Dubrovački dnevnik br. 276

ČUVARI DUBROVAČKOG NEBA

GARAŽE KAO SPAS ZA PROBLEME S PARKINGOM

Montovjerna pred realizacijom, Mokošica u pripremi stranica 4

Vesna Palunko sašila je dio dubrovačke tradicije

stranica 6

Pregled najvećih parada sportskih pobjednika na svijetu

stranica 26

I M P R E S S U M

Glavna urednica:

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Ivana Smilović Barkiđija Aida Čakić

Ahmet Kalajdžić

Rafael Barkiđija (sport)

Nikša Klečak

Kontakt 020 642 462

Fotograf

Željko Tutnjević

Vito Begović

Fotografija na naslovnici: Ilustracija/ Goran Mratinović

Kolumnisti

Vjera Šuman

Maro Marušić

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač (Festivus Dubrovnik d.o.o.)

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

Nakladnik

Dubrovački dnevnik d.o.o.

Ćira Carića 3

Dubrovnik

OIB 84019117288

Uprava

Lucija Komaić (članica uprave)

Grad Dubrovnik nije trebao raditi ovo što radi po cestama. Ovo je nezapamćeno!

Imam jednog prijatelja, neka se za potrebe ovog teksta zove Neno, s kojim najviše volim popiti kafu. Malo nam je korona pobrkala ritual, ali i dalje imamo taj običaj razmijeniti mišljenja. S Nenom uvijek imam temu, dovoljno je u ponedjeljak reći da je ponedjeljak pa da on rezolutno izjavi kako danas nije ponedjeljak nego je to dan iza nedjelje, dva dana prije srijede. I tako, malo pomalo Neno i ja, i još poneko tko se zatekne, odradimo te dnevne teme i, Bogu hvala, prebacimo se na politiku. Ali ne ovu recentnu nego onu četrdesetih i devedesetih.

Neno mi se neće kontrestat da u prvoj polovini četrdesetih i nije bilo baš najbolje vrijeme za čovječanstvo uopće, pa tako ni za Dubrovnik, dok ćemo se za desetljeća u međuvremenu do danas gotovo uvijek sukobljavati u mišljenjima - ja tvrdim kako je bolje sada, dok on ipak, kao kap stariji od mene, drži mantru kako je ‘prije bilo bolje’.

Ja ne znam kako je prije bilo. Kad je na-

vodno trebalo biti dobro, ono osamdesetih, to sam nekako preskočio jer sam bio prisutan samo četiri godine. Ono čega se sjećam su devedesete, sklonište, rat pa jad i neimaština. Ajde, ove dvijetisućite su barem bile svjetlo na kraju tunela. Da je društvo bilo zdravije, bilo je. Pare nisu kvarile ljude jer para bilo nije, nije bilo mobitela, interneta i bilo je neko pitomije vrijeme, ali meni, kao vječnom optimistu, nije drago kad Neno i brojna njegova generacija govore kako je prije bilo bolje. Ja baš mislim da je danas najbolje, a od danas da će samo sutra i prekosutra biti bolje.

Osim rasprava po kafama, rado pročitam i starije Dubrovčane, posebno Dubrovkinje, po društvenim mrežama kada komentiraju javne radove, gradnje privatnih objekata, kuća ili pak samo kad se popravljaju kamene ploče na Stradunu. To vam je, ljudi moji, sve završilo najviše arhitektonske škole u Državi, a u najmanju ruku su još i magistrirali na nekim najvažnijim svjet-

skim sveučilištima. Odmah mi padne na pamet jedna članica udruženja dubrovačkih arhitekata koja je osamdesetih jedno dubrovačko naselje nacrtala bez iti jednog parkirnog mjesta. I da je bar jedina bila, pa ne bismo imali danas Mokošicu, Goricu, Kineski zid, Čokolino, gdje je teže naći parking nego žiranta za kredit.

Da je po pitanju urbanizma, uz ove neke neshvatljive propuste, prije u Dubrovniku bilo bolje, složio bih se čak i s gosparom Nenom, kojem nikad ne dam gusta da je u pravu. Kao društvo smo bili manje gramzivi, manje smo letjeli za zaradom, više smo se bavili kvalitetom vlastitog života, a manje kvantitetom. Onima koji su davali građevinske dozvole bilo je važnije živjeti u skladnom gradu nego imati za svaku sumnjivo izdanu dozvolu, a zauzvrat dobiti jedan ili dva stana.

Lani, preklani, kada je Hotel Sumratin krenuo s velikim radovima, vlasnika su stigmatizirali kako je građevina ružna, nakaradna, visoka i, naravno, da je prije bio bolji. Baš su stariji Lapađani komentirali da je strašno što nam činu, da će svo zelenilo posjeć, da im to prije rata ni’ko ne bi dopustio. O ukusima neki ne vole raspravljati i svatko ima svoje mišljenje, ali Hotel Sumratin danas, kada je gotov, izgleda lijepo i suvremeno. On je i s kvalitetom, opremom, zaposlenicima i gastronomskim novitetima samo dodatna ponuda i hvalevrijedna promjena u Gradu.

Trideset metara dalje, Grand Hotel Park je primjer svega suprotnoga - ružna zgrada koja izgleda kao stambena, s vlasnicima koji gledaju kako iz godine u godinu još nešto nakaradno izgraditi, vlasnici koji zaključavaju inače prelijep park jer ne daj Bože da se nešto stavi za javno dobro. Od Parka može biti ružniji samo Neptun čiji su vlasnici tek svoja priča, a njihova ljubav prema krajobrazu neopisiva.

I vlasnici Hotela Sumratin gledaju dobit, ali sudeći po onome što su napravili u Lapadu, Cavtatu i Kalamoti, moglo bi se reći da imaju osjećaj za lijepo i da rade na podizanju kvalitete de-

Uvodnik

stinacije.

A kad smo kod njorganja, neizostavno je njorganje u svezi oborinske odvodnje po Lapadu. Ovima kojima je prije bilo bolje nije zgodan trenutak što se u srce zime kopa. Kada 60 posto radno sposobnog stanovništva ne radi ništa u iščekivanju turističke sezone, koja je daleko od nas, smeta što se kopaju ceste, polažu cijevi, gleda izbjeći ove velike poplave za koje smo sami sebi krivi zbog prekomjerne gradnje, gdje smo sve živo i neživo posjekli pa nemamo ništa zeleno što će upiti ove silne kiše. Uvijek nam je netko drugi kriv.

A i Gradonačelnik je kriv prvi. Zadnjih desetljeća se nikad više u Lapadu nije gradilo, a on baš svojim građanima

izbija argument da ovo sve radi jer su u svibnju lokalni izbori. Navikli smo da se oni pravi radovi izvode svake četiri godine i da budu gotovi dva dana prije treće nedjelje u svibnju. I tako je uvijek bilo, a Mato Franković kao da zanemaruje tradiciju i radi od nas budale. Zna se zašto se kopa u petom mjesecu, pa valjda da gosti koji već tada dolaze vide da i mi nekog vraga radimo. Ja bih na onoj kafi reko da je svibanj najbolji za javne radove, a gospar Neno bi kontrasto i reko: „E nije, nego maj”.

On tako meni stalno priča za slučaj da ja ne znam što je bilo, što je bilo. A ja uglavnom ne znam što je bilo i je li bilo bolje, ali nadam se da će nam svima danas biti bolje. A sutra još bolje.

PARKING KRIZA NE JENJAVA

Raspitali smo se kad će nove garaže: Montovjerna pred realizacijom, Mokošica u pripremi

Nedostatak parkinga jedan je od najvećih problema Dubrovnika s kojim se građani svakodnevno susreću. Iako se o izgradnji garaža i novih parkirališta govori godinama, realizacija mnogih projekata i dalje kasni. Provjerili smo u kojoj su fazi planirane garaže i koja rješenja Grad najavljuje za ublažavanje problema

Problem parkinga u mirovanju jedan je od najizraženijih komunalnih izazova u Dubrovniku. Gotovo da nema gradskog naselja u kojem građani ne muče muku s pronalaskom parkirnog mjesta, a situacija se godinama pogoršavala zbog rasta broja vozila, izgradnje novih stambenih objekata bez adekvatne infrastrukture te ograničenog prostora u već formiranim kvartovima. Dodatni uteg predstavlja i ranija odluka Grada kojom je investitorima bilo omogućeno da, uz plaćanje naknade, ne osiguraju parkirna mjesta prilikom gradnje stambenih objekata. Ta je praksa odavno ukinuta, ali i danas se navodi kao jedan od ključnih uzroka kroničnog manjka parkirnih mjesta, osobito u gusto naseljenim dijelovima grada. Iz Grada Dubrovnika poručuju kako su svjesni problema te da je više projekata u različitim fazama pripreme i realizacije. Raspitali smo se koje garaže su u planu za izgradnju, ali i u kojim su fazama različiti projekti o kojima se već dugo vremena govori.

GARAŽA NA MONTOVJERNI U ZAVRŠNOJ

FAZI DOZVOLE

Projekt garaže kod Osnovne škole Luka Paljetka na Montovjerni trenutačno se nalazi u završnoj fazi ishođenja građevinske dozvole, potvrdili su za Dubrovački dnevnik iz gradske uprave.

„Riječ je o dijelu šire rekonstrukcije zgrade jav-

ne namjene koja, osim garaže, uključuje i igralište, knjižnicu, prostore za udruge i druge sadržaje“, naveli su.

Prema informacijama Grada, realizacija projekta očekuje se u narednoj godini, što bi moglo donijeti prijeko olakšanje stanovnicima ovog dijela grada.

MOKOŠICA: VIŠE LOKACIJA, ALI BEZ ROKOVA

Planovi za Mokošicu zasad su najambiciozniji, barem na papiru.

„Trenutačno se radi na projektu garaže u naselju

‘Naš dom’, za koju je izrada projektne dokumentacije započela participativnim budžetiranjem, a zatim je daljnja razrada dokumentacije nastavljena kroz drugu stavku proračuna Grada Dubrov-

Projekt garaže kod Osnovne škole

Montovjerna trenutačno se nalazi u završnoj fazi ishođenja građevinske dozvole. Prema informacijama Grada, realizacija projekta očekuje se u narednoj godini.

Najveće

najave

za Mokošicu vežu se uz kupnju više zemljišta ukupne površine oko 7000 četvornih metara, na kojem bi se moglo izgraditi najmanje 400 novih parkirnih mjesta.

nika“, naveli su iz Grada.

Uz to, izrađeno je idejno rješenje za manje parkiralište s tridesetak mjesta u Obuljenom.

Najveće najave vežu se uz kupnju više zemljišta ukupne površine oko 7000 četvornih metara, na kojem bi se moglo izgraditi najmanje 400 novih parkirnih mjesta. Iz Grada ističu kako bi se time značajno smanjila potražnja za parkiranjem u ovom najvećem dubrovačkom naselju, no rokovi zasad nisu precizirani.

ZLATNI POTOK I DALJE BEZ RJEŠENJA

Zlatni potok je u posljednjih nekoliko godina u velikoj mjeri prenamijenjen u apartmansko naselje. Blizina gradske jezgre, visoke cijene noćenja, ali i rast cijena nekretnina doveli su do toga da je značajan broj stanova pretvoren u apartmane ili je promijenio vlasnike. Ipak, u naselju i dalje živi dio stalnih stanovnika koji se svakodnevno susreću s problemom nedostatka parkirnih mjesta. Situacija pritom varira ovisno o sezoni –tijekom zimskih mjeseci problem je nešto manje izražen, dok ljeti, kada su apartmani popunjeni, pritisak na ionako ograničen broj parkirnih mjesta ponovno dolazi do punog izražaja.

Njegovi stanovnici zasad neće dobiti konkretno rješenje. Kako navode iz Grada, zbog imovinsko-pravnih problema na jedinoj lokaciji pogodnoj za izgradnju garaže, projektno rješenje još nije dovršeno. To u praksi znači da se od ideje ga-

raže zasad nije službeno odustalo, ali ni pomaknulo s mrtve točke.

Na ‘Vojnoviću’ bi drvored mogao ‘ukrasti’ nekoliko parking mjesta

Projekt uređenja drvoreda u Ulici Iva Vojnovića još je u fazi izrade dokumentacije, pa zasad nema odgovora hoće li i koliko parkirnih mjesta biti ukinuto zbog sadnje stabala.

Iz Grada poručuju da će konkretni podaci biti poznati nakon dovršetka projektne dokumentacije, što ostavlja otvorenim pitanje hoće li se urbanističko uređenje provoditi na račun već ionako oskudnog parkinga.

PARK ‘N’ RIDE KAO RASTEREĆENJE CENTRA

Kao jedno od ključnih dugoročnih rješenja, Grad ističe projekt Park ‘n’ Ride s ukupno 571 parkirnim mjestom, za koji je u tijeku postupak pregleda i ocjene ponuda za izvođenje radova. Projekt je najvećim dijelom financiran iz ITU mehanizma, a cilj mu je rasterećenje užeg gradskog središta i smanjenje prometnog pritiska.

Iako su najavljeni projekti korak u dobrom smjeru, ostaje pitanje hoće li njihova realizacija biti dovoljno brza i opsežna da nadoknadi dugogodišnje zanemarivanje problema parkinga u mirovanju. Građani, koji svakodnevno kruže automobilima u potrazi za slobodnim mjestom, konkretne će pomake mjeriti stvarnim parkingom, a ne planovima.

Još 2019. godine izrađeno je idejno rješenje za garažu na četiri podzemne etaže u Mokošici, u naselju Naš dom

PRIČA IZ ČILIPA

Tiha profesija koja drži dubrovačko

nebo pod kontrolom:

‘Plaća nam je opravdano primjerena, ali odgovornost velika’

Kad se spomene zračni promet na krajnjem jugu Hrvatske, većina će pomisliti na Zračnu luku Ruđer Bošković i njezinu užurbanu pistu. No, tik uz glavnu zgradu, u kontrolnom tornju koji se skladno uklapa u prostor Čilipa, odvijaju se procesi bez kojih nijedan avion ne bi sigurno sletio ni poletio. Upravo ondje smještena je dubrovačka podružnica Hrvatske kontrole zračne plovidbe, mjesto gdje se donose ključne odluke i gdje nebo iznad Dubrovnika i okolice nikada ne ostaje bez nadzora

U prostorijama koje rijetko tko ima priliku vidjeti radi više od 40 zaposlenika, a među njima i oni čije se zanimanje često opisuje kao jedno od najstresnijih, ali i najodgovornijih – kontrolori zračnog prometa. Vođeni tim epitetima, posjetili smo dubrovačke kontrolore koji su nas srdačno primili i uveli u svijet koji prosječnom promatraču djeluje poput znanstvene fantastike. Strpljivo su nam objasnili svaki segment svog posla, podijelili iskustva i približili stvarnost radnog dana koji se mijenja ovisno o sezoni, vremenskim uvjetima i gužvama na nebu. Razgovarali smo s ljudima koji ovaj posao rade više od dva desetljeća. Oni su navikli na ljetne špice s dvadesetak slijetanja u jednom satu, na jaku dubrovačku buru, ali i na izazovne trenutke kada se nevrijeme i sezonske gužve spoje. Iako smo ih posjetili u mirnijem razdoblju, njihova koncentracija i oprez ni tada ne popuštaju. Stres kao temu nisu naglašavali, ostavili su dojam ljudi koji svoj posao jednostavno vole i rade ga onako kako i treba: smireno, odgovorno i maksimalno fokusirano.

SPECIFIČAN ZRAČNI PROSTOR

Rukovoditelj Podružnice Dubrovnik Hrvatske kontrole zračne plovidbe Hrvoje Skokandić, ujedno kontrolor zračnog prometa, instruktor i ispitivač, pojašnjava kako se s prilazne radarske kontrole nadzire zračni prostor južne Hrvatske – područje nešto šire od Dubrovačko-neretvanske županije. Osim dolazaka i odlazaka u dubrovačkoj Zračnoj luci, dubrovački kontrolori pokrivaju i prelete prema susjednim zračnim lukama – Tivtu, Podgorici, Mostaru, Braču i Splitu. Upravo zbog geografskog položaja i blizine međunarodnih granica, ovaj dio zračnog

prostora je specifičan i zahtjevan za upravljanje. „Kod nas je planiranje prometa teže, jer nam nedostaje manevarskog prostora, pogotovo na prilaznoj radarskoj kontroli gdje slažemo redoslijed slijetanja. Mi imamo samo jedan aerodromski krug“, objašnjava Skokandić, osvrćući se i na čestu primjedbu kako je posao u Dubrovniku lakši nego u velikim svjetskim zračnim lukama poput Frankfurta, Istanbula, New Yorka. Naglašava kako jedan kontrolor istodobno može raditi s maksimalno 20 zrakoplova. Razlika između manjih i velikih aerodroma, dodaje on, nije samo u broju letova nego i u organizaciji posla. „Velike zračne luke imaju više zaposlenika i drukčiju

tog prometa, koji je redovit, a da se ne može posložiti, ali loše vrijeme im najteže pada

Piše Aida Čakić foto Željko Tutnjević

Ljetna sezona u Dubrovniku za kontrolore je iznimno intenzivna, no organizacija rada ne ostavlja prostor za pogreške.

Najzahtjevniji su dani utorak, četvrtak, subota i nedjelja, kada u smjeni rade trojica kontrolora tijekom osam sati. Smjena započinje u 7 sati ujutro, kada polijeću zrakoplovi koji su noć proveli u Dubrovniku, dok prava gužva počinje oko 9 sati i traje sve do 17.

tehnologiju. Dok mi imamo jednu prilaznu kontrolu, zrakoplov u Frankfurtu ili New Yorku prođe kroz pet ili šest kontrola zračnog prometa prije slijetanja. Sve je podijeljeno na sekcije kako bi se smanjilo opterećenje pojedinog kontrolora. Naravno da oni imaju više posla i nisu sezonalni kao mi, ali kad je kod nas promet na maksimumu, tada smo svi negdje na istoj razini opterećenja“, kaže Skokandić.

KONCENTRACIJA JE KLJUČNA, A ODMOR

DIO POSLA

Ljetna sezona u Dubrovniku za kontrolore je iznimno intenzivna, no organizacija rada ne ostavlja prostor za pogreške. Najzahtjevniji su dani utorak, četvrtak, subota i nedjelja, kada u smjeni rade trojica kontrolora tijekom osam sati. Smjena započinje u 7 sati ujutro, kada polijeću zrakoplovi koji su noć proveli u Dubrovniku, dok prava gužva počinje oko 9 sati i traje sve do 17.

„U ‘peak houru’ imamo i do 20 operacija na sat. Ako procijenimo da će ih biti više, koristimo alate za regulaciju prometa – pojedine avione zadržavamo i tempiramo njihov dolazak 10, 15 ili 30 minuta kasnije. Cilj je rasteretiti zračnu luku, osigurati protočnost i, najvažnije, sigurnost“, pojašnjava. Kontrolori se tijekom smjene rotiraju – sat vremena rade kao planeri, sat vremena kao izvršni kontrolori, a zatim slijedi sat odmora. Planer koordinira letove i stalno komunicira sa susjednim kontrolama, dok izvršni kontrolor donosi završne odluke.

„Radimo kao tim i stalno se izmjenjujemo. Odmor je sastavni dio posla i propisan je uredbama i zakonima. Koncentracija je ključna, zbog čega ne možemo neprekidno raditi na istoj poziciji. Kad nema puno prometa, kao što je to sada, jedna osoba može obavljati i planiranje i kontrolu, ali od 1. svibnja to više nije moguće“, objašnjava Skokandić.

Izvan sezone, dubrovački kontrolori najčešće u ožujku odlaze u Zagreb na simulator, gdje održavaju formu i pripremaju se za promet koji ih čeka tijekom ljeta. „To je način da zadržimo sigurnost, rutinu i samopouzdanje“, dodaje.

Skokandić je u kontrolu zračnog prometa došao s 21 godinom, dok je još studirao na Prometnom fakultetu u Zagrebu.

„Nisam planirao biti kontrolor, ali vidio sam natječaj, prijavio se i u Dubrovnik došao praktički sa studentskom torbom“, prisjeća se ovaj rođeni Korčulanin. Danas, kaže, posao izgleda znatno drukčije nego na početku karijere. Najveće promjene dogodile su se u tehnologiji, a on se sjeća vremena kada su se kontrolori uvelike oslanjali na informacije koje su dobivali od pilota. Posao opisuje kao iznimno dinamičan, jer se svako malo uvode novosti s ciljem povećanja sigurnosti zračnog prometa i smanjenja opterećenja kontrolora.

BROJNE POGODNOSTI

Kada se govori o ovom poslu, mnogima su prve asocijacije - visoka plaća i razina stresa. Voditelj podružnice potvrđuje kako su dobro plaćeni. „Svi kontrolori zadovoljni su s primanjima, a imamo i beneficirani radni staž tako da možemo ići u mirovinu ranije. Osim toga imamo i druge benefite – poput nešto više dana godišnjeg odmora, rekreacijski odmor, dodatne liječničke preglede. Plaća je opravdano primjerena, ali naša odgovornost je velika. Danas vi u privatnom sektoru možete zaraditi visoku plaću primjerice vozeći taksi, radom u restoranu, na menadžerskoj poziciji i slično“, smatra Skokandić.

Kad je riječ o stresu, voditelj kontrolora, instruktor i ispitivač Robert Miljak iz Konavala s njim nema većih problema. U dubrovačkoj podružnici ra-

Kontrolori se

di od 2001. godine. Javio se na natječaj 1999. što je bio praktički prvi natječaj za posao kontrolora poslije rata. Govori kako se školovao pola godine u Njemačkoj i od tada mu je na poslu, kaže on, super. „Ovaj posao ne bih nazvao najstresnijim zanimanjem, jer meni on ne izaziva stres. Stresan je samo u onom dijelu jer se očekuju brze odluke, a greške i krive procjene su skupe. Ovo je interesantan posao, vrlo kreativan. Mi se nekako držimo u sjeni, nismo toliko atraktivni kao primjerice piloti, ali mi smo jako povezani“, kaže Miljak. U poslu mu je najvažnija priprema što je njegova metoda izbjegavanja stresa. „Mi svake godine osvježavamo znanje i pripremamo se za sezonu. Da bi čovjek smanjio stres na poslu, mora biti dobro pripremljen za njega. Teoretsko znanje mora biti na čvrstim temeljima, jer ako si dobro pripremljen, onda ti ništa nije iznenađenje i razina stresa je svedena na minimum. Naravno, uvijek se mogu dogoditi neočekivane situacije, ali ako nam je znanje dobro, onda se može naći rješenje. Također, imamo i kolegu s kojim radimo i možemo se osloniti jedan na drugog. Ovaj se posao može raditi do mirovine. Imali smo kolegu koji je pošao sa 65 godina“, govori nam kontrolor Robert Miljak.

LOŠE VRIJEME JE NAJGORE

Timski rad za kontrolore je jako važan – tvrde i Skokandić i Miljak. Iako je dosta toga danas automatizirano i tehnologija im pomaže u radu, kontrolori međusobno komuniciraju i usuglašavaju se oko raznih odluka. I poslodavac prepoznaje važnost ovog segmenta pa tako jednom u tri godine imaju radionice na kojim se susreću toranjski, prilazni i oblasni kontrolori iz cijele Hrvatske pa razgovara-

ju i razmjenjuju iskustva. Imaju i dobru suradnju s pilotima koji ih nerijetko posjete u njihovim uredima, a kontrolori ponekad putuju s pilotom u kokpitu do neke destinacije te razgovaraju o poslu i unapređenju istog.

KONTROLORIMA NAJTEŽE PADA LOŠE VRIJEME „Nema tog prometa, koji je redovit, a da se ne može posložiti, ne znam kakva gužva da bude… Ali kad su uvjeti lošeg vremena, onda kontrolor nije taj koji vodi promet nego tada sluša pilota koji govori kuda može ići. Mi imamo određene informacije o oblacima, ali ipak to nije dovoljno precizno. Budući da je kod nas prostor specifičan, loše vrijeme putuje, situacija se svako malo mijenja, onda dolazi do problema koje mi pokušavamo riješiti. Tada dio aviona sleti, a neki pođu na alternativnu destinaciju. To je najveći izazov i oni koji odrade taj posao za vrijeme gužve i nevremena kasnije o tome pričaju“, opisuje Miljak neke od težih trenutaka koji uzrokuju svima mrska kašnjenja letova.

Otkrivaju nam kako je prošle godine zabilježen rekordan broj neuspjelih prilaza u odnosu na 2024. godinu - bilo ih je 167, a 2024. godine 67. Ti trenuci najčešći su tijekom vikenda i kada je loše vrijeme. Tada se svaki novi pokušaj slijetanja bilježi kao neuspjeli.

Jasna i precizna komunikacija s pilotima je ključna, a ona se odvija na engleskom jeziku standardiziranim frazama za koje su svi školovani.

„Čovjek koji dobro zna engleski, a nije upućen u naš posao, mislio bi da samo nabrajamo neke brojeve i to ne bi imalo smisla, ali svaka riječ i broj imaju svoje značenje. Mi znamo što će nam reći pilot i što traži od nas, a on zna što može očekivati. Komunikacija je učinkovita, jednostavna i razumljiva.

„Svi kontrolori zadovoljni su s primanjima, a imamo i beneficirani radni staž tako da možemo ići u mirovinu ranije. Osim toga imamo i druge benefite – poput nešto više dana godišnjeg odmora, rekreacijski odmor, dodatne liječničke preglede. Plaća je opravdano primjerena, ali naša odgovornost je velika. Danas vi u privatnom sektoru možete zaraditi visoku plaću primjerice vozeći taksi, radom u restoranu, na menadžerskoj poziciji i slično“, smatra Skokandić.

Nema šumova, krčanja, važna je svjesnost o prometnoj situaciji svih sudionika na radnoj frekvenciji i upravo zato ne koristimo previše hrvatski jezik, osim ponekad s pilotima Croatia Airlinesa. Svaka riječ i svako slovo se razlikuju od drugog da ne bi dolazilo do konfuzije i dvosmislenosti“, pojašnjava kontrolor Robert Miljak.

SLOŽEN EDUKACIJSKI CIKLUS

Naveli su nam neke od primjera riječi koje koriste u komunikaciji s pilotima. Primjerice u brojevima nije nine (devet) nego je niner. Four (četiri) se kaže fouer, dok je three – jednostavno tri. Iako se mnoge stvari u ovom poslu čine kao teške i komplicirane, kontrolori nas uvjeravaju kako se sve to nauči tijekom školovanja koje, ovisno o ovlaštenju za koje se osposobljavaju, traje između dvije i tri godine. Nakon što kandidati prođu natječaj, prolaze put osposobljavanja – osnovno osposobljavanje tijekom kojeg uče osnove kontrole zračnog prometa, frazeologiju i pravila, tipove zrakoplova, a nakon toga ide osposobljavanje za ovlaštenje za radno mjesto za koje su se prijavili. Tu uče specifičnosti posla u teoriji, a nakon toga idu na simulator. Kada sve to prođu, dolaze osposobljavanje za određenu lokaciju poput Dubrovnika gdje uče specifičnost tog područja – stazu, manevarsku površinu, geografske lokacije, specifičnosti, a nakon teorije dolazi simulatorski dio i osposobljavanje na radnom mjestu te dolazak k’ instruktorima koji rade s početnicima. Tijekom tih 200-tinjak sati rada na frekvenciji imaju četiri provjere uz teorijske ispite. Navedeno osposobljavanje počinje sredinom ožujka i, ako sve bude uredno, traje do sredine rujna iduće godine. Uvjet za buduće kontrolore je da imaju minimalno 18 godina, a mogu se prijaviti do

maksimalno 28 godine.

Takav edukacijski ciklus prolazi i Ivan Pažin, budući kontrolor dubrovačke podružnice. Ovaj 23-godišnji student elektrotehnike, rodom iz Čapljine, zainteresirao se za posao tijekom sajma poslova na fakultetu.

„Nisam puno znao o poslu kontrolora, ali prijavio sam se na natječaj i prošao kroz složen selekcijski proces tijekom kojeg sam se još više zainteresirao za ovaj posao. Prijavilo se mnogo kandidata - do dvije tisuće, a za podružnice selektiraju 90-ak i od toga biraju nas nekoliko kako bi došlo do onih koji su sposobni za ovaj posao. Imao sam podvojene osjećaje - bilo mi je drago kada sam vidio da sam izabran, a u isto vrijeme malo sam bio tužan jer mijenjam struku iz korijena. Ipak mislim da će mi se ovaj posao isplatiti“, kaže budući kontrolor Ivan Pažin kojega smo zatekli na tornju. Iznad prostorija gdje je smještena radarska kontrola, gdje su kontrolori okruženi monitorima s točkicama, brojkama, rutama, nalazi se kontrolni toranj. Definitivno jedan od najljepših ureda imaju toranjski kontrolori koji brinu za red na uzletno-sletnoj stazi. Antonio Živalj inače je radarski kontrolor, no dodaje kako radije dolazi na toranj i obavlja taj posao. Pojasnio nam je kako se toranjski kontrolori brinu za sigurnost i protočnost na užem aerodromskom krugu i na platformi gdje su avioni parkirani. Kontrolori tako vode računa tko ima prednost, održavaju separaciju, surađuju s vatrogascima, parkerima, dispečerima i ostalima na zemlji s kojima svakodnevno komuniciraju.

IMA DANA KAD TI ZATREPERI GLAS

U 29 godina radnog staža u dubrovačkoj kontroli zračnog prometa, Antonio Živalj doživio je puno

„Ovaj posao ne bih nazvao najstresnijim zanimanjem, jer meni on ne izaziva stres. Stresan je samo u onom dijelu jer se očekuju brze odluke, a greške i krive procjene su skupe. Ovo je interesantan posao, vrlo kreativan. Mi se nekako držimo u sjeni, nismo toliko atraktivni kao primjerice piloti, ali mi smo jako povezani“, kaže Miljak.

toga, no jedan mu se trenutak posebno urezao u pamćenje.

„Bilo je to 2017. godine, dan je bio lijep, ali nevrijeme se počelo ‘navlačiti’. Jedan mali avion prije slijetanja se zbog vjetra nakrivio i ja sam pomislio – samo da ne udari u toranj! No, on je skrenuo i pao je na gradilište koje je bilo blizu aerodroma. Jako smo se zabrinuli za ljude, ali sve je dobro prošlo, nitko nije stradao. Tako ima dana kada nam na poslu zakuca srce i zatreperi glas, ali ja volim ovaj posao. Baš s gustom idem na posao jer sam jako zadovoljan.

Stresa ima, ali kroz testiranje se vidi imamo li sposobnosti za nositi se s tim, a tu su i dodatna školovanja koja nam olakšavaju“, kazuje Antonio Živalj. Njegov kolega, koji je inače iz Rijeke, Dino Alberini, u kontroli zračnog prometa je počeo raditi 1999. godine, u Konavle je došao prije 11 godina, a prije toga u Rijeci je radio 16 godina kao kontrolor.

„Pričali smo kako u Dubrovniku nedostaje kontrolora i ja sam pomislio kako bih se mogao prijaviti na taj natječaj da malo promijenim sredinu. Zanimalo me kako je ovdje, nisam planirao puno ostati, ali mi se svidjelo i ostao sam. Vjerojatno ću tu biti do penzije. Sviđaju mi se ljudi, klima, lijepo sam se snašao“, govori nam Alberini koji je zadovoljan s poslom, ali i zračnom lukom koja prema njegovim riječima ima sve što je potrebno.

I za toranjske kontrolore intenzivan promet je veliki izazov, a s tim se lakše nose jer imaju jasne protokole za svaki problem poput kvara zrakoplova ili drugih problema koje mogu imati piloti. Kako bi sve u dubrovačkoj podružnici kontrole zračnog prometa funkcioniralo savršeno, brinu inženjeri i tehničari u tehničkoj službi zaduženi za CNS sustave, što je skraćenica za komunikaciju, navigaciju i radarski nadzor. Njihova tehnička sala ispunjena je računalima, kabelima, serverima, lampicama, prekidačima, što zapravo čini srce sustava koji omogućava rad kontrolorima. Viši inženjer za CNS sustave pojasnio nam je kako oni, 24 sata dnevno, svaki dan u tjednu, nadziru sve sustave i uređaje uključujući navigacijske, radarske, komunikacijske i energetske sustave. Na svaki alarm i grešku odmah reagiraju.

SLOŽENA TEHNIČKA PODRŠKA

„Mi smo tu da svi sustavi funkcioniraju neprekidno, bez ikakvih poteškoća te da omogućavamo komunikaciju pilota i kontrolora i da kontrolor, u svakom trenutku, vidi poziciju aviona. Imamo i navigacijske

sustave koji služe za sigurno, precizno i učinkovito vođenje zrakoplova od točke polaska do odredišta. Osim toga, omogućavamo podršku i za meteorološki odjel jer je taj sustav jako važan u avijaciji. Svaki sustav inače ima ili redundanciju ili trostruki ‘back up’. U slučaju kvara moramo osigurati priliku da se nastavi komunikacija između pilota i kontrolora“, govori Barišković koji pet i pol godina radi u dubrovačkoj podružnici. U tehničkoj službi su voditelj, tri inženjera i šest tehničara koji brinu i o vanjskim sustavima diljem županije. U slučaju nestanka struje, otkriva nam Barišković, osigurani smo agregatskim napajanjem gdje se i dalje mogu kontinuirano pružati usluge, te u slučaju gubitka i mrežnog i agregatskog napajanja svi sustavi mogu i dalje raditi oko tri sata na UPS sustavu, što je dovoljno da kontrolori očiste nebo. Zanimljivo je kako se prostori tehničkog odjela šire zbog potrebe za većom podrškom. „Naš posao je da smo spremni za sve hitne i vanredne situacije. Najviše aktivnosti imamo van sezone jer moramo raditi na pripremi sustava, ažuriranju i unaprjeđenju, a paralelno se školujemo i obučavamo za nove sustave koji se često mijenjaju. To je sustav koji mora funkcionirati“, zaključuje inženjer Bruno Barišković.

Uz kontrolore zračnog prometa i tehničku službu, jako je važna i Zrakoplovna meteorološka postaja gdje radi pet meteorologa i sinoptičarka. Oni pružaju pravovremene i točne informacije o vremenskim prilikama na Zračnoj luci, obavljaju mjerenje i motrenje vremena, izrađuju prognoze, izdaju podatke o aktualnom vremenu te upozorenja za meteorološke pojave opasne za zrakoplovstvo.

Iako rade daleko od pogleda javnosti, zaposlenici u dubrovačkoj podružnici Hrvatske kontrole zračne plovidbe svakodnevno donose odluke u kojima nema prostora za improvizaciju. Posao kontrolora jasno pokazuje koliko su smirenost, fokus, precizna komunikacija i timski rad ključni za sigurnost. To su vrijednosti od kojih svi možemo ponešto naučiti i primijeniti u svojim poslovima.

„Bilo je to 2017. godine, dan je bio lijep, ali nevrijeme se počelo ‘navlačiti’. Jedan mali avion prije slijetanja se zbog vjetra nakrivio i ja sam pomislio –samo da ne udari u toranj! No, on je skrenuo i pao je na gradilište koje je bilo blizu aerodroma. Jako smo se zabrinuli za ljude, ali sve je dobro prošlo, nitko nije stradao. Tako ima dana kada nam na poslu zakuca srce i zatreperi glas, ali ja volim ovaj posao“, kaže Antonio Živalj.

PONEDJELJAK, 16.02. doručak dana

Proteinski puding od kokosa i badema sa chiom, granolom i šumskim voćem

Menu dana

Špageti Bolognese

Klasičan ragu od mljevenog miješanog mesa, luka, češnjaka i rajčice

UTORAK, 17.02. doručak dana

Zarolani omlet

punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom

Menu dana

Dalmatinska pašticada

Juneći but kuhan u vlastitom umaku s korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom, poslužen s njokima

SRIJEDA, 18.02. doručak dana

Američke palačinke sa javorovim sirupom i bobičastim voćem

Menu dana

Hobotnica „al forno“

S mladim krumpirom, rajčicom, paprikom, češnjakom, maslinama i bijelim vinom

ČETVRTAK, 19.02. doručak dana

Shakshuka jaja

Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice sa povrćem i začinskim biljem

30%

POPUST ZA DOMAĆE

Menu dana

Penne Carbonara

Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom

PETAK, 20.02. doručak dana

Odležana ohlađena zobena kaša trifle sa zobenom kašom, mangom, jogurtom i metvicom

Menu dana

Crni rižot od sipe

Sipa pripremljena s vinom, začinima i vlastitim crnilom

SUBOTA, 21.02. doručak dana

Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja

Menu dana

Pečena teletina

Pečeni krumpir s povrćem i umak od pečenja

NEDJELJA, 22.02. doručak dana

Poširana jaja sa dimljenim lososom i zelenim šparogama

Menu dana

Sotirani juneći but s njokima

Kockice junećeg buta aromatizirane lokalnim crnim vinom i mirodijama

Predstavljen program 77.

Dubrovačkih ljetnih igara

Program 77. Dubrovačkih ljetnih igara predstavljen je prošlog tjedna 6. u Hotelu Kompas. Uz  vršiteljicu dužnosti ravnateljice Dubrovačkih ljetnih igara Ivonu Šimunović, umjetničku ravnateljicu Martinu Filjak, ravnateljicu dramskog programa Senku Bulić, na predstavljanju programa sudjelovali su gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković te pročelnica županijskog upravnog odjela za obrazovanje, kulturu i sport Jelena Dadić Račić.

Ovogodišnje Igre održavaju se pod temom „Svjetla sjevera“, a tijekom 47 festivalskih dana publici će biti predstavljeno više od 70 izvedbi dramskog, glazbenog, plesnog, likovnog i popratnog programa na prepoznatljivim ambijentalnim lokacijama Grada Dubrovnika.

Vršiteljica dužnosti ravnateljice Ivona Šimunović istaknula je kako ovogodišnji planirani proračun 77. Dubrovačkih ljetnih igara iznosi 2 milijuna i 662 tisuće eura pri čemu se značajan dio sredstava osigurava iz vlastitih prihoda kroz prodaju ulaznica, sponzorstva i donacije. Takav financijski okvir omogućuje realizaciju produkcijski zahtjevnog i umjetnički snažnog programa.

Grad Dubrovnik i dalje ostaje ključni partner Dubrovačkih ljetnih igara, pružajući financijsku i logističku podršku jednoj od najznačajnijih kulturnih manifestacija u Hrvatskoj i šire. „Dubrovačke ljetne igre su najsjajniji i najveći hrvatski umjetnički festival, ali i manifestacija snažnog međunarodnog značaja. Naša je zadaća osigurati podršku, a na umjetničkom vodstvu je da Igre iz godine u godinu razvija i čini još kvalitetnijima.“, poručio je gradonačelnik Franković.

Dramski program predstavila je ravnateljica Senka Bulić, najavivši tri nova premijerna naslova: „Skup“, jedan od klasika Marina Držića u režiji Paola Magellija, koji stiže na Poljanu Ruđera Boškovića, zatim djelo Williama Shakespearea “ Richard III.”  u režiji Vita Taufera te suptilnu i emotivnu priču Henrika Ibsenova „Žena s mora“ u režiji Ivana Plazibata. Uz nove naslove, publiku očekuju i reprize uspješnih predstava poput Ribarskih svađa, Medeje, Ekvinocija te Mare i Kate.

Umjetnička ravnateljica Martina Filjak predstavila je glazbeni program koji i ove godine donosi spoj vrhunskih međunarodnih i domaćih umjetnika.

Napreduju radovi na sustavu oborinske odvodnje

Semafori Lapad

U tijeku su radovi na sustavu oborinske odvodnje na području semafora u Lapadu, koji će unaprijediti funkcionalnost oborinske odvodnje u ovom dijelu grada. Obuhvat projekta počinje od samog početka kraka ulice Žrtava s Dakse, preko semaforiziranog raskrižja, ulicom Od svetog Mihajla te spustom u ulicu Od Batale. Radovi uključuju rekonstrukciju postojećeg kanala te polaganje novih cijevi oborinske odvodnje u duljini od približno 150 metara, koje će se spojiti na već izgrađeni kolektor u ulici Od Batale. Time će se rasteretiti postojeći kanal mješovite odvodnje u Ulici kralja Tomislava i riješiti problemi s plavljenjem ove ulice. Zbog izvođenja radova zauzet je dio kolnika, no osigurano je nesmetano prometovanje vozila.

Treća faza, koja slijedi, obuhvaća najzahtjevnije radove u okviru projekta, a odnosi se na prelazak semaforiziranog raskrižja u punoj duljini. Zbog složenosti radova i kako bi promet mogao normalno funkcionirati, radovi treće faze će se izvoditi noću, uz ručnu regulaciju prometa. Izvođač radova je Atis Dubrovnik, a ugovorna cijena radova iznosi 421.350,00 eura s PDV-om.

Podsjetimo, za značajne investicije u sustave oborinske odvodnje u 2026. godini, a koje uz Semafore Lapad uključuju sustave Montovjerna – Batala i Gruž, Grad Dubrovnik je u proračunu osigurao 3.5 milijuna eura.

PRESTIŽNA EUROPSKA

NAGRADA ZA ARHITEKTURU

Projekt place u Gružu u finalu

među sedam najboljih u Europi

Hrvatska je s projektom središnje gradske tržnice u Gružu ušla u finale prestižne europske nagrade za suvremenu arhitekturu, EUmies Awards.

Autor idejnog arhitektonskog rješenja je studio ARP Veljačić-Peračić, arhitekata Mirande Veljačić i Dinka Peračića.

Uz placu u Gružu u finalu su još tri ostvarenja iz Francuske te jedno iz Belgije, Španjolske i Slovenije. Nagrada Europske unije za suvremenu arhitekturu – Mies van der Rohe Award (EUmies Awards) osnovana je 1988. godine u Barceloni, u suradnji Fundació Mies van der Rohe i programa Europske unije za potporu kulturnim i kreativnim sektorima.

NOVO MEĐUNARODNO

PRIZNANJE Dubrovnik u Kini nagrađen za postignuća u održivom turizmu

Grad Dubrovnik dobitnik je još jednog značajnog međunarodnog priznanja. Ovoga puta nagrada je dodijeljena u Kini za iznimna postignuća u implementaciji načela održivosti u turizmu. Priznanje je uručeno na svečanoj dodjeli u Pekingu u organizaciji renomiranog kineskog travel i lifestyle magazina Voyage, jednog od najutjecajnijih medija specijaliziranih za luksuzna i slow travel iskustva na kineskom tržištu.

Nagrada je Gradu dodijeljena zbog vidljivih i kontinuiranih napora u provedbi održivih praksi u turizmu, osobito u destinaciji s iznimno vrijednom povijesnom jezgrom i statusom zaštićene kulturne baštine, što upravljanje turizmom čini dodatno zahtjev-

nim. Posebno je istaknuta sposobnost uspješnog balansiranja između globalne prepoznatljivosti i očuvanja autentičnosti prostora i načina života.

„Ovo priznanje potvrđuje kako se održivi modeli upravljanja turizmom mogu uspješno provoditi i u povijesnim gradovima poput Dubrovnika, gdje su izazovi znatno veći. Međunarodna prepoznatljivost naših strateških pristupa, ulaganja i konkretnih rezultata dodatna je potvrda dugogodišnjeg usmjerenja prema odgovornom upravljanju destinacijom, očuvanju kulturne i prirodne baštine te razvoju turizma visoke dodane vrijednosti“, naglasio je Direktor Turističke zajednice grada Dubrovnika Miro Drašković.

U PRORAČUNU OSIGURANO MILIJUN EURA

Župan uručio prve potpore za novorođeno dijete

Potpore su uručeni obitelji Primorac iz Metkovića te obitelji Dilberović iz Dubrovnika

‘Za novu mjeru, koja je na snazi od 1. siječnja 2026. godine i kojom svakom novorođenom djetetu osiguravamo potporu od tisuću eura, u županijskom proračunu osigurali smo milijun eura. Najsretniji bismo bili kad bismo taj iznos rebalansom proračuna morali povećati’, tim riječima župan Dubrovačko-neretvanske županije Blaž Pezo otvorio je konferenciju za medije održanu upravo na temu ove nove mjere za koju je istaknuo kako je prvenstveno demografska. Ovom prilikom, župan je simbolično uručio i prve potpore, i to obitelji Primorac iz Metkovića te obitelji Dilberović iz Dubrovnika.

Naime, maleni Jan Primorac prva je beba rođena u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u 2026. godini. Rođen je u metkovskom rodilištu 1. siječnja, a svoju potporu, u pratnji roditelja preuzeo je osobno.

Potporu je preuzeo i Denis Dilberović, otac prvih trojki rođenih u našoj županiji u 2026. godini. Simbolične čekove za Daliju, Sarah i Kaana ponosnom tati uručili su župan Pezo, zamjenik župana Joško Cebalo i pročelnica Đurđica Popović.

Inače, od 1. siječnja do danas u našoj županiji rođeno je točno sto beba, a zahtjeve za potporu podnijelo je 57 obitelji.

Od 1. siječnja do danas u našoj županiji rođeno je točno sto beba, a zahtjeve za potporu podnijelo je 57 obitelji

KONAVLE

Lasić se sastao s predsjednikom dubrovačkog Crvenog križa

Načelnik Općine Konavle Božo Lasić primio je predsjednika Gradskog društva Crvenog križa Dubrovnika Tomislava Moretića s kojim je razgovarao o dosadašnjoj suradnji, aktualnim aktivnostima te izazovima s kojima se Crveni križ susreće u svom humanitarnom djelovanju.

Tijekom susreta istaknuta je važna uloga Crvenog križa u pružanju pomoći najranjivijim skupinama društva, posebice u kriznim situacijama, kroz organizaciju dobrovoljnog darivanja krvi, socijalne programe, edukacije i djelovanje u izvanrednim okolnostima. Načelnik je pohvalio

predan rad djelatnika i volontera Crvenog križa te naglasio kako njihov doprinos zajednici ima iznimnu vrijednost.

Načelnik je tom prilikom izrazio punu potporu radu Crvenog križa na svim razinama te istaknuo spremnost Općine Konavle za nastavak i jačanje suradnje, s ciljem daljnjeg unapređenja kvalitete života stanovnika Konavala i pružanja pomoći onima kojima je najpotrebnija.

Sastanak je zaključen obostranim zadovoljstvom dosadašnjom suradnjom i zajedničkom željom za njezinim daljnjim razvojem.

ŽUPA DUBROVAČKA

Ministar Vlajčić u Župi dubrovačkoj: podrška OPG-ovima i projektu  nove ribarnice u Poslovnoj zoni

Načelnik Općine Župa dubrovačka Marko Miloslavić prošlog tjedna se u Župi dubrovačkoj susreo s potpredsjednikom Vlade Republike Hrvatske i ministrom poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Davidom Vlajčićem.

Načelnik Miloslavić upoznao je ministra s planom Općine za uspostavu montažne ribarnice u Poslovnoj zoni Čibača, čiji je cilj omogućiti izravnu prodaju svježih proizvoda ribarstva i akvakulture. Projektom će se lokalnim ribarima osigurati lakši plasman ulova, stanovnicima i turistima veća dostupnost svježe morske hrane, uz istodobno poticanje kratkih lanaca opskrbe i jačanje lokalnog tržišta. Sredstva za realizaciju projekta će se osigurati putem FLAG Šabakun, u okviru natječaja za provedbu Mjere 1.2. – „Potpora stvaranju i promicanju dodatnih vrijednosti i plasmanu proizvoda ribarstva i marikulture“, s intenzitetom potpore od 100 %. Ukupna vrijednost potpore iznosi 61.166,62 eura.

Ministar je tom prigodom izrazio punu potporu projektu uspostave ribarnice te spremnost na suradnju i u budućim projektima koji će doprinijeti razvoju poljoprivrede i ribarstva na području Općine Župa dubrovačka.

DUBROVNIK JE PUN LEGENDI

Sve mračne i tragične ljubavne priče Grada ljubavi, najatraktivnije destinacije za prosidbe

Povijesna jezgra Grada idealna je pozornica ljubavi, ali su to najčešće one nesretne. Brojni su turisti dušu Grada najbolje spoznali kroz priče turističkih vodiča o tragičnim ljubavima. Bivša je Republika te priče iz stvarnog života sačuvala i usmenom predajom pretvorila u legende, a događale su se u ljetnikovcima u Trstenome i Lapadu

Dan ljubavi, Valentinovo, izvrstan je povod za prisjetiti se o povijesnih priča o ljubavima koje su obilježile Dubrovnik. Mnoge su priče postale legende koje nadahnjuju zaljubljene i izvrstan su mamac koji godinama tisuće zaljubljenih privlači u naš grad. Zahvaljujući njima te bogatoj povijesti, šarmu i bezvremenskoj ljepoti kulturno-povijesne baštine, indijski portal Bloomberg Quint 2017. uvrstio je naš grad među destinacije za najatraktivnije prosidbe.

No, povijest i književnost, a posebno kolektivna memorija bilježe brojne ljubavne priče koje nisu došle na domak prosidbe. Kao da je netko odlučio da zaljubljeni dožive tragičnu sudbinu i tako zauvijek ostanu zapamćeni. Zašto je u to tako u ljudskoj prirodi, najbolje je opisala studentica završne godine Psihologije, sugrađanka Leona Kristić.

IDEALNO ZA BESMRTNE LJUBAVNE PRIČE

“Ništa vezano uz ljude nije jednostavno, ponajmanje ljubav. Moguće objašnjenje je u načinu kako ljudi pamte emocionalna iskustva i takozvanu negativnu pristranost pamćenja, sklonost da bolna iskustva ostavljaju snažniji trag od pozitivnih. Stoga se bolne i tragične ljubavi snažno pamte i prenose kroz priče, dok se stabilne veze rjeđe mitologiziraju’’, pojašnjava Kristić. Smatra kako su česti element ljubavi pretočenih u legende upravo zabrane jer istraživanja ukazuju kako prepreke i zabrane mogu povećati subjektivni doživljaj vrijednosti nečega.

‘’Čini se da, kad je ljubav društveno zabranjena ili onemogućena, sama uskrata slobode izbora čini odnos više primamljivim. To ne znači kako su takve ljubavi “dublje“, nego da se u sjećanju često doživljavaju intenzivnije. Uz to, mitologizirane su ljubavi najčešće nedovršene i prisilno prekinute, a istraživanja ‘’Zeigernik efekta’’ ističu da bolje pamtimo nedovršene od dovršenih priča jer nedovršenost ostavlja prostor za interpretaciju i idealizaciji’’, navodi Kristić. Kako objašnjava, ljubav koja nije imala

priliku realizirati se, ostavlja prazninu, a upravo ona ostavlja prostor nastanku legendi koje ljudi na kolektivnoj razini konstruiraju tako da ih sebi i drugima učine smislenijima, pamtljivijima i zanimljivijima. ‘’Vjerujem kako stoga priče o onome što je moglo biti, a nikada nije do kraja proživljeno, postaju idealno tlo za besmrtne ljubavne priče koje će se prenositi stoljećima. Stoga je naš prekrasni Grad s brojnim ljetnikovcima i ruinama bogatim poviješću savršena pozornica za živopisne legende, posebno najdraže - ljubavne“‘’, zaključuje Kristić. Povijesna jezgra Grada idealna je pozornica ljubavi, ali su to najčešće one nesretne. Brojni su turisti dušu Grada najbolje spoznali kroz priče turističkih vodiča o tragičnim ljubavima. Bivša je Republika te priče iz stvarnog života sačuvala i usmenom predajom pretvorila u legende, a događale su se u ljetnikovcima u Trstenome i Lapadu. Tu je i Lopudska sirotica te bogata književna ostavština Držića, Vojnovića i Čubranovića. No, od suvremenih je ljubavnih priča najpoznatija ona o oriđinalu Tomu Šeparoviću i njegovoj Jovanki, ali i ta ima tragični kraj. Tomo ju je istinski volio, ali je njezin večernji odla-

Turistička vodička Lidija Begić osmislila je i posebnu turu na temu ljubavi. ‘’Moju turu čine svima poznate legende kakvih ima diljem Mediterana. Grad ih je prepun!’’

Piše Ahmet Kalajdžić foto Ahmet Kalajdžić, Luka Rašica, Dubrovački muzeji,

“Ništa vezano uz ljude nije jednostavno, ponajmanje ljubav. Moguće objašnjenje je u načinu kako ljudi pamte emocionalna iskustva i takozvanu negativnu pristranost pamćenja, sklonost da bolna iskustva ostavljaju snažniji trag od pozitivnih. Stoga se bolne i tragične ljubavi snažno pamte i prenose kroz priče, dok se stabilne veze rjeđe mitologiziraju’’, pojašnjava studentica psihologije Leona Kristić.

zak barkom na ribanje završio smrću u iznenadnoj jesenjoj buri 1990. s pučinske strane Lokruma. Tijelo nikada nije pronađeno, a Tomo je do smrti žalio za njom i govorio. ”Potonut će ovaj Grad kad nitko nije ćeo pomoć mojoj Jovanki!“

DUHOVI DJEVOJAKA I UTJECAJ OČEVA

Zajedno s crkvicom sv. Nikole iz 1286. godine nedaleko Opće bolnice Dubrovnik je ljetnikovac Beneša. Crkvica je na ulazu u dvorište i u njoj je grob Lene Ohmučević i Iva Antića. Legenda kaže da je iz osvete zbog toga što mu Lena nije uzvratila ljubav, vlastelin Pijerko Pucić naložio svome slugi da

ih tijekom svadbe otruje sipanjem otrova u piće. Na drugom kraju Lapada, uz morsku obalu, na mjestu Ekonomskog fakulteta i “Ville Elisa“ bio je ljetnikovac obitelji Gozze iz 15.stoljeća, nazvan “Lorko“. Ostatke renesansne palače 1911. kupio je poduzetnik Mitrović, bogati povratnik iz Južne Amerike. Tu je sagradio villu, ali još živi legenda o nemirnom duhu Marije kao vanbračne kćeri Cvijete Gučetić, nevjerne supruge starog vlastelina Melka Gučetića. Mariju su prozvali “vlastelinova kćikopilanka“. I dalje žive priče kako je duh Marije noćima lutao sablasno mračnim hodnicima polusrušenog ljetnikovca Lorko.

Uz ljetnikovac Bettera u Mlinima vežu se priče da je 1840. bio jamstvo za dotu i vjenčanje Petronile Bettere za Stjepana Krekića, ali i priče o nesretnoj ljubavi mlade trudnice koja se zbog nesretne ljubavi ubila na stijenama pored ljetnikovca. Zbog društvene i osude obitelji nije se mogla udati za mladića kojega je voljela i od tada po kući luta njezin duh.

Druga verzija kaže da je djevojka iz obitelji Bettera u toj kući organizirala vrlo posjećene seanse prizivanja duhova i tad komunicirala s dušama umrlih, ali je od toga poludjela i stoga počinila suicid. Zanimljivo, kroz povijest je zapamćeno više priča o bogatima, nego o siromasima.

POSEBNA TURA ZA TURISTE

Turistička vodička Lidija Begić osmislila je i posebnu turu na temu ljubavi. ‘’Moju turu čine svima poznate legende kakvih ima diljem Mediterana. Grad ih je prepun!’’, priča Begić.

U svezi zabranjene ljubavi i lopudske sirotice koja pliva s Lopuda do sv. Andrije valja reći da u Sponzi (Arhivu) postoje sudske knjige o suđenju fratru Đurđeviću sa sv. Andrije zbog nedozvoljene veze s udanom ženom s Lopuda. No, legenda kaže kako je djevojka bez roditelja, čija su braća njenu ljubav vidjela kao sramotu za obitelj, jednu večer postupili okrutno. Lampu, kakvu je svećenik palio na obali kako bi mu u mraku lakše došla plivajući, u olujnoj noći postavili su na svoju barku te se ona na kraju, iscrpljena, utopila.

Begić smo zamolili da ispriča detalje o Maruši, ženi iz 15. stoljeća, o kojoj postoje sudski spisu zbog bigamije, i to čak na 200 stranica.

‘’Žena u Republici uopće nije imala političku moć ni poslovnu sposobnost bez supruga, oca ili sina, sama se nije mogla zastupati! Iako iz sloja antunina, ni jedan korak nije napravila bez dogovora s ocem, koji je bio vrlo dominantna osoba. Stupanje u brak tada nije bilo onakvo u što se pretvorilo kasnije, a ona i Nikola Bizi, putem svećenika kao svjedoka, razmjenjuju pisma u kojem mu je dala riječ. No, u Dubrovniku se za sve tražilo dva svjedoka, ali se dogodilo da je pri finaliziranju njihove odluke Maruši brak ponudio pučki plemić, znači izvanbračni, ali priznati sin nekog plemića koji je dobio očevo

prezime, što je značilo da je, automatski, bio iznad uspješnog antunina Bizija’, priča Begić. ‘’Nakon razmjene pisama, otac ju je dan kasnije pred hrpom svjedoka doveo da se vjenča s Franom Menze (Menčetićem). Povrijeđeni je Nikola tužio Marušu jer ne može tužiti nikoga drugoga, a protu-tužbom mu je odgovorio Frano uz kojeg je Marušin otac. Znači, u 15. st. se sudi ženi koja je, zapravo, instrument u rukama svog oca. Presudu ne znamo jer je izgubljen kraj spisa, a u Arhivu je zabilježen i dan Franove smrti. Nije se oženio, a Nikola je, kako bi dokazao svoje pravo, potrošio skoro svo svoje imanje za sudske troškove. A sve je trebalo biti jednostavno: njegova je tužba prihvaćena, ali je imao jednog, ne i drugog svjedoka! Moćna je to priča’’, zaključuje Begić.

PRIČA S PUSTIJERNE

Begić priča i one najstarije ljubavne priče odnosno legende. U kontekstu nastanka Dubrovnika, najpoznatija je ona o Dubravku i Silvi (Silvani).

‘’Dubravko je Slaven s ove strane Dubrave gdje je bilo prvo naselje Hrvata kad su se kao pleme doselili u ove prostore, dok su na Lausu još uvijek živjeli ljudi rimskog podrijetla. Skoro 200 godina bili su u animozitetu i poluratnom odnosu i pripadnici tih naroda nisu prelazili na drugu stranu. Ali, Dubravko se zaljubio u prelijepu Silviju, no nije je mogao oženiti’’, priča Begić.

Dubravko je otišao na more zaraditi novac kako bi se dokazao Silvijinu ocu. Čuvši da je ona pred udajom za čovjeka iz svog naroda, kupio je vrijedan biser i poslao ga preko prosjakinje, jer on nije mogao prijeći na Laus. Ona, ogorčena zbog gubitka sina, osvetila se tako što je biser predala omotan u krpu zaraženu kugom, što je dovelo do smrti Silvije i njezine obitelji. Dubravko ju je pokopao uz hridi, kažu, da zauvijek sluša glazbu valova. ‘’I mada znamo pravo porijeklo naziva Pustijerna, legenda kaže kako je zbog bolesti zavladao mir i da su pripadnici dva naroda konačno porušili sve barijere, zatrpali more koje ih je dijelilo, a kako je većina ljudi na Lausu pomrla od kuge, taj je dio nazvan Pustijerna. Tu ljubavnu priču, u šali interpreti-

“U Dundu Maroju imate snažne ženske likove koji čine potpuno suprotno od žena tog vremena koje nisu ni napuštale zidine Grada. Preobučena u muškarca, Pera odlazi u Rim da pronađe svog vjerenika. Ako joj se ne vrati, bit će osramoćena i gledamo li u kontekstu tog vremena i položaja žena, zna se, stupa u samostan’’.

ram da je, naravno, zavladao mir ako su ovi svi pomrli!’’, priča Begić.

LJUBAV KROZ KNJIŽEVNOST

Tura o ljubavi ne može izbjeći i dubrovačku književnost. Kako kaže, ljubav u djelima Držića pokreće sve događaje. No, zbog gubitka jezika predaka, Marin Držić danas se sve teže čita i razumije. Nekada su njegove replike bile dio svakodnevnog govora, dok se danas možda više ne doživljava kao ozbiljan pisac koji još uvijek kritički propituje društveni poredak.

“U Dundu Maroju imate snažne ženske likove koji čine potpuno suprotno od žena tog vremena koje nisu ni napuštale zidine Grada. Preobučena u muškarca, Pera odlazi u Rim da pronađe svog vjerenika. Ako joj se ne vrati, bit će osramoćena i gledamo li u kontekstu tog vremena i položaja žena, zna se, stupa u samostan. Dundo Maroje i njegov sin Maro dio su visokog trgovačkog sloja, Antunini, a Držić kroz svoje likove jako kritizira. Ali, ljubav je veliki pokretač svega, a njegove predivne pjesme ljuvene, zbirka tiskana u Veneciji, bile su kanconijer, kao da su ih pisali Petrarca ili Šiško Menčetić’’, priča Begić. Također se osvrnula i na Vojnovića čije su duboko emotivne scene poznate s pozornica Ljetnih igara. ‘’Vrijeme je karnevala, a čuvena Čubranovića “Jeđupka“ je priča o tome kako gospođe u doba karnevala primaju Ciganke da im iz zabave gataju. No, zaljubljeni mladić nije mogao pristupiti djevojci i tom sloju društva te se maškarao u Jeđupku (Romkinju) i svima prorekao ljubav, da bi od svoje drage za nagradu zatražio sam poljubac’’, navodi Begić.

TRSTENO

Zamolili smo je da otkrije i zanimljive priče iz 20. stoljeća poput one o kćeri brodovlasnika Glavića. ‘’ U turu nisam uklopila moderne priče iz 20. stoljeća kao što su Zimdin, villa Šeherezada i priča o crnoputoj ljubavi za koju ju je izgradio, niti o bivšem ljetnikovcu Lorko na Lapadskoj obali i sad ruševnom Bettera u Mlinima. Priče tematske ture Gradom vezane su uz lokacije. Naime, osnovno pravilo vodiča je da priča samo o onome što se vidi ili

uz što prolazi. Naravno da znam priču o neostvarenoj ljubavi kćerke brodovlasnika Federika Glavića i navodnom čišćenju rukavica te najljepšoj grobnici na Boninovu. Podsjećam da imamo i priče o nesretnim ljubavima plemićkih djevojaka: dovoljno je spomenuti Trsteno. Možda stoga što Dubrovnik ima snažni kršćanski identitet pa vjera i priče o duhovima ne idu zajedno te uvijek kažem da nemamo priče o strašenju i duhovima. No, baš se uz Trsteno veže priča o djevojci koja se za olujnih noći, kažu, može vidjeti u saloči na gornjemu podu. Kao i kod Vojnovića, djevojci nisu dozvolili da se uda za mladića koji ne pripada njenom društvenom sloju te ispija otrov iz bočice. Trovanje je, inače, najčešći “damski način“ traženja spasa u smrti’’, navodi Begić, baš kao što je to i tako i u djelima Agathe Cristi. ‘’Da. Ali, vjera je u njoj bila jaka i djevojka se predomislila, istrčala je na donji pod i do ulaza u crkvicu sv. Jeronima u Trstenome. Htjela je zamoliti Boga za oprost, da je spasi, ali je umrla na samom pragu crkvice. Stoga kruži priča o njezinom duhu koji šeta, tiho i bez jauka i strašenja. Neki kažu: zvala se Tereza Gučetić, neki Agata što je često ime u ovim pričama’’, priča Begić. Tu su još i priče koje govore o nedozvoljenim odnosima nekih svećenika, u samostanu sv. Klare i Agati Beneša koja je zbog nedozvoljene ljubavi tu zazidana, o mladim plemićima koji ne dolaze po svoju vjerenicu te završe u zatvoru i slično.

Na kraju, kako ipak ne bi ispalo da su sve prave ljubavi tužne, u moru nesretnih i tragičnih ljubavnih priča, krije se i jedna vesela, s početka 20. stoljeća. Do nje smo došli iščitavajući požutjele stranice starih novina. Naime, “Prava Crvena Hrvatska“ je u srpnju 1907. objavila vijest pod naslovom “Stara ljubav“ o fizičkom sukobu osoba treće životne dobi. Puljiz Nardi je ujutro “nemilo na Poljani nahrdao svoju suprugu, radi čega ga pritvoriše u općinski zatvor. Uzrok je ljubomornost. Njemu je preko 75 godina, a njome stoprva! Netom su ga nakon malo iz zatvora puštili, pomiriše se i odoše zajedno na objed, ko golub i golubica“ – navodi se u novinama sretan kraj ove ljubavne drame od prije preko sto godina

Uz ljetnikovac

Bettera u Mlinima vežu se priče da je 1840. bio jamstvo za dotu i vjenčanje Petronile Bettere za Stjepana Krekića, ali i priče o nesretnoj ljubavi mlade trudnice koja se zbog nesretne ljubavi ubila na stijenama pored ljetnikovca. Zbog društvene i osude obitelji nije se mogla udati za mladića kojega je voljela i od tada po kući luta njezin duh.

S OSMIJEHOM I IGLICOM

Vesna Palunko sašila je dio dubrovačke tradicije i pokazala veliko srce iza zanata koji polako nestaje

Vesnu Palunko malo tko u Dubrovniku ne zna. Krojačica je to koja pršti pozitivnom energijom, a i ako niste koristili njene usluge, sigurno ste je zamijetili u njenoj butižici u Gružu, gdje neumorno nešto kroji, prekraja i šije. Za Festu je napravila nove uniforme za Dubrovačke trombunjere, njih čak 54, a to je bila odlična prilika da s ovom ženom punom energije popričamo – o tom izazovu, ali i o promjenama kroz koje je prošao zanat kojem je posvetila život

Kako je došlo do suradnje s Dubrovačkim trombunjerima?

Cijela priča je krenula prije nekoliko godina tako što je netko u Gradu skontao da znam nešto raditi sa škarama i rukama. (smijeh) Mali je ovo grad, svi se znamo. Postojala je potreba za dopunom njihovih starih uniformi, snalazili smo se za materijale, pa sam nekolicini mladih članova radila te staro-nove uniforme.

Znala sam da se dogovaraju za nove, došli su do mene i pitali me bih li to ja napravila. Takva kakva jesam, odmah sam rekla – a gdje ću vas poslati? Kao pojava su mi predivni, dragi, veseli i baš mi je bio ponos i čast raditi za njih. Jako sam sretna što smo uspjeli sve dobro ukomponirati.

Uniforme su prekrasne, ali vjerujem da se iza njih krije puno posla, rada i truda. Jest! Prvi veliki posao je bio naći robu, što nije lako ni u Gradu, ali ni u Lijepoj Našoj. Uspjeli smo naći odličan materijal za košulje, Tekstilpromet iz Splita nam je tu jako puno pomogao. A za čoju smo se baš morali potruditi. Dugo smo je tražili, trombunjeri su se također zauzeli na ‘tisuću’ strana. Bio je to zajednički trud, dala sam im kontakte koje sam imala od ranije, da se nađe što bolja kvaliteta, jer danas to stvarno nije lako. Čoja se može naći crna, crvena, zelena kao za stol za biljar, ali njima potrebnu boju je baš bilo teško naći. Dali smo si truda, svi su se zauzeli, ali je to trajalo više mjeseci. Kad je konačno došla roba, počeli smo izrađivati uniforme. Prošla uniforma koju je dizajnirao Marin Gozze je bila prekrasna, svaka mu čast na tome što je napravio. Međutim, zbog funkcionalnosti su trebale neke prilagodbe, pa smo se zajednički dogovarali što promijeniti. Izradila bih model, oni bi ga gledali, pa bi skupa dalje dorađivali. Tu je proteklo otprilike godinu dana.

Koliko je bitan zajednički rad i suradnja?

Svidjela mi se kompletna naša komunikacija, a ja ni

ne znam drugačije. Puno više napraviš dogovorom. Kad to ide tako - izvest ćemo nekako! Isprve možda nećeš dobiti nešto što želiš, ali kad se sve jasno iskomunicira, onda ću tako i napraviti. Kad ne znaš što trebaš dobiti, teško ćeš do toga doći. Komunikacija nam je vrhunska, stvarno sve pohvale. Brzo smo došli do rješenja, postojalo je puno prijedloga što poboljšati, ostaviti, dodati... Kad bih izradila model, onda smo zajedno komunicirali što je dobro, a što nije.

Koliko je zahtjevno bilo izraditi toliku količinu odora?

Bili su dobri, pa su mi dali vremena! (smijeh) Prvo smo dobili materijale za košulje. Znala sam da će trebati vremena da se nađe čoja. Trebalo je vremena i da nađem razna pojačanja. Kad izradiš model i znaš kako vizualno treba izgledati, znaš i što treba sve dodati da bi izgledalo onako kako je zamišljeno. Vrijeme čekanja čoje iskoristila sam tako što sam izrađivala košulje. Krenula sam sa standardnom veličinom, prije nego što su mi došli na probe, s vjerovanjem da ih ima u toj veličini! (smijeh) Inače, sve uniforme sam radila u tri veličine. S iskustvom sam znala gdje mogu ‘uloviti’ vrijeme. Zahtjevno je bilo, pogotovo vremenski, dogovorili smo se da to bude za ovogodišnju Festu i tako sam sretna što sam uspjela. Bez obzira na moje životne, privatne situacije, do neba sam zahvalna mojim trombunjerima što su imali razumijevanja. Ni u jednom trenutku nisu posumnjali da neću uspjeti! Nisu radili pritisak, niti pitali hoću li stići, ni treptajem oka nisu posumnjali u mene. A još smo bili u fazi mjerenja, dečki nisu uspjeli svi ni doći, trebalo je izmjeriti 50 i kusur ljudi.

Oni su imali apsolutno povjerenje, a vi ste ga opravdali. Stvar je u tome da smo ‘kliknuli’ na prvu. Kad imaš taj spoj, nema greške! U bilo kojem poslu. Kao što sam

Piše Ivana Smilović Barkiđija foto Vito Begović

„Takva kakva jesam, odmah sam rekla – a gdje ću vas poslati? Kao pojava trombunjeri su mi predivni, dragi, veseli i baš mi je bio ponos i čast raditi za njih”.

već rekla, zajednička suradnja je bila vrhunska i takva će i ostati. Želim im još jednom zahvaliti, ali i obitelji i prijateljima koji su ‘uskočili’ kad mi je trebalo. I naravno, mom meštru od makina!

Puno vam je sigurno značilo i dugogodišnje iskustvo u ovom poslu. Nažalost, svjedoci smo da je sve manje krojačica i krojača, kako u Dubrovniku, tako i u Hrvatskoj.

Znam reći da posao s iglicom baš i ne paše u 21. stoljeće. Dosta tradicijskih obrta nažalost nestaje. Ovo je predivan zanat, predivan posao, ali uzme jako, jako puno vremena. Nekad kad tražim mlade za pomoć, oni znaju pitati – kolika je satnica? Nema toga. Ovo je posao koji se gleda na način da je bitno ono što učiniš. Nekome će trebati šest sati, a nekome 26 za isti proizvod. Jako je teško danas raditi s iglicom, ali ne samo krojačima – tu su naši postolari, tapetari, oni koji rade s kožom... Ista je situacija i s drugim tradicijskim

obrtima - urarima, kamenoklesarima i brojnim drugima. Nešto bi trebalo učiniti da se sve održi, da nešto mladih dođe u ove zanate, jer su stvarno predivni.

Koliko ste primijetili da se vaš posao mijenjao kroz godine? Osim manje krojača, mijenjaju se i materijali, dosta je toga drugačije.

Kako vrijeme teče, sve je veći izbor materijala, ali puno manje kvalitete. Sjetit ćemo se Varteksa, koji je imao vrhunsku kvalitetu odjeće, baš kao Mura, Rio-Rijeka... Odjeća nam je danas pristupačnija, ali moje subjektivno mišljenje je da kvaliteta materijala nije baš dobra, baš kao i kvaliteta izrade. Tu su razne butige, kao i internet, ali upitna je kvaliteta. Ima i lijepih komada, ali sve manje.

Prije se plaćalo više, ali znalo se zašto, zbog dobre kvalitete.

Da, sad je drugačije. Imamo više modela, sve je dostu-

„Dosta tradicijskih obrta nažalost nestaje. Ovo je predivan zanat, predivan posao, ali uzme jako, jako puno vremena”.

„Fali mi sati u danu, dana u tjednu, tjedana u mjesecu!”

pnije, kvaliteta je niža, ali zato brže i mijenjamo odjeću.

Postoje li momenti kad shvatite da se neku odjeću jednostavno ne isplati ‘spašavati’?

Sve češće. (smijeh) Sad su maturalne večeri u điru, maturantice redovito imaju lijepe veste, ali ponekad su potrebne neke promjene. Tu se trudim biti dostupna, koliko god mogu. Nedostaje nas, ali ja želim biti uz njih, želim im pomoći.

Nakon velikog ‘zalogaja’ s trombunjerima, vraćate se svom ‘normalnom’ poslu. Što bi to točno bilo?

Idem dalje, želja mi je izbaciti neke nove stvari, torbice, suvenire za ljetnu sezonu. Pozabavit ću se novim kreacijama, kako bismo imali nove stvarčice s asocijacijom na Dubrovnik, ali i one za koje se baš vidi da su ručno proizvedene. Koristim prirodne materijale, kao što su lan, konoplja, pamuk. Volim izrađivati torbice, košulje, tunike, da se vidi na njima da ih se nigdje drugdje ne može kupiti ni naručiti. To mi je zadatak jer mi je zadnja dva ljeta ponuda bila dosta niska u odnosu na prethodne godine, s obzirom da su mi uniforme oduzele dosta vremena. Ne možeš sve stići! Prije sam jako voljela raditi večernje haljine, pa čak i vjenčanice, skupilo se toga kroz godine.

Cijene li ljudi ručni rad, dobre materijale?

Ja bih to podijelila u više grupa. Neki ljudi stvarno to cijene i prepoznaju, shvaćaju koliko je tu truda – pa

i za nabaviti određenu vrstu materijala. Drugima je divno što postoji takva ponuda, ali ne mogu predočiti koliko treba vremena da se izvede ono što si zamislio, uz znanje koje već imaš. Na brzinu se možda i može nešto napraviti, ali sam ja navikla na svoju kvalitetu. Ispod toga ne želim ići. Potrebno je uložiti dosta vremena i truda da bi nešto ispalo kako treba. Zadnja grupa su oni koji se dive mojim proizvodima, ali kupuju negdje drugdje.

Jesu li 24 sata dovoljna za sav taj posao? Fali mi sati u danu, dana u tjednu, tjedana u mjesecu! (smijeh) Negdje malo oduzmeš, negdje malo dodaš, snalazim se. Skratila sam malo radno vrijeme s klijentima, popravke manje-više ni ne radim, da bih imala više vremena za neke meni bitne stvari.

Davno ste se odlučili za ovaj zanat. Da se možete vratiti u mlađe dane, biste li ga ponovno odabrali? I bih i ne bih! (smijeh) Bih zato jer stvarno volim to raditi, uživam u tome. Pogotovo kad vidim da neka cura nosi moju torbicu par godina, da se moje tunikice nose s gustom... Baš sam sretna. Sam put do finalnog proizvoda nije baš lagan, ali osmijeh na kraju ne može ništa zamijeniti. Za mene se bavljenje ovim poslom isplati, što ću, takva sam kakva jesam. Stekneš puno prijatelja, puno ljudi ti prođe kroz život, volim tu pozitivnu stranu. Da treba rada i truda, treba, s iglicom nije lako. Ali opet bih je odabrala!

TRADICIJA

Zatvorena je 1054. Festa

Euharistijsko slavlje koje je predvodio kustod franjevačke kustodije sv. Jeronima i gvardijan samostana Male braće u Dubrovniku fra Tomislav Šanko održano je u nedjelju na Gorici sv. Vlaha. Nakon toga se mnoštvo s barjacima uputilo u Grad gdje je zatvore -

na ovogodišnja Festa. Nakon prigodnih riječi rektora Stolne crkve svetog Vlaha don Ivice Pervana, festanjuli Maro Čoić i Niko Prokurica spustili su barjak sv. Vlaha sa standala ispred crkve sv. Vlaha uz pjevanje Himne sv. Vlahu, te podignuli državnu zastavu uz himnu Republike Hrvatske.

Svjedočimo neviđenom presedanu u našoj Vladi, što je definitivno potvrda kako su čuda doista moguća. Čudo je vezano uz odlazak ministra Piletića i apsolutna je novost u Vladinoj kadrovskoj, točnije, Plenkijevoj kadrovskoj politici. Ako je vjerovati dostupnim informacijama, ma kako nevjerojatno zvučalo, živa je istina da Piletić nije pod mjerama. Nije pod mjerama ni Uskoka, ni europskog tužiteljstva, a kamoli našeg Državnog odvjetništva, što ga, ako nisam falila, čini prvim ministrom koji odlazi bez prijetnje istrage ili, Bože mi ‘prosti, uhićenja. I to je fenomenalna vijest. Možemo mi sad lamentirati o njegovoj sposobnosti ili nesposobnosti, pa i opravdanom bijesu građana koji su godinama čekali ispunjavanje prava na inkluzivni dodatak. Ta priča s inkluzivnim dodatkom povlačila se neriješena godinama, ali, kako se čini, to je jedina mjera koja je sustavno napravljena u njegovom ministarstvu. Zavlačenjem rješavanja tog problema, sasvim logično i prirodno se smanjivao broj onih kojima to pravo pripada. Što se može? To je viša sila, morali su poći Bogu na istinu. Ipak, tim načinom, kako se čini, više nije moglo, što je Plenki skontao.

Takav sustav gotovo je odlično funkcionirao, sve dok se nije čudom dogodio glas građana. Ne povremen, pojedinačan i tih, na kakav smo navikli, nego opasno masovan. Naučili smo kako se od ministara ni ne očekuje stvarna efikasnost i rješavanje problema, nego poslušnost. I to je dosad sasvim mirno i lagodno funkcioniralo. Nitko zbog lošeg rada nije smijenjen, osim onih koje se ‘moralo’ jer su pod istragama ili uhićeni. Što se Plenkiju odjednom dogodilo?! Kako god, dolazi nam novi ministar Ružić, dosadašnji ravnatelj KBC-a Rijeka, vrsni liječnik koji bi sigurno bio kvalitetniji ministar zdravstva od sadašnje ministrice, ali i znanosti i školstva, sporta i čega već, koji je pod umornim i nezainteresiranim Fuksom. Navodno je Plenki s Ružićem upravo to Ministarstvo i do-

UTIJAVANJE NA HLADNO

Piše Vjera Šuman

KATARZA

govarao, ali vrag ne spava. Preusmjerio ga je na socijalu. Stranačka poslušnost je iznad želja, znanja i sposobnosti, pa je Ružić prihvatio socijalu, s kojom se u životu nije bavio niti ga je zanimalo, ma koliko vrijedan i sposoban u svojoj struci bio. Uglavnom, kako jedna lasta, koliko god vrijedna i sposobna, ne čini proljeće, poglavito ne u plivanju kad joj je priroda letenje, sve je tako kako je. Upravo se svi sadašnji ministri na čelu s Plenkijem natječu u hvaljenju Piletića. Slušam ih koliko ga hvale i, vrag me odnio, nikako ne kontam zašto takav genijalni ministar odlazi.

Jedan drugi, isto genijalni ministar, onaj gospodarstva iz DP-ove kvote Šušnjar, oštro je demantirao priče o tome kako će Vlada dopustiti rad nedjeljom malim trgovcima, koji rade u malom obiteljskom poslu. Što se doista činilo logičnom odlukom jer bi njima to osiguralo opstanak i pravo na rad. Ali, ministar Šušnjar takvo očekivanje je odlučno otklonio i objasnio svima nama, pa tako i njima, kako smo mi većinski katolička zemlja i nedjeljom slavimo Gospodina i posvećujemo se obitelji. Nije komentirao zašto to pravo na obitelj imaju samo trgovci, dok ostala zanimanja poput liječnika, ugostitelja, vatrogasaca, policajaca i svih onih ostalih koji rade nedjeljom, nemaju pravo na nedjeljno blagovanje s obitelji. Čini se da su se sve one butige od crevaja i svega ostalog koje mrtvo hladno rade usred Vatikana nedjeljom, odmetnule od Vatikana. Zašto to pape dozvoljavaju, nedokučivo je i našem ministru i hrvatskoj crkvenoj zajednici. Nema druge, nego su se odmetnuli. Ali to je problem poglavara Vatikana, a ne Šušnjara.

Utom smislu, zasad nemamo pojma slaže li se papa Lav s mišljenjem zagrebačkog nadbiskupa Kutleše o slučaju djeteta, koje je nakon gotovo tri godine agonije, dobilo pravo na postojanje. Izjava nadbiskupa Kutleše naprosto je tragično bešćutna. Na stranu to što je dijete nosila surogat majka iz Ukrajine i

što je surogat majčinstvo u Hrvatskoj zabranjeno. Ne bez razloga. Ali što bi sad trebalo napraviti, moj nadbiskupe, sa živim i, srećom, zdravim djetetom, koje s biološkim ocem i njegovom suprugom živi već tri godine bez priznatog identiteta, bez prava na dokumente jer ga matičar nije htio upisati u knjigu rođenih, nakon čega slijede svi ostali dokumenti i prava? Od zdravstvene zaštite, vrtića do kasnijeg školovanja. Nadbiskup se zgrozio na odluku Ustavnog suda, kako dijete ima pravo na identitet i sve dokumente što je osnovno ljudsko pravo. Nije Ustavni sud donosio nikakve odluke o legalizaciji surogat majčinstva, nego o legalizaciji identiteta malenog ljudskog bića, Božjeg bića. Svojim istupom nadbiskup Kutleša toliko je daleko otišao od ljubavi, neosuđivanja, pružanja pomoći najpotrebitijim, poglavito onim najmanjima, kao i čuvanjem ljudskog dostojanstva, što je potpuno suprotno od svega onoga što je Isus govorio. Je li to neko novo tumačenje smisla ljubavi i poniznosti o kojoj govori Isus? Ili se kod nadbiskupa Kutleše radi o onom očitom - potpunom nedostatku ljubavi, praštanja, sućuti i osnovne ljudske humanosti?

Maškare nam dohodu i, ma koliko se u osnovi radi o poganskom običaju, prigrljen je kao dio tradicije. U svim životnim problemima, svakodnevnim stresovima dolazi vrijeme maškaranja, ludovanja i puno, puno smijeha. Po definiciji je smisao maškara katarza, dakle, kolektivno pročišćenje kroz smijeh, masku,ludost i ritual. Nakon čega slijedi mirnije i čisto razdoblje korizme. Kako stvari stoje s događanjima, ne samo u nas, nego i u cijelom svijetu, predah kroz smijeh i radost baš nam je svima, ako ni zbog čega, onda zdravlja radi, ali i u svakom drugom smislu, itekako je dobrodošao. Zato u sljedećim danima želim svima nama puno smijeha, uživanje u zanimljivim maskama i radosti, posebno s onim najmanjima. Dajte si gusta i pođite na sva lijepa događanja koja dolaze uz karnevo. Eto vas.

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

ZIMI BLAGOSLOV, LJETI POKORA

Hrvatska vlada, u novom napadu domoljubne velikodušnosti, odlučila je izdvojit pet milijuna eura za izgradnju mosta preko Neretve u Čapljini i dodatnih 1.75 milijuna eura, kako bi Zagreb i Mostar ostali zračno povezani. Sve to, naravno, u ime brige za ‘’hrvatske državljane’’ koji žive i borave u inozemstvu. Jer domovina je tamo gdje su pare, osobito ako su - državne. Iz neprovjerenih izvora šuška se da je ova investicija zapravo skromni znak zahvalnosti rukometašima iz BiH. Ne samo zbog brončane medalje, nego i zbog toga što su pomogli HDZ-u da se obračuna s nezgodnim Zagrepčanima i njihovim gradonačelnikom, kojima smeta slavlje uz pjesme o Kupresu, žitu koje nikad nije posađeno, a osobito sporne pozdrave države, koja je neslavno završila.

U međuvremenu, ugledni američki Hrvati iz Colorada, kojih tamo ima više nego u Čapljini, pitaju imaju li i oni pravo na koji dolar za most preko rijeke Colorado. Ili barem pješački prijelaz, trotoar od kockica, čisto simbolički. Cleveland, Stuttgart i pola Australije također se javljaju; Hrvati su, žive vanka, jako vole domovinu i rado bi da im se ljubav uzvrati kakvim infrastrukturnim darom.

Jedino je Hrvatima u Hrvatskoj dosta mostova. Dosta im je što moraju premostit stanarinu, režije i hranu, od prvog do zadnjeg u mjesecu. Jer to Vladi sigurno nije strateški prometni pravac.

Inovator iz Runovića kod Imotskog, Mario Ljubičić, svečano je predstavio prvog hrvatskog humanoidnog robota premijeru Plenkoviću u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Robot RINNO izgleda ko čovjek, kreće se ko čovjek i, što je najvažnije, razmišlja otprilike koliko i prosječni Vladin čovjek.

Premijera je naravno zanimalo zašto se robot zove Rinno, s dva ‘n’. „Što ne Ante?“, pitao je, i nesluteći da je nehotice nagazio na minu. Netko mu je iza leđa šapnuo da je ‘’samo jedan Ante’’, na što se Plenković kiselo nasmiješio i brzinski pojasnio da misli na Gotovinu, jer u ovoj zemlji uvijek je važno objasnit na kojeg Antu - ne mislite.

Onda je, u maniri iskusnog političkog androida, promijenio temu i pitao robota može li njegova svita sjesti. Robot je odgovorio da može, a on će ostat na nogama i bit spreman za rad.

Skeptici su primijetili da je, za razliku od Rimčevog Robo-taksija, Mario barem stavio nove baterije u daljinski. Pa makar pokazano robotsko umijeće u kineskom dućanu koštalo nekoliko desetaka eura, a Kinezi ti još daju 100 pjesmica gratis. Ovaj pak ima mikrofon, zvučnik i zglobove, što je za naše potrebe sasvim dovoljno, jer pravi roboti se koriste uglavnom u tvornicama koje mi više nemamo.

Oni više pragmatični promatrači su pozitivno ocijenili ovo tehnološko čudo, koje je toliko napredno da već sad može bez problema zamijenit trenutnu Vladu. Zadovoljava sve stranačke uvjete: poslušan, ponavlja što mu se kaže, ne zadire u dubinu, programiran baš onako kako vlast voli: da se kreće, ali nikad - naprijed. Županijski sud u Dubrovniku odredio je do 30 dana istražnog zatvora 45-godišnjem franjevcu iz Pule, čovjeku mira, zavjeta skromnosti. Tereti ga se da je u pijanom stanju mjesecima prijetio smrću svojoj subraći u samostanu Male braće, mjestu koje bi po definiciji trebalo biti otporno na pijanstvo, nasilje i slične pastoralne metode. Prema navodima, redovnik je jednom bratu slikovito opisivao kako zamišlja da uzima mačetu i “grubo naudi” nekolicini njih. Drugome je, u duhu evanđeoske ljubavi, obećao polomiti kosti. Policija je intervenirala, a javnost se mogla uvjeriti da ni crkve više nisu ono što su nekad bile –danas se i ondje pije - loše vino. Obrana će se, neslužbeno, oslanjat na narodnu izreku da vino daje snagu, ali oduzima pamet. Kalež mu je očito bio puniji nego što liturgija dopušta. A nije mu pronađena sablja, mačeta ni ikakav srednjovjekovni rekvizit, već samo puška – zračna. Što znači da je, srećom, prijetnja bila više metafizička nego balistička. Nakon što se proširila glasina o ukidanju zabrane radne nedjelje za male trgovine, naš, a DP-ov ministar je bio brz i rezolutan:

nedjeljom se svetkuje dan Gospodnji, mi smo katolička zemlja. Na to su neki pravnici upozorili da je ministar gospodarstva pobrko lončiće. Kažu, mi smo sekularna država koja dopušta slobodu svih vjeroispovijesti. To vrlo jasno piše u Ustavu i nigdje se ne spominje katoličanstvo kao službena religija Hrvata. Državni zakoni su iznad vjerskih!

Reakcija drugih Hrvata pošla je logičkim slijedom. Pitaju se, može li bit da među radnicima na benzinskim pumpama, konobarima i kuharima u restoranima i hotelima koji uredno rade nedjeljom, nema katolika? Ili su oni možda od crkvenih vlasti dobili potvrdu da nisu vjernici?

Neki od malih porodičnih trgovaca strepe od Božjeg gnjeva, jer ispada da su oni samo zimi katolici, a ljeti - nisu. Ukratko, Hrvatska ljeti nije dominantno katolička zemlja; ljeti smo na prodaju, ljeti nema Boga, ljeti su samo bitne pare. Premijera svi pomalo žale. Zamisli da kao “veliki europejac” spadneš na ovakvog surogat ministra, pa onda još i Penavu i teologa Šipića. Kažu oni, Plenkovićevo dno ima i - podrum.

Ako ne znaš šta je bilo, nek’ ti kaže Djevojka sa sela

Samo tri godine iza rata nogometaše je dočekala

Severina , a ne Thompson .

Što

se u međuvremenu dogodilo?

Zašto Thompson nije bio popularan u devedesetima, odmah iza rata, a jest danas kada ga masovno slušaju i oni koji se tada još nisu rodili? Moja znanstveno nepotvrđena teorija jest da je za Thompsona na Trgu kriv smjer svijeta u posljednjih 15 godina

Doček rukometaša u Zagrebu pretvorio se u veliki skandal. Podsjetimo, brončani s europskog prvenstva htjeli su da im na dočeku pjeva Marko Perković Thompson, a Grad Zagreb temeljem odluke skupštine ne dopušta mu nastupe na javnim površinama zbog korištenja ustaškog pozdrava Za dom spremni. Onda je uletjela Vlada i organizirala doček gdje je na kraju nastupio Thompson. Čitava ova situacija još nije dobila pravni epilog, jer Ustavni sud se tek treba izjasniti je li nacionalna vlast zadirala u prava lokalne samouprave. No nas u ovom tekstu taj dio ne interesira. Ono što ćemo mi ovdje pokušati razjasniti jest kako Thompson nakon više od 30 godina od završetka Domovinskog rata izaziva ogromne kontroverze. Tko je kriv što su ustaše neprekidno u fokusu? Političari ili građani? Na ovo pitanje vratit ćemo se kasnije nakon što kronološki prođemo sve najznačajnije dočeke hrvatskih sportaša. Prvi ogroman sportski uspjeh mlade države bilo je treće mjesto na nogometnom Mundijalu 1998. godine. Tisuće i tisuće građana dočekalo je u glavnom gradu Šukera, Bobana i ostale, a glavne pjesme koje su se tada pjevale bile su Djevojka sa sela od Severine, te Mare i Kate koju je u duetu pjevao član reprezentacije Igor Štimac. Znači samo tri godine od svršetka rata nogometaši i narod derali su se „Ja sam djevojka sa sela, noga mi je bosa, rumeno mi lice, umila ga rosa“. Gdje je tada bio Thompson, gdje je tada bio pozdrav Za dom spremni? Otac domovine Franjo Tuđman još je bio živ, pa podsjetimo što je dotični govorio o HOS-u i pozdravu Za dom spremni kod Romana Bolkovića. -Ne zanemarujem HOS. Meni je jasno da je među tim mladićima bilo i hrvatskih fanatika, hrvatskih ljudi koji su imali hrvatske ideale, ali je začuđujuće da

nasjedaju onima koji im oblače crne košulje i fašističke oznake iz izgubljenog Drugog svjetskog rata. Što bi bilo od Njemačke da je nastavila na smeđekošuljaškim i crnokošuljaškim tradicijama? - kazao je tada Tuđman.

MORSKA VILA

Sljedeći veliki doček bio je onaj Gorana Ivaniševića u Splitu u ljeto 2001. godine nakon osvajanja Wimbledona. Među ostalim izvođačima na Rivi nastupao je i TBF što iz današnjeg kuta izgleda gotovo nestvarno, baš kao i izvođači na dočeku Janice Kostelić u Zagrebu nakon osvajanja četiri medalje na Olimpijadi 2002. godine. Među ostalim, tu su bili Marijan Ban, Davor Gobac, Jinx, Boris Leiner, Colonia, a gitaru je svirao i Ivica Kostelić.

Prvi put Thompson na dočeku hrvatskih sportaša nastupa na Trgu 2003. godine nakon što su rukometaši postali svjetski prvaci. Izveo je samo jednu pjesmu, ‘Lijepa li si’. Taj nastup Thompsona tih je godine bio iznimka, a ne pravilo. Naime, himna rukometaša u prvom desetljeću ovog stoljeća bila je Morska vila od Daleke obale. Nakon što su dogodine osvojili zlato na Olimpijadi u Ateni, rukometaše su dočekali Prljavo kazalište, Baruni, Miroslav Škoro i Dino Jelusić. Nije bilo Thompsona ni tad, ni ostatak desetljeća nakon čega se pomalo počeo vraćati u žižu javnosti, pa je poslije bio glavni lik svih hrvatskih najvećih uspjeha, od osvajanja US Opena Marina Čilića 2014. godine kada je pjevao na dočeku u Međugorju, pa sve do najvećeg hrvatskog sportskog uspjeha u povijesti kada je 2018. godine došao s reprezentativcima na Trg nakon osvojenog srebra na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Kako je moguće da Thomspona nije bilo na prosla-

Samo tri godine od svršetka rata nogometaši i narod derali su se „Ja sam djevojka sa sela, noga mi je bosa, rumeno mi lice, umila ga rosa“. Gdje je tada bio Thompson, gdje je tada bio pozdrav Za dom spremni?

Piše Maro Marušić Foto Igor Kralj/PIXSELL

Briga premijera za Thompsona, njemu je jedino i isključivo važno da i dalje vlada. Da su rukometaši i građani tražili da im na dočeku rukometaša Yann Tiersen izvodi Čajkovskog ili Chopina, premijer bi im udovoljio. Boli njega ‘uvo’ je li nastupa Thompson ili Tiersen, jedino što se broji su glasovi u glasačkoj kutiji

vi velike bronce samo tri godine od završetka rata, a da zato 31 godinu od Daytonskog sporazuma postaje glavni glumac jedne druge bronce o čijem nastupu odlučuje Ustavni sud? Kako smo došli do te točke? Ljevičari ističu da su za rehabilitaciju ustaša i dovođenje Thompsona u prvi plan krivi HDZ-ovci, prvo Tomislav Karamarko, pa potom i Andrej Plenković. Lijevi mediji kao glavnog krivca ističu upravo Plenkovića govoreći da jasno ne osuđuje hrvatsku kvislinšku državu i zbog toga u javnosti posljedično dopušta normalizaciju uzvika Za dom spremni. Ima tu naravno istine, ali zbog čega Plenković to radi? Je li on radikalni desničar i nacionalist? Naravno da nije. Plenkovića osobno ne poznajem, ali siguran sam da itekako dobro zna tko su i što ustaše. On isključivo gleda svoju korist, svoje dupe. Rukometaši i građani (što se vidi iz brojnosti kojom su pohodili Trg) tražili su da im nastupa Thompson, Tomašević nije dao, pa je Plenković vidio priliku da svojim sutrašnjim biračima poliže dupe, kako na nacionalnoj razini, tako i u samom Zagrebu, jer bi HDZ rado vodio glavni grad. Znači, briga premijera za Thompsona, njemu je jedino i isključivo važno da i dalje vlada. Da su rukometaši i građani tražili da im na dočeku rukometaša Yann Tiersen izvodi Čajkovskog ili Chopina, premijer bi im udovoljio. Boli njega ‘uvo’ je li nastupa Thompson ili Tiersen, jedino što se broji su glasovi u glasačkoj kutiji. Na primjeru šibenskog HDZ-a najbolje vidimo kako oni omogućuju narodu ono što voli. Šibenčanima je drago da im dođu Robert Plant i Skunk Anansie, pa im oni udovoljavaju, razumijete?

No, ostatak Hrvatske hoće Thompsona, pa im ga

Vlada daje. E sad, kada smo to lijepo razjasnili, imamo još jedno važno pitanje. Kako smo došli do točke da je Thompson najvažniji i najbitniji izvođač za većinu Hrvata? Kako to da je s trona skinuo i Djevojka sa sela i Vilu sa mora? I TBF, i Jinxe, i Coloniju i Davora Gopca? Zašto Thompson nije bio popularan u devedesetima, odmah iza rata, a jest danas kada ga masovno slušaju i oni koji se tada još nisu rodili? Moja znanstveno nepotvrđena teorija jest da je za Thompsona na Trgu kriv smjer svijeta u posljednjih 15 godina.

POREMEĆAJ VRIJEDNOSTI

Naime, u zadnjih desetljeće i po’, svijet se stubokom promijenio zbog digitalne revolucije, odnosno interneta i pametnih telefona. Društvene mreže otuđile su ljude jedne od drugih, turizam je podivljao (a podivljao je baš zbog digitalne revolucije), baš kao i cijene, pandemija i inflacija dodatno su zakuhale situaciju, a posljedica svega je potpuni poremećaj vrijednosti. Dvosoban stan u šugavom Čokolinu dođe 300 tisuća eura. Pet života ti treba da bi zaradio za vlažna četiri zida. Sve se svodi na to jesi li naslijedio nekretnine ili ne. Doktori, inženjeri, arhitekti, pa čak i pomorci - koja god struka je u pitanju - teško ćeš zaraditi za stan. A onaj što je naslijedio kućerdu, bavi se najmom i bolje zarađuje, a društvu ne vraća ništa. Kao što rekoh, totalni poremećaj vrijednosti je gdje netko s par apartmana bolje zarađuje od profesora ili doktora. Naravno da posljedično nema djece. Gdje ćeš s njima živjeti? Odakle ti 300 tisuća eura za rupu u Čokolinu? A pošto nema djece, nema ni radne snage, pa se uvoze Nepalci i svi drugi. Sve se totalno izmijenilo, ne prepoznaješ više ni svoj kvart, a kamoli šire. Još tamo prije 15 godina bilo je teško naći posao, ali kada si ga našao, mogao si živjeti. Sada je obratno. Bez problema možeš naći posao, ali za preživljavanje ti trebaju minimalno dva posla. Ujutro predaješ u školi, popodne voziš Uber. Nitko nema za ništa vremena, ljudi se međusobno ne druže, ne poznaju više ni prvog susjeda, izgubili su sitne gušte poput svojih kvartovskih kafića, ne idu na omiljene plaže, nemaju se doslovno za što uhvatiti. Ne pripadaju ničemu i nikome.

I upravo tu dolazi Thompson. Na podlozi pastirskog metala nudi njegovu verziju povijesti gdje smo mi obični Hrvati heroji, koji nesebično dajemo život za državu, bližnje, slobodu… Odnosno Marko nam prodaje vrijednosti koje nam na pragu nove AI digitalne revolucije nasušno nedostaju, pa kakve god one bile. Psihologija mase, osjećaj pripadnosti, identitet krda, to nam treba, daj što daš u kojem god obliku, nismo izbirljivi, može i Ceca. Jer, izgubljeni smo u našim malim životima, nemamo nikakvu svrhu i smisao, jedino što nas veseli su zlatni, srebrni ili brončani nogorukometaši kada se skupa s našim supatnicima okupimo na Trgu, uhvatimo za ruke, pa zapjevamo: Prijatelji često mislim na vas

Nije ovo vrijeme dobro za nas

Nisu cure što su bile

Sve su se na OnlyFans skrile Ej, prijatelji kako ste mi danas?

Petak, 13. veljače 2026.

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Lukrecija, Jakov, Marina i Martin - iz iste obitelji nosača barjaka je čak troje, počeo je sin, pridružili se tata i sestra, jako je ponosna mama i none na potomstvo svoje

Maro, Frano i Božo - festanjuli i trombunjeri i predah trebaju, kod kapelice svete Ane ih pred povratak u Grad na spuštanje barjaka i završetak Feste osvježenja čekaju

Ivan i Marko - i braća blizanci su Dubrovačkim trombunjerima pristupili rado i sve što trombunjere toka čine k’o jedan i žarko

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Petra, Iva, Josipa i Nikolina - 1 054. Festa sv. Vlaha završila, najdraža nošnja se i za 1 055. brižljivo spremila

Ivan, Niko, Roko i Đuro - veći sinčići su sami poželjeli tatinim trombunjerskim stopama poći, a ne bi bilo čudo da i malecki počne čim drveni trombun držati i nositi uspije moći

Maro i Ivo - danas su kapetani i kolege festanjuli iz reda pomoraca, a dok su 2003. godine na brodu Rosina Topic zajedno more batili “samo” su sekondo palube i njegov zapovjednik, koji je već 2002. festanjuo postao, bili

VELIKA FLOTA NIZOZEMSKOG BRODARA

Piše Ivo Batričević foto PRIVATNI ARHIV

Sedam brodova nosilo je ime ROTTERDAM , kume su bile nizozemske princeze

ROTTERDAM (1908) je šest puta posjetio Dubrovnik na kružnim putovanjima

U velikoj floti nizozemskog brodara Holland America Line (HAL) plovilo je u kontinuitetu od 1872. do danas ukupno sedam brodova koji su nosili ime ROTTERDAM. To su bili: SS ROTTERDAM (1872), SS ROTTERDAM (1886), SS ROTTERDAM (1897), SS ROTTERDAM (1908), SS ROTTERDAM (1959), MS ROTTERDAM (1996) i MS ROTTERDAM (2020). Tema ovog feljtona je četvrti ROTTERDAM (1908) koji je i prvi od njih doplovio do Dubrovnika. Ovom tekstu prilažem dvije kartoline tog broda na sidrištu pored otoka Lokrum i jednu originalnu fotografiju koja je slikana s parobroda ROTTERDAM prema Gradu. Dana 6. studenog 1906. godine u brodogradilištu Harland & Wolff Ltd u Belfastu je postavljena kobilica za novogradnju broj 390 koja je porinuta u more 3. ožujka 1908., a kompletirana je 6. lipnja 1908. godine. Cijena tog putničko - teretnog lajnera je bila 5 milijuna američkih dolara. Imao je 24149 bruto registarskih tona, bio je dug 198 i širok 24 metara, a dva Harland & Wolff četiri cilindarska parna motora četverostruke ekspanzije preko dvije propele su mu davali brzinu od 17 čvorova. Mogao je ukrcati 551 putnika u prvom, 515 u drugom i 2400 u trećoj klasi koje su opsluživala 472 člana posade. Mogao je ukrcati 17566 kubičnih metara rasutog tereta i 16141 kubičnih metara generalnog tereta.

ŠEST PUTA POSJETIO DUBROVNIK

Kad je izgrađen, on je bio najveći i najbrži brod u floti HAL-a. Na svoje prvo transatlantsko putovanje iz Rotterdama prema New Yorku je krenuo 6. lipnja 1908.

godine. Za vrijeme Prvog svjetskog rata prošao je neoštećen te je na toj stalnoj pruzi iza rata ostao sve do 1939. godine. Dana 21. studenog 1939. Rotterdam je započeo svoje posljednje transatlantsko putovanje iz Rotterdama za New York. Vratio se u Rotterdam 28. prosinca. Do tada je prešao toliko nautičkih milja koje odgovara 70 puta plovidbe oko kugle zemaljske. U siječnju 1940. HAL je prodao ROTTERDAM obližnjem rezalištu brodova Franku Rijsdijkovom Industriëele ondernemingen iz Hendrik-Ido-Ambachta za željezni otpad. Dana 5. siječnja 1940. odvučen je iz Wilhelminakade u Waalhaven, gdje je konačno izrezan.  ROTTERDAM (1908) je šest puta posjetio Dubrovnik na kružnim putovanjima i to prvi put 19. ožujka 1927.

ROTTERDAM (1908) je šest puta posjetio Dubrovnik na kružnim putovanjima i to prvi put 19. ožujka 1927. s 468 putnika i 499 članova posade. Na tom putovanju zaplovio je iz New Yorka tičući luke: Madeira, Cadiz, Gibraltar, Tunis, Pirej, Istanbul, Haifa, Aleksandrija, Beirut, Kotor, Dubrovnik, Venecija, Napulj, Monte Carlo i povratak u New York. Slična putovanja je imao 1928. i 1929. godine.

s 468 putnika i 499 članova posade. Na tom putovanju zaplovio je iz New Yorka tičući luke: Madeira, Cadiz, Gibraltar, Tunis, Pirej, Istanbul, Haifa, Aleksandrija, Beirut, Kotor, Dubrovnik, Venecija, Napulj, Monte Carlo i povratak u New York. Slična putovanja je imao 1928. i 1929. godine. Na 71-dnevnom kružnom putovanju s polaskom iz New Yorka 6. veljače 1930. je ticao luke: Madeira, Casablanca, Cadiz, Gibraltar, Alžir, La Valletta, Napulj, Tunis, Pirej, Istanbul, Limassol, Haifa, Aleksandrija, Kotor, Dubrovnik, Venecija, Siracusa, Napulj, Monte Carlo i povratak u New York. Svake sljedeće godine, i uvijek u ožujku ili travnju, ponovo nam se vraćao sve do 6. travnja 1932. kad je posljednji put podigao sidro ispred gradskih zidina i više nam se nije vratio.

DOLASCI NASLJEDNIKA

Više od pola stoljeća je trebalo čekati, sve do 21. ožujka 1985. da se sljedeći- peti ROTTERDAM (1959) vrati ponovo u Dubrovnik. To se dogodilo na njegovom 87 dana dugom putovanju oko svijeta koji je započelo 6. siječnja u New Yorku tičući luke: Fort Lauderdale, Los Angeles, Honolulu, Manila, Hong Kong, Bali, Singapur, Kuala Lumpur, Colombo, Bombay, Suez, Haifa, Istanbul, Yalta, Odessa, Pirej, Dubrovnik, Venecija, La Valletta, Lisabon i povratak u New York. Peti brod po redu imena ROTTERDAM je izgrađen 1959. u Roterdamu u brodogradilištu Rotterdamcshe Drogdok Mattschappij, a kuma broda je bila nizozemska kraljica Julijana. Imao je 38645 bruto registarskih tona, bio je dug 228 metara te je mogao prihvatiti 1456

putnika. Dvije snažne Parson turbine ukupne snage 35000 KS proizvedene u Vlissingenu u Nizozemskoj omogućavale su mu brzinu od 22 čvora. Zaplovio je na transatlantskoj pruzi između Rotterdama i New Yorka, ali zbog sve većeg primata avio prijevoza broj putnika se vidno smanjio te se parobrod sve više okrenuo prema kružnim putovanjima. HAL ga je 1997. prodala brodarskoj kompaniji Premier Cruises za koju plovi pod imenom REMBRANDT do 2000. godine. Nakon stečaja kompanije, raspremljen leži na Bahamskim otocima do 2004. kada ga je kupilo brodogradilište gdje je bio i izgrađen. Ovaj brod kao pravo remek djelo vrhunskih nizozemskih graditelja je ostao trajno sačuvan kao pomorski povijesni spomenik u rotterdamskoj luci gdje služi kao stacionirani brod muzej / hotel.

Šesti brod ROTTERDAM je zaplovio s navoza brodogradilišta Ficantieri u Veneciji koncem 1996. Kuma broda, princeza Margriet od Nizozemske krstila ga je u Fort Lauderdaleu 9. prosinca 1997. Ima 59552 bruto registarskih tona, dug je 238 metara, a može primiti 1396 putnika i 593 člana posade. Pet Sulzer dizel pogonskih strojeva ukupne snage 78400 KS omogućuju mu plovidbu brzinom od 23 čvora. HAL ga 2020. prodaje Fred. Olsen Cruise Linesu te i danas plovi pod imenom BOREALIS

Sedmi ROTTERDAM je izgrađen 2020. u brodogradilištu Ficantieri Marghera u Italiji. Kuma broda je bila princeza Margriet od Nizozemske. Ima 99935 bruto, dug je 300 metara te može primiti 4173 putnika i 1053 člana posade. Svaki od četiri MaK dizel generatora proizvodi po 12600 KW koje dijelom šalje u dvije azipod propele koje pokreću brod brzinom od 18 čvorova. HAL je i dalje operator svih brodova kompanije, ali pravi vlasnik Holland America Line (HAL) od siječnja 1989. postala je dio grupacije Carnival Corporation plc.

Peti Rotterdam, pravo remek djelo vrhunskih nizozemskih graditelja, ostao je trajno sačuvan kao pomorski povijesni spomenik u rotterdamskoj luci gdje služi kao stacionirani brod muzej / hotel

SVUGDJE NETKO „NIJE NORMALAN”

Nisu Hrvati jedini ludi za

dočecima , ovo su neke od najvećih svjetskih parada pobjednika

Jasno je kako su u Hrvatskoj najveće proslave kada je u pitanju reprezentacija u bilo kojem sportu. Nogomet, rukomet, vaterpolo, a bila bi tu i košarka da nismo toliko zapeli u tom sportu zadnjih desetljeća. Nešto manje kada su klubovi u pitanju, ali lijepo je razmišljati što bi to bilo u Dalmaciji, kada bi, nakon toliko godina... Znate dalje

Piše Rafael Barkiđija

Hrvatska je od svoje samostalnosti u više navrata dočekivala svoje sportaše. Od brončanih Vatrenih 1998., do Gorana Ivaniševića, no prava eksplozija dočeka dogodila se 2018. godine. Drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu u Rusiji bio je pravi, iskreni i neplanirani povod, da se na Trgu bana Josipa Jelačića okupi pola milijuna ljudi. Bio je to početak „kulture” dočeka u Hrvatskoj, jer nakon toga, svaka je medalja nacionalnog sporta protekla u diskursu dočeka. Nova medalja hrvatskih nogometaša na Svjetskom prvenstvu u Katru 2022., potom rukometaši prošle i ove godine, a između svega toga dočekalo se i vaterpoliste nakon zlata u Dohi 2024. godine. No, nisu Hrvati jedini „ludi” za dočecima. Niz svjetskih primjera pokazuje kako su dočeci, odnosno parade, sastavni dio proslave mnogim navijačima. Ispod se nalaze neki od brojnih velikih dočeka/parada po pitanju broja ljudi koji su prisustvovali.

„SVETI MESSI” I ARGENTINA 2022. Argentinci su u Katru došli do svog trećeg naslova prvaka svijeta u nogometu, nakon što su u finalu svladali Francuze. To je Argentincima bio prvi naslov nakon 1986. i zlata u Meksiku. I nije se samo pratila Argentina, već i Lionel Messi, kojem je jedino taj naslov nedostajao u svojoj kolekciji, pa je cijela priča imala jedan „začin”.

Kako je na to reagirao argentinski narod? Onako kako bi i hrvatski, da Hrvat-

Čak 250 tisuća navijača u Londonu proslavilo – FA kup

ska ima toliko stanovnika. Procjena je da je u Buenos Airesu na ulicama bilo oko 4.5 milijuna ljudi, a kada u obzir uzmemo i ostale gradove, ispada da je na ulicama bilo pola Argentine. Parada je bila čak prekinuta zbog sigurnosnih razloga.

PET MILIJUNA LJUDI – ZBOG BEJZBOLA!

Najveća sportska parada u povijesti SAD -a, ili jedna od najvećih, ne dolazi zbog njihovog footballa ili NBA-a, već zbog - bejzbola. U studenom 2016. godine Chicago Cubsi osvajaju MLB ligu nakon dugih 108 godina. Sam način osvajanja bio je dramatičan. U finalu su svladali Cleveland Indianse s 4:3, i to u produžecima, a sve to odvijalo se u sedmoj utakmici (majstorici).

Chicago je poznat po sportskoj kulturi, a na paradi pobjednika tada se skupilo četiri do pet milijuna ljudi. U Chicagu živi oko 2,5 milijuna stanovnika, što znači da je na toj paradi bilo duplo više navijača negoli stanovnika.

I KANAĐANI SU IMALI SVOJ „LUDI” MOMENT

Toronto Raptorsi, jedina kanadska franšiza u američkoj NBA ligi, do naslova je došla 2019. godine. U šestoj utakmici finalne serije svladali su Golden State Warriorse i time postali prva ne-američka momčad koja je osvojila NBA ligu. I to protiv moćne dinastije iz San Francisca. S obzirom na to da su Raptorsi jedina kanadske momčad u ligi, iza njih nije samo stajao grad, već i cijela država. Posljedice? Na ulicama Toronta bilo je navijača koliko Toronto ima stanovnika. To je oko tri milijuna. Na toj je paradi čak došlo do pucnjave, u kojoj su ozlijeđene četiri osobe.

POBJEDNIK SUPERBOWLA UVIJEK IDE U PARADU

Prošlog vikenda doznali smo kako je novi osvajač NFL lige, odnosno pobjednik Superbowla, franšiza Seattle Seahawks. To im je drugi naslov u povijesti, a u finalu su slavili protiv New England Patriotsa. I za njih je u Seattleu priređen doček gdje je bilo više od milijun ljudi. No, jedan od najvećih dočeka u povijesti američke NFL lige, dogodio se kada i naš doček srebrnih iz Rusije. Gotovo dva milijuna ljudi okupilo se 2018. godine na ulicama Philadelphije, nakon što su njihovi ljubimci, Philadelphia Eaglesi, osvojili prvi Superbowl u povijesti. U finalu su svladali New England Patriotse, moćnu dinastiju koju je tada vodio trener hrvatskih korijena Bill Belichick. Na ulicama Philadelphije, koja broji dva milijuna stanovnika, bilo je isto toliko navijača na ulicama.

EUROPLJANIMA JE TO TAKOĐER „SVAKODNEVICA”

Nisu samo Hrvati proslavili srebro u Rusiji, već su tada na ulicama Pariza slavili i Francuzi. Zlato protiv Hrvatske u finalu na glavni pariški trg izvelo je preko milijun navijača. No, u Europi su česte i parade zbog uspjeha klubova.

Posebno to, primjerice, voli Madrid. Kada Real osvoji neki naslov, onda se kod fontane Cibeles skuplja u prosjeku milijun ljudi. Ipak je riječ o kraljevskom i najpopularnijem klubu u Španjolskoj, ali i najuspješnijem europskom klubu.

Kultna proslava dogodila se u Engleskoj 2019. godine, kada je Liverpool nakon 14 godina osvojilo Ligu prvaka. Ulice tog grada preplavilo je milijun navijača. Uostalom, svaki naslov pobjednika Premijer lige, izvuče stotine tisuća navijača na ulice. Osim kada su u pitanju Chelsea i Manchester City, ali to su onda neki drugi razlozi.

ARSENAL OSVOJIO FA KUP, A NA ULICAMA – 250 TISUĆA LJUDI!

Još jedan pomalo bizaran primjer, koji potvrđuje kako dočeci „zbog svega i svačega” nisu samo „hrvatska stvar”, jest Arsenalovo osvajanje FA kupa 2014. godine. Bio je to trofej nakon višegodišnjeg posta londonskih Topnika. Kup, kao u svakoj zemlji, po važnosti dolazi tek nakon nacionalne lige i Lige prvaka. No, na ulicama sjevernog Londona, tada se zbog

osvajanja FA kupa skupilo - 250 tisuća ljudi.

Upamtljivo je tada bilo i kako su igrači Arsenala predvodili navijanje s pobjedničkog autobusa. U toj mjeri da je nogometaš Jack Wilshere u pripitom stanju potegnuo navijače na ne baš lijepo navijanje, spominjući gradske rivale Tottenham i riječi „shit” i „hate” u istoj rečenici.

ŠTO ĆEMO MI, HRVATI?

Jasno je kako su u Hrvatskoj najveće proslave kada je u pitanju reprezentacija u bilo kojem sportu. Nogomet, rukomet, vaterpolo, a bila bi tu i košarka da nismo toliko zapeli u tom sportu zadnjih desetljeća. Nešto manje kada su klubovi u pitanju, ali lijepo je razmišljati što bi to bilo u Dalmaciji, kada bi, nakon toliko godina... Znate dalje.

Protekli doček rukometaša zbog bronce potegnuo je brojna pitanja. Od onog glavnog, tko će pjevati, do toga da su mnogima rukometaši postali manje dragi, a mnogima još više dragi. Potegnulo se i pitanje je li europska bronca u rukometu uopće vrijedna dočeka, odnosno, parade. Cijeli je slučaj postao predmet politike, čime se malo „umrljao” cijeli doček, koji bi u suštini trebao biti u potpunosti spontana stvar, o kojoj se jedino trebaju brinuti organi sigurnosti. A ne premijer, predsjednik, gradonačelnik. U suštini, iako grubo zvuči, pobjednička parada bi trebala biti ono što je navedeno u zadnjem primjeru s Arsenalom. Parada pretjerivanja, pjevanja, slavlja, koje čašice više. Ali ono najvažnije – spontana parada. A ne ona koja je predmet političkog prepiranja i ona koja je uopće organizirana. Jer sve poviše navedene parade – bile su u potpunosti spontane. Rasprave o tome tko će nastupiti, tko će organizirati i pogotovo o tome je li netko uopće zaslužio paradu, ruše sam smisao te parade.

SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

Ideš li brzo sreća te ne stigne.

SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

PRENEMAGANJA ME

Prenemaganja me nikad ne diraju

Ni ona pjesnička niti bilo koja

Znam što znači živjet od vlastita znoja

Već u tri ujutro seljaci ustaju

Izpucalu zemlju dikelom* kopaju

Kao student i ja odluka je moja

Pomažem svom ocu da imam spokoja

Jer on je nesretan u seljačkom gaju

Prisilom je seljak to on i svi znaju

A mene školuje – to ne obadaju

Stoga luk na placu preko brda prti

Pod teretom sagnut ako proda li ga

Već sutra ga ista sačekuje briga

Konteso tako se patio do smrti 17/9/23

*Dikela (kon.) još u antici poljoprivredna alatljika s dva roga nadolje, a treći kraći nagore

humanitarni

prilozi

MASLINA

- Zajko Brković u spomen na pok. Srećka Rudinicu umjesto cvijeća prilaže 50,00 EUR;

- Prijatelji sa otoka

Mljeta za pok. Zvonimira Mandurića umjeto cvijeća prilažu 320,00 EUR

- Mira Lučić u spomen na pok.Katu Šimunović umjesto cvijeća prilaže 30,00 EUR; - Suzana Drobnić u spomen na svog pok. Rođaka Nikolu (Buca) Sambrailo umjesto cvijeća prilaže 70,00 EUR

udruga poseban prijatelj

Bajro Sarić prilaže novogodišnju donaciju u iznosu od 50,00 eura.

caritas

Na spomen pokojnog rođaka

Pera Margaretića uplaćujem 50 eura dubrovačkom Caritasu. Pero Katušić

Prilog umjesto cvijeća spomen Ivanka i Ivan Radicevic uplatio Ivica Ljuban 50 eura

DRUŠTVO

MULTIPLE

SKLEROZE dnž Plemenitom našem susjedu Jaku Matiću, umjesto cvijeća 70 eura za potrebe udruge prilažu stanari Petra Hektorovića 44. Bajro Sarić za potrebe udruge prilaže 50 eura.

KOMPAS No.1

KOMPAS No.1

DUBROVNIK

DUBROVNIK

Kardinala Stepinca 52

Kardinala Stepinca 52

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.

VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

Uvjeti:

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

Uvjeti:

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

Volvo S60 2014. diesel D2, redovito servisiran, registriran do 15.04.2025., 199.000 km, cijena 9.900 €, Dubrovnik. 099 617 9939

Prodajem skuter Piaggio Carnaby 2008.g 200cm3,15 kW u vrlo dobrom stanju, prešao 25000 km.Cijena 1200 Eur. Mob: 0981668831

Prodaje se Kia Ceed SW CRDI 2015., bijele boje. Registrirana do 08.05.2026. Prešla 126000 km. Mob: 098/1857283

Prodajem Citroën C4 Picasso, 1.6 VTi, 88 kW, benzin, 2011. g., prešao 169.000 km, registriran do 8/2026. Cijena 3.200 €, tel. 098 166 8831.

Prodaje se motor Kawasaki ER5, 500 ccm, godište 2007., prijeđeno 18.600 km, boja plava. Motor uredan i očuvan. Kontakt: 097 600 7613.

Prodajem Peugeot 206, prešao 163.000 km, registriran do 15.04.2026., cijena 700 €, mob. 097/6007613.

Prodaje se Toyota Aygo 2016. godište, bijele boje, registrirana do 20.04.2023., prešla 40.000 km, prvi vlasnik, mob. 098/1987321.

Prodajem Mercedes C-klase 200d, 2016. godište, 93.000 km, krovni prozor, LTD Plus, četiri zimske gume na ALU felgama, redovno servisiran i garažiran, u odličnom stanju. Mob: 098/570473.

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Šipan – kupujem poljoprivredno zemljište. Također sam zainteresiran za kupnju suvlasničkog udjela. Za preporuku pri kupnji isplaćuje se provizija. Mob: 097/7236306

Traži se zemljište površine 500 m² ili više u Župi dubrovačkoj ili Komolcu. Poželjan

je dugoročni najam. Potreban je pristup za kamion. Plaća se naknada za preporuku. Mob: 097/7236306

Tražim partnera za izgradnju stanova u Zatonu. Kontakt: 097 600 7613. .

Tražim dvosoban stan na području grada, bez agencija. Mob: 091 540 3370.

Prodajem stan u Trebinju, 75 kvadrata, blizu centra. 091 6144 918

Prodaje se kuća u Cavtatu, na Prijekome, 80 m², s taracom i vrtom. Mob: 098/1691106.

Zaposleni bračni par s djecom kupuje stan na području grada Dubrovnika. Kontakt tele-

fon: 099/854-8028

površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204

Prodajem građevinsko zemljište na Grudi. Cijena 80 €/m². Mob: 099 642 8623

Mijenjam jednosoban renoviran stan u Lapadu za dvosoban stan na području grada uz moju nadoplatu. Stanovi za adaptaciju dolaze u obzir. Mob: 091 540 3370

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo, mob. 098 747 183.

Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

Tražim partnera za izgradnju stanova – Zaton. Zemljište 850 m² uz magistralu, s vodom, strujom i telefonom. Moguć dogovor o zajedničkoj investiciji. Mob: 097/684077.

Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga čestica 482

oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204

Između Orašca i Kliševa iznajmljujem ili prodajem dvije velike oranice, maslinik sa 50 stabala maslina koje rađaju i veliki komad šume. (Ukupno 7000 kvadrata) plus mala kućica s taracom i živom vodom 0989240411

Prodajem dvije čestice zemlje 481 i 482 K.O. Žuljana. Čestice se nalaze u samom mjestu, površine 280 m² i cca 200 m², sve po katastru. Cijena 100 EUR/m². Mob: 099 658 8468.

Prodaje se građevinska parcela u Slanome, na atraktivnom mjestu uz more. Kontakt za informacije 0959058149, u vremenu od 16 do 18.

Prodaje se potpuno opremljen dvoetažni stan u naselju Naš dom u Mokošici veličine 110m2

Kontakt: 098 427 676

Prodaje se trosoban stan na Mećajcu (Cavtat), površine 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Stan je odmah useljiv.

098 137 0527

Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku. Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766

Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660

Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545

Prodajem grob na novom groblju na Šipanu u Suđurđu. Kontakti: 020/ 331 045 i 099/6929631

Dvosoban stan 42 m2 s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkirališnim mjestom uz nadoplatu. Mob: 098 1983891

Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891

Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306

Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946

Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468

Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029

Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127

Prodajem grob na Rožatuprazan. 098 787 773

Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada. Agencije isključene. Kontakt

+385996911127

Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799

Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557

Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561

Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob: 098 747 183.

Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502

Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946

Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865

Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012

Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659 Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovo-

ru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Prodajem domaći šumski med od crnogorice, ekstra kvalitete. Mobitel: 091 614 3946.

Prodaje se montažna kućica, kuhinja s trpezarijom i kupaonica. Kućica je klimatizirana, spremna za korištenje. 0914430029

Prodajem crnu masažnu fotelju od skaja, udobnu i očuvanu po cijeni od 150 €, tel. 091 555 4242.

Povoljno prodajem krevet s latoflex podnicom i madracem. Dimenzije: 160x190x16 cm, kao novo. Mob: 099/3772297

Poklanjamo očuvanu dječju sobu s tri kreveta i pripadajućim radnim stolom. Soba je duljine 3,60 m, visina ormara je 2,5 m. Mob.: 098 285 563

Prodajem vrlo povoljno lijeva vanjska ulazna vrata od PVC-a bijele boje, dimenzija 204 × 100 cm, jako su dobro očuvana, kao nova. Nazovite: 098 285 355.

Prodajem nova ulazna vrata (staklo/plastika), Salamander, građevinska mjera 217 × 100 cm, nekorištena. Cijena: 140 €. Sve informacije na: 091 604 0381.

USLUGE RAZNO

Tražimo odgovornu osobu za ispomoć u domaćinstvu u Lapadu (4 sata dnevno od ponedjeljka do petka) – kuhanje, peglanje i mala pospremanja. 098/9844-171.

Muškarac srednjih godina traži ženu od 35 do 50 godina za diskretna druženja, imam vojnu mirovinu i vlastiti stan, Viber 00387 63 633735.

Tražim ženu srednjih godina za zajednički život. Poželjna vozačka dozvola B kategorije. Samo ozbiljno, ne zanimaju me avanture. Kontakt: 097 600 7613.

Muškarac traži ženu za druženje do 60 godina, Viber/WhatsApp 097/6382802.

Obrezujem lozu, smokve, ruže, masline i kivi. Iskustvo 45 godina. Mob: 099 848 4305.

Uređujem okućnice, vrtove i đardine, orezujem masline, ukrasno bilje i žive ograde, kosim travu i slično. Mob: 091 614 3946.

Sve vrste kombi prijevoza. 098 765 757

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica.

DEŽURNE LJEKARNE

-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 9. 2. do 15.2.

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 16.2. do 22. 2.

preminuli

SRĐANA RAMADAN 1939

LEONA ZUCALO 2004

VLAHO MOSTAHINIĆ 1942

ANE LJUMOVIĆ 1933

IVO SAMBRAILO 1947

STANA BURIN 1936

IVO MATIJIĆ 1935

STJEPAN RAGUŽ 1931

ANA ALAGA 1938

PERO MALEK 1955

FIKRETA OMIĆ 1957

ENVERA SMAILBEGOVIĆ 1948

OBAVIJEST SUVLASNICIMA

Uplatnice za 2026. godinu - novi IBAN

Domouprava Dubrovnik obavještava suvlasnike stambenih zgrada pod svojim upravljanjem da će uskoro putem pošte i elektroničkim putem zaprimiti uplatnice za plaćanje zajedničke pričuve za razdoblje od siječnja do prosinca 2026. godine.

Sukladno Zakonu o upravljanju i održavanju zgrada obavještavaju sve suvlasnike da je otvoren poseban račun/račun posebne namjene za svaku zgradu te mole suvlasnike da plaćanje zajedničke pričuve obavljaju na IBAN račun naveden na uplatnicama za 2026. godinu, a sve kako bi se uplate ispravno evidentirale.

Ukoliko suvlasnici imaju ugovoren trajni nalog, iz Domouprave mole da temeljem dostavljenih uplatnica izvrše promjenu podataka kod banke.

Od 1. siječnja 2026. pričuva se uplaćuje

ISKLJUČIVO NA NOVI IBAN

NAVEDEN NA UPLATNICAMA!

Korisnici trajnih naloga trebaju izvršiti promjenu

IBAN-a u banci

Domouprava Dubrovnik d.o.o.

Iva Vojnovića 31A, Dubrovnik