Dubrovački dnevnik br. 281

vremenska prognoza

INTERVJU S MARKOM MILOSLAVIĆEM, ŽUPSKIM NAČELNIKOM

‘Još se nisam ni raspakirao u uredu, uhvatio sam se rješavanja problema!’

stranica 1o

DUBROVAČKI PROSVJETARI O IDEJ IZABRANE MOBITELA U ŠKOLAMA

Najbolji svjetski stručnjaci rade na tome da nam djeca budu ovisna o društvenim mrežama!

stranica 6

POLITIČKI ANALITIČAR I PROFESOR

ZORAN KURELIĆ:

‘Ovi politički problemi nas neće dotući, ali kako ćemo preživjeti udar umjetne inteligencije?’

stranica 20

PADEL I PICKLEBALL UZIMAJU

TENISU DIO KOLAČA

Prije samo desetak godina, Grad je mogao dobiti turnir pod pokroviteljstvom

Wimbledona

stranica 24

STRANE STUDENTICE O DUBROVNIKU:

Sveučilište je dobro organizirano, profesori pristupačni, a grad prelijep, ali skup

stranica 16

stranica 4

I M P R E S S U M

Glavna urednica:

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Ivana Smilović Barkiđija Aida Čakić

Ahmet Kalajdžić

Rafael Barkiđija (sport)

Nikša Klečak

Kontakt 020 642 462

Fotograf

Željko Tutnjević

Vito Begović

Fotografija na naslovnici:

Vito Begović

Kolumnisti

Vjera Šuman

Maro Marušić

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač (Festivus Dubrovnik d.o.o.)

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

Nakladnik

Dubrovački dnevnik d.o.o.

Ćira Carića 3 Dubrovnik

OIB 84019117288

Uprava

Lucija Komaić (članica uprave)

Silenzio stampa

Piše Vjera Šuman

FOTO: GRGO JELAVIĆ/PIXSELL

“To je kao da me pitate treba li Saboru ili Vladi predsjednik. Smatram da je Vrhovnom sudu potreban predsjednik i da bi to trebala biti okosnica svih rasprava danas i sutra u Saboru, sve je tu jasno. Što se tiče njegovog izbora, Vrhovni sud je navrijeme, sukladno nadležnosti, napravio sve što je trebao, dao je svoje mišljenje o kandidatima“. Ovo je izjava v.d. predsjednice Vrhovnog suda Jalšovečki, koja je reakcija na izjave vladajućih kako taj Sud sasvim dobro funkcionira, iako nema predsjednika. Srećom po nju, ova sutkinja se nije kandidirala za predsjednicu, pa ju ne mogu ne izabrati. Uporno odbijanje biranja predsjednice ili predsjednika Vrhovnog suda, vezujući ga za ‘trgovinu’ oko izbora sudaca Ustavnog suda, bezočno je sprdanje s Ustavom, pravosuđem i svima nama. Istina, bolja situacija nije ni s izborom diplomatskih predstavnika. U većini diplomatskih predstavništva su godinama vršitelji dužnosti. Sve više smo v.d. država. Govorimo li mi doista o suverenoj, odgovornoj i ozbiljnoj državi?

Plenki je pozvao predsjednika na sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu idući tjedan, bilo koji dan koji odgovara Zokiju. E sad, zna li Plenki nešto o Zokijevim planovima ili stvarno sasvim iskreno, nakon toliko vremena, saziva VNS? Je li ovaj poziv, nakon punih pet godina nesazivanja, dobra vijest ili samo poziv na nove ‘izljeve’ našeg Zokija i eskalaciju rata između dva zagrebačka brda? Ima li to veze s Anušićevim ‘ludovanjem’ ili se samo montira novi sukob? Nema sumnje da ćemo brzo saznati rezultat. Rezultat nečeg što bi, posebno u ovako osjetljivim međunarodnim odnosima, u normalnoj zemlji, zahtijevalo sastanke, gotovo na tjednoj bazi. Je li poziv ozbiljan i hoće li odgovor biti ozbiljan? Bojim se kako to ne bi znala ni baba Vanga, jer Zokijeve reakcije prečesto ovise i o tome na koju nogu je ujutro ustao. S druge strane, ako se opet ne dogovore i ne sastanu se, možda mi zapravo živimo na nekom usamljenom otočiću?! I baš nas briga o događajima koji drmaju cijeli svijet.

Uvodnik

Ionako, što bude, bit će!

Utom kontekstu, saborske rasprave upravo genijalno ilustriraju svu ozbiljnost i odgovornost naših političara. Esdepeov zastupnik zaključuje kako je neizbor predsjednika suda, kao i ustavnih sudaca, još jedan dokaz kako HDZ ne kani maknuti ‘šapu’ s pravosuđa’. ‘Genijalan’ odgovor stigao mu je od zastupnika vladajućih, koji tvrdi kako SDP -u smeta hrvatski narod, smetaju rukometaši, zbog čega upravo oni blokiraju rad Ustavnog suda (!?). Poslije su se priključili i svi ostali u svojevrsnom maratonu u lupetanju. Rezultat svega. Nula za pravosuđe, ali su se svi baš lijepo zabavili. Uopće im nije na kraj pameti kako se mi više nimalo ne zabavljamo. Ali mi ionako nismo bitni. Bitni su samo oni i njihove beneficije, koje im dopuštaju lupetanje kako i koliko tko hoće. Što mi imamo s tim? Samo puko saznanje kako smo sve njih mi izabrali. Istovremeno je genijalna dosjetka novinara razot-

krila totalno neznanje i potpunu neobrazovanost upravo najglasnijih lupetologa u Saboru. Stavili su pred njih kartu na kojoj su vrli zastupnici trebali pokazati Iran. To što je Ćipe pokazao Kinu, kao i neznanje ostalih pitanih DP-a, ni nije baš neko iznenađenje. Ipak, otužno je kako je svega nekolicina pitanih uspjela pogoditi Iran na karti u prvom ili u drugom pokušaju. Mostov Miletić, koji je navodno bio u Izraelu i na granici s Gazom i koji svima dijeli lekcije o svemu, samouvjereno je pokazao Izrael kao prostor na kojem se nalazi Iran. Da nisam vidjela, mislila bih kako se radi o nekoj duhovitoj izmišljotini. Ali to je nažalost razina onih najbučnijih u Saboru. Ispali su pametniji oni koji nisu htjeli odgovoriti, izabravši šutnju ili bijeg. Što mislite jesu li oni znali odgovor i je li ikome više to neznanje, iznenađenje?

UGradu je sve mirno i političari ne pričaju puno, pa tako nema ni ‘lupetanja’ poput onih na državnoj razini. Ipak, svi prate što

će se zbivati na relaciji Franković vs. Vićan. Jesu li u ozbiljnom zahlađenju, ratu ili su u pitanju samo obične male ‘obiteljske’ svađice? Vićan je proglasio ‘silenzio stampa’, a slična je situacija i s Matom, iako on komunicira s novinarima, ali uspješno o svemu ne kaže ništa bitno, osim već provjerenih fraza. Baš su odlučili ostaviti nas u neznanju. No, poznavajući obojicu, neće to zadugo. Upućeni tvrde kako usprkos međusobnom ‘zahlađenju’ i dalje komuniciraju mobitelom. Kako god, uvijek je zanimljivo sve što ima veze s Perom. Uz njega, kako god okreneš, nikad nije dosadno. Ali, pustimo njih, nek se sami tramakaju. Eto ih tamo. Puno bolji izbor je poći u Mali Ston i gustat u mušulama i kamenicama. Najbolje vrijeme za njih je oko Svetog Josipa, što je upravo ovih dana. I uvijek kad počne uživanje u stonskim školjkama, počinje i onaj krasni vonj koji najavljuje proljeće i povratak sunčanih dana. Ima li što bolje? Eto vas.

ISTRAŽUJU NEVJERE, PRISLUŠKUJU I POSLUŽUJU KAFU

Inspekcija kaznila kafić na Buži kojega drži privatna detektivska agencija kontroverznog obavještajca

Turistička inspekcija Državnog inspektorata kaznila je ugostiteljski objekt na Velikoj Buži zbog nedozvoljenog rada na taraci, doznao je Dubrovački dnevnik.

Turistička inspekcija obavila je nadzor rada ugostiteljskog objekta na Velikoj Buži gdje je utvrdila kako ugostitelj obavlja djelatnost na temelju ishođenog rješenja za ‘objekt jednostavnih usluga na klupi’, ali i da isti ugostitelj obavlja djelatnost na taraci za što nema ishođeno rješenje, potvrdili su iz Državnog inspektorata za Dubrovački dnevnik. Slijedom utvrđenog, turistički su inspektori ugostitelju izdali rješenje o zabrani obavljanja djelatnosti na taraci. Za povredu propisa prekršajno je sankcioniran i oduzeta mu je imovinska korist ostvarena prekršajem.

INSPEKTORI JOŠ DVA PUTA DOŠLI U NADZOR

Inspektori su zatim obavili još dva nadzora kontrole.

Prvom provedenom kontrolom utvrđeno je da ugostitelj poštuje mjeru zabrane. Međutim, drugom je utvrđeno da ugostitelj ne poštuje mjeru zabrane, odnosno utvrđeno je da ugostitelj ponovno obavlja djelatnost na taraci. Zbog svega je pokrenut postupak prisilnog izvršenja rješenja koji je još u tijeku, potvrdili su iz Državnog inspektorata.

BAR NA BUŽI DRŽI DETEKTIVSKA AGENCIJA Međutim, u ovom slučaju neuobičajen poda-

tak je kako ovaj ugostiteljski objekt na Velikoj Buži drži privatna detektivska agencija. Naime, na natječaju Grada Dubrovnika za dodjelu dozvole za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru za lokaciju Velike Buže natjecala su se dva društva - ‘Trgovina Buža’ d.o.o. iz Dubrovnika i ‘Sirius Intelligence’ d.o.o. iz Zagreba.

Oba društva su povezna preko Kate Stijačić, koja se navodi među osnivačima trgovačkih društava, s tom razlikom što je u dubrovačkom društvu jedini osnivač i direktor, a u zagrebačkom društvu navodi se među osnivačima uz Marija Frlana i Josipu Palac. Dubrovačko društvo ‘Trgovina Buža’ povuklo je svoju ponudu, pa je ponuda zagrebačke detektivske agencije ‘Sirius Intelligencea’ ocijenjena kao najpovoljnija, uz godišnju naknadu od 11 tisuća eura.

TKO JE MARIO FRLAN?

Mario Frlan je nekadašnji visokopozicionirani obavještajac koji je bio na čelu zagrebačkog centra Protuobavještajne agencije ( POA ). Frlan je smijenjen nakon afere u kojoj je utvrđeno kako je novinarku Helenu Puljiz ispitivao o odnosima tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića sa suradnicima, ali i o podacima koji bi mogli kompromitirati Mesića u pred -

U ovoj je priči zanimljiv podatak kako ugostiteljski objekt na Velikoj Buži drži detektivska agencija.

Piše Petra Srebrović foto Google Maps

stojećoj predizbornoj kampanji.

Nakon odlaska iz državne obavještajne službe, nastavlja se baviti sigurnošću, ali u privatnom sektoru. Osnovao je detektivsku agenciju koja sada vodi i bar na Buži, a ima i nekoliko firmi za poslovno i cyber savjetovanje.

NOVE OPTUŽNICE FRLANA I

PODUZETNIKA

Prošle je godine USKOK , nakon provedene istrage, podigao optužnicu protiv petorice osumnjičenih i jedne tvrtke zbog sumnji u odavanje tajnih podataka MUP -a i namještanje natječaja za nabavu informatičke opreme. Tereti ih se zbog zlouporabe položaja i ovlasti, poticanja na to nedjelo te primanja i davanja mita. Među optuženima su Mario Frlan i poduzetnik Dinko Palac za kojega se sumnja da je preko Frlana dolazio do povjerljivih informacija iz policijskog sustava.  S Dinkom Palcem, Frlan je član društva ‘Osojnik Bellevue d.o.o.’.

U detektivskoj agenciji ‘Sirius Intelligence d.o.o.’ koja je nositelj odobrenja na pomorskom dobru za Bužu, uz Maria Frlana i Katu Stijačić je još i Josipa Palac, inače kćer Dinka Palca.

DETEKTIVI VODE KAFIĆ, TRAŽE PRISLUŠNE

UREĐAJE I UTVRĐUJU PARTNERSKE PREVARE

Na službenim stranicama detektivske agencije koja vodi kafić na Buži navodi se kako je osnovana 2006. godine u Zagrebu. Navode i kako se njihov rad temelji na iskustvima kriminalista, stečenih tijekom dugogodišnjeg rada u sustavu Ministarstva unutarnjih poslova i sigurnosnih službi RH . Agencija nudi ‘maksimalnu diskreciju’ dok provodi razne usluge poput: pronalaska tragova i osoba, detektiranja počinitelja inkriminiranih radnji, provjere lojalnosti zaposlenika, provjere lažnih bolovanja, digitalne forenzike, protuprislušnog pregleda prostora, utvrđivanja nevjere partnera i slično.

Na službenim stranicama detektivske agencije koja vodi kafić na Buži navodi se kako je osnovana 2006. godine u Zagrebu. Navode i kako se njihov rad temelji na iskustvima kriminalista, stečenih tijekom dugogodišnjeg rada u sustavu Ministarstva unutarnjih poslova i sigurnosnih službi RH.

Dubrovački prosvjetari: „Najbolji svjetski stručnjaci rade na tome da nam djeca budu ovisna o društvenim mrežama, moramo se s time boriti“

Rasprava u Saboru otvorila je pitanje opasnosti i granica u digitalnom odrastanju, a dubrovački prosvjetari upozoravaju da se problem ne može svesti samo na zabrane nego traži potpunu prilagodbu društva novim okolnostima

Nedavno se u Hrvatskom saboru raspravljalo o mobitelima u školama, društvenim mrežama, djeci i društvu koje se ubrzano mijenja pa sa sobom nosi i potrebu za izmjenama zakonodavstva. Iako su se svi zastupnici složili s idejom o zabrani mobitela u osnovnim školama, puno stvari ostalo je neriješeno. Tako srednjoškolci i dalje mogu koristiti mobitele tijekom odmora u školi, a društvene mreže ostaju široko dostupne svoj djeci. Zastupnici iz stranke Možemo! predložili su da se u zakon uvrsti zabrana korištenja društvenih mreža za djecu mlađu od 15 godina, odnosno mogućnost korištenja istih isključivo uz odobrenje roditelja. Iako taj prijedlog nije ‘prošao’, istražili smo što o njemu misle dubrovački prosvjetari.

‘DRUŠTVENE MREŽE SU PRODUŽETAK ŠKOLSKOG

DVORIŠTA’

Ravnateljica Osnovne škole Ivana Gundulića u Gružu, Vedrana Elez govori kako društvene mreže imaju snažan utjecaj na djecu.

„Vidimo da one mogu utjecati na samopouzdanje djece, odnose među vršnjacima, ponekad potaknuti digitalno nasilje. Zabrana društvenih mreža mlađima od 15 godina zvuči kao jednostavno rješenje, međutim smatram da je u praksi teško provedivo i da nije dovoljno rješenje“, govori Elez koja je stava kako je potrebna suradnja škole, roditelja i angažman cijelog društva.

„Digitalno okruženje danas je na neki način  produžetak školskog dvorišta. Djeca se ne druže samo uživo nego i na društvenim mrežama, u grupnim chatovima i različitim aplikacijama. Ono što se događa na internetu često se prenosi u školu - prijateljstva, ali nažalost i sukobi, nesporazumi, neprimjereni komentari“, ističe Elez i dodaje kako je obveza odraslih zaštititi djecu.

„Ujedno, naša je obveza i pripremiti ih za svijet u kojem će živjeti, učiti ih odgovornom korištenju tehnologije, razvijati digitalnu pismenost, razvijati kritičko

razmišljanje, empatiju kako u stvarnom životu tako i u online okruženju“, zaključuje ravnateljica Osnovne škole Ivana Gundulića, Vedrana Elez. Odgajatelj u Muškom đačkom domu u Dubrovniku, Ivica Hajdić iznosi podatak kako je u Hrvatskoj svako šesto dijete bilo žrtva nekog oblika nasilja u digitalnom okruženju, za što govori kako je zabrinjavajuć i poražavajuć podatak. „Uslijed sve većeg broja mladih i djece koja pate od anksioznosti i depresije, uslijed onih suludih i po život opasnih TikTok izazova, uslijed nerealnog života koji se najčešće, ali naravno ne i isključivo, prikazuje na društvenim mrežama, uslijed činjenice da se djeE-ŽIVOT

Piše Petra Srebrović FOTO: Vito Begović

Hajdić: Kao društvo bismo se trebali osvijestiti i više prizemljiti, jer su posljedice već vidljive, a najgore posljedice ove otuđenosti djece od stvarnog života će se tek vidjeti za nekoliko godina

Ravnateljica OŠ Ivana

Gundulića, Vedrana Elez Obrazovanje

com i mladima manipulira i drži ih se ovisnim o ekranima, logično je da se povlači pitanje zabrane društvenih mreža mlađima od 15 godina u Hrvatskoj“, govori Hajdić i podsjeća kako se u nekim zemljama već krenulo sa zabranama i ozbiljnim zakonskim okvirima s ciljem zaštite djece i mladih.

‘UKIDANJE

E-ŽIVOTA’

MREŽA DJECI NEĆE RIJEŠITI PROBLEME

Hajdić jasno i nedvosmisleno naglašava kako samo ukidanje društvenih mreža „neće riješiti probleme složenosti i kompleksnosti ovog e-života kojeg upravo živimo“.

„Digitalne promjene se događaju tolikom brzinom da ih zakonski okviri, akti, pravilnici i razne druge uredbe ne mogu u dovoljnoj mjeri i brzini pratiti, niti toliko promptno reagirati i prevenirati. Kao društvo bismo se trebali osvijestiti i više prizemljiti, jer su posljedice već vidljive, a najgore posljedice ove otuđenosti djece od stvarnog života će se tek vidjeti za nekoliko godina“, smatra.

Iako kaže kako u načelu podržava mjeru ukidanja društvenih mreža djeci i drži kako je takva odluka dobrodošla, smatra i da samo to neće reformirati društveni život djece, već da je potrebno puno edukacije, preventivnih programa i promjena u društvu.

„Stvaranje zakonskog okvira, puno bolje suradnje sa socijalnim službama oko zlouporabe i manipulacije s podacima jedan je od načina provođenja predviđenih mjera“, govori.

„Iako, konačni ključ rješenja ovog problema, nadilazi naše obiteljske pa dijelom i Hrvatske okvire. Kroz Europsku uniju i druge svjetske moćne političke organizacije treba djelovati na tehnološke divove, prije svega ih prisiliti na strožu modernizaciju sadržaja primjerenu ciljanoj skupini, ali i da se dostavljaju podaci za znanstveno utvrđivanje činjenica, posljedica i reakcija koje izazivaju društvene mreže“, kaže Hajdić.

‘NAJBOLJI INŽENJERI I PSIHOLOZI RADE NA TOME DA NAM DJECA BUDU OVISNA’

Kao ključni problem vidi pohlepu, odnosno lobije i razne globalne velike kompanije koje su vođene isključivo profitom.

„Oni okupljaju najbolje inženjere, psihologe i sociologe i čine našu djecu ovisnima o ekranu i tu je naš utjecaj minimalan, što naravno ne znači da trebamo šutjeti, nego se trebamo boriti“, govori i dodaje kako u SAD-u već postoje sudske prakse u kojima je uključeno stotine obitelji, a riječ je o parnicama koje se vode zbog ovisnosti o društvenim mrežama.

„Prema tvrdnjama u tužbama, e-ovisnost djece o društvenim mrežama izazvala je psihološke probleme, depresiju, anksioznost, suicidalne misli i dismorfiju tijela jer se djeca uspoređuju s nerealnim isfiltiriranim tijelima, pa sebe onda doživljavaju ružnima“, navodi Hajdić i apostrofira kako je pitanje djece i društvenih mreža postalo globalno političko pitanje. „Trebamo se boriti unutar svoja četiri zida, unutar obitelji i unutar naše domovine, da se makar djelom pokuša zaštititi, prije svega mentalno zdravlje djece i mladih, tako da podržavam ovu inicijativu“, govori i dodaje kako mu je drago vidjeti da se o ovom problemu sve češće raspravlja i u Hrvatskoj.

„Svijest o deekranizaciji djece sve je više prisutna u društvu. Djeca nam trebaju više nogometnih mreža, mreža za koš, za ljuljanje, za hvatanje rakova, a manje ovih virtualnih mreža. Trebamo se boriti da nam djeca budu više djeca“, zaključio je odgajatelj Ivica Hajdić.

Na kraju, naši sugovornici su prilično složni i njihove se odgovore može svesti na zajedničku poruku: zabrana može biti dio rješenja, ali ne i jedino rješenje. Konačno, u Saboru se raspravlja o temama koje zaista utječu na društvo danas i nose sa sobom stvari koje će oblikovati budućnost onih koji odrastaju u online okruženju.

Elez: Naša je obveza djecu pripremiti za svijet u kojem će živjeti, učiti ih odgovornom korištenju tehnologije, razvijati digitalnu pismenost, kritičko razmišljanje i empatiju, kako u stvarnom životu tako i u online okruženju

MLADA MOMČAD IZ GRUŽA

Franković i Obuljen Koržinek

obišli radove na novom

prostoru knjižnice u TUP-u

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković s ministricom kulture i medija Republike Hrvatske, Ninom Obuljen Koržinek u pratnji suradnika obišao je prostorije buduće knjižnice u TUP-u.

U prostoru na katu, gdje će biti smješten Ogranak Gruž, dovršeni su građevinski radovi i najveći dio obrtničkih radova. Nakon ugradnje rasvjete i sanitarija započinje opremanje knjižničnim namještajem i informatičkom opremom. U suterenu zgrade postavljeni su pokretni ormari za spremište dijela fonda Znanstvene knjižnice, odnosno Obveznog primjerka koji se trenutačno nalazi u ljetnikovcu Skočibuha.

“Očekujemo da će radovi biti završeni do sredine ljeta, nakon čega slijedi preseljenje Ogranka Gruž, a na jesen će ovaj prostor vrvjeti životom djecom i odraslima“ naglasio je prilikom obilaska gradonačelnik Franković.

Ministrica kulture i medija

Nina Obuljen Koržinek istaknula je kako Ministarstvo kontinuirano potiče razvoj knjižnične mreže diljem Hrvatske te ulaganja u knjižničnu infrastrukturu. Dodala je i kako očekuje da će novi prostor dodatno ojačati ulo-

gu knjižnice u lokalnoj zajednici.

„Nadam se da će radom u novim prostorima Gradska knjižnica Dubrovnik privlačiti nove korisnike, posebno jer će ovaj ogranak djelovati u prostoru koji ima ambiciju postati živo mjesto kulture te kulturnih i kreativnih industrija“, naglasila je ministrica.

Podsjetimo, nositelj ovog projekta su Dubrovačke

knjižnice. U prostoru, namijenjenom Ogranku Gruž, od 281 četvornog metra bit će smješten dječji odjel, prostor za grupni i individualni rad te prostor za održavanje programskih aktivnosti. Knjižnica će biti u potpunosti pristupačna osobama smanjene pokretljivosti te opremljena oznakama za snalaženje slijepih i slabovidnih osoba.

Novi prostor u TUP-u osmišljen je kao mjesto susreta i programa za sve dobne

skupine, s ciljem da postane jedno od važnih okupljališta stanovnika grada. Uz čitaonicu, dječji odjel te prostore za individualni i grupni rad, knjižnica će biti opremljena računalnom opremom prilagođenom slijepim i slabovidnim osobama, a nakon otvorenja korisnicima će biti dostupni i različiti kulturni i znanstveni programi te nove digitalne knjižnične usluge i sadržaji namijenjeni boravku i čitanju u prostoru knjižnice.

Započela provedba

projekta

Homo u spenzu koji sugrađanima unutar

povijesne jezgre olakšava kupnju

i dostavu osnovnih namirnica

U ponedjeljak, 16. ožujka započeo je pilot projekt „Homo u spenzu“ koji je rezultat inicijative stanovnika Gradskog kotara Grad, a izglasan je u postupku provedbe Participativnog budžetiranja. Cilj projekta je olakšati svakodnevni život sugrađanima unutar povijesne jezgre kojima je zbog dobi ili zdravstvenog stanja otežan odlazak u trgovinu i nabava osnovnih životnih potrepština. Projekt provodi Hrvatski Crveni križ Gradsko društvo Crvenog križa Dubrovnik u suradnji s Upravnim odjelom za obrazovanje, šport, socijalnu skrb i civilno društvo Grada Dubrovnika te Dubrovačkom razvojnom agencijom DURA U sklopu projekta sufinancirat će se troškovi dostave živežnih namirnica do kućnih vrata građanima starijima od 70 godina te osobama slabije pokretljivosti čime se nastoji osigurati lakši i dostupniji pristup osnovnim namirnicama za one kojima je svakodnevna kupnja izazov. Prema potrebi, korisnicima će biti omogućena pomoć pri odlasku

u trgovinu ili organizirana dostava namirnica u unaprijed dogovorene dane.

Svi građani kojima je ovakav oblik pomoći potreban mogu se javiti Gradskom društvu Crvenog križa Dubrovnik radnim danom, od ponedjeljka do petka, od 8 do 14 sati, na brojeve telefona: 020/418 811 ili 099 49 50 232. Projektom Participativnog budžetiranja sredstva su osigurana do 31. prosinca 2026. godine, a ukoliko se projekt Homo u spenzu pokaže korisnim i potrebnim, predviđa se mogućnost njegovog produljenja.  Kroz projekt Participativno budžetiranje građanima se omogućuje aktivno uključivanje u odlučivanje o raspodjeli dijela sredstava iz gradskog proračuna te izravno oblikovanje razvoja svojih lokalnih zajednica. Projekt „Homo u spenzu“ jedan je od primjera kako se kroz ovaj model izravnog sudjelovanja građana realiziraju konkretne inicijative koje odgovaraju na stvarne potrebe zajednice i doprinose većoj socijalnoj uključenosti.

Ocjenjivački žiri

nagrade European Union Prize for Contemporary Architecture obišao novu tržnicu u Gružu

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković, zajedno s ocjenjivačkim žirijem nagrade European Union Prize for Contemporary Architecture – Mies van der Rohe Award, obišao je Tržnicu Gruž, koja se ove godine našla među sedam finalista za ovu najprestižniju europsku nagradu za suvremenu arhitekturu.

Projekt Tržnice Gruž u Dubrovniku studija ARP Veljačić-Peračić, arhitekata Mirande Veljačić i Dinka Peračića najprije je ušao u uži izbor od 40 najboljih ostvarenja, nakon čega se plasirao i u samo finale.

Riječ je o najznačajnijem i najprestižnijem arhitektonskom priznanju u Europi – European Union Prize for Contemporary Architecture – Mies van der Rohe Award – koje se dodjeljuje svake dvije godine projektima koji demonstriraju izvrsnost u konceptualnom, društvenom i tehničkom smislu, a često se naziva i „arhitektonskim Oscarom“. Ulazak u samu završnicu potvrđuje da je dubrovački projekt prepoznat kao jedno od najvrjednijih novih ostvarenja u Europi.

‘Još

MARKO MILOSLAVIĆ, NAČELNIK ŽUPE DUBROVAČKE:

se nisam ni raspakirao u uredu, uhvatio sam se rješavanja problema!’

Prije gotovo godinu dana, Marko Miloslavić (Župka) je nakon 30 godina vladavine HDZ-a preuzeo vlast u Općini Župa dubrovačka. Za

Dubrovački dnevnik govori o projektima, planovima, ali i izazovima koje ima najaktivnije, najživlje i najnaseljenije dubrovačko predgrađe

Još malo pa će godina dana otkako ste preuzeli vlast u Župi dubrovačkoj, nakon više od 30 godina vladavine HDZ-a. Posla je puno, Župa je prilično izazovna općina, više sliči na grad nego na općinu. Neću vas odmah pitati za projekte. Što vas je dočekalo, kako ste danas?

-Hvala na pitanju, dobro sam (smijeh). Župa administrativno jest općina, ali kad pogledate sve što se događa ovdje na razini dana, onda znate kako ona nadilazi svoj okvir i postaje grad. Mi smo turističko, trgovačko i tranzitno središte šireg dubrovačkog područja. Puno mi je pomoglo što sam bio općinski vijećnik tijekom osam godina pa sam dobro upoznat s potrebama, ali i s projektima i aktivnostima Općine. Bez toga se sigurno ne bih uspio tako brzo snaći. Svima koji se žele upustiti u politiku, savjetujem da idu postepeno, da se temeljito upoznaju sa zakonskom regulativom i potrebama. Nije lako, ali nikad se nisam bojao niti se bojim raditi ono što je teško. Ne selektiramo zadatke tako da rješavamo one lakše, nego prepoznajemo prioritete, pritom imajući na umu kako želimo da Župa izgleda za 10,15 godina i bez obzira na to koliko bilo teško, idemo u tom smjeru. Vjerujem da mi to možemo, Župa je u dobrom položaju, godinama se razvija, a na nama je da taj razvoj bude izbalansiran i u korist naših stanovnika.

Kažete, bili ste oporbeni vijećnik i to vam je pomoglo. No, koliko ste ono što ste dotad znali poklapalo s onim što vas je u realitetu dočekalo? -Okvirno sam znao, ali naravno kako nisam imao cijelu sliku, niti je to bilo moguće, dok nisam došao s ove druge, operativne strane. Tu sam se potrudio maksimalno upoznati sa svakom situacijom i primiti se posla, raditi čim prije i brže. Mjesec i po’ nakon što sam došao u ured načelnika, tajnica mi je rekla – načel-

niče, vi ste samo tu ušli i otvorili ste laptop, niste ni spajalicu tražili. To je zaista tako bilo – maksimalno sam se fokusirao na rješavanje problema, kako onih infrastrukturnih, tako i životnih, i doslovno se još uvijek nisam ni raspakirao u ovom uredu.

Župka je kroz godine bila oštar kritičar i oporba. Koja vam uloga više odgovara – oporbenog vijećnika ili načelnika, na vlasti?

-Kao oporba smo tijekom godina imali svoje uspone i padove, no uvijek smo kritizirali nedostatak ambicije i odlučnosti u suočavanju s problemima, ali i nerealiziranje određenih dugogodišnjih projekata. Na tome smo ustrajali. Sve što je bilo pozitivno smo pozdravljali i podržavali. Frustrirajuće je to što kao oporba možete jedino ukazivati i predlagati. Izuzetno ste limitirani. No, kad ste u ovoj poziciji, dobijete puno veću odgovornost, ali čim imate povjerenje stanovnika, imate prostor da možete mijenjati stvari i doprinositi. Svaki dan u kojem vidim da smo nešto konkretno i pozitivno napravili, mene iznimno ispunja. Također, dani u kojima vidim kako stvari ne idu baš kako smo zamislili, dodatni su teret. No, kad je teško ne smije se odustajati, a kad je lako, ne treba se opustiti i treba imati kontinuitet u radu, razmišljanju i viziji razvoja Općine. Ponosan sam, sretan i zahvalan što sam dobio priliku biti načelnik naše Općine i na to se podsjećam svaki dan.

Nedavno je usvojen proračun za ovu godinu. Povećan je za više od 6 milijuna eura. Vrlo ambiciozno. -Župa ima ogroman potencijal i treba ga usmjeriti ka boljitku naših stanovnika. Ne moramo se bojati iskoraka. Jedan od njih je kupnja poslovne zgrade u Srebrenom. Zato je već rekordni proračun od preko 15 milijuna eura, koji smo donijeli u studenom prošle go-

Piše Ivona Butjer Mratinović

foto Ivona Butjer Mratinović

„Nije nam cilj naseljavanje i doseljavanje velikog broja ljudi, ali u smislu potreba naših stanovnika i rješavanja njihovog stambenog pitanja, naših mladih obitelji, možemo djelovati na nekoliko načina, a jedan od njih može biti priuštivo stanovanje odnosno to mogu biti stanovi za najam. To je nešto na čemu Općina dosad nije radila, no u povojima smo i krećemo raditi na tome i u dogledno vrijeme ćemo izaći s konkretnim rješenjima“

dine za ovu godinu, povećan na 21,7 milijun eura. To je novi rekord, no važno nam je da taj proračun realiziramo, da realiziramo kupnju te poslovne zgrade. S financijske strane smo stabilni, možemo ići u ovakve zahvate i ići ćemo i u neke druge, kao što je pitanje rješavanja kanalizacije ili vrtića u Kuparima, pa i Sportsko-rekreacijskog centra Čibača. Imat ćemo prostora i po potrebi ćemo se moći i zaduživati i odrađivati projekte bez problema, a osnovni dio naših programa i izazova s kojima se susrećemo ćemo moći uredno rješavati. Povećanje proračuna možemo promatrati kao veliku potrebu Župe dubrovačke za značajnim iskoracima u ulaganju, kako u komunalnu infrastrukturu, tako i u promet. U tom smislu smo pokrenuli i prometno redarstvo, no ono samo po sebi neće riješiti sve izazove s kojima se susrećemo u prometu, ali će doprinijeti rješenjima. Također, u ovom smo proračunu predvidjeli značajna sredstva za izgradnju dodatnih parkirališnih mjesta u Srebrenom i Kuparima. To neće ići preko noći i ne možemo očekivati da ćemo već ove sezone imati značajno povećanje, ali je svakako prvi korak. A onda ćemo dalje raditi na tome da širimo i povećavamo kapacitete.

Kad bi to onda moglo biti?

-Sad smo u fazi pripreme projektne dokumentacije, to može trajati i nekoliko mjeseci, a onda moramo provesti i postupak javne nabave, pa dok krene realizacija... Nije realno za očekivati kako će se to dogoditi do početka turističke sezone, ali možemo očekivati da u sljedećoj turističkoj sezoni imamo povećanje kapaciteta i da to bude brojka od recimo 50 parkirališnih mjesta više od ovoga s čime sad raspolažemo.

Dubrovnik se ‘raširio’ na Župu, nekako se prirodno naslonio na nju. Građani nisu mogli kupiti nekretninu u gradu pa su išli u Župu graditi, na zemljištima koja su kupili ili na zemlji roditelja. Župa je tako ‘naslijedila’ i izazove koje ima Dubrovnik, a jedno od njih je i pitanja upisa u vrtić. Sve je više stanovnika, dobro je što je i sve više djece, ali to povećanje infrastruktura nije pratila. -Župa je demografska svijetla točka, kako Županije, tako i Hrvatske, to je pozitivno i na to možemo biti ponosni, ali je i obveza. Broj stanovnika i djece raste brže no što se na to odgovorilo razvojem infrastrukture te se dogodio nerazmjer. No, ovo pitanje nam je prioritetno. U tom smislu, razvijamo projekt Dječjeg vrtića u Kuparima koji je nažalost naišao na prepreku. Naime, potok Žuvinjak se nalazi na drugačijoj lokaciji u odnosu na onu koja je ucrtana u katastru, a na osnovu tih planova je izrađen idejni projekt kojeg ne možemo razvijati dalje. Morat ćemo tu pristupiti na drugačiji način, a od projekta, naravno, nećemo odustati. No, izgubili smo dosta vremena, kao i bespovratna sredstva koja su bila predviđena kroz Nacionalni plan za oporavak i otpornost, dakle 2,3 milijuna eura. Kupnjom poslovne zgrade, jedan dio objekta će biti prenamijenjen za potrebe dječjeg vrtića. U te prostorije bismo mogli primiti značajan broj djece i time bismo popravili uvjete boravka u vrtiću, ali i povećali kapacitet, a time, nadam se, primili svu župsku djecu što, ponavljam, smatram prioritetom.

Vratit ćemo se još malo na promet. Kad govorimo o prometu kroz Župu, govorimo i o brzoj cesti do aerodroma. Gdje smo tu otprilike?

-To je prioritetan projekt, najvažniji, koji bi omogućio daljnji razvoj Župe dubrovačke i koji bi osigurao siguran promet kroz Župu. Stanje u posljednjih pet ili više godina je neodrživo. Višestruko se povećao promet na magistrali, u odnosu na ono za što je ona napravljena. Neupitno je da nam brza cesta treba, zapravo, već je trebala biti tu. Mi smo 2023. godine imali Studiju utjecaja na okoliš, analizirala se jedna varijanta. Studija je povučena, Hrvatske ceste su naručile dodatnu analizu prostora i drugih varijanti, i ona je u tijeku. Kad se tu prikupe sve informacije i kad Hrvatske ceste prikupe sve varijante do razine koju možemo sagledati, vjerujem da ćemo dobiti rješenje.

Vi jeste s Hrvatskim cestama nedavno održavali sastanke. O čemu ste razgovarali?

-Imali smo sastanak krajem prošle godine, a nedavno sam bio u Upravi Hrvatskih cesta u Zagrebu. Mogu istaknuti da smo dobili jednu osobu zaduženu samo za Župu i dogovorili smo kontinuiranu komunikaciju između Općine i Hrvatskih cesta. Mi ćemo ih informirati i obavještavati o svim našim prijedlozima, potrebama i svim detaljima koji su potrebni kako bi sagledali naš prostor kvalitetno. Mi ćemo im biti na raspolaganju, a oni će nas kontinuirano informirati o svojim aktivnostima. Koliko sam upoznat, Hrvatske ceste intenzivno rade na razvoju tog projekta. Grubo je reći da trebamo biti strpljivi, ali drugog izbora nemamo. Jednom kad brza cesta prođe kroz Župu, kud god to bilo, ona tu ostaje trajno. Naš je zadatak da se projekt realizira brzo, ali isto tako, da se realizira na kvalitetan, tehnički prihvatljiv način, sa što manjim zadiranjem u kvalitetu prostora koji je u Župi mal, a izuzetno vrijedan, te da ga takvog zadržimo i za buduće generacije.

Kažete, ‘jednom kad brza cesta prođe kroz Župu, kud god to bilo’. Koji je stav Općine i kud bio ona trebala prolaziti?

-Općina nema konkretan stav, ali imamo preferencije. Župa je konfigurirana kao amfiteatar, imamo visoko vrijedan prostor koji se u budućnosti može namijeniti za razne korisne i vrijedne namjene, ali isto tako imamo i rubni prostor uz granicu sa susjednom zemljom koji je strm i neprikladan za ikakve druge namjene. Moja preferencija je da brza cesta ide tim dijelom kojeg mi realno ne možemo iskoristiti ni za što drugo, da se tehnički oblikuje i realizira tako da što manje zadire u krajobraz, da se izvedu tuneli i vijadukti gdje je to moguće i potrebno, i na to gledam kao na jednu obilaznicu Župe dubrovačke.

Sada kada spominjete vizure, dosta je kritika na Župu išlo na račun preizgrađenosti, način gradnje, uopće narušene vizure. Prostorni planovi, naravno, imaju dalekosežne posljedice kroz godine i oni na razini općine nisu najutjecajniji, ali što Općina može učiniti po tom pitanju?

-Upravljanje prostorom se u Općini događa na nekoliko razina. Imamo komunalni dio, sukladno Odluci o komunalnom redu i pratećim zakonima, te prostorno planiranje. U Župi imamo napuštene hotelske kapacitete odnosno objekte koji su u potpunosti zapušteni i obrasli, i to je nešto što ne možemo dozvoljavati. Vlasnici objekata ih moraju dovesti u red, ako ih već neće obnavljati, barem da ih hortikultur-

Petak, 20. ožujka 2026.

no urede i zaštite objekte, da to više nije sanitarni i sigurnosni problem. Imamo dosta problema i s divljim deponijama, to su dijelovi na kojima ćemo intenzivno raditi. Nećemo odustati, bit ćemo uporni, u cilju cjelovitog rješavanja tih izazova. Župa mora biti uređen prostor. U smislu prostornog planiranja, mislim kako je to relativno dobro razrađeno, no svako vrijeme zahtjeva svoje preinake i promjene. Kad donesete jedan prostorni plan, već počinjete razrađivati novi. To su procesi koji su kontinuirani i u tijeku su, no sigurno ćemo u dogledno vrijeme sagledati sve primjedbe, prijedloge i potrebe tog trenutka, i donijeti jedan novi prostorni plan. U tijeku su sada izmjene i dopune dvaju UPU-a, jedan je u pripremi, a riječ je o UPU Pastoralni centar koji je operativno zahtjevan proces. Mislim kako smo kao lokalna samouprava tu dosta dobro posloženi i dosta smo s time domakli. Idemo i u smjeru ePlanova pa i ove izmjene zakona o gradnji i prostornom planiranju nekako će možda imati blaži negativni učinak na Župu nego na neke druge slične lokalne samouprave.

Spomenuli ste divlje deponije. Zbog jednog od njih Brgat svako malo zna ostati bez struje pa je nema nekoliko dana, pa onda imamo dobar dio kućanstava koji je još uvijek spojen na septičke jame... To su neki vrlo životni problemi koji nisu baš specifični za razvijenija područja 21. stoljeća. -Apsolutno. Prvi korak i cilj nam je da se divlji deponiji prestanu koristiti, a onda idemo u sanaciju onih koji se ne mogu ukloniti i uklanjanje onih koji se mogu. Za to nam je potrebna suradnja s drugim institucijama i s Državnim inspektoratom...

Kakva je ta suradnja?

-I dosad je bilo aktivnosti, radilo se, no zakonski okviri, pogotovo u smislu onoga što Općina može raditi, a to je pisanje prekršajnih naloga, nisu dovoljno motivirajući. Ali, vjerujem da ćemo, u suradnji i s drugim institucijama i osvještavanjem javnosti i kontinuiranim pritiskom, tome stati u kraj.

Već smo spomenuli kako se grad ustvari ‘naslonio’ na Župu i kako je ona naslijedila neke od problema grada. Jedan od njih je i pitanje skupog kvadrata, kao i visokih cijena najma. Možete li vi kao Općina tome nekako doskočiti?

-Upravo na to sam mislio kad sam kazao kako moramo imati ravnotežu u razvoju. Napravio sam analizu koja je možda točna, možda u nekom dijelovima i nije, ali je takva da pokazuje kako je ukupna vrijednost prostora Župe dubrovačke negdje između 2,5 ili 3 milijarde eura, a 90 posto toga se odnosi na nekretnine. Dakle 90 posto imovine svih naših stanovnika je u nekretninama, samo 10 posto je u pokretninama. Eto koliko je važno što se na određenoj nekretnini događa i što je važno za zajednicu, kao i hoćemo li imati još 10 hotela i 10 tisuća ležajeva ili još jednu školu, dječji vrtić, pješačku stazu, sportsko rekreaciju zonu... Prostor Župe je izuzetno ograničen, nešto više od 22 kilometra kvadratna, i izuzetno je atraktivan. Zato nam je i važno kud će ta brza cesta proći i ona definira daljnji razvoj Župe i u strateškom je smislu važno gdje se ona nalazi. Što se tiče cijene kvadrata, to je simptomatično za sva mjesta uz obalu. Naše cijene u Župi su praktički goto-

„Imamo visoko vrijedan prostor koji se u budućnosti može namijeniti za razne korisne i vrijedne namjene, ali isto tako imamo i rubni prostor uz granicu sa susjednom zemljom koji je strm i neprikladan za ikakve druge namjene. Moja preferencija je da brza cesta ide tim dijelom kojeg mi realno ne možemo iskoristiti ni za što drugo, da se tehnički oblikuje i realizira tako da što manje zadire u krajobraz, da se izvedu tuneli i vijadukti gdje je to moguće i potrebno, i na to gledam kao na jednu obilaznicu Župe dubrovačke“

vo jednake onima u gradu, možda nešto malo niže. Jedini način je kontrolirati kako se razvija naša zajednica, u cjelini. Nije nam cilj naseljavanje i doseljavanje velikog broja ljudi, ali u smislu potreba naših stanovnika i rješavanja njihovog stambenog pitanja, naših mladih obitelji, možemo djelovati na nekoliko načina, a jedan od njih može biti priuštivo stanovanje odnosno to mogu biti stanovi za najam. To je nešto na čemu Općina dosad nije radila, no u povojima smo i krećemo raditi na tome i u dogledno vrijeme ćemo izaći s konkretnim rješenjima.

Možete li sada nešto više kazati o tim rješenjima?

-Mogu samo kazati kako je za početak potrebno napraviti analizu jer za 10 godina će glavni problem obitelji u Župi biti rješenje stambenog pitanja. Sad je teško, ali za 10 godina će to vjerojatno biti nemoguće. Dakle, mi već sad trebamo početi razmišljati i raditi analizu za dulji period koliko nama uopće stanova treba. Ne za doseljenje drugih ljudi nego za potrebe našeg stanovništva, i na koji način ćemo im pomoći da se oni zbrinu. To je jako složen postupak.

Složen je i za Grad Dubrovnik koji je bogat grad, a kamoli za jednu općinu.

-Svakako. Ako sad napravimo procjenu da nam treba 100 ili 200 stanova u idućih 15 godina to je, malo je reći, veliki izazov za jednu općinu. Ali u narednom periodu ćemo raditi analizu, sagledati kompletan problem i tražiti dugoročno rješenje, jer ako ga budemo rješavali stihijski, dugoročno nas to neće dovesti nigdje.

Zanimljivo je ovo što ste kazali kako ‘treba razmišljati treba li nam još 10 tisuća novih ležajeva ili nova škola’. U tom kontekstu su zanimljivi Kupari, godinama već van funkcije, kakav je vaš stav vezano uz taj prostor?

-To je projekt koji je u tijeku i kojeg sam zatekao kad

sam došao na mjesto načelnika. Tijekom ljeta i zime svi su objekti uklonjeni, a izvođač radova je napustio gradilište. Trenutačno nema građevinskih radova na tom području, jedini hotel koji je ostao je Grand, koji je pod zaštitom i koji će se renovirati. Investitor sada radi na ishođenju viših građevinskih dozvola. Po ishođenju će krenuti u realizaciju. Općina će imati korist jer će ostvarivati naknadu od koncesije na plažu, prava građenja na 99 godina i korištenja hotela Grand. U svemu će imati jedan udio i to će dijelom imati pozitivan učinak na naš proračun. No, naravno, otvara se pitanje i radne snage, kako i njenog smještaja. To su pitanja koja su važna Općini te s investitorom moramo razgovarati o tom dijelu problema.

To je pitanje koje se provlači cijelo vrijeme – trebaju li nam novi kapaciteti, pretvaramo li se u prostor koji je prvenstveno i sve više destinacija, a sve manje prostor za življenje? Tu je onda i pitanje tko će tu uopće raditi.

- Mislim kako se moramo orijentirati na kvalitetu, a ne na kvantitetu. To je lako kazati, ali je izazovno provesti. U tom smislu, promišljamo i planiramo na način da jesmo predgrađe Dubrovnika, ali ne želimo biti industrijsko predgrađe ili preizgrađeno, nego želimo biti usklađeno predgrađe, koje ima ravnotežu turističkih kapaciteta, trgovačkih zona, ali i prostora ugodnog za život lokalnog stanovništva. Prioritet nam uvijek mora biti naše lokalno stanovništvo. U sagledavanju bilo koje investicije moramo pogledati što to donosi našoj zajednici.

Gdje se tu uklapaju Kupari? Ovakvi, razrušeni i bez svrhe, ne uklapaju se nigdje i ne možete utjecati na to što će tu biti, ali da se pita vas, hotelski kompleks ili recimo neke polivalentne dvorane, sportski, društveni sadržaj?

-Kasno je sada o tome govoriti. No, da mene pitate,

„Moja procjena, kao i uopće procjena u Općini, je bila ta da je u ovom trenutku dobro da direktor Groblja ostane gospodin Lonza. Bilo je tu nekoliko kritičnih situacija koje su zahtijevale brzu reakciju. Da se išlo u promjenu vodstva samo da se promjeni vodstvo, došlo bi do zastoja na projektu. A, ponavljam, moj glavni i jedini interes je da se taj projekt dovrši i da ljudi dobiju ono za što su dali svoj novac“

ja bih uvijek dao prednost javnom i dodatnom javnom sadržaju. Posebno smatram interesantnim razvoj Župe koristiti za razvoj sportskog sadržaja. Mi imamo prostora za to, a takav sadržaj može biti koristan kako lokalnom stanovništvu, tako i turistima i posjetiteljima. Pa, na koncu, može proširiti i tu turističku sezonu, o čemu govorimo zadnjih 30 godina. Ako uzmemo u odnos dodatni smještaj za turiste ili dodatni sadržaj koji može biti za turiste, ali i za lokalno stanovništvo, uvijek preferiram ovo drugo. Mislim kako svi u Župi tako razmišljamo.

Još jedan krucijalni projekt u Župi je izgradnja Groblja Dubac. Puno je tu problema, probijaju se rokovi, sad je tu i novi izvođač, ljudi se općenito žale, neki od njih odustaju od kupnje grobnica... Navodno projekt dolazi svome kraju, no to nikako da se dogodi.

-To je projekt za koji sam zainteresiran samo da se što prije i što kvalitetnije završi. Iz poštovanja prema svima onima koji su uložili svoj novac, a projekt još nije dovršen. Ništa drugo nije važno, nego da ti ljudi koji su uložili svoj novac što prije dobiju ono što su kupili. Projekt predugo traje, imao je previše izazova i uloženo je jako puno novca, no to neće popraviti situaciju. Možemo je popraviti jedino tako da osiguramo sredstva za daljnji razvoj projekta, a to smo napravili. I da se osigura novi izvođač radova, pa smo i to napravili. I sad je sve na izvođaču, da taj projekt dovede kraju. Taj kraj nije daleko, može se završiti, a ako i bude nekih prepreka i izazova, Uprava Groblja će ih rješavati pravovremeno, jer to tako mora biti, kako bismo mogli dočekati kraj tog dugogodišnjeg projekta.

Kažete kako ste promijenili sve što ste mogli promijeniti, pa i izvođača radova. No, direktor je svo vrijeme isti. Interesantno, bili ste protukandidati na lokalnim izborima. Kakva je suradnja? -I u tom odnosu, kao i u bilo kojem drugom, postavljam se profesionalno i ne stvaram razliku prema nikome, bez obzira na političku pripadnost ili na neke osobne animozitete. Moja procjena, kao i uopće procjena u Općini, je bila ta da je u ovom trenutku dobro da direktor Groblja ostane gospodin Lonza. Bilo je tu nekoliko kritičnih situacija koje su zahtijevale brzu reakciju. Da se išlo u promjenu vodstva samo da se promjeni vodstvo, došlo bi do zastoja na projektu. A, ponavljam, moj glavni i jedini interes je da se taj projekt dovrši i da ljudi dobiju ono za što su dali svoj novac.

Vijećnik Župke je na Općinskom vijeću za Groblje Dubac kazao kako nije posao Općine da rješava tuđe probleme, kritizirao je projekt. -Vjerujem kako taj projekt izaziva frustraciju kod velikog broja stanovnika, pa tako i kod vijećnika. Osobno smatram kako su zajednički projekti pozitivni. Groblje Dubac je osmišljen i krenuo se raditi na toj lokaciji. Smatram kako se u startu ono trebalo raditi na drugoj lokaciji, no govoriti sada o tome nema puno smisla. Otvoreni smo i bit ćemo otvoreni za suradnju s Gradom Dubrovnikom i Općinom Konavle, smatram kako moramo biti u partnerskom odnosu i sagledavati naše probleme u širem kontekstu jer problem jedne samouprave se prelijeva

Petak, 20. ožujka 2026.

i na problem druge, i na gospodarenje otpadom i brojne druge izazove. Stoga moramo imati dobar odnos i kvalitetnu komunikaciju kako bismo svim našim sugrađanima omogućili bolje uvjete za život.

U posljednje vrijeme se u javnom prostoru puno govorilo o projektima u zaleđu Dubrovnika, pa i Župe, koji su potencijalne ekološke bombe. Primjerice, Trebinje se planira širiti na naše zone sanitarne zaštite. Ivanica je ekološka bomba zbog silnih septičkih jama, ali i planova oko daljnje gradnje turističkog naselja. Pa tako planiraju i golf terene, od kojih smo mi odustali na Srđu, među ostalim i zbog bojazni od utjecaja po okoliš. -Upoznat sam s Prostornim planom Općine Ravno i ne podržavam ga jer je omogućena preizgrađenost u dijelu koji graniči uz Općinu Župa dubrovačka. Sigurno će nam stvarati određene probleme, moguće i one ekološke. Rješenja su uvijek komunikacija, dijalog i traženje zajedničkih rješenja, na čemu ćemo raditi. To su jedini alati s kojima možemo utjecati na to da nam se negativne strane razvoja susjednih lokalnih samouprava ne preliju na prostor Općine. Većina stanovništva s Ivanice je orijentirana prema Župi i Dubrovniku, i nemaju osnovne uvjete, nemaju kanalizaciju, ni priključak na vodu. Oni svakako taj problem moraju riješiti, a hoćemo li mi biti ti, odnosno naš Vodovod i Republika Hrvatska koji će pomoći, ja o tome ne odlučujem. Ali sam kao zainteresirana strana svakako voljan sudjelovati u cijelom tom procesu.

Spomenuli ste dogovor i dijalog, međutim, tu imamo i Trebinje s kojim Dubrovnik ne surađuje jer nikada nije stigla isprika za agresiju u Domovinskom ratu. Kako vi o tome promišljate?

-Kad spominjem dijalog, prvenstveno mislim na susjednu Općinu Ravno. Što se tiče Trebinja, njihove aktivnosti mi nisu poznate, osim aerodroma. Imaju oni planova i za ceste i nova naselja, no upitno je hoće li se i kad to realizirati.

Vi ste Župka, Vlada je HDZ-ova, župan je HDZovac. Kakva je suradnja, recimo sa županom? -Imam dobru i kontinuiranu suradnju sa županom. Od početka mandata je pokazao volju i spremnost na suradnju. Imamo dosta zajedničkih tema, od osnovne škole, pa do brze ceste. Moram kazati kako imao korektan odnos i suradnju.

Na početku ovog razgovora ste kazali kako projekte ne selektirate po onome što je najlakše za odraditi nego po prioritetima. Koji su projekti koje imate u vidu u ovom četverogodišnjem mandatu?

-Dječji vrtić u Kuparima je broj 1. Iako to nije u nadležnosti Općine, izuzetno smo zainteresirani za proširenje škole. Prioritet nam je kupiti i preurediti poslovnu zgradu u Srebrenom u središte društvenog i kulturnog života Župe. Tu je i spomen soba braniteljima u Domovinskom ratu, Župski dom u Kuparima kao dnevni boravak za naše umirovljenike i nekoliko zahvata na prometnicama, poput povezivanja raskrižja Kupari s unutrašnjim dijelom Župe prema Kantulama. Dakle, djeca, mlade obitelji, naši stariji i promet.

PONEDJELJAK | 23.03. doručak dana

Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama

menu dana

Teleći rižot

Kremasti rižot s telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima

UTORAK | 24.03. doručak dana

Francuski tost

sa kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu

menu dana

Crni fettuccini s morskim plodovima

Rajčica, bijelo vino, kozice, lignje i školjke začinjene peršinom i bosiljkom

SRIJEDA | 25.03. doručak dana

Poširana jaja sa dimljenim lososom i zelenim šparogama

menu dana

Dalmatinska pržolica

Minutni odrezak od junetine začinjen maslinovim uljem, češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom

ČETVRTAK | 26.03. doručak dana

Shakshuka jaja

Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice s povrćem i začinskim biljem

menu dana

Dalmatinska pašticada

Juneći but kuhan u vlastitom umaku s korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom, poslužen s njokima

PETAK | 27.03. doručak dana

Zobena kaša s kokosovim mlijekom i orašastim i suhim voćem

Zobene pahuljice kuhane s kokosovim mlijekom, orašastim plodovima i suhim voćem

menu dana

Gregada

Domaće ribarsko jelo od više vrsta ribe, krumpira, komorača i peršina

SUBOTA | 28.03. doručak dana

Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, kapare i umak od hrena i kiselog vrhnja

menu dana

Špageti Bolognese

Klasični ragu od mljevenog mesa, luka, češnjaka i rajčice

NEDJELJA | 29.03. doručak dana

Američke palačinke sa javorovim sirupom i bobičastim voćem

menu dana

Penne Carbonara

Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom

Delfina i Lillian

Strane studentice o životu

u Dubrovniku: Sveučilište

je dobro organizirano, profesori pristupačni, grad prelijep, ali skup

Strane studentice u razgovoru otkrivaju kako su doživjele studiranje u inozemstvu, što ih je najviše iznenadilo te zašto bi Dubrovnik preporučile i drugim studentima

Sveučilište u Dubrovniku posljednjih godina sve više privlači strane studente koji upravo u Dubrovniku prepoznaju spoj kvalitetnog obrazovanja i jedinstvenog životnog iskustva. Među njima su i studentice Delfina Denkowska iz Sjeverne Makedonije te Lillian Morrison iz Sjedinjenih Američkih Država, koje su odlučile svoj studij nastaviti upravo na ovom Sveučilištu.

Što ih je motiviralo na dolazak u Dubrovnik, kako su se snašle u novoj sredini te kakva su njihova iskustva sa studiranjem, nastavom i profesorima, ali i kakav je život u Dubrovniku iz studentske perspektive, otkrile su u razgovoru za Dubrovački dnevnik.

Što vas je motiviralo da odaberete Sveučilište u Dubrovniku za svoju studentsku razmjenu i zašto baš Dubrovnik?

DELFINA: Dolazim iz Sjeverne Makedonije, a jedna od najvećih inspiracija za odabir Dubrovnika zapravo je došla od mog tate. Kad je bio mlađi, radio je u pomorstvu i proveo je neko vrijeme u Dubrovniku, te je uvijek vrlo toplo govorio o gradu i svojim iskustvima tamo. Slušanje njegovih priča probudilo je u meni znatiželju o tome kako bi bilo živjeti i studirati ovdje. Dubrovnik također ima vrlo posebnu atmosferu - more, povijest i međunarodno okruženje učinili su ga jedinstvenim mjestom za provesti dio studija.

LILLIAN: Sveučilište u Dubrovniku odabrala sam iz dva glavna razloga. Prvi je bio trošak, a drugi osobni interes. U Americi školarina za magisterij košta više od 30 tisuća dolara godišnje, a to ne uključuje cijenu najma, prijevoza i ostale životne troškove. Nevjerojatno je teško zamisliti razinu duga u koju se upuštate kada imate 17 godina te malo ili nimalo iskustva s kreditima i zajmovima. Za želje-

nu karijeru potrebno je steći magisterij, ali u Americi je za to potrebno značajno financijsko ulaganje od malih nogu. Kada sam tražila programe u inozemstvu, onaj koji se nudio u Dubrovniku bio je financijski najpametniji izbor za mene. Drugi razlog je bio taj jer sam bila studentica povijesti i jako me zanimala balkanska povijest. Jeste li zadovoljne sa studijskim programom koji pohađate? Ispunjava li vaša očekivanja i na koje se načine razlikuje od vašeg matičnog sveučilišta?

DELFINA: Studiram ekonomiju kao redovni student i program je definitivno ispunio moja očekivanja. Kolegiji su dobro organizirani, a profesori su vrlo angažirani sa studentima. U usporedbi s mojim matičnim sveučilištem, smatram da ovdje vlada okruženje koje studentima daje podršku, u kojem su profesori pristupačni i otvoreni za pomoć studentima u razumijevanju gradiva. Međunarodno okruženje također dodaje drugačiju perspektivu raspravama, što studiranje čini zanimljivijim. LILLIAN: Program koji pohađam može se zaista okarakterizirati kao vrlo fleksibilan, svi su ljubazni i susretljivi. Program se prilagođava svim razinama iskustva, kao i obrazovnim i kulturnim pozadinama. Nisam imala nikakva očekivanja, ali do sada je bilo sjajno i jako sam zahvalna. Dolazim iz vrlo velike državne škole gdje je bilo malo prilagodbe i bliskosti s osobljem ili profesorima. Tijekom studiranja u Americi imali smo puno manjih zadataka, a ovdje toga nema tako da testovi i radovi utječu na moju ocjenu što mi ostavlja više vremena za proučavanje onoga što je zaista važno ili za usredotočenje na praktični rad.

Koliko ste zadovoljne organizacijom nastave, pristupačnošću profesora i podrškom koja se

Piše Aida Čakić foto DD, osobna arhiva

„Sveučilište u Dubrovniku odabrala sam iz dva glavna razloga. Prvi je bio trošak, a drugi osobni interes. U Americi školarina za magisterij košta više od 30 tisuća dolara godišnje. Drugi razlog je bio taj jer sam bila studentica povijesti i jako me zanimala balkanska povijest“, rekla nam je Lillian Morrison.

„Studiram ekonomiju kao redovni student i program je definitivno ispunio moja očekivanja. Kolegiji su dobro organizirani, a profesori su vrlo angažirani sa studentima“, kazala je Delfina Denkowska iz Sjeverne Makedonije.

Delfina Denkovska

pruža međunarodnim studentima?

DELFINA: Vrlo sam zadovoljna organizacijom općenito. Nastava je dobro strukturirana, a profesori su pristupačni i podržavaju kad god nam je potrebna pomoć. Međunarodni ured i savjetnici su također vrlo uslužni i vode studente kroz svaki korak, što znatno olakšava prijelaz. Studentski dom je također vrlo organiziran i stvara ugodno okruženje za studente da se usredotoče na svoj studij i uživaju u svom vremenu ovdje.

LILLIAN: Mislim da je organizacija prilično vješto napravljena s obzirom na izazove s kojima se osoblje suočava. Svi profesori s kojim sam se susrela bili su izuzetno ljubazni, uslužni i lako je s njima razgovarati. Uvijek sam dobila potrebnu pomoć jer dobijem odgovore na sva pitanja. Čak mi

je profesor pomogao da dobijem karticu u lokalnom supermarketu kako bih mogla uštedjeti novac u trgovini.

Kakav je vaš dojam o Dubrovniku kao gradu iz studentske perspektive – atmosfera, ljudi i svakodnevni život?

DELFINA: Dubrovnik je miran i lijep grad što ga čini vrlo ugodnim mjestom za život kao studenta. Jedna od stvari u kojima najviše uživam je osjećaj da mogu ići na plažu kad god poželim, što je nešto vrlo posebno. Ljudi ovdje su topli i gostoljubivi, a ima i mnogo međunarodnih studenata, pa se stvara vrlo otvorena i prijateljska atmosfera. Svakodnevni život djeluje uravnoteženo, mirno, ali ipak živahno zbog mješavine lokalnog stanovništva i ljudi iz cijelog svijeta.

LILLIAN: Iskreno, jedino što mi stvarno nedostaje je studentski život. Navikla sam na izuzetno velika američka sveučilišta, a još sam studirala u Njemačkoj i Škotskoj. Dubrovnik postaje izuzetno tih čim završi turistička sezona i nema se puno toga za raditi. Nema puno mjesta za mlade ljude “izvan sezone”, a kada i odete, čini mi se kako nisu baš gostoljubivi prema strancima. Često nam naplaćuju puno, znatno su više cijene nego našim lokalnim vršnjacima jer imamo strani naglasak, ali mi smo studenti pa si ne možemo priuštiti te turističke cijene, što nas obeshrabruje da izlazimo. Grad je općenito izuzetno skup, jer je jako turistički orijentiran i gotovo nijedno mjesto ne nudi studentski popust ili nešto slično. Dakle, rekla bih da je dobro mjesto ako se stvarno želite usredotočiti na studij jer ima vrlo malo distrakcija, a one koje postoje ionako su preskupe da biste se u njima prepustili. Nekako to maksimalno iskorištavam pa kada je vrijeme lijepo i nije previše gužva, uživam u plažama i krajoliku koji su prekrasni. Također sam se brzo prilagodila hrvatskoj kulturi ispijanja kave.

Kako studiranje u Dubrovniku doprinosi vašem akademskom i profesionalnom razvoju i biste li preporučili ovo iskustvo razmjene drugim studentima?

DELFINA: Studiranje u Dubrovniku pomoglo mi je da rastem i akademski i osobno. Boravak u međunarodnom okruženju omogućuje vam upoznavanje ljudi iz različitih kultura i perspektiva, što je vrlo vrijedno za budućnost, posebno u područjima poput ekonomije. Također vam pomaže da postanete samostalniji i prilagodljiviji. Svakako bih preporučila ovo iskustvo drugim studentima jer kombinira kvalitetno obrazovanje s prekrasnim okruženjem i ljudima koji su uvijek podrška. To je zaista jedinstveno mjesto za učenje i rast.

LILLIAN: Teško je reći s obzirom na to da sam završila tek jedan semestar. Mislim da nas, koliko mogu steći dojam, jako dobro pripremaju. Na mom odjelu se svi trude da smo vrlo dobro pripremljeni i također zahtijeva da steknemo 320 sati praktičnog iskustva izvan naše nastave. Dobro surađujemo kako bismo ostvarili najbolje prakse i programe i stekli što više praktičnog iskustva. Imamo seminare i slične događaje kako bismo bili u tijeku s aktualnim informacijama o našem studiju i imali priliku upoznati stručnjake u području u kojem radimo.

Nikša Klečak

Kako stoje na burzi Vićanove dionice?

Pale su dionice na svjetskim burzama. U trenutku pisanja ovog teksta vode se ratovi na više svjetskih frontova i razumljivo da u poslovnom svijetu vlada teška depresija i pesimizam pa samim time nitko nije od velikih ulaganja.

U isto vrijeme na ‘dubrovačkoj burzi’ odluka gradskog HDZ-a da zbog nepremostivih okolnosti napusti dugogodišnjeg partnera Dubrovački demokratski sabor također je srušila dionice predsjednika te stranke, Pera Vićana. Manje površni ljudi bi se zapitali kako jedan čovjek može biti dionica, ali odgovor nije lako dati u kratkim crtama nego bismo morali toj temi pristupiti sociološki pa krenuti od bitnoga. Nije zanemarivo kako je Vićan proteklih 35, a i više godina bio zapravo institucija, korporacija, Burza za zapošljavanje, sportski nogometni klub, Hrvatski nogometni savez. Njegovo ime je otvaralo vrata brojnih institucija, gradskih poduzeća i inih radnih mjesta, kako bi sam Vićan rekao, van surovog realnog sektora. On je zapravo bio dionica na Burzi, a burzovni mešetari i običan puk su u njega imali veliko povjerenje i ulagali su u njega puno i uvijek su od njega imali dividende. Kada bi hodnik tvrtke Dubrovačko primorje imao oči, svakakvih bi se ljudi tu nagledao, od one puke sirotinje koje su životne okolnosti natjerale u Baraku tražiti pomoć pa sve do visokih funkcionera, kako lokalne, tako i nacionalne vlasti. Bilo je tu i ministara, gradonačelnika, predsjednika stranaka s nacionalne razine, ali i mandatara. Baraka Dubrovačkog primorja u Lapadu proteklih je barem 25 godina bila sinonim za ‘Kamenita vrata’ gdje se brojni vjernici pođu pomoliti kada idu u Zagreb. Još do neki dan hodočasnici koji su se slijevali u Baraku morali su čekati u redovima ispred te derutne zgrade, a kako bi došli na red srediti neki problem koji ih je tištio od ranije.

I najvažnije bi bilo dobiti sam odgovor na pitanje je li Vićan u međuvremenu izgubio moć u lokalnoj politici, je li njegov politički utjecaj iščeznuo?

Njegova stranka, DDS još je prije desetak mjeseci osvojila u Gradskom vijeću tri mandata uz gotovo 15 posto glasova. Jedina je politička stranka uz DUSTRU koja nikada nije išla u predizborne koalicije. Sam Vićan uvijek je preuzimao odgovornost i bio nositelj liste, osim onda 2017. godine kada se, kao ni Andro Vlahušić nije mogao kandidirati zbog pravomoćne presude. Tada je bilo vidljivo da Dubrovački demokratski sabor zapravo i jest Pero Vićan jer su rezultati te godine bili nešto lošiji i ispod očekivanja. Već 2021. godine Vićan se vraća na velika vrata i ulazi u drugi krug za gradonačelničku fotelju i to u 71. godini života.

Nitko nije ravnodušan prema Peru Vićanu, neki bi ga stavili u top, a neki bi mi mu dali krvi ispod nokta. Baš poput tete Ane, 93-godišnjakinje koja je preko TIKTOK-a lani objasnila zašto glasa samo za Pera Vićana. ‘Sve je zaposlio od Metkovića do Dubrovnika, roditelji su mu bili krasni i pošteni ljudi, pa je i on takav’. Upravo je gospođa Ane i dala odgovor na dugovječni politički staž Pera Vićana. On je godinama znao da bez biračkog tijela nema niti njega pa je zapošljavao tamo gdje je imao utjecaja i ti ljudi su mu i dan danas zahvalni i ima njihov glas. Osim toga, ima i one koji u njegovim političkim nastupima prepoznaju jednostavnost i izlaženje van gabarita uvriježenog političara. Dok danas prosječan političar u odijelu i kravatom stegnutom oko vrata u javnom eteru sipa neke nerazumljive floskule, Vićan u svojim kariranim košuljama koje vise niz rebatinke priča zdravoseljačkim vokabularom kojeg razumije i baba Ane od devedeset i četiri i malo dijete od četiri godine. Dok drugi po Gradu

s Mercedesima i velikim džipovima upadaju u oko prosječnog gnjevnog i jalnog građanina i izazivaju pitanja ‘okle im pare’, on se s oronulom i polupanom Toyotom zapravo svrstava sa svojim biračima, mada svi znamo da to nije tako, ali percepcija javnosti je neumitna. I percepcija njega u očima njegovih zaposlenika je također socijološki fenomen posebno ako se isto analizira kroz pretvorbu i privatizaciju koja se događala devedesetih godina. Godinama je predsjednik uprave Dubrovačkog primorja slovio kao jedan od rijetkih koji je u ratno i poratno vrijeme svojim zaposlenicima redovito isplaćivao kakve-takve dohotke, a i danas uz preko stotinu ljudi nikad ne zaboravlja okupiti umirovljene radnike koji o njemu imaju mišljenje slično onome koje je uživao Fikret Abdić Babo kada je svojevremeno upravljao Agrokomercom.

Vićanovu političku smrt ne zazivaju oni koji ga ne vole ili kojima je njegov nepotizam dozlogrdio, Perov kraj, utjecaj, moć, političku nebitnost ili nazovite to kako god hoćete zazivaju oni koji su se o Vićana najviše okoristili. Oni kojima je godinama bio stup sigurnosti, potpora u dobivanju taksi koncesija, poslovnih prostora, političkih i inih pravosudnih veza. Njega bi najradije poslali u dom u Popovom polju oni čiju je Vićan familiju čoporativno pozapošljavao po raznoraznim lokalnim samoupravama i poduzećima, ali nisu to neke velike mase ljudi nego glasna manjina, oni koji znaju da bi bez njega bili negdje eventualno niskokvalificirana radna snaga sa sitnim dohotkom. Ovi ostali koji mu i kad je loša godina donesu tri mandata, kako u Gradu, tako i u Županiji ga i dalje drže kao stabilnog političkog faktora i to je kapital koji Vićan baštini desetljećima. Vrijednost tih dionica, kao i kod svakog političara, u rukama je onih koji na kraju, kad dođe trenutak, odlučuju na izborima.

POLITIČKI ANALITIČAR I PROFESOR ZORAN KURELIĆ

‘Ovi politički problemi nas neće dotući , ali me zanima kako ćemo preživjeti udar umjetne inteligencije’

Prošlog je tjedna naš grad bio domaćin izvrsno osmišljenog i još bolje realiziranog

festivala “ZNA DU“ u sklopu kojeg je održano i predavanje priznatog političkog analitičara i profesora zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti dr.sc. Zorana Kurelića, Zapadna civilizacija nakon ‘rupture’. Kurelić se znanstveno usavršavao na The London School of Economics i The New School for Social Research u New Yorku, a spomenuto je predavanje iskoristio za osvrt na suštinu dva ključna politička govora koja ilustriraju njegovu tezu o rupturi, odnosno puknuću suvremene zapadne civilizacije

Kako u aktualnoj situaciji gledate na to da predsjednik i premijer kao vodeći ljudi u državi govore različito o ključnim problemima, zbog čega su obični građani nerijetko u nedoumici?

-Odlično pitanje! Neću ništa otkriti kad kažem da se zadnjih godina događaju dva nevjerojatna sukoba koje su građani Hrvatske prate i u koje su emotivno uključeni. Prvi je rat u Ukrajini, koji nas je pogodio jer nas je podsjetio na ratove u raspadajućoj bivšoj Jugoslaviji. Drugi je, strogo govoreći, pokolj i genocid u Gazi, za kojeg na početku možda nije bilo jasno da je genocid, ali sam sad siguran da se pretvorilo u genocid. Imamo državu koja funkcionira kao svojevrsni Buridanov magarac koji se nije mogao odlučiti između dva ista plasta sijena i stoga je stajao i krepao od gladi ne mogavši se odlučiti hoće li lijevi ili desni plast sijena. Mi imamo drugu, ali sličnu situaciju: imamo dva sukoba gdje se velika većina stanovništva identificira s Ukrajinom kao žrtvom i s Palestincima kao sa žrtvom. Svi pokazatelji pokazuju da većina stanovništva tako misli. U prvom slučaju, predsjednik države je jako suzdržan, a Vlada Republike Hrvatske je snažno uz podršku Ukrajini. U drugom sukobu, naša Vlada je strašno suzdržana u kritici Izraela kao izvršitelja zločina i “supervizora“ Sjedinih Ame -

ričkih Država, dok je predsjednik otvoren, posebno sad u konfrontaciji s veleposlanikom Izraela. I sad se postavlja pitanje je li to dobro ili loše da država ne govori jednim glasom, odnosno da nam i predsjednik i premijer govore istoznačno. Jer, kad bi i jedan i drugi govorili ono što većina stanovništva stvarno osjeća, mislim da bi to bilo dobro. Ovako, svaki funkcionira na svoj način, a mi stojimo u sredininismo opredijeljeni potpuno ni na jednu niti drugu stranu. I zapravo, de facto nenamjerno postajemo ‘nesvrstana zemlja’! Nesvjesno to postajemo, kao da su nam odvojene polutke mozga. Jedna vidi jedno, druga vidi drugo! To me neko vrijeme smetalo. I svi su mi govorili - zar ne vidiš da ni Europska unija ne govori jednim glasom, zašto bi Hrvatska govorila?. S obzirom na to da je situacija takva, uvijek se slažem bar s jednim od njih dvojice. To je moj odgovor na pitanje odnosa prema ključnim sukobima.

A što se tiče Donalda Trumpa?

Što se njega tiče, Hrvatska će “titrati“ prema Amerikancima i ponašat će se jako oprezno. Ali tu moram priznati da mi se to ne čini kao nešto neobično. Konstelacija da premijer govori jedno, a predsjednik drugo omogućavat će da, ipak, čujemo glasove koji su suzdržaniji ili kri -

Piše Ahmet Kalajdžić foto AHMET KALAJDŽIĆ

„Imam zbiljski strah ne samo od toga kako će funkcionirati međunarodni poredak, nego od toga kako ćemo se nositi s tehnologijom koju smo proizveli. Želim reći kako ne mislim samo da će nas uništiti ovi politički problemi, nego nisam siguran na koji način ćemo se nositi kad umjetna inteligencija bude na toj razini da može mijenjati milijune radnih mjesta. I bojim se udara na civilizaciju koja će se tada dogoditi!“

tičniji, ali generalno gledano osobno ne vidim da će Vlada raditi bilo što drugo osim ovo što radi i biti jako obazriva kod svojih očitovanja.

Na predavanju sam naglasio kako je kanadski premijer Mark Carney izrazito kritizirao propali na pravilima bazirani međunarodni poredak kao hegemoniju Sjedinjenih Američkih Država ističući kako Kanada mora stvoriti nova savezništva, ali je u trenutku kad je došlo do napada na Iran bio vrlo suzdržan u kritici Izraela i Amerike. Dakle, nije bio ni blizu Pedru Sanchezu. A kad pogledate kako se drži Njemačka, ni oni nisu postavili pitanje međunarodnog prava. Mislim da će Hrvatska na taj način funkcionirati. I ne samo Njemačka, pogledajte što Kaja Kallas radi: snažnija je kritika iranskog odgovora na napad nego što je kritika samog napada na Iran! Manje-više, to radi cijela Europska unija. Za razliku od njih, Keir Starmer je rekao da ne da bazu “Diego Garcia“ jer se napad protivi međunarodnom pravu. To je nakon BREXIT-a i u kontekstu “special relationshipsa“ veliki rizik za Starmera i Veliku Britaniju. Ipak, on je to rekao po cijenu političke kritike u Velikoj Britaniji i rizika kvarenja odnosa s Trumpom. Ne vidim nikog u Vladi RH tko bi rekao nešto kao Starmer.

Jednom ste rekli kako je nakon Irana, koliko god trajala ta operacija, na redu Kuba. Kao običnog građanina brine me kakav svijet ostavljamo svojoj djeci i sljedećoj generaciji.

-Pitanje je dobro, ali - kakav je svijet je bio koji je ostao mojim roditeljima? Zastrašujuće priče su mi govorili o tome kako su nakon rata bili gladni, kako su im žišci plivali u grahu… Kad je završio Drugi svjetski rat, izgledalo je kao da je civilizacija razbijena i jedva preživjela. Ne znamo što će se dogoditi, ali će i ovaj rat jednom završiti i nadajmo se da neće doći do svjetskog rata, kao što to predviđa jedan dio teoretičara. Amerika će dobiti novog predsjednika za nekoliko godina i vidjet ćemo kakva će se konstelacija odnosa uspostaviti. Ali imam zbiljski strah ne samo od toga kako će funkcionirati međunarodni poredak, nego od toga kako ćemo se nositi s tehnologijom koju smo proizveli. Želim reći kako ne mislim samo da će nas uništiti ovi politički problemi, nego nisam siguran na koji način ćemo se nositi kad umjetna inteligencija bude na toj razini da može mijenjati milijune radnih mjesta. I bojim se udara na civilizaciju koja će se tada dogoditi!

„Na aerodromu

želim da me netko dočeka i da mi kaže dobar dan, da mi da ‘boarding pass’... Moja vizija pakla je situacija kad krenem sam sebe prijavljivati: napravit ću silne greške dok sve popunim, stvoriti red iza sebe.

Primjerice, Kinezi su prilično daleko otišli s umjetnom inteligencijom, ali na svu sreću na aerodromu u Pekingu još uvijek rade živi ljudi kojima predaješ prtljagu i karte.

A bez svega toga se već sad može. A ja strahujem od te radikalne transformacije, da ne govorim i užasne lijenosti“

Laički rečeno, AI može odlučivati ali ne i fizički raditi. Kakav će biti odraz na radnu snagu?

-Fizički ne može raditi, ali može zamijeniti određenu vrstu poslova koje sad radi srednji sloj. AI može napraviti 70 posto prijave za projekte. A ljudi koji prijavljuju projekte i plaćaju ih, pripadaju srednjem sloju. Do ludila me dovodi i potpuna automatizacija! Na aerodromu želim da me netko dočeka i da mi kaže dobar dan, da mi da “boarding pass“... Moja vizija pakla je situacija kad krenem sam sebe prijavljivati: napravit ću silne greške dok sve popunim, stvoriti red iza sebe. Primjerice, Kinezi su prilično daleko otišli s umjetnom inteligencijom, ali na svu sreću na aerodromu u Pekingu još uvijek rade živi ljudi kojima predaješ prtljagu i karte. A bez svega toga se već sad može. A ja strahujem od te radikalne transformacije, da ne govorim i užasne lijenosti. Tako sam danas imao manje vremena i nisam morao tražiti po svim knjigama što trebam za prezentaciju pa sam na brzinu pitao AI koje je određenje fašizma Timothyja Snydera. I točno mi je reklo, ali ja znam da je to točno i samo sam se podsjetilo. Kad “guglaš“ druge stvari, dobiješ netočan odgovor. Što kad ne znaš da je odgovor netočan? Dakle, moram priznati da se bojim civilizacije u kojoj ćemo se toliko oslanjati na nešto što je tako uspješno i sofisticirano, a opet nepouzdano. I što nas mijenja. Ali

Petak, 20. ožujka 2026. Dubrovački

ništa ne možemo napraviti u vezi s tim: suparništvo velikih sila je to što će i Amerikance i Kineze tjerati da idu u razvoj bez ikakvih kočnica! Nova dinamika utrke u umjetnoj inteligenciji između Amerikanaca i Kineza je kao utrka u naoružanju! I nitko od njih neće stati. Toga se bojim, kao i radikalnih klimatskih promjena.

One su trenutačno potpuno bačene u kantun?

-Na predavanju sam govorio i o govoru Marca Rubia prema kojem je konspiracija zelenih bila zaustaviti industriju! O tome brinem.

Kreće li se politička scena u Hrvatskoj prema lijevom ili desnom spektru? Posebno pitam u kontekstu činjenice da je dojam kako premijer sve više marginalizira Sabor.

-Osobno procjenjujem da funkcioniramo u nekom permanentnom  desnom centru. I koliko god su ljudi nezadovoljni, generalno glasaju za konstelaciju u kojoj im se čini da su sigurni. U jednom će trenutku glasati drugačije, ali ćemo vidjeti hoće li to biti na idućim izborima. Ali, u ovom trenutku, dok sjedimo u Dubrovniku, ne izgleda da će biti drugačije. Imam osjećaj da će rezultati biti očekivani i da ćemo ostati u desnom centru.

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

KUPUJMO TALIJANSKO

Zagreb je dobio zanimljiv pravno-teološki eksperiment; u samostanu Pohoda Marijina na Trešnjevci, Crkvi bliska udruga otvorila je mali otvor u zidu, nazvan - Prozor života. Unutra je postavljen kušinić s igračkama Isusa i Marije, a na zidu je i slika svete Marije.

Svrha prozora nije uobičajena, nego služi majkama koje ne mogu ili ne žele zadržat dijete, da ga anonimno ostave na sigurnom mjestu. Ideja je bila toliko jednostavna da je morala postati ozbiljan birokratski problem. Već nakon što je zbrinuta prva beba, bivši ministar Piletić je upozorio da ovakav prozor roditeljima omogućuje izbjegavanje kaznene odgovornosti i naredio da se prozor zatvori. Jer država možda ne može riješiti sve društvene probleme, ali može vrlo učinkovito zatvarati prozore. Osim toga, udruga nije registrirana za spašavanje i smještaj djece. Problematiku i moguće posljedice ovakvih nezakonskih praksi neupućenim građanima i rodiljama nije lako objasnit, pa pravnici upozoravaju na klizav teren; danas beba, sutra dijete, prekosutra možda buntovni tinejdžer s gitarom i lošim ocjenama. Tko zna gdje bi takve zbrinjavalo?! S druge strane, postoji i ona nezgodna moralna dilema; bi li čovjek prije skoka u rijeku, kako bi spasio neplivača od utapanja, prethodno bio dužan položit ispit za spasioca?

Dubrovački i splitski ugostitelji nedavno su bili na studijskom putovanju u Italiji. Ne na vino, more ili renesansnu umjetnost, nego na otkrivanje cijena hrane. Posjetili su proizvođače tjestenine i mliječnih proizvoda, a svratili su i na sajam u Bariju. Ukratko, ljudi su otišli vidjet tu mitski bogatu državu, u kojoj te ručak ne ostavlja u dugovima do trećeg koljena. Nakon povratka, umjesto “Kupujmo hrvatsko”, očekuje se nešto manje domoljubna parola: “Kupujmo talijansko’’. Ionako nam je pola “domaćih” prehrambenih proizvoda vidjelo Hrvatsku samo s kamiona, nakon što su prošli kroz tri posrednika i pet marži. Pa kad je već tako, što ne bi ugostitelji tamo sami kupovali i nešto ušparali? Osobito sad, kad nam je premijer sredio povijesno visoki kreditni rejting na - A. Ma-

mac za velike investitore i daljnju rasprodaju države, tvrde iz oporbe, a što ih podsjeća na Cosa Nostru, Ndranghetu, Camorru, koje su nekoć izvrsno poslovale, pa i danas još doprinose formalnom rejtingu ekonomije južne Italije. Iako su samo kriminalne organizacije. Zato je za očekivat da se mali ugostitelji neće više pravdat visokim inputima, da će proizvođači hrane i dalje kukat kako im se ništa ne isplati sadit osim apartmana, a turisti se žalit na skupoću uz jedinu utjehu da se na odmoru neće udebljat. Ako ništa drugo, ovi zadnji imaju bar kupanje u najčišćem moru na svijetu. Ono je, srećom, još uvijek mukte i čišće je nego kod susjeda Talijana. Osim kad nesmotreni građani pretrpaju zahode mokrim maramicama, pa se zaštopa govnara na Petki.

Suvremeni

ratovi imaju jednu zanimljivu karakteristiku: završavaju prije nego što neki od sudionika primijete da su i počeli. Tako je barem objasnio Trump, a nakon što je objavio da je Amerika pobijedila Iran. Rat je, prema toj logici, bio brz, učinkovit i gotovo nevidljiv, barem do trenutka kad je nedugo nakon njegove pobjedničke objave, izgorio američki tanker. Očito u Teheranu nisu dobili obavijest da je predstava već završila. Cijela operacija nosila je spektakularno ime Epski bijes, ali se na terenu pretvorila u nešto što analitičari diskretno zovu Epski zajeb. To je onaj momenat kad vojna strategija zvuči ko promocija velikog holivudskog filmskog hita, a završi kao epizoda političke sapunice. U međuvremenu, neposlušni mediji u Americi pokušavaju objasnit uzrok. Jednima je problem u mentalnom zdravlju režisera Donalda, a drugima u obrambenoj strategiji Izraela, koji atentatima na lidere susjednih država, nehotice cijelom svijetu ubija nadu u bolje sutra. Pa kad cionistički osloboditelji kažu ‘akcija’, predsjednik samo pritisne gumb. Zato se ponekad čini da su lideri velikih sila dirigenti, a zapravo samo mašu palicom dok orkestar svira već napisanu partituru.

Jedino obični ljudi u regiji gledaju nebo i nadaju se da sljedeća ‘epska operacija’ neće imati još epskije posljedice.

Nakon godina uvježbavanja discipline “tko koga više ignorira”, premijer Plenković je napokon odlučio da bi sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost mogla biti dobra ideja. Čim su iz Srbije stigle poruke koje zvuče ko loš scenarij za balkanski triler, Andrej je osjetio nalet državničke empatije. Odjednom su mu “globalne energetske prilike” i “modernizacija vojske” postale prešnije od jutarnjeg kapućina s koalicijskim žetončićima.

S druge strane, s Pantovčaka dopiru glasovi da bi Zoran lako mogao reć povijesno - ne

I realno, čovjek ima poantu. Čega se bojat i što bi nam ijedan okupator u srcu Europe napravio, što HDZ već nije? Zamisli tog naivnog agresora koji pokušava osvojit zemlju s pola milijuna fantomskih birača više nego stanovnika. Dok bi oni tražili koga točno treba pokorit, mi bismo im objasnili da su ti “fantomi” zapravo naša najjača strateška rezerva – glasaju, a ne troše resurse.

I koji bi to okupator uspio iselit pun hipodrom Hrvata i zamijeniti ih Nepalcima i Filipincima, brže nego što prosječni ministar zaboravi što mu piše u imovinskoj kartici?

Naša nacionalna sigurnost je zapravo vrhunska; sustav je toliko siguran da bi se svaki osvajač utopio u moru zviždača koji “slučajno” padaju preko ograda, upucavaju se i vješaju s fatalnim posljedicama.

I tako, dok se oni dogovore oko sjednice, mi smo sigurni. Jer ni’ko ne može uništiti ovo što smo sami izgradili; konkurencija jednostavno ne može pratit naš tempo.

Padel i pickleball uzimaju tenisu dio kolača

Tenis u Dubrovniku pomalo

umire , a prije samo desetak godina

Grad je mogao dobiti turnir pod pokroviteljstvom Wimbledona

Broj terena za padel u Dubrovniku i okolici neprekidno se povećava i to nauštrb teniskih terena. Uskoro će se na Babinom kuku graditi i tereni za pickleball i to upravo na betonskim teniskim terenima. Istovremeno, na nijednoj novoj lokaciji nije napravljen novi teniski teren, iako se prije desetak godina nudila mogućnost organizacije velikog turnira koji bi financirao Wimbledon

Broj teniskih terena u Dubrovniku i okolici neprekidno se smanjuje iz čega jasno proizlazi da taj sport na jugu Hrvatske pomalo umire. Ali nije to samo karakteristika Dubrovnika. Velika poteškoća za tenis je enorman rast popularnosti padela i pickleballa. Kako doznajemo iz naših povjerljivih izvora, upravo će se tereni za pickleball uskoro početi (g)raditi na lokaciji gornjih teniskih terena na Babinom kuku. Podsjetimo, na tom mjestu jedan teniski teren već je promijenio svoju funkciju i sada tamo djeluje dizalica s uslugom dinnerin the sky. Naš sugovornik objašnjava zašto baš pickleball. -Amerikanci su, uz Britance, najvažniji dubrovački gosti. Upravo u Americi pickleball doživljava ogroman rast popularnosti. Za razliku od drugih, fizički zahtjevnijih sportova, mogu ga igrati penzioneri u dubokoj starosti. Za igranje pickleballa nije potrebna ni fizička, ni mentalna, ni tehnička, ni taktička sposobnost kao u tenisu što hoće reći da netko tko nikad nije uzeo reket pickleballa vrlo brzo se može zabaviti na terenu dok kod tenisa treba proći jako puno vremena i vježbe dok se ne dođe do zavidnog nivoa znanja da bi igra postala zanimljiva – ističe nam naš sugovornik koji je dobro upoznat s planovima na Babinom kuku. Na donjim teniskim terenima na Babinom kuku trenutno djeluje Teniski klub Libertas koji u posljednje vrijeme bilježi jako dobre rezultate prije svega Ane Petković i Matea Jerkovića. No oni na terenima Babinog kuka, kaže nam naš sugovornik,

imaju koncesiju još samo tri godine. Teniski tereni inače su u vlasništvu Valamara, točnije rečeno njihove firme Imperial Riviera, a terene za pickleball također će dati u koncesiju.

NOVA REKREACIJSKA ZONA NA BABINOM KUKU

-Na teniskim terenima Babinog kuka u budućnosti se planira gradnja kongresnog centra. Tako je ucrtano u prostorne planove. S gradnjom će se krenuti kada dođe do konačnog sporazuma s Gradom Dubrovnikom oko javnih površina Babinog kuka. Kada jednom krene gradnja kongresnog centra na sadašnjim teniskim terenima, rekreacijska zona će biti na drugoj lokaciji, točnije tamo gdje je sad nogometni teren pokraj hotela Minčeta. Tu bi bila minimalno dva teniska terena, vjerojatno i koji teren za padel i pickleball – kaže nam naš izvor upućen u budućnost Babinog kuka.

Teniski klub Libertas na Babinom kuku ni sada nema neke fenomenalne uvjete, jer niti su svi tereni u dobrom stanju, niti će oni ulagati značajnija sredstva kada znaju da neće (pre)dugo ostati. Obzirom na dužinu, bolje rečeno kratkoću trajanja koncesije, već su dosta investirali. Sada će ostati i bez betonskih terena na vrhu Babinog kuka koji su im bili važni za trening tijekom dugih perioda vlažnih dana, jer se puno brže suše od zemljanih terena. No, tu, rekosmo, dolazi pickleball. Ono što vrijedi za taj sport, važi i za padel. Puno brže prosječni rekreativac dođe do zabave u padelu, ne-

„Za igranje pickleballa nije potrebna ni fizička, ni mentalna, ni tehnička, ni taktička sposobnost kao u tenisu što hoće reći da netko tko nikad nije uzeo reket pickleballa vrlo brzo se može zabaviti na terenu dok kod tenisa treba proći jako puno vremena i vježbe dok se ne dođe do zavidnog nivoa znanja da bi igra postala zanimljiva“

Piše Maro Marušić foto Grgo Jelavić/PIXSELL

„U priču su bili uključeni i tenisač Ivan Ljubičić, te Branko Horvat, direktor tadašnjeg ATP turnira u Zagrebu. Ljubičić, koji je bio odlično upućen u sve zanimljivosti s teniskog toura, nam je govorio kako su ljudi iz Wimbledona zainteresirani za ulaganja u travnate teniske terene i organizaciju travnatog turnira, jer je jako mali broj takvih turnira prije samog Wimbledona, pa im je u interesu da se ukupan broj poveća. Dubrovnik im je odgovarao“, kaže Zoran Grbić

go u tenisu – zna se posprdno reći da padel igraju oni koji bi voljeli igrati tenis, a ne mogu s obzirom na manjak talenta ili fizičke spreme - tako da su se tereni za padel u Dubrovniku počeli otvarati na sve strane i to, naravno, nauštrb teniskih terena. Tako pokraj hotela Dubrovnik Palace više nemamo nijedan teniski teren. Prije su bila dva, a sada je na donjem parking, a na gornjem padel. Padel se napravio i na dijelu teniskih terena u Cavtatu, te Srebrenom. U Vrtovima sunca prije rata bio je dvoznamenkasti broj teniskih terena na kojima je znala trenirati tadašnja velika jugoslavenska šampionka Monika Seleš, a danas ih je ostalo svega tri. U ACI marini u Komolcu bila su dva teniska terena, sada je jedan. Kraj hotela Adriatic bio je teniski teren, sada ga više nema, jer se prenamijenio u mali nogomet. Ubrzo neće biti ni onoga pokraj Splendida, jer se na njegovom mjestu planira gradnja bazena. U Gospinom polju na mjestu nekadašnjeg teniskog terena napravljen je boćarski dom. Potpuno je nejasno zašto je boćarski dom napravljen na tom mjestu kada je prirodno da je tamo trebao biti još jedan teniski teren, a boćarski dom se mogao napraviti bilo gdje drugo.

U Cavtatu između hotela Albatros i Epidaurus ima lijepi broj teniskih terena, no oni su u lošem stanju, a u budućnosti bi mogli skroz nestati, jer se na njihovoj lokaciji također planira gradnja novih smještajnih jedinica. Sada je tamo status quo što

se tiče gradnje, jer su arheolozi pronašli ostatke iz rimskog doba. U Platu su dva teniska terena u očajnom stanju, u vlasništvu su HEP-a. Ni teniski tereni u Kuparima, koji su u vlasništvu Općine Župa dubrovačka, nisu najreprezentativniji, iako se na njima još uvijek može igrati. Na njihovoj lokaciji Općina planira gradnju vrtića, pa smo stoga pitali načelnika Marka Miloslavića planira li se gradnja teniskih terena na nekom drugom mjestu.

TRAVNATI TURNIR NA BOSANCI

-Planiramo na više lokacija u Župi stvarati sportski sadržaj, pa tako i tenis terene. Prekoputa budućeg vrtića u Kuparima, s druge strane magistrale, planiramo bazen. Košarkaški teren uz Tarantu, a u obuhvatu kampa, kad i ako steknemo uvjete, uredit ćemo nekoliko teniskih terena. Slično bismo napravili i u Platu – kazao nam je Miloslavić. Pozdravljamo svaku gradnju novih teniskih terena, jer od rata naovamo nije napravljen niti jedan na nekoj novoj lokaciji. No svojevremeno, u sklopu golfa na Srđu, zakotrljala se velika teniska priča koja je propala kada je Gradsko vijeće okrenulo leđa projektu golfa na Srđu. Tadašnji dopredsjednik Hrvatskog teniskog saveza i ondašnji predsjednik Teniskog kluba Dubrovnik Zoran Grbić podijelio je s nama priču o gradnji teniskih terena na Bosanci čiji bi dio financirao, ni više, ni manje nego slavni All England Club koji upravlja Wimbledonom.

Humanitarni teniski meč

Ivaniševića i McEnroea ispred Kneževog dvora iz 2010. godine

„Natkriveni teniski tereni su užasno potrebni Dubrovniku, sva tri dubrovačka teniska kluba bi imala bolje rezultate svoje djece. Međutim, ti se natkriveni tereni trebaju graditi na nekoj novoj lokaciji, a ne na postojećim terenima u Lapadu. Ako bi se natkrila dva terena u Lapadu ne bi se mogao organizirati turnir poput ovoga koji nas očekuje sljedeći tjedan“, smatra Mario Konjuh

-Nisam siguran o kojoj je točno godini riječ. Bilo je to negdje između 2010. i 2015. godine, gradonačelnik je bio Andro Vlahušić. U priču su bili uključeni i tenisač Ivan Ljubičić, te Branko Horvat, direktor tadašnjeg ATP turnira u Zagrebu. Ljubičić, koji je bio odlično upućen u sve zanimljivosti s teniskog toura, nam je govorio kako su ljudi iz Wimbledona zainteresirani za ulaganja u travnate teniske terene i organizaciju travnatog turnira, jer je jako mali broj takvih turnira prije samog Wimbledona, pa im je u interesu da se ukupan broj poveća. Dubrovnik im je odgovarao, jer, primjerice, za razliku od Španjolske ima veći broj kišnih dana i samim tim lakše je održavati travnate terene. A tu je i samo ime Dubrovnika. All England Club je bio spreman uložiti u Dubrovnik, samo im je trebala garancija od banke i Grada Dubrovnika. Mi smo cijelu ideju izložili gradonačelniku Vlahušiću kome se ona jako svidjela – govori nam Grbić. Vlahušić nam govori što se dalje događalo. -S Razvoj Golfom dogovorili smo na Bosanci 40 tisuća kvadrata za sportski sadržaj koji bi prešao u vlasništvo Grada Dubrovnika. Uzeli smo Kruna Šmita, dekana fakulteta arhitekture da nam pomogne u planiranju. Tako smo napravili javni park čiji je pojas bio širok 50 metara oko cijelog golfa. Znači, svi građani mogu dolaziti i koristiti ga. Šmit je to ubacio u UPU. Ja sam inzistirao da nam daju 40 tisuća kvadrata za sport i rekreaciju. Riječ je o površini sedam nogometnih igrališta. Taj bi dio prešao u vlasništvo Grada Dubrovnika. Šmit je u toj zoni nacrtao sportsku dvoranu, nogometno igralište (ne stadion), te teniske terene. Tu su trebali biti travnati teniski tereni koji su se trebali održavati naslonjeni na golfersku infrastrukturu, jer je riječ o istom principu. Kada je Grbić došao na ide-

Petak, 20. ožujka 2026.

ju o travnatom turniru na Bosanci pod pokroviteljskom Wimbledona Maja Brinar (supruga investitora Aarona Frenkela op.a.) bila je oduševljena. Svi su ovi sadržaji bili upisani u UPU koji smo mi usvojili na onoj famoznoj sjednici koja je prozvana Dubrovački dogovor, a gdje su samo Srđevci bili protiv. Riječ je bila o najboljem mogućem projektu za Dubrovnik. Dalje znate kako se sve odvilo i projekt nikada nije zaživio, jer je kasnije sporazum srušilo Gradsko vijeće – napominje Vlahušić.

Je li Grad Dubrovnik mogao na Bosanci ili Srđu napraviti sportsko-rekreacijsku zonu mimo golfa, pitamo bivšeg gradonačelnika.

-Bosanka i Srđ još od doba Republike bili su neperspektivni. Znači sedam stoljeća nije se ništa gradilo, a istovremeno je bilo u privatnom vlasništvu. Čak i da je Grad Dubrovnik napravio sportsko-rekreacijsku zonu, bi li je Dubrovčani koristili? Imamo prekrasnu šetnicu od Orsana preko Mandrača sve do Uvale Lapad i koliko ljudi tamo sretnete? Skoro nikoga. Imamo i prekrasnu šetnicu poviše Orsule, a ni tamo nema ljudi. Ljude ne interesira sport i rekreacija. Interesira ih jedino pojest i popit. Zato sam stavio kućice na Stradun. Kada nema jesti i piti, nema nikoga. Sportsko-rekreacijska zona na Srđu i Bosanci bi funkcionirala jedino u sklopu ugostiteljske i šoping ponude, a tu opet dolazimo do projekta golfa – iskren je Vlahušić.

NEMA NATKRIVENIH TERENA

Kako god, tereni na Bosanci nikad se nisu napravili, a teniska infrastruktura tako je i dalje ostala poprilično loša. Da se u Dubrovniku rodi novi Federer ili Đoković jako bi teško uspio, jer nema natkrivenih terena, pa kada zareda kiša kao ove zime, nema gdje trenirati. Grbić nam govori kako je pro-

„Ja sam inzistirao na tome da nam Razvoj Golf na Bosanci da 40 tisuća kvadrata za sport i rekreaciju. Riječ je o površini sedam nogometnih igrališta. Taj bi dio prešao u vlasništvo Grada Dubrovnika. Kruno Šmit, dekan fakulteta arhitekture, je u toj zoni nacrtao sportsku dvoranu, nogometno igralište (ne stadion), te teniske terene gdje se trebao održavati turnir pod pokroviteljstvom Wimbledona. Maja Brinar je bila oduševljena idejom“, priča tadašnji gradonačelnik Andro Vlahušić

jekt natkrivanja terena u Lapadu odavno gotov, ali se nikada nije ostvario. -Taj projekt predviđao je natkrivanje dvaju terena. Tada bi se mogli organizirati sedmodnevni kampovi usred zime. Nažalost, neki ljudi koji su sudjelovali u dubrovačkom tenisu također nisu bili za natkrivanje terena, tako da se nikad nije napravilo. Tu je i famozna birokracija koja je u svemu užasno spora. Za srušiti onu kuću na lapadskim terenima prošlo je dugih šest godina administrativnih prepreka. Da smo napravili dvoranu za tenis u Lapadu tu su se mogli održavati i koncerti i slična događanja, ne treba služiti samo za tenis – govori Grbić. Pitamo sadašnjeg predsjednika Teniskog kluba Dubrovnik Marija Konjuha zašto je bio protiv projekta natkrivanja teniskih terena u Lapadu. -Natkriveni teniski tereni su užasno potrebni Dubrovniku, sva tri dubrovačka teniska kluba bi imala bolje rezultate svoje djece. Međutim, ti se natkriveni tereni trebaju graditi na nekoj novoj lokaciji, a ne na postojećim terenima u Lapadu. Ako bi se natkrila dva terena u Lapadu ne bi se mogao organizirati turnir poput ovoga koji nas očekuje sljedeći tjedan. Ne može se isti turnir igrati na dva zatvorena terena i tri otvorena. Zato sam bio protiv ondašnjeg projekta natkrivanja dvaju teniskih terena u Lapadu, ali svakako sam za to da se oni naprave na nekoj drugoj lokaciji. Ta dvorana ne mora biti isključivo za tenis, može biti multifunkcionalna – naglašava Konjuh.

Dobro je da su barem ostali otvoreni tereni u Lapadu, jer su i oni mogli zauvijek nestati.

-Na teniskim terenima u Lapadu ondašnji vlasnici hotela Zagreb i Sumratin Antun Kralj i Vinko Pe-

rić planirali su raditi parking, a hotele međusobno povezati tunelom. Bilo je to doba gradonačelnice Dubravke Šuice, ali eto nije se realiziralo – sjeća se Grbić.

U sljedećih pet ili deset godina tenis će se naći pred velikim izazovima u Dubrovniku. Padel i pickleball dodatno će se razvijati i prijetit će oduzimanjem još većeg broja teniskih terena. Već sada mladi slabije prate tenis nego što je prije bio slučaj. Dugo im traje, mečevi na Grand Slamu ponekad su duži od pet sati, pada im cjelokupni interes za tenis. Svega ovoga treba biti svjestan ako želimo zadržati tenisku tradiciju u Dubrovniku. A ona nije nikako za baciti. I puno veći gradovi od Dubrovnika s još većom teniskom tradicijom ne mogu se pohvaliti da su imali svog predstavnika u četvrtfinalu Grand Slama što je postigla Ana Konjuh. Ne samo da su u Dubrovniku rođeni neki sjajni tenisači i tenisačice, nego su organizirani i prekrasni turniri iz WTA, Challenger i Futures serije, a Dubrovnik je bio domaćin i Davis i Fed Cup natjecanjima. Na tim turnirima nastupali su i budući Grand Slam šampioni poput Barbore Krejčikove. Tako i sljedeći tjedan možemo u Lapadu uživati u sjajnom tenisu jer nam dolazi deset tenisačica koje su među stotinu najboljih na WTA ljestvici. Bit će to praznik tenisa. Ulaznice su po popularnim cijenama, a prihod ide našem teniskom paraolimpijcu Anti Kolunđiji. A već sredinom travnja u Gospinom polju očekuje nas novi Futures gdje dolaze igrači koji su mučili Rafaela Nadala i pobjeđivali Stana Wawrinku.

Zaista bi bilo šteta da teniska infrastruktura u Dubrovniku nastavi nestajati.

Veliki su stres pljačka, mito i korupcija, pa zašto tome ne stati na kraj?

Krađa javnog novca trebala bi se kažnjavati s više godina zatvora nego ubojstvo

Da, dobro ste me shvatili, za korupciju bih osuđivao više nego za ubojstvo. Zašto bi naši zaposlenici u HEP-u i drugim javnim firmama bili pod stresom?

Hrvatski branitelji u Domovinskom ratu, tako ispada s ove povijesne distance, borili su se isključivo za dvije stvari. Prva je bila da se stvori nacija, novo igralište svjetskih korporacija, odnosno da zapadni kapitalizam ima još (više) potrošača. A druga da tu novostvorenu državu Hrvatsku pljačkaju Hrvati. Prošlo je trideset i pet godina od početka Domovinskog rata, a Hrvatsku su Hrvati opljačkali gore od četnika. Sve je počelo s legendarnom privatizacijom, a nikad nije završilo. Niti će. Pljačkaju svi, od doktora koji čekaju kovertu, iako samo rade svoj posao, pa do likova koji su zaduženi za dopune i izmjene prostornih planova. O javnoj nabavi da i ne govorimo. Sigurno vam je u ovom trenutku psovka na vrhu jezika, gadi vam se ovakva hrvatska država čija pljačka i dalje traje, no priču uvijek treba pogledati iz drugog kuta. Naime, ni tim pljačkašima Hrvatske život nije nimalo lagan. Takav zaključak proizlazi iz posljednje USKOK-ove akcije u kojoj su pritvoreni direktor tvrtke HEP Upravljanje imovinom Berislav Gluić, njegov suradnik iz te tvrtke Nikola Domitrović, direktor Sektora za korporativne komunikacije HEP-a Ivica Žigić, te još sedam osoba od ukupno njih dvadesetoro obuhvaćenih istragom. Rekao bi čovjek na prvu da Gluić, Domitrović i Žigić imaju sjajan život. Što uopće znači imati sjajan život? Možda najbolja definicija sjajnog života jest imati lijepa primanja bez stresa, a raditi u HEP-u je najmanji mogući stres. Ljudi, što ćeš, nisu više neandertalci, koriste i trebaju struju, a korištenje struje HEP lijepo svaki mjesec naplaćuje – iako je plan oca AC/DC-ja Nikole Tesle bio da je svi imaju besplatno – i pritom nema konkurenciju, nije prodaja električne energije igralište svjetskih korporacija, prihod i zarada su zagarantirani, sve o čemu Gluić, Domitrović i Žigić trebaju razbijati glavu jest hoće li financirati rukometaše, odbojkaše ili košarkaše.

‘NISAM NI JA GENIJALAC KOJI MOŽE U MINUTU SMISLITI’

Pa ipak, oni na svoj život ne gledaju kao sjajan, nego ih jede stres. U medije su tako procurili razgovori i poruke koji su osumnjičeni vodili kako međusobno, tako i sa širim krugom ljudi. Domitrović tako treba pripremiti pljačku, ali žali se jednoj kolegici o kakvom se tu teškom poslu radi, te kako postupaju njegovi šefovi u HEP-u.

-Treba se pozabaviti nabavom, malo osmisliti način, da ide na javnu objavu, a da dobiju i oni koji trebaju dobiti, a za to treba malo više vremena. Jer štancanje nabava koje izmiče kontroli nije način rada. Treba smisliti način kako da se objavi nabava, da svi to vide, ali da bude pod kontrolom, da za to treba više vremena, nisam ni ja genijalac koji to može u minutu smisliti. Živcira me što stalno moram kemijati, a od posla kojeg imam ne mogu to sve odraditi… – govori Domitrović koji je usput rečeno bio priveden i u Aferi Jankomir, također zbog izvlačenja novca na sličan način tijekom obnove Klinike za psihijatriju Sveti Ivan. Domitrović znači ozbiljno shvaća svoj posao. Nije pljačka HEP-a pljačka hepa kod doktora opće prakse. Slažeš da ti je heroinska kriza, pa ti ovaj prepiše hep(tanon) kojeg dalje preprodaješ. Za opljačkati pravi HEP treba biti ozbiljan kriminalac, ne može takvu operaciju ni „genijalac smisliti u minuti“.

Svi trebaju vidjeti javni natječaj, ali nitko ne smije shvatiti da je natječaj namješten, da se unaprijed zna tko će dobiti posao i s kim će se pilati lova.

Kad smo već kod nov(a)ca, valja kazati da USKOK HEP-ovce tereti da su na fiktivnim i prenapuhanim radovima na objektima HEP-a, te donacijama za razne sportske događaje, preko izvođača radova i navodnih organizatora manifestacija, izvukli iz javnog poduzeća ukupno 1,5 milijuna eura.

Eto našeg jadnog Domitrovića koji se mora „pozabaviti nabavom, malo osmisliti način rada, da nabava ne izmiče kontroli“, odnosno da svi vide, a da nitko ne vidi. Moram priznati da nikad nije la-

Maro Marušić foto Goran Stanzl/PIXSELL

Domitrović znači ozbiljno shvaća svoj posao. Nije pljačka HEP-a pljačka hepa kod doktora opće prakse. Slažeš da ti je heroinska kriza, pa ti ovaj da hep(tanon) kojeg dalje preprodaješ. Za opljačkati pravi HEP treba biti ozbiljan kriminalac, ne može tu operaciju ni „genijalac smisliti u minuti“

U Kaznenom bih

zakonu dio s korupcijom izmijenio na način da svi vide i čuju – ako vas uhvate da ste izvukli 1,5 milijuna eura na fiktivne radove i sportske sadržaje, evo vam lijepo maksimalnih 40 godina zatvora. Da, dobro ste me shvatili, za korupciju bih osuđivao više nego za ubojstvo

ko smisliti nešto da svi vide, a da nitko ne vidi. Sjetimo se samo onog legendarnog radnika koji nam je o svemu tome posluku porao.

-Šaljem poruku onima koji vide, a ne čuju. Šaljem poruku onima koji slušaju, a vide, a ne čuju, slušaju, a ne čuju, ne vide…

Tako je otprilike bilo sirotom Domitroviću kada je „morao kemijati, a od posla koji ima, nije mu lako odraditi“.

-Šaljem javni natječaj onima koji vide, a ne čuju. Šaljem nabavu onima koji vide, a ne čuju, slušaju, a ne vide, ne vide, a slušaju, a ne čuju i ne vide... – napokon je genijalac Domitrović uspio objaviti javni natječaj da „svi to vide, ali da bude pod kontrolom“. Ali po Domitrovićevu žalost na natječaj se javio i USKOK, i rekao mu da istražitelji „i vide, i slušaju, i čuju“ muljaže iz natječaja. A na to im je Domitrović pokunjeno kazao:

-Izvin’te, ovaj natječaj morate u montažu! Nije samo USKOK čuo, slušao i vidio Domitrovića nego i njegova supruga Petra Kulić. Ona svojoj prijateljici Aleksandri ovako zbori dok je USKOK prisluškuje:

-Kužiš, ja sam mu i za ovu kuću rekla, ja sam mu rekla nemoj to kupovati, papiri nisu uredni, ne, on bude, kužiš. A da me poslušao, danas ne bi imao kazneni postupak, jer ne bi išao radi toga u javnu nabavu i pokušao zaraditi novce dodatne – govori Domitrovićeva supruga.

‘KAD SU DEBILI’

Eto koliko stresa u životu Domitrovića i njegove supruge, kužiš? Ali još gore je Margareti Školnik, životnoj družici Berislava Gluića. Ona je pod takvim stresom da izgleda kako joj smrt nepresta-

no dahće za vratom. Gledala je na televiziji veliku akciju USKOK-a gdje su pohvatali još neke likove kojima su „javne nabave izmaknule kontroli“, pa govori svom suprugu:

-Sad sam malo gledala ovo što su uhapsili 60 ljudi i to…

-Kad su debili – govori joj suprug kojeg će nekoliko mjeseci kasnije i samog uhititi.

-Dobro. Izdavanje fiktivnih faktura… poslovi koji nisu obavljeni… mislim da ću ja umrijeti mlada – zabrinuta je Školnik za svoj zdravstveni karton. -Ali ima još bolje. Među tih 60 upala je sutkinja koja im je nariktavala – govori joj Gluić kroz smijeh.

-Ajde bok, možda me nađeš mrtvu… provjeri dal dišem – zaključila je Margareta Školnik.

Eto, dragi čitatelji, kako i sami vidite, nije lagan život ovim osumnjičenicima. Sve puno stresa, u svakom trenutku svoje supruge mogu naći mrtve, i moraju provjeravati dišu li. Stoga bih ja da olakšavam sav ovaj stres sadašnjim i budućim kriminalcima, otišao do Sabora i zamolio uvažene zastupnike:

-Izvin’te, može li ovaj zakon u montažu?

A u Kaznenom zakonu bih dio s korupcijom izmijenio na način da svi vide i čuju – ako vas uhvate da ste izvukli 1,5 milijuna eura na fiktivne radove i sportske sadržaje, evo vam lijepo maksimalnih 40 godina zatvora. Da, dobro ste me shvatili, za korupciju bih osuđivao više nego za ubojstvo. Zašto bi naši zaposlenici u HEP-u i drugim javnim firmama bili pod stresom? Izdavanje fiktivnih računa… poslovi koji nisu obavljeni… zašto bi umirali mladi? Kužiš, podijeliš par doživotnih robija i zauvijek si iskorijenio korupciju, a ovako papiri nikad nisu uredni, ne, on bude, kužiš?

Petak, 20. ožujka 2026.

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

i Pero - programu manifestacije Uskrs u Primorju za Mrčevo se ne nalazi mana

Kristijan, Mario i Valentino - ne boje se ni predstojeće sezone, sve će, kao i uvijek, biti odrađeno ljubazno, profesionalno i fino

POLJSKI PUTNIČKI BROD

Piše Ivo Batričević

foto PRIVATNI ARHIV

TSS “POLONIA” Kao staro željezo

je služila

Nijemcima

u

Drugom

svjetskom ratu, u kojem je kao prva žrtva pala baš njena matična država

Dubrovnik je ovaj brod posjetio samo jedan put, i to davne 1927. godine, u vlasništvu Baltic America Linea

Dubrovnik je u međuratnom razdoblju u prvoj polovici prošlog stoljeća bio odredište brojnih putničkih brodova koji su svojom veličinom i komforom obilježili to iznimno važno doba povijesti kružnih putovanja u svijetu. Tako je 17. kolovoza 1927. sa 687 putnika i 237 članova posade doplovio u prvi i jedini posjet našemu Gradu i danski putnički brod POLONIA. Izgrađen je 1910. na navozima škotskog brodogradilišta Barclay, Curle & Co. Ltd u Glasgowu za dansku brodarsku kompaniju Russian American Line (u većinskom vlasništvu haburškog Hapaga) kao putničko-teretni lajner. Zaplovio je pod imenom KURSK iz latvijske baltičke luke Libau (Lipaja) za Kopenhagen, Halifaks i New York. Bio je to brod od 7858 bruto registarskih tona, dug 137 i širok17 metara, a mogao je prevoziti 120 putnika u prvom, 178 u drugom i 1288 u trećem putničkom razredu te oko 7200 tona tereta. Dva 4- cilindrična motora četverostruke ekspanzije ukupne snaga 1020 KS su ga preko dvije propele pokretale brzinom od 14 čvorova. Donacijom danske princeze Dagmar nakon udaje za ruskog cara Aleksandra III., u istom su brodogradilištu nešto kasnije izgrađeni i brodovi blizanci imena CAR i CARYCA

POSJET DUBROVNIKU

KURSK je redovito održavao svoju putničko-teretnu transatlantsku prugu sve do početka Prvog svjetskog rata u kojem je uglavnom plovio između New Yorka i Arhangelska u službi savezničkih vojnih konvoja. Od 1917. do 1918. je plovio u najmu Cunard Linea. Nakon što je uspješno obavio sve ratne zadatke, KURSK 1921. ulazi u sastav danskog broda-

POLONIA je od 1933. zaplovila na svojoj novoj prugi između rumunjske

Constance i tadašnje palestinske Haife na kojoj ostaje sve do 1933. godine. Tada je raspremljena te do konca iste godine u Italiji je u rezalištu brodova izrezana u hrpu starog željeza. Nacistički je ratni stroj u to vrijeme tražio velike količine čelika za nadolazeći Drugi svjetski rat pa je isluženi poljski brod doista dobro poslužio tome cilju, u kojem je igrom slučaja baš Poljska, matična zemlja broda POLONIA, pala kao njegova prva žrtva.

ra Baltic American Line te mijenja ime u POLONIA. Započinje ponovo ploviti na ranijim putničko-teretnim prugama između luka: Libau, Gdinja, Glasgow, Boston i New York. Potpuno je preuređen 1927. za prihvat 800 putnika u tri razreda nakon čega poduzima i prva kružna putovanja. Na jednom od njih tako dolazi i u Dubrovnik, koncem 1929. na posljednju plovidbu za Baltic American Line.

PREVOŽENJE EMIGRANATA

U isto vrijeme, Poljaci nabavljaju transatlantike blizance PULASKI i KOSCIUSZKO, nekadašnje CAR i CARYCA s kojima ulaze u tržišnu utrku s njemačkim, skandinavskim, nizozemskim, i britanskim brodarima u emigrantskim plovidbama između Starog i Novog kontinenta. Blizanci POLONIA, PULASKI i KOS-

CIUSZKO u to vrijeme plove između Gdinje, Gdanska za Halifaks i New York, Oni su u Ameriku započeli prevoziti prve velike skupine poljskih emigranata koji danas čine respektabilnu etničku zajednicu u najmoćnijoj zemlji svijeta.

POLONIA je od 1933. zaplovila na svojoj novoj prugi između rumunjske Constance i tadašnje palestinske Haife na kojoj ostaje sve do 1933. godine. Tada je raspremljena te do konca iste godine u Italiji je u rezalištu brodova izrezana u hrpu starog željeza. Nacistički je ratni stroj u to vrijeme tražio velike količine čelika za nadolazeći Drugi svjetski rat pa je isluženi poljski brod doista dobro poslužio tome cilju, u kojem je igrom slučaja baš Poljska, matična zemlja broda POLONIA, pala kao njegova prva žrtva.

Blizanci POLONIA, PULASKI i KOSCIUSZKO u to vrijeme plove između Gdinje, Gdanska za Halifaks i New York, Oni su u Ameriku započeli prevoziti prve velike skupine poljskih emigranata koji danas čine respektabilnu etničku zajednicu u najmoćnijoj zemlji svijeta.

POČINJE TENISKA POSLASTICA

Sve je spremno za WTA turnir u srcu

Lapada , nastupaju

tri Dubrovkinje i deset

igračica iz top 100!

Od nedjelje, 22. ožujka, teniski tereni na omiljenoj dubrovačkoj šetnici bit će rezervirani za jedan od najznačajnijih sportskih događaja Dubrovnika, WTA turnir iz serije 125. Iako je to najniža serija unutar WTA, naspram turnira iz serije 250, 500 ili 1000, riječ je o prvom WTA turniru u Europi na zemljanoj podlozi u ovoj godini, što je privuklo čak desetak igračica iz top 100. No, Dubrovnik do sada nije imao priliku ugostiti toliko profesionalnih tenisačica

Piše Rafael Barkiđija foto Hrvoje Jelavić/PIXSELL; arhiva DD; HTS

Tjednima se tereni u Lapadu sređuju i ušminkavaju za prvi dubrovački WTA turnir, punim imenom WTA Dubrovnik Open. Stavljen je novi sloj podloge, nove sjedalice, novi reflektori, bojaju se zidovi, bruse završni detalji. Za WTA turnir potrebni su itekako definirani uvjeti, koje je Tenis klub Dubrovnik uspio ostvariti u suradnji s Gradom Dubrovnikom. I to u vrlo malo vremena, no kad postoji prilika za ugostiti WTA turnir – valja ju itekako iskoristiti.

Tereni u Lapadu zasjat će punim sjajem, a kad završi turnir, ostati mladim nadama kluba i svim Dubrovčanima koji ga koriste. No, ovih je dana glavno pitanje ljubitelja sporta podno Srđa, tko to sve stiže na WTA turnir i novoobnovljene lapadske terene.

Stiže deset igračica iz top-100 WTA ljestvice, ali ono najvažnije, četiri Dubrovnikinje!

Prvi detalj koji valja istaknuti jest nastup tri Dubrovkinje na domaćem terenu. To su Ana Konjuh (WTA 807.) te Lucija Ćirić Bagarić (WTA 450.), a wild kartu za kvalifikacije dobila je i malda nada dubrovačkog tenisa, 16-godišnja Ana Petković. Tu su još tri hrvatske predstavnice, Petra Marčinko, trenutno 76. reket svijeta, kao i Tena Lukas (WTA 463.), a u kvalifikacije će i Tara Wurth (WTA 231.). Zasigurno je da će na nastupu ovih igračica u Lapadu biti naj-

veći interes, no ima tu još dobro poznatih imena iz ženskog tenisa.

Najbolje rangirana igračica koja stiže na dubrovački WTA jest Mađarica Anna Bondar, trenutno 65. reket svijeta na WTA ljestvici. Valja istaknuti i nastup iskusne ruske veteranke, 34-godišnje Anastasie Pavlyuchenkove. Trenutno je 114. igračica svijeta, ranking karijere bio joj je 14, a u svojoj karijeri ima 12 WTA titula.

Od ostalih imena iz top 100, tu su još Elena Ruse, Francesca Jones, Julia Grabher, Ella Seidel, Dalma Galfi, Panna Udvardy, Darja Semenistaja te Sinja Kraus. No, va-

lja istaknuti kako su neke od prijavljenih igračica za Dubrovnik Open, aktivne i na WTA turniru 1000 u Miamiju, pa će u slučaju boljeg rezultata u Americi i dužeg nastupa na turniru, morati preskočiti dubrovački turnir.

Kako će izgledati turnir Dubrovnik Open?

Program počinje već u nedjelju, 22. ožujka, kada su na rasporedu kvalifikacijski mečevi od 11 sati. U poslijepodnevnim satima tog dana održat će se i ždrijeb glavnog turnira. Dan iza, u ponedjeljak (23. ožujka), završit će kvalifikacije i početi prvo kolo glavnog turnira, koje će se igrati i kroz

utorak (24. ožujka). U srijedu (25. ožujka) počinje drugo kolo, dok će četvrtak (26. ožujka) ponuditi mečeve osmine finala u popodnevnim satima, a prije toga ujutro i Kids Day na igralištu na Pelinama.

Stvari se pomalo zakuhavaju u petak (27. ožujka). Mečevi četvrtfinala startaju u jutarnjim satima, oko 11, dok u 14 sati počinje finale parova ovog turnira. U subotu, 28. ožujka, program počinje od 13 sati revijalnom utakmicom tenisa u kolicima, „Limitless”, Dubrovčanin Ante Kolunđija protiv Svena Maretića. U popodnevnim satima te subote na rasporedu je i polufinale singlova. Dan iza, nedjelja 28. ožujka, veliko je finale WTA Dubrovnik Opena. Početak finala je u 15 sati.

U programu je i niz drugih događaja, od zabavnih do nagradnih, a svi detalji objavljuju se na stranicama Dubrovnik Opena. Tenis često nudi odgođene početke i promjene termina, pogotovo uslijed loših vremenskih uvjeta, tako da raspored nikada nije konačan.

Kako do ulaznica, koje imaju i jednu veliku humanitarnu priču?

Ulaznice su već u prodaji preko platforme Adriaticket, dok će ih biti moguće kupiti i na samom mjestu događaja i to u tri varijante. Za cijeli turnir, za polufinale i finale (vikend), kao i dnevna varijanta. Upravo se uz ulaznice vezuje jedna lijepa priča ovog turnira, i to humanitarna.

“Bila je ideja da do polufinala našim sugrađanima omogućimo besplatan ulaz na turnir. Međutim, došla je još jedna bolja ideja. Inače, Feliks Lukas i svi njegovi

turniri, u Makarskoj i Na Bolu, oni su to od prvog dana namijenili humanitarno. Odradili su neki dogovor s lokalnom zajednicom, kome treba pomoći, i tako bi došli do neke udruge. Tako će biti i na turniru u Dubrovniku. Drago mi je da ta priča s našeg turnira ide prema našem članu, Antu Kolunđiji, tenisaču u kolicima, za razvoj njegovog kluba i cijele priče koju do sada gradi oko tenisa u kolicima. On će i nastupiti u revijalnom meču uoči polufinala”istaknuo je predsjednik kluba domaćina, TK Dubrovnik, Mario Konjuh.

Ulaz za gledatelje bit će isključivo s južnog ulaza (put kod hotela Park), dok će sjeverni ulaz biti isključivo za igračice i

organizatore turnira.

Tenis je izrazito praćen sport, pa čak i u ženskoj konkurenciji

Tenis zasigurno spada među pet najpopularnijih i najznačajnijih sportova svijeta, koji je „organiziran” u više od 200 zemalja svijeta. Dolazak turnira iz serije WTA 125 tournaments u Dubrovnik, predstavlja značajan iskorak za grad koji se time upisuje na kartu globalnih teniskih destinacija.

Snaga tenisa očituje se i kroz milijunska praćenja putem TV-a i streaminga diljem svijeta. Većina zemalja svijeta igra tenis, ima ljubitelje tenisa, strastvene pratitelje, ali i kladioničare. Sve to upućuje na veliki broj praćenja ovog turnira diljem svijeta. Jasno, nisu to brojke ni približno nekom WTA 1000 turniru ili Grand Slamu, no, teško da je Dubrovnik ikada u zadnje vrijeme imao priliku za ovakvu sportsku promociju. Uz to, ženski tenis u zadnje vrijeme bilježi povećanje popularnosti, ponajviše zbog Netflixa i prvog reketa svijeta, Bjeloruskinje Aryne Sabalenke, koja je trenutno planetarno popularna zvijezda.

Plan je da se ovaj WTA turnir održava iz godine u godinu. Uvjeti su stečeni rekonstrukcijom teniskih terena, izgradnjom novog hotela Sumratin koji može smjestiti igračice i organizaciju skoro „na terenu”, ali i samom lokacijom održavanja. Dubrovnik je svjetski poznata destinacija, a samo odigravanje dubrovačkog WTA turnira u srcu Lapada, pokraj prekrasne šetnice i niza plaža, za mnoge će igračice biti iskustvo koje zasigurno žele ponoviti.

SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

Postati čovjekom jednako je teško kao i – ostati čovjek.

SVAKI TJEDAN

zvonin JEDAN ***

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

VEĆ TRI SU STOLJEĆA

Već tri su stoljeća u domu mi rodnom

Grede dubovine oslonac nadpòda

Na njima se živi a po njima hoda Četvrti naraštaj u nasljedstvu srodnom

Dub car hrastova je u prisoju plodnom

Opjevano dubje puno vrijedna ploda

Ponos i ljepota konavoskog svoda

Krajolika s morem tako raznorodnom

Dub je Gradu dao sebe svoje ime

I rekao mu je evo proslavi me

Dubrovnik dub slavi od tada do danas

A sveti se Vlaho Bogu moli za nas

Dubravka će svaka svog Miljenka naći Konteso nas dvoje u Grad ćemo saći

15/11/23

humanitarni

prilozi

MASLINA

- Djelatnici Društva prijatelja

dubrovačke starine u spomen na gospara

Tončija Brunska , umjesto cvijeća

prilažu 357,00 Eur

- Dubravko Sambrailo, u spomen na pok.Juru Ivića, umjesto cvijeća prilaže

100,00 Eur

- Zorica Vedriš u spomen na pok. Žuvu Kriletić umjesto cvijeća prilaže 100,00 Eur

UDRUGA ZA

DOWN SINDROM

DNŽ

-U spomen na Tonća Brunskog umjesto vijenca obitelj Petković prilaže 100 e.

caritas

-Na spomen pokojnog rođaka Pera Margaretića uplaćujem 50 eura dubrovačkom

Caritasu. Pero Katušić

-Prilog umjesto cvijeća spomen Ivanka i Ivan Radicevic uplatio Ivica Ljuban 50 eura

DRUŠTVO MULTIPLE

SKLEROZE dnž

Plemenitom našem susjedu Jaku Matiću, umjesto cvijeća 70 eura za potrebe udruge prilažu stanari Petra Hektorovića 44.

Petak, 20. ožujka 2026.

KOMPAS No.1

KOMPAS No.1

DUBROVNIK

DUBROVNIK

Kardinala Stepinca 52

Kardinala Stepinca 52

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.

VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

Uvjeti:

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

Uvjeti:

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

Nastavak ulaganja u obrazovnu i sportsku infrastrukturu

Igralište Gimnazije ide u obnovu, Pezo: “Ulažemo u zdravlje i bolje uvjete za naše učenike”

Župan Dubrovačko-neretvanske županije Blažo Pezo sudjelovao je na svečanoj dodjeli ugovora za sufinanciranje sportskih građevina, gdje je s ministrom turizma i sporta Tončijem Glavinom potpisao ugovor vrijedan 86.412,65 eura za projekt „Sanacija i opremanje vanjskih školskih sportskih igrališta Gimnazije Dubrovnik“. Sve potpisnike i uzvanike uvodno je pozdravio premijer Andrej Plenković, a svečanosti je nazočila i pročelnica UO za obrazovanje, kulturu i sport DNŽ Jelena Dadić Račić.

Riječ je o bespovratnim sredstvima osiguranima u okviru programa sufinanciranja izgradnje i rekonstrukcije sportskih građevina, koji provodi Ministarstvo turizma i sporta. Ukupna vrijednost projekta je 192.028,13 eura, a preostala sredstva osigurat će Dubrovačko-neretvanska županija.

Nakon potpisivanja ugovora, župan Pezo istaknuo je važnost ulaganja u školsku sportsku infrastrukturu.

”Današnjim potpisivanjem ugovora osigurali smo gotovo 90 tisuća eura za potpunu obnovu vanjskih igrališta Gimnazije Dubrovnik, a više od 100 tisuća eura osigurat će Županija iz svog proračuna. Želimo i hoćemo osigurati suvremene uvjete za nastavu tjelesne i zdravstvene kulture te potaknuti mlade na bavljenje sportom. Ovo nije samo infrastrukturni projekt, već ulaganje u zdravlje, obrazovanje i budućnost naše djece,” rekao je Pezo.

Projektom je predviđena potpuna rekonstrukcija vanjskih igrališta koja uključuje izradu nove sportske podloge, postavljanje suvremene rasvjete s rasvjetnim stupovima i reflektorima te montažu zaštitnih mreža. Igralište će biti opremljeno novim golovima i koševima, a uvest će se i sadržaji za odbojku, badminton i pickleball s montažno-demontažnim sustavom mreže. Uz sportske sadržaje, uredit će se i okoliš postavljanjem urbanih klupa i koševa za otpatke. Posebna pažnja posvećena je i inkluziji – pristup igralištu osobama s invaliditetom bit će omogućen pomoću elektromotornog gusjeničara.

Nakon završetka radova, na igralištu će biti iscrtani tereni za nogomet, košarku, odbojku, badminton i pickleball, a uredit će se i staza za trčanje. Time će se stvoriti mogućnost za kvalitetniju organizaciju nastave, uključujući održavanje sata tjelesnog za dva razredna odjeljenja istovremeno.

Sanacija i opremanje školskih sportskih igrališta Gimnazije Dubrovnik predstavlja važan korak u jačanju sportske i društvene infrastrukture ne samo škole, već i cijelog grada Dubrovnika te doprinosi ostvarivanju razvojnih ciljeva Dubrovačko-neretvanske županije.

AUTO / MOTO

Volvo S60 2014. diesel D2, redovito servisiran, registriran do 15.04.2025., 199.000 km, cijena 9.900 €, Dubrovnik. 099 617 9939

Prodajem Suzuki vitaru GLS + Elegance Hybrid 2025. godište puna oprema. Prešla 4300 km, registracija vrijedi do 1.2027. godine. Dupla panorama krov, dvobojna metalik zlatna. Cijena 22 500 eura. Mobitel 099 829 37 21

Potražujem auto star 10 godina ili više, srednje klase. Poziv na mob: 091 61 43946

Prodajem Opel Corsu 1.2, godina proizvodnje 2008., prijeđenih 208 000 km, registrirana do 12/2026. Tel. 098 428468.

Prodajem Opel Astru 1.4 benzin, godina proizvodnje 2011., prijeđenih 178 000 km. Cijena 3 500 €. Za sve informacije i pitanja zvati na broj 099 402 5611.

Prodajem Citroën C4 Picasso, 1.6 benzin, 88 kW, 2011. g., prešao 169.000 km, registriran do 8/2026. Cijena 3.200 €. Mob: 098 166 8831

Prodajem skuter Piaggio Carnaby, 2008. g., 200 cm³, 15 kW, u vrlo dobrom stanju, prešao 25.000 km. Cijena 1.200 €. Mob: 098 166 8831

Prodajem Suzuki Vitara GLS+ Elegance, Hibrid, 2025. godište Full oprema, prešla 4300 km, 1. servis pod tvorničkom garancijom, reg do 01/2027. Dupli panoramski krov, dvobojna metali zlatna boja. 22.500,00 EUR Mob.: 099 829 3721

IZNAJMLJIVANJE

Iznajmljujem sobu u Trebinju sa WC-om, s upotrebom hladnjaka, pribora za kavu/čaj, klima, TV, Internet. 100 EUR mjesečno. Tel. 098 975 2128

Iznajmljujem dvosoban stan u Trebinju od 1.7. 250 EUR mjesečno. Tel. 098 975 2128

Prodaja / KUPNJA

NEKRETNINA

Močići – zemljište 3000 m² u blizini zračne luke, trenutno pogodno za uređenje parkinga. Teren je potrebno poravnati. Prodajem povoljno. Mob: 091 61 43946

Kupujem stan za 110 tisuća eura u Dubrovniku (s Mokošicom). 0981994683

Šipan – kupujem poljoprivredno zemljište. Također sam zainteresiran za kupnju suvlasničkog udjela. Za preporuku pri kupnji isplaćuje se provizija. Mob: 097/7236306

Traži se zemljište površine 500 m² ili više u Župi dubrovačkoj ili Komolcu. Poželjan je dugoročni najam. Potreban je pristup za kamion. Plaća se naknada za preporuku. Mob: 097/7236306

Tražim partnera za izgradnju stanova u Zatonu. Kontakt: 097 600 7613. .

Tražim dvosoban stan na području grada, bez agencija. Mob: 091 540 3370.

Prodajem stan u Trebinju, 75 kvadrata, blizu centra. 091 6144 918

850 m² uz magistralu, s vodom, strujom i telefonom. Moguć dogovor o zajedničkoj investiciji. Mob: 097/684077.

Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204 Prodajem građevinsko zemljište na Grudi. Cijena 80 €/m². Mob: 099 642 8623

Mijenjam jednosoban renoviran stan u Lapadu za dvosoban stan na području grada uz moju nadoplatu. Stanovi za adaptaciju dolaze u obzir. Mob: 091 540 3370

Prodajem novu obiteljsku

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

Prodaje se kuća u Cavtatu, na Prijekome, 80 m², s taracom i vrtom. Mob: 098/1691106.

Zaposleni bračni par s djecom kupuje stan na području grada Dubrovnika. Kontakt telefon: 099/854-8028

Tražim partnera za izgradnju stanova – Zaton. Zemljište

grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo, mob. 098 747 183.

Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204

Između Orašca i Kliševa iznajmljujem ili prodajem dvije velike oranice, maslinik sa 50 stabala maslina koje rađaju i veliki komad šume. (Ukupno 7000 kvadrata) plus mala kućica s taracom i živom vodom 0989240411

Prodajem dvije čestice zemlje 481 i 482 K.O. Žuljana. Čestice se nalaze u samom mjestu, površine 280 m² i cca 200 m², sve po katastru. Cijena 100 EUR/m². Mob: 099 658 8468.

Prodaje se građevinska parcela u Slanome, na atraktivnom mjestu uz more. Kontakt za informacije 0959058149, u vremenu od 16 do 18.

Prodaje se potpuno opremljen dvoetažni stan u naselju Naš dom u Mokošici veličine 110m2 Kontakt: 098 427 676

Prodaje se trosoban stan na Mećajcu (Cavtat), površine 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Stan je odmah useljiv. 098 137 0527

Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku. Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766

Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660

Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545

Prodajem grob na novom groblju na Šipanu u Suđurđu. Kontakti: 020/ 331 045 i 099/6929631

Dvosoban stan 42 m2 s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkirališnim mjestom uz nadoplatu. Mob: 098 1983891

Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891

Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306

Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946

Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468

Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029 Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127

Prodajem grob na Rožatu - pra-

zan. 098 787 773

Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada. Agencije isključene. Kontakt +385996911127

Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799

Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557

Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561

Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob: 098 747 183.

Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502

Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946

Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865

Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012

Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u

Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

P r o d a j e s e s t a n (Cavtat -

Mečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.

KUPNJA I PRODAJA

RAZNO

Prodaje se montažna kućica, kuhinja s trpezarijom i kupaonica. Kućica je klimatizirana, spremna za korištenje. 0914430029

Prodajem crnu masažnu fotelju od skaja, udobnu i očuvanu po cijeni od 150 €, tel. 091 555 4242.

Prodaje se impregnirani šator za dvije osobe. Cijena po dogovoru. 099 857 1306

Prodaje se nadmadrac (stramac) Dormeo za bračnu postelju, debljine 6 cm. Cijena po dogovoru. 099 857 1306

Prodajem dva ležaja jednokrevetna i madrace za njih. Cijena po dogovoru. Kontakt 0981343801

USLUGE RAZNO

Stolarski radovi u drvetu, od malih popravaka do izrade po mjeri. Mob: 099/2106563

Unošenje i iznošenje stvari, čišćenje podruma / objekata / garaža, uređivanje okućnica i slično! Sve informacije na broj: 095 856 2665

Popravljam žensku i mušku odjeću, brzo i kvalitetno. 099 696 5706

Tražim osobu za skuhati objed i oprati suđe četiri do pet puta mjesečno, u Mokošici. Zvati na 0917304400

Čistila bih apartmane u Lapadu, Gružu, Gradu. 091 528 0437

Na području Dubrovačkog primorja tražim žensku osobu za pomoć starijoj ženi u kući. Osiguran smještaj i hrana. Plaća po dogovoru. Tel. 099 835 79 81

Sve vrste kombi prijevoza. 098 765 757

Muškarac ozbiljnih godina želi upoznati damu radi poznanstva druženja i veze poziv ili SMS na mob 091 902 79 04

Tražim ženu srednjih godina za zajednički život. Poželjna vozačka dozvola B kategorije. Samo ozbiljno, ne zanimaju me avanture. Kontakt: 097 600 7613.

Muškarac u vojnoj mirovini traži žensku osobu do 40 god. Imam svoj stan. Whats App: 097/6382802

Uređujem okućnice, vrtove, djardine, orezivanje Maslina, agruma, loze, kivija, ruža, kosnja trave I slično mob 09161 43946

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 16.3. do 22. 3.

-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 23. 3. do 29.3.

preminuli

VLAHO MORETTI (1940)

MARICA PURIN (1956)

ANE GLUMAC (1939)

NASTJA DROPULIĆ (1949)

MARIJA CRNČEVIĆ (1941)

SLAVICA PRUSINA (1951)

NIKOLA RADOJE (1938)

NADA VALJALO (1946)

IVO BEUSAN (1936)

MARIJA ŠIŠEVIĆ (1934)

ŽUVA KRILETIĆ (1949)

HAJRUDIN PRIPOLJAC (1942)

ANKA VUKOVIĆ (1937)