FOTO: RAFAEL Advanced Defense Systems Ltd., screenshot, Youtube
Neki su se jako uzrujali što se Zoki zaklinje Bogom kako nema šanse za kupovanje ‘Davidove praćke’. Zna se kako nije vjernik, pa se snervano pitaju zašto u svoje svađe uključuje Boga. Boga koji nema ništa s tim, a ne znamo ima li išta sa Zokijem. Smirite se ljudi, Zoki kao i obično lupeta. Ma koliko njegova lupetanja često nisu od koristi Hrvatskoj, ipak prigodno zabavljaju Hrvate. A sam Bog je svjedok kako nam zabave i relaksacije treba. Kupovina ‘vražje praćke’ od Izraela moralno je doista vrlo upitna, ali je istina kako je taj njihov sustav jedan od najboljih, ako ne i najbolji na svijetu. Početno je korištena američka tehnologija, ali značajno bolje nadograđena. Ako je vjerovati vojnim stručnjacima, Amerikanci su razvili nešto slično i skuplje, ali navodno, ne tako učinkovito kao što je sustav koji je nadogradio Izrael. E sad, prema Zokijevoj izjavi, ovaj put nije sporna kupovina od Izraela zbog evidentnog genocida koji ta zemlja provodi, već zato što svoje oružje prodaje Srbiji. Teško je dokučiti Zokijev tijek misli. Srbiji oružje prodaju i Njemačka, Francuska, Kina i Zokiju draga Rusija, pa nabavu iz tih zemalja ne smatra potrebnim zabraniti. Nije idiot, zna Zoki, kad bi bio tako principijelan možda bi jedino od Albanije mogli kupovati oružje, što, kako trenutačno stoji njihova ratna industrija, nije baš preporučljivo.
Ako razgovaramo o nacionalnim interesima, onda je jedino relevantno pitanje može li nas ‘Davidova praćka’ zaštiti u ovim totalno
eskalirajućim vremenima, punim ratnih bubnjeva. Ako doista može, bolje od nekog drugog pa i skupljeg sustava, onda je jedino pravilo koje ima smisla:’Ća je interes ni sramota’. Jasno je to i Zokiju, ali se inati. To mu je priroda! Đe ćeš protiv prirode? Sve to otvorenih usta i šokirano slušala je predsjednica Sjeverne Makedonije, koja je došla po potporu i pomoć Hrvatske za konačni ulazak Sjeverne Makedonije u EU. Na to, Sjeverna Makedonija čeka više od dvadeset godina. Morala je promijeniti i ime, jer je dozvoljeno uvjetovanje, kako god se koja članica EU sjeti. Njoj je Zoki rekao kako nije važno ući u EU, uz ‘mudri’ dodatak kako je EU nadogradnja, ali svoju građevinu gradiš sam. Nazvao je ponašanje Unije prema Makedoniji ‘gaslightingom’, u prijevodu - ‘zlostavljanjem’, u čemu doista ima pravo. Nažalost, predsjednica je otišla iz Hrvatske prilično razočarana, uz nekoliko upitnika iznad glave. Čini se kako nije imala pojma kome je došla u posjet sa svojim molbama za pomoć. Zoki definitivno nije crkva u kojoj se moli, kao ni crkva koja ima ikakav utjecaj u Europi.
Za to vrijeme Plenki nam je svečano i ozbiljno najavio mjere njegove Vlade vezane za dramatične probleme s opskrbom nafte. Ne brinite, problemi su to kojima naša genijalna Vlada zna doskočiti. Ipak, djelovao je prilično zabrinuto tvrdeći kako se nalazimo pred najvećom energetskom krizom ove generacije. To je natjeralo Hrvate na masovnu navalu na benzinske pumpe. Kako najav-
Uvodnik
ljuju neki stručnjaci, moglo bi doći do nestašica. Ne zato što nema mogućnosti nabave nafte, nego zato što su oboreni svi rekordi u količini kupovine benzina, dizela, a poglavito plavog dizela. Ipak, najbolje u svemu je razmišljanje Vlade o kojem je govorio ministar Šušnjar. Istražuju načine kako zaustaviti benzinske ture u Hrvatsku. U prijevodu, treba spriječiti građane iz susjednih zemalja da kao ludi dolaze u Hrvatsku kupovati gorivo!? Što je sasvim logično, jer je trenutno skuplje od svih ostalih zemalja u okruženju. S druge strane, sve cijene energenata ova Vlada će držati pod kontrolom. Ma što to značilo. Poručio je jedino kako ništa ne može učiniti s plavim dizelom. Naime, na plavi dizel nema trošarina kojih bi se Vlada mogla odreći. PDV nije tema. Što se poljoprivrednika tiče, oduvijek su znali kako im neće biti lako u zemlji koja poljoprivredu ne doživljava važnom. U suprotnom, odavno bi država prestala s poticajima poljoprivrednicima po ve -
ličini površine koju ‘obrađuju’ i poticala bi količinu proizvedenog. Dakle, produktivnost. Ali tko bi se time bavio? Produktivnost ni u čemu nije tema. Zato je udio poljoprivredne proizvodnje u BDP -u Unije 30 posto, dok je u Hrvatskoj 10 posto. Nema veze, važno je da nam je Šušnjar zadovoljan. Ako je on zadovoljan, zadovoljna je i Vlada. Može li bolje?!
UGradu su glavne teme pripreme za sezonu. Postavljaju se pitanja koja nekima nisu baš omiljena. Vrijednost za novac. Naravno, nije problem u visokoj cijeni, bilo smještaja, bilo hrane ako je turist zadovoljan kvalitetom onog što plaća. To nisu pitanja koja su samo dubrovačka, nego pitanja za cijeli naš turizam. Može li loša pizza koštati i više od 20 eura i hoće li biti onih koji su to spremni platiti? I platiti i osjećati se zadovoljno i vratiti se ponovno? Čak i preporučiti? Teško. Nema te ‘Davidove praćke’ koja oko toga može pomoći. Kad Švicarci koji su među najsku -
pljim zemljama u Europi, naravno, uz isto takva primanja, u čudu pitaju: ‘Što je s vašim cijenama?’ Možda je jedno vrijeme išlo, ali teško i dalje. Oni koji se bave turizmom vjeruju kako će tržište samo izbaciti one koji ‘pljačkaju’ i dovesti stanje u normalu. Tržište će to sasvim sigurno regulirati, ali to je proces koji traje. Ili kako Mato kaže, slično je bilo u Italiji i trebalo im je četiri do pet godina da im se turizam vrati na staro. Oni su se ‘opametili’, a hoćemo li mi, to je još pod upitnikom. Uz sve to, Grad je uglavnom avio destinacija, što dodatno otežava problem, uz energetsku krizu, zbog rata s Iranom. Treba li Grad doista svojevrstan cjenovni reset? Vjerojatno da, ali uz uvijek istu priču koja je jednostavna. Vrijednost za novac. Lov u mutnom ili ona stara ‘kako ćemo, lako ćemo’, mogla bi nas puno koštati. Živimo u vremenima u kojima je glavna tema, u zemljama iz kojih nam dolaze turisti, štednja. U tome nismo baš najjači. Eto vas.
TURIZAM I PROMJENE
Čeka li nas fijasko? „Turisti će nam poslati poruku koju prije nismo čuli.
Ne
može se nakon sezone, na lošoj pizzi od 20 eura, kupiti Porsche i stan“
Dubrovnik bi ove godine mogao osjetiti posljedice rasta cijena koji nije uvijek praćen i rastom kvalitete usluge. Naši sugovornici se ne slažu oko svega, ali jedno im je zajedničko – smatraju kako će oprezniji gosti razotkriti one preskupe, koji ne nude vrijednost za novac. Pred sezonom se tako otvara pitanje hoće li turisti sami korigirati ono što dubrovački poduzetnici nisu
Ožujak je i pravi početak predsezone, s pokretanjem ljetnog reda letenja u Zračnoj luci Ruđera Boškovića stizat će i veći broj turista, a gradske ulice ponovno će se ispuniti vrevom. S prvim kuferima, kremama za sunčanje i japankama, kreće i brojanje noćenja, dolazaka, eura... Prošle su godine s državnog vrha svi, od premijera do ministra turizma, upozoravali da nikada nije bilo važnije oprezno formirati cijene, a isto je govorio i dubrovački gradonačelnik Mato Franković. Ipak, kada se pogledaju cijene smještaja, restorana, kafića, slastičarnica, suvenirnica, prijevoza, izleta i svega ostaloga što Dubrovnik nudi, čini se da nitko od turističkih dionika baš i nije poslušao savjete političara. Ne samo da ih nisu poslušali, već se mogu čuti i najave kako bi cijene mogle rasti zbog povećanja cijena goriva. Hoće li nam se ove godine obiti o glavu to što turistički sektor nije slušao one koji formiraju politike, imamo li problem s visokim cijenama i vrijednošću za novac, hoćemo li ove sezone platiti danak? Dubrovački gradonačelnik Mato Franković u razgovoru za Dubrovački dnevnik vrlo jasno odgovara – „hoćemo“.
„Dakle, ovo će biti lošija sezona nego prošla turistička sezona. To je nešto što sam već najavio“, govori na početku Franković.
‘POSLAT ĆE NAM SE PORUKA KOJU
NISMO ČULI PRIJE’
Održao je i Skupštinu Turističke zajednice grada
Dubrovnika gdje je svim okupljenima jasno re-
kao da će ovo biti godina u kojoj će se „Dubrovniku poslati poruka koju nismo čuli niti prošlu, niti pretprošlu godinu“.
„Ranije su godine bile turistički izvrsne, sa sjajno odrađenim rezultatima, brojkama i novcem. To neće biti slučaj ove godine. Razlog i krivnja tome ne leže u činjenici ratnih sukoba u svijetu, jer to bi nam čak moglo ići na ruku, da kojim slučajem nemamo problem s ‘value for money’ (vrijednost za novac op.a.)“, govori Franković i dodaje kako svi oni objekti koji nude vrijednost za novac, u ovoj turističkoj sezoni neće imati problema.
„Svi ostali, a takvih je više, apsolutno će imati problema. U nas je najviše onih koji ne nude vrijednost za novac, onih koji kupe već gotovo tijesto za pizzu pa bace malo šunke i sira, ubace je u peć i prodaju za 20 eura. Nije to ‘value for money’! Tržišta poput Španjolske i Portugala će nas debelo prestići i dignuti nam značajan dio kolača britanskog tržišta prvenstveno“, oštro upozorava dubrovački gradonačelnik.
Ističe primjer Italije, za koju kaže da je imala isti takav problem godinama.
„Jako su platiti danak koji je trajao čak pet godina! Sad su se počeli vraćati jer su se dozvali pameti. Mi se nismo dozvali pameti. Ne možemo sve visoke cijene pravdati na način da su krivi dobavljači, ovi ili oni, kriv svatko živ, jer kad uđete u genezu same priče vidite da tu postoji jedna, možemo je nazvati, kolektivna krivica cijelog lanca koji bi se htio obogatiti u godinu dana. To tako ne ide“, govori Franković.
Hoće li nam se ove godine obiti o glavu to što turistički sektor nije slušao one koji formiraju politike i upozoravaju da nam cjenovna politika u turizmu nije dobra? Imamo li problem s visokim cijenama i vrijednošću za novac, hoćemo li ove sezone platiti danak?
Piše Petra Srebrović foto Dubrovački dnevnik
Franković: „U nas je najviše onih koji ne nude vrijednost za novac, onih koji kupe već gotovo tijesto za pizzu pa bace malo šunke i sira, ubace je u peć i prodaju za 20 eura. Nije to ‘value for money’! Ne možemo sve visoke cijene pravdati na način da su krivi dobavljači, ovi ili oni, kriv svatko živ, jer kad uđete u genezu same priče vidite da tu postoji jedna, možemo je nazvati, kolektivna krivica cijelog lanca koji bi se htio obogatiti u godinu dana. To tako ne ide“
„U ovoj godini, budite sigurni, imat ćemo lošiju turističku sezonu i platit ćemo danak zbog svega onoga što smo radili proteklih godina. To je ono što sam rekao na skupštini Turističke zajednice na kojoj nažalost nisu sjedali oni ljudi koji su to trebali čuti“, rekao je Franković aludirajući na ugostitelje s kojima će zbog toga održati i poseban sastanak.
KUPUJU PORSCHE I STANOVE NAKON
JEDNE SEZONE I SVE NAS UBIJAJU
„Pravdati se troškovima, porezima, paušalima, ovim i onim, a na kraju sezone kupiti još jedan stan ili Porsche, nije realno. Ja nisam ljubomoran, neka ima svatko, ali ne mogu nas sve ubijati zbog svog osobnog komota ili želje za dobiti“, govori Franković, a zatim to dovodi u korelaciju s činjenicom da je Dubrovnik grad koji ima 4000 praznih stanova.
„Četiri tisuće praznih stanova znači da je netko imao dovoljno novaca da kupi stan, a da ima još i više da taj stan može držati praznim“, navodi. Ipak, na opasku kako bi brojni na to rekli kako su vlasnici tih stanova stranci, Franković takvu konstataciju odbija.
„Državni zavod za statistiku ne kaže jesu li vlasnici tih stanova ugostitelji, krovopokrivači ili vodoinstalateri, ali Državni zavod za statistiku jasno kaže da su vlasnici tih stanova 90 posto hrvatski državljani“, zaključuje dubrovački gradonačelnik Mato Franković šaljući time jasnu poruku da se na dubrovačkom turizmu puno ljudi ‘masno’ okoristilo, uništavajući pritom reputaciju grada.
PRVI PUT DOLAZE KOMENTARI DA SU CIJENE PREVISOKE
Direktor Turističke zajednice grada Dubrovnika, Miroslav Drašković slaže se kako je formiranje cijena jedna od najbitnijih stavki u turizmu. Zbog toga, naglašava kako TZ već nekoliko godina uporno ističe koliko je bitno održati kvalitetu usluga i da one cijene koje postoje na dubrovačkom tržištu, zaista odgovaraju kvaliteti koja se nudi. „Cijene su glavni alat bookinga i ne možemo se zavaravati da nisu bitne. U zadnjih godinu dana prvi put smo se sreli s komentarima, od tržišta koja su nama bitna, da su nam cijene došle na razinu koja je generalno upitna. Pritom, ne mislim kako je problem da nešto što ima visoku kvalitetu i košta, ali problem jest što se danas svi povode primjerima tih objekata visoke kvalitete, od smještajnih do ugostiteljskih, i onda misle da mogu naplaćivati visoke cijene za uslugu koja nije visoko kvalitetna. To se ne smije raditi jer zbog općeg porasta troškova života turizam uvijek pati, a bitno je pravovremeno privući dovoljan broj turista u Dubrovnik kako bi nam sezona mogla biti na razini prethodne“, izjavio je Drašković.
Ipak, kaže kako prema svim momentalnim podacima koje ima od hotelskih kuća, unatoč cijeloj sigurnosnoj situaciji, nije primijećen storno smještaja, ali je činjenica da booking ulazi sporije u usporedbi s prethodnim godinama.
„Sigurno je da zbog političke situacije u svijetu koja je jako teška i unosi veliku nesigurnost, ali i zbog povećanja cijena goriva i posljedično svega ostaloga što je naslonjeno na gorivo, moramo
Gradonačelnik Dubrovnika, Mato Franković
Drašković: „Cijene su glavni alat bookinga i ne možemo se zavaravati da nisu bitne. U zadnjih godinu dana prvi put smo se sreli s komentarima, od tržišta koja su nama bitna, da su nam cijene došle na razinu koja je generalno upitna“
biti vrlo oprezni što radimo ove godine“, smatra.
KLJUČNO ĆE BITI DA DUBAI I KATAR
NORMALIZIRAJU LETOVE
Daleka tržišta koja su koristila putničke hubove preko Dubaija i Katara trenutačno potpuno miruju, a ljudi se nadaju da će na ljeto moći putovati. „Bez tih hubova, bilo bi im teško pronaći put prema Europi, kako Dalekom Istoku tako i Novom Zelandu i Australiji koji također koriste iste hubove, a nama je Australija značajno tržište. Oni sada prolaze kroz razdoblje nesigurnosti koje se još nije odrazilo na booking, ali pratimo situaciju i vidjet ćemo kako će se razvijati“, rekao je Drašković. Iako Hrvatska, pa ni Dubrovnik nisu geografski suviše blizu regijama koje trenutno trpe ratna razaranja i/li nestabilnosti, pa se može čuti analitičare koji kažu kako ćemo upravo zbog toga uzeti dio ‘kolača’ recimo Grčkoj ili Turskoj, Drašković je s takvim komentarima puno oprezniji.
„Ne želim uopće komentirati na taj način, da bismo se mi okoristili na situaciji nesigurnosti. Generalno, treba se truditi da sada privučemo što veći broj turista koji će se odliti iz zemalja istočnog Mediterana. U isto vrijeme treba biti svjestan kako rastu cijene života, tako rastu i cijene putovanja zbog čega ljudi u nesigurna vremena putuju manje i kraće, a više štede“, objašnjava. Prošle je godine interes za Albanijom eksplodirao, pa su se mogla čuti šuškanja kako će nam oni odnijeti dio turista, zbog rastućih cijena u Dubrovniku. Drašković tu ideju potpuno odbacuje.
Petak, 27. ožujka 2026.
ali imaju ih puno. Razgovarao sam s agentima koji tamo rade i oni su strašno zabrinuti jer turistička politika nije dobra, privlače previše ljudi odjednom na infrastrukturu koja gotovo da i ne postoji! Nažalost, po infrastrukturi su oni daleko iza svih zemalja Europe, iako imaju prekrasnu prirodu i ljepote, morat će se jako potruditi da sve uspiju održati“, zaključuje čelnik dubrovačke turističke zajednice, Miroslav Drašković.
GOTOVO JE S EROM SKUPIH AUTA I STANOVA
NAKON JEDNE SEZONE
O poduzetnicima u turizmu, praznim stanovima i pitanju bogaćenja na račun jedne sezone, Nikolina Trojić iz Županijske komore Dubrovnik, pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, govori kako je to kompleksan problem.
„Ako imaju stanove, sve je po zakonu jer im je država to dozvolila i uspostavila sustav u kojem se to legalno može. Dakle nije protuzakonito, ali mislim da je završila era skupih automobila i stanova nakon sezone. Ako govorimo o ugostiteljskom sektoru, oko njega se steže obruč i marže su sve tanje“, govori Trojić i dodaje kako je priča o bogaćenju nakon jedne sezone u restoranu, bila prikladna za vrijeme unazad 10-15 godina.
„To je bila branša kao El Dorado, ali više nije tako. Od covida i inflacije kada su se svima, pa i poduzetnicima podignuli troškovi, pa do uvoza radne snage kojoj treba pronaći i platiti smještaj, poslovni subjekti danas imaju sve manje prostora za luksuzni segment života“, govori Trojić.
Direktor Turističke zajednice grada Dubrovnika, Miroslav Drašković
„Nama Albanija jednostavno nije konkurencija jer tamo idu ljudi određenog profila, a to nisu isti turisti s naših dominantnih tržišta. Albanija je sada hit pa se o njihovim problemima baš i ne govori,
Što se tiče turističke sezone 2026., Trojić smatra kako će ona ponajviše ovisiti o svjetskoj situaciji, a manje o nama samima.
„Moramo biti svjesni da smo avio destinacija i iznimno smo osjetljivi na fluktuaciju cijena naftnih derivata, koja utječe na letove pa smo već vidjeli kako određene kompanije smanjuju broj rotacija“, govori Trojić i iznosi kako je upravo to njena najveća briga, pa kao najbitniju stvar za ovu sezonu ističe očuvanje direktnog leta sa SAD-om.
LJUDI ĆE MANJE PUTOVATI I MANJE TROŠITI
„To je naše drugo tržište po važnosti i riječ je o iznimno zahvalnim gostima koji su direktno zahvaćeni ovim ratnim sukobom, pa će situacija u svijetu definirati koliko će oni putovati. Osobno, mislim da će se ove godine globalno smanjiti volumen putovanja i potrošnje u cijelom svijetu jer će dio tržišta živjeti u strahu pa novac neće htjeti trošiti u ratnim vremenima. Drugi je dio vezan za potrošnju, i tu vidimo da je dio zemalja, pa čak i Velika Britanija, u laganom recesivnom hodu što će smanjiti volumen potrošnje. To smo zapravo već osjetili lani i preklani“, govori Trojić.
Apostrofira kako se niti Hrvatsku niti Dubrovnik neće puno pitati kada je riječ o turističkim tokovima koji će, prema njenom mišljenju, biti poslje-
Predsjednica
Trojić: „Cijena i razina ponude se mora diverzificirati da bude za svakoga ponešto, da onaj tko ne može platiti ručak 40 eura, ima ponudu i za 20 eura. Problem je što sada postoji diverzifikacija tržišta kada govorimo o kvaliteti, imamo i prosječno, kao i visoko kvalitetne ponude, ali cjenovno imamo jednu crtu. Upravo to je poanta ove godine, treba razgraničiti i cijenom ono što je već razgraničeno kvalitetom“
dica globalnih ratnih sukoba i cijena nafte, ali dodaje kako utjecaj imamo po pitanju kvalitete ponuđene usluge za novac koji se naplaćuje.
PRELAZIMO IZ JEFTINIJEG U SKUPLJI
RANG I TO NIJE LOŠE
„Moramo biti svjesni da Hrvatska sada konvergira zapadno mediteranskim zemljama u smislu kvalitete i cjenovnog ranga. Mičemo se iz percepcije budžetski jeftinog godišnjeg odmora jer se cijenom i kvalitetom približavamo zapadnoj ponudi. Prelaska iz jeftinijeg cjenovnog ranga u viši ne bismo se trebali sramiti niti se toga libiti, ali moramo to kvalitetom opravdati“, ističe i dodaje kako je nezgodno što taj prelazak dolazi u vrijeme krize, ali podsjeća kako smo tome, kao destinacija, težili.
„Možda nismo imali jasnu strategiju tog prelaska, ali tržište nas je tu dovelo. Zato sad imamo veće cijene, ali i veća očekivanja po pitanju kvalitete. U vrijeme kada tržište doživljava pretumbavanja, kada vrlo malo možemo utjecati na svjetska događanja i inflaciju, puno možemo utjecati na kvalitetu sadržaja koji nudimo i na odnos prema gostu“, navodi i poručuje kako će ovu sezonu obilježiti pitanje koliko smo sposobni reklamirati i promovirati ono što nudimo kao komparativno bolju ponudu u odnosu na druge.
TURISTI ĆE SREDITI TRŽIŠTE KOJE SAMI
NISMO USPJELI
Nudi li Dubrovnik već dovoljno kvalitetnu ponudu u odnosu na cijene, Trojić kaže kako se tu temu previše generalizira.
„Često se govori kao da je riječ o jednom subjektu koji onda definira tržište, a to nije istina. Ima-
mo u Dubrovniku zaista odličnih poduzetnika koji daju prekrasnu ponudu, ulažu u sadržaj, ali i u ljude. S druge strane, naravno da ima i onih koji se ne trude, nego na krilima drugih pokušavaju izvući laki novac i vlastiti profit. Ipak, ne možemo donositi zaključke na temelju onih koji nisu adekvatni jer će takve tržište počistiti. Zapravo, ja želim da što prije dođe do tog trenutka kada će ih tržište očistiti, jer će nam to osvijetlili obraz. Manje kvalitetan proizvod treba postojati, ali onda on mora i cijenom biti primjeren gostima nižeg platežnog razreda“, ističe čelnica Županijske komore Dubrovnik.
„Cijena i razina ponude se mora diverzificirati da bude za svakoga ponešto, da onaj tko ne može platiti ručak 40 eura, ima ponudu i za 20 eura. Problem je što sada postoji diverzifikacija tržišta kada govorimo o kvaliteti, imamo i prosječno, kao i visoko kvalitetne ponude, ali cjenovno imamo jednu crtu. Upravo to je poanta ove godine, treba razgraničiti i cijenom ono što je već razgraničeno kvalitetom“, govori i dodaje kako će u tome pomoći manji volumen gostiju jer će jednostavno imati veću mogućnost biranja.
„Turisti će srediti tržište koje mi nismo uspjeli srediti. Ovo je prilika za resetirati se i promisliti, a onda se rađaju i neke nove ideje. Zato ne smatram da je ovakva situacija nužno loša, ostaje nam prostora za kreaciju“, zaključuje Nikolina Trojić iz Hrvatske gospodarske komore.
Pred Dubrovnikom je tako sezona koja bi mogla razotkriti slabosti modela koji se godinama gradio na visokim cijenama, a u posljednje vrijeme baš i ne na kvaliteti. Nakon izjava naših sugovornika, sigurno je jedno - tržište ove godine neće opraštati.
Županijske komore Dubrovnik, Nikolina Trojić
ZELENA OAZA NA ULAZU U POVIJESNU JEZGRU Gradonačelnik Franković
obišao novouređeni Park u Pilama
Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković u pratnji suradnika obišao je u ponedjeljak, 23. ožujka, završene radove u Parku u Pilama.
Park ukupne površine tri tisuće četvornih metara uređen je kao javni prostor na zapadnom ulazu u povijesnu jezgru Dubrovnika s ciljem poticanja društvene aktivnosti te bolje prezentacije parka, gradskih zidina i njegovog užeg okruženja.
“Ono što je najvažnije jest da veliki broj naših sugrađana već dolazi otkako su se otvorila vrata. Vjerujemo da će ovo biti živi prostor, zanimljiv našim sugrađanima i posjetiteljima, svojevrsni dnevni boravak na otvorenom. Neka im služi dugo godina.“ - naglasio je gradonačelnik Franković.
Ovom prigodom gradonačelnik je istaknuo i kako je Park u Pilama prvi od tri parka koji je dovršen kroz EU projekt „Mreža zelene infrastrukture“, provedenog kroz ITU mehanizam u okviru Integriranog teritorijalnog programa 2021.–2027. sufinanciranog s 5.558.382,00
eura, koji obuhvaća i obnovu parkova Gradac i Platana s ciljem unapređenja kvalitete urbanog života i jačanja održivih javnih površina.
U okviru projekta otvoren je novi glavni ulaz amfiteatralnog karaktera, koji služi kao prostor za odmor i društvena događanja. Prostor oko fontane uređen je tako da omogućuje okupljanje i aktivaciju jav-
nog života. Novi pješačke staze od stabilizirane sipine, sadnja stabala i manjih biljaka te oplemenjenje prostora halofilnoj vegetacijom i urbanom opremom prema plaži dodatno su unaprijedili prostor. Prostor kanalizacijskog kolektora ograđen je panelnom ogradom i živicom radi sigurnosti i vizualne zaštite.
Središnji element parka je tematsko skulpturalno dječje igralište, minijaturna interpretacija dubrovačke povijesne jezgre s prepoznatljivim elementima fortifikacijskog sustava. U njegovom oslikavanju aktivno su sudjelovali učenici
Umjetničke škole Luke Sorkočevića kroz projekt „Grad boja“ pod mentorstvom stručnog tima škole.
Pod mostom je realizirana edukativna instalacija posvećena dubrovačkom znanstveniku Ruđeru Boškoviću. Instalacija prikazuje površinu Mje-
seca s kraterima, a svjetlosni efekt aktivira se okretanjem ručice kroz Boškovićev krater, stvarajući novu interaktivnu zonu za dječje igraonice, edukativne radionice i tematska događanja.
Radove ukupne vrijednosti 1.881.466,26 eura s PDV-om izvodili su Građevinar-Quelin d.d. i Posta d.o.o., prema projektu arhitektonskog ureda Proto-arch i uz stručnu suradnju Studija Landa. Specijalizirane elemente dječjeg igrališta izradila je francuska tvrtka Proludic.
Park u Pilama bit će otvoren tijekom cijele godine, uz osigurano javno osvjetljenje, sustav videonadzora te redovito održavanje s ciljem očuvanja prostora i sigurnog korištenja za sve posjetitelje. Time se osiguravaju uvjeti za njegovo dugoročno korištenje kao uređenog i funkcionalnog javnog prostora.
U sklopu projekta participativnog budžetiranja, a prema prijedlogu kojeg su izglasali građani s područja Gradskog kotara Pile-Kono, završeni su radovi uređenja Bogišićevog parka (I. faza), dok je u sklopu istog prijedloga izrađen i glavni projekt sveobuhvatnog uređenja parka, koji je prijavljen na Poziv na dodjelu bespovratnih sredstava „Razvoj zelene infrastrukture u urbanim područjima“ Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine.
Radovi uređenja prve faze odnose se na fizički odvojeni dio parka, odnosno zelene površine ograđene niskim ogradnim zidićem koji se nalazi na samom ulazu u park i sjevernim rubom omeđuje prometnicu koja vodi prema javnoj garaži. Radi se o dijelu parka koji se nije koristio te nije bio doživljavan kao sastavni dio cjeline parka, što je dodatno naglasilo potrebu za njegovim uređenjem.
Prostor je oblikovan kao zona boravka na otvorenom, s naglaskom na sigurnost, funkcionalnost i ugodan ambijent. Prema cesti je povišen postojeći
kameni zid čime se postigla jasna granica prostora i povećana sigurnost korisnika, a pristup zelenoj površini omogućen je preko dva stepeništa. Na zelenoj površini formirane su dvije građevne klupe od betona koje istodobno i nose zemljanu padinu. Klupe su obložene tavelama, a sjedeće plohe su izvedene od drvenih letvica - jedna s naslonom, a druga bez. Uz klupe su postavljeni posebno oblikovani stolići. Kao dodatna atrakcija u prostoru je, između postojećih stabala, formirana zona ležernog odmora.
Na ulazu u park nalazi se ulazni portal oblikovan kao lagana, skulpturalna struktura, a u konstrukciju je integriran stilizirani natpis „Bogišićev park“.
Rubno je prostor oblikovan zaštitnim pojasom autohtonih grmova, čime se osigurava prirodni prijelaz prema ostatku parka. Posađene su mlade sadnice biljaka te je provedeno navodnjavanje za biljke i zelenilo. Kao završni sloj podloge parka ugrađena je sječka od borove kore. Postojeća stabla su orezana radi sigurnosti.
Započeli radovi sanacije i obnove igrališta i vježbališta „Šumica“
U sklopu redovnog održavanja započeli su radovi sanacije i obnove dječjeg igrališta i vježbališta na otvorenom „Šumica“.
Radove izvodi tvrtka ATIS Dubrovnik, a obuhvaćaju izradu manjeg zaštitnog zida kako bi se spriječio prodor oborinskih voda na podlogu dječjih sprava te proširenje gumenih podloga oko postojećih sprava radi dodatne sigurnosti. Također, uklanja se oštećena antistres gumirana podloga i postavlja nova.
U sklopu zahvata predviđena je i izrada nove betonske ploče uz postavljanje antistres gumirane podloge ispod sprava za vježbalište na otvorenom. Dotrajale dječje sprave bit će zamijenjene novima, a dodatna sprava bit će postavljena na novo uređenu podlogu.
Uz navedeno, izvršit će se zamjena oštećenih drvenih letvica, bojanje metalne potkonstrukcije i drvenih dijelova ograde te niz dodatnih popravaka čime će se cijeli prostor dodatno urediti i osvježiti.
Završetkom radova značajno će se unaprijediti sigurnost i kvaliteta korištenja igrališta i vježbališta, na zadovoljstvo svih građana, a posebno najmlađih korisnika.
Petak, 27. ožujka 2026.
POTPISAN UGOVOR
Županija financira projektnu dokumentaciju za operativne obale za akvakulturu u Malostonskom zaljevu
Riječ je o sredstvima u iznosu od 42.500 eura, a operativne obale uredit će se u naseljima Brijesta, Soce, Zamaslina i Bistrina. Nositelj izrade dokumentacije je udruga Stonski školjkari
Župan Blaž Pezo potpisao je prošlog tjedna na Bistrini ugovor s predsjednicom Udruge Stonski školjkari Marijom Radić i ravnateljem Lučke uprave Dubrovačko-neretvanske županije Antunom Banovcem kojim Dubrovačko-neretvanska županija financira izradu projektne dokumentacije za uređenje operativnih obala za akvakulturu na području Malostonskog zaljeva.
Riječ je o sredstvima u iznosu od 42.500 eura, a operativne obale uredit će se u naseljima Brijesta, Soce, Zamaslina i Bistrina. No -
sitelj izrade dokumentacije je udruga Stonski školjkari.
‘Malostonska kamenica je jedan od simbola naše županije. U dogovoru s udrugom, ovo je još jedan način naše potpore uzgoju i cijelom procesu za kulturu velikog značaja i još većeg potencijala’, poručio je župan.
Nakon potpisa ugovora, župan je obišao i purifikacijski centar na Biatrini. Potpisivanju ugovora nazočili su i zamjenik župana Joško Cebalo, načelnici Vedran Antunica i Nikola Knežić te pročelnik Ivo Klaić.
‘Malostonska kamenica je jedan od simbola naše županije. U dogovoru s udrugom, ovo je još jedan način naše potpore uzgoju i cijelom procesu za kulturu velikog značaja i još većeg potencijala’, poručio je župan
KONAVLE
Iznimno velik odaziv na placi na Grudi: Cvijeto podijelio šipke i smokve Konavljanima
Prvi dan proljeća uz akciju #BudikoCvijeto
obilježen je prošle subote na placi na Grudi
gdje je konavoski eko superjunak Cvijeto ponovno razveselio stanovnike podjelom sadnica
Ovoga puta, bile su to smokve i šipci – u suradnji sa Zavodom za mediteranske kulture Sveučilišta u Dubrovniku dijelile su se sadnice smokve ‘bjelice’ i šipka ‘konjski zub’, a interes je bio iznimno velik. Sve sadnice podijeljene su u rekordnom roku, već tijekom prvih pola sata događaja. Konavljani su s place otišli zadovoljni, noseći sa sobom nove sadnice i dodatnu motivaciju za očuvanje domaćih, mediteranskih kultura. Bila je ovo prilika za čuti i nešto više o projektu ‘Zelena placa’, kojim se uređuje postojeća placa na Grudi. Kako je već prije isticao načelnik Božo Lasić, cilj projekta je stvoriti funkcionalan i estetski uređen prostor, na
zadovoljstvo svih.
”Projekt ‘Uređenje postojeće tržnice na Grudi – Zelena placa’ provodi Općina Konavle u okviru Lokalne razvojne strategije LAG -a Dubrovačka traversa. Ukupna vrijednost projekta iznosi 348.249,93 eura s PDV-om, od čega je 108.800,00 eura sufinancirano bespovratnim sredstvima Europske unije. Provedba traje od rujna 2025. do rujna 2027. godine. Cilj projekta je urediti i opremiti tržnicu na Grudi kako bi se osigurali bolji uvjeti za lokalne proizvođače, povećala dostupnost domaćih proizvoda te dodatno ojačala lokalna zajednica i očuvao njezin identitet”, izjavio je u ovom povodu načelnik Božo Lasić.
ŽUPA DUBROVAČKA
Pokrenut postupak za predlaganje kandidata za dodjelu javnih priznanja
Odbor za javna priznanja Općinskog vijeća Općine Župa dubrovačka pokreće postupak za predlaganje kandidata za dodjelu javnih priznanja, koja se dodjeljuju dana 26. svibnja u prigodi Dana oslobođenja Župe dubrovačke – Dana Općine Župa dubrovačka.
Javna priznanja se mogu dodijeliti domaćim i stranim, fizičkim i pravnim osobama, u zemlji i inozemstvu, koje su svojim radom ili djelovanjem pridonijele promicanju i ugledu Općine Župa dubrovačka i to:
• Proglašenje počasnim građaninom Općine Župa dubrovačka
• Nagrada Općine Župa dubrovačka za životno djelo
• Nagrada Općine Župa dubrovačka
Prijedlozi za dodjelu javnih priznanja uz obrazloženja, odgovarajuću dokumentaciju i potpisane suglasnosti predloženih kandidata, sukladno uvjetima ovog Poziva, u zatvorenoj omotnici preporučenom pošiljkom ili osobno u pisarnicu, dostavljaju se na adresu: Općina Župa dubrovačka, Odbor za javna priznanja Općinskog vijeća Općine Župa dubrovačka Vukovarska 48, Srebreno, 20207 Mlini s naznakom –” NE OTVARATI ” Rok za predlaganje kandidata za javna priznanja traje u razdoblju od 20. ožujka 2026. do 20. travnja 2026. godine.
ANDRO VLAHUŠIĆ NAPISAO KNJIGU O UMJETNOJ INTELIGENCIJI
‘Nestat će ogroman broj poslova, ali turizam će preživjeti ’
Andro Vlahušić uskoro će predstaviti svoju knjigu
Kraj razmišljanja koja govori o umjetnoj inteligenciji
i postavlja pitanje gdje su u cijeloj toj priči ljudi
Andra Vlahušića šira javnost zna kao liječnika, bivšeg ministra zdravstva i gradonačelnika Dubrovnika. No, naš povod za razgovor je sasvim druge tematike. Naime, Vlahušić je napisao knjigu Kraj razmišljanja o temi umjetne inteligencije, a u intervjuu razgovaramo o velikoj revoluciji u koju smo upravo zakoračili i kakav će sve impakt imati na naše živote.
Umjetna inteligencija (UI) je, kako kažete, novi dizajn sustava. Pojasnite nam.
Kao što mu i samo ime kaže, to je način na koji je sustav dizajniran. Sustav može biti dizajniran tako da izvlači ono najbolje ili najgore iz čovjeka. Uzmimo kao primjer Dubrovačku Republiku. Sustav u Republici je bio tako dizajniran da je ograničavao apsolutnu moć kako bi se obuzdala narcisoidnost i upravo zbog tako uređenog sustava stari Dubrovčani su bili napredni.
Je li, znači, problem u sustavu ili u ljudima? Bi li svaki sustav bio dobar da su ljudi bolji i svjesniji šire slike?
Sustav odnosno vanjske okolnosti igraju ogromnu ulogu. Rekli smo već da izvlače ili najbolje ili najgore iz ljudi. Najgore zlo 20. stoljeća bili su Hitler i Njemačka. Zanimljivo kako je Njemačka u 19. stoljeću, pa sve do dolaska Hitlera na vlast, bila najnaprednija zemlja svijeta. Najbolji filozofi su bili Nijemci –Hegel, Schopenhauer, Nietzsche, Marx…, najbolji fizičari su opet Nijemci Planck, Roentgen, Heisenberg, Einstein…, najbolji glazbenici Beethoven, Wagner…, i tako dalje. Znači ljudska misao je eksplodirala u tih nekoliko desetljeća na području Njemačke, vjerojatno su bili najjače intelektualno žarište u povijesti uz staru Grčku i renesansnu Firencu. I onda spletom okolnosti dolazi Hitler i područje Njemačke dotiče ljudsko dno. Eto koliku ulogu ima dizajn sustava.
I sad nam UI dizajnira novi sustav za koji još uvijek nitko ne zna hoće li izvući najbolje ili najgo-
re iz ljudi.
Umjetna inteligencija je i najveći dar i najveće prokletstvo. Time se bavi moja knjiga Kraj razmišljanja. Umjetna inteligencija je novi sloj, novi level do kojeg su ljudi došli. Prvo je bio govor, potom pismo, a evo na kraju i ovo. Čovjek danas od bilo gdje na svijetu može doći do cjelokupnog svjetskog znanja. Ali ne samo to. Umjetna inteligencija ima elemente ljudskosti. Ona misli, govori, piše, stvara, sve kao čovjek, ali se pritom ne umara i stalno je na visinu zadatka. Drugim riječima, jedna vrsta poluboga. To dijete koje su ljudi stvorili staro je samo tri godine. Možemo tek zamišljati što će biti u godinama koje dolaze.
Bit će u svemu bolja od nas.
Da, bit će bolja od 99 posto ljudi. Čovjek više neće morati razmišljati. Zna jezike, zna recepte, zna popravljati stvari, gdje se što nalazi, čitavu povijest, stvarati muziku, slikati... Trebat će u tom svijetu umjetne inteligencije postaviti pitanje Gdje sam u svemu tome ja? Gdje je ljudskost? Koji je smisao?
Ne treba se zamarati pitanjem što će UI moći? Moći će sve. To je požar koji će sve poharati, sve dosadašnje poslove kakve poznamo će potaracati.
Ono čime se trebamo baviti i o čemu ja govorim u knjizi je pitanje - gdje smo u svemu tome mi ljudi?
Hajdemo na konkretan primjer da vidimo što će biti s ljudima. Vi ste liječnik. Što će biti s liječnicima odnosno medicinom? Hoće li i doktore zamijeniti UI? Lako za dijagnoze, nego hoće li
UI preuzeti čak i posao kirurga?
Sav medicinski posao, od dijagnoza do posla kirurga, UI će moći zamijeniti u sljedećih 15, 20 godina. Naš liječnik Tomica Mihaljević odavno je razvijao robotsku kirurgiju. Već danas roboti rade bolje operacije srca nego liječnici. Bivši ministar Andrija Hebrang išao je vani operirati prostatu, ne zato jer ne vjeruje hrvatskim liječnicima, nego isključivo što su već sada roboti bolji u operacijama. Klasični doktori znači u budućnosti neće više treba-
Piše Maro Marušić foto Grgo Jelavić/PIXSELL
‘Trebat će u tom svijetu umjetne inteligencije postaviti pitanje - gdje sam u svemu tome ja? Gdje je ljudskost? Koji je smisao? Ne treba se zamarati pitanjem što će UI moći? Moći će sve. To je požar koji će sve poharati, sve dosadašnje poslove kakve poznamo će potaracati’
‘Univerzalni dohodak nije dobra ideja, jer ljudima trebaju prepreke u životu kako bi napredovali. Nije dobro da ne rade ništa. Ima poznati eksperiment zvan Universe 25 gdje su miševi na kraju izumrli kada su došli u stanje obilja i nerada. Zbog obilja i nerada nisu se više ni razmnožavali. Ako ljudi u životu nemaju uloge i prepreke, izumrijet će kao vrsta. Prestat ćemo rađat djecu’
ti, jer će oni u svemu biti lošiji od UI. Međutim, ono što umjetna inteligencija ne može zamijeniti je ljudskost. Kada liječnik pacijentu priopći dijagnozu raka i utješi ga pogledom, govorom tijela, suosjećajnošću. Ili provesti posljednje dane uz pacijenta koji umire tješeći ga toplim riječima. To stroj nikada neće moći. Nikad neće moći zamijeniti prisutnost čovjeka. O tome puno pišem u knjizi.
Koji će biti glavni aspekti čovjeka u vremenu umjetne inteligencije?
Tri su ključne stavke. Prva da je čovjek biološko i sociološko biće što znači da uvijek ima potrebu za drugim ljudima. Ne može biti usamljeno biće, od malog djeteta pa sve do starca od 90 godina koji završi u domu za umirovljenike. Svima njima treba prisutnost drugog ljudskog bića. Najgora stvar koja nam se danas događa s tehnologijom jest da ona otuđuje i da usamljenost postaje normalno stanje. Ljudi trebaju jedni druge. Druga stavka je život kao igra (homo ludens). U prirodi čovjeka je da se nadmeće jedan protiv drugoga. Tko više skače, tko brže trči, tko bolje piše, igra šah… Međusobnu usporedbu, odnosno kompeticiju među ljudima UI nikad neće zamijeniti. Treća stavka je potraga za smislom. Tko sam, što sam, koja je moja uloga u svijetu, koji je smisao svega? UI može djelomično dati odgovore na pitanja, ali ono nešto više čovjek će uvijek sam pokuš(av)ati dokučiti.
UI se već sada ističe na području umjetnosti. Radi odlične glazbene albume, te sjajno piše i slika.
Treba li te uratke posebno označiti da su plod UI-ja kako bi ljudi sami birali hoće li takve proizvode konzumirati ili ne?
Mi kao ljudi imamo impresiju umjetnosti. Recimo, kad gledamo film, ne znamo je li glavni glumac izvodi vratolomije ili kaskader. Tako da nije ni važno je li uživamo u glazbi UI-ja ili ne. Nije važno tko stvara, važno je da je konačni proizvod dobar. Na kraju krajeva i danas se mnoge najpopularnije pjesme stvaraju po matricama i šablonama, nema tu neke kreative. Ali naravno da ljudi već sada mogu birati žele li slušati glazbu umjetne inteligencije ili ljudi, a tako će biti i u budućnosti.
Glumci će možda ostati bez posla? Evo, Val Kilmer je prošle godine umro, a ove godine se snima film s njim u glavnoj ulozi. Vjerojatno da. Zanimanje koje neće trebati.
Možemo li pravno to spriječiti? Donijeti neke zakone koji će UI u nekim segmentima života ograničiti? Ili je tako nešto kontraproduktivno?
Ne može se progres zaustaviti. Dok ti nešto reguliraš, sve je već odavno još više napredovalo. Priča o regulaciji UI je završena. Duh iz boce je izašao.
Ipak, krenule su mnoge tužbe prema UI-ju. Od umjetnika koji žele pravnu zaštitu u navodnom kršenju autorskih prava od strane UI-ja, preko holivudskih scenarista pa do glazbenih streaming servisa koji uklanjaju glazbu UI-ja sa svojih stranica. Posljednja tužba ide od Encyclope-
dije Britannice.
Encyclopedia Britannica je uzela dobar dio tih podataka od nekoga drugoga i nije ih platila, nego je samo napravila sintezu. Znanje kao takvo već je postojalo prije Britannice. Ista stvar je i ovdje, a sad se oni bune. Encyclopedia Britannica je bila prijelazni dio isto kao što je sad došao i ovaj.
Dobro, ovo je jasno što govorite u vezi enciklopedije. Ali, primjerice, kažemo sad UI-ju da napravi fotku Mara i Andra dok rade intervju u stilu Salvadora Dalija. Krše li se tako autorska prava slavnog slikara obzirom na njegov prepoznatljiv stil?
Intelekt ne pripada osobi nego čovječanstvu. Talent pisanja, slikanja ili nečeg trećeg ne pripada osobi, nego genetici, majci prirodi, kako hoćete. Intelektualna prava su nastala u moderno doba samo ka-
ko bi se mogla komercijalizirati. Ja sam doveo Game of Thrones u Dubrovnik, jer sam vidio veliki potencijal. Jesam li trebao zaštiti ta svoja intelektualna prava kako bi sutra svaki vodič koji živi od Game of Thrones ture u Dubrovniku meni trebao plaćati neku proviziju? Naravno da to nema smisla. A opet, da mene nije bilo, puno vodiča ne bi imalo posla, razumijete?
Ali onda se ni UI sutra ne bi trebao plaćati Musku, Zuckerbergu i drugim tehnološkim guzonjama, a već su u čitavu priču uložili milijune, da ne kažem milijarde. Sigurno će pokušati naći model za profit.
Za sada se dobar dio ne plaća. Ni nema neke velike razlike između plaćanja i neplaćanja. Ali da, ne bi se trebalo plaćati intelektualno vlasništvo.
Mi sada sjedimo u kafiću, a konobarica nas je lijepo pozdravila. Jasno je da i nju sutra može zamijeniti robot. No, taj robot nam nikad neće moći uputiti ljudski pozdrav. Što će po vama biti s konobari(ca)ma? Hoće li i njih zamijeniti roboti ili ne?
Roboti će ih moći zamijeniti, a hoće li, o tome će ovisiti motivi vlasnika. Neki vlasnik će htjeti imati robota da služi goste, a drugome će biti važniji da ima ljudskog konobara kako bi mogao ljudima upućivati tople pozdrave.
Već sada roboti poslužuju goste u mnogim dijelovima svijeta. Nije samo pitanje hoće li vlasnici htjeti ljudske konobare nego i hoće li gosti htjeti da ih poslužuju roboti.
Kako god, uskoro će 50 posto poslova biti skroz nepotrebno, a onda vrlo brzo nakon toga i 99 posto. Što god mi sada radili kao ljudi, u narednim desetljećima neće trebati. Vi pišete kolumne svojim prepoznatljivim stilom, ali to će sutra moći raditi i UI bez da itko shvati piše li stroj ili Maro. Samo mu u memoriju ubaci dovoljno prijašnjih materijala i zadaj mu temu. No, onda će svaka osoba na svijetu sama sebi postaviti pitanje želi li financirati ono što piše stvarna osoba Maro Marušić ili neće plaćati ništa, jer će svejedno uživati u tekstovima umjetne inteligencije. Tako će biti s najvećim dijelom poslova. Svi će u svemu biti zamjenjivi, samo je pitanje hoće li ljudski potrošač i dalje birati čovjeka.
Kao što sada biramo u nekim aspektima života. Plaćamo povrće puno skuplje na tržnici, iako ga po jeftinijim cijenama imamo u supermarketu. Sutra čovjek neće trebati ni u poljoprivredi, jer će roboti bolje saditi. No, opet će dio ljudi koristiti standardne metode sadnje u poljoprivredi. Krajnji proizvod će biti skuplji i ljudi će birati hoće li kupovati kod klasičnog poljoprivrednika ili robota. Kao što rekoh, nijedan sadašnji posao neće trebati, osim onih vezanih uz one tri gore nabrojene stavke. Čovjek kao biološko biće, život kao igra i potraga za smislom. Znači, neće nam trebati ni konobarica, ni poljoprivrednik, ni 99 posto ostalih poslova, ali oni će i dalje imati klasični posao ako ljudi budu htjeli imati kontakt s čovjekom u tim branšama.
dnevniK Petak, 27. ožujka 2026.
‘Sav medicinski posao, od dijagnoza do posla kirurga, UI će moći zamijeniti u sljedećih 15, 20 godina. Naš liječnik Tomica Mihaljević odavno je razvijao robotsku kirurgiju. Već danas roboti rade bolje operacije srca nego liječnici. Međutim, ono što umjetna inteligencija ne može zamijeniti je ljudskost’
Mnogi će izgubiti posao, pa se već sada govori o univerzalnom temeljnom dohotku koji bi ljudi od države primali svaki mjesec bez da rade. Kako vi to komentirate?
To nije dobra ideja, jer ljudima trebaju prepreke u životu kako bi napredovali. Nije dobro da ne rade ništa. Ima poznati eksperiment zvan Universe 25 gdje su miševi na kraju izumrli kada su došli u stanje obilja i nerada. Zbog obilja i nerada nisu se više ni razmnožavali. Ako ljudi u životu nemaju uloge i prepreke, izumrijet će kao vrsta. Prestat ćemo rađati djecu. U Koreji je već 0,7 djeteta po obitelji, u Kini oko 1, Hrvatska 1,4. Novim generacijama ne trebaju ni škole, ni sveučilišta, ništa, a ono što moramo shvatiti da djeci odlazak u školu nije samo učenje, nego prije svega druženje s ostalim djecom. Znači, i u doba UI i dalje će biti potreba za školom, ali ne toliko za znanjem koliko za ljudskim kontaktom. Ne treba profesor kao prenositelj znanja, nego kao živo biće.
Znači morat ćemo dizajnirat sustav u kojem ćemo raditi poslove koje UI može zamijeniti što se tiče znanja, ali ne može što se tiče ljudskosti. Zar to ipak neće zahtijevati neku vrstu regulacije? Ljudi će odlučivati. Primjerice, moći će birati hoće li gledati virtualni nogomet generiran od strane umjetne inteligencije ili će platiti ulaznicu za GOŠK-a. Mi ćemo sami sebi dizajnirati sustav koji hoćemo. UI dovodi do toga da je sve manja potreba za ljudima u poslovima novinara ili kolumnista, ali ako konzumenti žele čitati baš Mara Marušića, on će imati posao, iako njegov stil pisanja UI bez problema može usavršiti. Ali, UI će moći istovremeno napraviti deset portala sa samo jednim čovjekom koji neće biti ništa gori nego što je sada slučaj.
UI može mene zamijeniti u pisanju, ali on nije imao moje iskustvo. On može napisati isti tekst kao što bih ga ja napisao, recimo, o igranju tenisa po buri, ali nikad neće osjetiti totalno ispaljenje, taj proživljeni bijes kada ti bura na servisu nosi lopticu, pa ti stalno radiš dvostruke greške. Da, tako je, ali će na koncu ljudi biti ti koji će odlučiti žele li čitati Mara kako igra tenis po buri ili stroj, ili im je sve to skupa dosadno za čitanje, pa ni stroj, ni Maro neće imati posao kolumnista.
Ali opet ću se vratiti na pravnu regulaciju. Dolaze i doći će robo-taksiji, pa će opet neki gradovi zabraniti cjelokupni promet. Znači, progres se zbog viših interesa ipak može pravno ograničiti. Naravno da se u teoriji mogu donijeti pravni akti o ograničenju UI-ja, ali uvijek će interesi firmi koji na njima rade biti ispred općeg dobra. Imamo to već sada kod rata u Iranu gdje jedna UI firma nije pristala na uvjete Pentagona, ali druga odmah jest. Tu vidimo kako se UI koristi za narcisoidnost, jer ne postoji humana kolektivna svijest. Ali upravo tu vidimo da UI nije ništa kriva kao alat, nego čovjek koji ju je stvorio. Tako će biti i sutra. Nije ključ u umjetnoj inteligenciji, nego u narcisoidnosti čovjeka koji će je željeti zloupotrebljavati. Šta da uopće govori-
mo o ljudskoj svijesti kada smo do jučer imali ropstvo? Ljudi uvijek potpadnu pod služenje narcisima, a oni sada imaju još bolji alat da ih podčine. Dovoljno je vidjeti Trumpa, Putina, Xija…
Naravno da nije problem u umjetnoj inteligenciji nego u ljudima. Tako je uvijek. Početak i kraj ljudskih problema uvijek je manjak svijesti. Kakva nas onda budućnost čeka?
Kao što smo već rekli, sami biramo što ćemo i kako, a ono što znamo jest da će UI biti bolja u svemu od nas, u svim poslovima.
Čak i meštarskim? Keramičar, vodoinstalater?
Da, i u tome. Ali opet govorim, ljudi će sami birati čovjeka ili UI. Recimo, UI može biti odličan stilist, ali netko će opet radije birati čovjeka s kojim se može zezati dok isprobavaju odjeću. Na kraju krajeva, trebat će ti čovjek kao priznanje da ti je stil sjajan. Tako će biti i s umjetnošću. Potreba da se zna tko je ovo napisao, naslikao, uglazbio, odglumio, da se dodjeljuju Oscari… Ali sve će te stvari UI raditi puno bolje od čovjeka, razumijete? No čovjek će sam svojim postupcima birati dizajn sustava.
A što će biti s turizmom?
Turizam podrazumijeva da čovjek mora jesti, negdje spavati, nešto doživjeti, zabaviti se. Drugim riječima, turizam će i dalje cvjetati. Naravno, unutar turizma UI može zamijeniti neka zanimanja, ali to će opet ovisiti o onome o čemu smo govorili, odnosno želimo li ljudski faktor ili ne. Uzmimo kao primjer vodiče. UI može zamijeniti ono što vodič govori o povijesti, ali ne može zamijeniti ljudski faktor vodiča, da primjerice on sam kaže kakvo je njegovo iskustvo bilo u Domovinskom ratu ili kako je na Prijekom slomio nogu dok je igrao nogomet. Stoga mislim da će nestati vodiči velikih grupa, ali da će vodiči manjih grupa imati posla. Ista stvar je i s turističkim vozačima. UI će ih moći zamijeniti što se tiče same vožnje, ali ne može robot otići s turistima na Pelješac i napiti se s njima.
Znači dijete treba savjetovati da ide u turizam, jer će drugi poslovi ionako nestati? A moji roditelji meni stalno govorili da naučim jezike ili budem dobar u informatici, jer sigurno neću biti gladan.
Ta će zanimanja UI prva pomesti. Turizam spada u ono što sam govorio o traženju smisla. Doživljaj, iskustvo, upoznavanje novih ljudi… Posebno će procvjetati robinzonski turizam, boravak u prirodi daleko od vreve grada, tehnologije, dostupnosti.
Kada će biti promocija knjige?
U travnju. Bit će izdana u 300 primjeraka najmanje moguće cijene i kasnije distribuirana po knjižnicama, a u elektroničkom obliku bit će besplatna na internetu. Prevedena je i na engleski.
Je li ju prevela umjetna inteligencija?
Jest (smijeh). Ali lektorirana je i uređena ljudskom rukom.
SARKOFAG ISPRED KATEDRALE NIJE JEDINI
‘‘GRAD’’
PRIJE GRADA Sva, pa i nova iskapanja ruše mitove, u Dubrovniku se živjelo puno prije stoljeća sedmog
Novija arheološka istraživanja ne samo da otvaraju nova pitanja, nego sasvim demantiraju kako je Dubrovnik u 7. stoljeću bio tek pusta hrid. Oko Katedrale se već kroz desetine godina iskapaju novi nalazi koji govore u prilog tome da je Dubrovnik ipak stariji od onoga što se spominje u službenim verzijama
Službena verzija koja se veže uz nastanak Dubrovnika i njegovu najraniju povijest uglavnom govori kako je nastao u 7. stoljeću kad su stanovnici antičkog Epidauruma, a današnjeg Cavtata, pobjegli pred Avarima i Slavenima na ‘pustu hrid’. Naime, u školama se učilo kako su se sklonili na stjenoviti otočić zvan Laus, gdje su osnovali novo naselje. Na kopnu, nasuprot hridi, razvila se Dubrava, koja je bila slavensko naselje. Kanal između otočića i kopna se zatrpao i dva naselja su se spojila ujedno, a taj zatrpani kanal je danas Stradun.
Međutim, novija arheološka istraživanja ne samo da otvaraju nova pitanja, nego sasvim demantiraju kako je Dubrovnik u 7. stoljeću bio tek pusta hrid. Oko Katedrale se već kroz desetine godina iskapaju novi nalazi koji govore u prilog tome da je Dubrovnik ipak stariji od onoga što se spominje u službenim verzijama.
UZ SARKOFAG PRONAĐEN I ZID
Ovu činjenicu ponovno je potaknuo i najnoviji nalaz ispred Katedrale. Radi se o sarkofagu čiji će detalji i kontekst tek biti istraženi. Naime, Zavod za obnovu Dubrovnika je tijekom radova na sanaciji pločnika na tom području ugovorio i arheološki nadzor s obzirom na to kako je riječ o području poznatom po prijašnjim nalazima. Prilikom tih radova, otkriven je sarkofag. Kako govori Mihaela Skurić, ravnateljica Zavoda za obnovu Dubrovnika, zanimljivo je kako se sarkofag nalazio prilično ‘plitko’. Naime, kad je skinut površinski sloj, poklopac sanduka je nađen na svega 20-ak centimetara dubine.
„Daljnjim iskopom je utvrđeno kako je tu i sanduk.
Ispod Katedrale pronađena je starija, romanička katedrala, ali i još starija bizantska kapela
Piše Ivona Butjer Mratinović
Nalazi iz Gradca
Kako kaže Perkić, na području današnje osnovne
škole u Gradu, pronađena je grčka, crvenofiguralna keramika iz 4. stoljeća prije Krista. To je ujedno i najstariji nalaz na užem dubrovačkom području.
„Taj nalaz svjedoči o postojanju prapovijesnog gradskog naselja na području Svete Marije i Kaštela, ali i kontaktima s naprednijom grčkom civilizacijom. Riječ je o keramici koja vuče podrijetlo iz Atike, današnje Grčke, koja je razmjenom ili trgovinom dospjela u naselje na području Grada“, izjavio je Perkić.
Naravno, tek će se istražiti u kakvom je stanju. Mi kao Zavod za obnovu Dubrovnika od Konzervatorskog odjela dobivamo smjernice i naputke. Kad se utvrdi u kojem je sanduk stanju, bit će donesena odluka o daljnjim koracima, o otvaranju, ali i vađenju sanduka. Vrijedi spomenuti kako je riječ o procesu koji zahtijeva veliku pažnju jer i okolo njega je vrijedno arheološko područje. Nije nešto gdje možete dovesti kamion s dizalicom, potrebna je posebna pažnja u pristupu“, kazala je Skurić.
Zanimljivo je i to što je sarkofag pronađen uz dosad nepoznat zid koji ima unutrašnju žbuku, što upućuje, kaže Skurić, na postojanje građevine na tom području prije potresa. Tako da će se istraživati i taj zid te ustvrditi o čemu se tu točno radi. Također, pronađena je i jedna cisterna.
PODNOŽJE KATEDRALE KAO VRIJEDNO NALAZIŠTE Već desecima godina, vrijedno se radi na novim nalazima koji pobijaju sve ono što se dotad mislilo da se zna o nastanku Dubrovnika. Prema riječima voditelja Arheološkog muzeja i arheologa Domagoja Perkića, postoji veliki broj dokaza kako je na području Grada postojalo naselje puno prije 7. stoljeća, a vrijedno nalazište je upravo područje ispod i oko današnje barokne Katedrale, posvećene Uznesenju Blažene Djevice Marije, građene nakon Velike trešnje 1667. godine.
Dubrovačka barokna katedrala građena je tijekom 17. i 18. stoljeća, a u njenom podnožju nađeni su ostaci romaničke katedrale, koja je srušena u potresu, ali što je još interesantnije - i bizantske bazilike. Naime, nakon potresa 1979. godine, Katedrala i Knežev dvor su prvi krenuli u sanaciju, a paralelno su krenula i arheološka istraživanja. Cijeli pod je uklonjen, postavljen je novi, a tijekom istraživanja koja su provedena početkom 80-ih godina, sonde su udarile ravno u bizantsku apsidu. Time je zapravo srušen mit o nastanku Dubrovnika u 7. stoljeću, a dokaz je kako je i prije postojala organizirana zajednica koja je živjela na tom području. Prije nekoliko tjedana, na tom arheološki vrijednom prostoru, pronađen je i sarkofag. „Osim nalaza koji se vežu uz romaničku i bizantsku katedralu, na tom je području pronađeno i na destine ilirskih i grčkih komada novaca, iz 3. i 2. stoljeća prije
Nalazište kod Katedrale u kojem je pronađen sarkofag
Nalazište ispod Katedrale
Krista. Da tu prije nisu živjeli ljudi, da tu nije postojalo naselje, ti nalazi ne bi tu ni bili“, govori Perkić. ILIRSKI NOVCI, RIMSKI NADGROBNI SPOMENICI, AMFORE
No, nalazi koji govore u prilog postojanju naselja puno prije 7. stoljeća oko Katedrale, nisu jedini. „Na Lokrumu tako postoji veliki broj rimskih nalaza iz 1. i 2. stoljeća, među kojma i jedna stela - rimski nadgrobni spomenik. Također, jedna je uzidana i u Biskupsku palaču. Rimski novac je pronađen ispod Katedrale. Veliki broj ranokršćanskih nalaza pronađen je u crkvi na Sigurati. Na Gradcu su pronađeni kasnoantički kapiteli, dakle stupovi koji su služili kao nosači krovnih konstrukcija“, kaže Perkić. Kasnoantički kapiteli tako ukazuju na postojanje reprezentativnih zgrada, vjerojatno crkvenih objekata ili utvrđenih skloništa iz perioda između 4. i 6. stoljeća.
Perkić podsjeća kako su u starom portu pronađene i rimske amfore, iz 2. i 1. stoljeća prije Krista, što ukazuje da je na tom području bila antička luka, a što se detaljnije istraživalo tijekom 2002. godine.
PRAPOVIJESNO NASELJE NA SVETOJ MARIJI I KAŠTELU Međutim, kad se govori o povijesti Dubrovnika, moguće je, pa i nužno, ići još dalje u povijest. Nalazi tako govore u prilog kako je na području Svete Marije i Kaštela postojalo prapovijesno naselje. Kako kaže Perkić, na području današnje osnovne škole u Gradu, pronađena je grčka, crvenofiguralna keramika iz 4. stoljeća prije Krista. To je ujedno i najstariji nalaz na užem dubrovačkom području. „Taj nalaz svjedoči o postojanju prapovijesnog gradskog naselja na području Svete Marije i Kaštela, ali i kontaktima s naprednijom grčkom civilizacijom. Riječ je o keramici koja vuče podrijetlo iz Atike, današnje Grčke, koja je razmjenom ili trgovinom dospjela u naselje na području Grada“, izjavio je Perkić. Objašnjava kako nema ničeg neobičnog u tome što se prapovijesno naselje nalazilo na uzvisini te kako je to praktički bilo pravilo. Kasnije, s dolaskom Rimljana, naselja se spuštaju u podnožja, pa nisu neobični ni kasniji nalazi oko Katedrale. Nakon toga, u vrijeme kad se povećava opasnost od prodora Slavena i Avara, ali i germanskih plemena, utvrda se ponovno vraća na područje Svete Marije i Kaštela, te se polako širi grad.
I PRIJE JE TU ŽIVJELO LOKALNO STANOVNIŠTVO Pitamo ga tko je na tom području živio prije 7. stoljeća.
„To je bilo domicilno lokalno stanovništvo, manje, više ostaci Ilira, koji su bili pod Rimom. Kao što je poznato, tijekom 1. stoljeća dolazi do rimske prevlasti, što ne znači kako su ovdje zaista živjeli Rimljani, nego je lokalno stanovništvo pokazivalo lojalnost jer je bilo pod njihovom ingerencijom. Naravno, nakon 1. stoljeća dolazi do podizanja vila rustika od strane rimskih ratnih veterana kojima se dodjeljivala zemlja na području Konavala, Župe i Primorja, kako bi tu živjeli u zasluženoj mirovini. No, oni nisu činili većinu nego domicilno, lokalno, ilirsko stanovništvo“, izjavio je Perkić. Bez obzira na nove nalaze i to što ih je znanost predstavila javnosti i publicirala, najranija povijest vezana uz nastanak Dubrovnika i dalje se spominje uglavnom od 7. stoljeća pa nadalje.
„To što nešto nije ušlo u udžbenike ili što nije posvećena dovoljna pažnja jest pitanje za autore udžbenika. Međutim, to nisu skriveni podaci. Problem je i u tome što imamo vodiče koji se koriste zastarjelom literaturom i govore o sedmom stoljeću prije kojeg ovdje nije postojalo ništa i o grčkim kolonijama u Cavtatu, ali to ne stoji“, kaže Perkić. U tom smislu, sarkofag pronađen ispred Katedrale, jest vrijedan nalaz, ali ne predstavlja neobičan momenat. Neupitno je kako je ovdje postojao grad prije grada, i sasvim sigurno predstavlja vrijednu kap koja dodatno oplemenjuje bogatu i interesantnu dubrovačku povijest.
„Kao što je poznato, tijekom 1. stoljeća dolazi do rimske prevlasti, što ne znači kako su ovdje zaista živjeli Rimljani, nego je lokalno stanovništvo pokazivalo lojalnost jer je bilo pod njihovom ingerencijom. Naravno, nakon 1. stoljeća dolazi do podizanja vila rustika od strane rimskih ratnih veterana kojima se dodjeljivala zemlja na području Konavala, Župe i Primorja, kako bi tu živjeli u zasluženoj mirovini. No, oni nisu činili većinu nego domicilno, lokalno, ilirsko stanovništvo“
Područje ispod Katedrale vrijedno je nalazište
Vrijedne stele - nadgrobni spomenici iz rimskog doba
PROJEKT
KOJI JE NADMAŠIO OČEKIVANJA
Smijeh, znanje i druženje: Posjetili smo Sveučilište za
treću
životnu dob i otkrili tajne učenja u kasnijim godinama
Godine su samo broj, floskula je koju vrlo često čujemo, ali koja je itekako dokazana na Sveučilištu za treću životnu dob koje je nedavno otvoreno u sklopu dubrovačkog Sveučilišta. Porazgovarali smo s dijelom polaznika i otkrili kako ovakva vrsta obrazovanja utječe na njihove živote i je li im se drago vratiti u ‘školske klupe’
Oni koji se u popodnevnim satima zateknu u prolazu pored Sveučilišta u Dubrovniku, mogli bi pomisliti da se u njemu održava neka vrlo bitna konferencija ili skup. Opušteniji osjećaj dobit će ako se približe toj velikoj skupini ljudi, iz koje se čuju zvukovi kao iz košnice, pomiješani sa smijehom. U grupicama stoje pomalo atipični ‘brucoši’, polaznici Sveučilišta za treću životnu dob, koji uzbuđeno izmjenjuju iskustva s predavanja, ali i iz života. Mnogi od njih dugo se nisu vidjeli, pa ni susreli na gradskim ulicama, a drugi su se ‘ekipno’ odlučili vratiti učenju i upustiti se u nove avanture, bez stresa i pritiska koje je učenje nosilo sa sobom u mlađim godinama. „Upoznajte najboljeg šefa kojeg sam ikad imala“, dovikuje jedna od polaznica svojim prijateljicama ispred zgrade Sveučilišta, sretna što se nakon dugog niza godina susrela s osobom koja je obilježila veliki dio života. „E, ovo je moja najdraža zaposlenica“, odgovara on uz osmijeh.
Ostavljamo ponovni susret iza leđa da se nastavi razvijati bez našeg ‘nadzora’ i ulazimo u predvorje Sveučilišta, koje također vrvi ljudima, baš kao neka veća, impozantnija sveučilišta. Atmosfera pomalo podsjeća na američke filmove i scene kada brucoši obilaze sveučilište, uzbuđeni zbog novih početaka. „Studentice, studentice“, čuje se s jednog kra-
ja predvorja na drugi, dok jedna umirovljenica pokušava privući pozornost drugoj koja upravo izlazi s predavanja i stapa se s uzburkanom gomilom sređenih, ozbiljnih, ali opet tako opuštenih ljudi. Još malo sa strane promatramo, upijamo atmosferu i uživamo u gunguli, prije nego što se ‘uvalimo’ u neke od razgovora.
BOLJA KVALITETA ŽIVOTA
Pri samom ulasku na predavanje nailazimo Ljiljanu Ban, koja nam otkriva da je inženjerka prehrambene tehnologije u mirovini koja je za svog radnog vijeka vodila Službu za di -
Piše Ivana Smilović Barkiđija foto Vito Begović
„Iznenađena sam koliko ljudi propituju, koliko iznose svoje primjere i koliko su oduševljeni projektom“, govori nam Ljiljana.
Ljiljana Ban je ugodno iznenađena brojem zainteresiranih polaznika
Program
cjeloživotnog učenja počeo je nedavno, 4. ožujka, a idejna joj je osnivačica psihologinja Vesna Raguž Staničić.
jetetiku u Općoj bolnici Dubrovnik.
„Odabrala sam Psihologiju svakodnevice. Mislim da trebamo vježbati svoje kognitivne sposobnosti i potruditi se da kvaliteta života bude bolja i da se družim, usvajam nova znanja. Oduševljena sam kolegijem iz razloga što nešto znam, nešto pitam, nešto sam naučila, nešto mi je neobično… Iznenađena sam koliko ljudi propituju, koliko iznose svoje primje -
re i koliko su oduševljeni projektom“, govori nam Ljiljana.
Kad je dobila ovu priliku, nije previše razmišljala, već se rado odazvala, baš kao i brojni drugi umirovljenici, ali i oni koji to još uvijek nisu.
„Šokirao me broj polaznika, općenito vezano za sve kolegije, preko 300 ljudi. To znači da su ljudi zainteresirani, čak ne vežem to uz godine ni mirovinu već uz neku nadogradnju. Pretežno vidim ljude koji su bili aktivni za svog radnog vijeka“, objašnjava.
Program cjeloživotnog učenja počeo je nedavno, 4. ožujka, a idejna joj je osnivačica psihologinja Vesna Raguž Staničić.
„Projekt treba jako pohvaliti, ideja traje već dugo, to znam, jer profesorica Raguž Staničić je to davno pokrenula. Međutim, trebala je potpora jednog krasnog mladog rektora i potpora Grada“, kazala nam je Ljiljana.
‘UVIJEK TREBA NEŠTO NOVO NAUČITI’
Upravo na predavanje Vesne Raguž Staničić išao je i Mario Polzer, koji je u mirovini trinaest godina, a nekadašnji je glazbeni urednik na Radio Dubrovniku.
“Upisao sam psihologiju zato što sam već za vrijeme studiranja na Muzičkoj akademiji imao
Ovo je samo dio polaznika koji su se taj dan zatekli na Sveučilištu
Psihologinja Vesna Raguž Staničić idejna je začetnica projekta
Petak, 27. ožujka 2026. Dubrovački
„Godine idu, tako da treba ulagati u sebe“, jasna je Iva.
dvije godine psihologije na mom odjelu. To je bila više usmjerena psihologija na fonoreceptor i slično, ali probudio se interes“, objašnjava kako se zatekao na Sveučilištu. A benefita je, osim stjecanja novog znanja, puno više.
„Čovjek lijepo ubije vrijeme u dobrom društvu, sretne ljude koje dugo nije vidio i usput se nešto i nauči, uvijek treba nešto novo naučiti“, kaže nam.
Puštamo vrijedne studente da pođu na predavanje, a ispred zgrade zatičemo one koji su svoju obavezu odradili. Među njima je Iva Šulić, koja, zanimljivo, nije u mirovini.
„Jako sam sretna da se ovo organiziralo za na-
šu treću životnu dob! Veliki je odaziv, čak su mnogi ljudi odbijeni jer nije bilo mjesta. Tako da nas je više nego ‘pravih’ studenata. Odlična su predavanja. Nisam upala na Talijanski i kreativnu radionicu, što sam željela, pa ću to na jesen. A sad sam uzela Povijest Dubrovnika“, priča nam.
NEOBIČAN OSJEĆAJ POVRATKA ‘U KLUPE’
Puna je pohvala za organizaciju i dodatna predavanja, od kojih su neka otvorena za sve građane. Kako kaže: „Nešto se pokreće, nešto se organizira!“.
Studiranje u kasnijim godinama, pored svih pozitivnih strana, predstavlja i izazov. Nije se tako lako vratiti na stare staze učenja, iako ga, u kasnijim godinama, puno više cijenimo. „Privatno radim, pa imam malo više vremena, ali sve je u popodnevnim satima, tako da onaj koji radi u jutarnjim smjenama može doći. Vratiti se u’ klupe’ je neobičan osjećaj, dugo nisam učila, jako teško pamtim moram priznati, ali i to je jedan od razloga zašto sam se upisala. Ovakve stvari su jako bitne ljudima u kasnijoj dobi, zbog demencije, ali i svega skupa… Neki s 80 godina upišu tečaj jezika čisto da razvijaju mozak i da se spriječi demencija i druge komplikacije. Godine idu, tako da treba ulagati u sebe“, jasna je Iva. Potom nam kaže nešto što predstavlja odličan zaključak za ovaj projekt, ali i naše iskustvo na Sveučilištu za treću životnu dob: „Sve pohvale, jako sam sretna da se to organiziralo, jako lijepo, lijepa priča!“
Mario Polzer odlučio je nadograditi znanje o psihologiji
Iva Šulić nije u mirovini, ali uspijeva kombinirati posao i učenje
PONEDJELJAK | 30.03. doručak dana
Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama
Zapečena kriška jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama
menu dana
Pečena teletina
Pečeni krumpir s povrćem i umakom od pečenja
UTORAK | 31.03. doručak dana
Proteinski puding od kokosa i badema sa chiom, granolom i šumskim voćem
menu dana
Hobotnica “al forno” s mladim krumpirom, rajčicom, paprikom, češnjakom, maslinama i bijelim vinom
SRIJEDA | 01.04. doručak dana
Zarolani omlet punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom
menu dana
Punjena paprika s mljevenim mesom i rižom, kuhana s dimljenom slaninom u umaku od rajčice, poslužena uz pire krumpir
ČETVRTAK | 02.04.
doručak dana
Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama
menu dana
Teleći rižot
Kremasti rižot s telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima
PETAK | 03.04. doručak dana
Odležana ohlađena zobena kaša
Trifle sa zobenom kašom, mangom, jogurtom i metvicom
menu dana
Crni rižot od sipe
Sipa pripremljena s vinom, začinima i vlastitim crnilom
SUBOTA | 04.04. doručak dana Francuski tost sa kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu
menu dana
Dalmatinska pržolica
Minutni odrezak od junetine začinjen maslinovim uljem, češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom
NEDJELJA | 05.04. doručak dana
Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, kapare i umak od hrena i kiselog vrhnja
menu dana
Dalmatinska pašticada Juneći but kuhan u vlastitom umaku s korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom, poslužen s njokima
GOVORILO SE DA GA PRATI PROKLESTVO
MODRA LASTA’ IDE U OBNOVU
Legendarni jedrenjak
čiji je put oko svijeta prekinuo niz tragedija postaje ploveći muzej u sjećanje na Jožu Horvata
Brod kojeg je dao izgraditi legendarni moreplovac poklonjen je novom vlasniku koji ga želi obnoviti i koji bi trebao postati atrakcija i svojevrsni omaž njegovom prvom vlasniku
Mnogo toga govori kako će kultna hrvatska jedrilica ‘Modra lasta’ uskoro biti obnovljena i ponovno zaploviti. Bit će to rezultat suradnje i htijenja vlasnika broda Jadrana Gamulina i Darka Zankija iz Komiže čija je obitelj još 1760. s poluotoka Gargano doselila na Svetac, otok smješten 12 milja od Visa. ‘Modra lasta’ je brod poznatog moreplovca i svjetskog putnika Jože Horvata koji je sa suprugom Renatom na jedrilici ‘Besa’ 1965. oplovio svijet. Ohrabren uspjehom, priznao je kako mu je jedne noći đavo šapnuo: ‘Sagradi novi jedrenjak i još jednom kreni na put oko svijeta’. Stoga je supruga prodala kuću u Zagrebu da bi se 1973. u velolučkom škveru Grebe’ dovršila “Modra lasta’, tad najveća europska jedrilica te vrste s kojom iste godine isplovljava iz Splita i kreće ka Atlantiku, kroz Panamski kanal za Peru i Čile te preko Pacifika dalje oko zemaljske kugle. Uz supružnike je sin Marko i njegov prijatelj Boris Radovan te bjelovarski glumac Davor Antolić Joja.
PROKLETSTVO UDOVICE
Sa 17 metara dužine i 5 metara širine, ‘Modra lasta’ je bila veći, a s tri kabine i prostraniji brod. Gaz je 3,30 m, a visina od dna kobilice do palube 5 metara. Uz dva jarbola i trup od stakloplastike teška je 20 tona. Legenda kaže kako je tijekom izgradnje ‘Modre laste’ poginuo električar, a pri porinuću broda njegova je udovica proklela brod kojeg ta kletva prati i određuje zlu sudbinu. Ipak, pomorski znalci ističu da je paluba izgrađena u drvu bila kriva odluka. Zbog propuštanja mora, Horvat se morao zaustaviti na Kanarskim otocima gdje je morao popravljati palubu. Tada im je u Las Palmas stigla vijest o pogibiji sina Miće u autu pri povratku iz Beograda, gdje im je sređivao vize za put. Nakon sahrane, smogli su snage i nastavili plovidbu da bi nešto prije Venezuele, nesreća sustigla i sina Marka. Pri manevru u nevremenu ga udara ručica vinča. Dan kasnije, mladić je zaronio da otpetlja mrežu s grebena, ali na maloj dubini gubi svijest i utapa se. Uzrok: hematom kojeg je, dan ranije, zadobio od udarca.
Za Horvatove je još jedna smrt pretežak udarac sud-
bine zbog kojeg prekidaju plovidbu. Joža se tako despero da je prokleo more i odlučio da više neće kročiti na ‘Modru lastu’ i jedrilicu koja im nije donijela sreću. Kad je teretnim brodom iz Venezuele vraćena u Kopar, daruje je za školovanje pomoraca. Prva je Pomorska škola u Izoli, potom u Malom Lošinju gdje je ‘Modra lasta’ temeljito očišćena od svega vrijednog i napuštena. Uz klauzulu da ga ne smiju prodati, Horvat 1980. daruje brod jedriličarskom klubu ‘Delfin’ u Tivtu, gdje ga zatiče rat i tu najduže ostaje. Bokelji govore da je čak šest godina bio na suhom vezu kluba, a kad je ratne 1991. ipak zaplovio, pucali su u ‘Modru lastu’ da je potope jer su joj vlasnici bili Hrvati.
‘VRATI ME U DOMOVINU’ Nakon rata, zaboravljeni brod postaje vlasništvo poznatog dubrovačkog nautičara Jadrana Gamulina. “U proljeće 2007., prijatelj iz Tivta mi javlja da za 5.000 njemačkih maraka mogao kupiti ‘Modru lastu’. Kako sam se u to doba osjećao dovoljno jakim da pokušam otuđeni hrvatski jedrenjak vratiti u domovinu, pogledao sam je na vezu među brojnim ratnim brodovima bivše države. Svi bez posade i oštećeni u ratu, prepušteni odlasku u rezališta. Duh ‘Modre laste’ kao da me molio: ‘Vrati me u domovinu’, i u meni stvorio nemir jer sam se, ipak, toga bojao. U par mjeseci sam je više puta posjetio, ali u unutrašnjost nisam mogao ući jer je more bilo do koljena, a dijelovi namještaja su plivali”, prisjeća se Gamulin.
Kako kaže, cijena je u međuvremenu narasla na 20.000 njemačkih maraka pa je podigao kredit, potpisao kupoprodajni ugovor u ime svoje firme ‘More moje slano’ te o povratku broda u Hrvatsku obavijestio Ministarstvo pomorstva. Ali, nisu odgovorili. No, podržao ga je prijatelj, inače vlasnik marine u Tivtu izgrađene u krugu bivše ciglane. “Omogućio mi je besplatni vez i usluge dizalice koliko god trebam. Svaki sam dan putovao od Dubrovnika do Tivta, i nazad, jer se, iako su mnogi nautičari i novinari podržali moju odluku da odvedem ‘Modru lastu’, tamo nisam osjećao sigurno. Brod sam pripremao za jedrenje do Dubrovnika, sredio dno i dese-
‘Modru lastu’ prati glas ukletog broda. Kad je Gamulin kupovao brod, Horvat ga je od toga odgovarao i govorio mu: “Nemoj ga kupiti, taj brod je nesretan.“ Pokazalo se kako u tome ima istine.
Piše Ahmet Kalajdžić foto Ahmet Kalajdžić, fotoarhiv Jadrana Gamulina i Dubrovačkog dnevnika
Strastveni zaljubljenik u more, iskusni dubrovački jedriličar i kormilar
Jadran Gamulin
(82) prije je naučio jedriti nego plivati, a život bez jedrenja smatra nepotpunim. Sudionik je više od tisuću regata u kojima je postigao vrhunske rezultate.
Priznati brodograditelj “živi“ more i ne predaje se. Kao kormilar falkuše na jedra je doplovio na EXPO 1986. u Istanbul, a samo ga zdravstveni problemi sprječavaju u realizaciji brojnih planova, pa i u obnovi
Modre laste.
tak rupa koje su propuštale more, a potom uređivao interijer za kakvu-takvu pristojnu plovidbu. Iz doma sam svaki dan vozio u Tivat i nosio opremu za sigurnost plovidbe, sidro i masu konopa, alat, svjetla, rakete, akumulator, busolu, karte i svu ostalu brodsku opremu. Prije porinuća ‘Modre laste’ pogostio sam bokeljske jedriličare i prijatelje s dva pečena janjca i prilozima uz vino i pivo. Zamolio sam svećenika iz Kotora, inače člana posade kotorske jedrilice ‘Angelo rosso’ koji je nekoliko godina sudjelovao na Mrduji i Viškoj regati da blagoslovi brod pri porinuću, što je običaj koji se od 1945. nije održao i stoga je privukao brojne stanovnike Boke. Svećenik je molitvom ujedno pokušao ukloniti i prokletstvo udovice velolučkog meštra iz ‘Grebena’, prisjeća se danas Gamulin.
DO GRUŽA UZ JEDRA
Dan nakon porinuća, oko podneva je ‘Modra lasta’ dignula jedra te spremno isplovila unatoč slabom vjetru i trebalo im je četiri sata do Punte Oštro i hrvatskog mora. Pratio ju je gumenjak vlasnika marine, kad su mu Gamulin i njegov prijatelj Ivo Kvestić mahanjem otpozdravili. No, padala je noć, a lagani burin postajao je jaki šilok. Prije Lokruma su spustili malo jedro s drugog jarbola da bi pred Grebenima uočili lampanje poviše Mljeta. Strah da neće stići u Gruž prije nevere nestao je kad su vidjeli da ih s gliserom čeka prijatelj Boro Glišević kako bi im pomogao kod priveza uz rivu. Ipak, pristali su na jedro i dobro se privezali. Nevera je već bila u Koločepskom kanalu, a kad je Gamulin prijavio policiji, Carini i Kapetaniji ulazak ‘Modre laste’ u Hrvatsku, nevera je već ušla u luku Gruž te im je preostalo u suhoj unutrašnjosti broda leći na jedra jer ležaja nije bilo te su jutro dočekali na pajulima.
Stariji dokeri se i danas sjećaju čudnog broda na vezu kojeg su tog jutra došli pregledati policija i carinici. Tražili su da vide pogonski motor, a ne vidjevši ga ko-
mentar je bio; “Brzo ste ga u noći iskrcali!” Nisu vjerovali da su iz Tivta dojedrili jer je motor tamo ukraden te zatražili da brod odmah napusti Gruž!
SULUDA BIROKRACIJA
Gamulin je krenuo čim prije sređivati papire, ali je to odmah počelo stvarati znatne probleme. Carina je preko uplatnice doznala da je brod kupljen za 20.000 njemačkih maraka i odmah su izdali račun za plaćanje carine jer, prema zakonu, brod iz inozemstva ima troškove u gorivu. Uzalud im je objašnjavano da je brod dojedrio, morali su platiti i carinu za- utrošenu naftu! Bio je to početak suludih odluka, a stavke su se samo gomilale jer su nadležni, birokratski, htjeli samo sve naplatiti po zakonu. Ustvrdivši da je doveo jahtu, Gamulinu je određen porez na luksuz od 60 tisuća kuna jer je za jahte duže od 16 metara on jednak kao za onu od 100 metara! Prisjećajući se kupovine “Modre laste“ Gamulin ukazuje i na sad posebno aktualnu pomorsku “epizodu“. “Tad je na internetu oglašena prodaja školskog bro-
Na plovidbi iz Boke ka Dubrovniku
Jadran Gamulin ispred obiteljske kuće
da ‘Jadran’ za pet milijuna američkih dolara. Državi nije ni palo na pamet da ga kupi, već su krenuli u izgradnju novog školskog broda ‘Kraljica mora’ koja je samo kratko obučavala buduće pomorce. Za jedrenjak ‘Kraljica mora’ potrošeno je 10 milijuna američkih dolara, možda i više. Već godinama ne plovi jer našem Ministarstvu t o- ne treba! Tek tad sam započeo s radovima. Detaljnim pregledom utvrdio sam dosta trule drvene dijelove na palubi koje nije bilo moguće promijeniti te sam odlučio napraviti cijelu novu palubu u stakloplastici. Taj sam posao napravio bez previše muke jer sam u kalupu izlijevao od prove do krme komade palube debljine 16 milimetara s jakim latama, laminirano drvo s poliuretanskom kolom presvučeno s pet slojeva stakloplastike, sve s vanjske i unutarnje strane povezano s bokom broda. Palubu sam potpuno završio do ljeta 2013. i bila je tako solidno napravljena da se, hodajući po njoj, imao osjećaj kao da ideš po željeznoj palubi. Uredno je plastificirana, kitovana, bojadisana s dvokomponentnim epoksilnim prajmerom te dvokomponentnim lakom sa antislip granulatom i s ugrađenim svim nosačima ograde. Za 2014. godinu sam planirao dovršiti radove ulaza u krmenu kabinu i urediti bokaporte ispred argole timuna”, kazao je.
PAD ODGODIO PLANOVE
Veliku pomoć u svemu pružio mu je inženjer elektrotehnike Kruno Car koji je u tom vremenu završio radove na svojoj jedrilici s kojom je malo poslije krenuo na put oko svijeta. Došao je do Kanarskih otoka i tad shvatio da se bez novaca ne može ploviti oceanima te se morao vratiti u Hrvatsku.
“Uz mene je radio stotinu dana gratis, a ja sam mu samo davao objed jer za ogromni trud nije htio doslovce ništa uzeti. Stalno sam kupovao potrebnu opremu, kao npr. bolji jarbol, bolje vinčeve za škote, nove konope, sidro i sve drugo što treba. No, 2016. sam u Orsanu, zbog loše načinjene skele, visoke dva metra, pao i slomio nogu u koljenu te sam idućih jedanaest mjeseci ležao čak 164 dana u bolnici u Dubrovniku i Zagrebu. Doktori su savjetovali da otkinu nogu, ali sam se tome odlučno usprotivio. Već je prošlo više od deset godina, a ja hodam na obje noge. Mogu i dalje raditi, iako ne i kleknuti na koljena ili sjesti na palubu jer se bez nečije pomoći više sam ne mogu ustati. Fizički još uvijek mogu raditi šest sati, ali potom moram leći u krevet. Pijem silu lijekova, ali imam odličnu liječnicu koja bolničku bakteriju drži pod kontrolom. Svaki dan već osam godina pijem dva antibio-
tika. Za doktore je to suludo, ali moje tijelo i volja zasad sve to uspješno odrađuju”, govori naš sugovornik. Zbog saznanja da brod ne može završiti, odlučio ga je prodati preko oglasa, a potom i pokloniti. “Potrošio sam ukupno barem po’ milijuna kuna za materijal, ne računajući rad i trošak ljudi na ispomoći. Znači, 100.000 eura je pošlo u vjetar. Ali što ću, tako je u životu, napraviš grešku, slomio sam nogu i sve je stalo. Ali, na oglas se nitko nije javio te sam ga odlučio darovati. Kako sam zbog falkuše zadnjih 29 godina često u Komiži, tamo sam upoznao vrsnog ribara i pomorca Darka Zankija, vlasnika drvenog leuta s dva jarbola i jedrom, kojeg je opremio za nautički turizam. Zanki krstari morem od Palagruže do Visa i zainteresiran je za ‘Modru lastu’. Prije godinu dana je odlučio prihvatiti moj poklon i pristao platiti dio opreme koju sam spremio za ovaj brod. Tako je već postao 60-postotni suvlasnik jedrilice, što je po pomorskoj tradiciji oko 13 karata, čime dokazuje suvlasništvo da može tražiti sponzore”, dodaje Gamulin. Recimo na kraju kako su Mlećani naselili porodicu Zanki na Svetac kako bi im skupljali borovu smolu za premaz brodova. Svetac nema ni jednu valu za privez broda te su brodove, većinom falkuše, nikad veće od 9-10 metara, morali istezati na kraj. Ipak, betonirali su jedan veći škrip i tu ih izvlačili. O Zankijima je snimljen i dokumentarni film, ali sad Svetac ima samo jednog stalnog stanovnika. Darko Zanki ljeti na otoku spava u staroj obiteljskoj kući, želi obnoviti ‘Modru lastu’ i vrijeme van sezone koristi za pronalazak sponzora. Doznali smo kako su se u tu akciju uključili rotarijanci sjeverozapada Hrvatske, a kad se legendarni brod konačni obnovi i s turistima krene u vijađe, bit će to jamačno atrakcija o kojoj će se govoriti i poželjeti je mnogi. Obnovljena ‘Modra lasta’ bit će najbolji omaž obitelji Horvat: Joži koji je i najstariji dragovoljac Domovinskog rata, supruzi Renati kao prvoj Hrvatici koja je oplovila svijet, ali i njihovim sinovima, sudbina kojih se neobično i okrutno ispreplela s jedrilicom tako poetskog naziva. Doista, jedna je ‘Modra lasta’ i treba je svakako sačuvati.
Nautičari kažu da Joža Horvat nije znao koliko su mu Korčulani loše napravili brod: već je u Gibraltaru potpuno otkazalo upravljanje ‘Modrom lastom’ jer su s plafona pali koloturnici za kormilo!
Da je nastavio ploviti, pao bi i jarbol. Neshvatljivo je kako su u Grebenu pričvrstili jarbol za palubu.
U obiteljskom domu, iza njega su dnevnici s regata
Na palubi Modre laste
KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA
RAGUSA JONES
U našem Gradu, u kojem i kamen ima rodni list stariji od većine država, ne’ko je odlučio ubrzat povijest; pokušao je otvorit poklopac sarkofaga, pronađenog tijekom radova sanacije pločnika Poljane Marina Držića ispred dubrovačke Katedrale. Policija je, naravno, promptno reagirala: obavila je očevid i zaključila da se… nešto dogodilo. Još nije objavljeno je li otkriven i optužen Tomb Raider, mitski pljačkaš grobnica, koga u narodu već zovu - Ragusa Jones.
U nedostatku informacija, nagađa se da je nepoznati arheolog (statistički gledano) vjerojatno desničar, koji je prema slobodnoj procjeni kafičkih analitičara tražio dukate, prije nego Sveti gral, koji je realno precijenjen, a i teško ga je pretvorit u keš. A zašto se sumnja da je nepoznati arheolog vjerojatno desničar? Jer u Hrvatskoj i lopate imaju ideološki profil. U međuvremenu, srpski mediji već su odradili svoj dio posla. Podsjetili su nas da je ispod svega toga raskopanoga zapravo - Bizant. Jer ništa ne potvrđuje nacionalni identitet kao dobro očuvan podrum iz 6. stoljeća. Očekuje se i komentar iz susjednih zemalja; ako se u sarkofagu pronađe išta vrjednije od prašine, postoji realna šansa da će uskoro biti proglašeno – srpskim.
Svjetski ljubitelji sporta nestrpljivo očekuju nogometni Mundijal 2026. u SAD -u, Meksiku i Kanadi. Osobito se veliko zanimanje pokazuje za susrete na tlu SAD-a, gdje je trava zelenija, a stadioni tako veliki da gledatelji u zadnjem redu trebaju Hubbleov teleskop da bi vidjeli loptu. Svjetsko prvenstvo u SAD-u, Meksiku i Kanadi obećava nam nogometni spektakl, u kojem će sport bit usputna smetnja između dva bloka raznih reklama. Za sportske avanturiste iz privilegiranih zemalja, ulazak u SAD bit će jednostavan. Građanima onih drugih zemalja, za koje viza košta tri prosječne godišnje plaće, ostaje nedoumica hoće li prodat samo bubreg ili i komad jetre, kako bi ih samo pustili da izađu iz aviona.
A onda ih, jednako ko i one što ne trebaju vize, očekuju ulaznice od više stotina dolara po utakmici i jednako toliko po hotelskoj noći.
I tako, dok nogometni treneri crtaju taktiku, diplomati crtaju granice, Trump opetovano proglašava pobjedu u Iranu, onaj sportski Iran je, u duhu vrhunskog sportskog vizionarstva, zatražio da njegova vrsta igra isključivo u Meksiku. Navodno, tamo je zrak nekako... manje “demokratičan”. Ko mali znak pažnje, obećali su, navodno, za svih će otvorit Hormuški tjesnac.
Jer što je jedna nogometna utakmica bez malo globalne opskrbe naftom? Prava je šteta što na mundijalu nema i Izraela; kakav bi to taktički biser bio, kad bi se pobjednik u mogućem neodlučnom ishodu odlučivo rezolucijom UN-a, a ne penalima.
Legendarnog majstora borilačkih vještina, simbola akcijskih filmova i zvijezde kultne serije Walker, teksaškog rendžera Chuck Norrisa, stariji ljubitelji filmova često su na Googleu pretraživali, želeći znat pojedinosti o njemu. Kad bi na Googleu kliknuli na njegovo ime, ne bi dobili uobičajene rezultate pretrage. Umjesto toga, otvorilo bi se upozorenje da vi na Googleu ne tražite Chucka Norrisa, nego on - pronalazi vas. Ta šala savršeno je sažela internetski mit koji se godinama gradio oko njegova imena.
U prošli četvrtak, legendarni glumac je zaprimljen u bolnicu na Havajima, a njegova obitelj u petak ujutro je objavila da je preminuo. Mase njegovih fanova nisu htjele vjerovat da je umro, nego da je sam odlučio otići. Ali, istini za volju, četvrti jahač apokalipse bio je ipak brži. Neki koji su ga bolje poznavali usprkos svemu tvrde: preživjet će on i ovo! Drugi s pijetetom kažu; neka je zemlji lakChuck Norris!
Hrvatska vlada nam je, u naletu gotovo božanske empatije, regalala još 450 milijuna eura kroz deseti paket mjera. Mogli su ti skromni ljudi tolike sol -
de potrošiti na nove Audije s masažnim kožnim sjedalima ili pozlaćene klamarice za svoje urede, ali ne, oni su odlučili mislit na nas.
I to nije sve. Od 2020. godine, Vlada je na nas potratila nevjerojatnih 9 milijardi eura. To je toliko para da smo, prema izračunima zlobnih ekonomista, dosad mogli pokrenut proizvodnju svega, od čačkalica do svemirskih brodova, voćem i povrćem nahranit pola Europe, i imat standard Švicarske. Ali zašto bismo mi sami zarađivali za skupu struju, naftu i plin, kad možemo od Vlade primat lemozinu? Uz to, još zamjeraju Vladi što nije angažirala one genijalce koji su državni plin prije nekoliko godina prodavali za jedan cent. Ti trgovački mađioničari bi vjerojatno cjenovno i naftu pretvorili u vodu, makar samo za probrane. U međuvremenu, dok naša Vlada krvari od muke da nam gorivo drži po priuštivoj cijeni, susjedi u Bosni, bez ikakvih vizionarskih paketa, toče ga za 20 centi manje. Na kraju su iz oporbe sastavili podsjetnik za one građane koji nisu ekonomski potkovani: Vlada uopće ne daje svoj novac, jer ga nema. Ona nam samo uzima mrvicu manje onoga što nam je prethodno uzela, pa nam to sad vraća, uz svečanu objavu premijera da je “situacija vrlo ozbiljna”. Zadnji put kad je jedan premijer to reko, svršio je u Remetincu, ali pravnici govore da se nikome ne može sudit dva puta za istu stvar, pa će krive procjene vjerojatno godinama plaćat obični građani.
Piše Mario Klečak
Smrt u Dubrovniku izazvala detaljnu istragu, suočavanje sa zločinima i traženje oprosta u ‘Slobodi’
Nešto se jako veliko dogodilo ovoga ožujka u Dubrovniku, iako je prošlo pomalo nezapaženo. Ekipa mladih iz Crne Gore, usred Grada, izvela je brutalnu predstavu o ratnoj krivinji i napadu svojih sunarodnjaka na Dubrovnik. Scenariju predstave prethodile su godine istraživanja koje su također rezultirale i objavljenom knjigom ‘’Sjećanja na rat’’. I tu se, baš kao i u predstavi progovara o srpskim i crnogorskim ratnim zločinima, ubijanjima, pljačkanjima, mučenjima Hrvata u logorima, lažima, besmislu samog rata i o propagandi koja mu je prethodila.
Predstava ‘’Smrt u Dubrovniku’’ dramskog studija ‘’Prazan prostor’’ iz Podgorica proglašena je najboljom predstavom na ‘’Marulićeviom danima’’ u Splitu prošle godine. U Crnoj Gori predstava je često ignorirana, a to je publici u Kinu Sloboda u razgovoru nakon predstave otkrila glumačka i autorska ekipa. Poseban im je izazov bio izvoditi potresnu predstavu u Dubrovniku, u gradu u kojemu se sva ta patnja o kojoj progovaraju i dogodila.
SCENARIJ S MNOŠTVOM MOTIVA
I zaista, nema se što prigovoriti samom scenariju, vidi se izniman trud u dubokom traganju za istinom. Među samim brojnim ratnim svjedočenjima, našla su se i ona od dubrovačkih branitelja Gorana Žuvele i Zlatka Bagoja, koji je bio i zarobljen u crnogorskom logoru Morinj. Autori su obuhvatili mnošto motiva, od same pljačke i paleži konavoskih kuća do zločina u Morinju, ubijanja i granatiranja. Od, po mišljenju mnogih, ubojstva njihovog admirala Krsta Đurovića, koji je poznat po tome što je govorio da ni jedna granata neće pasti na Dubrovnik dok je on živ, do izjava i citata njihovih najkrvavijih političara i zločinaca. Od pisama i pjesama Milana Milišića, prve žrtve rata u Dubrovniku i njegove tadašnje djevojke, beogradske glumice Jelene Trpković do pisama pokojnog Pava Urbana njegovoj tadašnjoj djevojci Mari Bratoš. Kroz motive njihovih riječi, ispričana je sva ratna tragedija besmisla činjenja zločina u ime realno ničega osim laži, čiju je patnju podnio ranjeni Grad. Mladi Crnogorci, tijekom gotovo tri sata duge pred-
stave, u jednom su trenutku i doslovno podigli u zrak crvenom bojom obojene dlanove, simbolično tražeći oprost zbog krvi na rukama svojih sunarodnjaka i predaka. Publika u ‘’Slobodi’’ velikim apaluzom nagradila je njihov dokumentaristički, umjetnički i ljudski trud. Neki od njih otvoreno su progovorili o tome kako su tijekom odrastanja shvatili da ono što su im govorili doma zapravo nije istina, dok je ono o čemu se šutjelo bilo toliko glasno da ih je boljelo do te mjere da ih je pozvalo na akciju. Njihovo pozadinsko traženje oprosta u Dubrovniku, nije bilo tu samog zbog Dubrovnika, nego i zbog njih samih. Suočavanje s prošlošću dugotrajan je i kompleksan proces. Ovi mladi iz Crne Gore fantastičan su primjer kako se to može raditi i onda kada je prošlost krvava, skrivena, iskorištena i silovana, a zbog svega toga i zakopana jer otkapanje mora boljeti, ali i rušiti one moćnike koje su stvorili zločini i laž. Kao i uvijek iza svih ratova, profiteri još uvijek na njoj jašu.
NISU SVI ŽELJELI RAT
Nema uopće sumnje, ovo je bilo ‘’veliko’’. Jedan od mladih glumaca otkrio je kako su ga doma odgajali u duhu u kojem ga se uvjeravalo kako Crnogorci nisu genocidan narod. No, nije mu bilo teško proučiti povijest iz čega mu je bilo jasno koliko su puta u povijesti palili naša sela. Prošlost ne možemo promijeniti, kao ni susjede, ali budućnost je u našim rukama, kako je rekao inteligentni general Ante Gotovina. U rukama nas, ovdje, u rukama naroda koji je doživio patnju, i u rukama naših susjeda. Da bi bilo jasno zašto je ovo sve tako ‘’veliko’’, dovoljno je hipotetski zaključiti da se odvratni rat nikada ne bi bio ni dogodio da se pitalo ove ljude. I nije uopće bitno jesu li manjina, tu su. Bilo ih je i tada, bilo ih je i u Cetinju gdje su prosvjedovali protiv napada na Dubrovnik. Bio je živ i Krsto Đurović koji se protivio ratu, dok ga vjerojatno nisu ubili njegovi kojima se ratovalo. Nikad se u tom slučaju nije provela istraga, kao što tako u takvim slučajevima uvijek i bude. To je vrijeme kad se pojave nekakvi gospodari života i smrti, mira i rata, koji su iznad svih institu-
Piše Lucija Komaić foto
cija, država, ali i ratova.
Jer, rat se uvijek odvija na više razina, odozdo prema gore. Dok ratuju mali ljudi, male ili velike nacije, zbog navodno nacionalnih interesa, lako motivirani i nahuškani lažima i ratnom propagandom, netko iznad sve to gleda i zbraja profit. Tako je oduvijek bilo, a tako je i danas, posebno izraženo u ratovima koji i sada trešte. Dok plaćamo skupo gorivo, samo se sjetimo svih besmislenih globalnih rasprava u kojima smo sudjelovali zagovarajući nekakve idiotske ideološke podjele i strane, potpuno nesvjesni da je jedina bitna podjela između ljudi u svijetu ona između onih koji to jesu i onih koji to nisu.
Ne treba biti ni Crnogorac, ni Hrvat, ni Amerikanac, ni Izraelac, ni Iranac, ni lijevi, ni desni, ni srednji za odbiti činiti ratni zločin. Dovoljno je biti čovjek. Dovoljno je bilo biti Krsto Đurović. Ipak, za to je potrebno malo više informiranosti i svijesti, pa i istinske, a ne deklarativne vjere u Boga, malo više znanja od onog prosječnog kojega često imaju hipontizirane mase kojima je lako manipulirati na svakom dijelu svijeta.
RATNA PROPAGANDA KAO TEMELJ ZLA
Manipuliralo se i ’91. Zločinačka velikosrpska politika naišla je na plodno tlo u Crnoj Gori, no ne tako lako sama od sebe. Bilo je tu potrebno mnogo laži. Crnogorska propaganda morala je lagati o tisućama ustaša koje ovdje muče i rade zločine ljudima srpske i crnogorske nacionalnosti. Naravno, Dubrovnik
je pritom i ‘’sam palio gume’’. Mnogima od njih je odmah na terenu bilo jasno da je sve to laž. Takvima je teško bilo razumjeti lažni motiv, ginuti za besmislen cilj, takvi nisu ni mogli pobijediti i zato su i izgubili rat. S druge strane, dubrovački branitelji branili su svoju rodnu grudu i zato im je srce bilo jače od zla koje je dolazilo. I danas, nakon 35 godina, mnogima je u Crnoj Gori jasno tko je započeo rat, tko je radio zločine, tko je bio agresor, a tko žrtva. Jasno je ovim mladima koja dolaze motivirani vlastitim suočavanjem s bolnom prošlošću, a vjerojatno je jasno i onima koji šute. Šutnja je nekada glasnija od ičega.
Na koncu, što je Dubrovniku donio ovaj događaj u ‘Slobodi’? Nekima to možda ne znači ništa. Nekima možda malo i znači, ali ne vjeruju da to donosi ikakvu promjenu, a neki bi ove ljude i dalje slali preko granice samo zato što su ‘’krive’’ krvi. Rane još uvijek bole, ne može ih izbrisati nikakava isprika, ali ona zato tu ne bi ni trebala biti. Ona nije bitna zbog prošlosti, nego zbog budućnosti. Ne postoji u društvu ništa gore od sukoba i ratova. Najgori ljudi su oni koji koji ih prizivaju, koji huškaju, koji stvaraju podjele. U konačnici je to uvijek samo zato da se na tim ratovima bogate. To su najveći izdajnici svake domovine, za njih je rezerviran Danteov deveti krug. Zato, svaka čast susjedima zbog ove predstave koja možda njima samima znači više nego nama. Uvijek je lijepo u ovakvom svijetu osjetiti se kao čovjek i shvatiti da oko tebe još uvijek ima ljudi.
Predstava Smrt u Dubrovniku održala se u okviru festivala ZNA – DU.
27. ožujka 2026.
VEČER DUBROVAČKOG SPORTA
Oni su ponos našeg Grada: Nagrađeni su najbolji sportaši Dubrovnika u prošloj godini
Prvi put dodijeljene su i nagrade za najbolje parasportaše Dubrovnika, a posebno emotivno bilo je na dodjeli nagrade za životno djelo
Piše Rafael Barkiđija
Foto: Vito Begović
U studentskom domu, u utorak 24. ožujka, održana je tradicionalna nagrada za najbolje sportašice, sportaše i kolektive u 2025. godini, a koje dodjeljuje Dubrovačka zajednica športova. Prvi put dodijeljene su i nagrade za najbolje parasportaše Dubrovnika, a posebno emotivno bilo je na dodjeli nagrade za životno djelo.
„Nikad ovoliko mladih i nikad ovoliko sportašica” – istaknuo je u samom uvodu ceremonije predsjednik Dubrovačke zajednice športova, Maro Kapović. „Mogao bih sad o investicijama grada i financijama, ali nećemo tako ovoga puta. Istaknuo bih dvije stvari koje su me posebno, da tako kažem, dirnule. Jedna je humanitarni aspekt dubrovačkog sporta. Niz je turnira, događaja, utakmica s humanitarnim karakterom. A druga stvar je broj sportašica, koji iz godine u godinu raste” – dodaje Kapović.
U svakom slučaju, studentski dom ugostio je rekordan broj mladih sportaša. Tražila se stolica više, stajalo se i na nogama, ali nikome nije bilo teško stajati i zapljeskati mladićima i curama, koji su u najljepšem mogućem svjetlu predstavili Grad Dubrovnik u 2025. godini.
Slave košarkašice, slave stolnotenisači! Najbolja ekipa je ŽKK Ragusa, čije su seniorke osvojile peti uzastopni naslov prvakinja Hrvatske u 2025. godini. Nastupale su i u FIBA Eurokupu. Baš nedavno su osvojile i novi naslov, pobjednice Kupa Ružica Meglaj Rimac. To im je treći Kup uz pet prvenstava, što je brojka od osam trofeja u otprilike pet godina.
Za najbolju momčad proglašen je Stolnoteniski klub Libertas Marinkolor, koji je prošle godine osvojio naslov prvaka Hrvatske i pobjednika Superkupa, a bili su i na završ-
nici Kupa. Zanimljiv podatak je kako Libertas Marinkolor ima momčad i u drugom i u trećem rangu natjecanja. Prošle godine Pituri su osvojili i to, dakle redom, prvi, drugi i treći rang natjecanja. Sve lige koje su igrali, na kraju su osvojili. Uz to, Pituri su već nekoliko sezona aktivni sudionici europskih natjecanja.
Prvi put najbolji sportaš je iz – badmintona, a najbolja sportašica je kandidat za OI!
Nagrada za najboljeg sportaša godine pripala je članu Badmintonskog kluba Dubrovnik i našem reprezentativcu, Danielu Dinati, koji je osvojio naslov prvaka Hrvatske. Valja nadodati kako je nastupio za Hrvatsku i na Europskom prvenstvu, osvojivši prvu povijesnu medalju ovog sporta u Lijepoj Našoj. Riječ je o igraču iz Indonezije, koji sada ima hrvatsko državljanstvo, a HOO ga je uvrstio na popis kandidata za
Olimpijske igre u Los Angelesu 2028. Dinata je trenutno van Hrvatske, u Poljskoj, tako da je nagradu u njegovo ime primio Ratko Galjer, predsjednik dubrovačkog kluba i HBS-a.
Najbolja sportašica Grada Dubrovnika za prošlu godinu je Iva Oberan, džudašica Dubrovnika 1966. Osvajala je niz medalja na najvećim svjetskim i europskim pozornicama, a trenutno je u samom vrhu svjetskog poretka kategorije do 63 kilograma i općenito jedna od najuspješnijih dubrovačkih sportašica. Uz to je Župka vrlo ozbiljan kandidat za plasman na Olimpijske igre u Los Angelesu 2028. godine.
Za najboljeg trenera proglašen je Mateo Semiz, trener i šef struke Judo kluba Dubrovnik 1966. Osim zapaženih rezultata s Oberan, Semiz je ostvario brojne uspjehe o ostalim natjecateljicama, poput Petrunjele Pavić, ali i mlađim uzrastima.
Slavi Kolunđija, slavi njegov trener Mihaljević!
Prvi put dodijeljene su nagrade za najboljeg parasportaša i trenera parasportaša, a bez sumnje, to su u prošloj godini bili Ante Kolunđija i njegov trener Pero Mihaljević.
Kolunđija je bio dvoranski prvak Hrvatske pojedinačno i u paru, na otvorenom doprvak Hrvatske i prvak u paru, prvi Dubrovčanin koji je na svjetskoj rang listi ušao u TOP 100 najboljih igrača svijeta.
Nagrada za životno djelo dodijeljena je posthumno
Nagrada za životno djelo, za izniman doprinos dubrovačkom sportu, posthumno je dodijeljena Goranu Suknu, vaterpolskoj legendi koja nas je napustila u ovoj godini. Sukno je ostavio neizbrisiv trag u dubrovačkom sportu, kako igrački, tako i funkcionerski, bio je najdugovječniji sportski direktor Juga.
Kao igrač s Jugom je pet puta prvak i dva puta pobjednik Kupa bivše države, prvak Europe, s reprezentacijom bivše države olimpijski pobjednik i svjetski prvak, kao sportski direktor Juga dva puta prvak Europe, osvajač LEN-a kupa i europskog Superkupa, višestruki prvak Hrvatske, pobjednik Kupa Hrvatske i prvak Regionalne lige...
Na mladima sport ostaje
Iako je seniorski sport kruna i pokazatelj rada nekog kluba, zdravi temelji su omladinski pogoni. Na ovoj dodjeli nagrađuju se i mladi sportaši, koji su došli do naslo-
va prvaka Hrvatske ili pobjednika Kupa, a na kraju ih je čak 27. Osvajači nagrada za mlađe uzraste (pojedinačno): Nora Begović (AK Dubrovnik), Marin Soldo (JK Dubrovnik 1966), Nika Katušić (JK Dubrovnik 1966), Điva Erak (JK Ura Nage), Leona Niketić (JK Dubrovnik), Marin Tomašević (JK Dubrovnik 1966), Dalia Schmuch (JK Ura Nage), David Obuljen (JK Dubrovnik), Luka Ivanković (JK Dubrovnik), Borna Butijer (JK Fortitudo), Miho Miloglav (Jedriličarski klub Orsan), Lukša Pavić (PK Jug), Petra Smokvina (PK Jug), Juraj Barčot (PK Jug), Lara Šurković (PK Jug), Vlaho Nenadić (PK Jug), Maroje Capurso (TKD Shark), Luči Popara (TKD Shark), Đive Popara (TKD Shark), Đivo Maštrapa (TKD Shark), Sandro Čikato (TKD Shark), Gabriela Vidoš (TKD Shark), Maro Lapačina (Hrvački klub Dubrovnik), Petar Bačić (Hrvački klub Dubrovnik), Franko Torić (STK Libertas), Rudi Kapetanić (VK Neptun), Polina Car (TK Ragusa).
Najbolje mlade momčadi i ekipe u prošloj godini su pretkadetkinje ŽKK Ragusa (prvakinje Hrvatske), ŽVK Jug mlađe juniorke (prvakinje Hrvatske), VK Jug AO juniori (prvaci Hrvatske) te mlađi kadeti (prvaci Hrvatske i osvajači Kupa), kao i Hrvački klub Dubrovnik (momčadski prvaci Hrvatske u kategoriji mlađih dječaka).
Petak, 27. ožujka 2026.
Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik
Vlaho i Martina - proljeće je napokon uspjelo doći, uskoro će i temperature za kapute proći
Vlaho i Sanja - vikend su za poći na Lokrum iskoristili, urednošću i ljepotom rezervata prirode se oduševili
Marina i Chino - lijepo je Gradom prođirati, predahnuti, u kavi gustati
Alen i Tatjana - obitelj im je malena, ali je ljubav svakoga dana sve veća, vremenom nije umanjena
Mirza, Alan i Iman - bogatstvo je dobiti i zdravog sinčića, ovogodišnji Bajram im je posebno radostan
Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik
Boženka, Joško i Darija - godilo je opušteno prošetati i obnovljeni park u Pilama razgledati
STK Libertas Marinkolor - popularni Pituri su najbolja sportska momčad Dubrovnika za 2025. godinu, veliko priznanje su i pjesmom proslavili i uspjehu nazdravili
Goran i Pero - prijatelj Miro ih je napustio, tugu i prazninu veliku ostavio
Ana, Otto, Božo, Dario, Mate, Marin i Stijepo - stručnjaci Hrvatskog restauratorskog zavoda, Odjela za kamen iz Splita i Građevinar - Quelina iz Dubrovnika su svoje obavili, Orlanda napokon dasaka i “maske” oslobodili
Damir i Marino - tata i sin se zajedno osjećaju lijepo i fino
IZ PERA LEGENDARNE EDITH WHARTON
Piše Ivo Batričević foto PRIVATNI ARHIV
‘Oduševljena sam čistoćom Grada, ljepotom narodnih nošnji i izlozima’
Dubrovnik je posjetila na luksuznoj jahti ‘Vanadis’ davne 1888. godine te je zapisala svoje dojmove
Američka spisateljica Edith Wharton, prva žena dobitnica Pulitzerove nagrade koju je dobila 1921. za novelu “The age of Innocence” (Doba nevinosti), voljela je putovati Europom. Na tim putovanjima često je bilježila i putopisne zapise. Tako je iza nje ostao putopis “The Cruise of Vanadis”, napisan tijekom njezinog četveromjesečnog kružnog putovanja britanskom jahtom VANADIS, Sredozemljem i to od veljače do lipnja 1888. godine. Vrijeme je to prvih početaka kružnih putovanja koja su se još uvijek u nedostatku za to posebno preuređenih putničkih kruzera uglavnom organizirala luksuznim velikim jahtama za manje skupine dokonih bogataša. Supružnici Edit i Teddy Wharton i nekolicina prijatelja su za ondašnjih četiri tisuće dolara unajmili parnu jahtu VANADIS od njihova prijatelja Jamesa Van Alena za cijelo četveromjesečno putovanje iz New Yorka i natrag te boravak u Europi te su sveukupno potrošili 10 tisuća dolara. Po dolasku u Francusku zaputili su se u Pariz te u luku Marseilles odakle su s brodom VILLE DE MADRID otplovili za Alžir. Tu su se ukrcali na svoj unajmljeni VANADIS
LUKSUZ U 19. STOLJEĆU
Jahta VANADIS JE izgrađena 1880. godine u brodogradilištu Ramage & Ferguson u škotskom Le-
ithu. Bila je duga 51 metar te je imala 300 bruto registarskih tona. Parni stroj s dva cilindra snage 60 KS. ju je pokretao preko jednog vijka, a bila je opremljena i pomoćnim jedrima. Jahtu je op-
Vanadis knjiga
“Uplovili smo grušku luku prepunu austrougarskih brodova i vojske, prizori koji su podsjećali na luku
Valletta u Malti. U luci pored naše usidrene jahte je bio veliki platan ograđen kamenom ogradom. Društvo se kočijom vozilo iz Gruža do jedne milje udaljenog Dubrovnika vozeći se kroz šumovitu dolinu i preko visokih litica. Stradun je bio popločan kamenom i bio je veoma čist. Šetajući u razgledu trgovačkih izloga bili smo ugodno iznenađeni čistoćom, suncem okupanim gradom i narodnim nošnjama seljaka iz okolice”, zapisala je
služivalo 16 članova posade. Za to vrijeme bila je vrlo moderno opremljena s ugrađenim parnim vitlom za sidro i parnim kormilarskim uređajem. Whartonovo društvo je isplovilo iz alžirske luke 22. veljače s itinererom: Alžir, Oran, Tunis, Malta, Siracusa, Messina, Palermo, Milos, Santorini, Rodos, Tinos, Patmos, Chios, Izmir (Smirna), Lesbos, Iero (Mt. Athos), Pirej, Korint, Kefalonia, Ithaca, Krf, Kotor, Dubrovnik, Korčula, Split, Zadar, Ancona. Ovaj dio kružnog putovanja je trajao 82 dana. Edit Wharton je veoma zanimljivo opisala svoje dojmove, među kojima nas posebno intrigiraju oni zabilježeni u našem bližem okružju. Tako navodi dojmove iz Kotora. “Rano ujutro smo otputovali iz Krfa za Dalmaciju gdje započinje poglavlje našeg putovanja. Iz Kotora je put do Cetinja trajao pet i po sati. Stanovništvo je jako siromašno, stanovi diplomatskog osoblja nisu u standardu života civiliziranog svijeta jer Cetinje nije imalo dobre uvjete za život”, zapisala je.
‘IZNENAĐENI SMO ČISTOĆOM’
Piše, naravno, i o dojmovima iz Grada. “Uplovili smo grušku luku prepunu austrougarskih brodova i vojske, prizori koji su podsjećali na luku Valletta u Malti. U luci pored naše usidrene jahte je bio veliki platan ograđen kamenom ogradom. Društvo se kočijom vozilo iz Gruža do jedne milje udaljenog Dubrovnika vozeći se kroz šumovitu dolinu i preko visokih litica. Stradun je bio popločan kamenom i bio je veoma čist. Šetajući u razgledu trgovačkih izloga bili smo ugodno iznenađeni čistoćom, suncem okupanim gradom i narodnim nošnjama seljaka iz okolice”, zapisala je. Završetkom kružnog putovanja u Anconi, Whartonovi i njihovi prijatelji su još jedno vrijeme ostali u posjetu nekolicini europskih metropola te su se napokon vratili u New York.
VANADIS je nekoliko puta još uplovila u Jadransko more o čemu svjedoče pisani dokumenti iz 1892. i 1894. gdje piše da je bila u Gružu te da je plovila pored Korčule prema Splitu. Za vrijeme Prvog svjetskog rata bila je rekvirirana u vojnoj službi, a kasnije joj se gube tragovi. Jedino što se sigurno zna jest to da je 1925. izbrisana iz Lloydovog registra brodova. Važno je napomenuti da je dnevnik s tog putovanja, u kojem opisuje posjet Dubrovniku (tadašnjoj Ragusi), pronađen tek 1991. godine u Francuskoj i prvi put objavljen tek 2004. godine.
SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN
MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN
Muškarci nikada ne odrastu. Otuda sindrom daljinskog upravljača.
SVAKI TJEDAN
zvonin JEDAN ***
STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN
I JA SAM TAKOĐER
I ja sam također „pisac dubrovački“
Time i hrvatski ne mogu bit drugo Velikosrbi nas prisvajaju dugo Na način nečuven bahat i divljački
Program srednjoškolski ili dakle đački
Hrvatskoj se knjizi k tomu i narugo Sve to skupa traje stvarno već predugo Lupežtina ta je smišljena znalački
Tko u svijetu znade što je ovdje čije Tko glasnije zbori svoje blasfemije Knjigom punom laži mržnje i poruge
Hrvat krade svoje a Srbin sve druge
Diplomatski posvud vožd zlosilje šije Konteso tim nam se još i u brk smije
24/2/21
humanitarni
prilozi
MASLINA
Biserka Kulušić, Dubravko Sambrailo i Ankica Kraljević, u spomen na dragog kolegu i prijatelja mr.sc. Juru Ivića, umjesto cvijeća prilaže 100,00 Eur
Obitelj Aleksić u spomen na dragu gđu. Pavu Butigan umjesto cvijeća prilaže 80,00 Eur
UDRUGA ZA DOWN SINDROM DNŽ
U spomen na dragu Franicu Vidović 100 Eur prilažu Maya, Željan i Nives.
U spomen na pokojnu Dragicu Azinović 400,00 Eur prilaže Draga Azinović Umjesto cvijeća nedavno preminulom našem dragom Denisu Suljeviću, obitelj Hasanović i Halidović prilažu 100,00 Eur
Umjesto cvijeća dragom Denisu Suljeviću obitelj Turajlić prilaže 50,00 Eur
caritas
-Na spomen pokojnog rođaka Pera Margaretića uplaćujem 50 eura dubrovačkom Caritasu. Pero Katušić -Prilog umjesto cvijeća spomen Ivanka i Ivan Radicevic uplatio Ivica Ljuban 50 eura
DRUŠTVO MULTIPLE SKLEROZE dnž Plemenitom našem susjedu Jaku Matiću, umjesto cvijeća 70 eura za potrebe udruge prilažu stanari Petra Hektorovića 44.
Petak, 27. ožujka 2026.
KOMPAS No.1
DUBROVNIK
KOMPAS No.1 DUBROVNIK
Kardinala Stepinca 52
Kardinala Stepinca 52
objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.
objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.
VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja
VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja
Uvjeti:
- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)
Uvjeti:
- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)
- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost
- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina
- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost
Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.
- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina
Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent
Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.
Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent
AUTO / MOTO
Volvo S60 2014. diesel D2, redovito servisiran, registriran do 15.04.2025., 199.000 km, cijena 9.900 €, Dubrovnik. 099 617 9939
Potražujem dizelski automobil, starosti 12 do 16 godina, srednje klase, cca 80 kW. Mob: 091 61 439 46
Prodajem Suzuki vitaru GLS + Elegance Hybrid 2025. godište puna oprema. Prešla 4300 km, registracija vrijedi do 1.2027. godine. Dupla panorama krov, dvobojna metalik zlatna. Cijena 22 500 eura. Mobitel 099 829 37 21
Potražujem auto star 10 godina ili više, srednje klase. Poziv na mob: 091 61 43946
Prodajem Opel Corsu 1.2, godina proizvodnje 2008., prijeđenih 208 000 km, registrirana do 12/2026. Tel. 098 428468.
Prodajem Opel Astru 1.4 benzin, godina proizvodnje 2011., prijeđenih 178 000 km. Cijena 3 500 €. Za sve informacije i pitanja zvati na broj 099 402 5611.
Prodajem Citroën C4 Picasso, 1.6 benzin, 88 kW, 2011. g., prešao 169.000 km, registriran do 8/2026. Cijena 3.200 €. Mob: 098 166 8831
Prodajem skuter Piaggio Carnaby, 2008. g., 200 cm³, 15 kW, u vrlo dobrom stanju, prešao 25.000 km. Cijena 1.200 €. Mob: 098 166 8831
Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA
Kupujem manji stan u Cavtatu ili bližoj okolici. Stan mora biti u prizemlju ili 1. kat, te brzo useljiv. Novija gradnja / uredno održavan. Cijena do 250.000 Eura. Svi papiri moraju biti uredni. Mob. 095/819-9767
Močići – zemljište 3000 m² u blizini zračne luke, trenutno pogodno za uređenje parkinga. Teren je potrebno poravnati. Prodajem povoljno. Mob: 091 61 43946
Kupujem stan za 110 tisuća eura u Dubrovniku (s Mokošicom). 0981994683
Šipan – kupujem poljoprivredno zemljište. Također sam zainteresiran za kupnju suvlasničkog udjela. Za preporuku pri kupnji isplaćuje se provizija. Mob: 097/7236306
Traži se zemljište površine 500 m² ili više u Župi dubrovačkoj ili Komolcu. Poželjan je dugoročni najam. Potreban je pristup za kamion. Plaća se naknada za preporuku. Mob: 097/7236306
Tražim partnera za izgradnju stanova u Zatonu. Kontakt: 097 600 7613. .
Tražim dvosoban stan na području grada, bez agencija.
Mob: 091 540 3370.
Prodajem stan u Trebinju, 75 kvadrata, blizu centra. 091 6144 918
Tražim partnera za izgradnju stanova – Zaton. Zemljište 850 m² uz magistralu, s vodom, strujom i telefonom. Moguć dogovor o zajedničkoj investiciji. Mob: 097/684077.
Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204 Prodajem građevinsko zemljište na Grudi. Cijena 80 €/m². Mob: 099 642 8623
Mijenjam jednosoban renoviran stan u Lapadu za dvosoban stan na području grada uz moju nadoplatu. Stanovi za adaptaciju dolaze u obzir. Mob: 091 540 3370
Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.
Kontakt: 098 244 390
dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku. Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766
Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660
Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545
Prodajem grob na novom groblju na Šipanu u Suđurđu. Kontakti: 020/ 331 045 i 099/6929631
Dvosoban stan 42 m2 s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkirališnim mjestom uz nadoplatu. Mob: 098 1983891
Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891
Prodaje se kuća u Cavtatu, na Prijekome, 80 m², s taracom i vrtom. Mob: 098/1691106.
Zaposleni bračni par s djecom kupuje stan na području grada Dubrovnika. Kontakt telefon: 099/854-8028
Između Orašca i Kliševa iznajmljujem ili prodajem dvije velike oranice, maslinik sa 50 stabala maslina koje rađaju i veliki komad šume. (Ukupno 7000 kvadrata) plus mala kućica s taracom i živom vodom 0989240411
Prodajem dvije čestice zemlje 481 i 482 K.O. Žuljana. Čestice se nalaze u samom mjestu, površine 280 m² i cca 200 m², sve po katastru. Cijena 100 EUR/m². Mob: 099 658 8468.
Prodaje se građevinska parcela u Slanome, na atraktivnom mjestu uz more. Kontakt za informacije 0959058149, u vremenu od 16 do 18.
Prodaje se potpuno opremljen dvoetažni stan u naselju Naš dom u Mokošici veličine 110m2 Kontakt: 098 427 676
Prodaje se trosoban stan na Mećajcu (Cavtat), površine 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Stan je odmah useljiv. 098 137 0527
Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i
Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306
Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946
Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468
Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029
Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127
Prodajem grob na Rožatuprazan. 098 787 773
Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799
Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557
Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561
Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718
Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob: 098 747 183.
Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946
Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865
Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012
Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351
Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.
Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659
Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80
Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545
Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970
Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107
Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848
Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545
Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.
Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794
Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363
Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.
Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395
Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545
P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.
Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946
Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476
Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476
Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spoje-
ne parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076
KUPNJA I PRODAJA RAZNO
Prodaje se montažna kućica, kuhinja s trpezarijom i kupaonica. Kućica je klimatizirana, spremna za korištenje. 0915430029
Prodajem crnu masažnu fotelju od skaja, udobnu i očuvanu po cijeni od 150 €, tel. 091 555 4242.
Vrlo povoljno prodajem razne knjige na engleskom i hrvatskom jeziku. Mob: 095 819 9767
Prodajem dva jednokrevetna ležaja i madrace za njih. U dobrom stanju, malo upotrebljivani. Dimenzije 200x90 cm. Cijena po dogovoru. Mob: 098/1343801
Prodaje se impregnirani šator za dvije osobe. Cijena po dogovoru. 099 857 1306
Prodaje se nadmadrac (stramac) Dormeo za bračnu postelju, debljine 6 cm. Cijena po dogovoru. 099 857 1306
USLUGE RAZNO
Dečko traži djevojku od 30-40 godina. Kontakt whats app ili viber: 097/6007628
Stolarski radovi u drvetu, od malih popravaka do izrade po mjeri. Mob: 099/2106563
Unošenje i iznošenje stvari, čišćenje podruma / objekata / garaža, uređivanje okućnica i slično! Sve informacije na broj: 095 856 2665
Popravljam žensku i mušku odjeću, brzo i kvalitetno. 099 696 5706
Tražim osobu za skuhati objed i oprati suđe četiri do pet puta mjesečno, u Mokošici. Zvati na 0917304400
Čistila bih apartmane u Lapadu, Gružu, Gradu. 091 528 0437
Na području Dubrovačkog primorja tražim žensku osobu za pomoć starijoj ženi u kući. Osiguran smještaj i hrana. Plaća po dogovoru. Tel. 099 835 79 81
Sve vrste kombi prijevoza. 098 765 757
Tražim ženu srednjih godina za zajednički život. Poželjna vozačka dozvola B kategorije. Samo ozbiljno, ne zanimaju me avanture. Kontakt: 097 600 7613.
Uređujem okućnice, vrtove, đardine, orezivanje Maslina, agruma, loze, kivija, ruža, kosnja trave I slično mob 09161 43946
Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica
DEŽURNE LJEKARNE
-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 23. 3. do 29.3.
- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 30.3. do 5. 4.
preminuli
Franica Vidović (1938)
Pave Butigan (1956)
Nedjeljko Sulić (1955)
Vinka Urlović (1934)
Dragica Keser (1937)
Iva Radonić (1937)
Marijan Marić (1942)
Leo Kordić (1977)
Nives Vujačić (1928)
Dušan Čičovački (1946)
Matija Zec (1940)
Tanja Puljić (1977)
Jozo Buratović (1945)
Nika Vukić (1945)
Katarina Bećir (1964)
Ivo Radiš (1944)
Orlando ponovno vidljiv! Uklonjena drvena konstrukcija na Stradunu
Na Stradunu je ovog tjedna učinjen važan korak u obnovi jednog od najprepoznatljivijih simbola Grada, na Orlandovom stupu. Nakon dugog razdoblja tijekom kojeg je bio skriven iza zaštitnih konstrukcija zbog restauratorskih radova, drvena konstrukcija koja je okruživala spomenik je uklonjena, pa je Orlando ponovno vidljiv prolaznicima. Riječ je o spomeniku starijem od 600 godina, jednom od naj-
važnijih simbola slobode i identiteta Dubrovnika, čija je obnova posljednjih godina zahtijevala iznimno osjetljiv konzervatorsko-restauratorski pristup. Na licu mjesta bio je i fotoreporter Željko Tutnjević koji je zabilježio trenutak uklanjanja drvene konstrukcije. Radove su izvodili djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda - Marin Barišić, Mate Roščić i Ana Dukić s Odsjeka za kamen. Uz njih su bili i
radnici Građevinara Quelina koji su skinuli ogradu - Božo Žmirak, Stijepo Svićarević i Dario Zvone, čime je obnova ušla u svoju završnu fazu. Iako je drvena konstrukcija uklonjena, Orlandov stup zasad i dalje ostaje unutar željezne zaštitne skele. Ona će ostati još neko vrijeme dok se ne dovrše završni, takozvani fini radovi na samom spomeniku. Nakon potpunog završetka obnove planirano je uklanjanje i
željezne konstrukcije, a oko Orlandova stupa bit će postavljena zaštitna ograda kako bi se ovaj vrijedan spomenik dodatno zaštitio od mogućih oštećenja. Time bi, nakon dugog razdoblja restauratorskih zahvata, jedan od najpoznatijih dubrovačkih simbola ponovno u potpunosti bio vraćen javnom prostoru, ali uz dodatne mjere zaštite koje bi trebale osigurati njegovo očuvanje za buduće generacije.
