Dubrovački dnevnik br. 284

6

20

27

Petak, 17. travnja

godina VII. / broj 283 / 2026. / issn 2718-3742

Petkom i svetkom atento

dubrovackidnevnik.net.hr

NEZAKONITA GRADNJA, PRVI RED DO MORA Investitor

NOVO RUHO PARKA GRADAC

Do ljeta bi Dubrovnik mogao dobiti novi moderni prostor uz stari duh stranica 8

stranica 4

OGROMAN INTERES MLADIH ZA VOJSKU, IMA IH I IZ ŽUPANIJE: EMIR FULURIJA, NOVINAR I ORGANIZATOR KONCERATA:

‘To im koristi kao bijeg od društvenih mreža’ stranica 16

INTERVJU SA ZORANOM FILIPOVIĆEM ZOROM, LEGENDARNIM FOTOGRAFOM Njegove fotografije ratnog Grada su obišle svijet, glava mu je bila ucijenjena, izbjegao je atentat stranica 18

Klub Orlando je bio jedan od najboljih u Hrvatskoj, zatvoren je jer i volontiranje ima granice stranica 24

I M P R E S S U M

Glavna urednica:

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Ivana Smilović Barkiđija Aida Čakić

Ahmet Kalajdžić

Rafael Barkiđija (sport)

Nikša Klečak

Kontakt 020 642 462

Fotograf

Željko Tutnjević

Vito Begović

Fotografija na naslovnici:

Grgo Jelavić/PIXSELL

Kolumnisti

Vjera Šuman

Maro Marušić

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač (Festivus Dubrovnik d.o.o.)

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

Nakladnik

Dubrovački dnevnik d.o.o.

Ćira Carića 3 Dubrovnik OIB 84019117288

Uprava

Lucija Komaić (članica uprave)

Ne čuju dobro

Urnebesno ludovanje Trumpa, koji objavljuje svoje fotomontaže prikazujući sebe kao Isusa, usput prijeteći zatvaranjem već blokiranog Hormuškog prolaza(??). Izvrijeđao je papu Lava XIV što čini i one najdobrohotnije sve svjesnijim, kako se ne radi o nekoj novoj zajebanciji Monty Phytona, nego o sve opasnijoj budućnosti svijeta u kojem živimo. Kad to ne bi bio predsjednik najjače svjetske sile, odavno bi imao postavljenu dijagnozu. U najnježnijem nalazu pisalo bi - narcisoidni sociopat. Ništa od toga pa ćemo i dalje svjedočiti njegovom opasnom ludovanju, dok mu se svi dodvoravaju. Što ćeš, možda tako napravi manju štetu. Jedino Papi ne pada na pamet podilaziti, ali nema ni potrebu raspravljati s takvim likom. Čemu? To bi bilo baš kako je moja svekrva govorila: ‘Kao ludom, dobro jutro!’ Nastavi li Papa s takvim ‘nepoštovanjem’ Trumpovog mišljenja, a kako je Papa i poglavar jedne države, možda slijedi najava pripojenja Vatikana SAD-u. Ovisi kako nam je Trump spavao. Diljem svijeta trebalo bi organizirati molitve za dobar i miran san predsjednika Trumpa. Vrag ga odnio, možda to pomogne.

Ususjednoj Mađarskoj svjedočimo padu autokrata Orbana i to nam, ma što mislili, ipak potvrđuje Churchillove riječi: „Demokracija je najgori oblik vladavine, osim svih onih ostalih oblika koji su se s vremena na vrijeme isprobavali!“ Ili jednostavnije - unatoč manama, bolje rješenje od demokracije

dosad nije pronađeno. Izlaznost na izbore bila je negdje oko 80 posto što je presudilo Orbanovom padu. Posebno izlaznost mladih birača koji su, kako se čini, i odlučili ove izbore. Svi analitičari ipak se slažu kako je ekonomija, prije svega drugog, odlučila o Orbanovom padu. Kad je Mađarima postalo isplativije kupovati u preskupoj Hrvatskoj, onda je doista voda došla do grla. Korupcija i enormno bogaćenje Orbana i bliskih mu i vjernih ljudi, sve veća nezaposlenost, dok mladi i obrazovani, ako nisu bliski vlasti, nemaju šanse dobiti posao. Bog zna zašto mi to zvuči poznato?!

Parola ‘Mađarska prije svih’ i snažan nacionalni zov prestali su biti dovoljni za pobjedu. Posve zarobljeni mediji, kako se čini, prvi su na udaru novog premijera Magyara. S druge strane, po vrlo oštroj najavi, namjerava i maknuti Orbanovog predsjednika Ustavnog suda, ali ni Orbanovom predsjedniku države se ne piše dobro. Kako god, hoće li doista uspjeti očistiti institucije premrežene korumpiranim Orbanovim ljudima? Čeka ga veliki posao i držimo fige jer njegov uspjeh vratio bi nadu svim onima koji ne vjeruju kako su stvarne promjene moguće. E sad, kako se s tim Orbanovim porazom nose slični autokrati koji su ga obožavali, od Trumpa, Putina, preko susjednog Vučića, slovačkog Fitza, manje je važno, iako je prilično zabavno. Ima ih naravno i u nas. Ne malo. Od novog premijera puno se očekuje, prije svega, oslobađa-

Uvodnik

nje državnih institucija od potpune kontrole vlasti, do reforme pravosuđa i gospodarstva, uz ozbiljnu borbu protiv korupcije. Obećanja su općepoznata, pitanje je rezultata i stvarnog provođenja reformi. Sad je sve na Magyaru i njegovim ljudima! Doista ga čeka veliki posao i velika šansa u vraćanju vjerodostojnosti politici i političarima. Vidjet ćemo! Nešto od toga smo se i mi naslušali. I još slušamo. Ali, oni koji trebaju, ne čuju dobro!

Za to vrijeme naša ministrica zdravlja je, hvala Bogu, zdrava i ne treba bolničke usluge, ne treba biti upisana na liste čekanja, ali ne koristi ni Medikolove usluge. Zato vjeruje kako je sve u zdravstvu kako treba biti. Štoviše, tvrdi kako je sve pod kontrolom. Nemam pojma ima li to ikakve veze s onom narodnom ‘Sit, gladnom ne vjeruje ‘ i sukladno tome ‘Zdrav, bolesnom ne vjeruje’! Kako god, želimo joj i dalje dobro zdravlje. Ministar Šušnjar pak ne vjeruje državnom Zavodu za statistiku, koji govori o visokoj i sve višoj inflaciji u Hrvatskoj. Objasnio nam je kako statistika nije

pouzdana. Za razliku od Zavoda za statistiku, Šušnjar pouzdano zna kako je inflacija manja! Eto im! Usput nas je obavijestio kako su mu svi u obitelji liječnici, od supruge, brata, strica i šogorice! Valjda je htio reći kako ni njemu ne trebaju usluge Medikola. Dobrog zdravlja je i saborski Odbor za pravosuđe, koji nam je objavio kako se nisu stekli uvjeti za izbor predsjednice ili predsjednika Vrhovnog suda. Pa onda ništa od toga već više od godinu dana. Koga briga! Dok nema dogovora za izbor ustavnih sudaca, zašto bi se Odbor za pravosuđe bavio Vrhovnim sudom? Tako im je bar naređeno. I zašto bi se uopće zamarali takvim sitnicama? Pa da ispadne kako je Ustav RH nešto ozbiljno i važno što se mora poštivati. E baš nije, poručili su dečki iz Odbora za pravosuđe skupa sa svojim naredbodavcima. Ma tako je, dečki! Pythonovci bi u svim tim našim ‘genijalcima’ imali neiscrpan izvor ideja.

UGradu je sve u znaku posljednjih priprema za sezonu. Uređenje cesta i hortikulture, ali i oz-

biljni problemi s internetom. Stanovnici u Gružu i na Kantafigu mjesecima imaju-nemaju internet. Prekinuti kabel može biti problem koji potraje i dan, dva pa možda i tri dana. Ali mjesecima? Ođe u Gradu, ne u nekoj pustopoljini. Ma nemojte se nervati, zato su nam operateri koji nam dovode internet, tv i mobilnu telefoniju sve skuplji. Navodno to ima veze s visokom inflacijom koja nije toliko visoka, koliko oni znaju dići cijene. I što ćeš, moraš platiti jer ma koliko se reklamiraju s posebnim prilikama i jeftinijim ponudama, na kraju sve dođe, tu neđe. Žalite se Društvu za zaštitu potrošača. Istina oni nemaju baš nikakve zakonske ovlasti za bilo što učiniti. Možemo se žaliti, vikati, moliti, sasvim je svejedno. Kao da govorimo mađarski. Kad smo kod mađarskog jezika, sjetila sam se neponovljivog Jupe. Zajebant kakav je bio, jednom prilikom objasnio nam je kako Mađari namjerno govore tako čudno da ih nitko ne razumije. Ali kad dođu doma, onda govore normalno! Neponovljivi Jupa! Fali! Eto vas.

TKO OVO DOPUŠTA?

Investitor koji minira Orsan za izgradnju vile, u Zatonu već ima

nelegalnu

građevinu za koju mu je Inspekcija naredila rušenje!

Državni inspektorat Republike Hrvatske za Dubrovački dnevnik je potvrdio kako je istom investitoru u Zatonu utvrđena bespravna gradnja i naloženo rušenje, a za spornu gradnju u Solitudu najavljuje nadzor

Još od 2014. godine Dubrovački dnevnik u kontinuitetu piše o projektu gradnje luksuzne vile tik uz more na šetnici Orsana. Iako su se vlasnici zemljišta, pa shodno tome i projekta gradnje promijenili, slučaj i dalje izaziva jednak interes javnosti, a donosi i nove probleme.

Slučaj gradilišta u Bokeljskoj ulici u Solitudu iz tjedna u tjedan dobiva sve ozbiljnije konture. Dok nadležne službe tek trebaju utvrditi što se točno događa na toj lokaciji, iz Državnog inspektorata Republike Hrvatske za Dubrovački dnevnik je potvrđeno kako je isti investitor, društvo Anteris Dubrovnik d.o.o., na drugoj lokaciji, u Zatonu, već zatečen u bespravnoj gradnji, zbog čega mu je naređeno uklanjanje dijela objekta.

ISTI INVESTITOR VEĆ JE BESPRAVNO

GRADIO

Riječ je o parcelama u Malom Zatonu, tik uz more, gdje je građevinska inspekcija još u prosincu 2024. godine obavila nadzor. Kako navode iz Inspektorata, utvrđeno je da je investitor pristupio građenju dvojne stambene građevine bez ishođene građevinske dozvole.

“Obustavljeno je daljnje građenje zatvaranjem gradilišta postavljanjem službenog znaka ‘ZATVORENO GRADILIŠTE’ te je naređeno uklanjanje bespravno izgrađenih dijelova građevine. Inspekcijski postupak je u tijeku”, stoji u službenom odgovoru DIRH-a za Dubrovački dnevnik. Zanimljivo, u obilasku te građevine, nismo nigdje uočili oznaku o zatvorenom gradilištu, ali niti naznaku da se objekt priprema za rušenje.

Zaton - Investitoru je jednom već odbijen zahtjev za građevinskom dozvolom, u ožujku ga je podnio opet

Od Grada Dubrovnika smo zatražili informacije o građevinskim dozvolama na toj lokaciji u Zatonu. Iz gradske uprave su nam otkrili kako je investitor Anteris Dubrovnik d.o.o. u lipnju 2024. godine podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju niske dvojne stambene građevine-lamele A i bazena. Nakon provedenog postupka, 18. prosinca 2024. doneseno je rješenje o odbijanju tog zahtjeva. Isti investitor je u lipnju 2024. godine podnio za-

Dok Državni inspektorat najavljuje nadzor gradilišta u Solitudu, za Dubrovački dnevnik je potvrđeno kako je isti investitor, društvo Anteris Dubrovnik d.o.o., na drugoj lokaciji, u Zatonu, već zatečen u bespravnoj gradnji, zbog čega mu je naređeno uklanjanje dijela objekta.

Piše Petra Srebrović foto Petra Srebrović

Gradnja u SolituduGrad tvrdi da nije riječ o pomorskom dobru

htjev za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju niske dvojne stambene građevine-lamele B i bazena, a onda je u rujnu odustao od podnesenog zahtjeva.

Naknadno je u ožujku ove godine isti investitor ponovno podnio dva zahtjeva: jedan za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju niske dvojne stambene građevine-lamele A i drugi za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju niske dvojne stambene građevine-lamele B. Ta dva postup-

Od mora do granice ograđenog gradilišta nešto je više od 3 metra

ka su u tijeku.

NA PARCELAMA U SOLITUDU I ZATONU

ISTE ZABILJEŽBE

Zanimljivo je kako je na tim česticama zemlje, u zemljišnim knjigama evidentirana zabilježba pokretanja postupka za određivanje privremene mjere zabrane otuđenja ili opterećenja nekretnine. Postupak je pokrenulo društvo Solar Company d.o.o. iz Vrgorca, a ista zabilježba nalazi se i na parceli u Solitudu. U pravilu, ovakva zabilježba znači ka-

Anteris Dubrovnik d.o.o. je u ljeto 2024. godine podnio zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole za izgradnju zgrade i bazena u Zatonu, ali mu je zahtjev odbijen. U prosincu iste godine je gradilište posjetila inspekcija i naložila rušenje bespravne gradnje. U ožujku ove godine Anteris je podnio novi zahtjev za građevinskim dozvolama, a postupci još nisu završeni.

ko je jedna strana od suda zatražila da se zabrani primjerice prodaja nekretnine, darovanje, upis hipoteke ili drugih tereta, u suštini cilj je ‘zamrznuti vlasništvo’ i takvi se zahtjevi za privremenim mjerama pokreću kada postoje nesuglasice oko ulaganja u projekte.

Gradilište u Bokeljskoj ulici od početka izaziva niz pitanja, no posljednjih dana situacija je dodatno eskalirala. Nedavno je s gradilišta nestala tabla s propisanim podacima o investitoru, izvođaču i dozvolama, a pojavila se oznaka o zatvorenom gradilištu. Kako je kasnije utvrđeno, gradilište je kratko bilo zatvoreno upravo zbog izostanka table o radovima. Kada je ona vraćena, gradilište je opet otvoreno, a krenuli su radovi miniranja. Okolni stanari su se našli u šoku jer o radovima miniranja nisu dobili nikakvu prethodnu obavijest od investitora, iako je miniranje uredno prijavljeno policiji.

GRADNJA ZAHVAĆA POJAS POMORSKOG

DOBRA?

Ipak, najsporniji element cijelog slučaja pokazala se pozicija gradnje u Solitudu. Veliki interes javnosti pobudio se zbog sumnje kako se radovi izvode na udaljenosti manjoj od šest metara od mora. U kontekstu važećih zakonskih ograničenja na pomorskom dobru, gradnja u neposrednoj blizini obalne linije podliježe posebnim pravilima, a u ovom slučaju su građani izrazili sumnje kako se ta pravila nisu poštovala. Tako je Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine podnesen zahtjev za poništenje građevinske dozvole, tvrdeći kako je

izdana protivno zakonu jer zahvaća pomorsko dobro. U podnesku se poziva na Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, prema kojem kopneni dio pomorskog dobra obuhvaća najmanje šest metara od crte mora. U zahtjevu za poništenjem dozvola ističe se kako je na predmetnoj lokaciji udaljenost od mora do granice čestice znatno manja, zbog čega postoji sumnja da taj prostor ne može biti obuhvaćen građevinskom dozvolom. Zbog svega je predloženo da Ministarstvo poništi i osnovnu građevinsku dozvolu i njezinu kasniju izmjenu, ističući kako bi time prestala pravna osnova za daljnje radove.

GRAD: NE GRADI SE NA POMORSKOM DOBRU

Iz gradske uprave su dostavili kronologiju predmeta o gradnji poslovno-stambene zgrade u Bokeljskoj ulici, iz nadležnosti Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, od podnošenja zahtjeva za lokacijsku dozvolu iz lipnja 2011. godine pa do prijave početka građenja u studenom 2024. godine. Sukus njihovog očitovanja je da je projekt kroz godine prošao cijeli upravni postupak te da investitor trenutačno raspolaže važećom i pravomoćnom građevinskom dozvolom. Lokacijska dozvola izdana je 2015. godine, nakon što je prethodno odbijanje poništeno od strane ministarstva, a potom je i produljena te kasnije izmijenjena i dopunjena. Građevinska dozvola izdana je u rujnu 2024. godine i postala pravomoćna u listopadu iste godine, bez uloženih žalbi, dok je krajem listopada izmijenjena u dijelu koji se odnosi na investitora, odnosno prenesena na tvrtku ANTERIS Dubrovnik d.o.o.

Iz Grada dodatno naglašavaju kako je u postupku utvrđeno da se predmetna čestica ne nalazi na pomorskom dobru, već izvan zakonski definira-

Zanimljivo je i kako je na čestici zemlje na kojoj se izvode radovi, u zemljišnim knjigama evidentirana zabilježba pokretanja postupka za određivanje privremene mjere zabrane otuđenja ili opterećenja nekretnine.

Postupak je pokrenulo društvo Solar Company d.o.o. iz Vrgorca. Ista zabilježba nalazi se i na dvije parcele u Zatonu gdje je utvrđena nelegalna gradnja i naloženo rušenje objekta.

nog pojasa, pri čemu između građevne čestice i mora postoji šetnica u vlasništvu Grada Dubrovnika. Također ističu da su u postupku pribavljena sva potrebna očitovanja nadležnih tijela te da u fazi izdavanja građevinske dozvole nije bilo primjedbi na granicu pomorskog dobra.

INSPEKCIJA: NADZOR TEK SLIJEDI

Na izravan upit o stanju u Solitudu, iz Inspektorata odgovaraju kako će građevinska inspekcija “sukladno planu rada za naredno razdoblje obaviti inspekcijski nadzor” na toj čestici. Do tada, poručuju, ne mogu iznositi detalje niti komentirati stanje na terenu. Ipak ostaje pitanje zašto Inspekcija nije već reagirala, nego se nadzor tek planira. Posebno u situaciji kada postoji svježi primjer istog investitora kod kojeg su već utvrđene nezakonitosti na drugom projektu. Naime, slučaj u Zatonu dodatno pojačava težinu cijele priče jer tamo nije riječ o sumnjama ili prijavama građana, nego o utvrđenom činjeničnom stanju, gradnji bez građevinske dozvole. Inspekcija je reagirala, zatvorila gradilište i naložila uklanjanje bespravno izgrađenih objekata. No postupak je, kako navode, i dalje u tijeku. To znači da je ovaj investitor već ušao u ozbiljan sukob

sa zakonskim okvirom, i to na lokaciji koja je također u neposrednoj blizini mora. U tom kontekstu, slučaj Solituda ne može se promatrati izolirano, nego kao dio šire slike poslovanja i izvođenja projekata ovoga investitora.

KOLIKO PROSTORA TREBA BITI UNIŠTENO DA DUBROVNIK DOBIJE STALNE GRAĐEVINSKE INSPEKTORE?

Povezivanjem ova dva slučaja po tko zna koji put se nameće pitanje kad će Dubrovnik dobiti stalne građevinske inspektore. Nelegalna gradnja prestaje biti izolirani slučaj, a postaje obrazac ponašanja koji dovoljno dugo prolazi ispod radara, sve dok ne dođe do točke kada postaje ‘šaka u oko’ i javni problem. Kako je moguće da investitor na jednoj lokaciji gradi bez dozvole, a na drugoj istovremeno provodi radove koji izazivaju ozbiljne sumnje, i to bez trenutačne reakcije nadležnih? Moguće je, jer inspektora ima u Zagrebu, Splitu..., ali ne i u Dubrovniku. Tako ne postoji onaj tko bi u realnom vremenu kontrolirao što se događa u Dubrovniku, osobito kada je riječ o zahvatima uz samo more, prostoru koji ima posebnu zaštitu i značaj.

Na izravan upit o stanju u Solitudu, iz Inspektorata odgovaraju kako

će građevinska inspekcija “sukladno planu rada za naredno razdoblje obaviti inspekcijski nadzor” na toj čestici.

Mjesto koje Dubrovčani vole

Gradac ponovno oživljava: Prva velika obnova parka od 19. stoljeća donosi moderno lice uz stari duh

Generacijama Dubrovčana Park Gradac predstavlja mjesto odmora, šetnje i bijega od ljetne vreve. Park bi trebao biti saniran i uređen do početka ljeta, što će ujedno biti prva temeljita obnova od njegova otvaranja u 19. stoljeću

Park Gradac najljepši je i najveći gradski zeleni kutak s bogatom poviješću. Danas napokon prolazi kroz prvu sveobuhvatnu rekonstrukciju od svoga nastanka - projekt koji se realizira uz potporu fondova Europske unije i koji bi ovom prostoru trebao vratiti stari sjaj, ali i dati novo, suvremeno lice. Obnova parka ulazi u završnu fazu, a obrisi novog izgleda već se jasno naziru. Staze poprimaju konačne oblike, pažljivo se uređuju zelene površine, a među krošnjama nastaju novi sadržaji koji će Gradac učiniti još privlačnijim za sve generacije. Posebnu pozornost privlači veliko dječje igralište, uređuju se ambijentalne sobe za odmor, a park će dobiti i vidikovac u hladu. Uskoro stižu i nove klupe pa će šetači ponovno moći uživati u miru koji ovaj prostor nudi.

PARK KOJI IMA VELIKI POVIJESNI ZNAČAJ

Na obnovi parka radi ekipa građevinara iz tvrtke Texo Molior. Iako iza sebe već imaju niz različitih građevinskih projekata, ovo im je prvi put da rade na obnovi jednog parka i to ne bilo kojeg. Upravo zato, kažu, osjećaju posebnu čast, ali i odgovornost. Gradac je, ističu, prostor koji Dubrovčani doživljavaju gotovo osobno pa svaki detalj mora biti izveden pažljivo i s poštovanjem prema njegovoj povijesti.

Obnova nije samo građevinski zahvat. U projekt su uključeni i stručnjaci za hortikulturu i restauraciju kako bi se očuvala autentičnost parka, ali i unaprijedila njegova zelena

struktura. Postojeća stabla pažljivo su orezana, a dotrajala i oštećena uklonjena kako bi se napravio prostor za novu vegetaciju. U parku će biti posađeno oko 300 novih sadnica - od manjih biljaka, grmova, travnjaka do velikih stabala.

Ako sve bude teklo prema planu, Dubrovčani i posjetitelji grada već bi početkom ljeta mogli dobiti obnovljeni Gradac koji će biti moderan, uređen i bogat sadržajima, ali i dalje prepoznatljiv kao ona ista zelena oaza koja desetljećima čuva jedan od najljepših pogleda na more, zidine i Lovrijenac.

Magistar inženjer građevine Marin Jemo kazao nam je kako su tekli radovi u parku.

CRVENO-NARANČASTI TON I ZELENILO

„Imali smo dosta betonsko-armiranih radova koji su sada završeni. Ostala je još jedna pozicija, a to su ambijentalne sobe koje su topografski zahtjevne i od početka smo znali da će nam oduzeti dosta vremena. One su i ranije postojale u parku kao kaskade koje su bile jako zapuštene, praktički je tu bila šuma koju smo morali prekrčiti, a sada taj prostor ponovno dolazi do izražaja. Projektant je osmislio skaline kojima će ljudi dolaziti do tog dijela, tu će biti posađeno bilje i postavljena rasvjeta“, opisuje Jemo jedan od zanimljivijih dijelova parka koji će nakon revitalizacije doći do izražaja.

Posebno ističe kako je hidrantska mreža provedena kroz cijeli park što je važno za zaštitu

Piše Aida Čakić foto Aida Čakić

Obnova nije samo građevinski zahvat. U projekt su uključeni i stručnjaci za hortikulturu i restauraciju kako bi se očuvala autentičnost parka, ali i unaprijedila njegova zelena struktura. Postojeća stabla pažljivo su orezana, a dotrajala i oštećena uklonjena kako bi se napravio prostor za novu vegetaciju.

Restauratorski radovi na obnovi stubišta - za njih je zadužen tim vrhunskih stručnjaka za koji rade zahvate na kamenoj plastici parka

„Dominirat će zemljani tonovi pa će tako i rasvjetna tijela imati narančastu nijansu, kao i sva bravarska konstrukcija, dječje igralište i urbana oprema. Sve će to biti u lijepom skladu sa zelenilom kojim park obiluje“, kaže inženjer Marin Jemo.

od požara, a postavljena je i dodatna instalacija za navodnjavanje. Nakon završenih grubih, ali ključnih radova, trenutno su u tijeku pripreme staza, izdizanje rubnjaka i tamponiranje.

Sve će imati crvenkasto-narančasti ton zahvaljujući materijalu koji stiže iz Italije - Rosso Verona.

„Dominirat će zemljani tonovi pa će tako i rasvjetna tijela imati narančastu nijansu, kao i sva bravarska konstrukcija, dječje igralište i urbana oprema. Sve će to biti u lijepom skladu

Po uređenju parka vidljivi su detalji koji su ranije bili neugledni i zatrpani

sa zelenilom kojim park obiluje“, kaže inženjer Jemo dodavši kako je hortikultura iznimno važan segment projekta. Upravo zato su angažirani visokoprofesionalni stručnjaci s bogatim iskustvom i visokim referencama u državi.

IZAZOVNO GRADILIŠTE

Gradilište u parku Gradac, ističu izvođači, bilo je zahtjevno i zbog same konfiguracije terena. „Najizazovnije je bilo organizirati cijelo gradilište. Topografija parka značajno ograniča-

Luka Bete, Laura Žutac i Marin Jemo – Ekipa iz

Texo Moliora kojoj će park

Gradac uvijek ostati u posebnom sjećanju jer je riječ o prvom parku u njihovim karijerama

Za obnovu parka izrazito su važni i restauratorski radovi za koje je zadužen tim vrhunskih stručnjaka za konzervatorsko-restauratorske zahvate na kamenoj plastici parka Gradac. Riječ je uglavnom o arhitektonskim elementima poput stubišta, portala i stupova.

va radove pa smo morali formirati privremene staze, a ograničeni smo i vrstom strojeva koje možemo koristiti. Na pojedinim pozicijama bager je morao biti širok najviše 150 centimetara kako bi mogao proći, što automatski ograničava njegovu tonažu i snagu. Zbog toga se sav transport obavlja malim demperima. To su strojevi koje koristimo, ali kada treba prevesti veće količine materijala s tako malim kapacitetom, posao postaje znatno sporiji. Park je velik, a putevi su uski pa nije jednostavno dopremiti materijal, iskopati teren ili dovesti beton“, objašnjava Jemo.

Dodaje kako je u građevini kiša također vrlo bitan segment koji zahtijeva prilagodbu dinamike radova.

KVALITETNI RESTAURATORSKI RADOVI

Za obnovu parka izrazito su važni i restauratorski radovi za koje je zadužen tim vrhunskih stručnjaka za konzervatorsko-restauratorske zahvate na kamenoj plastici parka Gradac. Ri-

ječ je uglavnom o arhitektonskim elementima poput stubišta, portala i stupova. Upravo smo ih zatekli na obnovi stubišta gdje je provedeno temeljito čišćenje kako bi se uklonili slojevi biološkog obrasta, a potom fugiralo i rekonstruiralo ulazne skaline na kojima se nalaze brojna oštećenja. Otkrivaju kako u tom zahvatu koriste kvalitetne materijale kakvi su korišteni i pri obnovi Katedrale u Šibeniku. Za mladu ekipu iz Texo Moliora - Marina Jema, Luku Betu i Lauru Žutac, park Gradac uvijek će ostati u posebnom sjećanju jer je riječ o prvom parku u njihovim karijerama. Jemo i Bete u tvrtki su deset, odnosno šest godina te su radili na brojnim projektima poput škola, hotela, riva i cesta, dok je Žutac nedavno završila studij.

„Lijepo nam je raditi u prirodi, iako je pozicija dosta zahtjevna. Iskreno se nadamo da ćemo, na zadovoljstvo građana i svih budućih korisnika, isporučiti kvalitetan projekt“, zaključuje mlada ekipa iz Texo Moliora.

Franković održao sastanak s ugostiteljima uoči turističke sezone

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković održao je sastanak s predstavnicima ugostitelja na temu priprema za nadolazeću turističku sezonu. Sastanak je okupio brojne ugostitelje iz povijesne jezgre i kontaktne zone, kao i predstavnike strukovnih udruženja te pročelnike i voditelje nadležnih resornih odjela.

U uvodnom obraćanju gradonačelnik je uputio čestitke na uspješno realiziranoj prošlogodišnjoj sezoni, ističući kako predstojeće razdoblje nosi značajne izazove. Unatoč pozitivnim turističkim pokazateljima tijekom uskrsnih blagdana, naglasio je kako bi nadolazeća sezona mogla biti jedna od operativno i tržišno najzahtjevnijih do sada. Također, upozorio je kako postoji realna mogućnost nešto slabijih rezultata u odnosu na prošlu godinu, većim dijelom i zbog negativnih iskustava gostiju s neujednačenim omjerom cijene i kvalitete usluge u pojedinim segmentima ponude. U tom kontekstu istaknuo je važnost pružanja kvalitetnog omjera cijene i usluge, budući da gosti traže vrijednost za novac.

Govoreći o aktualnim trendovima u turizmu, gradonačelnik je upozorio na potrebu pravovremene prilagodbe tržišnim okolnostima uvjetovanima globalnim geopolitičkim kretanjima. Poseban naglasak stavljen je na aktivnosti usmjerene prema ponovnom jačanju dolazaka gostiju s ključnih emitivnih tržišta, osobito iz Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenog Kraljevstva. Dodatno je naglasio kako Grad Dubrovnik ove godine ima priliku ugostiti gotovo tri tisuće gospodarstvenika u okviru Inicijative triju mora, naglašavajući izniman strateški i gospodarski značaj za destinaciju.

U kontekstu upravljanja javnim prostorom i očuvanja kvalitete života lo -

kalnog stanovništva, istaknuto je kako će nadležna gradska tijela i ove godine provoditi sustavan i beskompromisan nadzor razine buke na javnim površinama, sukladno važećoj Odluci o ugostiteljskoj djelatnosti. Navedena odluka predviđa ovlasti komunalnog redarstva u provedbi mjera zaštite od buke na otvorenim prostorima ugostiteljskih objekata. Uz navedeno, provodit će se i pojačani nadzor korištenja javnih površina, s posebnim naglaskom na usklađenost s ugovornim obvezama zakupaca.

S obzirom na očekivano povećanje interesa građana i gostiju, Grad Dubrovnik donijet će posebnu odluku kojom će se ugostiteljskim objektima omogućiti produljeno radno vrijeme tijekom trajanja Svjetskog nogometnog prvenstva. Također, tijekom trajanja Dubrovačkih ljetnih igara ugostiteljskim objektima bit će omogućeno emitiranje glazbe na javnoj površini do 00:30 sati, sukladno posebnoj odluci Grada.

Tijekom sastanka ugostitelji su iznijeli niz konkretnih prijedloga vezanih

uz dinamiku i organizaciju građevinskih radova unutar povijesne jezgre ističući njihov utjecaj na redovno poslovanje ugostiteljskih objekata. Gradonačelnik je detaljnije predstavio tijek radova na Poljani Marina Držića, uz izražavanje razumijevanja i ispriku ugostiteljima čiji se objekti nalaze na predmetnoj lokaciji, a čiji će rad privremeno biti obustavljen do završetka arheoloških i građevinskih zahvata. Ujedno je najavio i radove na Poljani Ruđera Boškovića, koji će se provoditi radi unaprjeđenja javnog prostora uz nastojanje da se njihov utjecaj na poslovanje svede na najmanju moguću mjeru.

Ovom prigodom otvorena su i pitanja vezana uz pripremu nadolazeće zimske turističke sezone, uključujući organizaciju Dubrovačkog zimskog festivala čiji se programski i operativni okvir već sada počinje definirati. Ugostitelji su iznijeli prijedloge usmjerene prema jačanju partnerskog odnosa s Gradom, s ciljem zajedničkog unaprjeđenja ponude i postizanja kvalitetnih rezultata i u zimskom razdoblju.

Potpisani sporazum i ugovor o kupnji zemljišta, u Solitudu kreće izgradnja stanova

za obitelji zaštićenih najmoprimaca

Grad Dubrovnik, u suradnji s Vladom Republike Hrvatske i Agencijom za pravni promet i posredovanje nekretninama ( APN ), poduzeo je ključan korak prema rješavanju stambenog pitanja zaštićenih najmoprimaca potpisivanjem Sporazuma o komunalnoj infrastrukturi te Ugovora o kupoprodaji zemljišta i projektne dokumentacije za izgradnju stambenih zgrada na području Solituda.

Ovaj projekt dio je šireg nacionalnog okvira kojim se rješava pitanje 112 obitelji zaštićenih najmoprimaca u Dubrovniku, sukladno odlukama Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, uz istovremeno vraćanje imovine bivšim vlasnicima. Sporazum izgradnji komunalne infrastrukture za zgrade u Solitudu potpisali su potpredsjednik Vlade i ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić, gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković i Dragan Hristov, ravnatelj Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama, a njime se uređuje izgradnja i financiranje komunalne infrastrukture potrebne za realizaciju projekta stanogradnje u Solitudu.

APN će preuzeti zemljište i projekt te izgraditi najmanje 50, a najviše 80 stanova u tri zgrade namijenjenih zaštićenim najmoprimcima u sustavu prijelaznog zaštićenog najma. Prema najavama potpredsjednika Vlade i ministra Branka Bačića točan broj stanova utvrdit će se nakon što APN provede izmjene postojeće građevinske dozvole, a očekuje se da će se, sukladno stvarnim potrebama, izgraditi 60-tak stanova. „Nakon

30 godina preuzeli smo na sebe riješiti jedno otvoreno pitanje iz tranzicijskog razdoblja, a pronađeno rješenje predstavlja balans između prava vlasništva i prava na dom“, rekao je potpredsjednik vlade i ministar Bačić. „Ovim projektom ćemo riješiti dvije trećine zaštićenih najmoprimaca, a državne stanove na području Dubrovnika koji nisu useljivi ćemo obnoviti putem naše tvrtke Državne nekretnine čime ćemo zbrinuti ostatak zaštićenih najmoprimaca. Zahvaljujem gradonačelniku i Gradskom vijeću koje je preuzelo na sebe izgradnju komunalne infrastrukture, a koja je preduvjet za gradnju. Nadam se da ćemo ubrzo položiti kamen temeljac za tri zgrade“, zaključio je.

Grad Dubrovnik ima ključnu ulogu u osiguravanju potrebne komunalne i prometne infrastrukture, a u tu svrhu u gradskom proračunu osigurana su sredstva u iznosu od 50.000 eura za 2026. godinu, 500.000 eura za 2027. godinu te 2.500.000 eura za 2028. godinu, čime se osigurava fazna i pravovremena realizacija komunalne infrastrukture usklađena s dinamikom izgradnje stambenih objekata.

Ravnatelj APN -a Hristov i direktorica gradske tvrtke Vrtlar Alma Majstorović potpisali su ugovor o kupoprodaji zemljišta i projektne dokumentacije za izgradnju triju višestambenih zgrada u Solitudu ukupne vrijednosti 2.084.521,31 eura s PDV-om. Ukupna površina obuhvaćenih parcela iznosi 4.496 m², a projekt uključuje izgradnju zgrada s pripadajućim garažama i parkiralištima.  Gradonačelnik Mato Franković istaknuo je važnost ovog projekta za Dubrovnik. „Ovo je iznimno važan korak u rješavanju dugogodišnjeg i složenog pitanja zaštićenih najmoprimaca. Suradnjom s Vladom Republike Hrvatske i APN -om stvaramo konkretna rješenja koja će omogućiti sigurnije i kvalitetnije stanovanje za naše sugrađane, uz istovremeno poštivanje pravnih obveza države. Paralelno s ovim projektom, nastavljamo razvijati vlastite modele priuštivog stanovanja kako bismo mladima i obiteljima omogućili ostanak i život u našem gradu“, izjavio je.

Izvode se radovi

na izgradnji Park & Ride sustava

na Pobrežju

Grad Dubrovnik započeo je realizaciju jednog od najvažnijih infrastrukturnih projekata u području održive mobilnosti, sustava Park & Ride Dubrovnik, koji se gradi na području Pobrežja, a čijom će se realizacijom značajno rasteretiti promet u užem gradskom području. Izvođač radova, Texo Molior, uveden je u posao 17. ožujka 2026. godine, a rok izvođenja iznosi 16 mjeseci. Trenutno su u tijeku pripremni i zemljani radovi koji uključuju široki strojni iskop tla, a prije početka radova geodetski je iskolčen obuhvat i trasa budućeg parkirališta. Projekt Park & Ride Dubrovnik obuhvaća uređenje parkirališnog platoa s pripadajućim priključkom na bivšu županijsku cestu Ž6235. Sustav Park & Ride omogućit će posjetiteljima parkiranje izvan povijesne jezgre i nastavak putovanja javnim gradskim prijevozom, čime će se smanjiti prometne gužve i potaknuti korištenje održivih oblika prijevoza. Osigurat će se ukupno 572 parkirna mjesta, uključujući 530 mjesta za osobna vozila (od čega 28 za osobe s invaliditetom), 20 mjesta za autobuse, 16 mjesta za taksi vozila te dva terminala za autobuse s po tri parkirna mjesta za ukrcaj i iskrcaj putnika kao i pješačke i zelene površine. Projekt je usklađen s mrežom Natura 2000 te uključuje mjere zaštite okoliša i energetske učinkovitosti, poput korištenja solarne energije, LED rasvjete, sadnje autohtonih stabala i sustava za prikupljanje oborinskih voda. Predviđena je i infrastruktura za odvojeno prikupljanje otpada. Zbog specifične topografije terena, parkiralište će se graditi kaskadno, uz primjenu armiranobetonskih potpornih i upornih zidova, čime se osigurava optimalno korištenje prostora uz minimalan utjecaj na okoliš.

RADNI POSJET

Bačić i Pezo obišli radove na zgradi policije i bolnice

Potpredsjednik Vlade i ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić prošlog tjedna je boravio u gradu Dubrovniku. U okviru radnog posjeta, ministar Bačić, zajedno sa županom Blažom Pezom obišao je i dva gradilišta energetske obnove u Dubrovniku. Najprije su posjetili zgradu Policijske uprave u Ulici dr. Ante Starčevića, čija je energetska obnova vrijedna 2,3 milijuna eura. Obnova obuhvaća 3.834 četvorna metra, a očekivane uštede nakon završetka dubinske energetske obnove iznose 83,31 % za godišnje potrebne toplinske energije za grijanje i 66,71 % godišnje primarne energije. Zatim su obišli gradilište energetske obnove zgrade Opće bolnice Dubrovnik. Projekt je vrijedan 20,2 milijuna eura, a obnavljaju se 19.322 četvorna metra bolnice.

„Riječ je o obnovi i adaptaciji objekata A i B, a pripremljen je projekt i za cijelu bolnicu. Radovi napreduju ubrzano, unatoč početnom zastoju, i očekujemo završetak u predviđenim rokovima. Planirano je i proširenje pedijatrije te dodatna ulaganja u više katove bol -

nice, a s vremenom i preostalog dijela“, izjavio je ravnatelj bolnice Marijo Bekić. Predviđene uštede nakon dubinske energetske obnove iznose 62,74 % za godišnje potrebne toplinske energije za grijanje i 88,55 % godišnje primarne energije. Ministar Bačić naglasio je da će uštede „značajno pripomoći financijskom poslovanju bolnice“ i podsjetio da je trenutačno aktivan javni Poziv za energetsku obnovu zgrada javnog sektora vrijedan 106 milijuna eura te je pozvao se zainteresirane dionike da se prijave na poziv.

Župan Pezo izrazio je zadovoljstvo realizacijom projekta energetske obnove bolnice.

„Županija je na početku projekta financirala projektnu dokumentaciju i pripremila projekt za natječaj te se naša suradnja s bolnicom nastavlja. Sufinancirat ćemo određene projekte i zahvate te nabavu opreme koliko budemo mogli“, rekao je župan.

U sklopu obilaska obnove OB Dubrovnik, ministar Bačić održao je sastanak s ravnateljem bolnice Marijom Bekićem, kojem je nazočio i župan Blaž Pezo sa suradnicima.

ŽUPA DUBROVAČKA

Državna tajnica uručila ugovor vrijedan 2,1 milijun eura

za SRC Čibača

Državna tajnica u Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Zrinka Raguž uručila je načelniku Općine Župa dubrovačka Marku Miloslaviću ugovor o sufinanciranju projekta „Rekonstrukcija i nadogradnja sportskog objekta SRC Čibača“. Projekt je prijavljen u okviru Integriranog teritorijalnog programa 2021.–2027., kroz postupak izravne dodjele sredstava putem ITU mehanizma.

Ugovor su potpisali zamjenik gradonačelnika Dubrovnika Velibor Puzović, u funkciji čelnika Posredničkog tijela za odabir operacija ( PTOO) Dubrovnik, te načelnik Marko Miloslavić. Potpisom ugovora Općini Župa dubrovačka odobrena su bespovratna sredstva u iznosu od 2.119.047,42 eura.

Cilj projekta je unaprijediti kvalitetu života stanovnika Općine Župa dubrovačka i šireg urbanog područja Dubrovnika kroz modernizaciju i proširenje sportsko-rekreativne infrastrukture. Realizacijom projekta osigurat će se veća dostupnost kvalitetnih sportskih i rekreativnih sadržaja za sve građane.

KONAVLE

Lasić na Kongresu lokalnih i regionalnih

vlasti Vijeća Europe u Strasbourgu

Načelnik Općine Konavle Božo Lasić sudjelovao je na Kongresu lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Europe u Strasbourgu, gdje predstavlja zajednicu općina Republike Hrvatske.

Sudjelovanje na ovom važnom međunarodnom skupu bila je prilika za razmjenu iskustava s kolegama iz cijele Europe, kao i za promicanje vrijednosti lokalne samouprave koja je temelj demokratskog društva i najbliža potrebama građana.

U razgovorima s predstavnicima lokalnih i regionalnih vlasti iz različitih europskih zemalja razmatraju se izazovi s kojima se susreću općine i gradovi te se traže učinkovita rješenja za njihovo prevladavanje.

CRNA KRONIKA

U raciji na Vojnoviću obuhvaćeno 170 ljudi, utvrđeno 30 prekršaja, jedan

objekt zapečaćen

Tijekom proteklog vikenda policija i carinski službenici proveli su opsežnu raciju u više ugostiteljskih objekata u Ulici Iva Vojnovića u Dubrovniku, a prvi je o akciji izvijestio portal Dubrovački dnevnik. Prema informacijama s terena, policijski službenici ušli su u nekoliko kafića te su gosti zamoljeni da napuste objekte, nakon čega je uslijedila legitimacija većeg broja osoba. U akciji su, uz policiju, sudjelovali i djelatnici Carinske uprave.

Nadzor je proveden u tri lokala, a tijekom racije je zatečeno je oko 170 osoba. Utvrđeno je ukupno 30 različitih protupravnih ponašanja. Policija je, među ostalim, evidentirala tri osobe s kokainom, šest osoba koje su radile bez ugovora o radu te 18 maloljetnika koji su konzumirali alkohol. Jedna osoba je i uhićena zbog narušavanja javnog reda i mira.

Uz to su u sva tri objekta utvrđene nepravilnosti vezane uz Zakon o fiskalizaciji, zbog čega će protiv odgovornih biti poduzete daljnje mjere. Nakon provedene akcije reagirala je i Carinska uprava koja je, zbog utvrđenih nepravilnosti, zapečatila caffe bar Time.

U MORH-U ZADOVOLJNI

Ogroman interes mladih za vojsku, ima ih i iz županije:

‘To im koristi kao bijeg od društvenih mreža’

Povratak vojnog roka izazvao je podijeljene reakcije u javnosti. Neki su to pozdravili, drugi smatrali bespotrebnim, a treći jednostavno – bili nezainteresirani. No čini se da Ministarstvo obrane Republike Hrvatske ipak uspijeva doprijeti do svima najzanimljivije skupine – mladih, jer interes za vojsku sve više raste u cijeloj Hrvatskoj, pa tako i u Dubrovačko-neretvanskoj županiji

Na nedavno održanom Dubrovnik EXPO-u, događaju usmjerenom na mlade u regiji koji promovira obrazovanje, sudjelovao je i MORH u društvu Hrvatske vojske.

Na izložbenom prostoru Ministarstva obrane, zainteresirani posjetitelji imali su mogućnost razgovarati s djelatnicima Središnjice za upravljanje osobljem, pripadnicima Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i Satnije mornaričko desantnog pješaštva Hrvatske ratne mornarice, a od kadeta, djelatnika Hrvatskog vojnog učilišta „Dr. Franjo Tuđman“ i predstavnika Sveučilišta obrane i sigurnosti “Dr. Franjo Tuđman”, mogli su iz prve ruke doznati kako je studirati na vojno-studijskim programima. Interes je bio toliki da su se rado time pohvalili na stranicama MORH-a. Kako su naveli, mnogobrojni učenici srednjih škola zainteresirani su za vojno-studijske programe Vojno inženjerstvo, Vojno vođenje i upravljanje, Aeronautika (smjer vojni pilot i vojna kontrola zračnog prometa) i Vojno pomorstvo, mogućnosti stipendiranja te ostale prednosti vojnog poziva i mogućnosti osobnog razvoja unutar Oružanih snaga Republike Hrvatske. Podijelili su čak i izjavu jedne od maturantica, među nekoliko tisuća onih koji su posjetili Dubrovnik EXPO.

“Najviše sam se zainteresirala za Hrvatsku vojsku prošle godine kada sam gledala Mimohod te sam nakon toga počela istraživati mogućnosti studiranja. Zanimljivo mi je što je studij jako dinamičan i kasnije je osiguran posao. Privlači me takav način života i disciplina te smatram da je to pravi po-

ziv za mene”, kazala je Andrea koja planira upisati studij Vojno vođenje i upravljanje.

ROČNICI I IZ DUBROVAČKO-NERETVANSKE

ŽUPANIJE

S obzirom na to da su mladi očito pokazali veliki interes na samom Dubrovnik EXPO-u, zanimalo nas je kakav je zapravo odaziv mladih za temeljno vojno osposobljavanje i vojni poziv, ali i koliko ih je na vojnom roku iz Dubrovačko-neretvanske županije, a iz MORH-a kažu da je odaziv – izvrstan. „Tako se na razini cijele Republike Hrvatske od 800 ročnika i ročnica, čak 446 dragovoljaca prijavilo na temeljno vojno osposobljavanje što čini 55,75 posto ukupnog broja, a 354 su novaci rođeni 2007. godine koji podliježu obvezi služenja vojnog osposobljavanja“, stoji u odgovoru MORH-a. Prema njihovim podacima, s područja Dubrovač-

Veliki interes za vojni poziv pokazali su mladi na nedavno održanom Dubrovnik EXPO-u kojeg su MORH i Hrvatska vojska bili dio

Piše Ivana Smilović Barkiđija foto Hrvoje Jelavić/PIXSELL

„Mislim da su i mladi shvatili da vojska nije nešto negativno već pruža priliku i mogućnost za jedan proces sazrijevanja, koji se na neki način prolongirao kod mladih generacija“, objašnjava klinička psihologinja Vesna Raguž Staničić

ko-neretvanske županije na temeljno vojno osposobljavanje upućena su 44 ročnika, od kojih dvije žene.

„Najviše ročnika je iz Metkovića, njih 13, pet ročnika je iz Dubrovnika, a ostali dolaze iz drugih manjih općina s područja Dubrovačko-neretvanske županije. Ročnici s područja Dubrovačko-neretvanske županije nalaze se na temeljnom vojnom osposobljavanju u vojarni ‘General-bojnik Andrija Matijaš Pauk’ u Kninu“, dodatno su pojasnili. Veći interes, barem kod dijela mladih, MORH je postigao kreiranjem atraktivnih sadržaja na društvenim mrežama, redovitim informiranjem javnosti, sudjelovanjem na brojnim događanjima na sveučilištima, ali i, kako sami kažu, kontinuiranim ulaganjem u podizanje standarda i uvjeta života i rada pripadnika Oružanih snaga.

ŠTO TRAŽE MLADI?

Ipak, postoje i drugi motivi, koje smo ‘zagrebali’ s kliničkom psihologinjom Vesnom Raguž Staničić. Zanimalo nas je traže li mladi u okvirima vojske sigurnost u poprilično nesigurnim vremenima. „Vjerujem da da. Ono što se može primijetiti kod mladih ljudi jest da se događaju zaokreti u vrlo često neočekivanim smjerovima. Mislim da je i ovaj interes mladih za vojsku pokazao upravo to. Možemo se kratko posjetiti na ’91. godinu kada se dogodio napad na Hrvatsku. Svi se sjećamo koliko se mladih ljudi, pogotovo onih koji su dotad djelovali dosta povučeno, možda čak i ne pokazivali interes za ovakav angažman, uputilo na prvu crtu obrane. Ne u redovnu vojsku, već u pravi rat. Ovo što se događa čak i nije neočekivano“, kaže Raguž Staničić. Objašnjava da je u jednom razdoblju nakon Do-

movinskog rata značajan broj mladih birao civilno služenje, a sada se događa obrnuti trend, kada ih se znatno manji broj prijavljuje za takav vid službe. Jedan od razloga je trenutna situacija u svijetu, koja budi osjećaj nesigurnosti.

„To je poriv za uzeti život i situaciju u svoje ruke, a ne prepustiti ga spletu okolnosti i nekome drugome. Mislim da dosta motivacije dolazi od aktualnih događanja u svijetu. S druge strane, mislim da su i mladi shvatili da vojska nije nešto negativno već pruža priliku i mogućnost za jedan proces sazrijevanja, koji se na neki način prolongirao kod mladih generacija. Zbog pošasti kojoj svjedočimo, a to je pojava silnih društvenih mreža, svega što se događa, a čega su žrtve najčešće mladi i oni su negdje svjesni su da to nije dobro. Ovo, nasuprot tome, je prilika da bolje emocionalno sazriju, da se bolje organiziraju i ‘zgrabe’ priliku za doživljaj drugih životnih vrijednosti, koje su po prioritetima ipak ispred onoga čemu su dosad bili izloženi, a to su društvene mreže i generalno Internet, umjetna inteligencija i sve ono što nas danas ‘bombardira’“, objašnjava Raguž Staničić.

Na neki način je vojska, dakle, odgovor mladih na promjene u društvu i neprestani rast društvenih mreža.

„Mislim da naši mladi, koliko god bili s jedne strane podložni ovisničkom odnosu o svemu tome, s druge strane su svjesni da to nije dobro. Prepoznali su priliku za ulazak u svijet zrelijeg odnosa prema svemu - prema životu, drugim vrijednostima. Utjecaja je više, tako da ne možemo razlog i motiv pripisati samo jednom faktoru, a to su ratna zbivanja u svijetu. Mislim da je uzrok ipak nešto složeniji“, zaključila je Raguž Staničić.

ZORAN FILIPOVIĆ ZORO – LEGENDARNI FOTOGRAF SVJETSKOG GLASA

Njegove fotografije ratnog

Dubrovnika su obišle svijet, glava mu je bila ucijenjena, a izbjegao je i atentat

Po njegovom životu mogao bi se snimiti film. Od izbjegavanja atentata, preko uhićenja i optužbi za špijunažu, pa do bolnih, ali ipak prekrasnih ratnih fotografija i iz Dubrovnika koje su obišle svijet, koje su objavljivali svjetski poznati časopisi, a zbog kojih je presedan napravio i Vogue, legendarni fotograf i pisac Zoran Filipović govori o svom životnom i profesionalnom putu. Zbog vlastite sigurnosti je stvarao pod pseudonimom ‘Zoro’, stekao svjetski glas, a u tom svijetu bio je i prozor istine – njegove fotografije u teškom ratnom vremenu su svjedočile ono na što je svjetska scena tako često zatvarala oči

U Dubrovniku ste nedavno otvorili jednu zanimljivu, ali i potresnu izložbu, ‘1991. The Beginning’. Riječ je o ratnim fotografijama.

Izložba je još od 1. travnja otvorena za javnost i to će biti sve do kraja listopada. Kad sam došao u Dubrovnik, moja prva stanica je bila War Photo Limited čiji je osnivač Wade Goddard koji je izvanredno vodi već godinama. Galerija je bila puna ljudi, a sutradan smo upriličili i formalno otvorenje. Gradonačelnik je rekao da će doći, pripremio sam i jednu knjigu za njega, no bio je spriječen. Šteta što nije došao! Wade je odradio izvanredan posao. Iznenadio sam se kako su se moje fotografije uklopile u taj predivni prostor, sa srcem i dušom. Iako je riječ o muzeju ratnih fotografija, na neki način je i topao, i te drvene grede i ugodan ambijent tako prave određeni balans tim ratnim prizorima na fotografijama. Pozvao bih ovim putem ravnatelje škola da slobodno dovedu učenike kako bi vidjeli ovu izložbu. Tamo nisu izložene brutalne fotografije koje bi ih mogle uznemiriti. One su neka vrsta nježnog prikaza strašnih okolnosti. Djeca moraju znati kako ova sloboda nije pala s neba, moraju znati kako su ljudi za nju gubili živote, zdravlje, domove, članove obitelji, prijatelje, mladost.

Dio tih fotografija prikazuje ratno stradanje Dubrovnika. Nezahvalno je to pitati autora, ali koja vam je najviše prirasla srcu?

Ima jedna dosta topla fotografija - fićo na Stradunu. A iza se vidi Onofrijeva fontana i na njoj vreće cimenta.

A ima i jedna koja je postala viralna. Riječ je o fotografiji branitelja na Srđu.

Da, ona je pretočena i u mural na lapadskom stadionu. U prvom planu su naši branitelji, a iza se vidi grad. Jako je opasno bilo fotografirati taj prizor, danas možda ne bih imao toliko hrabrosti.

Kako je fotografija nastala i zašto je bilo opasno?

Imao sam na umu kako je Dubrovnik brend i kako ima veliku promidžbenu snagu. Jednom fotografijom je trebalo prikazati tu svjetsku ljepotu koja je i tada bila zaštićena UNESCO-om, i da je ta ljepota ugrožena. Pozvao sam branitelje na Srđ, no znao sam da, ako bih ih fotografirao s njihove razine, iznad bi se vidjelo nebo ili neki nedefinirani prostor. A morao se vidjeti Grad! I našao sam rješenje. Naime, tu su bila tri jarbola za zastave. Uspeo sam se uz jedan taj jarbol, na visinu od 10-ak metara. A neprijatelj je bio par stotina metara dalje. Morali su me vidjeti! Bio sam gore desetak minuta, mijenjao sam objektive, fotografirao, to je trajalo. Zašto me nisu ubili, to meni ni dan, danas nije jasno. Mora da im je bilo smiješno, da su pomisliti – što ona budala radi na jarbolu, mora da je neki luđak. U međuvremenu sam se spustio dolje.

A nastala je legendarna fotografija. Da, postala je jako viralna, svjetski poznata i ‘odradila’ je taj posao koji sam htio da ona odradi, zbog koje sam se izložio opasnosti. I tada sam bio svjestan kako se izlažem opasnosti. No, znao sam da je

Piše Ivona Butjer Mratinović

foto PRIVATNA ARHIVA

ZORANA FILIPOVIĆA, AHMET KALAJDŽIĆ

„Kad je krenuo rat, išao sam se unovačiti kao vojnik. Razgovarao sam s tadašnjim ministrom Špegeljem i kazao mu da se stavljam na raspolaganje. On me otjerao, rekao je – trebao bih još dvojicu staviti da te čuvaju, da mi ne pogineš prvi dan, idi i radi ono što najbolje znaš, fotografiraj i distribuiraj fotografije po svijetu, tako ćeš nam najviše pomoći. I on mi je otvorio oči! Vojnik je imao pušku, a ja sam fotoaparat koristio kao oružje istine“

to važno za nas. Ta je fotografija izlazila u svim poznatim svjetskim medijima.

U izjavi s otvorenja izložbe kazali ste kako ste išli tamo gdje je bila smrt. Tamo ste ponekad išli i posve sami.

Možda će zvučati pretenciozno, ali vjernik sam, duboko u sebi sam osjećao da radim pravu stvar. Kad je krenuo rat, išao sam se unovačiti kao vojnik. Razgovarao sam s tadašnjim ministrom Špegeljem i kazao mu da se stavljam na raspolaganje. On me otjerao, rekao je – trebao bih još dvojicu staviti da te čuvaju, da mi ne pogineš prvi dan, idi i radi ono što najbolje znaš, fotografiraj i distribuiraj fotografije po svijetu, tako ćeš nam najviše pomoći. I on mi je otvorio oči! Vojnik je imao pušku, a ja sam fotoaparat koristio kao oružje istine.

Bili ste u Dubrovniku u najtežim momentima, a to su upravo ona prva tri mjeseca, kad su krenuli napadi. Koji pamtite kao najteži?

Bila su ta konstantna granatiranja, znamo kako je 6. prosinca bilo prilično gadno, ali bilo je gadno i prije toga. Svi smo vezani za ovaj grad, bilo je teško gledati kad se i najmanji kamen otkine zbog granate, kad se tom kamenu nanese šteta. Nitko vam neće kazati, ali dubrovačke zidine su odradile svoj posao. One su fortifikacijski objekt čiji je cilj bio zaštititi stanovnike od neprijatelja. Bilo je teških trenutaka, ali meni su najteže padale te njihove pjesme koje su puštali sa zvučnika. Puštali su te četničke pjesme, sjećam se da su stavili i neku veliku zastavu, mogla se vidjeti i iz Grada. Mrzio sam taj prizor, zubima sam htio iskidati tu zastavu, samo da je više ne gledamo.

Užasan revolt mi je to izazvalo jer je bilo psihološko maltretiranje. Iz nekog razloga, teže mi je to bilo slušati nego granate jer oružje ćeš čuti u ratu. Ali te pjesme... To mi je bilo toliko gadljivo i primitivno. Mi se nismo borili protiv Srba nego protiv četnika.

Uostalom, spominje se i kako je oko 12 tisuća Srba branilo Hrvatsku, a to nije zanemariva brojka. Za srpsku televiziju sam davao intervju, sjedali smo dva sata i kazao sam kako se zalažem za to da se digne spomenik hrvatskim borcima, dragovoljcima Domovinskog rata srpske nacionalnosti koji su branili Hrvatsku i položili svoje živote. To je inicijativa od koje ne odustajem, a o njoj sam razgovarao i u Ministarstvu i s ministrom Medvedom. Kazao sam to i na srpskoj televiziji, a onda mikrofon više nije radio. Samo su me zvali da nisu snimili ništa, nismo ponavljali. Možda je zaista bilo tako, no možda i nije, skeptičan sam. Možda su jednostavno očekivali neke moje riječi mržnje. No, od mene ih nećete čuti. Mi ne mrzimo. Mi možemo jedino žaliti jedan dio ljudi koji je potpao pod tu propagandu o nekakvim ustašama, koljačima i sl. Oni svo vrijeme oživljavaju tu neku ideju ‘srpskog sveta’, ali to je žalosno. No, treba znati što se dogodilo. Ponekad cinično znam kazati kako se duboko ispričavam za svaku hrvatsku granatu koja je pala na Beograd, Novi Sad, Šabac ili Kragujevac, ali da tražim i od njih da se ispričaju za svaku koja je pala na Vukovar, Dubrovnik, Osijek, Zadar...

Vratimo se još malo na Dubrovnik. 24. i 25. listopada 1991. godine su zapamćeni kao posebno teški datumi, pala je Župa, agresor je praktički

„Puno puta sam izbjegao atentate. Jednom sam išao iz Pariza automobilom, na autoputu prema Strasbourgu neki crni Mercedes sa zatamnjenim staklima me krenuo pretjecati. Kad je bio pored mog vozila, spustila su se stakla na suvozačevom mjestu i pojavila se ruka s pištoljem“

bio pred vratima Grada. Vi ste tada napravili jednu fotografiju beba u Općoj bolnici Dubrovnik. U ratu je smrt uvjetno rečeno normalna pojava, u ratu se gine. A ja sam fotografirao tri bebe u inkubatoru. Time sam htio pokazati kako nije samo smrt ono što se događa, nego kako se stvara i novi život. Kako se i život obnavlja. Dok su neki ginuli, neki novi ljudi su dolazili na svijet. Određene životinjske vrste pojačavaju svoj natalitet u trenucima kad su ugrožene. Negdje sam pročitao i kako je bio pojačan natalitet tijekom ratnih godina. Možda je sve to povezano.

Kazali ste kako ste fotografirali ratna događanja i prizore kako bi zapravo bili svjedočanstvo i kako bi svijet vidio što se ovdje događa. Objavili su ih najpoznatiji svjetski mediji, no zanimljivo je kako ih je objavio i Vogue. To nije baš tipično. To je prvi put da je Vogue kao modni časopis objavio takve fotografije. Tada sam surađivao s Magnum Photosom, a kad bih skupio određenu količinu materijala, nosio bih ga dalje za Pariz ili London, a fotografije bi se dalje distribuirale po svijetu. Tako sam se našao na jednoj novinarskoj zabavi u Londonu, prišao mi je jedan pristojni gospodin i predstavio se kao glavni urednik Gentlemen’s Quarterlyja. To je ‘muški’ Vogue, imaju istu izdavačku kuću. Dok smo se rukovali i upoznavali, tutnuo mi je papirić u ruku i na uho rekao kako želi kupiti moje fotografije i da ga nazovem. Ostavio mi je svoje brojeve telefona. Ujutro sam ga nazvao, našli smo se na ručku i tako je krenula suradnja. Fotografije koje sam radio nisu bile brutalne. Moji kolege ratni fotoreporteri naprave tu grešku pa rade ‘flash and blood’ fotografije. To nitko ne želi gledati. Moje su fotografije visokoestetizirana smrt, one su demonski lijepe. Zato su vjerojatno i bile tako dobro prihvaćene.

Prije rata nikada nisam bio u Vukovaru. Sjećam se kako je izlazio jedan časopis koji se zvao Izvor koji je izdavao Vjesnik i u jednom broju je izašao tekst u kojem je Vukovar opisan kao najidealniji grad tadašnje Jugoslavije. Spomenut je kao najprosperitetniji grad tadašnje zemlje. Ali to nije bilo dovoljno da ga u tim mirnodopskim vremenima posjetim. No, kad je došao rat i kad se taj mali grad ispriječio toj snažnoj vojnoj sili, svatko kome je Hrvatska bila pri srcu, htio je biti uz njega. Pa tako i ja. To što je bilo opasno biti u Vukovaru nije bio dovoljan razlog da me od njega otjera. Mene je uvijek fascinirao taj Vukovar koji je pokazao zube. Mi smo imali glupog neprijatelja koji je realno mogao zaokružiti Vukovar i onda pokoriti sve do Zagreba, ali oni su htjeli zauzeti Vukovar. I tu se pojavio inat hrvatskog čovjeka. Jer Vukovar nisu branili nikakvi profesionalci ni vojnici nego ‘obični ljudi’ koji su do jučer radili u Borovu ili Vuteksu, koji su bili trgovci, konobari, direktori firmi, ali ne profesionalni vojnici. No, kad si suočen sa smrću, onda jako brzo učiš jer se greške plaćaju životom.

Koji vam se momenat ili detalj iz Vukovara posebno urezao u sjećanje?

Fotografija beba u dubrovačkom rodilištu

Vaše fotografije su svjedok stradanja Dubrovnika, ali bili ste i u drugim mjestima i gradovima, pa i u Vukovaru koji je postao simbol hrvatskog ratnog stradanja.

Spavao sam na prvom katu vukovarske bolnice koja kao da je za agresora imala nekakvu oznaku koja govori – tucite me. A znamo da se u ratu bolnice ne bi smjele gađati. U podrumima su bili ranjenici i osoblje, kazao sam kako neću zauzimati mjesto njima pa sam spavao u hodniku. Odabrao sam tada biti u Vukovaru jer je tako bilo pravedno, bio sam tu kratko krajem rujna. Upoznao sam bolničara Marka Mandića, bio je jedan od prvih ljudi na koje sam naletio kad sam došao u Vukovar. Kad su me ugledali, bilo je kao da su ugledali Marsijanca, nije im bilo jasno tko sam ni odakle sam došao. Rekao sam kako sam došao kroz kukuruze. (smijeh) Marko je kazao da je to znak i da ću spasiti njegovu djecu. Kazao sam da sam došao tu ostati. No, kao sjenka se zalijepio za mene – govorio mi je da mu spasim djecu i da ih izvedem iz Vukovara. To sam i napravio. Djeca su imala 8 i 10 godina. Kad smo krenuli u izlazak, Marko mi je davao pištolj i rekao je – ako upadnete u zasjedu, prvo mi ubij djecu, a onda i sebe. To su strašne stvari. Rekao sam mu da vjerujem da ćemo se spasiti, a da oružje neću uzimati u ruke. Jer ako ga uzmem, ja ću postati zločinac i nikad ga više neću ispustiti. Izašli smo kroz kukuruze i sve je prošlo dobro.

Stvarali ste pod pseudonimom. Zašto je to bilo važno?

Htio sam sakriti svoj stvarni identitet jer je ono što sam radio bilo opasno. Nisam sebi htio crtati metu na čelu. Odabrao sam pseudonim ‘Zoro’ jer je to bio strip junak, borac za pravdu, a sliči i mom stvarnom imenu. U Magnumu sam radio isključivo pod tim pseudonimom. ‘Zoro’ je postao trade mark za ratnu fotografiju, a Zoran Filipović ne postoji u tom svijetu.

Bili ste u opasnosti, nailazili ste na situacije u kojima ste lako mogli biti ubijeni. Puno puta sam izbjegao atentate. Jednom sam išao iz Pariza automobilom, na autoputu prema Strasbourgu neki crni Mercedes sa zatamnjenim staklima me krenuo pretjecati. Kad je bio pored mog vozila, spustila su se stakla na suvozačevom mjestu i po-

ko nije kupio te karte. To mi je bila zadnja nada; prišao sam mu i pitao ga pošto karta, na što je on rekao – evo ti cijeli bunt karata, nisam prodao nijednu. Uzeo sam kartu, kao zastavu je podigao u zrak i prošao pored policije, kontrole, svega, ravno na stage. Ostalo je povijest.

Baš filmska situacija! I te su fotografije s Live Aida ušle u legendu.

„Bilo je šest službenih fotografa i ja jedini manijak koji nije bio vezan ugovorom. Svijet je poludio za tim mojim fotografijama.

Organizatori Live

Aida su znali moje ime jer sam stalno kružio tamo, bio po tim uredima, pa su mi dolazile ponude kad sam se vratio u Zagreb. Tražili su moje fotografije.

Uglavnom, preko noći sam postao medijska zvijezda“

javila se ruka s pištoljem. Zakočio sam, a on je projurio naprijed. Do granice u Strasbourgu smo vozili gas-kočnica-gas-kočnica, znao sam da tu nema nikoga pa sam projurio. A oni to nisu znali pa su se okrenuli i pobjegli. Također, nakon ‘Oluje’ me nazvao netko iz Hrvatske vojske kako bi mi rekao da su pronašli vojni arhiv u Korenici, a tu je bio i dokument na kojem je stajalo da mi je glava ucijenjena - 100 tisuća maraka za mene živog i 50 tisuća za mrtvog. Da sam znao da me se tražilo za tako veliki iznos, bio bih se sam predao da zaradim taj novac. (smijeh)

Kako ste uopće doživjeli taj profesionalni uzlet?

Fotografiju sam volio oduvijek, još otkako sam bio dječak. Završio sam arhitekturu, ali to je bilo suviše statično za moje ‘divlje, cigansko srce’, kako volim u šali kazati. To kako sam doživio profesionalni uzlet, vjerojatno je za rubriku ‘vjerovali ili ne’. Vjerojatno znate za legendarni Live Aid koncert u Londonu koji je održan 1985. godine. Bio sam potpuno anoniman, praktički nisam postojao kao fotograf, radio sam samo amaterski. Ali htio sam fotografirati taj događaj. Došao sam u London 10-ak dana prije koncerta jer sam znao da će se karte rasprodati. Dobio sam akreditaciju tadašnjeg Omladinskog radija, kasnije Radio 101. Pošao sam izravno u ured Live Aida kod dva glavna menadžera koji su bili organizatori događaja i rekao im kako želim fotografirati koncert, no oni su kazali da je to humanitarni događaj i kako su svi morali kupiti karte, kako je kupio i tada princ Charles. Kazao sam kako želim kupiti kartu, no rekli su mi da ih nema i da me ne mogu pustiti. Svaki dan sam bio kod njih u uredu. Išao sam posvuda, u ured za strance, u ured za informacije, tražio sam preko jugoslavenskog veleposlanstva da oni urgiraju, no ništa nije pomoglo.

Bili ste prilično uporni...

Bio sam jako uporan i bio sam mlad, imao sam tada 26 godina. Uglavnom, došao je dan koncerta, svi su ušli na stadion, nikoga vani više nije bilo, a kako sam svaki dan bio tamo i kružio oko stadiona, svi su me upoznali. Vidio sam jednog muškarca koji je tijekom tih dana pokušavao prodati krivotvorene karte, no nije uspio jer je policija stalno bila uz njega. Nit-

Bilo je šest službenih fotografa i ja jedini manijak koji nije bio vezan ugovorom. Svijet je poludio za tim mojim fotografijama. Organizatori Live Aida su znali moje ime jer sam stalno kružio tamo, bio po tim uredima, pa su mi dolazile ponude kad sam se vratio u Zagreb. Tražili su moje fotografije. Uglavnom, preko noći sam postao medijska zvijezda. Na tadašnjoj jugoslavenskoj sceni sam se pojavio s velikom reportažom na 16 stranica tadašnjeg magazina ‘Start’. Preko noći su mi se sva vrata otvorila. Kasnije sam jedno vrijeme živio i radio u Amsterdamu, a u Budimpešti sam pratio utrku Formule 1, koja je prva F1 utrka upriličena na području tadašnjeg socijalističkog bloka. Također, 1989. godine sam otišao na Kosovo gdje sam živio naredne dvije godine. Jer prije nego što je rat došao u naše domove, napetost se prvo počela osjećati na Kosovu. Te 1989. godine se obilježavala 600. obljetnica Kosovske bitke, ključni događaj koji je nagovijestio sve ono što je kasnije i uslijedilo, a to je među ostalim i agresija na Hrvatsku. Tada sam radio za tjednik ‘Danas’ i magazin ‘Start’, samo sam sjeo u auto i pošao tamo, bez ikakvih priprema.

Jeste li imali nekih neugodnosti dok ste bili na Kosovu?

Bio sam uhićen kao hrvatski špijun u siječnju 1991. godine u Herceg Novom, bježeći s Kosova. Srpska televizija je objavila film o naoružavanju Hrvatske i generalu Špegelju, i on je emitiran u Srbiji. Naime, poznato je kako su bile nametnute sankcije i veto, Hrvatska se nije mogla naoružati, a oružje se kupovalo na crnom tržištu. Tu večer, kad sam vidio film, zvao sam ured predsjednika Hrvatske i inzistirao sam da se film emtira i na HTV, što je televizija sljedeću večer i učinila. Tu noć meni nepoznate osobe su demolirale moj auto, izbušile gume i razbile stakla. Shvatio sam ozbiljnost situacije, zakrpao sam gume, stavio najlone tamo gdje je bilo staklo. Čuo sam se sa svojim prijateljem, don Brankom Sbutegom, kotorskim svećenikom i dovezao se do njega. Jedno vrijeme sam se skrivao kod njega, a kad smo procijenili da se možda na tu situaciju pomalo zaboravilo, krenuo sam put Dubrovnika.

Dakle, opet dolazimo do Dubrovnika... Kako su vas uhitili?

Opet Dubrovnik. Ali nije išlo kako sam planirao. Kad sam izlazio iz Herceg Novog, policajac je na voki-toki javio da je ‘uhvatio hrvatskog špijuna’, pa su me priveli u policijsku stanicu. Očekivao sam da će me ispitivati, jer tako se postupa sa špijunima. Međutim, kako me nitko nije ništa pitao, shvatio sam da oni vrlo dobro znaju da nisam špijun i da mi život visi o koncu. Približavala se ponoć, shvatio sam ozbiljnost situacije i počeo sam lupati na vrata ćelije. Stigao je stražar, rekao sam mu da imam dogo-

„Kad sam izlazio iz Herceg Novog, policajac je na voki-toki javio da je ‘uhvatio hrvatskog špijuna’, pa su me priveli u policijsku stanicu. Očekivao sam da će me ispitivati, jer tako se postupa sa špijunima. Međutim, kako me nitko nije ništa pitao, shvatio sam da oni vrlo dobro znaju da nisam špijun i da mi život visi o koncu“

vor i da moram obaviti telefonski poziv u ponoć, a ako se ne javim, da će svjetska medijska javnost biti uzbunjena i da ne odgovaram za posljedice za tadašnji režim Jugoslavije. Odveo me na kat, tamo je sjedalo više osoba u civilu, pitali su me koga trebam zvati, rekao sam don Sbutegu, rekli su da njega ne smijem. Jer on je bio jako utjecajan. Naravno da nisam imao nikakav dogovor ni s kim, ali to je bio blef kako bih spasio živu glavu. Sjetio sam se moje kolegice Ines Sabalić. Nazvao sam je, telefon je zvonio, ona se nije odmah javljala, a ja sam se preznojio, bilo me strah da će shvatiti da blefiram. No, onda se gotovo u zadnji čas ipak javila kroz san, a ja sam brzo ispalio – Ines, ne zovi nikoga, uhićen sam, optužen za špijunažu, ako se ne javim sutra u 10:00 sati, postupi po dogovoru. Nisam imao nikakav dogovor, ali Ines je pametna žena, pravila se kao da imamo dogovor. Rekla je da će zvati Magnum, Pariz, izdavače, a ja sam odgovorio – ne zovi nikoga nego postupi po dogovoru ako se ne javim. Taj razgovor mi je spasio život. Ujutro su doš-

li do mene, dali su mi telefon da nazovem Ines, a ja sam kazao da ne želim, da ću razgovor obaviti jedino sa slobode, ali da neću zvati odatle. A kad se ne javim, da ne odgovaram za posljedice. Pritisak je upalio i oni su me pustili.

I vi ste onda dalje produljili za Dubrovnik? Upravo tako. Oni su znali sve o meni, gdje sam bio, o čemu sam razgovarao, shvatio sam kako mi je auto bio ozvučen... Tražili su me i da radim za njih, no rekao sam im da ne mogu, da ja već imam posao. Da sam fotoreporter.

Po vašem bi se životu dao snimiti i film. Kako vam je vratiti se u Dubrovnik? Svjedočili ste najtežim danima grada u novijoj povijesti, no danas vidimo neke druge prizore. Ovdje se slobodno živi, radi, zarađuje, dolaze nove generacije, stižu nam gosti iz cijelog svijeta...

Lijepo je ponovno doći u Dubrovnik i u ovakav Dubrovnik. Mada, moram priznati da baš i nije po mojoj mjeri. Prekrcat je, možda je to dobro za zaradu, ali moramo biti svjesni kako živimo u zemaljskom raju kojeg moramo čuvati. Malo je zemalja na svijetu koje imaju na ovako malo prostora koncentrirano toliko ljepote. Ne znate gdje je ljepše. No, bojim se da nismo toga svjesni i da je rasprodajemo. Jer ti Francuzi, Nijemci i ostali kupuju komadiće ovog raja, trajno i za jednokratnu naknadu, a mi smo im zauzvrat dužni osigurati infrastrukturu. Nisu oni ovdje došli iz ljubavi prema Hrvatskoj. Putovao sam po cijelom svijetu, lijepo je, ali to je jedna vrsta ljepote. A ovdje na tako malo mjesta imate obilje ljepote. Mnogi danas ne znaju za Hrvatsku, ali znaju za Dubrovnik.

No, često kažete kako je Dubrovnik i vaš grad. Tako je. Odnedavno sam i član Udruge branitelja Dubrovnika. Kad su me pitali želim li biti član, kazao sam – naravno, jer Dubrovnik je i moj grad. Kad me je trebao, nisam bježao od njega, zašto bih to radio sada? Ali moramo povesti računa da ova ljepota i ostane. I moramo voditi računa da ne postanemo stranci u svojoj zemlji.

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

Piše Mario Klečak

VRTLARENJE PO KAZNI

Unajnovijem poglavlju američkog duhovno-političkog reality showa, vjerska savjetnica Bijele kuće Paula White odlučila je preskočit sitnice poput biračkih anketa i političkih analitičara, nego se izravno konzultirala s najvišim nebeskim instancama. Prema njezinim riječima, Isus Krist osobno joj je najavio pobjedu Trumpa, i to ne samo onu na izborima, nego, kako stvari stoje, pobjedu u svemu što taj čovjek odluči započeti. Ambiciozno, čak i za božanske standarde. Ali gospođa White ne ostaje samo na proročanstvima. Prošle godine lansirala je i vrlo konkretan ‘duhovni paket’; za simboličnih tisuću dolara donacije prigodom Uskrsa, njezini sljedbenici i vjernici, mogli su sebi osigurat sedam blagoslova. Poznato je da je milost univerzalna, ali ipak uz diskretan administrativni trošak. Mnogi su procijenili da je to sasvim razumna cijena za ulazak u VIP zonu nebeske logistike. U svijetu gdje sve usluge poskupljuju, sedam blagoslova za tisuću dolara djeluje skoro ko promotivna akcija. Tko bi propustio takvu priliku za duhovni upgrade? Sad oni blagoslovljeni već vide benefite ove akcije; gazda Bijele kuće Trump, na svojoj društvenoj mreži je objavio AI generirane fotografije, na kojoj sebe prikazuje u liku Isusa Krista dok iscjeljuje bolesnike.  Ostali američki katolici tek zamjeraju umjetnoj inteligenciji što mu na slici nije produžila rukave od košulje i vezala ih na leđima..

Bivša omiljena ministrica premijera Plenkovića smještena je u požeškoj kaznionici u sobi bez rešetaka, na otvorenom odjelu, slobodno šeće u krugu izvan zidina kaznionice te joj skoro svaki dan ne’ko može doć u posjetu. Kad ne dođu, vrtlarica Gabi u plasteniku sadi povrće i vrijedno radi druge vrtlarske

poslove. Skoro ko da vodi vlastiti OPG, samo s nešto ozbiljnijim nazivom obrta. Podsjetimo, gospođa Gabrijela je vratila državi od naroda otetih 200 tisuća eura, čime joj je, očito, osigurana dvogodišnja ‘all inclusive’ ponuda: smještaj, hrana, vrt i sloboda kretanja.

Zatvorski čuvari zbunjeno komentiraju kako takav slučaj još nisu imali, a javnost zbunjeno komentira čuvare. Jer, realno, što su oni očekivali? Da kućna prijateljica sustava provodi dane brojeći prozorske rešetke, umjesto da promovira novi model resocijalizacije, sličniji wellnessu nego utamničenju? Neki to zovu pilot-projekt korištenja kaznenog sustava za povratak jeftinijoj poljoprivrednoj proizvodnji.

Naravno, nisu izostale ni kreativne prognoze. Ako joj uspije ovaj projekt, kažu, do kraja kazne mogla bi napredovati do upraviteljice zatvora.

Neki već predlažu i proširenje projekta; bivši ministar, ubojiti vozač i lovac Banožić, mogao bi besplatnu hranu u zatvoru nadoknađivat povremenim lovom, dok bi snježnom stručnjaku Pavleku, za 30 milijuna ugrabljenih eura, umjesto zatvora trebalo omogućit terapiju protiv stresa. Po mogućnosti u toplicama. Ako mu ikad stave soli na rep?!

USplitu je prošlog petka obilježena 35. obljetnica osnutka IX. bojne HOS-a, slučajno baš na 95. obljetnicu uspostave NDH. Nakon mise u crkvi sv. Ante, položeni su vijenci kod spomenika IX. bojne HOS-a. Na skupu je, po brčićima i junaštvu poznat zapovjednik u crnome Marko Skejo, bio vidljivo ganut povicima svojih mladih pristaša - Za dom spremni. Neki stariji Splićani se sjećaju kako se u povijesti grada Splita nikad nije moglo skupiti više od 5-6 redikula (oriđinala) na jednom mjestu pa su na društvenim mrežama čestitali Skeju na značajnom

napretku. U Plenkovićevoj demokratskoj državi, usred grada koji je bio prodan fašistima, stanovništvo je tad u tisućama išlo u El Shatt, egipatski zbjeg, sad se slobodno slavi osnutak NDH. Fetivi Splićani tvrde da je većinu prisutnih domoljubivih crnokošuljaša sa skupa dopuho vjetar s Dinare, pa njihove babe vjerojatno i nisu bile u tom zbjegu! Gospićka policija provodi kriminalističko istraživanje nad visokopozicioniranim svećenikom Gospićko-senjske biskupije kojeg se sumnjiči za spolno iskorištavanje maloljetnog sjemeništarca u razdoblju od 2017. do 2022. godine. Osumnjičeni je ispitan, a sada je i podignuta kaznena prijava, no nije uhićen ni pritvoren. Građani Gospića su rekli kako strahuju od zataškavanja ovog slučaja. Osobito su bili oštri oni što su u Bibliji pročitali Mateja, 18. poglavlje, u kojemu piše: tko zavede jednoga od ovih malenih, koji vjeruju u mene, bolje bi mu bilo da mu se o vrat objesi mlinski kamen i da potone u dubinu morsku. Dobro, nije čudo što zemaljski zakoni nositeljima titule Velečasni, Prečasni ili Don, ne propisuju vješanje mlinskog kamena oko vrata, a i đe ćeš više nać mlinski kamen? Ali čeljad sa skeptičnim pristupom religijskim tvrdnjama ipak malo intrigira, kako je to Bog previdio. Svemogući, sveznajući, sveprisutan, a o takvim prijestupima šuti već tisućljećima.

Emir Fulurija, novinar i organizator koncerata

‘Klub Orlando u Staroj bolnici bio je

jedan

od najboljih u Hrvatskoj

,

ali besplatni rad ima svoje granice i zato je priča završila’

Emir Fulurija ove će godine u Dubrovniku organizirati četiri koncerta sa svjetskim glazbenim imenima. Dva će biti u proljeće, a dva u jesen. Među ostalim, govori kako se u Grad mogu dovesti vrhunska glazbena imena za nevelike novce

Rođeni Dubrovčanin Emir Fulurija godinama živi i radi u Zagrebu. Po struci je sportski i glazbeni novinar, među ostalim, pisao je za Večernji list, Jutarnji list i Sportske novosti. Dugi niz godina urednik je glazbene emisije Izvorišta na Radio Studentu gdje pušta glazbu iz world music (etno) žanra i s vremenom se u toj domeni isprofilirao kao vodeći stručnjak u Hrvatskoj. Poznat je kao i organizator koncerata, a ‘svojim’ izvođačima vrhunskih renomea puni koncertne dvorane od Močvare pa sve do Vatroslava Lisinskog. Od ove godine odlučio je dio koncerata organizirati i u svom rodnom gradu što je bio povod za naš razgovor, jer nas već sljedeći utorak u Kazalištu Marina Držića očekuje koncert Damira Imamovića, legende sevdaha.

U Dubrovniku ćete organizirati četiri koncerta, dva u proljeće, dva u jesen. Odakle motivacija za taj iskorak, s obzirom na to da godinama živite i radite u Zagrebu?

Dubrovnik je ipak moj grad. Dugo sam se bavio organizacijom koncerata u udruzi mladih Orlando, a zadnjih desetak godina organiziram koncerte u Zagrebu ponajviše iz žanra world music, nešto manje blues i jazz. Bilo je takvih događaja više od stotinu s izvođačima iz pedesetak država, među ostalim i u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog gdje završavam drugu sezonu i već pomalo najavljujem treću. Palo mi je na pamet da bih volio nešto slično napraviti i u Gradu, ali da je van ljetne sezone, odnosno da su koncerti namijenjeni prvenstveno Dubrovčanima. Htio sam da koncerti budu sjedeći, jer je riječ, nazovimo je tako, o ozbiljnijoj glazbi, pa sam kontaktirao Kazalište Marina Držića jer bi izvođačima ta lokacija bila najprirodnija.

Kako je Kazalište reagiralo na ideju?

Ravnatelju Paolu Tišljariću ideja se odmah svidjela i brzo je pristao. Organizacija ovih koncerata je u suradnji s njima, oni ulažu svoje resurse, tako da mogu reći da je riječ o zajedničkoj koprodukciji. Paolu je posebno bilo drago da će koncerti biti van glavne turističke sezone i da su namijenjeni lokalnim stanovnicima. I Grad Dubrovnik je podržao ideju. Imao sam sreću da su me pogurali i drugi ljudi poput Eda iz Taj Mahala. Vidjet ćemo kako će publika reagirati i kako će se cijela ideja dalje razvijati. Znam samo da se često govori kako u Dubrovniku nema dovoljno koncerata mimo lipnja, srpnja i kolovoza. Orlanda više nema, Lazareti godinama rade u smanjenom obujmu, iako se posljednje dvije godine opet podižu...

Dovodite vrhunske glazbenike. Recite nam nešto više o njima. Damir Imamović će imati koncert 21. travnja, a 6. svibnja je duet Justin Adams i Mauro Durante. Imamović je poznat dubrovačkoj publici, jer je već nekoliko puta svirao u Gradu, a ljudi dole vole sevdah. Dolazi pojačan sjajnim slovenskim kontrabasistom Žigom Golobom i turskim virtuozom Deryaom Turkanom. Koncert Justina i Maura imao sam priliku organizirati prošle godine u Lisinskog i živo me zanima kako će na njih reagirati dubrovačka publika. Gitarist Justin Adams neizostavan je dio benda Jimmyja Pagea, inače kultnog člana bivših Led Zeppelina. Također producirao je prve albume Tinariwena, legendarnog benda world music scene. Radio je i s Brianom Enom, Sinead O’ Connor i brojnim drugima. Vrhunsko svjetsko glazbeno ime. Mauro Durante je pak svjetsko ime etno glazbe. Vođa je

‘Gitarist Justin Adams neizostavan je dio benda Jimmyja Pagea, inače kultnog člana bivših Led Zeppelina. Također producirao je prve albume Tinariwena, legendarnog benda world music scene. Radio je i s Brianom Enom, Sinead O’ Connor i brojnim drugima’

Piše Maro Marušić foto Privatni arhiv

benda Canzoniere Grecanico Salentino, jednog od najvažnijih u Europi po pitanju world musica. Djeluju već pet desetljeća. Sviraju pizzicu, tradicionalnu muziku s juga Italije, dosta sličnom našem podneblju i mediteranskom mentalitetu. A Justin i Mauro su spojili pizzicu s bluesom. Zaista nešto predivno. Kada su prije dvije godine izdali album, svi najrelevantniji svjetski glazbeni mediji proglasili su ga među deset najboljih. Znači, riječ je o vrhunskom koncertu i zaista bih volio da to tako i dubrovačka publika doživi.

A koga možemo očekivati najesen?

Volio bih se tada malo odmaknuti od world musica odnosno etno glazbe. Pregovaram još i nadam se da će doći uvaženi američki glazbenik Chris Eckman. Za četvrti koncert još uvijek nisam siguran koga dovesti, ali pokušat ću nekoga iz jazz svijeta.

Uspoređujući organizacije koncerata u Zagrebu i Dubrovniku koje su sličnosti, a koje razlike? Je li organizacija koncerata u Gradu ipak sveukupno skuplja s obzirom na udaljenost?

Otprilike je sve to tu negdje. Super stvar za Dubrovnik jest što je od početka proljeća pa sve do kraja jeseni odlično avionski povezan. Lakše mi je bilo organizirati dolazak Maura i Justina u Dubrovnik ne-

go u Zagreb. To je mit da je teško dovesti izvođača. Možda jedino u nekoliko zimskih mjeseci.

Ali od korone nema puno koncerata zimi ni u Zagrebu, čak ni u Londonu. Nekako se sada svuda po Starom kontinentu organiziraju od ožujka do studenog, zar ne?

To je istina. Siječanj i veljača skoro svuda su mrtvi. Moja prva ideja je bila da prvi koncert u Dubrovniku organiziram iza Svetog Vlaha. Ove godine nije uspjelo, možda će dogodine, ako čitava priča zaživi, a ja vjerujem da hoće. Inače, mijenjaju se trendovi kako dolaze nove generacije. Od korone naovamo dosta je klubova zatvoreno diljem Europe, njih čak 20 posto.

Je li se dio klubova zatvorio, jer mladi više ne pohađaju toliko koncerte i klubove kao naša generacija?

Mladi zaista ne slušaju ništa (smijeh). Mislim da ogromna većina organizatora koncerata od kojih dobar dio osobno poznajem, nema blage veze kako privući mlade. Za našu generaciju glazba je bila važna i kao identitet. Toga više nema. Mladi slušaju sve i svašta, a u biti ništa, i zato ih je teško privući. Ovi moji koncerti nisu toliko namijenjeni mladima, niti uopće imam ikakav odgovor kako se nji-

‘Super stvar za Dubrovnik jest što je od početka proljeća pa sve do kraja jeseni odlično avionski povezan. Lakše mi je bilo organizirati dolazak Maura i Justina u Dubrovnik nego u Zagreb. To je mit da je u Grad teško dovesti izvođača. Možda jedino u nekoliko zimskih mjeseci’

‘Festival sa sjajnim imenima može se organizirati za 25 tisuća eura’

‘Mladi zaista ne slušaju ništa. Mislim da ogromna većina organizatora koncerata od kojih dobar dio osobno poznajem, nema blage veze kako privući mlade. Za našu generaciju glazba je bila važna i kao identitet. Toga više nema. Mladi slušaju sve i svašta, a u biti ništa, i zato ih je teško privući. Ne bih ih zaista želio kritizirati, samo hoću reći da je riječ o totalno drugačijem vremenu od onog u kojem smo mi odrasli’

‘Zaista je šteta što se kontinuitet Kluba Orlando nije nastavio’

ma obraćati. Kada pogledate top liste najslušanijih pjesama današnje mladosti to je toliki džumbus da je to meni nevjerojatno. Ne bih ih zaista želio kritizirati, samo hoću reći da je riječ o totalno drugačijem vremenu od onog u kojem smo mi odrasli. Oni su potpuno digitalna generacija rođena s mobitelom u ruci. Naravno da se mi i oni ne razumijemo i da postoji veliki generacijski jaz.

Sve to što kažete je istina, a onda s druge strane dođe svjetski izvođač u Šibenik i rasproda tvrđavu sv. Mihovila tri dana zaredom.

Šibenik je posebna priča. Oni su u jednom trenutku imali sreću da se dogodio festival Terraneo, a gradska uprava je tada prepoznala da im je on donio puno toga. Kada je Terraneo propao, oni su tvrđavu sv. Mihovila izdvojili kao samostalnu ustanovu u kulturi. Ti zaposlenici imali su sve skupa manje administracije i mogli su se više povezati s koncertnim organizatorima koji su opet prepoznali potencijal sv. Mihovila kao prekrasne ljetne pozornice. I rezultat je da dovode vrhunska svjetska imena.

Zanimljivo kako je HDZ u Šibeniku podržao alternativnu glazbu, što prosječni građanin nikad na prvu ne bi rekao.

Da, odigrao je HDZ svoju ulogu, ali ja bih istaknuo šibenske glazbenike koji žive u Zagrebu, a uvijek su bili spremni pomoći oko kulturnih događaja u svom gradu. Pa eto na neki način i ja slično pokušavam. Ne želim se naravno uspoređivati ni sa Šibenikom, ni s ikim drugim, ovo je samo mali pokušaj, pa ćemo vidjeti gdje će nas sve skupa dovesti.

Bi li Dubrovnik teoretski mogao imati neku sličnu priču poput Šibenika ili ipak oni imaju bolju lokaciju, odnosno povezanost autocestom?

Da, riječ je o potpuno drugačijim lokacijama. Šibenik može računati na zagrebačku publiku, oni mogu doći na koncert i čak tamo ni ne prespavati što nikako nije slučaj s Dubrovnikom. Ne samo da Dubrovnik ne može računati na publiku iz Zagreba nego ne može ni na okolicu, jer mu zaleđe skoro uopće ne gravitira. Eh sad teško je reći bi li netko iz Londona došao u Dubrovnik na koncert, primjerice Roberta Planta, kao glavni razlog, ako to može i kod kuće poslušati. Također pitanje je imamo li mi uopće mjesto poput sv. Mihovila za organizaciju takvog koncerta. Koliko god mi voljeli Orsulu, njen kapacitet je premali, dvostruko manji od tvrđave sv. Mihovila, a s druge strane i vremenske prilike puno veću ulogu igraju na Orsuli, nego u Šibeniku. Ne samo kiša, nego i bura. Dubrovnik je isto tako profiliran kao visokoturistički grad, a Šibenik nije, i realno gledajući puno više koristi od koncerata velikih svjetskih izvođača imaju šibenski djelatnici u turizmu nego dubrovački. Mislim da Dubrovnik treba razvijati priču u drugom smjeru, da Grad ima prostora za lijepe koncerte za par stotina ljudi u Revelinu i na Orsuli, ali ne dovoditi ovako velika imena kao Šibenik.

Što kažete na koncertni program Orsule?

Mislim da je Andro Vidak našao odličan omjer alternative i ekonomske isplativosti. No, to je jedna priča koja je zbog vanjskih okolnosti isključivo vezana uz ljeto. Treba povećati ponudu i u ostatku godine. Gradu nedostaje koncertni prostor. Šteta što je onaj naš Orlando prestao s radom, što se nije dogodio kontinuitet djelovanja.

Zašto je Orlando prestao biti to što je bio? Od mjesta gdje su se cijelu godinu skoro svaki tjedan događali koncerti do danas gdje se gotovo ne događa ništa?

Mogu govoriti o mojem dobu u Orlandu. Mi smo organizirali koncerte i radili program isključivo kao entuzijasti i volonteri. Sigurno smo jedno vrijeme bili na razini najboljih hrvatskih klubova. Orlando je prestao s takvim radom, jer volonterstvo ima svoje granice. Možeš neko vrijeme raditi besplatno, ali u jednom trenutku prestane funkcionirati iz raznih razloga. Netko se oženi, dobije djecu, netko se preseli, netko se umori i prirodno dođe kraj. Mi u to vrijeme nismo znali napraviti monetizaciju Orlanda, odnosno nismo uspjeli shvatiti koji bi bio najbolji način, a nije nam ni pomoglo što institucije nisu imale previše sluha. Ni Grad, ni Županija nisu prepoznali koliko je ustvari Orlando bio dobar i važan. Na kraju smo se udaljili jedan od drugog i sve se urušilo. Nažalost, možda smo napravili grešku što nismo napravili dobru tranziciju prema mlađima, pa da oni nastave s entuzijazmom dokle mogu. Moglo se možda ići i u nekakvu simbiozu sa Sveučilištem poput Kseta i sličnih zagrebačkih primjera. Ili prema europskim fondovima, ali mi tada nismo bili dovoljno ekipirani da bismo se bavili pisanjem projekata. Zaista šteta što se kontinuitet Or-

‘Koliko god mi voljeli Orsulu, njen kapacitet je premali, dvostruko manji od tvrđave sv. Mihovila, a s druge strane i vremenske prilike puno veću ulogu igraju na Orsuli, nego u Šibeniku. Mislim da Dubrovnik treba razvijati priču u drugom smjeru, da Grad ima prostora za lijepe koncerte za par stotina ljudi u Revelinu i na Orsuli, ali ne dovoditi ovako velika imena kao Šibenik’

landa nije nastavio.

Možda upravo zato danas Dubrovnik nema neku drugačiju glazbenu scenu kao što ju imaju Šibenik, Pula, Rijeka i naravno Zagreb. Nije se nastavila edukacija nove publike.

Da, edukacija publike je jako važna, njen ukus se gradi postepeno. Znam da je u ono naše vrijeme isti bend znao imati više posjetitelja na koncertu u Dubrovniku, nego u Zagrebu. To vam puno govori. Tako je i s ovim mojim današnjim koncertima. Treba vremena da se publika upozna s tom čitavom scenom, ne može preko noći. Zato ni ne očekujem da će na početku ove priče ‘gorjeti’ koncerti. Važno je imati konstantan program, pa ćeš na kraju i dobiti publiku. Naviknut će se na tu ponudu. Usudio bih se reći da je u manjim gradovima poput Dubrovnika s kontinuitetom programa lakše privući publiku nego u Zagrebu gdje je znatno veća konkurencija. U manjem gradu će kvaliteta lakše doći do izražaja dok se u Zagrebu zna dogoditi da u istu večeru bude četiri, pet koncerata namijenjenih istoj publici koja se rasprši na sve strane.

Može li Dubrovnik organizirati neke festivale? Evo, zadnjih par godina u jesen imamo jazz festival. Koliko bi uopće koštao neki festivalčić? Vidio sam taj jazz festival, ekipa to odlično radi, svaka čast. To je na tragu ovoga što sam govorio, da Dubrovnik ima prostora za sve one glazbene događaje koji nisu megalomanski. Cilj trebaju biti kvalitetni izvođači na koje će doći između 500 i 1000 posjetitelja. Naravno da bez podrške institucija nema ništa, ali nije tu riječ o ne znam kakvim svotama. Ja u pravilu biram izvođače koji nisu skupi, a imam i tu sreću da dobar dio njih osobno poznajem, pa često pristanu i na prijateljske uvjete. Što se tiče cijene festivala, uzmimo da traje dva dana sa šest izvođača, ukupna cijena bi otprilike bila oko 25 tisuća eura. Za tu se cifru mogu dovesti sjajni svjet-

ski glazbenici. Sad zamislimo da i hoteli koji imaju lijepe budžete sudjeluju u priči. Ali važniji su pojedinačni koncerti kroz cijelu godinu, a tek poslije može se razmišljati o festivalima. Ponavljam, za ne prevelike novce u Dubrovniku se mogu organizirati fenomenalni koncerti sa svjetski važnim i priznatim glazbenicima.

Koliko ste vi dobili od Grada Dubrovnika?

Dobio sam 2200 eura što, priznat ćete, nije velik novac, a meni itekako puno znači. Ne smijem vam otkriti točne iznose izvođača koji dolaze u Dubrovnik, ali sami ćete shvatiti da nije riječ o basnoslovnim svotama. Kultura je važna i trebala bi se dijelom financirati iz proračuna, pogotovo u Dubrovniku koji slovi kao grad kulture. Kultura je važna kako domaćima tako i turistima, a koncerti ili jazz festival valjaju i za produžiti sezonu, primjerice, na 11. mjesec.

TUP bi tome mogao poslužiti kao prostor kulture. Tu bi se moglo svašta nešto raditi, ne treba biti previše pametan nego preslikati modele nekih sličnih europskih gradova. Opet kažem, vidim u Dubrovniku veliki potencijal, ali ne za dovoditi Nicka Cavea, nego upravo za manje, ali itekako kvalitetne koncerte za par stotina ljudi koji bi se održavali cijelu godinu, a ne samo u špici ljeta. Uostalom, važna stvar je u cijeloj priči što izvođač u Dubrovniku na raspolaganju ima svu tehniku potrebnu za koncert.

Mogle bi i Dubrovačke ljetne igre mimo ljeta nešto organizirati?

Nisam dovoljno dobro upućen u njihov rad, ali oni su najveća dubrovačka ustanova u kulturi i smatram da bi mogli razmisliti o organizaciji koncerata, ne samo klasične glazbe, nego i jazza, world musica i sličnih žanrova izvan srpnja i kolovoza koji su ionako napućeni događajima za razliku od ostatka godine. Kada bi oni htjeli, ja bih vrlo rado sudjelovao u organizaciji takvih koncerata.

U zadnje vrijeme u Dubrovniku, ali i ostatku Hrvatske i Europe, nastupa jako puno cover bendova. Što vi na to kažete?

Ukratko, ja to ne razumijem. Nemam ništa protiv toga, ali bih ja radije otišao na nastup DJ-a nego na cover bend. Dobar DJ će stvoriti atmosferu šarajući razne izvođače, a ne samo jedan bend.

Umjetna inteligencija se sve više pojavljuje u glazbi. Bi li takve uratke trebalo posebno označavati, da ne stvaraju zabunu kod konzumenata? Odmah u naslovu na YouTubeu ili Spotifyju naglasiti da je glazba generirana pomoću UI?

Trebalo bi označavati da je odmah jasno. Ne vjerujem da će UI ugroziti ljudske bendove, pogotovo one koji su kvalitetni. Oni najbolji izvođači uvijek će doći do publike. E sad, pitanje je koliko će ljudski izvođači koristiti UI u skladanju, pa će govoriti da je to njihovo. Nitko to ne zna.

REPORTAŽA IZ POREČA

Veliki europski prvijenac

Dubrovnik Sharksa okrunjen s dva polaganja prvacima Europe!

„Igrali smo protiv momčadi od kojih se može puno toga naučiti, pa čak i u porazu, nego da igraš utakmicu za koju znaš unaprijed da ćeš pobijediti. Ovako si bogatiji za jedno iskustvo, koje će itekako koristiti u daljnjem radu”

Klub američkog nogometa Dubrovnik Sharks napravio je europski iskorak. Nastupili su na petom izdanju Adria Bowla, međunarodnog turnira koji se od 10. do 12. travnja održao u Poreču. Riječ je o turniru u flag footballu, koji okuplja neke od ponajboljih europskih momčadi, a slovi kao treći najjači turnir na starom kontinentu. Na kompleksu terena Plava Laguna football camp, nastupilo je oko 500 igrača, a natjecalo se i u muškoj i u ženskoj konkurenciji.

Natjecanje je bilo podijeljeno u dvije divizije, a dubrovački morski psi izabrali su elitnu diviziju, gdje su snage odmjerili, među ostalim, protiv europskih prvaka. Bio je to prvi nastup Dubrovnik Sharksa na nekom međunarodnom natjecanju ovakvog ranga i kvalitete, iako valja napomenuti kako su neki od igrača već nastupili na Europskom prvenstvu u Parizu prošle godine, ali tada u sastavu hrvatske reprezentacije. To su bili Marko Miletić, Luka Stanišić i kondicijski trener Vedad Đugum.

ŠTO

JE UOPĆE FLAG FOOTBALL?

Američki nogomet postaje sve popularniji na europskom kontinentu. I nije neka novost, da čak i u Hrvatskoj, postoji velika baza ljudi koja prati NFL. Najpopularnija i najjača liga svijeta još od 2007. godine „skokne” do Europe, gdje se odigraju dvije ili tri utakmice po sezoni. Najčešće su to London, a u zadnje vrijeme i Njemačka. Utakmice američke profesionalne organizacije u Europi više nisu eksperiment, nego i sastavni dio kalendara.

Piše Rafael Barkiđija

Foto: Rafael Barkiđija; MRAW studio

Flag football se razvio kao beskontaktna inačica, dosta praktičnija, u kojoj umjesto 11 igrača, u ekipi nastupa njih pet. Naziv flag dolazi iz stvarnih zastavica, u hrvatskom jeziku bolji izraz bile bi trake, koje igrači imaju oko pasa. Kada igrač koji je u obrani, iščupa zastavicu igraču s loptom u napadu, to je ekvivalent rušenju i od tu ponovno počinje napad. Još jedna osjetna razlika jest oprema, kacige, rameni jastučići, svi mogući štitnici... Toga u flagu nema, za razliku od pravog „tackle” footballa.

Iako na prvu zvuči kako je riječ o američkom nogometu za „manje hrabre” igrače, flag football je sport koji je uvršten u program Olimpijskih igara u Los Angelesu 2028. godine, a trebao bi biti i 2032. u australskom Brisbaneu. Slična je to priča i suodnos kao kod ragbija, koji se u olimpijskoj inačici igra kao „ragbi sedam” - sa sedam igrača u ekipi, umjesto 15. Uvrštavanje ovog sporta u program OI, napravio je veliki iskorak za ovaj sport u Hrvatskoj. Hrvatski savez američkog nogometa napokon je primljen u Hrvatski olimpijski odbor.

VATRENO KRŠETNJE SHARKSA – DVA

POLAGANJA PRVACIMA EUROPE

Dubrovački klub izabrao je, kako smo već spomenuli, elitnu diviziju. Tamo su bili smješteni u skupinu D, gdje su imali izuzetno kvalitetne i teške protivnike – neke od najjačih europskih i klubova i reprezentacija. Prvu utakmicu Sharksi su igrali protiv reprezentacije Srbije. U susjednoj zemlji ovaj je sport na puno većim grana-

ma negoli u Hrvatskoj, tako da je Srbija došla do očekivanje pobjede (25:0), iako valja istaknuti kako su Dubrovčani svoje pravo lice pokazali tek kasnije. Već u drugoj utakmici.

A upravo su u toj drugoj utakmici snage odmjerili s aktualnim prvacima Europe, reprezentacijom Italije, koja je nastupila pod imenom Team Blue. Iako su Sharksi izgubili s uvjerljivih 48:13, uspjeli su postići dva polaganja prvacima Europe. Ekipi u kojoj su svi igrači „na plaći”, u kojoj ima više popratnog staffa, negoli igrača u Sharksima. Čisto usporedbe radi, Sharksi su u Poreču imali ukupno devet igrača, dok su Talijani imali pet igrača za obranu,

pet zamjena, potom pet igrača za napad i također njihovih pet zamjena. Dva polaganja Talijanima dokaz su kako se već nekoliko godina u Gospinom polju radi vrlo kvalitetno i ozbiljno, usprkos i dalje amaterskoj razini.

Dubrovnik nije bio favorit ni u trećoj utakmici protiv Domžale Tigersa. Iako su Sharksi bili u blagom vodstvu, Slovenci su se ipak uspjeli odlijepiti u drugom poluvremenu i slaviti 48:22. U četvrtoj utakmici skupine, a sve to u istom danu nakon spomenute tri utakmice, Dubrovnik Sharksi ipak dolaze do prvih bodova. Protivnik je bila momčad Snatch Elite, također iz Italije, protiv koje završava nevjerojatnih i super-zanimljivih 41:41. Ni u toj utakmici Sharksi nisu bili favoriti, ali su pokazali potpuno drugačiju sliku.

PALA

JE I POBJEDA – PREOKRET

PROTIV MAĐARA, KOJIMA PORAZ

NIJE BAŠ SJEO

Drugi natjecateljski dan dubrovački sastav borio se za što bolji plasman. Odigrali su jednu utakmicu, a protivnik je bio sastav Budapest Cowbells. Iako su Dubrovčani bili u jednom trenutku u zaostatku 16:7, u zadnjim trenucima utakmice Sharksi dolaze do polaganja vrijednog pobjede - 28:22. Time su u ukupnom poretku zauzeli 21. mjesto od ukupno 25. momčadi u ovoj diviziji.

Običaj je u ovom sportu pozdraviti suparničku momčad nakon utakmice, i to pozdravom tako da svi igrači Sharksa, u isto vrijeme, izgovore ime protivničkog sastava. Sharksi su pozdravili Cowbellse, dok Mađari nisu bili zainteresirani za sportski pozdrav i čestitku Sharksima.

Dubrovnik Sharks u Poreču; gornji red: Miho Haklička. Lukša Miletić, Luka Tokić, kondicijski trener Vedad Đugum; donji red: Andriano Čupić, Maro Zelen, Marko Miletić, Luka Stanišić, Ivo Purkić, Kruno Kuzmanić i Bruno Soldo

U svakom slučaju, Sharksi su u europskoj premijeri došli do jednog remija i pobjede, a naslov pobjednika u ovoj diviziji uzela je momčad Ljubljana Frogs, pobjedom protiv još jedne slovenske ekipe, Kranjskih Jazbeka, rezultatom 42:25. Bio je ovo slovenski vikend u Poreču, jer i u ženskoj konkurenciji slavile su Slovenke, Domžale Tigers, pobjedom 34:20 protiv ekipe Butterflies iz Španjolske.

KLUB JE NAPRAVIO OGROMAN

ISKORAK U SVOJOJ 12-GODIŠNJOJ

POVIJESTI

Na ovom turniru postojala je i niža divizija, u kojoj bi Sharksi možda dogurali i do samog vrha. Međutim, odluka kluba bila je iskusiti ovakvu razinu natjecanja,

prvi put u povijesti. I čini se da se itekako isplatilo.

„Mislim da smo htjeli možda malo više, ali rezultat i ishod su sasvim očekivani, tako da moramo biti zadovoljni. Flag neupitno raste u Europi. Ako želimo ostati kompetitivni, i kao klub i kao reprezentacija, moramo sudjelovati na što više ovakvih turnira. U našem klubu je nekoliko kandidata za reprezentaciju, u drugim klubovima također. Mislim da je to ključ razvoja ovog sporta u Hrvatskoj” – ističe igrač i predsjednik Dubrovnik Sharksa Marko Miletić.

„Jedno pozitivno iskustvo. U prvom redu jer igraš protiv momčadi od kojih se može puno toga naučiti, pa čak i u porazu, nego da igraš utakmicu za koju znaš unaprijed da ćeš pobijediti. Ovako si bogatiji za jedno iskustvo, koje će itekako koristiti u daljnjem radu” – ističe igrač Kruno Kuzmanić.

NEPROCJENJIVO ISKUSTVO PROTIV PUNO JAČIH

Sharksi se sada okreću domaćem prvenstvu, gdje brane broncu, a valja podsjetiti kako su čak šest sezona zaredom bili drugi u državi. I to svaki put porazom u finalu od Splita. Ambicija momčadi je napad na to zlato, koje nedostaje u vitrinama. Na tom putu će im itekako pripomoći iskustvo iz Poreča.

„Ipak smo igrali s klubovima na tehnički i operativno puno većoj razini nego mi. A mislim da smo pokazali da se možemo boriti sa svima, a to je ovaj turnir u Poreču i pokazao” – zaključio je Kuzmanić.

Jednom izrečena laž je laž, ali nakon brojnih ponavljanja postaje istina

Kada shvatite da Dubrovnik i Dalmacija uopće nemaju

dobru

klimu , i druge stvari

će vam biti puno jasnije

Stari loši Joseph Goebbels izjavio je: „Ako dovoljno često ponavljate

laž, ljudi će u nju povjerovati, i čak ćete sami u nju povjerovati“. Upravo ovo vidimo na našoj klimi. Desetljećima se ponavlja laž kako imamo fenomenalnu klimu, pa su na kraju svi u nju povjerovali

Ko ovo more platit? Ovu našu bogomdanu klimu? Koliko ste samo puta čuli ovu konstataciju? Sigurno više i od legendarne babine ‘Sinko moj, ništa ne jedeš’. I baš kao što je laž da sinak babin ništa ne jede, a vaga ispod njega puca pod kilogramima, još je veći mit da Hrvatska i Dalmacija imaju bogomdanu klimu. Ustvari, to je daleko najveća hrvatska laž – veća i od one da će ti Bosna reći sve, odakle ti prezime - a u koju je povjerovalo 99 posto Hrvata. Još su svježe traume od ove zime kada je kiša padala pedesetak dana zaredom. Gljivice na zidu moje banje ugnjilile su se od silne vlage. Onda je par dana svanulo sunce, ali kratkog vijeka, jer su krenule škure bure. Potom se vratila kiša, pa ponovno malo sunce, pa bura. Sad nas čitavo proljeće očekuje konstantna promjena vremena. Čak i kada je sunce, tu je većinu vremena vjetar. Uglavnom, rijetki su baš lijepi bonaca dani kroz godinu. Čak i ljeti, u periodu između sredine šestog i sredine osmog mjeseca, zna biti naporno zbog visoke vlage u zraku kada nas zadese toplotni udari.

NAJGORA MOGUĆA MEDITERANSKA KLIMA

Da skratim priču, Dalmacija ima najgoru moguću mediteransku klimu. Od Tel Aviva pa sve do Andaluzije, da u bilo koje doba godine upišete ime grada na aplikaciji yr.no, bit će vam jasno kako svi oni imaju znatno bogomdaniju klimu od nas. Čak i ljeti kada živa u Malagi pokazuje 35

stupnjeva osjet vrućine je manji nego kod nas jer nema vlage. Ne samo da cijeli Mediteran ima bolju klimu od Dalmacije nego i dobar dio svijeta. Kalifornija, zapad Australije, Valparaiso u Čileu, Kanarski otoci, sjeverozapad Meksika… Svi oni uživaju u vječnom proljeću bez bure, maestrala i šugavog šiloka.

Pa ipak Hrvati su i dalje uvjereni da ih je Bog nagradio najboljom klimom.

Zašto ja ovo uopće pišem i kakvu novinarsku važnost za širu javnost imaju moja trabunjanja o vremenskim uvjetima? Imaju itekako. Stari loši Joseph Goebbels izjavio je: „Ako dovoljno često ponavljate laž, ljudi će u nju povjerovati, i čak ćete sami u nju povjerovati“. Upravo ovo vidimo na našoj klimi. Desetljećima se ponavlja laž kako imamo fenomenalnu klimu, pa su na kraju svi u nju povjerovali.

Ljudski mozak zaista je čudan organ. Nije mu za vjerovati. Zalijepi se za neku floskulu i ponavlja je kao baba. „Sinko moj, nemoj odmah vani nakon feniranja kose“. Babini savjeti su benigni, ali što kad ljudi (po)vjeruju opasnim osobama?

Onda se dogodi izbor Donalda Trumpa. Zalijepe se za njegove floskule, i eto rata s Iranom i nove ekonomske krize. Ista stvar je i s Vladimirom Putinom, i Xijem, i svima ostalima. Jednom izrečena laž je laž, stoput izrečena laž postaje istina. Kamioni voze umrle od korone u Bergamu. Nitko živ osobno nije vidio „kako kamioni Bergamom žure, voze mrtve svako po’ ure“, ali nakon

Piše Maro Marušić foto Grgo Jelavić/PIXSELL

Ljudski mozak zaista je čudan organ. Nije mu za vjerovati. Zalijepi se za neku floskulu i ponavlja je kao baba. „Sinko moj, nemoj odmah vani nakon feniranja kose“. Babini savjeti su benigni, ali što kad ljudi (po) vjeruju opasnim osobama? Onda se dogodi izbor Donalda Trumpa. Zalijepe se za njegove floskule, i eto rata s Iranom

Kamioni voze

umrle od korone u Bergamu. Nitko živ osobno nije vidio „kako kamioni Bergamom žure, voze mrtve svako po’ ure“, ali nakon par objava na društvenim mrežama o šleperima mrtvaca u Lombardiji ljudi su odmah povjerovali u laž koja je uz brojne druge neprovjerene informacije naposljetku dovela do lockdowna i ogromne svjetske, ne samo gospodarske krize

par objava na društvenim mrežama o šleperima mrtvaca u Lombardiji ljudi su odmah povjerovali u laž koja je uz brojne druge neprovjerene informacije naposljetku dovela do lockdowna i ogromne svjetske, ne samo gospodarske krize. Nitko se nije zapitao kako je moguće da nema nijedne izjave vozača kamiona o mrtvacima koje voze. Ono, udara li mu takva rabota na psihu, kako se osjeća s hrpom leševa u stražnjem dijelu vozila? Takva neka pitanja kojima obično Andrija Jarak u vanrednim okolnostima zasipa sugovornika.

OBRAMBENI RAT U ŠESNAESTERCU

DRUGE DRŽAVE

Ili ono kada te narcisoidne osobe uvjere da se obrambeni rat vodi u drugoj državi. To je najluđi mogući oksimoron, kao da primjerice kažete da se nogometna momčad brani u šesnaestercu protivnika. Ali, ponoviš to nekoliko puta, a blesavi mozak dalje ne zapitkuje. Postane mu normalna slika u glavi da se Nesta i Cannavaro nalaze pokraj suparničkog golmana. Čitava povijest čovječanstva satkana je od (stoput ponovljene) laži. Mi smo bolji od njih. Robovi su manje vrijedni. Crnci su manje vrijedni. Druge religije. Nacije. Svakodnevno se ponavljaju laži koje postaju istina. Pada kiša pedesetak dana zaredom, a čim svane sunce, netko izlane: -Ko ovo more platit?

Ne čudi zaista što je svijet kaotično mjesto puno predrasuda i floskula koje ubijaju bližnje. Sjetite se toga kada vam sljedeći put na pamet padne kako imamo bogomdanu klimu, a trećina godine je kiša, trećina godina nešto puše, i tek je trećina godine lijepa. Više je to, naravno, od sjevernih i zapadnih europskih zemalja, ali puno manje od ostalih mediteranskih lokacija. Jednom izgovorena laž je laž, stoput izgovorena laž je istina, rekao je stari zločesti Joseph Goebbels. No, to o Goebbelsovoj stoput ponovljenoj laži koja postaje istina je također laž. Nacistički ministar propagande nikad to nije rekao. Ali stoput ponovljena laž – kako to uostalom i sama formula kazuje - postala je Goebbelsov citat. Odakle onda dolazi ova izreka? Ona je prvi put zapisana još 1869. u knjizi The Crown of Life autorice Ise Blagden.

-Ako se laž objavljuje dovoljno često, ona postaje kvazi-istina, a ako se takva istina dovoljno često ponavlja, postaje vjerovanje, dogma, i ljudi će umrijeti za nju – napisala je dobra stara Isa.

A sad kad napokon znamo istinu o citatu, da opet nekoliko puta ponovimo kako ovo o laži nije napisala Isa, nego od Pamele Anderson sisa, ili neka druga fisa, na kraju bi došli do – kopčate?nove ‘istine’!

Ili kao što bi rekao naš narod:

‘Ko na tvrdoj istini svoju klimu piše, tom ne može kiša floskule da izbriše!

Petak, 17. travnja 2026.

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

POZNATA BRITANSKA KOMPANIJA

Piše Ivo Batričević

foto PRIVATNI ARHIV

Brodovi ‘ORIENT LINEA’ su u 19. stoljeću plovili do Australije, rušili rekorde u brzini, a agencija je imala poslovnicu i na Pilama

Brodovi su plovili iz Engleske za Australiju svaka dva tjedna, što je rezultiralo tjednom uslugom brzih poštanskih brodova. To se dogodilo u vrijeme brzog širenja linije Orient, s nizom većih brodova. Svi su imali imena koja počinju s

“O”

Počeci tvrtke Orient Line mogu se pratiti od osnivanja tvrtke za posredovanje u prijevozu brodova od strane Jamesa Thompsona 1797. godine. Tvrtka je do početka 19. stoljeća upravljala malom flotom jedrenjaka, a do sredine stoljeća plovili su na rutama diljem svijeta. Škot James Anderson pridružio se tvrtki James Thompson & Co. 1828. godine, njegov nećak James George Anderson 1854. godine, a do 1863. godine preimenovana je u Anderson, Thompson & Co. Nakon smrti posljednjeg člana obitelji Thompson, 1869. godine preimenovana je u Anderson, Anderson & Co. Otvaranjem linije za Australiju se započelo s putničko- teretnim- poštanskim brodom četverojarbolnim motornim jedrenjakom imena ORIENT koji je imao dva dimnjaka. Tvrtka je poslovala kao The Orient Line of Packets, skraćeno Orient Line. Godine 1877. Anderson, Anderson & Co. obratili su se tvrtki Pacific Steam Navigation Company s prijedlogom da dio viška tonaže, uskladištene nakon izgradnje za preambicioznu tjednu liniju do zapadne obale Južne Amerike, prebace na australsku liniju.

USPJEŠNE PRVE PLOVIDBE DO AUSTRALIJE

Prve plovidbe parobroda LUSTIANIA, CHIMBORAZO i CUZCO tvrtke Pacific SN Co pod zastavom Orient Line pokazale su se toliko uspješnima da su se Anderson, Anderson & Co. obratili obitelji Green, brodovlasnicima i brodograditeljima Blackwall Yarda u Londonu, s prijedlogom za njihovu kupnju. Anderson, Anderson & Co. and Greens zatim su zajednički osnovali tvrtku Orient Steam Navigation Company s kapitalom od 44642 funte početkom 1878. godine. Bliska suradnja s tvrtkom Peninsular & Oriental Steam Navigation Company započela je na prijelazu iz 19.

u 20. stoljeće, a dvije su tvrtke dijelile ugovor o prijevozu putnika, tereta i pošte s australskom vladom. Svaka je tvrtka imala brod koji je plovio iz Engleske za Australiju svaka dva tjedna, što je rezultiralo tjednom uslugom brzih poštanskih brodova. To se dogodilo u vrijeme brzog širenja linije Orient, s nizom većih brodova. Svi su imali imena koja počinju s “O”, poput brodova: Otway, Osterley, Orsova, Otranto, Ortona i Orvieto brodova od 12 000 bruto registarskih tona koji su ušli u službu 1909. godine.

SVJETSKI RATOVI

Prvi svjetski rat obilježio je rekviriranje svih brodova tvrtke za ratnu službu, uz nekoliko gubitaka. Oni koji su preživjeli vratili su se u službu Engleske i Australije 1919. godine. Sir Kenneth Anderson i Sir Frederick Green (1845. – 1927.) izmjenjivali su se svake godine na mjestu predsjednika tvrtke Orient Line, sve dok Greens nije prodao svoje udjele lordu Inchcapeu ka-

Orient Line i najpoznatije brodarske tvrtke

P&O i OrientLine naručili su nove, veće brodove CANBERRU za prvog, a ORIANU za drugog. To su bili najveći i najbrži brodovi ikad za rutu Engleska - Australija, smanjujući vrijeme putovanja s 28 dana na 21 dan s brzinom od 27,5 čvorova. Iako nešto manja od CANBERRE,ORIANA je bila brža, a nakon konačnog preuzimanja Orient Linea 1966. godine, ORIANA je od CANBERRE preuzela nagradu P&O Golden Cockerel za najbrži brod u floti.

da je P&O 1919. godine stekao natpolovični kontrolni udio u tvrtki Orient SN Co.

Drugi svjetski rat ponovno je donio rekviriranje brodova Orient Linea, pri čemu je svih osam ponovno ušlo u službu. Nažalost, četiri su izgubljena, a preostala četiri su se vratila u poštansku službu Engleska-Australija 1947. godine. Trebalo je nekoliko godina da se flota tvrtke vrati u punu snagu zbog sporog industrijskog oporavka nakon rata.

NAJBRŽI BRODOVI

Tri nova broda od 28.000 - 29.000 bruto registarskih tona ušla su u službu: ORCADES  (1947.), ORONSAY  (1951.) i ORSOVA  (1953.)  koji su brzinom i veličinom odgovarali trima novim poslijeratnim brodovi-

ma za P&O (HIMALAYA (1949.), ARCADIA  (1954.) i IBERIA  (1954.) ). Svi su imali veće brzine koje su im omogućile smanjenje vremena plovidbe od Engleske do Australije za osam dana s polaskom iz luke TilburyLondon. Međutim, 1950-ih zračni promet također je počeo smanjivati putnički promet brodarskih tvrtki. Brodovi su sve više prelazili na krstarenja tijekom dijela godine, a ORONSAY je započeo transpacifičku uslugu 1954. godine. Unatoč ovom padu prometa prekooceanskih brodova, P&O i Orient Line naručili su nove, veće brodove  CANBERRU za prvog, a ORIANU za drugog. To su bili najveći i najbrži brodovi ikad za rutu Engleska - Australija, smanjujući vrijeme putovanja s 28 dana na 21 dan s brzinom od 27,5 čvorova. Iako nešto manja od CANBERRE, ORIANA je bila brža, a nakon konačnog preuzimanja Orient Linea 1966. godine, ORIANA je od CANBERRE preuzela nagradu P&O Golden Cockerel za najbrži brod u floti. Međutim, karijera dva broda kao putničkih brodova bila je kratkog vijeka, a od 1974. nadalje prešli su na stalna putnička krstarenja. Nova tvrtka, Anderson, Green & Co. Ltd., stekla je preostalih 49 posto i zatim upravljala Orient Lineom u ime novog vlasnika sve dok podružnica nije formalno apsorbirana od strane svog starijeg partnera 1966. godine nakon što je P&O stekao ostatak dionica. Anderson, Green & Co. Ltd. tada je postala tvrtka za posredovanje u brodarstvu sve dok nije preimenovana u Anderson Hughes nakon daljnje racionalizacije 1975. godine. Na kraju bivši Orient line, te kasnije P&O (Peninsular and Oriental Steam Navigation Company) od 2003. posluje pod najvećom svjetskom grupacijom putničkih grupacija tj. pod imenom Carnival Corporation plc. koja je osim matične tvrtke Carnival svojim većinskim dionicama preuzela i poznate svjetske putničke brodarske tvrtke: AIDA Cruises, Costa Cruises, Cunard Line, Holland America Line, P&O, Princess Cruises i Seabourn. Kao prilog ovom tekstu prilažem fotografiju gdje se vidi da je poznata britanska svjetska putnička tvrtka Orient Line imala svoju poslovnicu - agenciju na Pilama. Osoba koju vidimo prvu s lijeve strane je Vedran Gjivoje.

SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

Muškarac je pametniji od žene – dok je ne oženi.

SVAKI TJEDAN

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

OVO ŠTO SAD PIŠEM

Ovo što sad pišem nije poezija

Kao moja nekad a iste su riječi

Bilo kako da je pisanje me liječi

Gdje brojni već jesu tu sam sada i ja

Ponavlja se novo proljeće kad klija

Najezde godina tko može da spriječi

Presahnule sve su mladalačke mliječi

Staračka se tvrda mrzovolja zbija

No skladba je moja a ne bilo čija

Pročitana možda jednom može biti

Konteso čitanju prikloni se i Ti

I u trećoj dobi čak eros proklija

No premda ću skoro biti šaka praha

Svoju pjesmu sričem do posljednjeg

daha

2/7/25

humanitarni

prilozi

MASLINA

Vesna i Vlaho Lujo, u spomen na pok.

Anu Đivanović, umjesto cvijeća prilaže 150,00 Eur

UDRUGA ZA

DOWN SINDROM

DNŽ

U spomen na pok. Mariju Zedniček, ANA ZANONI MEDO

prilaže 50 EUR-a Umjesto cvijeća nedavno preminulom našem dragom Denisu Suljeviću, obitelj Hasanović i Halidović prilažu 100,00 Eur

caritas

U spomen na dragog prijatelja Stiva Andjusa, umjesto cvijeća, prilažemo

100 eura Caritasu

Dubrovačke biskupije – Pavica Vilać i Vesna Gjivoje

U spomen na pok. Steva Andjusa umjesto cvijeća obitelj Bender prilaže 50 EURA-Na spomen pokojnog rođaka Pera Margaretića uplaćujem 50 eura dubrovačkom Caritasu. Pero Katušić

-Prilog umjesto cvijeća spomen Ivanka i Ivan Radicevic uplatio Ivica Ljuban 50 eura

DRUŠTVO

MULTIPLE

SKLEROZE dnž

U spomen na dragu

Anu Depolo obitelj Milić donira 100 eura umjesto cvijeća.

Petak, 17. travnja 2026.

KOMPAS No.1

KOMPAS No.1

DUBROVNIK

KOMPAS No.1

DUBROVNIK

Kardinala Stepinca 52

DUBROVNIK

Kardinala Stepinca 52

Kardinala Stepinca 52

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.

VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.

VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

Uvjeti:

Uvjeti:

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

Uvjeti:

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

AUTO / MOTO

Prodajem Renault Lagunu Karavan, 2005. godište, 217.000 km, 1.9 dizel (88 kW). Vozilo je redovito servisirano i garažirano. Cijena 2000 € ili po dogovoru. Kontakt: 099 219 48 94.

Potražujem auto starosti 12 do 16 g., srednje klase, oko 75 kW. Na mob: 091 61 43946.

Prodaje se Jeep Wrangler

2.2 Diesel Sport, 2000. godište, zelene boje s efektom, s kukom, od prvog vlasnika, s 98.000 km. Cijena: 16.500 €. Kontakt: 098 982 9165.

Prodaje se Mini Morris Cooper Cabrio, 2008. godište, žute boje, s 62.000 km, ručni mjenjač, benzin, kožna sjedala, od prvog vlasnika. Cijena: 7.500 €. Kontakt: 098 982 9165.

Potražujem dizelski automobil, starosti 12 do 16 godina, srednje klase, cca 80 kW. Mob: 091 61 439 46

Prodajem Golf 8, benzinac, 2023. godište, 5.500 km. Mob: 091 567 2683

Prodajem Suzuki vitaru GLS + Elegance Hybrid 2025. godište puna oprema. Prešla 4300 km, registracija vrijedi do 1.2027. godine. Dupla panorama krov, dvobojna metalik zlatna. Cijena 22 500 eura. Mobitel 099 829 37 21

IZNAJMLJIVANJE

Iznajmljujem veliki restoran u Lapadu. Kontakt: 099 5622 046

Prodaja / KUPNJA

NEKRETNINA

Zbog hitnosti prodajem poljoprivredno zemljište u Mihanici (Kraljeva), površine 4400 m², čestice 948/2 i 948/3. Osiguran je pristupni put za vozila i strojeve, a teren je idealan za OPG, nasade ili turističku investiciju. Cijena: 46.000 €, uz moguć dogovor za gotovinsku isplatu odmah. Kontakt: 095 369 6454.

Prodaje se suvlasnički udio (1/4) stare obiteljske grobnice na groblju Boninovo, na atraktivnoj lokaciji u blizini crkve. Grobnica pripada staroj dubrovačkoj obitelji, krasi je nadgrobni spomenik Ivana Rendića te ima slobodna mjesta za daljnje korištenje. Prijenos

prava korištenja provodi se sukladno važećim pravilima. Cijena: 50.000 €. Info: kolonija2025@gmail.com

Kupujem manji stan u Cavtatu ili bližoj okolici. Stan mora biti u prizemlju ili 1. kat, te brzo useljiv. Novija gradnja / uredno održavan. Cijena do 250.000 Eura. Svi papiri moraju biti uredni. Mob. 095/8199767

Močići – zemljište 3000 m² u blizini zračne luke, trenutno pogodno za uređenje parkinga. Teren je potrebno poravnati. Prodajem povoljno. Mob: 091 61 43946

Kupujem stan za 110 tisuća eura u Dubrovniku (s Mokošicom). 0981994683

Šipan – kupujem poljoprivred-

097 600 7613. .

Tražim dvosoban stan na području grada, bez agencija. Mob: 091 540 3370.

Prodajem stan u Trebinju, 75 kvadrata, blizu centra. 091 6144 918

Prodaje se kuća u Cavtatu, na Prijekome, 80 m², s taracom i vrtom. Mob: 098/1691106.

Zaposleni bračni par s djecom kupuje stan na području grada Dubrovnika. Kontakt telefon: 099/854-8028

Tražim partnera za izgradnju stanova – Zaton. Zemljište 850 m² uz magistralu, s vodom, strujom i telefonom. Moguć dogovor o zajedničkoj investiciji. Mob: 097/684077.

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

no zemljište. Također sam zainteresiran za kupnju suvlasničkog udjela. Za preporuku pri kupnji isplaćuje se provizija. Mob: 097/7236306

Traži se zemljište površine 500 m² ili više u Župi dubrovačkoj ili Komolcu. Poželjan je dugoročni najam. Potreban je pristup za kamion. Plaća se naknada za preporuku. Mob: 097/7236306

Tražim partnera za izgradnju stanova u Zatonu. Kontakt:

Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204 Prodajem građevinsko zemljište na Grudi. Cijena 80 €/m². Mob: 099 642 8623

Mijenjam jednosoban renoviran stan u Lapadu za dvosoban stan na području grada uz moju nadoplatu. Stanovi za adaptaciju dolaze u obzir. Mob: 091 540 3370 Između Orašca i Kliševa iznajmljujem ili prodajem dvije velike oranice, maslinik sa 50 stabala maslina koje rađaju i veliki komad šume. (Ukupno 7000 kvadrata) plus mala kućica s taracom i živom vodom 0989240411

Prodajem dvije čestice zemlje 481 i 482 K.O. Žuljana. Čestice se nalaze u samom mjestu, površine 280 m² i cca 200 m², sve po katastru. Cijena 100 EUR/m². Mob: 099 658 8468.

Prodaje se građevinska par-

cela u Slanome, na atraktivnom mjestu uz more. Kontakt za informacije 0959058149, u vremenu od 16 do 18.

Prodaje se potpuno opremljen dvoetažni stan u naselju Naš dom u Mokošici veličine 110m2 Kontakt: 098 427 676

Prodaje se trosoban stan na Mećajcu (Cavtat), površine 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Stan je odmah useljiv. 098 137 0527

Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku. Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766

Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660

Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545

Prodajem grob na novom groblju na Šipanu u Suđurđu. Kontakti: 020/ 331 045 i 099/6929631

Dvosoban stan 42 m2 s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkirališnim mjestom uz nadoplatu. Mob: 098 1983891

Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891

Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306

Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946

Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468

Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029

Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127

Prodajem grob na Rožatuprazan. 098 787 773

Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799

Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557

Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561

Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob: 098 747 183.

Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946

Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865

Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012

Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvide-

no K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Prodaje se montažna kućica, kuhinja s trpezarijom i kupaonica. Kućica je klimatizirana, spremna za korištenje. 0915430029

Prodajem crnu masažnu fotelju od skaja, udobnu i očuvanu po cijeni od 150 €, tel. 091 555 4242.

Poklanjam 2 ormara, bračni krevet i toaletni stolić s ogledalom. Kontakt: mob. 091 522 5396

Vrlo povoljno prodajem razne knjige na engleskom i hrvatskom jeziku. Mob: 095 819 9767

Prodajem dva jednokrevetna ležaja i madrace za njih. U dobrom stanju, malo upotrebljivani. Dimenzije 200x90 cm. Cijena po dogovoru. Mob: 098/1343801

Prodaje se impregnirani šator za dvije osobe. Cijena po dogovoru. 099 857 1306

Prodaje se nadmadrac (stramac) Dormeo za bračnu postelju, debljine 6 cm. Cijena po dogovoru. 099 857 1306

USLUGE RAZNO

Dečko traži djevojku od 30-40 godina. Kontakt whats app ili viber: 097/6007628

Stolarski radovi u drvetu, od malih popravaka do izrade po mjeri. Mob: 099/2106563

Unošenje i iznošenje stvari, čišćenje podruma / objekata / garaža, uređivanje okućnica i slično! Sve informacije na broj: 095 856 2665

Popravljam žensku i mušku odjeću, brzo i kvalitetno. 099 696 5706

Tražim osobu za skuhati objed i oprati suđe četiri do pet puta mjesečno, u Mokošici. Zvati na 0917304400

Čistila bih apartmane u Lapadu, Gružu, Gradu. 091 528 0437

Na području Dubrovačkog primorja tražim žensku osobu za pomoć starijoj ženi u kući. Osiguran smještaj i hrana. Plaća po dogovoru. Tel. 099 835 79 81

Sve vrste kombi prijevoza. 098 765 757

Tražim ženu srednjih godina za zajednički život. Poželjna vozačka dozvola B kategorije. Samo ozbiljno, ne zanimaju me avanture. Kontakt: 097 600 7613.

Uređujem okućnice, vrtove, đardine, orezivanje Maslina, agruma, loze, kivija, ruža, kosnja trave I slično mob 09161 43946

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 13.4. do 19. 4.

-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 20. 4. do 26.4.

preminuli

ANA DEPOLO 1942

VOJMIR BELIN 1940

IVO FRAGIĆ 1935

NIKE GRZILO 1936

MIROSLAVKA BRONZIĆ 1937

VASVIJA HUSIĆ 1955

PERO SOLE 1939

ANTONIO ĆAVELIŠ 1980

DAVOR KOVAČIĆ 1947

TONKA KEKEZ 1938

KATE ZORIĆ 1933

IVO KISIĆ 1941

VLAHO SPREMIĆ 1941

KATIJA ŠARIĆ 1958

ZDENKA MILADIN 1947

ANE AKSIĆ 1929

STEVO ANDJUS 1936

LUCE KLAIĆ 1940

STJEPAN ŽUVELEK 1959

ANTONIO RADIŠIĆ 1999

PONEDJELJAK | 20.04. doručak dana

Poširana jaja sa dimljenim lososom i zelenim šparogama

menu dana

Teleći rižot

Krepki kremasti rižot s telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima

UTORAK | 21.04. doručak dana

Proteinski puding od kokosa i badema s chiom, granolom i šumskim voćem

menu dana

Crni fettuccini s morskim plodovima

Rajčica, bijelo vino, kozice, lignje i školjke, začinjeno peršinom i svježim bosiljkom

SRIJEDA | 22.04. doručak dana

Španjolski omlet s kozjim sirom i šparogama

Zapečena kriška jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama

menu dana

Sotirani juneći but s njokima

Kockice junećeg buta aromatizirane lokalnim crnim vinom i začinima

ČETVRTAK | 23.04. doručak dana

Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, kapare i umak od hrena i kiselog vrhnja

menu dana

Dalmatinska pržolica

Minutni odrezak od junetine začinjen maslinovim uljem, češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom

PETAK | 24.04. doručak dana

Chia puding s probiotičkim jogurtom, granolom i voćem

menu dana

Gregada

Domaće ribarsko jelo od više vrsta ribe, krumpira, komorača i peršina

SUBOTA | 25.04. doručak dana

Američke palačinke s javorovim sirupom i bobičastim voćem

menu dana

Punjena paprika s mljevenim mesom i rižom, kuhana s dimljenom slaninom u umaku od rajčice, poslužena uz pire krumpir

NEDJELJA | 26.04. doručak dana

Zarolani omlet punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom

menu dana

Dalmatinska pašticada

Juneći but kuhan u vlastitom umaku s korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom, poslužen s njokima