drugom periodu. Ploče iz socijalizma su u nekom trenutku izgubile svoje izvorno značenje i izvorni kontekst pa su zato ljudima postale suvišne. Kod nas su se s njima obračunali mecima, čekićima i uklanjanjem, jer nemamo razvijenu kulturu sjećanja. Da živimo u nekom drugačijem društvu, možda bismo to učinili drugačije – neke ploče bi ostale, neke bi uklonili, a neke postavili na druge pozicije poput parkova s ostalim spomenicima“, navodi Viđen.

Upravo pitanje ovih ploča za Viđena je pitanje odnosa prema prošlosti i prema sjećanju.

„Današnje društvo bira čega i kako će se sjećati. Nisam siguran da smo zreli da postavimo pitanje – hoće li ploče koje su danas nama razumljive, u nekom

trenutku, nekim novim generacijama, biti nerazumljive? Nitko nema staklenu kuglu da zna odgovor na ovo, ali vrijeme će pokazati. Ja mislim da će vrijeme dovesti do toga da će neka obilježja vremenom izgubiti prvobitno značenje, s obzirom na način na koji se mi odnosimo prema prošlosti“, smatra Viđen. Svako njihovo uklanjanje, dodaje Viđen, na određeni način je brisanje memorije.

„U neku ruku je i obračun sa sjećanjem koje je doživljeno kroz ideološku dimenziju. Nažalost devedesetih nije prihvaćeno kao realni objektivni povijesni sloj koji je trajao neko vrijeme pa se reklo – ok, idemo dalje. Ti su spomenici uništavani jer su svedeni na ideološku poruku. No, imam dojam da smo i na druge načine destruktivni pa uništavamo prostor, urbanizam, zaštićene zelene površine, kulturnu baštinu i ambijent. Teško vrednujemo ono što smo naslijedili, a društvo površno doživljava povijesne događaje. Unatoč tome što se kune u prošlost, jako slabo poznaje prošlost i nemamo promišljenu strategiju kako se nositi s prošlosti“, zaključio je za Dubrovački dnevnik povjesničar umjetnosti i doktor znanosti Ivan Viđen.

Sudbina, u ovom dobu, nepoželjnih dubrovačkih spomen-ploča pokazuje koliko se društva teško nose s vlastitom prošlošću. Jedna vremena podižu obilježja, druga ih uklanjaju, a nova ih pokušavaju razumjeti. O tome je razmišljao i veliki arhitekt i umjetnik Bogdan Bogdanović, autor brojnih znamenitih spomenika iz socijalističkog razdoblja, koji je jednom rekao kako sanja svijet bez spomenika. Smatrao je da je svaki spomenik pomalo agresivan, a sjećanja koja budi su opasna. “Ovi narodi su, čini se, stvoreni da pate i tu patnju nove generacije dodatno kompliciraju. Spomenici patnji su neiskreni, često glupi i komični. Takvi ne objašnjavaju više ništa, ne pozivaju ni na što. Želio bih svijet bez spomenika. Spomenike bi mogli zamijeniti apstraktni dijagrami koji slave život, podsjećaju na njegovu kratkoročnost… Sretan svijet je svijet bez spomenika”, kazao je jednom prilikom Bogdanović. Možda upravo u tim mislima leži i odgovor na sudbinu svih dubrovačkih ploča.

KREATIVNO STVARANJE

Sugrađani poludjeli za radionicama

Andree Vukoje Prce

, igraju se s keramikom, slikaju, a najmlađe

polaznice imaju 8 godina!

Andrea kaže kako su njene radionice namijenjene prvenstveno Dubrovčanima, pa se uz kreativno stvaranje uvijek

dobro zabave, druže i stvore prekrasna umjetnička djela

Mlada dubrovačka umjetnica Andrea Vukoja Prce 2021. godine je u Splitu završila Akademiju likovnih umjetnosti, smjer likovna kultura i likovna umjetnost. Prije toga u rodnom je gradu završila srednju umjetničku školu za koju kaže da je veže sjećanje na odlične profesore. U školi je, naravno, imala i kiparstvo koje, priznaje nam, nije baš voljela, ali se ljubav prema tom obliku izražavanja kod nje osobno probudila tek tijekom studiranja. Najveći je utjecaj na njezin rad u srednjoj školi, ipak, imao profesor Lucijanović koji joj je bio i mentor, ali odmah priznaje kako su joj svaki od četiri profesora iz slikarskog smjera ‘stvarno bili fenomenalni’: i profesorica Selmani, profesor Piplica… Svaki od njih je imao ogroman utjecaj te ostavio veliki trag na sve učenike, dok je tijekom studiranja na Akademiji najveću ulogu u njenom stručnom stasavanju imao splitski profesor, inače grafičar Slobodan Tomić.

Upisala je smjer likovna kultura i umjetnost, stekla zvanje profesora, ali se ta optimistična mlada žena ipak nije razočarala stoga što se po stjecanju diplome i akademskog zvanja nije mogla zaposliti u školi ili nekom od muzeja. Istina, bilo je razdoblje korone i Andrea je shvatila kako u tom razdoblju uopće nije lako realizirati odluku da zaposlenjem u sustavu prosvjete ostvari egzistencijalnu sigurnost. Po povratku u rodni Dubrovnik uslijedile su brojne prijave da bi, nakon zaprimljenih odbijenica, odlučila krenuti s umjetničkim radionicama. Nazvala ih je ‘radionicama slikanja uz vino’, što se pokazalo kao iz-

vrsna ideja koja je zainteresirala brojne sugrađane, a bingo učinak te ideje traje još uvijek i polaznika nikada ne nedostaje.

IZAZOVNI POČETAK

Prisjećajući se povratka u grad i prvih dana potrage za umjetničkim identitetom, danima po mnogočemu izazovnim i obilježenih upornošću i željom za uspjehom, Andrea nam govori kako je ubrzo otvorila obrt i odlučila se malo više baviti keramikom. Uspjela je pronaći prostor i korak po korak, sve je nekako nezaustavljivo krenulo. Mladenački tvrdoglavo bila je sama sebi poticaj, a jedan od prvih koraka bio je pronalazak prostor odgovarajućeg po veličini i položaju na pravom mjestu.

“Mislim da bi mi danas bilo još teže pronaći valjani prostor. Hoću reći da je taj izbor bio i tad težak i ne baš jeftin, ali sad su svi prostori postali preskupi a izbor je mojim kolegama preteška misija. Jer, sad su preskupi svi iole kvalitetniji prostori i uvijek treba imati i znatnu dozu sreće da se pronađe ono pravo. Ovaj prostor u srcu Lapada, u Ulici Iva Vojnovića, pronašla sam sasvim slučajno. Točnije, kad sam već skoro mislila odustati, mama je prolazeći ovim dijelom Lapada vidjela kako se taj prostor iznajmljuje. Pomislila sam kako nema šanse da tu uđem tako da nisam čak htjela ni nazvati kontakt telefon. Ipak, na kraju sam si rekla - idem probati, nemam što izgubiti. Ispostavilo se da sam s vlasnicom uspjela brzo pronaći zajednički jezik, jer je riječ o doista divnoj ženi tako da

“U svojem prostoru radionice održavam uglavnom za naše domaće ljude, dok kolege umjetnici koji imaju svoje prostore u Gradu nekako su više okrenuti turistima i suradnji s turističkim agencijama. A kako sam ja u Lapadu, tako sam više posvećena našim sugrađanima koji tako ne mogu reći da u svezi ove vrste ponude ‘za njih nema ništa’ u našem gradu”

“Zna se dogoditi da naručim glinu za iznos od 100 eura, da bi me poštarina došla još stotinu eura! Taj trošak opterećuje, ali je tako jer su, u biti, materijali za keramiku skupi i može se reći da je keramika malo skup sport”

je, sve u svemu, stvarno sve super ispalo. Uselivši, mogla sam se posvetiti ne samo radionicama nego i radu na samoj sebi, svim profesionalnim izazovima, ali i svome usavršavanju te usavršavanju rada i pristupa polaznicima radionica koje sam ubrzo pokrenula, neslućeno uživajući u stalnom kontaktu sa sugrađanima, polaznicima radionica“, govori Andrea.

POKRENUTI POSAO, ALI BITI I MAJKA

Trenutačno najviše radi s više vrsta gline za modeliranje keramike od koje uspješno stvara neobične i neočekivano intrigantne uratke koji pobuđuju na razmišljanje u stilu - “A vidi ovo“, “Jednostavno, a originalno“, “Zašto se netko ovog rješenja već nije ranije sjetio“... Premda joj umjetnost i obrt iziskuju mnogo vremena, ne posustaje i svaki trenutak posvećeno radi na svom umjetničkom izričaju. A kako doma ima malo dijete, treba sve prilagoditi te uskladiti majčinske i umjetničke obveze, u čemu joj maksimalnu podršku pruža cijela obitelj, tako da se sve može i stigne. Sin ima dvije godine i krenuo je ove jeseni u vrtić, pa joj je stoga mnogo lakše jer ipak ima kakvo-takvo radno vrijeme.

Pokazalo se i kako život u zajednici ima prednosti: mama joj je uvijek bila na ispomoći i uskakala kad god je trebalo, što je bilo moguće jer radi sezonski posao. Uz to, majka je sebi donosila doma glinu te se Andrea već u prvoj godini sinova života tako dobro ispraksirala da je uz uhodani ‘baka servis’, sve ispalo kako se samo

poželjeti može. Rad s glinom u obiteljskoj kući, posebno zimi, došao je kao prava radna terapija uz koju s najbolje opuštala stvarajući razne oblike. Pri tome se i njezina majka Vesela ubacila u posao te otkrila svoj skriveni talent za kojeg nije ni slutila da se negdje duboko u njoj skrivao. Tako je kći otkrila da je umjetničku žicu, zapravo, naslijedila od majke koja joj u svemu pomaže, a nerijetko i sama dođe u radionicu te zajedno stvaraju.

KERAMIKA JE SKUP SPORT

Na upit koji vid umjetničkog izražavanja najviše voli, Andrea priznaje kako to ne može reći jer joj to pitanje zvuči kao da je se pita koje dijete više voli.

“Stvarno se volim izraziti i slikanjem i keramikom. Zapravo se keramikom nekako više bavim jutrom i danju, dok se slikanju više posvetim navečer, kad sinčić zaspe, ali i tad, naravno, samo ako nisam baš preumorna. Ali, budući da nemam previše vremena niti prostor izražavanja, uhitila sam se vođenja raznih radionica na kojima sam morala sam ograničiti broj polaznika. Tako da su sve te radionice uglavnom s deset, maksimalno 12 sudionika. Izabrala sam da su termini održavanja radionica svaki vikend: od petka do nedjelje ili samo petkom i subotom. Naravno da broj polaznika nije uvijek jednak jer, ovisno o interesu, nekad bude samo troje ili četvero polaznika i tad mi osobno bude baš lijepo jer sve djeluje nekako individualizirano. No, kat-

kad bude i 12 ljudi, ali se i tad baš dobro zabavimo. I da, polaznici su uglavnom Dubrovčani, a ne turisti. Zasad sam se bazirala na cjelogodišnje, a ne na sezonske, odnosno ljetne radionice koje se u našem gradu održavaju većinom za strance. Priznajem kako se uvijek odazovem ako me, eventualno, pozovu iz nekog hotela u kojem organiziraju posebnu ponudu za svoje goste. No, u svojem prostoru radionice održavam uglavnom za naše domaće ljude, dok kolege umjetnici koji imaju svoje prostore u Gradu nekako su više okrenuti turistima i suradnji s turističkim agencijama. A kako sam ja u Lapadu, tako sam više posvećena našim sugrađanima koji tako ne mogu reći da u

svezi ove vrste ponude ‘za njih nema ništa’ u našem gradu”, kaže Andrea dodavši kako naše ljude najviše zanima keramika.

“Točno je da sam prvotno vodila samo radionice slikanja uz vino i te su radionice bile stvarno dobro posjećene. Tad sam ih većinom radila u Mokošici, točnije u prostoru jednog bara na Tenturiji u Komolcu gdje se znalo okupiti i po dvadeset ljudi! I baš me je radovao tako veliki interes. A onda se dogodilo to da je keramika nekako postala popularnija i kao da su se sugrađani nekako više zainteresirali za taj oblik umjetničkog izražavanja. Nasreću, uopće mi nije problem nabaviti materijal za rad jer ga nije nužno uvoziti budući da u Hrvatskoj postoje dvije jako dobre firme preko kojih se sve može nabaviti; i glina i boje, kao i sva ostala oprema. Ipak, zna se dogoditi da je u nekom trenutku nešto i to samo nakratko out of stock, npr. da nema glazura pa ih treba čekati dok se nabave iz Njemačke, Amerike ili tko zna odakle. Ali, generalno govoreći, nije mi teško nabaviti sve što trebam za rad i radionice, samo što je primjerice poštarina dosta skupa. Tako se zna dogoditi da naručim glinu za iznos od 100 eura, da bi me poštarina došla još stotinu eura! Taj trošak opterećuje, ali je tako jer su, u biti, materijali za keramiku skupi i može se reći da je keramika malo skup sport”, govori nam Andrea.

POLAZNICE ODUŠEVLJENE

Ovu priliku iskoristili smo i za porazgovarati s

polaznicama radionica. Dok pomno koncentrirana prstima oblikuje glinu i po svemu sudeći, pravi četverokutnu šalicu za kavu, Đina Beusan nam kaže - dozvoljavam, ipak, mogućnost da je ovo možda nešto drugo, ali kažem vam da radim kikaru po svom gustu.

“Zašto mora biti kao ostale? Nek’ bude nešto ekstra, jer sam ja uvijek kontra. A ovdje sam došla da se opustim, ali i da se svi malo družimo. To nam svima treba”, govori.

Tik do nje je Romana Vuletić ne skriva kako uživa u onom što radi. Za nju valja reći kako uspijeva načiniti kikaru neobično tankih stijenki, a tu zanimljivost objašnjava jednostavnim argumentom.

“Iskustvo! Konobarenje stvara određeno isku-

stvo i stoga mi je lakše raditi sve što želim upravo na način kako ja to vidim i doživljavam”, govori.

Među sudionicima radionice su i dvije djevojčice. Mlađa je Mia Perić (8) koja o dolasku na radionicu govori otvorenije no odrasle sudionice.

“Idem u drugi razred osnovne škole, a ovdje sam se prijavila jer volim maštati i biti kreativna. I želje pretvoriti u nešto posebno. Svim ću prijateljima u školi kazati kako je ovdje lijepo, a mislim da će se upisati i moja prijateljica”, kaže Mia, uz koju i njena sestra Mia sjedi. I naravno, izrađuje svoju kikaru.

PONEDJELJAK | 27.04. doručak dana

Galette Bretonne

sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama

menu dana

Pečena teletina

Pečeni krumpir s povrćem i umakom od pečenja

UTORAK | 28.04. doručak dana

Francuski tost

s kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama u vinu

menu dana

Špageti Bolognese

Klasičan ragu od mljevenog mesa, luka, češnjaka i rajčice

SRIJEDA | 29.04. doručak dana

Poširana jaja

sa dimljenim lososom i zelenim šparogama

menu dana

Hobotnica “al forno” s mladim krumpirom, rajčicom, paprikom, češnjakom, maslinama i bijelim vinom

ČETVRTAK | 30.04. doručak dana

Shakshuka jaja

Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice s povrćem i začinskim biljem

menu dana

Dalmatinska pržolica

Minutni odrezak od junetine začinjen maslinovim uljem, češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom

PETAK | 01.05. doručak dana

Zarolani omlet

punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom

menu dana

Brodet

Riblje jelo od miješane ribe kuhane u crvenom umaku od rajčice, bijelog vina i češnjaka, posluženo s pečenom palentom

SUBOTA | 02.05. doručak dana

Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, kapare i umak od hrena i kiselog vrhnja

menu dana

Teleći rižot Kremasti rižot s telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima

NEDJELJA | 03.05. doručak dana Američke palačinke s javorovim sirupom i bobičastim voćem

menu dana

Punjena paprika s mljevenim mesom i rižom, kuhana s dimljenom slaninom u umaku od rajčice, poslužena uz pire krumpir

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

Piše Mario Klečak

GAME OF SMOG

Papa Lav na turneji po Africi otkrio je, doduše, već otkriveno: svijet vodi šačica tirana, pare se troše na ratove, a škole i bolnice čekaju na milostinju. U šokantnom obratu, moralni autoritet podsjeća da je loše ubijati i krasti, pogotovo kad to radite u ime Boga. Industrija licemjerja i ratni poduzetnici glume amneziju; tko bi rekao da razaranje traje sekundu, a obnova desetljećima, tijekom kojih uredno oni potpisuju nove ugovore? Religija se, kao i uvijek, iznajmljuje po potrebi: danas za spas duša, sutra za opravdanje projektila. Bog je, čini se, postao najfleksibilniji PR konzultant u povijesti. U međuvremenu, s druge strane Atlantika, američki predsjednik s tipkovnicom kao oružjem masovnog odvraćanja ocjenjuje Papu slabim i - lošim u poslu. Jer, naravno, kad netko glasno kaže, da bi novac trebalo trošiti na zdravstvo, obrazovanje i hranu gladnima umjesto na bombe, to je siguran znak profesionalne nekompetencije. Hrvatska je javnost, očekivano, oduševljena novim Papom. Poželjeli bi da malo spraši i u nas cvjetajuću posebnu sortu vjernika, koji se desnom krste, a lijevom posežu u tuđe takuline. A to što je Papa Amerikanac, daje mu dodatni šarm: govori direktno, bez celofana, bez ukrasnih fraza koje najčešće ništa ne znače. U svijetu gdje je moral postao dodatna oprema, a ne standard, ispada da je najradikalnija stvar – reći očito. Ta papina očitost, nažalost, nije dugo izdržala, jer je već sutradan Trump ukinuo milijune dolara financiranja za američku katoličku dobrotvornu organizaciju koja pruža sklonište djeci. Dobri Papa je nakon toga osporio neke aspekte svoje izjave, otupivši tako kritiku upućenu Trumpu. Krivo je shvaćen, očito.

Mađarski izbori su iznova dokazali staru političku istinu: možeš imati prijatelje na svim stranama svijeta, ali biračko mjesto je i dalje neugodno lokalna institucija. Bivši premijer Viktor Orban ušao je u utrku naoružan podrškom iz impresivne galerije međunarodnih likova; od Putina do Trumpa, uz regionalni začin Vučića i Slovačkog Fica. Prava pobjednička ekipa demokratskog minimalizma. No, čini se da ni takav ‘’dream te-

am’’ nije bio dovoljan da uvjeri Mađare kako je beskonačno produžavanje vlasti, zapravo oblik nacionalnog sporta. Orban je godinama gradio sustav u kojem su institucije fleksibilne poput plastelina, mediji poslušni poput kućnih ljubimaca, a kritika tretirana kao zarazna bolest. Na koncu su birači očito pokazali da čak ni dragocjeni politički savjeti iz Kremlja ili Floride, ne mogu zamijeniti ono sitno, dosadno uvjerenje građana da bi možda htjeli – promjenu. Promjena bi dobro došla i Hrvatima. Ako se već ne mogu riješit Plenkovića, bar Orbana više neće morat gledat na odmoru u Dalmaciji, obučenog u majicu velike Mađarske. Suprotno od političara, koji iz nekog razloga rado ugošćuju režime koji nas svojataju ili su nekad prisvajali hrvatski teritorij.

Nakon Pavlekove snježne afere od 30 milijuna eura, u javnosti se špekulira da su i drugi sportski savezi očito vrhunski inovatori u krađi javne love. I Hrvatski judo savez se istražuje, a najnovija sumnja je usmjerena na Hrvatski odbojkaški savez? Ima nešto i o šahu, ali to nije sport, iako isto ima domoljubni pridjev - hrvatski. Iz vlade su odma’ poručili da se oni zalažu za nultu stopu korupcije, da ne bi građani slučajno promislili da se HDZ financira iz državnih tvrtki i privatiziranih poduzeća, kao nekad iz Fimi medije. Jer tako misli i istražitelj hobist, gradonačelnik Oroslavlja Šimunić, koji upozorava, kako je lavina krenula sa skijališta i neće se zaustavit, dok ne zatrpa veći broj sportskih saveza. Jako je sumnjiv model izvlačenja novca iz javnih sredstava putem sportskih sponzorstava. Na društvenim mrežama je objavio dokumente javnih tvrtki, koje sklapaju sponzorski ugovor sa sportskim savezom. Tko nije s veseljem gledao na TV-u reklame brojnih državnih firmi, sponzora reprezentacije? Na sportskim stadionima se vrte reklame Hrvatske lutrije, Plinacroa, Elektroprivrede, Hrvatskih šuma, Hrvatske pošte, poručujući Hrvatima da je hrvatska struja, balvan i poštanska marka najbolja za svih i da zato kupujemo isključivo - hrvatsko. Neka konkurencija crkne od zavisti što nema para ni za plaće, a kamoli za sponzorstvo. Monopolisti treba-

ju sponzorirati sportove, umjesto da pare ulaze u državni proračun ili infrastrukturu. A sportski stručnjaci neka uživaju u plodovima domoljublja.

Balkanska politika ponovno pomiče granice, ovaj put doslovno, do ruba Dubrovnika. Jer ako je sudit po prijedlogu ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Sevlida Hurtića, najbolje rješenje za regionalne nesuglasice je zapalit smeće usred turističke sezone na samoj granici poviše izvora Omble. Ako već ne možemo riješiti problem, zašto ga ne pretvoriti u turističku atrakciju? ‘’Game of Smog’’, recimo. A sve to kao odgovor na hrvatske planove o skladištenju jedanaest (11) kubnih metara radioaktivnog otpada u Trgovskoj gori blizu bosanske granice, što je prema ministru prijetnja nuklearnom apokalipsom. Naravno, kontra argument o kontroliranom, sigurnom podzemnom skladištu zvuči dosadno i tehnički, ali zato goruće brdo otpada ima onu iskonsku, skoro pa festivalsku energiju. Zato ministar važnog resora predlaže dimnu kulisu najvećem trgovinskom partneru, zemlji koja redovito šalje pomoć; od gašenja požara do medicinskih evakuacija i hitnih uplata, prilikom prirodnih katastrofa. Nije pristojno prigovarat, ali ovakva priča priziva sjećanje na onaj nezgodni povijesni detalj, kad su stotine tisuća Bošnjaka bježeći pred granatama s istoka, tražili utočište preko granice, u Hrvatskoj. I našli ga! Ali povijest je, kao i okoliš, fleksibilna kategorija; koristi se kad treba, ignorira kad smeta. I dok jedni broje kubike otpada, drugi broje političke bodove, a građani? Oni udišu rezultate.

DOBIO IME PO OTOKU

Piše Ivo Batričević foto PRIVATNI ARHIV

‘VECTIS’ Prvi parobrod kompanije za koju se kaže da je izmislila kružna putovanja

Dubrovnik je posjećivao početkom 20. stoljeća

Za britanskog brodara P&O (The Peninsular and Oriental Steam Navigation Company) u pomorskim krugovima obično se kaže da su izmislili turistička kružna putovanja. U osamdesetim godinama devetnaestog stoljeća brodarska društva Orient Line i North of Scotland Company, a obje su se kasnije uklopile u P&O, postale su prethodnica prvih modernih turističkih krstarenja iz Londona prema baltičkim lukama. U suradnji s Thomas Cookom, P&O je 1904. potpuno preuredio tadašnji preko 20 godina stari australijski lajner ROME u brod za kružna putovanja te ga je pod imenom VECTIS uposlio u organiziranim putovanjima prema norveškim fjordovima i Sredozemlju.

PRVI POSJET DUBROVNIKU 1906. GODINE

VECTIS, koji je ime dobio po latinskom nazivu otoka Wight -Vectis Insula je u svojim plovidbama prvi put posjetio Dubrovnik 23. travnja 1906. kad je s njim u naš Grad doputovalo 189 putnika. Ponovo se vratio 25. rujna 1909. sa 150 putnika i 23. travnja 1911. sa 160 putnika. U programu putovanja “P&O Pleasure Cruises” tiskanom 1910. također stoji da će VECTIS posjetiti Dubrovnik na jednomjesečnom kružnom putovanju koje je započelo u Marseilleu 13. travnja i u istoj luci završilo 10. svibnja. Godinu dana ranije, istim je programom po cijeni od 30 gvineja obavljeno putovanje s polaskom iz Marseillea 22. travnja i povratkom 29. svibnja

s posjetom Dubrovniku na proputovanju između Krfa i Venecije. Posljednji put VECTIS je usidrio pored gradskih mira 18. travnja 1912. kad je u jednodnevni posjet doveo 115 putnika i više nam se nikada nije vratio.

U brodogradilištu Caird Greenock položena je 1880. kobilica novogradnje broj 220 koja je prigodom porinuća u svibnju sljedeće godine dobila ime ROMA Bio je to putnički brod od 5010 bruto registarskih tona, dug 131 metar kojemu su parni strojevi ukupne snage od 850 KS omogućavali plovidbenu brzinu od 15 čvorova. Na svojim palubama je mogao primiti 187 putnika u prvom i 46 u drugom putničkom razredu. Bio je namijenjen za održavanju brze

VECTIS,

koji je ime

dobio po latinskom nazivu otoka Wight -Vectis Insula je u svojim plovidbama prvi put posjetio

Dubrovnik 23. travnja 1906. kad je s njim u naš

Grad doputovalo 189 putnika. Ponovo se vratio 25. rujna 1909. sa 150 putnika i 23. travnja 1911. sa 160 putnika. U programu putovanja “P&O Pleasure Cruises” tiskanom 1910. također stoji da će VECTIS posjetiti

Dubrovnik na jednomjesečnom kružnom putovanju koje je započelo u Marseilleu 13. travnja i u istoj luci završilo 10. svibnja.

putničko-teretne pruge iz Londona prema: Bombayu, Columbu, Melbournu i Sydneyu na koju je prvi put otputovao 5. listopada 1881. Prva značajna rekonstrukcija ROME je bila 1892. kada je produžen na 137 metara, a promijenjeni su mu i pogonski parni strojevi. Posljednje putovanje prema Australiji poduzeo je 7. kolovoza 1903. godine. Od 1904. plovi pod novim imenom VETRIS isključivo na turističkim kružnim putova-

njima sve do 1912. kad je prodan francuskoj Vladi. Nažalost, za stari i isluženi brod više nije bilo posla te je uskoro raspremljen i prodan u staro željezo. Kupila su ga talijanska rezališta brodova zbog naraslih potreba za proizvodnjom čelika u zahuktaloj vojnoj industriji koja se pripremala za nadolazeći Prvi svjetski rat. Izrezan je 1913. te je tako nestao u hrpi sekundarnih sirovina u pećima talijanskih čeličana.

Petak, 24. travnja 2026.

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Marija i Marija - kad ih netko iza njih zazove, obje se imenjakinje isti čas okrenu, često bude takvih zanimljivih situacija

i Marina - susret najboljih školskih

Perica

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

NEMA JOJ RAVNE!

Iva Oberan ispisala jedan od najvećih uspjeha dubrovačkog sporta – ikada!

„Uvijek sam bila blizu, uvijek se to od mene očekivalo, a mislim da je taj pritisak i bio to što me kočilo. Ovaj put sam stvarno uspjela otići do kraja”

Najveći uspjeh u povijesti dubrovačkog juda i jedan od najvećih uspjeha dubrovačkog sporta općenito, ispisala je Iva Oberan (26), članica JK Dubrovnik 1966. Osvojila je broncu u kategoriji do 63 kilograma, na Europskom seniorkom prvenstvu, koje se prošlog vikenda održalo u gruzijskom Tbilisiju.

Iako smo već do sada naviknuli na iznimne rezultate župske judoke, osvajala je medalje na prestižnim Grand Prix i Grand Slam turnirima, ovo je prva njena medalja s europskih prvenstava. No, to i ne čudi, s obzirom na činjenicu da je trenutno treća natjecateljica svijeta u svojoj kategoriji.

Put do medalje bio je dug i težak, ali isplatilo se

Oberan je kao jedna od nositeljica kategorije prvo kolo bila slobodna, a do finalnog bloka je stigla pobjedama protiv Jelene Nisavić iz Srbije i Talijanke Carlote Avanzato. Poražena je u polufinalu protiv Francuskinje Manon Deketer.

U borbi za broncu susrela se s iskusnom Slovenkom Kajom Kajzer, koju je nakon četiri minute borbe pobijedila wazarijem i yukom.

“Veliki je to uspjeh, ovo je bio moj dugogodišnji cilj, prva europska medalja u svim uzrastima. Uvijek sam bila blizu, uvijek se to od mene očekivalo, a mislim da je taj pritisak i bio to što me kočilo. Ovaj put sam stvarno uspjela otići do kraja. Mislim da sam se dobro pripremila psihički i fizički, dosta smo radili priprema, znala sam dosta protivnice. Na kraju mi se sve posložilo taj dan, stvarno je bio dug, težak, iscrpan. Ali na kraju sam uspjela završiti dan s medaljom. Iza ove medalje je puno rada, znoja, truda, kao i suza, ali kad se osvoji medalja onda se sve to zaboravi i

shvatila sam da je bilo vrijedno toga” - kazala je brončana judašica Iva Oberan.

Veliki uspjeh za Ivu, veliki uspjeh za klub koji ove godine slavi 60. rođendan Judo klub Dubrovnik 1966, kako i samo ime kaže, ove godine slavi 60. rođendan. I baš u toj obljetničkoj godini dogodila se ova medalja. Ponosan je na tu činjenicu itekako bio Ivin trener i šef struke kluba, Mateo Semiz.

“Presretan sam, preponosan, ovo je zaista veliki rezultat, velika medalja, seniorska, povijesna. Dubrovnik je zaslužio veliku seniorsku medalju jer je tradicionalno jedan od najjačih judo centara u Hrvatskoj i presretni smo i preponosni na Ivu, na klub i sve nas zajedno. Iva je dosad ostvarila jako puno, a s ovom medaljom je stvarno postala velika šampionka, da ništa više ni ne ostvari, već ima veliku karijeru, ali ja ne sumnjam da će biti još puno rezultata za nju” –istaknuo je Semiz.

No, s obzirom na neke prošle rezultate, poput bronce na Grand Slamu baš u Tbilisiju prije koji tjedan, ali i dobrog nastupa na Grand Slamu u Parizu, ovo je bio samo nastavak njene sjajne forme. “Svakako je najveći uspjeh kluba i dubrovačkog juda općenito. Ovo je prva seniorska europska medalja, seniorska bronca, koja je donesena u Dubrovnik. To posebno ima težinu, a nama je za klub jako važno zato jer je 60. obljetnica kluba i svi smo ponosni i sretni na ovaj veliki uspjeh. Iva je svim dosadašnjim rezultatima pokazala da je u vrhu, a ono čemu smo se nadali i znali da će kad-tad doći je europska medalja. S tim je još više potvrdila svoju kvalitetu i pokazala koliko je truda uloženo, kako nje, tako i njenog trene-

Piše Rafael Barkiđija foto Rafael Barkiđija; Gabi Juan (EJU)

ra, a klub je bio podrška u svemu tome” – riječi su predsjednica kluba, Klare Mitrović.

Oberan dobila doček kakvog ovakvi uspjesi i zaslužuju

Obitelj, prijatelji, klupski kolege, judaši iz drugih klubova, sportaši, svi oni okupili su se u ponedjeljak ispred dubrovačkog studentskog doma, kako bi zapljeskali i čestitali Ivi na sjajnom uspjehu. I nekako prigodno, jer Iva uz sportsku karijeru, „ganja” i akademsku. Studentica je na Fakultetu za medije i odnose s javnostima.

“Stvarno sam jako sretna što je ovoliko ljudi došlo i tek kada vidim što je sve organizirano, jasno mi je koliko je taj uspjeh velik. Puno mi znači podrška prijatelja, obitelji, roditelja, trenera, svih koji su poslali čestitke, na neki su način utjecali i doprinijeli ovoj medalji” – istaknula je.

Svi putevi vode u Los Angeles 2028. godine Malo je falilo da Iva Oberan završi na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. godine. Tada je imala peh da je baš u njenoj kategoriji bila još jedna hrvatska predstavnica, Katarina Krišto, koja je za dlaku iznad Ive izborila OI. Podsjetimo, iz svake države može biti samo jedan borac unutar kategorije. Uskoro kreće novi olimpijski ciklus, a da su igra „sutra”, Iva bi bila na njima. Kao treća judašica svijeta itekako se može nadati plasmanu u Los Angeles 2028. godine. Do sada se ni sama Oberan nije previše bavila tom činjenicom, no nakon ove europske medalje, s pravom se nada onome što je vrhunac i cilj svakog vrhunskog sportaša.

“Mislim da je ova medalja jako važna jer sam zapravo tek sad vidjela da pripadam svjetskom vrhu, tako da mislim da je ovo jedna od medalja koje ću tek u budućnosti osvojiti. Prva je bila najteža, ali sad kad sam vidjela da to mogu, sada će sve biti lakše. Nastavljam dalje sezonu i sada je glavni fokus na početku kvalifikacija za Olimpijske igre

i to je budući cilj” – zaključila je Oberan u izjavi za medije po dolasku ispred studenskog doma.

Zanimljiva slučajnost na gruzijskom Euru Simbolično, 2009. godine u Tbilisiju, na Europskom prvenstvu, Marijana Mišković osvojila je brončanu medalju u istoj kategoriji, prvu medalju za Hrvatsku ikada na Europskim prvenstvima u konkurenciji seniora te tako otvorila put svim budućim judašima i judašicama iz Hrvatske. No, baš tada, Mišković je također bila treća judašica svijeta, kao i Oberan sada. Prvakinja Europe bila je Slovenka Urška Žolnir, a upravo je Slovenka Ivi dodijelila medalju na ovom natjecanju. Gruzija nam svakako ostaje u lijepom sjećanju – navodi Hrvatski judo savez u objavi posvećenoj Oberan.

Velika uspomena i za obitelj Ive Oberan

Iva Oberan i Mateo Semiz nakon osvajanja europske bronce u Tbilisiju

SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

Mačke su pametnije od ljudi. Nije im potrebna umjetna inteligencija.

SVAKI TJEDAN

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

TANKO PA DEBELO

Tanko pa debelo gore zatim dolje

Sva slova ukoso rukopis mog tate

Pamtim i njegove stolarske alate

Svladao je vješto nitko drugi bolje

I za izume je i znanja i volje

Imao a znalci život njegov prate

Hvale da ruke mu što taknu pozlate

Čoek zlatnih ruka radi ponajbolje

No rukopis njegov uzor krasnopisa

Nisam sačuvao moj nemar izbrisa

Tu mi dragocjenost u mojem sjećanju

Nitko drugi ne zna i ne mari za nju

Konteso zbog toga prekoravam sebe

Ledeni me prijekor bez prestanka zebe

16/5/25

humanitarni

prilozi

MASLINA

Vesna i Vlaho Lujo, u spomen na pok. Anu Đivanović, umjesto cvijeća prilaže 150,00 Eur

UDRUGA ZA

DOWN SINDROM

DNŽ

U spomen na tetu Niku Bupić MARIJA MILKOVIĆ prilaže 100,00 eura

U sjećanje na dragu prijateljicu Branku Belohradsky umjesto cvijeća Milena Vučić s obitelji uplaćuje 50,00 eura

caritas

U spomen na pok. dunda Marka Pavlovica umjesto cvijeća prilažu 70 eura

Helena Sagrestano i Vinka Zakarija.

U spomen na Stevu Andjusa umjesto vijenca prilaže 100 eura Nevena Ljubimir.

U spomen na dragog prijatelja Stiva Andjusa, umjesto cvijeća, prilažemo 100 eura Caritasu Dubrovačke biskupije – Pavica Vilać i Vesna Gjivoje

U spomen na pok. Steva Andjusa umjesto cvijeća obitelj Bender prilaže 50 EURA-Na spomen pokojnog rođaka Pera Margaretića uplaćujem 50 eura dubrovačkom Caritasu. Pero Katušić

KOMPAS No.1

KOMPAS No.1

DUBROVNIK

DUBROVNIK

Kardinala Stepinca 52

KOMPAS No.1 DUBROVNIK

Kardinala Stepinca 52

Kardinala Stepinca 52

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.

VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.

VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

Uvjeti:

Uvjeti:

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

Uvjeti:

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

AUTO / MOTO

Prodajem Renault Lagunu Karavan, 2005. godište, 217.000 km, 1.9 dizel (88 kW). Vozilo je redovito servisirano i garažirano. Cijena 2000 € ili po dogovoru. Kontakt: 099 219 48 94.

Potražujem auto starosti 12 do 16 g., srednje klase, oko 75 kW. Na mob: 091 61 43946.

Prodaje se Jeep Wrangler 2.2 Diesel Sport, 2000. godište, zelene boje s efektom, s kukom, od prvog vlasnika, s 98.000 km. Cijena: 16.500 €. Kontakt: 098 982 9165.

Prodaje se Mini Morris Cooper Cabrio, 2008. godište, žute boje, s 62.000 km, ručni mjenjač, benzin, kožna sjedala, od prvog vlasnika. Cijena: 7.500 €. Kontakt: 098 982 9165.

Potražujem dizelski automobil, starosti 12 do 16 godina, srednje klase, cca 80 kW. Mob: 091 61 439 46

Prodajem Golf 8, benzinac, 2023. godište, 5.500 km. Mob: 091 567 2683

Iznajmljuje se restaurant EDEN, Kardinala Stepinca 54. Kontakt 099 5622046

Prodajem Suzuki vitaru GLS + Elegance Hybrid 2025. godište puna oprema. Prešla 4300 km, registracija vrijedi do 1.2027. godine. Dupla panorama krov, dvobojna metalik zlatna. Cijena 22 500 eura. Mobitel 099 829 37 21

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Zbog hitnosti prodajem poljoprivredno zemljište u Mihanici (Kraljeva), površine 4400 m², čestice 948/2 i 948/3. Osiguran je pristupni put za vozila i strojeve, a teren je idealan za OPG, nasade ili turističku investiciju. Cijena: 46.000 €, uz moguć dogovor za gotovinsku isplatu odmah. Kontakt: 095 369 6454.

Prodaje se suvlasnički udio (1/4) stare obiteljske grobnice na groblju Boninovo, na

atraktivnoj lokaciji u blizini crkve. Grobnica pripada staroj dubrovačkoj obitelji, krasi je nadgrobni spomenik Ivana Rendića te ima slobodna mjesta za daljnje korištenje. Prijenos prava korištenja provodi se sukladno važećim pravilima. Cijena: 50.000 €. Info: kolonija2025@gmail.com

. Kupujem manji stan u Cavtatu ili bližoj okolici. Stan mora biti u prizemlju ili 1. kat, te brzo useljiv. Novija gradnja / uredno održavan. Cijena do 250.000 Eura. Svi papiri moraju biti uredni. Mob. 095/819-9767

Močići – zemljište 3000 m² u blizini zračne luke, trenutno pogodno za uređenje parkinga. Teren je potrebno poravnati. Prodajem povoljno. Mob: 091 61 43946

Kupujem stan za 110 tisuća eura u Dubrovniku (s Mokošicom). 0981994683

preporuku. Mob: 097/7236306

Tražim partnera za izgradnju stanova u Zatonu. Kontakt: 097 600 7613. .

Tražim dvosoban stan na području grada, bez agencija. Mob: 091 540 3370.

Prodajem stan u Trebinju, 75 kvadrata, blizu centra. 091 6144 918

Prodaje se kuća u Cavtatu, na Prijekome, 80 m², s taracom i vrtom. Mob: 098/1691106.

Zaposleni bračni par s djecom kupuje stan na području grada Dubrovnika. Kontakt telefon: 099/854-8028

Tražim partnera za izgradnju stanova – Zaton. Zemljište 850 m² uz magistralu, s vodom, strujom i telefonom. Moguć dogovor o zajedničkoj investiciji. Mob: 097/684077.

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

Šipan – kupujem poljoprivredno zemljište. Također sam zainteresiran za kupnju suvlasničkog udjela. Za preporuku pri kupnji isplaćuje se provizija. Mob: 097/7236306

Traži se zemljište površine 500 m² ili više u Župi dubrovačkoj ili Komolcu. Poželjan je dugoročni najam. Potreban je pristup za kamion. Plaća se naknada za

Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204

Prodajem građevinsko zemljište na Grudi. Cijena 80 €/m². Mob: 099 642 8623

Mijenjam jednosoban renoviran stan u Lapadu za dvosoban stan na području grada uz moju nadoplatu. Stanovi za adaptaciju dolaze u obzir. Mob: 091 540 3370

Između Orašca i Kliševa iznajmljujem ili prodajem dvije velike oranice, maslinik sa 50 stabala maslina koje rađaju i veliki komad šume. (Ukupno 7000 kvadrata) plus mala kućica s taracom i živom vodom 0989240411

Prodajem dvije čestice zemlje 481 i 482 K.O. Žuljana. Čestice

se nalaze u samom mjestu, površine 280 m² i cca 200 m², sve po katastru. Cijena 100 EUR/m². Mob: 099 658 8468.

Prodaje se građevinska parcela u Slanome, na atraktivnom mjestu uz more. Kontakt za informacije 0959058149, u vremenu od 16 do 18.

Prodaje se potpuno opremljen dvoetažni stan u naselju Naš dom u Mokošici veličine 110m2 Kontakt: 098 427 676

Prodaje se trosoban stan na Mećajcu (Cavtat), površine 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Stan je odmah useljiv. 098 137 0527

Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku. Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766

Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660

Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545

Prodajem grob na novom groblju na Šipanu u Suđurđu. Kontakti: 020/ 331 045 i 099/6929631

Dvosoban stan 42 m2 s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkirališnim mjestom uz nadoplatu. Mob: 098 1983891

Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891

Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306

Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946

Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468

Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029

Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127

Prodajem grob na Rožatu - prazan. 098 787 773

Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799

Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557

Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561

Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob: 098 747 183.

Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946

Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865

Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012

Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po

U spomen na gospara Mata Jerinica

U prostorijama Udruge antifašista Dubrovnik, u petak, 1. svibnja, u 17 sati održat će se Večer sjećanja na gospara Mata Jerinića, dugogodišnjeg člana, aktivista i predsjednika Udruge.

Pozivamo sve članove Udruge, njene simpatizere i poštovatelje gospara Mata Jerinića, da nam se pridruže: 1. svibnja, 17 sati, Splitski put 10.

Udruga antifašista Dubrovnik

dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Prodaje se montažna kućica, kuhinja s trpezarijom i kupaonica. Kućica je klimatizirana, spremna za korištenje. 0915430029

Prodajem crnu masažnu fotelju od skaja, udobnu i očuvanu po cijeni od 150 €, tel. 091 555 4242.

Poklanjam 2 ormara, bračni krevet i toaletni stolić s ogledalom. Kontakt: mob. 091 522 5396

Prodajem dva jednokrevetna ležaja i madrace za njih. U dobrom stanju, malo upotrebljivani. Dimenzije 200x90

cm. Cijena po dogovoru. Mob: 098/1343801

USLUGE RAZNO

Stolarski radovi u drvetu, od malih popravaka do izrade po mjeri. Mob: 099/2106563

Unošenje i iznošenje stvari, čišćenje podruma / objekata / garaža, uređivanje okućnica i slično! Sve informacije na broj: 095 856 2665

Popravljam žensku i mušku odjeću, brzo i kvalitetno. 099 696 5706

Prodajem kozje mlijeko. 099 835 7981

Sve vrste kombi prijevoza. 098 765 757

Tražim ženu srednjih godina za zajednički život. Poželjna vozačka dozvola B kategorije. Samo ozbiljno, ne zanimaju me avanture. Kontakt: 097 600 7613.

Uređujem okućnice, vrtove, đardine, orezivanje Maslina, agruma, loze, kivija, ruža, kosnja trave I slično mob 09161 43946

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica

DEŽURNE LJEKARNE

-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 20. 4. do 26.4.

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 27.4. do 3. 5.

preminuli

ŽARKO ĐANOVIĆ 1957. NIKO NINO PULJIZEVIĆ 1954. VLATKO VULETIĆ 1961. MATE TOMIĆ 1936. BRANKA BELOHRADSKY 1932. ISMET ĐURBUZOVIĆ 1936. TADA VOLAREVIĆ 1939. JELE SIMOVIĆ 1938. ĐURO BRATIČEVIĆ 1939. NEVENKA BUDAK 1948. MARKO PAVLOVIĆ 1936. MARIJA VRANJAC 1951. MARIJA VEKARIĆ 1942. SREĆKO KRMEK 1962. NEVENKA GALE 1948. JELKA BRAILO 1951.

RAZVRSTAVANJE OTPADA

Ovo su nove naljepnice na kontejnerima , jasno je označeno

u svaki smijete baciti

Čistoća je nedavno postavila informativne naljepnice na kontejnere za razvrstavanje otpada kako bi građanima olakšala dileme u koji spremnik ide koja vrsta otpada. U žute kontejnere ide plastika i metal, a odlagat se mogu: plastične boce od soka, mlijeka i vode, plastične boce od ulja i octa, ostala plastična ambalaža poput čaša od jogurta ili posudica margarina, jednokratni plastični pribor za jelo, plastične vrećice, prijanjajuće folije, predmeti od pla-

stike, boce sredstava za osobnu higijenu i čišćenje, tetrapak, limenke i konzerve, metalni čepovi i poklopci i aluminijska folija.

Sva plastična i metalna ambalaža treba biti isprana od ostataka sadržaja i, ukoliko je to moguće, spljoštena.

Zeleni spremnici su za staklo, a unutra se odlaže ambalažno staklo, staklene boce, staklene teglice očišćene od ostataka sadržaja, bez čepova i poklopaca i razbijene staklene čaše, ali ne kristalne.

U plavi kontejner se odlaže papir i karton. U tu skupinu spadaju novine, časopisi, reklamni letci, prospekti, katalozi, kalendari bez spiralnog uveza, knjige s papirnatim ili kartonskim koricama, bilježnice, notesi bez spiralnog uveza, uredski papir, papirnate omotnice, pisma, kartonski fascikli, čiste papirnate vrećice, karton i kartonska ambalaža spljoštena i u manjim komadima, kartonska ambalaža za jaja i valovita ljepenka.