Dubrovački dnevnik br. 277

Petkom i svetkom atento dubrovackidnevnik.net.hr

Novi izvođač na groblju Dubac ozbiljno se uhvatio posla, građani nestrpljivi:

stranica 4

Prošla je godina otkad je odron na magistrali ubio čovjeka, što se čeka? stranica 26

stranica 20 A REKLI SU ‘ŽURNA SANACIJA’...

VRIJEDI LJUDSKI ŽIVOT? PRIČA O ‘ŽOKICAMA’

Donesena presuda za naknadu štete obitelji stradalog u HE Dubrovnik, iznosi su smiješni

stranica 6

‘Puno prije Mezopotamije na Zemlji su postojale napredne civilizacije koje su nestale’

stranica 14

Najveći ‘neprijatelj’ je odlazak na fakultet, a bez mladih cura bi sve propalo-doslovno

I M P R E S S U M

Glavna urednica:

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Ivana Smilović Barkiđija Aida Čakić

Ahmet Kalajdžić

Rafael Barkiđija (sport)

Nikša Klečak

Kontakt 020 642 462

Fotograf

Željko Tutnjević

Vito Begović

Fotografija na naslovnici: Ilustracija/ Goran Mratinović

Kolumnisti

Vjera Šuman

Maro Marušić

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač (Festivus Dubrovnik d.o.o.)

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

Nakladnik

Dubrovački dnevnik d.o.o.

Ćira Carića 3

Dubrovnik OIB 84019117288

Uprava

Lucija Komaić (članica uprave)

Lonci, poklopci, pokoji pjevač i idiotizam

Piše Vjera Šuman

FOTO: Patrik Macek, Goran Stanzl/PIXSELL

Uvećini zemalja ključni problemi i prijepori svode se na gospodarstvo. Njihova koalicijska neslaganja vezana su uz proračun, na to koliko i kako se troši državni novac i kako olakšati život građanima. U posljednje vrijeme većina rasprava u Europi, pa i šire, vode se oko novaca za naoružavanje, ali i održavanje socijalne stabilnosti. Ali tako nije u malenoj zemlji Hrvatskoj. Ovdje se glavni prijepori i unutar, i izvan koalicije, vode oko pjesama i pjevača. Gotovo idilično, prema ostatku svijeta. Ipak nije bez temelja izjava jednog starog liberala, nažalost zaboravila sam mu ime, koji kaže, parafraziram, kako su nam glavne teme fašizam, totalitarizam i antifašizam, pri čemu lagano klizimo u idiotizam. Takva čudna vremena donose i čudne odluke. U tom kontekstu sasvim se uklopila odluka predsjednika HSLS -a, kako će glasati za novog ministra u skladu s koalicijskim sporazumom, ali.... Nakon trideset dana izlazi iz koalicije, ako se premijer i društvo ne rese -

tiraju na početne postavke.

Te postavke prema Hrebaku nisu ustašluk, već ostavština Franja Tuđmana i Domovinski rat. Odluku je donijela Hrebakova stranka, koja je već odavno svedena na Bjelovar i okolicu, što nije za podcjenjivanje, ali ukazuje na tužnu sudbinu liberalizma u Hrvata. Odlučili su kako će svom desetogodišnjem partneru dati mjesec dana za potpuni reset od ustašluka ili odlaze iz koalicije. Nejasno je treba li se Plenki odreći pjevača, jednog ili više njih, samo pjesama ili i uzdignutih desnica, DP -a ili samo onog jednog smušenog pjevača i pucača, Dabra. Je li njihov veliki partner, točnije Plenki, spreman na reset ili će pronaći neki novi žetončić, ovisi samo o njegovoj procijeni što mu je dugoročno isplativije. Kako god, ima mjesec dana za odluku, što je pošteno jer neće valjda iz Indije slati telegram s odgovorom Hrebaku. U tom smislu, Hrebak se pokazao odlučnim, s odlučnom vremenskom zadrškom, što je, kako sam kaže, odlika politič -

Uvodnik

kog pragmatizma. E sad, pragmatizmi su takvi. U osnovi su stvar isplativosti u određenom trenutku ili nešto dugoročnije. Što je u redu, jer upravo tako se u nas i percipira politika.

Za to vrijeme svi propituju hoće li Zoki izaći sa svojom listom na idućim parlamentarnim izborima. Do toga ima vremena, ako ne bude izvanrednih , što je teško vjerojatno. Netko je priču pustio u eter i izazvao priličan kaos u oporbi. Bilo bi logično kako su to plasirali vladajući da izblesiraju oporbu, ali kako na tu temu s Pantovčaka dolazi samo šutnja, ipak se čini kako se radi o svojevrsnom sondiranju terena gazde od Pantovčaka. Ima li to veze s nekim ozbiljnim Zokijevim planovima ili se samo dosađuje na svom brdu pa baca papirnate aviončiće odozgo? Hajdaš Dončić prilično je nesuvislo objasnio kako neki lupaju lon -

cima i poklopcima dižući buku kako bi posvađali njega i budućeg koalicijskog partnera Tomaševića. Koaliciju u kojoj će, sasvim logično, on biti premijer jer je njegova stranka veća od stranke Možemo. Pa je opet lamentirao o loncima i poklopcima. Bude li i dalje davao ovako ‘suvisle’ odgovore, doista ukazuje kako je idealan kandidat za premijera. Je li Zoki bolja opcija? Jednom je bio premijer i nije se baš proslavio. No, u međuvremenu je sazrio i puno je egzaktniji u vrijeđanju, ali i sklonosti biti svakom loncu poklopac. Jesu li to Hajdašovi lonci i poklopci ili je u igri neko drugo suđe, zasad nije poznato. Zoki utihnuo i vrag bi ga znao što mu je na pameti. Pitanje je zna li i on.

Pitam moje u Gradu ima li dolje što novo. Kažu, ima! Sunce! Konačno smo ga ugledali. No, ne zadugo, opet najavljuju kišu,

ali ako bude sreće, za vikend bi opet moglo zasjati. Kiša osim što je dosadila, čini još više štete pojačavajući opasnost od novih klizišta i padanja kamenja i, ne daj Bože, stijena s padina Srđa. Sretna je okolnost što je sanacija i osiguranje Srđa od ozbiljne opasnosti po građane još lani proglašena žurnom. Žurnost u nas traje godinama. Možemo se samo moliti da ne bude nesreće kakva je lani uzela mladi život. Ili kako s pravom kaže novinarka Dubrovačkog dnevnika u svom tekstu: „Država koja nakon smrtnog slučaja ne uspije osigurati par stotina metara ili koji kilometar kritične prometnice u godinu dana, nema pravo koristiti riječ ‘žurno’. To nije žurnost, to je institucionalna tromost maskirana birokratskim rječnikom“. Nažalost, u pravu je, upravo o tome se radi, uz još jedan dodatak. Bezobrazna indolentnost. Eto vas.

DOVRŠETAK RADOVA SE BLIŽI KRAJU

Novi izvođač na groblju Dubac ozbiljno se uhvatio posla, građani s pravom nestrpljivi:

‘Ne želimo više plaćati nešto što nije gotovo!’

Dvadeset godina od začetka ideje o izgradnji Groblja Dubac, novi se izvođač radova uhvatio posla. Napreduju radovi na ukupno 1700 grobnica, a premda groblje za idućih barem stotinu godina još nije završeno, u privremene grobnice je već obavljeno 68 ukopa. Direktor Groblja Dubac d.o.o. Đuro Lonza ističe da je zbog neizgradnje frustriraniji od vlasnika grobnih mjesta koji godinama čekaju na dovršenje projekta

Trakavica zvana Groblje Dubac još traje, ali je tvrtka Texo Molior kao novoizabrani izvođač, pučki rečeno, ‘uhvatila posao za glavu’ i odlučno dovršava radove. Tabla na gradilištu kaže da je cavtatska tvrtka na Dubcu od 18. siječnja i već se vidi napredak u odnosu na lani. Međutim, očito je kako pomaci u izgradnji nisu poznati svim vlasnicima grobnih mjesta te su nas neki kontaktirali i ogorčeno naglasili da se groblje gradi već 20 godina. Dodali su kako se od njih traži uplata preostalih 10 posto vrijednosti ugovorenih grobnica, ali im još uvijek ne mogu ni prići niti ih uređivati, a kad konačno postanu potpuni vlasnici, morat će platiti još mnogo toga.

“Mi, zapravo s velikim novcima kreditiramo Groblje Dubac a dosad, zauzvrat, imamo tek veliko nerviranje i stres, posebno zato što za svoje pokojnike moramo tražiti privremene grobnice te se izvrgavati nepotrebnim troškovima. Dio nas razmišlja o tužbi i kontaktirali su odvjetnika u Zagrebu koji s grobljima već ima iskustva“, kaže nam jedan sugrađanin.

‘SVE JE STRAŠNO POSKUPJELO’ Slično mišljenje dijeli i jedna sugrađanka koja nam se također obratila.

“Neću potpisati privremeno rješenje sve dok se groblje ne završi i dok mi se ne omogući pristup grobnom mjestu! Ali, neće mi ni isprovocirati da raskinem ugovor za ono što sam već uplatila 90 posto iznosa. No, ispada da sam platila tek 2 kubika zraka i da na kraju moram dati još 100 eura za dozvolu za postavljanje ploče na grob! Imamo ludi zakon prema kojem kupujemo tek pravo ukopa i vlasnici smo samo onog što je iznad zemlje. A to je u međuvremenu strašno poskupjelo tako da za kvalitetniju ploču i okvir grobnice sad treba 10 do 20 tisuća eura! No, da je završe-

no u ugovornom roku, platili bismo dvostruko manje. Zašto preostalih 10 posto cijene ne umanje za zatezne kamate koje bi zaračunali da novac nismo uplatili i kreditirali ih? Na to se oglušuju!“, kaže nam sugrađanka.

Načelnik Općine Župa dubrovačka Marko Miloslavić ističe kako potpuno razumije nezadovoljstvo i frustracije posjednika grobnih mjesta na Dubcu te da su to opravdani osjećaji koji proizlaze iz dugotrajnog čekanja i situacije u kojoj su se našli brojni građani. Podsjeća na potpis novog ugovora s Texo Moliorom za izgradnju druge etape vrijedne 9,098 milijuna eura. Župski načelnik ističe kako ta faza obuhvaća izgradnju novih grobnih mjesta i u roku od 12 mjeseci dovršenje cijelog projekta kako bi na kraju građanima na raspolaganje dali 1700 grobnih mjesta. „Upravo u cilju osiguravanja financijske stabilnosti projekta

Piše Ahmet Kalajdžić foto Ahmet Kalajdžić

Groblje djelomično već poprima završne konture, a trenutačno se najviše gradi na zapadnom i središnjem dijelu obuhvata. Texo Molior trenutačno gradi islamsko groblje, a prema planu i tehnologiji građenja, cilj je završiti ga i postupno se povlačiti na istok, ka Kuparima i ulazu u groblje. Istodobno će popločavati na katoličkom groblju, dok tvrtka Trag sad gradi crkvicu koja je, prema ugovoru, centralni objekt od 1200 četvornih metara. Imat će i podrumsku etažu s hladnjačom, skladištem i svim što je nužno za normalno funkcioniranje. Prizemlje će imati veliku dvoranu za ispraćaj, izložbeni salon za lijesove te pomoćne prostorije, javni WC, tri cvjećarnice i urede groblja.

i njegova neometanog dovršetka, Općina je u proračunu za 2026. osigurala 1,1 milijun eura kapitalne pomoći Groblju Dubac d.o.o.“, kaže Miloslavić.

Uputivši nas za više detalja na komunalno poduzeće Groblje Dubac, iz Grada Dubrovnika su odgovorili kako su prihvatili zamolbu i krajem 2025. potpisali 2,280 milijuna eura vrijedan Ugovor o kapitalnoj pomoći za nastavak izgradnje komunalne infrastrukture (cesta, instalacije i hodne plohe) te objekte u sklopu groblja. Naglasili su kako se grobnice financiraju uplatama građana kojima se nije povećavala cijena, odnosno kako se postupa po već izdatim privremenim i trajnim rješenjima. Naposljetku su dodali kako u 2026. Grad Dubrovnik u svom proračunu nosi ukupno 2,400 milijuna eura na projektu Groblja Dubac.

centralnog

MRAVINJAK NA GRADILIŠTU

Obišli smo gradilište na Dubcu koje je od početka ove godine postalo pravi mali mravinjak. Groblje djelomično već poprima završne konture, a trenutačno se najviše gradi na zapadnom i središnjem dijelu obuhvata. Texo Molior trenutačno gradi islamsko groblje, a prema planu i tehnologiji građenja, cilj je završiti ga i postupno se povlačiti na istok, ka Kuparima i ulazu u groblje. Istodobno će popločavati na katoličkom groblju, dok tvrtka Trag sad gradi crkvicu koja je, prema ugovoru, centralni objekt od 1200 četvornih metara. Imat će i podrumsku etažu s hladnjačom, skladištem i svim što je nužno za normalno funkcioniranje. Prizemlje će imati veliku dvoranu za ispraćaj, izložbeni salon za lijesove te pomoćne prostorije, javni WC, tri cvjećarnice i urede groblja.

Trenutačno se intenzivno radi na islamskom groblju na zapadu Dubca

Tijekom obilaska, na Dubcu je u tijeku bio funeral, a doznajemo kako je dosad već obavljeno 68 sahrana. Svi sugrađani, odnosno vlasnici grobnih mjesta koji su dobili privremeno rješenje za grobnicu, ali im još nije gotova, mogu izvršiti ukop u privremene grobnice u već završenom grobnom polju nedaleko od buduće crkvice. Naime, uprava Groblja Dubac je, zaključivši kako na tom polju nema više nikakvih radova, izašla u susret vlasnicima te opremila 11 grobnica s više od 100 ukopnih mjesta, od kojih je trenutačno zauzeto 68. Također, u prosincu prošle godine su dodijelili više od 700 konačnih rješenja za izgrađene grobnice. Dio je već popločan, a već ih je oko tri stotine i opremljeno, tako da svi sugrađani koji su dobili konačno rješenje mogu opremati svoju grobnicu.

AMBICIOZNI PROJEKT PUN PROBLEMA

Podsjetimo da je do ideje o groblju na Dubcu došlo 2006. kad su Grad Dubrovnik i Općina Župa dubrovačka potpisali zajednički sporazum o gradnji groblja. Do 2014. se otkupilo tek 80 tisuća od ukupno 130 tisuća kvadrata u obuhvatu parcele groblja. Zbog suvlasništva je trebalo pronaći sve te se tek 2016. riješila pristupna cesta i za nju je dobivena građevinska dozvola. Izgrađena je 2018. te je lokacijska dozvola za cijelo groblje kao i građevinska dozvola za 1.etapu (1,3 km dvotračne ceste s nogostupom i dva velika parkirališta, kompletnu infrastrukturu u cesti, trafostanicu te javnu rasvjetu, odvodnju i hortikulturu), što se počinje graditi u siječnju 2020., a trebala se završiti do kraja te godine.

No, uslijedila je korona, a Dubrovnik i Župa zbog pada proračunskih prihoda nisu mogli sve financijski pratiti te je ugovor sve do 2022. produžavan s tadašnjim izvođačem Texo-gradnja koji je, kažu, morao trpjeti zbog nemogućnosti plaćanja. Potom se za 2. etapu ishodila pravomoćna građevinska dozvola, a za početak gradnje je trebalo osigurati oko 10,6 milijuna eura, što je bilo nemoguće iz gradskog i općinskog proračuna. Grad Dubrovnik, prema Zakonu o proračunu, nije mogao dati jamstva zaduženju niti se zadužiti za projekt groblja koje se gradi na području druge lokalne samouprave. Stoga se krenuo prikupljati

novac od građana koji bi temeljem privremenog rješenja za svoje grobnice uplatili 90 posto vrijednosti.

Dodjela privremenih rješenja je završena u lipnju 2021. te je dio novca osiguran kroz proračune, a manji dio kreditom jer je na zapadnom dijelu, gdje su islamsko i pravoslavno groblje, trebalo izgraditi dio grobnica koje nisu prodali, ali su se, zbog nemogućnosti kasnijeg pristupa, morale odmah graditi. U lipnju 2022. je s pobjednikom natječaja, tvrtkom Trag d.o.o. na dvije godine potpisan okvirni sporazum unutar kojeg su bila dva ugovora te je krenula izgradnja. Po isteku, sporazum je produžen na još 12 mjeseci. No, zbog poremećaja tržišta radne snage i rasta cijena zbog rata u Ukrajini i inflacije, tržište je cjenovno eksplodiralo i Trag ne uspijeva ugovorene radove u roku realizirati. Lani, u lipnju, istekla je zakonska mogućnost produženja ugovora izvođaču. U međuvremenu je 2024. raspisana javna nabava za izgradnju centralnog objekta katoličke crkve i trga. Taj ugovor još traje i ti bi objekti ovog ljeta trebali biti gotovi.

Kad je u lipnju 2025. istekao ugovor, a radovi nisu završeni, zbog nastavka su iznova napravljeni novi troškovnici i na raspisanu javnu nabavu stižu ponude Texo Moliora i Alfaplan građenja. Povoljnija je bila ona Texo Moliora, ali i nešto iznad očekivane te procijenjene vrijednosti. Tu je razliku trebalo osigurati iz dubrovačkog i župskog proračuna zbog čega se čekao prosinac 2025. i donošenje novih proračuna, kad je s novim izvođačem potpisan ugovor, da bi u siječnju uslijedio nastavak izgradnje nedovršene etape. U novu javnu nabavu bila je uključena još jedna građevinska dozvola koju je ishođena 2024. za dva nova grobna polja na katoličkom groblju, gdje je u prosincu dodijeljeno 65 novih grobnica prijavljenim korisnicima. Novi bi radovi trebali biti završeni do veljače 2027. godine. Ipak, uvijek su moguće nepredviđene okolnosti kao što su aktualni dugi kišni periodi, te je realniji rok proljeće iduće godine.

‘OGORČENIJI SAM OD MNOGIH’ “Ogorčeniji sam od mnogih vlasnika grobnica jer no-

sim na leđima teret tisuću i pol ljudi koji očekuju svoja grobna mjesta, ali apsolutno ne stoji nezadovoljstvo koje je iskazala sugrađanka s kojom ste razgovarali jer je ukop na groblju Dubac moguć, a troškove kasnijeg prijenosa u njihovu vlastitu grobnicu snosi Groblje Dubac. Znači, bez ikakvih izvanrednih troškova i čudi me da taj podatak nije do njih došao jer smo kroz medije to puno puta komunicirali. Ako umre član obitelji, ne kontaktira se nas nego Boninovo koje je na Dupcu ovlašteno za poslove ukopa. Potom Boninovo kod nas provjeri je li ovdje kupljena grobnica. Ako jest, dajemo suglasnost za ukop u privremenu grobnicu, što dosad savršeno funkcionira“, kaže direktor groblja Dubac Đuro Lonza i podsjeća da su prije dvije godine povećali cijene za 20 posto te da će, vrlo vjerojatno, zbog značajnog porasta cijena gradnje, cijene i ove godine dodatno povećati 10- 20 posto.

“Cijene nismo mijenjali vlasnicima kojima smo 2021’23. dodijelili privremena rješenja te smo tako zaštitili njihov novac i to im je nekakva mala utjeha što čekaju. Najmanja grobnica u ono doba s PDV-om je koštala 46.000 kuna ili oko 6.000 eura, ali te cijene nismo povećavali. Pri dodijeli grobnice na korištenje, izdajemo račun uz iskazani PDV. Naravno, sugrađani plaćaju cijenu s PDV-om kojeg uplaćujemo u Državni proračun. To je jedini porez kojeg imaju kod kupnje grobnice. Dok imaju privremeno rješenje, ne mogu prodavati grobnice, ali kad dobiju konačno rješenje i opreme svoju grobnicu, vlasnici su opreme koja je nad zemljom. To su igle, ploča i spomenik, što se po Zakonu o grobljima smatra nekretninom koja u slučaju prodaje podliježe porezu na promet nekretnina. Dakle, kad dođe do prodaje grobnice, nekretninom se smatra samo ono što je iznad zemlje, i na to se mora platiti porez na promet nekretnina. Ono što je ispod zemlje predmet je novog rješenja. Kad kupac sklopi kupoprodajni ugovor, dužan je ovjeriti ga i dostaviti upravi groblja koja donosi novo rješenje na novo ime za dio grobnice što je ispod zemlje. Naravno, bez naknade, jer smo to već naplatili. Znači, ne postoji nikakav porez koji bi eventualno sugrađani dodatno plaćali“, kazao je.

U upravi groblja Dubac glede vlasnika koji komentiraju da moraju platiti, a da grobnice još ne mogu koristiti, ističu da im je dan izbor: kad dobiju konačno rješenje, mogu grobnicu opremiti, ali ne moraju. Konačno rješenje mogu, ali ne moraju preuzeti ako žele čekati da sve bude gotovo. No, ako preuzmu konačno rješenje, tada trebaju platiti preostalih 10 posto te mogu opremiti grobnicu. Naglasili su nam da ne postoji slučaj da korisnik mora platiti preostalih 10 posto, a da ne može opremiti svoju grobnicu.

KREMATORIJ JE SKUP I NEODRŽIV

U kontekstu činjenice da je donedavno u Hrvatskoj samo na Mirogoju postojao krematorij, a od prije tri godine ga ima i Osijek, ali ga Split i Rijeka još nemaju, nameće se i pitanje moguće izgradnje krematorija. Uprava Groblja Dubac Lonza tvrdi da je to neodrživ i skup projekt, ali da postoji prostor za moguću izgradnju. Na groblju postoje ukupno 64 niše za urne, ali ih je dosad prodano samo 37. Ističu kako se ‘zbog naše tradicije krematorij ne bi isplatio, ali to ne znači da neće u budućnosti’.

„Frustriraniji sam od mnogih sugrađana što radovi ne idu kako smo svi željeli. Htio sam ovaj projekt završiti ranije, ali sam naišao na milijun problema koji se ipak rješavaju te projekt ide svome kraju. Dovoljno je reći kako smo od 2014. godine za groblje ishodili šest građevinskih dozvola. Tko god ih je ishodio, zna o čemu pričam. Nigdje se ne vidi, ali je najveća vrijednost čitavog projekta groblja Dubac činjenica da je 130 tisuća kvadrata zemlje otkupljeno i uknjiženo 1/1 na Općinu Župa dubrovačka, da su sukladno detaljnom planu ‘Groblje’ i lokacijskoj dozvoli formirane sve građevinske čestice za buduću gradnju u narednih stotinu i više godina. Tko god bude gradio u budućnosti, već ima sve spremno za širenje, što je neprocjenjivo u uvjetima kad znamo kakvi su vlasnički odnosi u zemljišnim knjigama. A bilo je čestica s više od četrdeset suvlasnika koje je sve, širom svijeta, trebalo pronaći i s njima napraviti kupoprodajne ugovore, otkupiti i uknjižiti“, kaže Lonza zaključivši - to je bilo iznimno teško razdoblje, ali je srećom sad iza nas.

„Frustriraniji sam od mnogih sugrađana što radovi ne idu kako smo svi željeli. Htio sam ovaj projekt završiti ranije, ali sam naišao na milijun problema koji se ipak rješavaju te projekt ide svome kraju“, kaže Đuro Lonza

KOLIKO VRIJEDI LJUDSKI ŽIVOT?

Obitelji stradalog u Hidroelektrani Sud presudio isplatu 20 tisuća eura odštete

Stigla je još jedna nepravomoćna presuda u slučaju tragedije koja se dogodila u Hidroelektrani Dubrovnik u Platu kojom je tvrtki HEP

Proizvodnja d.o.o. naložena isplata od nešto više od 20 tisuća eura plus kamate za naknadu štete. HEP je na ovo rješenje uložio žalbu

Piše Ivona Butjer Mratinović

Općinski sud u Dubrovniku donio je nepravomoćnu presudu prema kojoj je HEP Proizvodnja dužna obitelji jednog od smrtno stradalih djelatnika HEP -a u Hidroelektrani Dubrovnik isplatiti nešto više od 20 tisuća eura plus kamate. Riječ je o nepravomoćnoj presudi s obzirom na to da je na ovo rješenje HEP Proizvodnja d.o.o. uložila žalbu. Podsjetimo, radi se o obeštećenju obitelji koja je svog člana izgubila u tragediji koja se dogodila 10. siječnja 2019. godine, koji je, bježeći od požara koji je buknuo u postrojenju u Platu i gustog crnog dima, smrtno stradao s još dvojicom kolega. U tijeku je suđenje tijekom kojeg se utvrđuju odgovornosti, ali i okolnosti koje su dovele do ove tragedije, a na optuženičkoj klupi su se našli bivši direktor HE Dubrovnik Mato Mišković, dvojica direktora u HEP Proizvodnji Nikola Rukavina i Željko Starman, nadzornici radova Ivica Nujić i Miljenko Vučić te sama HEP Proizvodnja. Paralelno, pokrenuti su i drugi postupci, među kojima su i oni za naknadu štete.

‘URAČUNALI SU INFLACIJU’

Općinski sud je naložio isplatu spomenutog iznosa kao naknadu za neimovinsku štetu. „Tijekom suđenja naglašavali smo i naročito teške okolnosti u ovom slučaju, zbog čega Sud može donijeti odluku o iznosu i preko

orijentacijskih kriterija koje postavlja Vrhovni sud. Sad čekamo da presuda postane pravomoćna, no tuženik se žalio“, kazala je odvjetnica koja u ovom slučaju zastupa oštećenu obitelj, Marija Jukić Jurišić.

Pitali smo je radi li se o odnosu koji je primjeren, no Jukić Jurišić odgovara kako se to ne može komentirati jer je Vrhovni sud na sjednici postavio važeće kriterije. „U posljednje vrijeme, sudovi sude i inflaciju, na kriterije Vrhovnog suda. Smatram kako se u posljednje vrijeme situacija mijenja nabolje, jer se sudi preko kriterija i sudska praksa ide u pozitivnom smjeru“, prokomentirala je Jukić Jurišić.

KOLIKO SU SVOTE UOPĆE PRAVEDNE?

Sudska praksa priznaje pravo isplate naknade osobama koje su bile u posebno bliskom odnosu s preminulim, u što spadaju bračni ili izvanbračni partner, djeca, roditelji, braća i sestre te, iznimno, druge osobe ako se dokaže osobita bliskost. Orijentacijski kriteriji koje je prethodno spomenula odvjetnica

Jukić Jurić odnose se na intenzitet i trajanje duševne boli, dob preminule osobe (veće naknade su predviđene kod smrti mlađih osoba, dok se smrt maloljetnog djeteta smatra osobito teškom povredom), okolnosti smrti, životnih okolnosti...

„U posljednje vrijeme, sudovi sude i inflaciju, na kriterije Vrhovnog suda. Smatram kako se u posljednje vrijeme situacija mijenja nabolje, jer se sudi preko kriterija i sudska praksa ide u pozitivnom smjeru“, prokomentirala je Jukić Jurišić.

Vrhovni sud posljednji put je ažurirao ove kriterije 2020. godine, u odnosu na ranije iz 2002. godine, te je povećao iznose. Kako je tada navedeno, u obzir su uzeti protok vremena i promjene ekonomske vrijednosti novca. Nakon 2020. godine do danas nisu objavljene dodatne formalne izmjene kriterija ili iznosa, iako je o tome bilo riječi. Vrijedi spomenuti kako se od te tzv. ‘korona godine’ još i više promijenila ekonomska vrijednost novca

U praksi, dosadašnji uobičajeni rasponi kreću se od 20 tisuća do 30 tisuća eura, ako je u pitanju bračni drug, a isti raspon iznosa će najčešće dobiti i dijete za smrt roditelja. Roditelj će u slučaju smrti djeteta najčešće dobiti iznos u rasponu od 25 tisuća do 35 tisuća eura, često i više ako je u pitanje maloljetnik. Za braću i sestre preminulog, rezervirani su rasponi od 10 do 15 tisuća eura.

ISTI IZNOSI KAO I TIJEKOM KORONA

GODINE, A VRIJEDNOST NOVCA I CIJENE

SE PROMIJENILE

No, vrijedi napomenuti kako to nisu fiksni iznosi nego orijentacijski i kako sud stoga može odstupiti ako postoje osobito teške ili blaže okolnosti. Također, u presudama se često ističe da novčana naknada ne može nadomjestiti gubitak preminule osobe, ali bi trebala ublažiti njenu duševnu bol.

Ipak, u javnosti se postavlja pitanje o malim iznosima i vrijedi li ljudski život par desetaka tisuća eura.

Vrhovni sud posljednji put je ažurirao ove kriterije 2020. godine, u odnosu na ranije iz 2002. godine, te je povećao iznose. Kako je tada navedeno, u obzir su uzeti protok vremena i promjene ekonomske vrijednosti novca. Nakon 2020. godine do danas nisu objavljene dodat-

ne formalne izmjene kriterija ili iznosa, iako je o tome bilo riječi. Vrijedi spomenuti kako se od te tzv. ‘korona godine’ još i više promijenila ekonomska vrijednost novca.

KOŠTA: PREMA EU PRAKSAMA, TO BI TREBALO BITI MINIMALNO 50 TISUĆA EURA

Odvjetnica Doris Košta, koja u ovom slučaju zastupa dio oštećenih obitelji, prethodno je naglašavala kako su iznosi koji se odnose na naknadu štete u Hrvatskoj niski te kako ne prate praksu Europske unije. Kako kaže, u obzir treba uzeti i tko je tuženik te kako nije isto je li to velika državna firma s milijunskom dobiti ili je u pitanju, primjerice, mali obrtnik. Košta tvrdi kako bi, sukladno EU praksama, taj iznos trebao biti minimalno 50 tisuća eura za jednu obitelj. ‘’Dakle, to je minimum, a sve ostalo se dalje utvrđuje“, prokomentirala je Košta, dodavši kako tvrtki poput HEP -a to ne bi trebalo predstavljati problem. Ne postoji iznos koji bi ‘isplatio’ suze supruga, majki, očeva, braće ili sestara preminulih osoba. Nitko ne može ‘isplatiti’ život nečije bliske osobe. No, primjereni iznosi nisu samo pitanje pristojnosti i pijeteta, nego i poruka poslodavcima. Trenutni iznosi koje sudovi propisuju manji su od iznosa za novi automobil ili ozbiljniju adaptaciju stana.

OTVARA SE CAMINO DUBROVNIK Nova ruta od Dubrovnika do Međugorja

Ljubitelji pješačenja, prirode i duhovnih putovanja uskoro će dobiti novu atraktivnu rutu na jugu Hrvatske i u susjednoj Bosni i Hercegovini. Camino Dubrovnik nova je hodočasnička i kulturno-turistička ruta koja povezuje Dubrovnik i Međugorje nudeći jedinstveno duhovno, prirodno i kulturno iskustvo.

Camino Dubrovnik staza dugačka je oko 145 kilometara i podijeljena u sedam dionica, prilagođenih svim ljubiteljima pješačenja različite kondicije i iskustva. Početak Camina Dubrovnik je crkva sv. Jakova u Dubrovniku, a završetak crkva sv. Jakova u Međugorju. Camino Dubrovnik je podijeljen na sedam dana hoda - 3,5 dana pješačenja kroz Hrvatsku te 3,5 dana kroz Bosnu i Hercegovinu, a područja kroz koja se pješači su Dubrovnik, Dubrovačko primorje, Ravno, Neum, Čapljina i Čitluk. Staza je obilježena prepoznatljivom Camino signalizacijom, što će omogućiti sigurno i jednostavno snalaženje na terenu, a prolazit će kroz raznolike krajolike - od mediteranskog priobalja do brdovitih dijelova u Hercegovini.

Službeno predstavljanje Camina Dubrovnik planirano je za 6. ožujka, kada će se na Sveučilištu u Dubrovniku u 19 sati održati prezentacija nove rute i predstaviti svi detalji vezani uz organizaciju, dionice i budući razvoj projekta. Dan kasnije, u subotu 7. ožujka, u crkvi sv. Jakova u Dubrovniku će se u 7:30 održati Služba riječi i blagoslov hodočasnika, nakon čega se u 8:00 službeno otvara Camino Dubrovnik petosatnim pješačenjem, 18 km dugom prvom dionicom Camina, koja vodi od Dubrovnika do Mokošice, s usponom i do 402 m nadmorske visine. Za sudionike je organiziran povratak iz Mokošice u Dubrovnik autobusima Libertas, besplatno uz predočenje Hodočasničke putovnice.

Svi zainteresirani mogu se prijaviti za besplatno sudjelovanje najkasnije do 1. ožujka 2026. putem poveznice: https://bit.ly/4rl8EtA. Prilikom prijave

potrebno je navesti ime i prezime, e-mail adresu te broj mobitela radi uključenja u WhatsApp grupu sudionika. Za dodatne informacije obratite se na: caminotzdubrovnik@gmail.com.

NOVO MEĐUNARODNO PRIZNANJE

Dubrovnik u Kini nagrađen za postignuća u održivom turizmu

Franković na otvorenju trećeg festivala vina i delicija „Vinski podrum“ Treće izdanje festivala vina i delicija „Vinski podrum“, u organizaciji Slobodne Dalmacije i Dubrovačkog vjesnika, svečano je otvoreno danas u Lazaretima. Festival i ove godine okuplja više od 70 vinara iz Hrvatske i susjednih zemalja, a posjetitelje tijekom dva dana, 13. i 14. veljače, očekuju kušanja vrhunskih vina, radionice, vinske priče, delicije i glazbeno-zabavni program.

Otvorenju je nazočio i gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković koji je istaknuo važnost ove manifestacije za Grad, ali i za domaće vinare i proizvođače autohtonih proizvoda. „Vinski podrum u kratkom je vremenu postao važan dio zimskih događanja u Dubrovniku. Posebno me raduje što ovdje snažno promoviramo naše lokalne vinare i autohtone sorte, jer upravo su oni čuvari identiteta našega kraja. Ovakvi susreti dodatno povezuju vinare i ugostitelje te pri -

donose tome da na vinskim kartama naših restorana s ponosom ističemo domaće etikete. Ujedno, ovakvi programi doprinose produženju turističke sezone i potvrđuju da Dubrovnik živi tijekom cijele godine“, poručio je gradonačelnik Franković.

Uz gradonačelnika Frankovića, otvorenju su nazočili i predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica, predstavnici Dubrovačko-neretvanske županije, Turističke zajednice grada Dubrovnika te organizatori festivala.

NAPREDUJU RADOVI

Ministrica Vučković i župan

Pezo u obilasku radova na izgradnji brane na Neretvi

Cilj projekta je smanjenje zaslanjenosti tla i osiguravanje nezaslanjene vode za navodnjavanje

Ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković, župan Dubrovačko-neretvanske županije Blaž Pezo i generalni direktor Hrvatskih voda Zoran Đuroković, zajedno s gradonačelnicima neretvanskih gradova i načelnicima općina obišli su radove na Projektu zaštite od zaslanjivanja tala i voda na području donje Neretve.

Područje Donje Neretve jedno je od najintenzivnije korištenih poljoprivrednih područja u Hrvatskoj, ali i iznimno ekološki osjetljivo. Najveću prijetnju njegovoj agro-ekološkoj stabilnosti predstavlja zaslanjivanje površinskih i podzemnih voda te tala, uzrokovano intruzijom morske vode kroz korito rijeke, infiltracijom zaslanjene vode u podzemlje, smanjenim dotokom slatke vode i presušivanjem izvora, kao i korištenjem zaslanjene vode iz melioracijskog sustava. Klimatske promjene, rast razine mora i sve češća sušna razdoblja dodatno pogoršavaju problem. Slani klin tako u ljetnim mjesecima prodire uzvodno sve do Metkovića, a in-

truzija je prisutna i duž čitave obalne crte. Hrvatske vode već više od 20 godina prate stanje na terenu, a rezultati pokazuju da je oko 40 % poljoprivrednih površina u kategoriji slabog do umjerenog zaslanjenja.

Cilj projekta je smanjenje zaslanjenosti tla i osiguravanje nezaslanjene vode za navodnjavanje, što će se postići izgradnjom pregrade na Neretvi i sustava za distribuciju nezaslanjene vode. Pregrada će zaustaviti prodor mora i omogućiti formiranje bazena slatke vode u Neretvi i Maloj Neretvi čime će se osigurati ispiranje soli iz površinskog sloja tla te pouzdana opskrba kvalitetnom vodom za poljoprivredu. Projekt obuhvaća izgradnju pregrade s pet mobilnih čeličnih segmenata, brodskom prevodnicom i ribljom stazom. Za potrebe temeljenja konstrukcije planira se izvesti 680 armiranobetonskih pilota DN 80 cm ukupne duljine 12 kilometara. Sustav distribucije uključuje zahvat u Maloj Neretvi, crpnu stanicu Opuzen, mikroakumulaciju Lađište te više od 119 ki-

lometara tlačne mreže čime će se s ranije izgrađenim podsusavom Glog osigurati odslanjivanje i navodnjavanje ukupno 2.199 hektara poljoprivrednog zemljišta. Ukupna vrijednost investicije iznosi 85,5 milijuna EUR s PDV-om, a rok izgradnje je četiri godine. Hrvatske vode ovom investicijom nastavljaju dugogodišnje ulaganje u zaštitu vodnih resursa Donje Neretve, jačanje otpornosti na klimatske promjene i stvaranje preduvjeta za održivu poljoprivrednu proizvodnju što će dugoročno donijeti značajne koristi lokalnoj zajednici i gospodarstvu.

Realizacijom projekta Hrvatske vode osigurat će dugoročnu zaštitu tla i voda u Donjoj Neretvi te stvoriti preduvjete za održivu poljoprivrednu proizvodnju i gospodarski napredak ovog područja. Projekt će omogućiti stabilnu opskrbu kvalitetnom vodom za navodnjavanje, smanjenje saliniteta površinskih i podzemnih voda i tala te povećanje otpornosti na suše i klimatske promjene. Time će se unaprijediti kvaliteta života stanovništva te razvoj poljoprivredne proizvodnje u neretvanskoj dolini što u konačnici doprinosi održivom razvoju i učinkovitom upravljanju vodnim resursima Republike Hrvatske.

Realizacijom projekta Hrvatske vode osigurat će dugoročnu zaštitu tla i voda u Donjoj Neretvi te stvoriti preduvjete za održivu poljoprivrednu proizvodnju i gospodarski napredak ovog područja

KONAVLE

Lasić na predstavljanju Zakona o priuštivom

stanovanju:

Prepoznata je potreba

gradnje i obnove u ruralnih sredinama

Načelnik Općine Konavle i predsjednik Hrvatske zajednice općina Božo Lasić sudjelovao je prošlog tjedna u Zagrebu na predstavljanju novog Zakona o priuštivom stanovanju. Zakon je predstavio ministar Branko Bačić, istaknuvši njegovu važnost za ravnomjeran razvoj svih krajeva Hrvatske, osobito onih koji se suočavaju s demografskim izazovima. O europskom okviru i aktualnim aktivnostima Europske unije na području stambene politike izvijestila je zastupnica u Europskom parlamentu Nikolina Brnjac, naglasivši mogućnosti kori-

štenja europskih fondova i instrumenata za poticanje priuštivog stanovanja, posebno u ruralnim sredinama. U ime Zajednice općina Lasić je zahvalio Ministarstvu i ministru Bačiću što su uvažili prijedloge Zajednice općina te ih ugradili u konačni tekst Zakona. Posebno je važno što Zakon prepoznaje potrebe gradnje i obnove stambenih objekata u ruralnim područjima, gdje se nalazi najveći broj općina, te time daje snažan poticaj demografskoj revitalizaciji i ravnomjernom razvoju Republike Hrvatske.

ŽUPA DUBROVAČKA

Umirovljenicima povećan cenzus

i iznos naknade

Započela je obnova dokumentacije za ostvarivanje prava na naknade umirovljenicima i ostalim korisnicima socijalnih prava za 2026. godinu u Općini Župa dubrovačka. Svim dosadašnjim korisnicima na kućnu adresu poslane su obavijesti i zahtjev kojeg je s traženom dokumentacijom  potrebno dostaviti u Općinu Župa dubrovačka. Zahtjevi se zaprimaju do 25.veljače, osobno, poštom ili putem maila maruska.sambrailo@zupa-dubrovacka.hr .

Iznos od 40,00 eura mjesečno mogu ostvariti:

• umirovljenici čija ukupna mjesečna primanja ne prelaze 400,00 eura

• svi mještani stariji od 65 godina koji nemaju nikakva primanja

• djeca bez jednog roditelja

• korisnici prava zajamčene minimalne naknade

Korisnicima inkluzivnog dodatka kao i prošle godine Općina osigurava 60,00 eura mjesečno za 1. i 2. razinu i 30,00 eura mjesečno za 3. razinu. Pozivaju se svi dosadašnji i novi korisnici da se jave u Općinu kako bi ostvarili svoje pravo.

Semir Osmanagić, istraživač bosanskih piramida

‘Puno prije Mezopotamije na Zemlji su postojale napredne i nama nepoznate

civilizacije koje su nestale’

Semir Osmanagić javnosti je najpoznatiji kao istraživač arheološkog lokaliteta u Visokom odnosno bosanskih piramida. Mišljenja je kako su napredne civilizacije postojale puno prije onih u Mezopotamiji koje službena znanost ističe kao prve

Semir Osmanagić doktorirao je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu na temu Civilizacija Maja. Najpoznatiji je kao istraživač arheološkog lokaliteta u Visokom. Mišljenja je da je riječ o kompleksu šest piramida koje je gradila nepoznata civilizacija u peleolitiku odnosno starijem kamenom dobu koje je trajalo od dva milijuna i petsto tisuća godina prije Krista pa do 10 tisuća godina prije Krista. Mnogi osporavaju njegove tvrdnje koje se kose sa školskim udžbenicima. Bez obzira na to, Osmanagić je od 2009. godine član Aleksandrijskog društva arheologa iz Egipta koje je osnovano 1895. godine i jedno je od najstarijih te vrste u svijetu. Iste je godine primljen za inozemnog člana Ruske akademije prirodnih znanosti i to upravo zbog otkrića bosanskih piramida. Posljednjih dvadeset godina je na čelu fondacije Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, koja je nevladina, nepolitička i neprofitna organizacija. Istraživanja u Visokom i dalje se nastavljaju o čemu je Osmanagić nedavno govorio u Dubrovniku.

Hajdemo za početak na službeni stav znanosti. Kada je po njima nastala prva civilizacija?

Ono što nas uče u školama kroz obrazovni sustav i medije jest da su prve civilizacije stare oko 6 tisuća godina. Najstarije civilizacije su po njima Sumerani i Babilon na području Mezopotamije, a kasnije drevni Egipat, Indija, Kina…

A što službena znanost kaže za ledeno doba i veliku poplavu?

Tvrde da je prije oko 12 tisuća godina došlo do kraja zadnjeg ledenog doba, a posljedice su bile veliki potop o čemu još i Biblija govori, ali i druge prirodne katastrofe. To nije sporno. Oni također ističu da je došlo do uništenja 99 posto ljudske populacije koja je potom krenula ispočetka. Nije sporno ni da je dobar dio ljudi u tim prirodnim katastrofama izbrisan s lica Zemlje, no sporno je što se smatra kako ti ljudi otprije nisu imali napredna znanja. Znači, ono što je za našu priču najvažnije jest kako je službeni stav taj da prije civilizacije u Mezopotamiji, točnije u paleolitiku, nije postojalo niti jedno razvijeno društvo. Ljudi su, po zaključku znanosti, bili lovci i sakupljači, jako daleko od ikakve civilizacije s naprednom kulturom i znanjem. Međutim, nedavna otkrića poput Gobekli Tepea u Turskoj, govore kako su napredne civilizacije postojale i u paleolitiku. Te su civilizacije bile u stanju raditi stotine megalitnih krugova što podrazumijeva razvijenu tehnologiju. I Machu Picchu je puno stariji nego što se smatra. Piramide na Javi u Indoneziji su stare 27 tisuća godina, a sigurno su i egipatske piramide znatno starije nego što nam službena znanost tvrdi. Tu je i Tiwanaku u Boliviji koji također pripada paleolitiku i još mnoge druge lokacije uključujući i naše bosanske piramide u Visokom. Mi jednostavno moramo mijenjati knjige povijesti pod teži-

Piše Maro Marušić foto Privatni arhiv

nom novih znanstvenih otkrića. Znači razvijene civilizacije su postojale puno prije onih u Mezopotamiji. Povijest i napredak čovječanstva nije linearan nego se događao u valovima.

Zašto se knjige povijesti ne mijenjaju ako postoje znanstvena otkrića koja govore suprotno?

Veliki broj doktora znanosti koji piše knjige i predaje na sveučilištima bio bi pogođen tim izmjenama. Primjerice, ako je svoj znanstveni rad posvetio Egiptu i piramidama gdje su navodno pokapali faraone, a to u biti nije istina, onda on ostaje bez svih kompetencija za daljni akademski život.

Egipatske piramide znači nisu služile za pokapanje mrtvih?

Piramida u Egiptu ima 138, i u niti jednoj nisu pronađeni ostaci faraona, niti nekih drugih mrtvih. Ta se blokada u glavama mora ukloniti, jer nas krivo uče u školi.

A gdje je onda Tutankamon pronađen?

U Dolini kraljeva. Ta se lokacija nalazi 600 kilometara južnije od Gize gdje su najpoznatije piramide odnosno Keopsova (Velika), Kefrenova i Mikerinova. Dolina kraljeva je jedno brdo gdje su pravili tunele i komore, te u njima sahranjivali faraone. Osim Doli-

ne kraljeva, faraone su pokapali i na nekim drugim lokacijama, ali ne i u piramidama. Na kraju krajeva, besmisleno je da bi netko pravio tako velike konstrukcije poput piramida da bi u njima bili posmrtni ostaci samo jednog čovjeka.

Ako nisu građene za pokapanje jednog mrtvaca, koja im je onda bila funkcija?

Građene su nama nepoznatom tehnologijom na posebnim mjestima koja pojačavaju energiju. Ta se energija koristila za komunikaciju na velikim udaljenostima odnosno takozvanim Teslinim skalarnim valovima. Također, ta je energija bila jako važna za zdravlje ljudi. Osim toga, za unaprjeđenje najvažnije tekućine u našem životu, a to je voda, ali i za poboljšanje hrane. Ima toga još, ali ovo je najvažnije. Piramide su znači građene za vrlo praktične i konkretne stvari odnosno za kvalitetniji život lokalnih zajednica. Ukratko rečeno, nisu građene za mrtve, nego upravo za žive. Ovo što ja pričam je 50 godina ispred vremena, pa je normalno da trpim kritike i poniženja. Ali prema mnogima u povijesti su se tako odnosili, pa se na kraju ispostavilo da su u krivu.

Naravno, Galileo Galilei i Kopernik su najbolji primjeri.

Naviknuo sam na napadanje, podsmijeh i agresiv-

„Veliki broj doktora znanosti koji piše knjige i predaje na sveučilišta bio bi pogođen izmjenama povijesnih knjiga. Primjerice, ako je svoj znanstveni rad posvetio Egiptu i piramidama gdje su navodno pokapali faraone, a to u biti nije istina, onda on ostaje bez svih kompetencija za daljni akademski život“

Semir Osmanagić: ‘Piramide u Egiptu nisu se gradile za pokapanje faraona’

„Nedavna otkrića poput Gobekli Tepea u Turskoj, govore kako su napredne civilizacije postojale i u paleolitiku. Te su civilizacije bile u stanju raditi stotine megalitnih krugova što podrazumijeva razvijenu tehnologiju. I Machu Picchu je puno stariji nego što se smatra“

no vrijeđanje. Takva ti je sudbina kada si ispred svog vremena.

Koje su znanstvene metode kojima se dokazuje da su napredne civilizacije postojale i u paleolitiku?

Trenutno u znanosti postoje tri metode koje proučavaju starost od kojih je najpoznatije radiokarbonsko ili 14C datiranje. Primjerice, rađena su četiri radiokarbonska istraživanja na Keopsovoj piramidi u Egiptu i sva su četiri potvrdila da je piramida znatno starija od doba kada je Keops vladao. U Gobekli Tepeu radiokarbonska istraživanja pokazala su 10 tisuća godina prije nove ere. Mi smo u Visokom uradili čak 28 radiokarbonskih datiranja, plus još nekoliko drugih, i sve nas one vode u period od prije više od 30 tisuća godina. Prema tome, riječ je o znanosti, a ne nagađanju.

Zar ne bi službena znanost trebala biti znatiželjna, sretna što je riječ o novim otkrićima?

korake mi smo ispoštovali, stoga se nama sa znanstvene strane ništa ne može zamjeriti. Oni koji nas napadaju nikad nisu bili u Visokom, niti su se potrudili išta shvatiti.

Ludo je što ste u Visokom iskopali mnoge kamene blokove poredane u nekoliko redova, a oni koji vas kritiziraju i dalje govore kako je riječ o prirodnim procesima. Pa zar ne bi trebalo biti jednostavno doći tamo i vidjeti te blokove?

Betonski blokovi na piramidi Sunca

Službeni stav sastoji se od raznih arheologa, povjesničara, muzeja, sveučilišta, raznih udruženja koji ne funkcioniraju po principu kada se dođe do novih otkrića, da mijenjaju sve dotadašnje postavke. Kod njih je sve stvar kompromisa i dogovora. To ja zovem politikanstvo u znanosti. Oni odlučuju što će pustiti, a što ne. Tako znanost ne bi smjela funkcionirati. Mi na bosanskim piramidama u zadnjih 20 godina u potpunosti pratimo znanstvenu metodologiju. Dokazali smo da imamo šest piramida, pronašli smo sedam ulaza u prapovijesne tunele i dva tumulusa (umjetna uzvišenja). Zvali smo u posjet sve istraživače koji su željeli doći. Sva istraživanja, bilo naša, bilo nezavisnih istraživača, prezentirali smo na osam konferencija. Naša otkrića objavljivali smo u međunarodnim znanstvenim časopisima pod dvostrukom recenzijom. Sve te znanstvene

I piramide u Meksiku prije nego su ih iskopali izgledale su kao prirodna brda jer je, za razliku od Egipta, lokacija u džungli. U Visokom je riječ o sjajnoj geometriji, identičan nagib od podnožja do vrha. Čim smo počeli iskapati, metar ispod zemlje, pronalazili smo blokove. Jedan na drugom u četiri reda. Pa ne zida majka priroda tako nešto, nije zidar (smijeh). Bio je u Visokom i Geodetski zavod Bosne i Hercegovine, te je mjerio orijentaciju sjeverne strane Piramide sunca odnosno njeno odstupanje od sjevera. Do sad je sjeverna strana Keopsove piramide imala najmanje odstupanje od sjevera – nula stupnjeva i tri minute. Bosanska piramida sunca nakon mjerenja tri inženjera geodezije (mjerena totalnom stanicom) dobila je rezultat nula stupnjeva, nula minuta i dvanaest sekundi. Piramide svuda imaju orijentaciju prema stranama svijeta, a građene su na svih šest kontinenata. Osim u Egiptu i Meksiku, ima ih u Boliviji, Peruu, Gvatemali, Indoneziji, Kambodži, Sudanu, Kini, Španjolskoj, Italiji, Grčkoj, čak i na Mauricijusu i Kanarskim otocima…

Egiptu sigurno ne bi bilo drago da se priznaju piramide na svim kontinentima. Dio kolača od turista sigurno bi izgubili.

Naravno da bi. Uzmimo samo ovaj primjer. Keopsova piramida sada slovi za najveću, 146 metara visoku, a bosanska piramida Sunca, mjerena najmodernijom laserskom tehnologijom, visoka je 368 metara, znači dva i pol puta više.

Natko će sad reći da vi svojim tvrdnjama želite dovesti turiste u Visoko i posljedično se obogatiti. Da to ima logike, ne bih onda spominjao sve piramide po svijetu i godinama ih obilazio (smijeh). Sve bi te piramide bile konkurencija Visokom (smijeh).

Po vašoj teoriji te stare i nepoznate, ali napredne civilizacije gradile su piramide svuda po svijetu zbog pojačavanja energije. Kako su ih gradili? Jesu li za gradnju koristili upravo tu energiju, nama na još uvijek nepoznat način? Kako uopće službena znanost objašnjava gradnju piramida u Egiptu?

Mi mislimo da napredna civilizacija postoji onako kako je tumače školske knjige. Ali to je krivo. Oni su imali znanje o energiji koje je nama nepoznato. Možda nisu imali auta, ali imali su intuiciju, duhovnost…

Možda su i letjeli. Odakle inače one Nazca linije u Južnoj Americi koje se mogu vidjeti jedino

iz zraka.

Ne znamo puno toga, tko može tvrditi sa stopostotnom sigurnošću da nisu letjeli? Mi smo egoistični i mislimo da smo bolji od njih. Ali trebamo biti otvoreni novim saznanjima, a ne tvrdoglavo tupiti po starim uvjerenima. Uče nas da su piramide u Egiptu gradili desetci tisuća robova. Kako je uopće moglo biti toliko robova kada je možda u Egiptu živjelo sve skupa sto tisuća ljudi? Odakle starim Egipćanima inženjerska, astronomska i geometrijska znanja kada su do jučer skupljali plodove? Odakle im alati da oblikuju granit koji je jedan od najtvrđih materijala u prirodi? Oni su tada imali isključivo primitivne bakarne alate. Kakva su imali transportna sredstva da su iz Asuana, koji je 869 kilometara udaljen od Gize, donosili tako velike blokove? Najveći blok teži 220 tona. Pa mi danas nemamo kranove koji će ići preko pustinje 800 i kusur kilometara i nositi tako velike blokove. Ugradnja tih blokova na pojedinim mjestima je toliko savršena da između njih igla ne može stati. Kakvo je to znanje? Poznate ljudske civilizacije poput egipatske nisu imali znanje za gradnju tako složenih građevina kakve su piramide. Stoga se treba otvoriti mogućnosti da su prije njih postojale razvijene civilizacije koje su imale tu tehnologiju. Ne znam tko je to, niti kako se zove, ali sve upućuje da je tako. Poznavali su koncept energije. Uostalom, sve u našem životu temelji se na energiji, a oni su to znali. Oni su znali da oblik piramida pojačava energiju ako ju postaviš na pravo mjesto, isto kao što su znali i da spiralna geometrija pojačava energiju. Za razliku od nas, oni su znali živjeti u balansu s prirodom.

Kako su po vama oni gradili piramide?

Postoje dva načina kako su ih mogli graditi. Prvi na-

čin je da su prebacivali blokove nama nepoznatom tehnikom koristeći energiju. To sada zvuči kao znanstvena fantastika, ali kada znamo da operni pjevač visokim C može slomiti čašu u svojoj ruci onda nam stvari postaju bliže. Drugačijim tonom ista čaša se može pogurati, a da ne pukne. To je energija koja je na prvu neshvatljiva. Različite frekvencije mogu lomiti, ali isto tako i vršiti transport. Mi smo u glavama limitirani, jer mislimo da je samo naš način jedini ispravan. Da bismo dignuli sto tona, moramo napraviti ogromnu dizalicu. To je ustvari primitivan način, jer se boriš protiv sile gravitacije. Umjesto da se boriš protiv gravitacije, zašto je ne bi eliminirao? Možda su mogli ultrazvukom ili nekom drugom frekvencijom pomjerati blokove. Druga mogućnost je mogla biti da na licu mjesta lijevaju blokove pomoću kalupa i odmah ih slažu gradeći piramide. O tome je govorio francuski znanstvenik Joseph Davidovits i provodio je pokuse s pješčarom i kalupom dobivši jako tvrdi materijal. A kada imate kalup do kalupa, možete ostvariti takvu vezu između blokova da ne možete provući iglu. Zbog svojih istraživanja, Davidovits je godinama bio šikaniran od službene znanosti. Među ostalim, u jednom kamenom bloku je pronašao ljudsku dlaku, što je po njemu bio dokaz da su se blokovi radili na licu mjestu pomoću kalupa.

Službena znanost ne slaže se s mnogim vašim tvrdnjama, a istovremeno divi se Platonu. No i on sam je u svojim djelima govorio o dalekoj, nepoznatoj i naprednoj civilizaciji koju zove Atlantida. Platon je davao vrlo precizne opise nepoznate i jako razvijene civilizacije nestale u povijesti. Baš na Platonu se vidi kako današnja znanost funkcionira. Ono što joj odgovara uzme, a ono što ne, odbaci.

„Odakle starim Egipćanima inženjerska, astronomska i geometrijska znanja kada su do jučer skupljali plodove? Odakle im alati da oblikuju granit koji je jedan od najtvrđih materijala u prirodi? Oni su tada imali isključivo primitivne bakarne alate. Kakva su imali transportna sredstva da su iz Asuana, koji je 869 kilometara udaljen od Gize, donosili tako velike blokove?“

Spomenuli ste da se piramide nalaze na svim kontinentima i prilično slično su građene. Drugim riječima to hoće reći da je puno prije Vikinga i Kolumba postojala međukontinentalna konekcija odnosno da je cjelokupno znanje čovječanstva bilo dijeljeno među jako udaljenim područjima.

Piramide pripadaju različitim vremenskim epohama, ali ta bit, to znanje o gradnji piramida i energiji prenosi se s koljena na koljeno po čitavom svijetu. To znanje se sigurno međusobno dijelilo, nisu civilizacije sa svakog kontinenta pojedinačno do toga dolazile. Zanimljivo da su najstarije svjetske piramide ujedno i najveće, te da su građene od najboljih materijala. Astronomska, geometrijska i sva druga znanja bila su fascinantna. Uzmimo za primjer Egipat. Tamo po službenoj znanosti nema evolucije znanja. Odjednom su počeli raditi piramide, a što je najluđe, one mlađeg datuma tehnički su najgore, jer su građene od cigle i blata. Kako je moguće da su starije piramide građene od granita, a novije od blata? Ista stvar je u Kini. Starije piramide od granita, novije od gline. Kakva je to evolucija znanja?

Meni odmah na pamet padaju Uskršnji otoci. Grade one fascinantne glave usred ničega, a riječ je o ‘nerazvijenim’ plemenima koja se uglavnom bave zemljoradništvom i ribanjem. Što bi rekao Johnny Štulić izgleda mi kao ‘obezvrjeđivanje logike’.

Ja ne želim tvrditi da je nešto ovako ili onako. Mene interesiraju samo znanstveni dokazi, a oni upućuju na sve ovo o čemu govorimo.

Koja su posljednja otkrića na bosanskim piramidama?

U posljednjih nekoliko godina otkrili smo nove tunele gdje smo našli preko 3 tisuće predmeta iz raznih perioda od neolitika, preko Rima sve do Sred-

njeg vijeka. Svi ti tuneli imaju ultimativni cilj da dođemo ispod piramide Sunca. Radimo skeniranja koja pokazuju da su piramide šuplje, da imaju prolaze, komore. Tih skeniranja nikad dosta, jer nam govore koliko su kompleksne te građevine. Najinteresantnije otkriće posljednjih godina dana tiče se rasporeda piramida. Raspored piramida prati ne samo prave linije odnosno istostranične trokute, već ima prave spirale koje se u našoj prirodi susreću kod školjaka, u našoj DNK... Zanimljivo da se spirale s bosanskih piramida u potpunosti poklapaju sa spiralama sazviježđa Plejada. Drugim riječima, postoji izravna geometrijska, astronomska i matematička veza između bosanskih piramida i Plejada što je zaista fascinantno.

Spomenuli ste kako energija u piramidama ima i funkciju liječenja organizma. Kažite nam nešto više.

Ono što smo vidjeli u praksi jest da svake godine imamo stotine i stotine ljekovitih svjedočanstava. Ljudi dođu sa šećerom, izmjere prije ulaska da im je 10, a poslije se spusti na 5. Ista stvar je i s tlakom, te bolovima. Mi se inače ne bavimo liječenjem, niti dajemo ikakve zdravstvene preporuke, ali vidjeli smo koliko tuneli pomažu stanju organizma zbog energetskih fenomena koja smo uočili mjerenjima. U tunelima, naime, nema nikakvih negativnih zračenja, točnije nema kozmičkog zračenja, niti prirodne radioaktivnosti, nema geopatogenog zračenja, niti signala za mobitel i internet. Ali zato ima dobrih zračenja, tu je najbolja frekvencija elektromagnetizma, najbolja frekvencija ultrazvuka, najbolja frekvencija Schumannove rezonance, te najviša koncentracija negativnih iona na svijetu. Negativni ioni pomažu kod šećera, tlaka, nesanice, krvne slike... Sve što čujemo od ljudi kada dođu u tunele opisano je u medicinskim knjigama kod istraživanja o negativnim ionima. Koncentracija negativnih iona u gradovima je 150 do 200 po kubičnom centimetru, kraj mora između 400 i 500, na planinama oko tisuću, a u tunelima u Visokom od 20 do 60 tisuća tijekom zime, preko 100, a ponekad i preko 200 tisuća tijekom ljeta. Zbog svega ovoga, tuneli pomažu u procesu regeneracije organizma.

Kako financirate istraživanja u Visokom?

Od države ne dobivamo niti jednu marku nego se financiramo od arheološkog turizma. Neki dođu zbog arheologije, neki zbog znanosti, neki zbog zdravlja. Imamo organizirane ture gdje obilazimo lokalitete i tunele. Napravili smo i prekrasni park gdje organiziramo kulturne i sportske manifestacije.

Podržava vas i Novak Đoković.

On je već šest puta bio u Visokom. Ušao je u suvlasništvo sportskog kompleksa odnosno teniskih terena. Novak je vrlo inteligentan čovjek koji puno čita. Duhovan je, široke duše što je nebrojeno puta pokazao diljem Balkana. On je čovjek koji razumije što radimo i zato imamo njegovu podršku.

PONEDJELJAK, 23.02. doručak dana

Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama

Menu dana Sarma

Mljeveno meso i riža, zarolani u kiseli kupus i kuhani s dimljenom slaninom, posluženi uz pire krumpir

UTORAK, 24.02. doručak dana Francuski tost sa kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu

Menu dana

Crni fettuccini s morskim plodovima

Rajčica, bijelo vino, velike kozice, lignje i školjke, začinjene peršinom i svježim bosiljkom

SRIJEDA, 25.02. doručak dana

Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama

Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama

Menu dana

Teleći rižot

Krepki kremasti rižot s telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima

ČETVRTAK, 26.02. doručak dana

Zarolani omlet punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom

30%

POPUST ZA DOMAĆE

Menu dana

Dalmatinska pržolica

Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom

PETAK, 27.02. doručak dana

Zobena kaša s kokosovim mlijekom i orašastim i suhim voćem

Zobene pahuljice kuhane s kokosovim mlijekom, orašastim plodovima i suhim voćem

Menu dana Gregada

Domaće ribarsko jelo pripremljeno od više vrsta ribe, krumpira, komorača i peršina

SUBOTA, 28.02. doručak dana

Proteinski puding od kokosa i badema sa chiom, granolom i šumskim voćem

Menu dana

Špageti Bolognese

Klasičan ragu od mljevenog miješanog mesa, luka, češnjaka i rajčice

NEDJELJA, 01.03. doručak dana

Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja

Menu dana

Dalmatinska pašticada Juneći but kuhan u vlastitom umaku s korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom, poslužen s njokima

INTERVJU S DUGOGODIŠNJOM TRENERICOM

Priča o „Žokicama”: Interes ogroman, najveći „neprijatelj” je odlazak na fakultet, a bez mladih cura bi sve propalo - doslovno

Priča o Ženskom odbojkaškom klubu Dubrovnik nije samo najveći rang natjecanja, u kojem se trenutno klub i nalazi, već i niz drugih liga i uzrasta s kojima rade i nastupaju. Upravo su te mlađe cure, bilo da su kadetkinje ili neki drugi uzrast, temelj kluba. I u sportskom, ali i u organizacijskom smislu. Bez njih ne bi bilo ni kluba. Sve je to jedno nasljedstvo koje klub nosi godinama, a dio te dugogodišnje priče je i trenerica Marina Radić

Odbojka u Dubrovniku jedan je od najvažnijih, ali i najmasovnijih ženskih sportova. Trenira ga veliki broj cura diljem grada i okolice, a prva ekipa je trenutno član najvećeg ranga natjecanja, Superlige. Sve počinje od dubrovačkih osnovnih škola, u kojima se odvijaju prvi odbojkaški koraci.

„Sve to po školama je u principu pod našim klubom. Naši treneri ih vode. To je naša baza. Sa svim našim školama, uključujući Konavle i Primorje, imamo oko 350 cura. U Slanome treniraju cure iz Primorja, Stona, dio Pelješca. U Konavlima ima 70-ak cura. Zadovoljni smo brojkama” – uvodno nam je istaknula Marina Radić, jedna od trenerica, ujedno i tajnica ŽOK Dubrovnik.

Interes samo raste: „Dolaze mi roditelji, da bi upisali dijete, a mogućnosti nema”

Interes za ovaj sport na jugu Hrvatske nikada nije bio problem. Štoviše, trenutni kapaciteti jednostavno ne mogu zadovoljiti potpuni interes za odbojkom u gradu. Najveći problem je u nedostatku termina u dvoranama, a uz to, sve je vezano isključivo uz školske klubove.

„Nema opcije slobodnog upisa, jer nemamo uvjete za to. Onda s tim terminima kojima raspolažeš, praviš neku organizaciju. Nama je problem, ako se netko od prvog do osmog razreda želi upisati iz Župe ili Mokošice, nažalost, ne može. Cura iz Držića može se upisati samo u klubu u toj školi, cura iz Gruža isto tako. Onda smo tu u problemu kada netko hoće doći iz Mokošice, a nemaš tu prostora ni uvjeta da tu curu možeš primiti u tom trenutku” – pojašnjava Radić. „Mene puno roditelja pita da bi upisalo curu, ali to se

nažalost ne može, dovesti dijete iz škole u drugu školu da trenira. A ti klubu nemaš možda ni selekciju ni grupu u tom trenutku za neku curu. Isto kao u svakom sportu, postoji selekcija po svim tim sportskim i antropološkim parametrima, a ograničeni smo i kapacitetima. Da imamo mogućnost i kapacitete slobodnog upisa, bilo bi puno više cura. ” – nadodaje.

„Žokice” nastupaju s dvije seniorske ekipe, a u jednoj su – kadetkinje!

Prva ekipa ove sezone natječe se u SuperSport Superligi, najvećem rangu ženske odbojke u Hrvatskoj. Trenutno su na pretposljednjem mjestu tablice, čupava sezone, a cilj je izboriti ostanak među elitom. No, u klubu postoji i ekipa ŽOK Dubrovnik II, koja se natječe u trećem rangu (Prva B liga-jug).

„Nama praktički u toj Prvoj B ligi igraju kadetkinje i mlađe kadetkinje. One se tu pripremaju da bi jednog dana zaigrale u prvoj seniorskoj ekipi, u Superligi. Tu skupljaju broj utakmica i iskustvo. Naravno, rezultat je bitan, ali nije prioritet niti pritisak osvajanja naslova.

To je u principu prava razvojna ekipa, kao što mnogi klubovi to imaju, a moram reći da uprava kluba u potpunosti podržava rad ove ekipe” – pojašnjava trenerica, koja je u klubu još od 1998. godine. A navela nam je i jedan konkretan primjer kako to funkcionira.

„Evo, u prošlom kolu smo izgubile u pet setova u drami. No, bilo je tu jako lijepih poena i situacija u terenu, koje su nama trenericama puno značile. Bolje i to, nego dobiti 3:0, a ništa izvući iz toga. Cure, naravno, nisu bile zadovoljne jer su htjele pobijediti. To je super i to tako treba biti. Igrali smo protiv jedne dobre

Piše Rafael Barkiđija foto Rafael Barkiđija

Dubrovački dnevniK Petak, 20. veljače 2026. Sport 21 16. siječnja 2026.

Razvojna ekipa „Dubrovnik II”, nastupa u trećem rangu, a dio mladih cura već nastupa i za prvu ekipu u Superligi

ekipe, Ribole Kaštela. Ali one su kroz tih pet setova naučile jako puno toga za budućnost” – ponosno će Marina Radić o drugoj ekipi kluba, na čijoj klupi i sama sjedi, uz trenericu Paulinu Prkačin.

Najveći „neprijatelj” svakog kluba – fakultet! Kroz tinejdžerske godine formiraju se buduće igračice. Trening po trening, utakmica po utakmica, sku-

plja se dragocjeno iskustvo. No, problem nastaje kada mlade sportašice završavaju srednju školu. Većina njih ima ambiciju nastaviti svoje školovanje, jer sport vjerojatno nije dovoljan izvor sredstava za budućnost, a upravo su te godine one u kojima se formiraju buduće odbojkašice.

„Mlade igračice baš rano ulaze u prvu ekipu, jer maturantice idu na fakultet, a često je to ipak van Dubrovnika. Mnoge od njih baš u tim godinama dolaze u najvažnije trenutke razvoja. Ti napraviš igrača, koji će za dvije-tri godine biti prvotimac s iskustvom. Taman tada u igru upada fakultet, pa onda moraš posezati i za mlađim igračicama, koje nemaju iskustva, kako fizičkog tako ni psihičkog, za nositi se s teretom Superlige” – pojašnjava nam tajnica dubrovačkog kluba.

Na dubrovačkom Sveučilištu postoji jedan princip kojeg rijetko gdje ima, a to je da je studiranje vrlo fleksibilno za profesionalne sportaše. Profesori znaju za treninge, utakmice i obveze studenta, pa na temelju rasporeda prave prilagodbe vezane za ispite i ostale obveze. I mnogi su primjeri, od vaterpolista Marka Žuvele, Filipa Kržića, do džudašice Ive Oberan, ali i kapetanice prve ekipe ŽOK Dubrovnik – Doris Buzolić. Privuklo je to mnoge sportaše iz drugih krajeva na sportski i akademski angažman u Dubrovniku.

No, činjenica jest kako je puno više studijskih smjerova u Splitu ili Zagrebu.

Na mladim odbojkašicama nije samo sportski dio, već i funkcioniranje kluba

Profesionalna odbojka, ona koju igra prva ekipa Dubrovnika u Superligi, zahtjeva dobru organizaciju utakmica. Potrebno je postaviti reklame oko cijelog terena, mrežu, osigurati lopte, glazbu i još 101 detalj. Prava mala vojska mladih odbojkašica stvori se u Gospinom polju kada igra Dubrovnik. Svaka od njih ima svoj zadatak, svaka od njih sudjeluje. Svaka od njih, dok traje utakmica, mora biti i navijač kluba. „Da nema mlađih cura, to ne bi bilo izvedivo. Zato stavljam naglasak na njih. Cure imaju obveze dolaziti na treninge, ali i na utakmice Prve B lige i Superlige. One moraju doći sat i po’ vremena prije utakmice, toliko ostati i iza utakmice, sve to raspremiti. Cijelo jedno popodne praktički. Ja njih ne moram kontrolirati, one znaju što treba raditi. Ako netko ne može nekada, to će uredno opravdati. Stvara se neka odgovornost i disciplina, a to je jednostavno dio našeg kluba. To tako funkcionira. One to moraju raditi sada, jer će to netko drugi sutra raditi njima. Jako sam zahvalna na takvoj djeci” – iskreno nam pojašnjava Marina Radić, koja je i sama u klubu prošla sve to.

Jednom „Žokica”, uvijek „Žokica”

Mnoge od djevojaka zbog fakulteta završe svoju odbojkašku karijeru, neke od njih je nastave u nekom drugom klubu, a one koje se vrate u Dubrovnik, nerijetko ponovno pokucaju na vrata dubrovačkog kluba. Bilo kao igračice, trenerice, ili pak navijačice s tribina.

„Prvo što dođu u Dubrovnik, ako se vrate nakon fakulteta, jave se nama. Mnoge žele zaigrati, mnoge su kao trenerice djece po školama. Ili ako dođu u Dubrovnik na odmor, a mi igramo, one su na tribinama. I to je ono što me baš čini sretnom” – pojašnjava Radić, koja nam ističe kako zbog toga imaju svoju bazu navijača i u Zagrebu.

„Kad igramo u Zagrebu, puno naših bivših igračica gle-

da utakmice na tribinama. Neki dan sam bila u Velikoj Gorici na jednom turniru. Zovu me bivše igračice, njih dvije, da bi došle pogledati utakmicu. I to u Veliku Goricu”, kaže.

„Teret” 1998. godine i famozne „Dubrovačke Banke” Jasno je da ŽOK Dubrovnik ima neke velike stvari u svom nasljedstvu, a najveće su drugom polovinom devedesetih, kada je klub osvojio dva naslova prvaka Hrvatske i naslov prvaka Europe. Upravo je taj period veliki poticaj, ali i teret u pozitivnom smislu. „Vidjela sam kroz posao da taj naslov puno znači, još otkako sam u klubu od 1998. godine. To se jako cijeni u dubrovačkom sportu. Nosi težinu, da. Bilo je teških godina, ispadneš iz prvog u drugi rang, pa se vratiš... Ali, uvijek je želja da se u Dubrovniku igra vrhunska odbojka i da naša djeca što je više moguće igraju kod nas” – zaključuje Marina Radić.

Vojska igračica, a ovo su još vojskovođe Naša sugovornica iz ove priče je tajnica i trenerica mlađih uzrasta u klubu. Na njoj je veliki dio organizacije, bilo utakmica, bilo putovanja, turnira i slično. No, naravno, nije sama u cijeloj priči.

„Trenerica Paulina Prkačin je također uključena u rad s mlađima, vodi mlađe kategorije, tu je i komunikacija s klubovima iz Dalmacije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine. Nas dvije smo zanimljiv tandem. Totalno smo različite. Paula ima puno ideja i vizija, a ja ih fizički odradim. Zato se i dobro slažemo” – pojašnjava Radić o svojoj klupskoj kolegici.

„Tu je i Maja Ereš. Ona nam je također jedna od ključnih osoba kluba. U ulozi je pomoćne trenerice prve ekipe, treneru Leonardu Bariću, isto kao i Paulina. Uz to, Maja je i fizioterapeut kluba, često ima i rehabilitacije individualno s igračicama. Uz niz drugih poslova koji se ‘ne vide’, a ključni su za funkcioniranje kluba. I njoj sam vrlo zahvalna” – dodaje.

Osim Marine, Pauline i Maje, u klubu s onim najmlađima u tzv. „mini-odbojci” i „maloj-odbojci” rade trenerice Romana Korda i Ana Mirković.

IN MEMORIAM: GORAN SUKNO

Napustio nas jedan od najvećih i najuspješnijih sportaša u povijesti grada , ali prije svega, sjajan prijatelj i otac

Goran Sukno rođen je 6. travnja 1959. u Cavtatu. Ondje je i počeo igračku karijeru, pod kapicom Cavtata od 1971. do 1976., da bi potom preselio u gruški bazen, u Jug u kojem je ostao kao igrač deset godina. Desetljeće silnih uspjeha i trofeja, od kojih se najviše ističe prvi Jugov naslov prvaka Europe, 1980 godine. Pamti se i njegov angažman u Italiji

Nakon duge i teške bolesti napustio nas je Goran Sukno (66). Proslavljeni hrvatski vaterpolist, čovjek koji je ostavio ogroman trag u Jug Adriatic osiguranju, a mlađim generacijama poznat i kao otac još jedne vaterpolske legende - Sandra Sukna. U igračkoj karijeri najjače sjaje dva reprezentativna zlata. Ono najveće, olimpijsko iz Los Angelesa 1984. i svjetsko iz Madrida 1986. godine. Godinu između, 1985., osvojio je srebro na Europskom prvenstvu u Sofiji. Ima još i zlato s Mediteranskih igara u Casablanci 1983. godine. S klubom je, a to je bio dakako Jug, osvojio prvi naslov prvaka Europe kluba iz Gruža 1980. Bio je prvakom bivše države u pet navrata (1980., 1981., 1982., 1983. i 1985.) te pobjednik kupa iste države dvaput (1981. i 1983.). Jedan od njegovih suigrača iz tih legendarnih dana je i Veselin Đuho.

„Mogu reći da je ovo tužan trenutak, i za Dubrovnik i za Hrvatsku. Izgubili smo predivnog čovjeka, prijatelja, moga kuma. Izuzetno sam tužan i nesretan. Bili smo zajedno u uspjesima i igračkim danima, kasnije i kad je on bio direktor a ja trener Juga. Nažalost, morao se dogoditi taj dan” – istaknuo je emotivni Đuho za medije.

Za reprezentaciju Sukno nije igrao nakon 1986., budući da je prešao u Italiju, u Salerno, a tadašnja su pravila bila kako za nacionalnu momčad igraju samo oni iz doma-

Piše Rafael Barkiđija; HVS

ćih klubova. U Hrvatsku, Dubrovnik, te svoj Jug, Goran Sukno se vratio 1994. godine. Bio je već završio igračku karijeru, ali je započeo dužnosničku koja će biti jednako veličanstvena. Postao je sportski direktor Juga te je Goran dao najsnažniji pečat u stvaranju iznova moćnog, jakog, europski velikog kluba iz Grada. Uostalom, nakon samo dva mjeseca na dužnosti, Jugaši su osvojili Hrvatski kup, što je bio prvi pokal tog kluba u neovisnoj Hrvatskoj. Godine 1996. osvojio je Jug sa sportskim direktorom Goranom Suknom i još jedan kup, a od 2000. godine nije bilo više sezone bez pokala. Najčešće nekoliko njih u istoj godini. Sukno je bio uzor i nešto mlađim naraštajima, a jedan od njih je i sadašnji trener Juga Vjekoslav Kobešćak, kojeg je također „neugodno” zatekla vijest o Goranovom odlasku. „Apsolutno jedna tužna vijest. Koliko god da si spreman na to da ljudi odlaze, pogotovo uslijed bolesti, nikada nisi zapravo spreman i uvijek te to zatekne i šokira. Veliki gubitak za dubrovački vaterpolo i hrvatski sport. U ovim trenucima jedino što želim je izraziti sućut obitelji, prijateljima, svim njegovim bivšim suigračima. Da se svi okrenemo budućnosti ovog sporta. Goran je ostavio neizbrisivi trag u Dubrovniku” – ističe Kobešćak. „S velikom tugom opraštamo se od našeg legendarnog kapetana Gorana Sukna, simbola snage, predanosti i sportskog duha.

Svojim uspjesima, od olimpijskog zlata do svjetskog naslova, zauvijek je obilježio naš klub i svjetski vaterpolo. Hvala ti za sve što si nam dao. Tvoje nasljeđe živjet će u nama. Počivaj u miru” – oprostio se tako njegov Jug AO na službenim stranicama. I zaista, njegovo nasljeđe živjet će vječno u dubrovačkom i hrvatskom vaterpolu. Ne samo ono koje sjaji, medalje, pehari i ostalo, već i ono koje ne možemo vidjeti očima. A to su sve riječi i savjeti koje je ostavljao onima na kojima je budućnost.

Uz pomoć EU sredstava

Obnovljena jedna od najstarijih dubrovačkih zgrada

Jedna od najstarijih zgrada na širem području Dubrovnika, zgrada Villa Šipan kod Villa Palme, nakon desetljeća propadanja

napokon je dočekala energetsku obnovu. Zgrada je obnovljena uz pomoć europskih sredstava, u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti

Gradnju je financirao Federiko Glavić, jedan od utemeljitelja Dubrovačke parobrodarske plovidbe, no zgrada mu je nakon Drugog svjetskog rata oduzeta. Riječ je o objektu izgrađenom davne 1907. godine, koji je trebao služiti kao bolnica, no ta namjena nikada nije zaživjela.

Tijekom godina u nju su se useljavale obitelji zaposlenika, među njima i obitelj Siniše Kvezića, današnjeg stanara i ključne osobe u procesu energetske obnove.

„Moj djed se uselio u zgradu jer je radio u Luci Dubrovnik. Početkom 2000-ih moja je obitelj otkupila stan i tu živimo i danas“, ispričao nam je Kvezić, koji je kao opunomoćenik svoga oca i službeni predstavnik stanara odigrao presudnu ulogu u pokretanju projekta koji je rezultirao smanjenjem potrošnje energije za grijanje/hlađenje obnovljene zgrade. Zgrada godinama nije bila adekvatno održavana. Država nije ulagala, a sami stanari minimalno, dijelom i zato što mnogi nisu bili vlasnici stanova. Iako je nekada imala status zaštićenog kulturnog dobra, ta je zaštita u međuvremenu ukinuta. Dodatnu štetu objekt je pretrpio tijekom Domovinskog rata, kada su posebno stradali krov i fasada. Prekretnica se dogodila kada je došao na ideju da se zgrada prijavi na državni projekt energetske obnove, financiran sredstvima Europske unije. Projekt je izrađen 2020. godine, a dokumentaciju je pripremila tvrtka Deltagrad.

„Prikupljanje papira nije bilo pretjerano teško, ali najveći izazov bio je postići dogovor među stanarima. Tu su se lomila koplja“, priznaje Kvezić te dodaje kako je projekt ipak podržala većina stanara. Ukupna vrijednost projekta iznosila je 327.420,95 eura, a za sufinanciranje projekta EU je izdvojila 199.262,26 eura „Mnogima je bio šok to što će pričuva rasti pet do šest puta. To je posebno teško palo starijim stanarima. Iako smo većinu novca dobili iz europskih fondova, ostatak smo morali pokriti kreditom“, objašnjava Kvezić.

Energetska obnova donijela je vidljive i osjetne promjene. Zgrada ima debele kamene zidove, ali nisu imali gotovo nikakvu izolaciju.

Ti problemi su sada riješeni.

U sklopu radova obnovljen je krov i fasada, napravljena je toplinska izolacija stropa prema tavanu grijanog prostora, toplinska izolacija vanjskih zidova grijanog dijela, zamjena dijela postojeće vanjske stolarije novom i zaštita od sunčevog zračena u vidu drvenih grilja. Nakon obnove, zgrada se našla u iznimno povoljnom B energetskom razredu po godišnjoj potrebnoj toplinskoj energiji za grijanje. Putem javnog natječaja odabrana je tvrtka Medius iz Župe dubrovačke koja je prema riječima stanara odradila vrhunski posao - korektno i profesionalno.

Obnovom zgrade Šipan nije profitirala samo zajednica stanara, već i Grad Dubrovnik.

„Grad je dobio lijepu, obnovljenu zgradu koja će ostati očuvana za buduće generacije. To je jedna od prvih zgrada na ovom području, nastala prije razvoja Montovjerne i drugih dijelova grada. Zaslužila je novi život“, zaključuje Siniša Kvezić.

Prošla je godina od smrti čovjeka u odronu pod Srđem, a ‘žurna’ sanacija još nije počela

Prošlo je godinu dana otkako je 18. veljače s padina Srđa na Jadransku magistralu pala ogromna stijena i ubila 31-godišnjeg čovjeka. Godina od tragedije koja je, kako su tada govorili svi redom, od Vlade do Hrvatskih cesta, zahtijevala hitnu, izvanrednu i žurnu sanaciju. Dvanaest mjeseci kasnije, sanacije nema. Od veljače 2025. do veljače 2026. slušamo isti refren: zaključci, odluke, sastanci, savjetovanja, planovi nabave, projektna dokumentacija, najave radova, uskoro, po završetku procedure, kad prođe rok žalbe, kad se riješi uložena žalba... Sad se spominju nekakvi elaborati, ishođenje suglasnosti, ma evo ‘saće’... U međuvremenu se jedino mijenjala cijena, od početnih 300 tisuća eura do više od milijun, pa do priča o deset milijuna za cjelovito rješenje. Jedino što se nije promijenilo jest činjenica da opasnost i dalje vreba iznad magistrale.

TEMPIRANA BOMBA

Prošetali smo mi tim padinama Srđa u prvim danima nakon nesreće, kad su stručnjaci radili hvatače za jedan stijenski masiv s kojega se odlomila gromada, kao i za neke druge stijene koje su predstavljale opasnost i njihovom ‘golom oku’. Isti su nam stručnjaci prstom upirali u svaki kantun Srđa i govorili - i ovdje, i ovdje, i ovdje, i ovdje može krenuti... Tempirana bomba iznad glava. U proteklo vrijeme su odrađeni nekakvi radovi na pokosima, redovno održavanje rekli su iz Hrvatskih cesta; ma zapravo krpanje, kozmetika. To nije sanacija zbog koje je Vlada donosila izvanredne zaključke niti odgovor na smrt čovjeka.

Odron iz veljače 2025. nije bio izoliran slučaj. S padina Srđa su godinama padale stijene, na kuće ispod ceste, na automobile u vožnji, tik uz prometnicu. Upozorenja su postojala, ali tek je smrtni slučaj potaknuo donošenje izvanrednih zaključaka o potrebi žurnog djelovanja. Ma evo ni tada, očito, nije dovoljno ‘žurno’. Posebno je cinično, pa i bezobrazno, što se cijelo vrijeme barata pojmom hitnosti dok godinu dana kasnije radovi koji bi trebali dugoročno osigurati magistralu još nisu ni započeli.

NE UBIJA PROCEDURA NEGO KAMEN, ALI

PROCEDURA I DALJE IMA PREDNOST

Prošla je godina i javnost jedino raspolaže informacijom kako bi izvođač uskoro trebao biti uveden u posao. No, ostaje otvoreno pitanje zašto je postupak koji je proglašen žurnim trajao godinu dana. Tko će preuzeti odgovornost ako se dogodi nova tragedija? Hoće li se i tada reći da je postupak u tijeku?

Ovdje više nije riječ o procedurama, nego o pitanju sigurnosti prometnice kojom prolaze tisuće građana i milijuni turista.

Država koja nakon smrtnog slučaja ne uspije osigurati par stotina metara ili koji kilometar kritične prometnice u godinu dana, nema pravo koristiti riječ ‘žurno’. To nije žurnost, to je institucionalna tromost maskirana birokratskim rječnikom.

Piše Petra Srebrović

Jest, Dubrovnik je proglašen najsigurnijim gradom u Europi. Sigurnim od kriminala, nasilja i svega onoga čime se mjeri turistička sigurnost. No sigurnost očito prestaje tamo gdje počinje padina Srđa, jer od stijene koja se obruši na cestu ne štiti nagrada, statistika, niti promotivna kampanja.

Dok država ponavlja iste fraze o procedurama od kojih se ljudima povraća, padine Srđa ne čekaju natječaje, stijene ne čekaju savjetovanje, gravitacija ne poznaje javnu nabavu i rok žalbe, a sljedeći odron, budite sigurni, neće pitati je li dokumentacija potpuna.

ŠTO UOPĆE ZNAČI HITNO?

U svakodnevnom govoru riječ „hitno“ podrazumijeva djelovanje bez odgađanja, osobito kada postoji opasnost za ljudske živote. Dakle, u hitnim situacijama nema čekanja, to, za boga miloga, i jest definicija hitnoga. U ovom slučaju, međutim, prošla je godina od proglašenja hitne sanacije, a da početka konkretnih radova još nema.

Sustav javne nabave i propisane procedure su nužne za transparentnost i zakonitost, ali tragedije poput ove pokazuju kako treba postojati način da se u izvanrednim sigurnosnim situacijama postupci provode brže, a da se pritom ne ugrozi zakonitost postupa nja. Ne treba ići daleko za naučiti kako se ra di brzo, žurno, hitno: imamo žurne službe ko

je baš tako djeluju, od policije do vatrogasaca, preko hitnjaka.

Pitajte liječnike na hitnom prijemu kad im dođe turist sa srčanim udarom, čekaju li papir koji će im potvrditi ima li pacijent zdravstveno osiguranje ili para za platit’ liječenje. Oni tad spašavaju život i vode se jednostavnom logikom: vrijeme je ključno. Gore, na magistrali iznad Srđa, ima opasnosti, a dole ispod života koje treba spasiti. Zašto ta ista logika ne vrijedi ovdje? Jasno je da i u hitnim intervencijama postoji način da se poštuju pravila i procedure, ali to ne smije biti izgovor za čekanje. Uostalom, već u prvim danima nakon užasne tragedije u veljači, provedene su određene intverventne mjere zaštite i sanirano je nešto stijena, znači može se, u izvanrednim okolnostima je moguće reagirati brzo. Zato se, godinu dana nakon tragedije, nameće jednostavno pitanje: kada država govori o hitnosti, znači li to doista brzo djelovanje ili tek početak dugotrajnog administrativnog procesa?

Koliko još treba proći da „žurno“ i državi konačno počne značiti – s velikom brzinom?

Od veljače 2025. do veljače 2026. slušamo isti refren: zaključci, odluke, sastanci, savjetovanja, planovi nabave, projektna dokumentacija, najave radova, uskoro, po završetku procedure, kad prođe rok žalbe, kad se riješi uložena žalba... Sad se spominju nekakvi elaborati, ishođenje suglasnosti, ma evo ‘saće’... U međuvremenu se jedino mijenjala cijena, od početnih 300 tisuća eura do više od milijun, pa do priča o deset milijuna za cjelovito rješenje. Jedino što se nije promijenilo jest činjenica da opasnost i dalje vreba iznad magistrale

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

ZVIJEZDA JE ROĐENA

IzMORH-a su prošli tjedan upozorili građane pojedinih županija da bi zbog letačke vježbe Rafala moglo doć do probijanja zvučnog zida. Moglo? Ne mora!? Neki neuki građani, skloni doslovnom shvaćanju stvarnosti, zapitali su se mogu li avioni uopće probit zid ili je to opet metafora poput većih penzija, reformi zdravstva i pada inflacije. Ako smo Rafale platili ko da su od suhoga zlata, pitaju oni, znači li to da njihova cijena dolazi bez pune brzine, a probijanje zvučnog zida onda ide ko - dodatni paket? Ono, avion leti, ali ako želite da leti brže od zvuka, to je već luksuz. A luksuz se vazda dodatno naplaćuje. Francuzi jesu prijatelji, ali ne baš toliki. I dok tako Rafali grme nebom, građani bi, prema službenoj logici, trebali biti sretni što ih država čuva. A osjećaj sigurnosti dolazi uz zvučni udar, koji doduše plaši djecu, ptice i kućne ljubimce, srećom porezne obveznike podsjeća gdje su pošle pare. Ako nam već zdravstvo puca, što nam i nebo ne bi pucalo – doslovno? Naš ministar gospodarstva odlučio je spasit naciju; ne reformom poreza, ne rezanjem birokracije, nego hrabrim jurišom na - bocu. Zakon o zabrani prodaje alkohola od osam navečer do šest ujutro, provodit će lokalne vlasti, već prema broju pijanih turista i domaćih balunjera.

Prije više od sto godina, u Americi su pokušali nešto slično. Prohibicija je trebala isušiti kriminal, siromaštvo i obiteljsko nasilje. Umjesto toga, procvjetali su mafija i šverc, pa je eksperiment završio povlačenjem zakona. Ali to su bila mračna vremena zabrana. Danas živimo u eri principijelne vlade, koja nas je uvjeravala, kad je onomad zagrebački gradonačelnik zabranio Thompsona, da zabrane nikad ne daju efekt. Sutra bi ne’ko mogo tako zabranit kladionice ili, ne daj Bože, bacanje petardi i vatromet! Jedino je zabrana rada nedjeljom - zaštita obitelji, a ograda oko Markova trga - sigurnost. Zabrana alkohola na ulici je zapravo preventivna briga. Rječnik je fleksibilan, baš ko i principi. Ana društvenim se mrežama građani pitaju: preuzimaju li trgovine posao policije? Ako ne’ko kupi gajbu pive u osam ma-

nje kvarat, hoće li se trgovcima u osam i minut aktivirat moralni alarm pa će čuvat kvart do svitanja ili će policijske patrole napokon izaći na freški zrak, umjesto da griju stolice u postaji?

Petak 13., iz riječke luke isplovio turski teretnjak i, zamisli ti, udario ne u lukobran, ne u signalnu bovu, nego ravno u brod Galeb, plutajući relikt epohe. Sudar s poviješću, doslovno. Srećom, nezgoda je ‘’manja’’, ko i sve u nas – osim simbolike.

Aličim je brod probužo lamarin na provi bivše jahte, internet se pomamio. Teoretičari urote već su posumnjali na diverziju zdesna i pokušaj, da se budući plutajući muzej pošalje na dno, zajedno s uspomenama na bivšeg opasnog diktatora Tita. Jer, ne daj Bože da mladi saznaju kako je na njegov sprovod došla skoro cijela planeta: ne tri, nego četiri kralja, 31 predsjednik države, šest prinčeva, 22 premijera i 47 ministara vanjskih poslova.

Aliironija je deblja od trupa broda. Taj isti ‘’Galeb’’, prvotno fašistički teretnjak za banane i potopljeni nacistički minolovac, reinkarniran je u socijalističku jahtu glamura. Na palubi su se sunčale Elizabeth Taylor i Sophia Loren, dok je šarmantni bravar demonstrirao da ima smisla za humor, ali još više za PR. Od olupine do ikone, to je bio pravi remont sustava.

Umeđuvremenu, gradske brige su jasno posložene. Istraga o šteti na brodu može čekat. Puno je važnije rasvijetlit ‘ko je gradonačelnici iz ureda ukro pola čokolade, tek par dana nakon preuzimanja vlasti. Jer ako je nestala čokolada, što je sljedeće? Proračun?

Rijeka, grad koji je preživio carevine, ratove i tranzicije, sada drhti pred najvećom prijetnjom: sudarom mita i limarije.

Rođena je nova zvijezda domoljubne estrade – Josip Dabro. Dok su drugi pjevači čekali Doru i Eurosong, on je preskočio kvalifikacije i odmah uskočio u žanr - povijesni revizionizam. Kako mu mikrofon na saborskoj klupi može sabotirat ton majstor, zastupnik Domovinskog pokreta Josip Dabro otpjevo je stihove o Anti Paveliću, ‘’vođi svih Hrvata’’ na svome ‘’šoru’, uz glazbenu

pratnju dva policajca. Svi su, naravno, ostali zatečeni, ponajviše oni koji godinama tvrde da su ustašluci - ‘’izolirani incidenti’’. Ali onda je predsjednik HSLS-a Hrebak otkrio da ustaše ipak postoje. Otkriće stoljeća! Zaprijetio je izlaskom iz koalicije!

Dabra, međutim, ne brine rejting na političkim top-listama. Na svom ću šoru pjevat što mi se pjeva, poručio je, hrabro poput čovjeka koji zna da mu publika sjedi u Vladi. Liberali neka pate – on neće. Zašto i bi kad ga je politička produkcija lansirala prvo u ministarsku fotelju, pa onda u saborsku klupu? Karijera iz snova: od kabineta do revizijske - karaoke.

Riječ je o zastupniku koji je svojedobno puco pištoljem po naseljenom mjestu, a sada puca po povijesti. Šteta što idol diplomiranog kineziologa Dabra iz 1945., Ante, nije završio svoju turneju trijumfalno, nego je bio prisiljen pobjeć iz Lijepe njegove maškaran u staru babu, usput ponijevši zlato opljačkano od vlastitog naroda. To potvrđuje i tekst Dabrove pjesme: u Madridu grobnica od zlata, u njoj leži vođa svih Hrvata. Na ovaj domoljubni performans reagirali su s ljevice, uz tvrdnju da bi u normalnim državama ovakav izvođač karijeru nastavio u – zatvorskom kulturno-umjetničkom društvu. U nas, čini se, još traži - bis.

Uskoro se zatvara dostavni centar IKEA-e u Župi

Istina je da u Gradu nema ničega, ali glupi

Dubrovčani ne razumiju zašto je to tako

Dobar dio stanovnika pod Srđem kuka da „jadni grade, šta ti rade“, nema ničega, od cipela pa sve do namještaja, a bit će u budućnosti još i manje, a u isto vrijeme su totalno nesvjesni da su i ti koji kvocaju uzrok problema zbog kojih

Dostavni centar IKEA-e u Župi dubrovačkoj prestaje s radom 1. ožujka. Čim se ova vijest pojavila užarile su se tipkovnice, a ljuti Dubrovčani po društvenim su mrežama bacali floskule. Bio je tu standardni „jadni grade, šta ti rade“, pa još jedan dobro poznati „što južnije, to tužnije“, pa da smo „prnjavor“ i „palanka“, te da za bilo koju stvar treba ići u Split.

Živa je istina da u Dubrovniku ničega nema osim restorana i sladoledarnica okrenutima turistima. Ne bi ni toga bilo da turisti ne moraju jesti. Uzmimo samo kao primjer legendarni ShoeBeDo u DOC-u koji je u Grad donio Skechers i slične marke, a nakon desetljeća rada, zatvorio je vrata. Nekoć je u Dubrovniku bilo svega – od narkomanskih igla do lokomotiva za djecu – a danas i đane i mališani svoje potrepštine naručuju preko interneta. Netko će sad reći - pa logično da nema ničega u doba aplikacija na pametnom telefonu, kako li će opstati ShoeBeDo kada se s Temua za puno manje novaca može naručiti što ti god padne na košaricu uključujući i inzulinske šprice? Ej, za jedan euro može se naručiti desetak bockalica, pa naš đana ne mora ići u ljekarnu i strahovati da će ga netko prepoznati. Šprice mu s Temua lijepo stignu u najbliži paketomat, treba mu još samo malo limunske kiseline i eto veselja.

SVE JE POVEZANO, SAMO STE GLUPI

ZA SHVATITI

Da, zaista je logično da je puno toga propalo zbog narudžbi preko world wide weba, no Dubrovnik

se žale

je specifičan i po tome što nema ni ono što se ne može konzumirati online. Dobro, to što nema McDonald’sa nije nikome krivo, ali što je, primjerice s Intersparom? Uz Lidl, Interspar je daleko najbolji, ali na krajnjem jugu ga nema. Nema ni, primjerice, mnogih službenih servisa za motore i auta, ali nema ni dovoljno doktora, a ni medicinskih sestara. Mogu li se i oni naručiti preko Temua? Dva su razloga zašto u Dubrovniku ničega nema osim restorana i sladoledarnica okrenutima turistima. Prvi razlog su cijene nekretnina, odnosno najma. Za razliku od Zagreba, pa čak i Splita, nema u Dubrovniku - probat ću malo, pa ću vidjeti. Probaš malo, ali najam prostora te toliko pojede da se godinama oporavljaš. Bilo gdje u Hrvatskoj možeš nešto pokušati, možda stvarno i upali ako se sve posloži, ali u Dubrovniku nema šanse da krene išta osim restorana i sladoledarnica, a i to uvelike ovisi o lokaciji. Zato jer je prostor po suho zlato i cijena najma će te ugušiti. Jedino bi netko mogao nešto raditi sa svojim prostorom, ali zašto bi i to pokušavao kada isti taj prostor može pretvoriti u jedan ili dva apartmana umjesto da otvori neku butigu od koje neće imati prevelike koristi s obzirom na malo tržište od 50 tisuća stanovnika? Imali smo puno takvih primjera na Malom Stradunu na Babinom kuku, sjetimo se samo one sjajne butige moto-opreme, koja je naposljetku zatvorila vrata, a vlasnik je otvorio apartmane. Tko bi mu zamjerio, i ja bih isto napravio na njegovom mjestu.

Ovdje dolazimo do same srži problema, odnosno

Nekoć je u Dubrovniku bilo svega – od narkomanskih igla do lokomotiva za djecu – a danas i đane i mališani svoje potrepštine naručuju preko interneta. Netko će sad reći - pa logično da nema ničega u doba aplikacija na pametnom telefonu, kako li će opstati ShoeBeDo kada se s Temua za puno manje novaca može naručiti što ti god padne na košaricu uključujući i inzulinske šprice?

Piše Maro Marušić foto Grgo Jelavić/PIXSELL

Za razliku od Zagreba, pa čak i Splita, nema u Dubrovniku - probat ću malo, pa ću vidjeti. Probaš malo, ali najam prostora te toliko pojede da se godinama oporavljaš. Bilo gdje u Hrvatskoj možeš nešto pokušati, možda stvarno i upali ako se sve posloži, ali u Dubrovniku nema šanse da krene išta osim turističkog biznisa

dokaza koliko je prosječni Dubrovčanin glup. Dobar dio stanovnika pod Srđem kuka da „jadni grade, šta ti rade“, nema ničega, od cipela pa sve do namještaja, a bit će u budućnosti još i manje, a u isto vrijeme su totalno nesvjesni da su i ti koji kvocaju uzrok problema zbog kojih se žale. Naime, dobar dio njih živi upravo od najma apartmana. E pa dragi Dubrovčani koji se bavite najmom, nema vam IKEA-e u Župi, nema vam Interspara, nema vam ShoeBeDoa, nema vam moto-opreme na Malom Stradunu, i još koječega, zbog iste one rente od koje vi živite. Sve je povezano, samo ste glupi za shvatiti. Sve dok ovaj grad živi od visoke rente, neće biti ničega, osim, naučili ste gore, restorana i sladoledarnica okrenutima turistima. Vi biste željeli živjeti od vaših apartmana, a da istovremeno imate sve pogodnosti koje trebate – od infuzijske igle kada vam pozli do lokomotive za Zagreb. E, pa ne može.

KOMPLICIRANA DOSTAVA

U lokomotivi za Zagreb dolazimo do uzroka broj dva u našoj priči zašto ničega nema u Dubrovniku. Zato, jer se on nalazi u pički Lijepe Naše. Lažem, naravno, isključivo radi dramaturgije. Ajde da je bar u rodnici, bio bi malo više gore – a bez drame rečeno - Grad je u peti što hoće reći da je sve daleko. I Zagreb, i Istra, i Slavonija, i cijela Hrvatska. Da bi IKEA nešto dostavila u Dubrovnik, potrošit će znatno više para (i vremena) nego za dostavu bilo gdje drugo u Hrvatskoj. Interspara

nema upravo radi komplicirane dostave. Em traje dugo, em košta puno. Ajde da bar u Hercegovini ili Crnoj Gori ima puno stanovništva dobre platežne moći koje gravitira prema Dubrovniku i spreman je na potrošnju. Ali to nije slučaj. Em ti ljudi nisu potrošači kojim bi se kapitalizam ponosio, em moraju proći tvrdu šengensku granicu na kojoj uvijek može biti nekih problema. Kako ćeš onda opušteno raditi spenzu u Interspara? Znači udaljenost i cijena najma dva su osnovna razloga zašto u Gradu nema ničega. Dubrovnik je toliko daleko da bi ga trebalo tretirati kao Palagružu, proglasit ga zonom posebne državne skrbi i udijelit mu skrbnika u obliku subvencija ponajprije što se tiče Croatia Airlinesa. Natjerati tog šugavog avioprijevoznika da Dubrovčanima debelo spusti cijenu, jer se u Zagreb često putuje na liječničke preglede i druge neturističke obveze. S druge strane, poduzetnike koji dostavljaju u Dubrovnik osloboditi nekih poreza i nameta, primjerice cestarine. No bojimo se da bi i sve ovo pomoglo dok god su cijene najma brutalne. Zato svi vi dragi Dubrovčani koji kukate da nema ničega, lijepo se odrecite apartmana i svoje prostore dajte nekom poduzetniku po niskoj cijeni. Vidjet ćete da će neki pokušati inovativne biznise, pa će biti i igli za šivanje puca i dječjih lokomotiva na baterije. A ako i dalje želite živjeti od najma – što je također potpuno legitimno - onda barem budite svjesni zašto u Gradu nema ničega.

Petak, 20. veljače 2026.

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Ratko i Marko - zajedno su na brodu Gaženice plovili, neočekivanom su se slučajnom susretu jako razveselili

Almira, Arijana, Arabela i Ivana - sretne i zadovoljne zbog viđenja brojnih lijepih i maštovitih grupnih maski učenika nižih razreda toga školskog maškaranog dana

Stela, Sanda i Bruno - cijeloj obitelji je zbog sina i brata, uspješnog plivača PK Jug i maturanta Dubrovačke privatne gimnazije srce puno

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

ČEST GOST GRUŠKE LUKE

Piše Ivo Batričević

foto PRIVATNI ARHIV

Deutschlandovu sudbinu obilježile

su strašne tragedije , avion s putnicima koji se srušio, požar, nasukavanje, ali i dalje plovi

Osim materijalne štete, nije bilo drugih posljedica niti ozlijeđenih, a brodovi su poslije bliskog kontakta nastavili s ukrcajem i iskrcajem putnika

U njemačkom brodogradilištu HowaldtswerkeDeutsche Werft u Kilu položena je kobilica broda broj 328 za brodarsku kompaniju Peter Deilmann Reederei. Porinut je u more dana 16. siječnja 1998. Njemački predsjednik Richard von Weizsäecker ga je krstio imenom DEUTSCHLAND dana 11. svibnja 1998. godine. Cijena broda je bila 225 milijuna njemačkih maraka, a već nakon pet dana od krštenja je isplovio na svoje prvo komercijalno putovanje na kružnim putovanjima po svim morima svijeta. Ima 22496 bruto tona, dug je 173 i širok 23 metara, a četiri 8- cilindarska MaK dizel motora ukupne snage 3.520 kW preko dvije propele mu daju brzinu od 20 čvorova. Na svojim sedam paluba može ugostiti 650 putnika koje opslužuje 260 članova posade.

SNIMANJE EMISIJA I STRAŠNA TRAGEDIJA

Brod je bio česti gost gruške luke. Njemačka televizijska emisija Das Traumschiff (Brod snova) snimala je serijal na brodu punih petnaest godina dok je DEUTSCHLAND putovao po turističkim odredištima diljem svijeta. Tu televizijsku seriju je njemačka televizija snimala i na brodu BERLIN koji je također plovio za kompaniju Peter Deilmann Reederei. Na brodu PACIFIC PRINCESS (Princess Cruises) su se prethodno snimale za američku ABC televiziju romantične komedije u

serijama od 24. rujna 1977. do 24. svibnja 1986. pod imenom “Love Boat”. Tako su ta tri broda najzaslužnija za neočekivani brzi skok popularnosti turističkih kružnih putovanja u svijetu. Godine 2000. se dogodila strašna tragedija, ali ne na brodu već na putu putnika koji su iz francuske zračne luke poletjeli na kružno putovanje prema brodu. Na samom polijetanju Concorda iz francuske zračne luke u Parizu na letu Air Francea, avion se srušio pri čemu je poginulo svih 100 putnika. Concordov čarter let za New York prevozio je putnike koji su se trebali ukrcati na šesnaestodnevno krstarenje u luci Manta u Ekvadoru na brod DEUTSCHLAND. Unatoč nesreći, krstarenje je nastavljeno prema pla-

Brod je bio česti gost gruške luke.

Njemačka televizijska emisija Das

Traumschiff (Brod snova) snimala je serijal na brodu punih petnaest godina dok je DEUTSCHLAND putovao po turističkim odredištima diljem svijeta

nu i kasnije je otplovio do Sydneya u Australiji za Ljetne olimpijske igre 2000. godine, gdje je korišten kao brod za zabavu.

POŽAR I NASUKAVANJE

Dana 23. svibnja 2010. godine, otprilike u 12:30 sati, dok je brod bio u norveškoj luci Eidfjord u Norveškoj, otkriven je požar u strojarnici. Na brodu se u tom trenutku nalazilo 607 ljudi, uključujući 364 putnika. Svi putnici, većina posade i dva norveška pilota sigurno su evakuirani s broda, dok je na brodu ostao samo mali dio posade. Požar je zahvatio ograničeno područje broda. a 364 putnika s broda otputovala su doma. DEUTSCHLAND je zatim tegljačima odvučen u brodogradilište Blohm & Voss u Hamburgu radi popravka, gdje je brod ostao u brodogradilištu trideset dana. Šteta od požara koštala je otprilike dva milijuna eura, a platili su je osiguravatelji broda.

Tri putovanja su otkazana, a plovidba su nastavljena 3. srpnja 2010. s polaskom iz Hamburga. Tijekom Ljetnih olimpijskih igara 2012. u Londonu dana 15. siječnja 2012. brod se nasukao u Beagleovom kanalu na vrhu Južne Amerike. Nitko nije ozlijeđen, a brod je mogao nastaviti putovanje nakon istrage Federalnog ureda za istraživanje pomorskih nesreća. Njemački olimpijski odbor koristio je DEUTSCHLAND kao brod za soje potrebe.

I DALJE PLOVI

Dana 19. svibnja 2015. DEUTSCHLAND je prodan tvrtki Absolute Nevada sa sjedištem u Sjedinjenim Državama, koja je kupila brod za 21 milijun dolara. U početku je brod trebao služiti kao plutajuće sveučilište za američku organizaciju “Semester at Sea”, a u tom procesu je promijenjena zastava Nassaua na Bahamima. Predloženo je da se brod preimenuje u WORLD ODYSSEY nakon preuređenja u sjevernoeuropskom brodogradilištu te je u potpunosti preuređen za bo-

ravak učenika i profesora, koji bi boravili jedan semestar ploveći svim morima svijeta. Pod tim imenom brod nas je posjetio dva puta. Dana 27. srpnja 2015. novi vlasnici broda objavili su da će se izmjenjivati u dvije uloge. Dio godine brod bi putovao kao WORLD ODYSSEY prevozeći studente Semester at Sea, a drugi dio godine bio bi unajmljen njemačkoj tvrtki za krstarenja Phoenix Reisen, ploveći pod svojim tradicionalnim imenom DEUTSCHLAND. U tom razdoblju brod bi nosio dva imena, jedno za zimu, drugo za ljeto. Tijekom pandemije COVID 19, brod je bilo na sidrištu pored luke Caenu u Francuskoj. Brod i dalje plovi.

Godine 2000. se dogodila strašna tragedija, ali ne na brodu već na putu putnika koji su iz francuske zračne luke poletjeli na kružno putovanje prema brodu. Na samom polijetanju Concorda iz francuske zračne luke u Parizu na letu Air Francea, avion se srušio pri čemu je poginulo svih 100 putnika

SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

Nisu njima vrane mozak pokljucale.

Nisu ga ni imali.

SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

ROMOBIL DRVENE

Romobil drvene rote je imao

Četrdeset peta pustinja slobode

Posvuda u Gradu mene vrazi vode Širokom ulicom njim tandrkat ja o

Podnevnomu spanju ništa nijesam znao

Nego larmao na nogama od rode

Mršavko dok bokar pišake ne vòde S funjestre je neke na glavu mi pao

Sedamdeset i pet godina kasnije

Široka je opet bez ljudi pustinja

Hladno je i kišno nema furestije

Neki virus ljude ubija i tinja

Ne više fašisti ni antifašisti Konteso jeka je rekla isti isti

14/7/21

humanitarni

prilozi

MASLINA

- Rajna Brajčić, u sjećanje na dragog Gorana Sukna, umjesto cvijeća prilaže 100,00 EUR. - Željko Bačić u sjećanje na Gorana Sukna umjesto cvijeća prilaže 150,00 EURSuzana Drobnić u spomen na svog pok. Rođaka Nikolu (Buca) Sambrailo umjesto cvijeća prilaže 70,00 EUR

UDRUGA ZA DOWN SINDROM DNŽ

-U spomen na pok. Stanu Burin, umjesto cvijeća 40,00 Eura-a prilaže obitelj Čampara

U spomen na pokojnog Joza Škvorica umjesto cvijeća Niko Srabotnak prilaže 50 EUR-a

udruga poseban prijatelj

Bajro Sarić prilaže novogodišnju donaciju u iznosu od 50,00 eura.

caritas

-Na spomen pokojnog rođaka Pera Margaretića uplaćujem 50 eura dubrovačkom Caritasu. Pero Katušić -Prilog umjesto cvijeća spomen Ivanka i Ivan Radicevic uplatio Ivica Ljuban 50 eura

DRUŠTVO

MULTIPLE

SKLEROZE dnž Plemenitom našem susjedu Jaku Matiću, umjesto cvijeća 70 eura za potrebe udruge prilažu stanari Petra Hektorovića 44.

KOMPAS No.1

KOMPAS No.1

DUBROVNIK

DUBROVNIK

Kardinala Stepinca 52

Kardinala Stepinca 52

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.

VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

Uvjeti:

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

Uvjeti:

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

AUTO / MOTO

Volvo S60 2014. diesel D2, redovito servisiran, registriran do 15.04.2025., 199.000 km, cijena 9.900 €, Dubrovnik. 099 617 9939

Prodajem Suzuki Vitara GLS+ Elegance, Hibrid, 2025. godište Full oprema, prešla 4300 km, 1. servis pod tvorničkom garancijom, reg do 01/2027. Dupli panoramski krov, dvobojna metali zlatna boja. 22.500,00 EUR Mob.: 099 829 3721

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Šipan – kupujem poljoprivredno zemljište. Također sam zainteresiran za kupnju suvlasničkog udjela. Za preporuku pri kupnji isplaćuje se provizija. Mob: 097/7236306

Traži se zemljište površine 500 m² ili više u Župi dubrovačkoj ili Komolcu. Poželjan je dugoročni najam. Potreban je pristup za kamion. Plaća se naknada za preporuku. Mob: 097/7236306

Tražim partnera za izgradnju stanova u Zatonu. Kontakt: 097 600 7613. .

Tražim dvosoban stan na području grada, bez agencija. Mob: 091 540 3370.

Prodajem stan u Trebinju, 75 kvadrata, blizu centra. 091 6144 918

Prodaje se kuća u Cavtatu, na Prijekome, 80 m², s taracom i vrtom. Mob: 098/1691106.

Zaposleni bračni par s djecom kupuje stan na području grada Dubrovnika. Kontakt telefon: 099/854-8028

Tražim partnera za izgradnju stanova – Zaton. Zemljište 850 m² uz magistralu, s vodom, strujom i telefonom. Moguć dogovor o zajedničkoj investiciji. Mob: 097/684077.

Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m

od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204

Prodajem građevinsko zemljište na Grudi. Cijena 80 €/m². Mob: 099 642 8623

Mijenjam jednosoban renoviran stan u Lapadu za dvosoban stan na području grada uz moju nadoplatu. Stanovi za adaptaciju dolaze u obzir. Mob: 091 540 3370

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo, mob. 098 747 183.

Prodajem zemljište (dvije par-

7000 kvadrata) plus mala kućica s taracom i živom vodom 0989240411

Prodajem dvije čestice zemlje 481 i 482 K.O. Žuljana. Čestice se nalaze u samom mjestu, površine 280 m² i cca 200 m², sve po katastru. Cijena 100 EUR/m². Mob: 099 658 8468.

Prodaje se građevinska parcela u Slanome, na atraktivnom mjestu uz more. Kontakt za informacije 0959058149, u vremenu od 16 do 18.

Prodaje se potpuno opremljen dvoetažni stan u naselju Naš dom u Mokošici veličine 110m2 Kontakt: 098 427 676

Prodaje se trosoban stan na Mećajcu (Cavtat), površine 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

cele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204

Između Orašca i Kliševa iznajmljujem ili prodajem dvije velike oranice, maslinik sa 50 stabala maslina koje rađaju i veliki komad šume. (Ukupno

(40 m²). Stan je odmah useljiv. 098 137 0527

Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku. Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766

Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660

Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545

Prodajem grob na novom groblju na Šipanu u Suđurđu. Kontakti: 020/ 331 045 i 099/6929631

Dvosoban stan 42 m2 s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkirališnim mjestom uz nadoplatu. Mob: 098 1983891

Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za tro-

soban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891

Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306

Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946

Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468

Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029

Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127

Prodajem grob na Rožatuprazan. 098 787 773

Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada. Agencije isključene. Kontakt +385996911127

Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799

Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557

Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561

Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob: 098 747 183.

Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502

Građevinsko zemljište 3000

m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946

Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865

Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012

Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt

SRĐANA RAMADAN

6.9.1939. – 2.2.2026.

Iskreno dirnuti paznjom i sucuti koja nam je iskazana od srca zahvaljujemo rodbini, prijateljima, susjedima i svim dragim ljudima koji su bili uz nas u ovim teskim trenucima.Hvala svima koji su nam izrazili sucut, svima koji su vijencima i cvijecem okitili njezino posljednje pocivaliste.Ne zeleci nikoga izostaviti toplo zahvaljujemo svim lijecnicima, medicinskim sestrama i osoblju Opce bolnice Dubrovnik i Doma zdravlja kao i kolektivima Ljekarni.Hvala od srca svima koji su vise od desetljeca pomagali u pruzanju najbolje moguce skrbi za nasu Srđanu.Posebna zahvala don Mariju Katalinicu na prigodnim rijecima na sprovodu i svetoj misi zadusnici. Zatvorila je zauvijek oci, pune ljubavi i podrske koje nam je kroz cijeli zivot pruzala.Dok zivimo bit ce u srcima i mislima nasim.

Pocivala u miru Bozjem! S ljubavlju,

obitelj Ramadan

+385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevin-

parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076

KUPNJA I PRODAJA

RAZNO

Prodaje se montažna kućica, kuhinja s trpezarijom i kupaonica. Kućica je klimatizirana, spremna za korištenje. 0914430029

Prodajem crnu masažnu fotelju od skaja, udobnu i očuvanu po cijeni od 150 €, tel. 091 555 4242.

USLUGE RAZNO

Muškarac ozbiljnih godina želi upoznati damu radi poznanstva druženja i veze poziv ili SMS na mob 091 902 79 04

Tražim ženu srednjih godina za zajednički život. Poželjna vozačka dozvola B kategorije. Samo ozbiljno, ne zanimaju me avanture. Kontakt: 097 600 7613.

Muškarac u vojnoj mirovini

traži žensku osobu do 40 god. Imam svoj stan. Whats App: 097/6382802

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica

DEŽURNE LJEKARNE

ska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 16.2. do 22. 2.

-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 23. 2. do 1.3.

preminuli

MARIJA KALAFATOVIĆ 1957

KATICA BOŽOVIĆ 1940

MILA BUŠIĆ 1934

ANĐA PALUNKO 1936

REŠID ZEČEVIĆ 1941

NIKO PUŠIĆ 1939

PERO KARAMAN 1944

ADRIAN DARRER 2000

STIJEPO KMETOVIĆ 1949

NIKŠA MATKOVIĆ 1952

ANA NOVAKOVIĆ 1953

ANTUN ĆUSTIĆ 1952

IVAN ŽARAK 1948

MATO OBULJEN 1965

GORAN SUKNO 1959

NIKO KOSTOPEČ 1953

IVKA FALKONI 1931

Piše Vito Begović 40

ZAVRŠNICA DUBROVAČKOG KARNEVALA

Ultimi u Gradskoj, uz druženje, zabavu i škerce

Ultimi od karnevala održavani su u utorak u Gradskoj kavani Arsenal kao velika završnica Dubrovačkog karnevala. Večer je bila ispunjena zabavom, smijehom, plesom i dobrim raspoloženjem, a maškaranu ekipu zabavljala je grupa Sabioncello