Dubrovački dnevnik br. 275

i svetkom

GRUŠKA PLACA POSTAJE MJESTO DRUŽENJA

Radit će cijeli dan, u planu gastro manifestacije, lokalna ponuda, radionice...

stranica 8

UPALJEN DEMOGRAFSKI ALARM

Sve je manje beba na dubrovačkom području: ‘Ako se ovaj trend nastavi...’ stranica 2

Dubrovačkoneretvanska

županija trebala bi dobiti prvi hospicij stranica 6

INTERVJU S GORDANOM BULJAN FLANDER: ‘Djeca na terapije dolaze zbog anksioznosti, grubih razvoda, ali i slanja eksplicitnog sadržaja stranica 20

Vlaho Radovčić Picula: ‘Volim ovo, ali sada gasim sve!’ stranica 26

I M P R E S S U M

Glavna urednica:

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Ivana Smilović Barkiđija

Aida Čakić

Ahmet Kalajdžić

Rafael Barkiđija (sport)

Nikša Klečak

Kontakt 020 642 462

Fotograf

Željko Tutnjević

Vito Begović

Fotografija na naslovnici: Ilustracija/ Goran Mratinović

Kolumnisti

Vjera Šuman

Maro Marušić

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač (Festivus Dubrovnik d.o.o.)

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

Nakladnik

Dubrovački dnevnik d.o.o.

Ćira Carića 3

Dubrovnik

OIB 84019117288

Uprava

Lucija Komaić (članica uprave)

NEGATIVNI DEMOGRAFSKI TRENDOVI

U DUBROVNIKU SVE MANJE ROĐENIH BEBA

‘Nije

kritično, ali treba biti oprezan. Ako se ovakav trend nastavi...’

Statistički podaci za lanjsku godinu pokazuju kako je sve manje novororođenih na dubrovačkom području, a iako ih je više nego umrlih osoba, ta se brojka sve više smanjuje. Demograf Marin Strmota za Dubrovački dnevnik komentira brojke i upozorava - ako se ovakav trend nastavi, Dubrovnik bi mogao imati demografski problem s kojim se susreću brojni hrvatski gradovi. A to je izumiranje stanovništva

Piše Ivona Butjer Mratinović

FOTO: LUKA STANZL/PIXSELL, KELVIN AGUSTINUS/PEXELS

Tijekom lanjske, 2025. godine rođeno je 766 beba, a umrle su 724 osobe na području Dubrovačko-neretvanske županije. Na prvi pogled se čini kako su to zapravo dobre vijesti jer je broj novorođenih i dalje veći od broja umrlih. No, samo na prvi pogled. Jer, riječ je o razlici od tek 47 osoba u korist novorođenih, a ta se brojka sve više smanjuje. Uspoređujući statističke podatke od lani s onima iz 2024. godine, vidljivo je kako je ta brojka u padu. Naime, 2024. godine je novorođenih na području naše Županije bilo 750, a umrlih 689. Tad je razlika među novorođenima i umrlima iznosila 61. No, najveći pad se dogodio nakon 2020. godine koja je bila specifična po mnogočemu, pa i po pitanju demografije. Tad je na našem području ro-

đeno čak 913 beba, a umrle su 684 osobe. Razlika između novorođenih i preminulih je te godine bila čak 229 osoba u korist novorođenih. Lani je ona bila tek 42. Nakon 2020. godine, ta je brojka počela rapidno padati.

„Ako se ovakav trend nastavi, vrlo je realno očekivati da Dubrovnik i njegova šira okolica u sljedećim godinama mogu ući u zonu prirodnog pada, kao što se to već dogodilo u velikom broju hrvatskih gradova“,

BROJ NOVOROĐENIH

SUSTAVNO PADA

„Na prvi pogled može se reći da je Dubrovnik još uvijek u relativno povoljnijoj demografskoj poziciji u odnosu na veći dio Hrvatske jer i dalje bilježi prirodni prirast – broj rođenih je veći od broja umrlih. Međutim, ono što zabrinjava jest kontinuirano smanjivanje te razlike, osobito nakon 2020. godine. Drugim riječima, pozitivna bilanca još postoji, ali je sve tanja i sve nestabilnija“, prokomentirao je demograf i profesor na Sveučilištu u Zagrebu Marin Strmota za Dubrovački dnevnik koji je time i sam potvrdio kako u Dubrovniku stanje još uvijek nije katastrofalno, ali se ne treba ni veseliti. Potom je analizirao trendove koji su vidljivi u podacima za dubrovačko područje od 2020. godine do danas.

„Ako pogledamo trendove u razdoblju 2020.–2025., vidimo nekoliko ključnih stvari. Prvo, broj rođenih sustavno pada – s više od 900 rođenih 2020. godine na oko 750–770 u posljednje dvije godine. Drugo, broj umrlih oscilira, ali dugoročno ostaje relativno visok, što je posljedica nepovoljne dobne strukture stanovništva, odnosno starenja populacije. Kombinacija manjeg broja žena u fertilnoj dobi i sve većeg udjela starijih osoba logično vodi prema smanjivanju prirodnog prirasta“, kaže Strmota.

PANDEMIJSKA GODINA KAO

PREKRETNICA

Posebno je zanimljivo i važno pitanje zašto se razlika između broja rođenih i umrlih naglo smanjila upravo nakon 2020. godine. Uzrok naravno leži u pandemiji Covida – 19 koja je imala golem utjecaj na društvo, ne samo na zdravstvenoj nego i na mnogim drugim razinama.

„Pandemija je imala višestruke učinke: povećala je mortalitet, ali je istovremeno stvorila snažan osjećaj nesigurnosti – ekonomske, zdravstvene i egzistencijalne. U takvim okolnostima ljudi odgađaju važne životne odluke, uključujući roditeljstvo. Taj ‘odgođeni efekt’ vidljiv je u statistici rođenih nekoliko godina kasnije, a njegove posljedice osjećat ćemo još dugo“, izjavio je Strmota.

TREBA BITI NA OPREZU

Napominje kako su podaci za dubrovačko područje nešto bolji od negativnog trenda koji se događa u većem dijelu Hr-

vatske, no kako treba biti oprezan. Kako kaže, pozitivan prirodni prirast sam po sebi nije jamstvo demografske stabilnosti, ako je riječ o malim i brzo promjenjivim razlikama.

„Ako se ovakav trend nastavi, vrlo je realno očekivati da Dubrovnik i njegova šira okolica u sljedećim godinama mogu ući u zonu prirodnog pada, kao što se to već dogodilo u velikom broju hrvatskih gradova“, napominje Strmota.

STANOVANJE KAO TEMELJNI

DEMOGRAFSKI PROBLEM

Na demografske rezultate uvelike utječu i okolnosti. Različiti krajevi Hrvatske nose svoje specifične posebnosti, prednosti, ali i izazove, pa i kad je demografija u pitanju.

„Kad govorimo o ‘boljkama’ dubrovačkog područja, one su već dobro poznate, ali se godinama sustavno zanemaruju. Najveći problem je stanovanje – visoke cijene nekretnina i najma izravno pogađaju mlade obitelji i potiču iseljavanje u okolne općine. Dubrovnik tako sve više postaje mjesto rada i zarade, a sve manje mjesto života. Drugi veliki problem je monostruktura gospodarstva, snažna ovisnost o turizmu, koja

stvara sezonalnost, nesigurnost i otežava dugoročno planiranje obiteljskog života. Treći problem je dostupnost javnih usluga – od zdravstvene skrbi do vrtića – koje su ključne za odluke o roditeljstvu“, smatra Strmota.

RODITELJSTVO SE TEŠKO

UKLAPA U INDIVIDUALIZAM

Pritom ne treba zanemariti ni širi društveni i sociološki kontekst. Nijedno područje svijeta nije otok za sebe, a u vremenu kad je cijeli svijet postao ‘globalno selo’, trendovi se u svemu, pa i u demografiji, lako pretaču. Žrtvovanje i odrica-

„Bez dugoročne, ozbiljne i provedive populacijske politike – koja povezuje stanovanje, tržište rada, kvalitetu života i javne usluge – pozitivni trendovi mogu se vrlo brzo preokrenuti. Demografija uvijek reagira sa zakašnjenjem, ali kad se negativni procesi jednom pokrenu, teško ih je zaustaviti“ Na

nje danas i nisu osobito poželjne kategorije, a one su suština roditeljstva. Hedonistički pristup životu je sve popularniji i sam po sebi nije ni dobar, ni loš, ali se roditeljstvo u njega nešto teže uklapa. „Današnje generacije žive u bitno drugačijem vrijednosnom okviru nego prije 30 ili 40 godina. Dulje se obrazuju, kasnije stupaju u brak, kasnije imaju djecu ili ih uopće nemaju. Naglasak na individualizmu, putovanjima, ‘radu na sebi’ i osobnoj slobodi svakako utječe na demografske obrasce. Međutim, važno je naglasiti da vrijednosti same po sebi nisu uzrok problema, nego postaju problem u kombinaciji s nesigurnim životnim uvjetima. Ljudi se lakše odlučuju na obitelj tamo gdje imaju riješeno stanovanje, stabilna primanja i osjećaj da sustav funkcionira“, objašnjava Strmota.

PITANJE OPSTANKA NARODA NISU THOMPSONOVI KONCERTI NEGO DEMOGRAFIJA

Ovaj stručnjak sa zavidnim profesionalnim iskustvom smatra kako Dubrovnik još uvijek ima određene demografske prednosti, ali naglašava i to kako se one ubrzano troše.

„Bez dugoročne, ozbiljne i provedive populacijske politike – koja povezuje stanovanje, tržište rada, kvalitetu života i javne usluge – pozitivni trendovi mogu se vrlo brzo preokrenuti. Demografija uvijek reagira sa zakašnjenjem, ali kad se negativni procesi jednom pokrenu, teško ih je zaustaviti“, upozorava Strmota.

Posljednjih se godinu dana cjelokupna javnost, strukture vlasti i mediji bave dočekom rukometaša, Thompsonovim koncertima, ustašama, partizanima, ratovima od prije gotovo 100 godina i propalim režimima i ideologijama. Svi su oni zabrinuti za opstojnost Hrvatske i opstanak hrvatskog naroda. No, glavna prijetnja mu je zapravo demografija o kojoj se bitno manje govori. Kako građanima osigurati siguran krov nad glavom, bez da ih se tjera iz domova od 1. svibnja kad oni postaju apartmani za turiste? Kako izbjeći činjenicu da jedna dubrovačka obitelj za stanarinu mora izdvojiti prosječnu hrvatsku plaću? Kako pomoći ženama koje žele biti

„Pandemija je imala višestruke učinke: povećala je mortalitet, ali je istovremeno stvorila snažan osjećaj nesigurnosti – ekonomske, zdravstvene i egzistencijalne. U takvim okolnostima ljudi odgađaju važne životne odluke, uključujući roditeljstvo. Taj ‘odgođeni efekt’ vidljiv je u statistici rođenih nekoliko godina kasnije, a njegove posljedice osjećat ćemo još dugo“

majke, ali se ne žele odreći svoje karijere? Kako osigurati veću materijalnu sigurnost mladih i tako ih potaknuti na osnivanje obitelji? Kako pomoći građanima ove zemlje da dođu do svoje nekretnine, što je postala gotovo nemoguća misija? Kako spriječiti ili barem ublažiti iseljavanja iz dobrog dijela Hrvatske, u kojima Hrvati iz tih područja zasnivaju obitelji po Irskoj, Njemačkoj i Norveškoj jer u svojim sredinama ne mogu ostvariti zaposlenje ili pristojna mjesečna primanja?

To su teme kojima bi se trebalo baviti ako je cilj opstanak Hrvata kao naroda. No, populizam i ideologija uvijek su lakši put od konkretnih rješenja.

PONEDJELJAK, 09.02. doručak dana

Američke palačinke

sa javorovim sirupom i bobičastim voćem

Menu dana

Penne Carbonara

Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom

UTORAK, 10.02. doručak dana

Galette Bretonne

sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama

Menu dana

Pečena teletina

Pečeni krumpir s povrćem i umak od pečenja

SRIJEDA, 11.02. doručak dana

Poširana jaja

sa dimljenim lososom i zelenim šparogama

Menu dana

Sotirani juneći but s njokima

Kockice junećeg buta aromatizirane

lokalnim crnim vinom i mirodijama

ČETVRTAK, 12.02. doručak dana

Francuski tost

s kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu

Menu dana

Sarma

Mljeveno meso i riža, zarolani u kiseli kupus i kuhani sa dimljenom slaninom, posluženi uz pire krumpir

30%

POPUST ZA DOMAĆE

PETAK, 13.02. doručak dana

Zobena kaša s kokosovim mlijekom, orašastim i suhim voćem

Zobene pahuljice kuhane s kokosovim mlijekom, orašidima i suhim voćem

Menu dana

Brodet

Riblje jelo od miješane ribe, kuhane u crvenom umaku od rajčica, bijelog vina i češnjaka, posluženo s pečenom palentom

SUBOTA, 14.02. doručak dana

Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja

Menu dana

Teleći rižot

Krepki kremasti rižot s telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima

NEDJELJA, 15.02. doručak dana

Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama

Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama

Menu dana

Dalmatinska pržolica

Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom

DOSTOJANSTVO NA KRAJU ŽIVOTA

Županija vapi za hospicijem, rješenje postoji: Termoterapija će preuzeti ključnu ulogu

Dubrovačko-neretvanska županija trebala bi dobiti hospicij, prema najavama dubrovačkog gradonačelnika. Provjerili smo koji su planovi, ali i nužnost za otvaranje objekta koji uvelike doprinosi dostojanstvenoj skrbi pacijenata s neizlječivim bolestima

Hospicij, kao ustanova u kojoj se pruža palijativna skrb osobama koje nažalost nemaju šanse za izlječenje, nije jedna od tema o kojoj ćete često čuti na kavi. Mnogi o tome neće ni razmišljati dok im se, nažalost, u takvoj situaciji ne zatekne član obitelji. Njegova svrha nije liječenje bolesti, ali jest ublažavanje boli, očuvanje dostojanstva, psihološka i emocionalna podrška, ali podrška i obiteljima. Jasno je koliko je takva vrsta ustanove bitna, a čini se da će se, u dogledno vrijeme, otvoriti i Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

Mogućnost prenamjene doma za starije osobe Termpotapija u hospicij spominje se već neko vrijeme, a posljednji je o tome govorio gradonačelnik Mato Franković na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća. Pitali smo Grad Dubrovnik za dodatne detalje.

„Hospicij će djelovati u okviru Centra za starije osobe Dubrovnik - Dom za starije i nemoćne ispod Opće bolnice, a riječ je o projektu koji odgovara na izraženu i dugogodišnju potrebu zajednice, što potvrđuje i velika potražnja za palijativnom skrbi, osobito na postojećim bolničkim odjelima. Detaljan plan uređenja i organizacije hospicija bit će definiran kroz izradu potrebne dokumentacije, u skladu sa svim važećim zdravstvenim i socijalnim standardima“, napisali su iz Grada Dubrovnika.

Kako objašnjavaju, nakon otvaranja novog doma za starije osobe, svi sadašnji korisnici Termoterapije bit će preseljeni u novi objekt. Time će se osloboditi prostor Termoterapije, koji će se potom u cijelosti prilagoditi za potrebe hospicija. Prilagodbe će obuhvatiti prostorne i funkcionalne izmjene kako bi se osigurali primjereni uvjeti za palijativnu skrb, uključujući smještajne kapacitete, pristupačnost, zdravstvene sadržaje i prateće prostore.

„Kao i svako ulaganje u javnu infrastrukturu, i ovaj projekt zahtijeva značajna financijska sredstva, ali hospicij je ulaganje u građane i u kvalitetu života onih kojima je pomoć najpotrebnija. Tijekom ove godine, Grad planira preuzeti objekt, izraditi svu potrebnu dokumentaciju i pripremiti projekt za realizaciju. Samo uređenje prostora i uspostava hospicija planirani su za iduću godinu, čime bi Dubrovnik dobio prvi hos-

picij u Dubrovačko-neretvanskoj županiji“, odgovorili su iz Grada Dubrovnika.

DNEVNO DVA-DO TRI UPITA U BOLNICI

S Općom bolnicom Dubrovnik provjerili smo kolika je zapravo nužnost hospicija u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Kako su nam objasnili, Odjel za palijativnu skrb raspolaže s devet soba, ima s HZZO-om ugovorenih 13 postelja i prosječno se godišnje na odjelu zbrine oko 200 pacijenata. A potreba je zaista velika. „Na dnevnoj bazi imamo dva do tri upita oko prijema na naš Odjel, a uz takve pacijente, koji su na kraju životnog puta zbog terminalnih malignih ili nemalignih oboljenja, potencijalni kandidati za prijem su i socijalno-medicinski slučajevi, kao što su samci, često visoke dobi, koji se nisu dovoljno oporavili za samostalni život nakon liječenja na akutnim odjelima naše bolnice, najčešće zbog cerebrovaskularnih bolesti ili različitih ozljeda“, objašnjavaju iz OB Dubrovnik.

Kako kažu, povremeno se događa da su na Odjelu za palijativnu skrb popunjena sva mjesta, pa se ‘snalaze na različite načine’.

„Ako je palijativni pacijent u tom trenutku doma, u suradnji s mobilnim palijativnim timovima u Dubrovniku, Metkoviću ili Korčuli ‘kupujemo’ vrijeme do hospitalizacije, a ako je ipak neophodno - pacijenta primamo u hitnoj službi na neki od bolničkih odjela prema vodećoj simptomatologiji. Ako je pacijent proglašen palijativnim za vrijeme bolničke hospitalizacije, on se zadržava na matičnom odjelu dok se ne oslobodi mjesto na Odjelu za palijativnu skrb“, kažu iz bolnice.

BROJKE POKAZUJU SNAŽNU POTREBU

Kako objašnjavaju, osim kapaciteta Odjela za palijativnu skrb Opće bolnice Dubrovnik, pitanje potrebe za hospicijem u Dubrovniku i Dubrovačko-neretvanskoj županiji nameće se i iz indikacija za bolnički smještaj u jedinici palijativne skrbi, koje je propisao HZZO sukladno smjernicama Europskog udruženja za palijativnu skrb (EACP). Naime, indikacija za smještaj pacijenta u jedinicu palijativne skrbi je stabiliziranje funkcionalnog statusa

Piše Ivana Smilović Barkiđija foto DNŽ, Pexels

Opća bolnica Dubrovnik se na različite načine snalazi kako bi pacijentima na kraju života osigurala nužnu skrb

„Hospicij je će

djelovati u okviru

Centra za starije

osobe Dubrovnik

- Dom za starije i nemoćne ispod

Opće bolnice, a riječ je o projektu

koji odgovara na izraženu i dugogodišnju potrebu zajednice“, kažu iz

Grada Dubrovnika

pacijenta (ažuriranje simptomatske terapije uz korekciju kronične), a ne dugotrajna skrb (long term care). Prema navedenim smjernicama, očekivano prosječno trajanje hospitalizacije u djelatnosti palijativne skrbi jest 14 dana, nakon čega je pacijenta potrebno zbrinuti u njegovom domu ili pak u ustanovi – a to bi trebao biti hospicij.

„Kolika je stvarna potreba za hospicijem u našoj županiji najbolje govore brojke s našeg Odjela za palijativnu skrb. Od prosječno godišnje 200 pacijenata, njih dvije trećine preživi hospitalizaciju i biva otpušteno iz bolnice, bilo doma, bilo u domove za starije i nemoćne, a svi su oni prema dijagnozi i prognozi kandidati za hospicij uz još desetke drugih palijativnih pacijenata po rubnim dijelovima naše županije“, naglasili su iz OB Dubrovnik.

Provjerom s Ministarstvom zdravstva, otkrivamo da hospiciji nisu baš česti u Hrvatskoj, ali, kako kažu, mreža palijativne skrbi u Hrvatskoj kontinuirano se razvija.

„Trenutno su u funkciji dvije samostalne ustanove za palijativnu skrb.

„Hospicij Marija Kožulić Krucifiksa u Rijeci i Hospicij blaženi Miroslav Bulešić u Puli, svaka s 14 postelja.

Dodatno, palijativna skrb pruža se kroz stacionare domova zdravlja, gdje je ugovoreno 79 palijativnih postelja. Najveći kapacitet ima Dom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije sa 60 postelja raspoređenih u pet gradova (Split, Imotski, Makarska, Supetar i Sinj), zatim Istarski domovi zdravlja sa 16 postelja te Dom zdravlja Ličko-senjske županije s tri postelje. Planirano je daljnje proširenje mreže otvaranjem novih stacionara u Zadarskoj i Virovitičko-podravskoj županiji“, objasnili su.

MINISTARSTVO: NISMO SLUŽBENO

OBAVIJEŠTENI, ALI…

O planovima za otvaranje takve vrste ustanove u Dubrovniku još nisu službeno obaviješteni.

„Međutim, razvoj palijativne skrbi kontinuirano se prati i planira u skladu s potrebama pojedinih područja. Nacionalni program razvoja palijativne skrbi omogućuje fleksibilan pristup proširenju mreže, pri čemu se potrebe lokalnih zajednica razmatraju i uključuju u nacionalne planove razvoja sukladno prioritetima i raspoloživim resursima“, objasnili su iz Ministarstva zdravstva.

Dodali su i da palijativna skrb predstavlja jedan od strateških prioriteta Ministarstva zdravstva.

„Kontinuirano radimo na širenju i unaprjeđenju mreže usluga diljem Hrvatske, s posebnim naglaskom na kvalitetu, dostupnost i integraciju skrbi. U okviru Nacionalnog programa razvoja palijativne skrbi provodimo niz aktivnosti. Prije svega, jačamo kapacitete u svim segmentima sustava – trenutno je u bolničkom sustavu ugovoreno 536 palijativnih postelja, uz dodatnih 28 postelja u specijaliziranim ustanovama i 79 postelja u stacionarima domova zdravlja. Paralelno razvijamo mrežu mobilnih timova koji omogućuju pružanje skrbi u kućnom okruženju“, kazali su iz Ministarstva.

Kako kažu, poseban naglasak stavljaju na standardizaciju prakse uvođenjem jedinstvenih protokola i dokumentacije te na integraciju bolničke, ambulantne i kućne skrbi u cjelovit sustav. Cilj iza svega je osigurati sveobuhvatnu, multidisciplinarnu i dostojanstvenu skrb pacijentima s neizlječivim bolestima, uz kontinuiranu podršku njihovim obiteljima kroz cijeli proces.

Nova direktorica Sanitata Lidija Marušić o planovima

u sljedećim mjesecima

„Placa u Gružu radit će u popodnevnim i večernjim satima te će postati mjesto društvenih zbivanja“

Tržnica u Gružu ima veliki potencijal u popodnevnim i večernjim satima. Nešto slično već godinama provode

Ljubljana, Zagreb i Split. Street food, druženje, kultura…

Nedavno je u dubrovačkoj javnosti vođena rasprava o cijeni šporkih makarula u Vili Čingrija. Zaključak je da, s obzirom na cijenu makarula od 20 eura, nigdje u Dubrovniku, pa čak i u Čingriji koja ne plaća najam, ne možeš pojesti nikakav obrok po primamljivoj cijeni. Tu najbolje vidimo koliko Dubrovniku, ali i Hrvatskoj nedostaje klasični street food, a pritom ne mislimo na fast food, odnosno pekare i burgere. Čak i u mnogim skupim gradovima po svijetu, primjerice Tokiju, na ulici možeš pojesti wok ili neko slično kuhano jelo po cijeni od 7, 8 eura. Azija je pogotovo interesantna po tom pitanju. Njihovi noćni marketi jednako su atraktivni domaćim ljudima kao i turistima. No nije samo na dalekim kontinentima razvijen street food nego i u mnogim državama Europe primjerice Portugalu. Stoga se postavlja logično pitanje – zašto sve te države imaju razvijen street food, a Hrvatska ga nema osim u doba adventa i nekih sličnih kraćih manifestacija?

Tri su glavna razloga zašto street food u Hrvatskoj ne cvjeta. Regulative, cijene najma i kultura prehrane. Dozvole, sanitarni uvjeti i inspekcije su slični za street food kao i za klasični restoran. Najam javnih prostora je preskup za nekoga tko prodava jelo za par eura, a problem je i što Hrvati nemaju izraženu naviku jesti s nogu. Ili jedu ručak/večeru kod kuće ili u restoranu. U Dubrovniku bi se street food scena itekako mogla razvijati na prostoru place u Gružu koja stoji prazna u popodnev-

nim i večernjim satima.

Đani Banovac, predsjednik Ceha ugostitelja, kaže kako se mi u Hrvatskoj često pravimo veći Englezi od Engleza.

TRŽNICA BI TREBALA POSTATI

MJESTO DRUŠTVENIH ZBIVANJA

-Da se vi idete baviti street foodom cijelu godinu tražili bi vam razne dozvole, a kada se proglasi neki festival ili za vrijeme adventa, on-

Lidija Marušić: ‘Cilj je izvršiti transformaciju prostora nakon završetka jutarnje prodaje’

Piše Maro Marušić foto Borna Filić/PIXSELL

‘Naša je namjera da nakon navedenog procesa novouređena tržnica postane središnje mjesto društvenih

zbivanja u Gružu, kako u popodnevnim tako i u

večernjim satima. Omogućujemo prostor za razvoj koncepta po uzoru na slične uspješne projekte. Cilj je izvršiti transformaciju prostora nakon završetka

jutarnje prodaje, ostvariti suradnju s lokalnim umjetnicima i udrugama za prezentaciju dubrovačke baštine’, kaže nova direktorica Sanitata Lidija Marušić

da vam ne treba skoro ništa. Teoretski mi na tržnici u Gružu možemo proglasiti da je festival svaki petak i subotu, te bez ikakvih problema ponuditi street food. Bila bi to lijepa priča u Gružu, vidjeli smo nešto slično i na ovogodišnjem adventu na Remizi. Ne samo da bi se dobilo mjesto za jelo po nižim cijenama, već bi puno važniji bio društveni aspekt. Važno je da su tu ljudi, da nekoga sretneš, javiš se. U Ljubljani je ovaj koncept svaki petak, a s tim su u ljepšem dijelu godine počeli i Zagreb te Split. Ta priča na placi u Gružu itekako je ostvariva, a i lokalni štih bi se ojačao, jer je tržnica duša svakog grada. Trebamo se vratiti korijenima, duhu Mediterana kakav je nekad bio, a Gruž je idealna lokacija – ističe Banovac te dodaje da su ugostitelji otvoreni za dijalog sa Sanitatom pod čijom se ingerencijom nalazi gruška tržnica.

Nedavno je Sanitat dobio novu direktoricu Lidiju Marušić. Pitamo je kane li ponuditi kakav sadržaj u Gružu u popodnevnim ili večernjim satima.

-Sanitat Dubrovnik d.o.o. upravo se nalazi u završnoj fazi aktivnosti koje prethode reguliranju ugovornih odnosa sa zakupcima poslovnih prostora na tržnici Gruž. Dosadašnje stavljanje u funkciju poslovnih prostora nije bilo moguće provesti prvenstveno zbog nužne provedbe etažiranja građevine te rješavanja preostalih

dugogodišnjih imovinsko-pravnih odnosa nakon izvedenih opsežnih radova rekonstrukcije. Navedeni administrativni procesi su pri kraju te očekujemo da ćemo u sljedećim mjesecima stvoriti sve potrebne preduvjete za realizaciju planiranih popodnevnih i večernjih programa – kaže Marušić nakon čega navodi više o planovima za ovaj prostor.

-Naša je namjera da nakon navedenog procesa novouređena tržnica postane središnje mjesto društvenih zbivanja u Gružu, kako u popodnevnim tako i u večernjim satima. Omogućujemo prostor za razvoj koncepta po uzoru na slične uspješne projekte. Cilj je izvršiti transformaciju prostora nakon završetka jutarnje prodaje, ostvariti suradnju s lokalnim umjetnicima i udrugama za prezentaciju dubrovačke baštine sukladno konceptu Gruža. Poglavito želimo naglasiti ulogu domaćih OPG-ova, promocije lokalnih specijaliteta, dati priliku raznim udrugama s njihovim aktivnostima, organizaciju tematskih izložbi, edukativnih radionica i gastro-manifestacija. Razmišljamo o radionicama pripreme autohtone hrane, očuvanju sjemena i održivom razvoju te periodičnim događajima koji kombiniraju kulturu, autohtonu hranu i piće inspirirani globalnim trendovima, ali u našem dubrovačkom ruhu. Dakle, vrlo skoro očekujemo dodatni razvoj sadržaja prilagođen dubrovačkom kontekstu i

mediteranskom načinu života o čemu ćemo pravovremeno obavijestiti naše sugrađane –zaključuje direktorica Sanitata.

USPJEŠNI PROJEKTI U ZAGREBU I SPLITU

Jedan od uspješnih projekata je i PLACe Market koji je s pričom započeo prije tri godine na zagrebačkoj tržnici Dolac, a odmah zatim se preselio i na splitski Pazar. Održava se svaki lijepi petak od travnja, pa sve do kraja listopada, a koncept je takav da se predstavlja lokalna gastronomija u obliku street fooda. Tako se na PLACe Marketu mogu kušati skradinski rižot za 7,5 eura, pašticada za 10 eura, špageti s tartufima za 13 eura, kozice pržene u prhkom tijestu za 11 eura i još mnogo toga. Uglavnom, riječ je o, da tako kažemo, malo finijim uličnim jelima koja se prodavaju za cijene između 7 i 13 eura. Čitavu priču pokrenula je Sarah Josipović sa svojim suprugom Janom Jeričem. Pitamo je planiraju se širiti i na druge hrvatske gradove, pa možda i u Dubrovnik. -Imali smo kontakte iz Dubrovnika, ali nisu bili baš uspješni. Naša je misao vodilja da priča bude na tržnici u centru grada, a oni su spominjali Gruž. Mi smo zainteresiraniji za Gundulićevu poljanu, tako da se tu nismo našli. Inače, ova naša ideja nije ništa novo. U Ljubljani postoji ta priča više od desetljeća i ona nam se svidjela i želje-

li smo nešto slično napraviti i u Zagrebu gdje se gotovo ništa ne događa u društvenom životu. Dolac je zapravo jedino mjesto gdje se ljudi okupljaju iz tjedna u tjedan. U Splitu je isto priča jako zaživjela. Imamo odlične reakcije ljudi i to nas gura naprijed – govori nam Josipović te odgovara na pitanje o uvjetima koje su bili postavili prema ugostiteljima. -Naš je uvjet bio da imaju normalne cijene prihvatljive većini ljudi. Kad smo krenuli, ništa nije bilo preko 10 eura. U međuvremenu je zbog inflacije i ekskluzivnih namirnica poput tartufa malo naraslo, ali ne previše. Još uvijek je u nekom normalnom okviru. Inače, ugostitelji plaćaju najamninu u visini od otprilike 150 eura po petku što nije puno tako da mogu imati niže cijene nego kada je riječ o klasičnim restoranima. No, hrana nije glavna u cijeloj priči, već druženje kroz žilu kucavicu bilo kojeg grada, a to su tržnice. Naš projekt je upravo revitalizacija tradicionalnih tržnica i plan je širiti se i na druge gradove. Vidjet ćemo što budućnost donosi, trenutno nemamo previše kapaciteta za daljnje širenje, ali ove godine priču ćemo započeti i u Varaždinu – najavljuje Sarah Josipović.

BURGERI VS. WOK

Boris Čupić vlasnik je ugostiteljskog obrta

‘Da se vi idete baviti street foodom cijelu godinu tražili bi vam razne dozvole, a kada se proglasi neki festival ili za vrijeme adventa, onda vam ne treba skoro ništa. Teoretski mi na tržnici u Gružu možemo proglasiti da je festival svaki petak i subotu, te bez ikakvih problema ponuditi street food. Bila bi to lijepa priča u Gružu. Ne samo da bi se dobilo mjesto za jelo po nižim cijenama, već bi puno važniji bio društveni aspekt’, govori Đani Banovac

Prekala, a svoj štand ima u Uvali Lapad. -Bilo bi super kada bi Dubrovnik ojačao svoju street food scenu. Najbolje to vidimo za vrijeme adventa kada se pojednostavni dobivanje dozvola. No, mi bismo street food scenu mogli imati tijekom čitave godine, a tržnica u Gružu je stvarno odlično mjesto za provesti tu ideju. Samo treba proglasiti da je neki festival. Vani postoje food parkovi koji su posebno osmišljeni za street food i tamo je ugostiteljima sve maksimalno pojednostavljeno. U Gružu bismo svaki tjedan mogli imati razne gastronomske priče, a isto tako važan aspekt bi bio druženje lokalnih ljudi. Moglo bi se dovesti nekog DJ -a ili bend, neka je šušur, neka se nešto događa. U TUP -u je svojevremeno održan pizza festival. Na tom tragu bi se moglo puno toga. Imamo slične priče u Zagrebu i Splitu, ne moramo izmišljati toplu vodu. Nama je ta cijela priča jako zanimljiva, svakako bismo sudjelovali da nam se pruži prilika – mišljenja je Čupić.

Armin Hadžić vlasnik je ugostiteljskog objekta Snogu. Otvorio je objekte u Sarajevu, Zagrebu i Dubrovniku, a poznat je po pripremi woka koji je u Aziji klasični street food. Pitamo ga što on misli o cijeloj street food sceni u Hrvatskoj.

-Street food u Hrvatskoj nije razvijen, jer je u biti isti proces dobivanja dozvola u klasičnom restoranu ili na štandu. Tu je i taj kulturni aspekt ljudi s Balkana koji i nisu navikli na street food, recimo moj wok, nego njima jesti na ulici znači uzeti burek ili nešto drugo iz pekare. Zato mnogi neće ni pokušati raditi drugačiji street food, nego će nuditi kebab, burger i ćevape. Tako da nisam siguran ni koliko bi wok ili sushi išao na ulici. A, ruku na srce, nije ih lako ni napraviti, treba imati stručne ljude. Naravno da je puno teže napraviti neko meksičko ili tajlandsko jelo, nego smućkati sendvič. Ali opet se vraćam i na samu kulturu konzumacije hrane na Balkanu. Zato sam u Dubrovniku i prestao s wokom i okrenuo se burgerima, doduše ne običnima – smatra Hadžić. Uglavnom, kako stvari stoje, mogli bismo uskoro očekivati nekakav program na tržnici u Gružu, sličan onima u Zagrebu i Splitu. Štoviše Dubrovnik čak ima prednost prema Dolcu i Pazaru, jer mu je pjaca natkrivena, pa bi se moglo raditi i po lošijem vremenu što u Zagrebu i Splitu nije slučaj. No, baš kao što kaže direktorica Sanitata Lidija Marušić, pričekajmo još neko vrijeme, pa će nam puno toga biti jasnije u kojem će smjeru ići placa u Gružu u popodnevnim i večernjim satima.

‘Naš je uvjet prema ugostiteljima bio da imaju normalne cijene prihvatljive većini ljudi. Kad smo krenuli, ništa nije bilo preko 10 eura. U međuvremenu je zbog inflacije i ekskluzivnih namirnica poput tartufa malo naraslo, ali ne previše. Još uvijek je u nekom normalnom okviru. Inače, ugostitelji plaćaju najamninu u visini od otprilike 150 eura po petku što nije puno tako da mogu imati niže cijene nego kada je riječ o klasičnim restoranima’, kaže Sarah Josipović

Objavljena javna nabava za rekonstrukciju i prenamjenu zgrade

Biskupskog dvora u dječji vrtić

Nakon ishođenja građevinske dozvole, Grad Dubrovnik objavio je postupak javne nabave za izvođenje radova rekonstrukcije i prenamjene zgrade Biskupskog dvora u dječji vrtić kapaciteta sedam odgojno obrazovnih skupina – jedne jasličke i šest vrtićkih.

Nastavno na ugovor sklopljen s Dubrovačkom biskupijom, u sklopu planiranog projekta potrebno je provesti radove temeljite rekonstrukcije objekta, a koji obuhvaćaju statičku sanaciju, obnovu krova, izradu fasade, ugradnju lifta, novu organizaciju unutarnjeg prostora, priključak objekta na javnu kanalizaciju, nove instalacije, novi sustav grijanja i hlađenja, ugradnju sustava protupožarne zaštite. Nakon rekonstrukcije i prenamjene prostora te opremanja, vrtić će služiti za smještaj više od 120 djece.

Rok za dostavu ponuda je 19. veljače, a procijenjena vrijednost nabave za radove (bez PDV-a) iznosi 2.127.182,00 eura. Izvođač se ugovorom obvezuje završiti s izvođenjem radova najkasnije u roku od 14 mjeseci od dana uvođenja u posao.

Grad Dubrovnik u kontinuitetu provodi sustavna ulaganja u segment predškolskog odgoja. Tijekom mandata ove gradske uprave otvoreni su novi gradski vrtići „Cvrčak“ u DOC-u, „Čiopa“ u Solitudu, „Mala kuća“ u Mokošici, a izgrađena je i nova zgrada vrtića „Palčica“. Proširen je vrtić u Zatonu, dok su vrtići „Ciciban“ i „Izviđač“ energetski obnovljeni. Provedeni su radovi na rekonstrukciji i preuređenju dječjeg vrtića Kono, a u tijeku su završni radovi i opremanje objekta. U 2026. započet će i radovi na izgradnji Dječjeg vrtića Komolac koji će imati 11 odgojno-obrazovnih skupina.

Sanira se nogostup na Babinom kuku

Radovi na sanaciji nogostupa na području Babinog kuka počeli su ovog tjedna, a obuhvaćaju uklanjanje postojećeg nogostupa, pripremu terena, tamponiranje te izradu novog betonskog nogostupa.

Područje zahvata obuhvaća nogostup u Ulici Iva Dulčića, i to od križanja te ulice s Riječkom ulicom sve do autobusnog stajališta kod hotela President.

Radove, s ciljem povećanja sigurnosti i kvalitete pješačke infrastrukture, provodi Upravi odjel za komunalne djelatnosti, promet, more i mjesnu samoupravu Grada Dubrovnika. Izvođač radova ugovorene vrijednosti 149.250,00 eura s PDV-om je tvrtka Platanus, dok stručni nadzor nad izvođenjem radova provodi tvrtka Statički sustav. Planirano trajanje radova je 45 kalendarskih dana.

Dodijeljeni ugovori za javne

potrebe

u kulturi , 450 tisuća eura za čak 131 program

Programom javnih potreba u kulturi za 2026. Grad Dubrovnik će iz svog proračuna sufinancirati 131 kulturni program izvan djelatnosti ustanova u kulturi kojima je osnivač Grad. Za tu namjenu u ovogodišnjem proračunu osigurano je 450 tisuća eura. Iznos proračunskih sredstva jednak je lanjskome, ali je za 36 posto veći nego u 2024. godini te je čak 115 posto veći u usporedbi s 2023. godinom.

Ugovore o korištenju sredstava korisnicima - pojedincima, udrugama civilnog društva i umjetničkim organizacijama i društvima u sektoru kulture prošlog tjedna je u Velikoj vijećnici uručio gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković u nazočnosti pročelnice Upravnog odjela za kulturu, baštinu i turizam Julijane Antić Brautović.

Gradonačelnik Mato Franković uputio je zahvalu svima prisutnima jer svojim umjetničkim i kreativnim doprinosom obogaćuju kulturnu ponudu Grada. –„Du-

brovnik je grad kulture, a za ukupnu ponudu kulturnih sadržaja, uz naše ustanove, iznimno ste bitni upravo vi, pojedinci i udruge koji ispoljavate svoju kreativnost kroz originalne ideje i programe. Grad je ponosan što vas može podupirati i nastavit ćemo to snažno činiti u budućnosti“, rekao je gradonačelnik.

Programom javnih potreba u kulturi Grada Dubrovnika za 2026. godinu financiraju se programi velikog broja aktivnih udruga civilnog društva i umjetničkih organizacija; kreativno stvaralaštvo pojedinaca, društava i drugih organizacija kulture u glazbenoj djelatnosti, dramskoj i plesnoj umjetnosti te izvedbenim umjetnostima, muzejsko-galerijskoj djelatnosti, likovnoj umjetnosti i zaštiti i očuvanju kulturne baštine, knjižnično-izdavačkoj djelatnosti te audio-vizualnoj djelatnosti i novim medijskim kulturama.

Programom javnih potreba u kulturi Grada Dubrovnika za 2026. godinu obuhva-

ćene su kulturne aktivnosti koje doprinose zadovoljavanju kulturnih potreba građana Dubrovnika, obogaćivanju kulturnoga života i podizanju kulturne ponude Grada, kao i poboljšanju materijalnih uvjeta za razvoj kulture.

Budući da je 2026. godinu Gradsko vijeće Grada Dubrovnika proglasilo Godinom Marina Getaldića, posebno su vrednovani projekti posvećeni obilježavanju 400. godišnjice smrti ovog velikog dubrovačkog matematičara, fizičara i astrologa. Također su posebno vrednovani  i projekti koji se bave medijskom i informacijskom pismenošću te kroz predviđene aktivnosti promoviraju uključivost, premošćuju rodni, društveni i dobni jaz te potiču i osnažuju kritičko mišljenje.

Programe prijavljene na Poziv za predlaganje javnih potreba u kulturi Grada Dubrovnika ocijenila su nadležna kulturna vijeća te predložila razinu njihovog sufinanciranja.

Potpisan ugovor

Ambulanta u Kuni Pelješkoj ide u temeljitu energetsku obnovu

Ugovor na projektu Energetske obnove zgrade ambulante u Kuni Pelješkoj potpisan je u utorak u palači Ranjina. Ugovor su potpisali ravnatelj Doma zdravlja Korčula Sebastijan Fabris i predstavnik tvrtke Capitalis d.o.o. Miho Klečak.

“Ambulanta u Kuni je zgrada koja ima ambulante i stan liječnika. Prošle godine je potpisan ugovor o financiranju s ministarstvom, a ove godine smo proveli postupak javne nabave, pa smo došli do cijene koja je nadmašila predviđenu u javnoj nabavi, 719 tisuća eura, s PDV-om. Obnova je sveobuhvatna iz više od sedam razina. Imamo dizalice topline, LED rasvjetu, izolacije... Zato je i cijena tako velika, podigla se. Projekt je napravljen prije par godina, ali u međuvremenu su se cijene podigle”, kazao je ravnatelj Doma zdravlja Korčula Sebastijan Fabris, kazavši da je dio sredstava omogućen iz ministarstva, županije, općine, kao i samog doma zdravlja.

“Ovaj ugovor je značajan jer predstavlja ulaganje u manje sredine i zdravstvenu skrb po svim dijelovima Dubrovačko-neretvanske županije. Ovakve ćemo projekte i dalje podržavati, Županija se odazvala s preko 300 tisuća eura. To nas veseli jer zdravstvena skrb je podjednako važna i u središtu županije, kako je i u svim drugim dijelovima. Investicije neće stati, imali smo ulaganje u Kalos, OB Dubrovnik, nastavit ćemo ulaganja u zdravstvenu i socijalnu skrb, to je naš zadatak”, kazao je Pezo.

Načelnik Općine Orebić Tomislav Ančić također je prisustvovao potpisivanju ugovora. “S tom obnovom će se poboljšati uvjeti rada, dignuti na zaista visoku razinu. A što je najbitnije, poboljšat će se uvjeti pružanja i korištenja medicinske usluge, kako domicilnom stanovništvu, tako i turistima”, kazao je Ančić. Ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Branko Bačić, je kazao kako će energetska obnova praktički predstavljati novu izgradnju zgrade ambulante u Kuni.

“Naše ministarstvo je prošle godine u travnju potpisalo ugovor s Domom zdravlja Kor-

čula, gdje smo osigurali sredstva od oko 180 tisuća eura kako bismo potaknuli energetsku obnovu. Energetska obnova je dio projekta Vlade Republike Hrvatske koji provodi naše ministarstvo, a odnosi se na dekarbonizaciju, što znači smanjenje potrošnje energije koja dolazi iz fosilnih goriva, a time doprinosimo zadovoljavanju klimatskih ciljeva na razini EU i Hrvatske. U tom smislu, u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti, osigurano je oko dvije i po’ milijarde eura, kako bismo brojne zgrade javne namjene, ali i višestambene zgrade, energetski obnovili. Time one više vrijede, manje troše, ostavljaju korisnicima više sredstava, ali i doprinose energetskoj samodostatnosti Hrvatske. Trošimo manje energije. Mi smo na području Dubrovačko-neretvanske županije potpisali ugovore za energetsku obnovu 11 zgrada javne namjene, kao i za devet višestambenih zgrada. Što se tiče energetskih obnova zgrada javne namjene, ukupna vrijednost tih radova je 33 milijuna, ministarstvo je osiguralo 14 milijuna bespovratnih sredstava. Uvjeren sam da ćemo da kraja lipnja, ako sve bude išlo po planu, završiti energetsku obnovu ambulante u Kuni Pelješkoj”, kazao je Bačić.

KONAVLE

Lasić u Zagrebu: ‘Država je puno pomogla lokalnim zajednicama’

Načelnik Općine Konavle i predsjednik Hrvatske zajednice općina Božo Lasić nazočio je u četvrtak, 29. siječnja u Zagrebu predstavljanju Uredbe o načinu financiranja decentraliziranih funkcija te izračuna iznosa pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave za 2026. godinu. Lasić je ovom prilikom istaknuo kako Uredba o financiranju decentraliziranih funkcija za 2026. godinu osigurava stabilnost i jednak standard javnih usluga u cijeloj Hrvatskoj kao i da se njome zadržava uravnotežen model

financiranja u kojem jedinice lokalne i područne samouprave sudjeluju sa šest posto poreza na dohodak, dok država kroz pomoći izravnanja osigurava sredstva do minimalnog financijskog standarda. Naglasio je i da je država u proteklom razdoblju iznimno pomogla lokalnim jedinicama kroz subvencioniranje cijena energenata te snažan investicijski zamah u izgradnju škola, vrtića i komunalne infrastrukture te zahvalio Vladi premijera Andreja Plenkovića na prepoznavanju problema te iskazanom sluhu za smjernice dane s terena.

ŽUPA DUBROVAČKA

Župski načelnik u nošnji učinio đir po Gradu

Dubrovnik obog tjedna slavi Festu svetog Vlaha, dan kada brojni Dubrovčani i stanovnici okolnih mjesta i općina u narodnim nošnjama dolaze u povijesnu jezgru odati počast zaštitniku Grada. Među njima je bio i načelnik Općine Župa dubrovačka Marko Miloslavić. On je Gradom prošetao u narodnoj nošnji u društvu svoje kćerkice, čineći ovaj dan posebnim i na osobnoj razini. Fotografiju je objavio na društvenim mrežama uz poruku: Živio Sveti Vlaho!

U SLAVLJENIČKOM TJEDNU

OTVORENA 1054. FESTA

‘Dubrovnik nije grad bez izazova, ali zna kamo ide’

Na sam blagdan sv. Vlaha, održana je misa pred Katedralom koju je predvodio hvarski biskup Ranko Vidović. Tradicionalno, uslijedila je procesija gradskim ulicama, a Festa je u Gradu okupila gotovo 14 tisuća ljudi

FOTO: VITO BEGOVIĆ, ahmet Kalajdžić

Golubice su ove godine poletjele prema zapadu Festa sv. Vlaha, 1054. po redu, otvorena je na Kandeloru, 2. veljače, podizanjem barjaka sv. Vlaha, puštanjem golubica i uz Himnu Parcu. „Sveti Vlaho poziva nas da budemo graditelji mira, slobode, radosti i dobrote“, poručio je tom prilikom dubrovački biskup Roko Glasnović. Na sam blagdan sv. Vlaha, održana je misa pred Katedralom koju je predvodio hvarski biskup Ranko Vidović. Tradicionalno, uslijedila je procesija gradskim ulicama, a Festa je u Gradu okupila gotovo 14 tisuća ljudi! Poslijepodne je, kao i na svaku Festu, uslijedila humanitarna tombula ispred Luže na kojoj je prikupljeno više od 4,5 tisuća eura za udrugu Lukjernica.

Na samu Kandeloru održana je i svečana sjednica Gradskog vijeća grada Dubrovnika. Tom prigodom su uručene i Nagrade Grada Dubrovnika. Lucijan Lući Capurso, Miljenko Bratoš (posmrtno) i Slobodan Lang (posmrtno) su dobili Nagrade za životno djelo, dok su vrijedno priznanje još dobili i Božo Grčić, Nenad Jasprica, Košarkaški klub Dubrovnik, Andrija Seifried i Mirej Stanić.

Prigodan govor je kao domaćin održao gradonačelnik Mato Franković.

„Dubrovnik danas nije grad bez izazova, ali je grad koji zna kamo ide. Grad koji se razvija od-

govorno i s mjerom, koji vjeruje u znanje, dijalog i zajedništvo, grad koji poštuje svoje nasljeđe, ali se ne boji budućnosti. Hvala vam na povjerenju, suradnji i ljubavi koju svatko od vas pokazuje prema Gradu. Neka nas i dalje vodi mudrost našega Parca, a Dubrovnik ostane slobodan, živ i dostojan svoje povijesti“, izjavio je.

Prigodne govore održali su i predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković, izaslanik predsjednika Vlade, potpredsjednik Vlade i ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić, kao i župan Dubrovačko-neretvanske županije Blaž Pezo.

Na Kandeloru je održana i tradicionalna Večera od Kandelore u tvrđavi Revelin. Ovogodišnja Festa se zatvara u nedjelju, 8. veljače.

PSIHOLOGINJA I PSIHOTERAPEUTKINJA GORDANA BULJAN FLANDER:

‘Djeca

na psihoterapiju najčešće dolaze zbog anksioznosti, ružnih i teških razvoda , ali i slanja eksplicitnih sadržaja’

Želeći pomoći svome djetetu, roditelji uopće kritički ne razmišljaju i pristaje na sve.

Vode ih nadriliječnicima i nadriterapeutima koji nemaju završenu terapijsku edukaciju te često znaju napraviti veliku štetu. Pod utjecajem su društvenih mreža, a djeca danas žive između ‘predavanja’ roditelja koji dnevno, po novim istraživanjima, s njima ne provedu niti 10 minuta dnevno, i nepresušne potrebe za ‘lajkovima’ vršnjaka

Klinička psihologinja i psihoterapeutkinja

Gordana Buljan Flander posebno se ističe u radu sa zlostavljanom i zanemarenom djecom i adolescentima. Stalni je sudski vještak za zlostavljanu i traumatiziranu djecu, ekspert Vijeća Europe i konzultant UNICEF -a za ovaj dio Europe, posebno cijenjena u segmentu zaštite djece u koju svrhu je osnovala udrugu za pomoć zlostavljanoj i zanemarivanoj djeci “Hrabri telefon“ te inicirala osnutak Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, kojoj je dugo bila ravnateljica. Upravo tu polikliniku Vijeće Europe preporučilo je kao model dobre prakse. To i aktualna situacija u društvu bili su povod da s profesoricom i doktoricom znanosti, koja uvijek s ponosom ističe da je Dubrovkinja, razgovaramo o mentalnom zdravlju i teškoćama djece i adoloscenata danas.

Na kakvoj je razini mentalno zdravlje djece danas?

-Radim duže od 40 godina s djecom, mladima i njihovim roditeljima, i mogu reći da je stanje dječjih i prava mladih ljudi u Hrvatskoj danas jako loše. Bolje rečeno, društvo je zanemarilo mentalno zdravlje djece i mladih. Očito

djeca nisu glasači pa ne zanimaju političare!

Znači, upaljen je alarm, mora se djelovati?

-Točno! Prije 30, 40 godina u Zagrebu sam radila u dječjoj bolnici u Klaićevoj. Tad smo imali sistematske psihološke preglede djece s pet godina i već tad su se mogla otkriti rizična djeca i obitelji te se moglo preventivno djelovati. Danas toga nema. Istina, do polaska u školu djecu više puta važemo i mjerimo visinu, ali nema sistematskog pregleda mentalnog zdravlja.

Rat je prekinuo te preglede?

-Da, a drugo - mislim da sve više štedimo na djeci! Svi govorimo da su nam djeca budućnost i najveće blago, imamo dobre zakone i smjernice, sjajne protokole, ali apsolutno padamo na ispitu kad to treba pretvoriti u praksu jer kad roditelj zatreba pomoć za svoje dijete za mentalno zdravlje, u sustavu moraju čekati i do šest mjeseci, ali i privatnoj praksi. Za mentalno zdravlje problemi su anksioznost, depresija, narkomanija, suicidalnost, samoozljeđivanje, poremećeni obiteljski odnosi, bullying u školi. To su i razvodi roditelja kad moraju birati strane. Iz iskustva ka-

Piše Ahmet Kalajdžić foto Ahmet Kalajdžić, Sanjin Strukić-PIXSELL, Robert Anić-PIXSELL

dnevniK Petak, 6. veljače 2026. Intervju

“Ako su odgajani tako da moraju udovoljavati mami ili tati posebno su ‘razvučeni’ u slučaju razvoda braka kad moraju birati s kim žele živjeti, kad mama govori protiv tate ili tata protiv mame. A roditelji djeteta su i otac i majka te je djeci jako teško. Na kraju, to se ne ispoljava ljutnjom prema roditeljima nego kroz vlastitu anksioznost i lošu sliku o sebi jer nisu uspjeli udovoljiti i ocu i majci”

16. siječnja 2026.

žem - ne reagiramo navrijeme, a prevenciju radi tek poneka škola s nekoliko predavanja, ovisno o entuzijazmu ravnatelja ili stručne službe škole. Ali nema obavezne prevencije za svako dijete i u najmanjem hrvatskom selu te Zagrebu i u Dubrovniku.

Znači da se stavljaju pred neprirodne izbore roditelja, ali im se nameću vrijednosti kojima još nisu svjesni posljedica?

-Upravo to, jer danas je jako teško biti dijete: nameću im se obiteljske vrijednosti, a roditelji imaju sve manje vremena da ih djeci prenesu. Društvene mreže, internet i videoigrice nameću im svoje vrijednosti, curice su izložene seksualiziranom, a dečki nasilništvu kao prihvatljivom i poželjnom ponašanju. Društvene mreže jako potiču i socijalnu usporedbu, prikazuju nerealne živote, ali mladi misle da su to stvarni životi, za ideal nameću fotošopirana tijela tako da mladi ne vole svoje tijelo koje nije takvo. Na društvenim mrežama objavljuju da žive savršene živote iako nisu, što im potiče anksioznost i osjećaj niskog samopoštovanja. Ali, savjetovališta za mladež gdje roditelji mogu dovesti djecu, do -

ći bez uputnice i bez čekanja tek sporadično postoje. I jako se dugo čeka. Postoje nevladine udruge koje nude savjetovališta te jako dobre programe, ali je veliki problem što postojeći stručnjaci u Hrvatskoj nisu povezani. Trebalo bi kombinirati institucije i suradnju s udrugama tako da one pokriju ono što ne mogu institucije. Struka odavno zna što treba, na potezu je politika. Već 30 godina govorim isto i mislim da psiholozi u praksi moraju više odlučivati. Trebamo više savjetovališta za mlade i programa preventive nasilja u školi, međusobnim odnosima, odgovornoj uporabi društvenih mreža. To treba biti redovni školski program, da ne ovisimo o entuzijazmu ravnatelja.

U Hrvatskoj je sve izraženije vršnjačko nasilje i to na sjeverozapadu države. U Zagrebu se ističu Knežija i Kustošija, sve više nekad mirna Dubrava... -Nasilje ne vezujem uz kvart jer ga svugdje ima, samo su upitni vidljivosti i tko reagira. Kad sam 2018. za Dubrovčane držala predavanje o nasilju u školi, tadašnja ravnateljica Centra za socijalnu skrb je rekla da su te go -

S promocije njene knjige

Dijete u središtu (sukoba)

dine imali pet prijava bullyinga. A zna se da je svako treće dijete u Hrvatskoj žrtva nekog oblika nasilja u školi! Pitanje je koliko škole prijavljuju i kako reagiraju. Iz iskustva ću reći da dio škola stvarno odmah reagira, druge stavljaju pod tepih dok ne dođe do krvi! A tad je kasno jer je žrtva već ozlijeđena ili ima teške psihološke posljedice. Stoga mislim da je stav mnogih škola: ako ne prijavimo i “gurnemo pod tepih“, bit ćemo dobra škola. No, dobra škola je ona koja kaže da nasilja ima u svakoj školi, idemo nešto poduzeti da ga je manje.

Koji su razlozi zbog kojih vam roditelji sve

češće dovode djecu?

-Moja klinička praksa pokazuje da roditelji sve manje osjećaju stigmu dolaska kod psihologa i psihoterapeuta. To više nije tabu i stigma je sve manja, i za mlade, i za odrasle. Prije su mi roditelji znali reći: “Moj adolescent ne želi psihologu i psihoterapeutu jer kaže - nisam lud!”. No, sad dovode adolescente i kažu da su oni to htjeli! Stoga je šteta i žalim što savjetovališta za mlade ne postoje na više lokacija širom Hrvatske gdje bi mladi zaista mogli dobiti savjet i potporu jer su adolescenti koji još nemaju razvijeno kritičko razmišljanje. Mladima je izražen “sustav nagrade“, i tako razmišljaju. Dakle, ponašaju se tako kako očekuju dobiti lajk. Svi smo bili takvi u mladosti, takva će biti i njihova djeca! Jer, još im nije razvijen prefrontalni korteks, odnosno logički mozak koji će pitati: moram li ovo sad napraviti i koje posljedice slijede?

Ne razmišljaju o dugoročnim posljedicama jer je mozak adolescenta sklon rizičnom ponašanju. Sjetimo se sebe u toj dobi. Roditelje uvijek pitam što ste radili i kakvo rizično ponašanje imali u dobi 15-17 godina? Sjećaju li se kad su na Lokrumu skakali s onih visokih stijena? Zna se, mozak adolescenta traži rizike: imaju “ teenagersku neranjivost“, misle da su besmrtni, da mu se ništa ne može dogoditi i da moraju dobiti nagradu (lajk) ovdje i odmah! Stoga se vrlo impulzivno ponašaju i skloni su rizičnim ponašanjima. Zato je nužno da imaju odrasle koji će s njima razgovarati i razvijati im kritičko razmišljanje. Mi možemo mladom čovjeku oduzet mobitel, što je danas najuobičajenija kazna, ali ne i jedino rješenje. Dapače, može se uzet mobitel, ali s djecom treba razgovarati i razvijati im kritičko razmišljanje što npr. znači kad ti dečko traži da mu pošalješ eksplicitnu sliku? Što misliš kad tvoja prijateljica pošalje takvu sliku, kolika je vjerojatnost da će biti proslijeđena? Što će biti s tom djevojkom kad se ta slika proširi po školi? Bitno da roditelji i škola djeci razvijaju kritičko razmišljanje i medijsku pismenost. Bez razgovora, zabrane neće puno postići. Najnoviji podaci istraživanja kažu da očevi s adolescentima provode prosječno samo 8 minuta, a majke 9 minuta dnevno! Što u tim minutama mogu doznati što im djeca rade i kako upoznati svoju djecu? Stoga uvijek naglašavam razvijanje kritičkog razmišljanja kod mladih ljudi. Jer ako im zabranimo uporabu mobitela, otići će na mobitel od svojih prijatelja. Stoga je jako važno o tome pričati. Dolazi mi dosta djece koja su poslala eksplicitne fotografije ili videa koja su se proširila po školi pa ne žele više ići u školu jer ih je sram. Stoga je i to tema o kojoj treba razgovarati.

Da, o tome smo već razgovarali i objavili temu u Dubrovačkom dnevniku. ‘Sexting’ je veliki problem.

-Danas 70 do 80 posto mladih sudjeluje u ‘sextingu’, odnosno slanju, primanju i prosljeđivanju eksplicitnih foto i video sadržaja! Upravo u tretmanu imam više učenica, ne srednjoškolki nego su 6. i 7. razred, i slale su eksplicitne snimke svom dečku. Kad su prekinuli, on je to proslijedio dalje da joj napakosti, da bi je tad oni koji su to dobili ucjenjivali te iznuđivali da im pošalje nešto još eksplicitnije! Iz straha da im roditelji ne saznaju, curica su poslale pa se i to prosljeđivalo, dok se na kraju nije saznalo jer se proširilo po cijeloj školi. Roditelji su doveli te curice koje, s užasnim osjećajem srama, odbijaju ići u ško -

“Majka nije htjela ići psihoterapeutu nego je dijete odvela osobi koja nije terapeut ili liječnik, ni psiholog niti psihijatar, a tvrdila joj je da će, radeći nešto s energijama, sve riješiti u par tretmana. Naravno, djetetu to nije pomoglo, ali dijete poslije nije htjelo ići psihologu ni psihijatru da bi ga majka jedva nagovorila da počne dolaziti k meni. Bit će to dugotrajni posao”

lu i pokazuje autodestruktivno ponašanje te im je nužan tretman psihoterapeuta, nužno im je razumijevanje roditelja i škole.

Zbog čega vam još često dolaze mladi pacijenti?

-Značajan broj mladih mi dolazi zbog anksioznosti i stalnog osjećaja prijetnje da će se nešto grozno dogoditi. Imaju nemir u sebi, socijalnu anksioznost i ne žele izlaziti.

Što je najčešći uzrok tome?

-Široki je spektar, ali su najčešće uzrok nestabilni obiteljski odnosi. Ako su odgajani tako da moraju udovoljavati mami ili tati posebno su ‘razvučeni’ u slučaju razvoda braka kad moraju birati s kim žele živjeti, kad mama govori protiv tate ili tata protiv mame. A roditelji djeteta su i otac i majka te je djeci jako teško. Na kraju, to se ne ispoljava ljutnjom prema roditeljima nego kroz vlastitu anksioznost i lošu sliku o sebi jer nisu uspjeli udovoljiti i ocu i majci. A nemoguće je udovoljiti oboma ako ih stave u situaciju izbora s kim žele živjeti. Djeca mi kažu “Ako kažem da želim s mamom, bit će tata tužan, a ako kažem da želim s tatom bit će mama tužna“. A dijete želi oba roditelja te imam takvu djecu s niskim samopoštovanjem i uslijed toga anksioznosti. Liječim i depresivnu djecu koja su se samoozljeđivala, najčešće narezivanjem oštrim predmetom po rukama, bedrima i trbuhu što roditelji, najčešće, ne vide odmah jer djeca to skrivaju.

Kako to mladi pacijenti obrazlažu?

-Vrlo jasno kažu kako kad se zarežu, tek tad počnu nešto osjećati! Osjećaju se prazno, a kroz taj bol oni, zapravo, osjećaju da su živi. I stoga s fizičkom boli skreću pažnju s psihičke boli i lakše to podnose. Tako da stvarno mislim da bi mladima trebalo pružiti puno više šanse za prevenciju. Uvijek kažemo da su mladi naša budućnost, ali se tako ne ponašamo. Stoga, kad osjete neki problem i žele s nekim porazgovarati, stvarno trebaju da mogu i mjesto te osobe s kojima mogu razgovarati.

Zbog čega vam najčešće dolaze mladi pacijenti iz Dubrovnika i Dalmacije?

-Vrlo često dolaze djeca iz visokokonfliktnih razvoda jer roditelji u svojim sredinama ne žele odlaziti psihologu i zbog toga im dovoditi djecu. U Zagrebu otvorenije dolaze psihoterapeutu nego u Dalmaciji. Vjerujem da se u Zagrebu osjećaju zaštićeniji u smislu “puno je ljudi i neće se saznati“. Dio djece dolazi čisto zbog adolescentne krize pa roditelji ne znaju kako se odnositi s njima pa dolaze k meni. S nekima radim online: bitno mi je da ih prvo vidim, pa dalje radim online. Među pacijentima su i djeca koja imaju socijalnu tjeskobu, ne žele izlaziti i zatvore se u kuće, a loše se osjećaju kad izađu u društvo. Ta socijalna tjeskoba nastaje u obitelji. Ta djeca su i inače povučenija te odgajana da moraju zaslužiti ljubav, da moraju biti dobri i udovoljavati svima da bi bili voljeni, oni ne mogu

“Danas 70 do 80 posto mladih sudjeluje u ‘sextingu’, odnosno slanju, primanju i prosljeđivanju eksplicitnih foto i video sadržaja! Upravo u tretmanu imam više učenica, ne srednjoškolki nego su 6. i 7. razred, i slale su eksplicitne snimke svom dečku. Kad su prekinuli, on je to proslijedio dalje da joj napakosti, da bi je tad oni koji su to dobili ucjenjivali te iznuđivali da im pošalje nešto još eksplicitnije!”

zadovoljiti sve pred njih postavljene uvjete i stoga se radije povlače te nemaju društvo niti izlaze. Imala sam mlade iz grada čiji su roditelji tražili pomoć jer su se samoozljeđivali. Zapravo, ne mogu vidjeti velike razlike u problemima djece iz Zagreba i Dubrovnika. Svi problemi mentalnog zdravlja isti su u cijeloj Hrvatskoj.

Vi ste stručnjakinja, ali što je sa samozvanim terapeutima, vizionarima i religijskim spasiteljima koji javno djeluju tvrdeći i na TV-u da svojim pogledom kao rendgenom daju dijagnoze?

-Moramo biti jako pažljivi kad govorimo o terapeutima i dijagnostičarima. Jer, kad hoće pomoći svome djetetu, roditelj pristaje na sve i u nadi da će to pomoći djetetu, uopće kritički ne razmišlja. Imamo nadriliječnika i nadriterapeuta kojima ljudi odlaze, a oni nisu završili terapijsku edukaciju. Iz iskustva kažem da znaju napraviti veliku štetu.

Imate li konkretni primjer za to?

-Sve više je djece autističnog spektra. Nedavno sam imala takvo dijete s problemom druženja i izlazaka vani, a istodobno ovisno o društvenim mrežama. Majka nije htjela ići psihoterapeutu nego ga je odvela osobi koja nije terapeut ili liječnik, ni psiholog niti psihijatar, a tvrdila joj je da će, radeći nešto s energijama, sve riješiti u par tretmana. Naravno, djetetu to nije pomoglo, ali dijete poslije nije htjelo ići psihologu ni psihijatru da bi ga majka jedva nagovorila da počne dolazi -

Petak, 6. veljače 2026.

ti k meni. Bit će to dugotrajni posao, trebat će mi jako dugo i pitanje je hoću li uopće išta uspjeti! Preporuka je roditeljima: oprez s brzinskim rješenjima i obećanjima, kad svoje dijete odlučite nekome voditi, prvo provjerite iskustva, tko je i čime se bavi.

Kod takvih se obično ide na preporuku krivih osoba?

-Točno. Vidjela sam da takvi naprave šarenu, privlačnu web stranicu da privuku roditelje, a sličnu lažnu sliku daju i društvene mreže.

Pubertet je i doba dokazivanja, pa i u navijačkim skupinama koje dogovaraju okršaje. -Ponavljam, adolescentni mozak ima tinejdžersku neranjivost i traži rizike, vjeruju da im se ništa ne može dogoditi. Nosi ih ideja da ih nitko ne razumije osim vršnjaka i da se jedino s njima mogu naći. Privrženost roditeljima se prebacuje na privrženost ka vršnjacima, a kad su u grupi, dokazali su se ako dobiju lajk. Tu postoje i rizici za navijačke skupine te treba raditi i na osvješčivanju mladih što to dugoročno znači, a koje su kratkoročne posljedice. S mladima se danas jako malo razgovara. Kažu mi - kad razgovaraju, mama i tata mi drže predavanje i ne možemo ih slušati! Najbolje mi je rekla jedna curica: “Moja mama mi stalno i svaki dan drži predavanje, fale još samo slajdovi“! Eto, tako oni doživljavaju roditelje koji im, tako mi kažu, “samo sole pamet i ne zanima ih što ja imam reći“.

Znači li to da je stvarnost između monologa roditelja i “terora lajka“?

-Točno! Roditelji mi kažu da s djecom ne mogu razgovarati o internetu i društvenim mrežama jer se oni bolje razumiju u tehnologiju. Uvijek odgovorim - da, ali mi znamo puno više i bolje se razumijemo u život! Tražite i rado će vas naučiti kako napraviti Instagram sadržaj ili web stranicu. Tako ćemo puno saznati o njima. Ali jedan zagrljaj više vrijedi od tisuću lajkova!

Koliko ste za zabranu mobitela mlađima od 16 godina?

-Apsolutno sam suglasna za zabranu društvenih mreža do 16. godine stoga što se mozak razvija i što je još uvijek nekritičan. Ali, onda se treba držati tih zabrana, a mlade dobro pripremiti i s njima razgovarati te uključiti u te odluke. Ne samo presjeći i zabraniti, nego objasniti sve prednosti te mane i nedostatke uporabe interneta, i u odluku uključiti i mlade ljude te ih suočiti s izazovima koji im prijete.

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

Piše Mario Klečak

BRONČANO DOBA

Nakon što je objavljeno da porcija šporkih makarula u Vili Čingriji košta 20 eura, javnost se zapitala kako to da u drugim restoranima iste makarule nude za upola manje solada. A u te druge restorane, naša vlast i EU nisu bacili milijune eura za projekt škole za ugostitelje, buduće konobare i kuhare, kojih i dalje nema, pa su i ovoga ljeta bili traženi preko interneta.

I naš gradonačelnik se začudio što projekt, u sklopu kojeg djeluje Villa Čingrija centar kompetencija s izvrsnim profesorima, može pasti u sjenu lošeg, zbog lošeg načina vođenja restorana. Ni zamislit ne može cijenu šporkih makarula, da kojim slučajem plaćaju najam Gradu ili da su investirali svoja - vlastita sredstva. Dok se službeno ne razjasne okolnosti, neki povjesničari ovu skupoću dovode u vezu s mogućim nastojanjem uprave da visokom cijenom šporke makarule brendira ko povijesnu i zaštićenu deliciju iz vremena Dubrovačke Republike.

Tad su samo bogati plemići jeli makarule s junećim mesom i toćem, a ono što bi im ostalo, hladni makaruli, jedva šporkani ostacima toća, sluge su smjele pojesti. Bilo je obrnutih primjera u starijoj povijesti, kad su bogataši jeli skupu ribu, a sirotinja ikru, koja se bacala prilikom čišćenja, dok neki plemeniti gurman nije shvatio da je kavijar bolji od ribe pa mu je i cijena skočila.

Da ne bi i stranci ovog ljeta jeli u pekarama, a zaobilazili restorane, dubrovački ugostitelji planiraju uvoz hrane iz Italije. Jer, kako kažu, Talijani imaju kvalitetu, cijenu i obraza dovoljno da robu prodaju jeftinije nego naši domaći. A i puno brže je prevesti kamion hrane iz Italije, nego oživjet usitnjenu poljoprivredu. Priznaju da već davno hrana dolazi iz uvoza, ali preko trgovačkih lanaca, čiji smrknuti vlasnici, s knedlom u grlu objašnjavaju kako s maržom od samo 2,5 posto jedva spajaju kraj s krajem. Javili su se i neki mali proizvođači hrane i drznuli se pitat zašto uvozimo ono što možemo sami proizvesti, dok se Vlada i Turistička zajednica istodobno kite motom ‘od vrta do stola’. Smislit moto je kudikamo lakše

nego uzeti motiku u ruke i organizirati zadruge, ne daj Bože.

Bolje da su polja zapuštena i da na docima niču montažni apartmani. Motike i dikele su pak svršile gdje im je i mjesto; na zidovima ruralnih konoba, ko dekorativni podsjetnik na čudna vremena, kad se od zemlje živjelo, a ne samo na njoj betoniralo.

Glavna medijska atrakcija prošloga tjedna u Zagrebu bila je konvencija europskih pučkih stranaka, događaj na kojem se Hrvatska, kao domaćin još jednom podsjetila da ima vladajuću stranku koja se ponosno naziva – pučkom. Koliko pučkom, najbolje su pokazali gosti iz Europe, koji su premijera Plenkovića pohvalili ko pouzdanog prijatelja, državnika s diplomatskim rječnikom i savršeno skrojenim odijelima i, općenito, čovjeka od formata. Zašto bi ga onda bilo briga za ankete neovisnih domaćih agencija, prema kojima njegovu popularnost hrvatski puk rangira niže od nekoliko njegovih trećerazrednih suboraca? Altroke pučki tribun!

I dok se desnica ushićeno tapšala po ramenima, istoga dana i ljevica je imala svojih pet minuta. Uz plebiscitarnu podršku stranačke publike, njihov čelnik s dva prezimena, Siniša Hajdaš Dončić, trijumfalno je zakoračio na pozornicu uz pjesmu ‘Unstoppable’. Poruka je bila jasna: nezaustavljivi su barem do izlaska iz dvorane. A nakon što je sasuo oštre kritike na račun HDZ-a, lider ljevice je samouvjereno najavio povratak SDP-a na vlast, za nepune dvije i po’ godine. Ni prebrzo, ni presporo; taman da birači zaborave zašto su njegove zadnji put poslali u oporbu. Na društvenim mrežama bilo je dvojbe, ne samo zbog manjka karizme lidera, nego su javnosti spomenuti i njegovi grijesi iz prošlosti. Tadašnje Ministarstvo pomorstva, na čijem je čelu bio, dodijelilo je koncesiju za izgradnju marine-plastenika, Franju Pašaliću. A nakon što je ministar još i Grad nazvo kokošinjcem, opozicija se raskokodakala, pa luka Gruž ipak nije postala međunarodni peradarski projekt; ovaj put tursko-francuskog konzorcija. Imaju-

ći sve to u vidu, ne treba bit prorok za pogodit ishode sljedećih izbora.

Naši rukometaši su nas obradovali brončanom medaljom iz Malmoa. I baš kad su desetine tisuća Hrvata htjele to s njima proslavit, iz Švedske je došla vijest kako se otkazuje svečani doček, jer su igrači i stručni stožer Hrvatskog rukometnog saveza zaključili da bez Marka i njihove neslužbene himne - nema veselja. Brončana medalja će se slavit, ali samo pod jasno definiranim uvjetima i s pomno odabranom zvučnom kulisom, a koju im zabranjuje - gradonačelnik.

Jer što je uopće gradonačelnik glavnog grada, ako ne osobni event menadžer sportskih reprezentacija i logističar nacionalnog zanosa? Možda u rigidnim sustavima nekih zemalja postoje protokoli, institucije i pravila, ali u nas je sasvim normalno da Vlada uređuje gradski kalendar. Neki su, doduše, naivno primijetili da bi bilo logično da rukometaši uspjeh proslave s građanima Hrvatske, jer ih oni financiraju kroz proračun. Ali to je, očito, zastarjelo shvaćanje sporta. Danas slavlje traži visoko pokroviteljstvo i precizno filtriranu publiku, pa su premijer i Vlada odlučili preskočit gradonačelnika i organizirali spektakularni doček po vlastitom ukusu - rukometašima i Marku Šmajseru u čast. Uostalom, u Hrvatskoj su medalje vazda i bile nacionalne, a pozornice - strogo stranačke.

tradicija

Vlaho Radovčić Picula: ‘Moja lovorika još traje, ali rekao

sam – dosta je, gasim sve’

Desetljećima su njegove lovorike bile neizostavan dio blagdanskog ruha

Dubrovnika, simbol Feste i starih običaja. Iako je ove godine odlučio stati, Vlaho Radovčić Picula prisjeća se vremena kada je cijeli Grad mirisao na lovor i kada se tradicija živjela rukama,

a ne samo uspomenama

Festa svetog Vlaha svake godine Grad pretvara u poseban i svečani prizor u kojem se isprepliću vjera, tradicija i identitet grada. U danima kada se slavi nebeski zaštitnik, povijesna jezgra dobiva drukčije ruho. Standali sa zastavama svetog Vlaha ponosno se uzdižu duž Straduna, a zeleni vijenci od lovora na palačama i pročeljima donose onaj prepoznatljivi duh Feste koji Dubrovčani nose duboko u sebi. Ti detalji nisu samo ukras, već simbol pripadnosti i poštovanja prema svecu i Gradu.

Godinama je upravo Vlaho Radovčić-Picula bio jedan od onih koji su svojim rukama stvarali lovorike koje su krasile Dubrovnik, dajući Festi njezin prepoznatljiv vizualni identitet. Iako je ove godine odlučio stati, u razgovoru se prisjetio vremena kada je Stradun izgledao drukčije, ali jednako svečano, otkrivajući koliko je truda, emocije i ljubavi utkano u svaki zeleni vijenac.

Vlaho je za Dubrovački dnevnik kazao kako više ne izrađuje ukrase jer smatra da dubrovački običaji polako nestaju.

„U Kneževu dvoru postoje zapisi koji govore kako se Grad ukrašavao lovorikama prije nekoliko stotina godina. Neki zapisi kažu da je to bilo prije 300 do 500 godina, a navodno postoje i slike koje prikazuju tako ukrašen Grad. To je stari dubrovački običaj koji polako izumire“, kazao je Radovčić, koji je izradu lovorika naučio od pokojnog Ante Gnječa iz okolice Metkovića. Prisjetio se i kako je to nekada izgledalo.

CIJELI GRAD JE BIO OKIĆEN

„Kad je Ante došao u Grad, posao je naučio od jednog čovjeka, a onda je obučio i mene. Počeo sam to raditi prije četrdesetak godina. I Vrtlar je kitio Grad, kao i mi, ali većinom crkvu, stupove Kneževa dvora i objekte javnih ustanova, a mi smo kitili restorane i butige. Do rata je cijeli Dubrovnik bio okićen lovorikama, ali nažalost danas ljudi ne drže previše do običaja i to izumire. Ne znam zašto, promijenio se način života, sve se mijenja… Danas se lovorikama ukrašava sa-

mo za otvaranje Dubrovačkih ljetnih igara, za Svetoga Vlaha te za Božić i Novu godinu. Ranije se kitilo kad su bili sveci, a mnogi su lovorike držali i cijelu godinu. Primjerice, klesar Biočina tijekom cijele je godine mijenjao lovorike i tako njegovao tradiciju koju i danas poštuje njegova obitelj. Odjednom je taj običaj stao, a do rata se više poštovao. Iako danas neki kažu da nam oni prije nisu dali slaviti Božić, ja tvrdim da nitko ništa nije branio, ljudi su se više veselili nego danas. Sve je prije bilo okićeno - volti i vrata, kafići, javni objekti… I danas na mnogim mjestima možete vidjeti zahrđale čavle, što znači da je cijeli Stradun, od početka do kraja, s lijeve i desne strane, bio pun lovorike“, prisjeća se Vlaho. Listove lovora brao je u Župi i Konavlima.

„On je kao i bršljan - ima ga puno i što ga više bereš, on više raste. Lovorike ima posvuda i ljudi te mole da dođeš to očistiti jer brzo raste. Ali nije to lak posao, bude bure, vlage i kiše pa pate prsti, leđa i noge i čovjek se može lako nahladiti kad je na otvorenom cijeli dan. Ipak je to lijep posao kad ga naučiš i kad je tu ekipa od deset do petnaest ljudi pa se onda s pjesmom sve brzo odradi“, kaže Radovčić. Njegov se rad razlikovao od drugih.

MOJA LOVORIKA DUŽE

TRAJE

„Radio sam s konopima, vanjski i unutarnji vez. To se plete kao pletenica na kosi – unutra i izvana ide konop. Vrtlar radi s konopom i žicom, što je lakši način, ali kraće traje. Moja lovorika ima duži vijek i dulje stoji, dok se njihova brže raspadne pa listovi ispadaju. Na nekim su mjestima vijence postavili još uoči Božića, ali se to brzo rascvjetalo. Moja lovorika na nekim mjestima još traje jer je kvalitetna“, pohvalio se Vlaho. O cijeni, međutim, nerado govori.

„Metar lovorike Vrtlar naplaćuje oko 20 do 30 eura s PDV-om, a mi smo bili puno jeftiniji. Ne smijem reći koliko… Ovisilo je o tome za koga smo radili - starim mušterijama ne bismo puno naplatili“, kratko je odgovorio na upit koliko je kod njega stajao metar lovorike.

“Danas nitko nema volje raditi. Pitao sam mlade da idu sa mnom, ali nitko ne želi u prirodu –svi vole sjediti po kafićima ili ležati doma. Tako sam i ja odlučio stati. Nije mi teško raditi, nego sam izgubio volju i donio odluku.”

Piše Aida Čakić foto Aida Čakić

“Cijeli Dubrovnik bio okićen lovorikama, ali nažalost danas ljudi ne drže previše do običaja i to izumire. Ne znam zašto, promijenio se način života, sve se mijenja… Danas se lovorikama ukrašava samo za otvaranje Dubrovačkih ljetnih igara, za Svetoga Vlaha te za Božić i Novu godinu. Ranije se kitilo kad su bili sveci, a mnogi su lovorike držali i cijelu godinu. Odjednom je taj običaj stao, a do rata se više poštovao. Iako danas neki kažu da nam oni prije nisu dali slaviti Božić, ja tvrdim da nitko ništa nije branio, ljudi su se više veselili nego danas. Sve je prije bilo okićeno - volti i vrata, kafići, javni objekti…”

Ovaj, kako kaže, posljednji slobodni proizvođač lovorike prilično je razočaran nezainteresiranošću mladih za ovaj posao.

„Prije je cijeli Grad bio u tome. Teško je reći koliko smo metara lovorike napravili za kićenje. Desetak ljudi bralo je grane lovora desetak dana prije Božića, a do 20. prosinca prestajali bismo s radom kako bi sve bilo okićeno do Badnjeg dana. Trebala su nam tri do četiri dana da se sve nabere, a danas se u jedan dan može sve napraviti. Eto koliko je posao opao“, opisuje Radovčić.

MLADI NE ŽELE RADITI

Iako je volio taj posao, ističe kako nije jednostavno napraviti vijenac od lovora. Grane se moraju pažljivo kidati, a najvažnije je, kaže, ne oštetiti stablo.

„Grane se kidaju kao da se stablo brsti, ali to treba znati raditi jer ono za dvije godine mora ponovno narasti i šuma se mora obnoviti. Ne kida se cijelo stablo, osim ako nije bolesno. Kad se skupi dovoljno grana,

onda se plete. Lišće ne može dugo stajati jer se osuši. Moje su lovorike stajale mjesecima jer su bile svježe ubrane i odmah ispletene. Isti dan sam brao i motao“, prisjeća se.

Posljednji lovorov vijenac ispleo je krajem prošle godine.

„Ne želim to više raditi jer ljudi ne drže do tog običaja i onda ja ne radim s gustom. Rekao sam – dosta je, gasim sve! To je bilo zadnje. Ne želim nikoga moliti, to mi je kao da mi netko udari šamar. Danas nitko nema volje raditi. Pitao sam mlade da idu sa mnom, ali nitko ne želi u prirodu – svi vole sjediti po kafićima ili ležati doma. Tako sam i ja odlučio stati. Nije mi teško raditi, nego sam izgubio volju i donio odluku“, zaključio je za Dubrovački dnevnik Vlaho Radovčić, zvani Picula. Vlaho danas s pravom može reći kako ‘živi na starim lovorikama’. Nakon desetljeća u kojima je svojim rukama ukrašavao Grad, zaslužio je da lovor ostane simbol njegova rada, truda i ljubavi prema dubrovačkoj tradiciji.

Svi smo žrtve ludog sistema – od olimpijskih pobjednica do usamljenih pojedinaca

Mogao bih plakati kada vidim ljude koji plaćaju

21 euro za OnlyFans

Planet 21. stoljeća je skup otuđenih pojedinaca koji svakodnevno trčeći u kapitalističkom sustavu vrijednosti ne poznaju ni prvog susjeda, pa bliskost pokušavaju zadovoljiti na brojnim aplikacijama, od Tindera, preko svih živih društvenih mreža, pa sve do OnlyFansa. A rješenje je sasvim jednostavno

Ovaj petak počinju Zimske olimpijske igre, nadmetanje najboljih svjetskih sportaša u snježnim i ledenim sportovima. Baš kao što je to slučaj i kod ljetne olimpijade, tako je i sa zimskom – dio sportaša globalne su zvijezde i zarađuju ogromne novce poput hokejaša na ledu i najboljih skijaša, dok drugi jedva preživljavaju kraj s krajem, čak i oni koji su ponajbolji u svojim sportovima.

Jedna od potonjih jest Lisa Buckwitz, članica njemačke bob reprezentacije. U bobu dvosjedu 2018. godine osvojila je zlatnu olimpijsku medalju, a šest godina kasnije postala je i svjetska prvakinja u istoj disciplini. Kako bi rekao naš narod: Popu pop, a bobu bob! Naime, nema u bobu para kao u popu, pa je olimpijska i svjetska prvakinja odlučila da više neće moliti sponzore da joj udijele sredstva za trening i natjecanja – godišnji troškovi za bob su oko 50 tisuća eura - nego da će od sada biti sama sebi sponzoruša. Prvo se skinula za Playboy, a onda je otvorila i profil na OnlyFansu, stranici za odrasle, iako je striktna u odluci da tamo neće objavljivati gole fotke.

ONLYFANS PRODAJE OSJEĆAJ BLISKOSTI

-Ja sam olimpijska pobjednica. Ali nikoga ne zanima Lisa Buckwitz samo zato što ima zlatnu medalju. Pomalo je tužno što se ne mogu jednostavno baviti samo svojim vrhunskim sportom. Za mene je OnlyFans sponzor koji mi omogućuje ono što volim. Dakle, nešto

sasvim normalno – kazala je Buckwitz zaključivši kako joj je „OnlyFans najbolja stvar koja joj se dogodila“. Da bi gledali slike Lise Buckwitz u kupaćem kostimu, pretplatnici OnlyFansa mjesečno moraju izdvojiti 21 euro. Nikad mi to nije bilo jasno. Plaćaš 21 euro da u kupaćem kostimu gledaš Lisu, a pun internet besplatnih videa gdje se ližu. I to bez kupaćih kostima. U čemu je poanta? Zašto uopće postoji OnlyFans pored toliko besplatnih pornografskih stranica? Jer, za razliku od PornHuba, pretplatnici imaju osjećaj personaliziranog odnosa. Prosječni korisnik OnlyFansa emocionalno je gladni muškarac koji se osjeća usamljeno. Na OnlyFansu hrane iluziju da imaju poseban odnos s Lisom ili nekom drugom osobom samo zato što im ta osoba kaže ‘Dobro jutro, kako si danas?’ Ta kratka rečenica daje im lažnu nadu da su posebni, te da jednog dana ovaj digitalni odnos može postati stvaran. OnlyFans u biti ne prodaje pornografiju nego osjećaj bliskosti u svijetu gdje toga kronično nedostaje.

Ova posljednja rečenica je, nažalost, najbolja definicija svijeta u kojem živimo. Planet 21. stoljeća je skup otuđenih pojedinaca koji svakodnevno trčeći u kapitalističkom sustavu vrijednosti ne poznaju ni prvog susjeda, pa bliskost pokušavaju zadovoljiti na brojnim aplikacijama, od Tindera, preko svih živih društvenih mreža, pa sve do OnlyFansa.

Da bi gledali slike Lise Buckwitz u kupaćem kostimu, pretplatnici OnlyFansa mjesečno moraju izdvojiti 21 euro. Nikad mi to nije bilo jasno. Plaćaš 21 euro da u kupaćem kostimu gledaš Lisu, a pun internet besplatnih videa gdje se ližu. I to bez kupaćih kostima. U čemu je poanta? Zašto uopće postoji OnlyFans pored toliko besplatnih pornografskih stranica?

Piše Maro Marušić Foto instagram

Lisi treba novac da bi se bavila onim što voli, jel’ tako? S druge strane, ovima muškarcima s OnlyFansa nedostaje smisla u životu. Zašto jednostavno ti muškarci ne bi uplatili Lisi 21 euro direktno na račun kako bi se ona bavila bobom? U tom odnosu ne trebaju fotografije u kupaćem kostimu, razumijete?

Gledajući kako ljudi plaćaju 21 euro da bi gledali Lisu u kupaćem kostimu dođe mi plakati. I ona i oni žrtve su ludog svijeta u kojem živimo. A rješenje je sasvim jednostavno.

NE POSTOJE VIŠE MECENE

Lisi treba novac da bi se bavila onim što voli, jel’ tako? S druge strane, ovima muškarcima s OnlyFansa nedostaje smisla u životu. Zašto jednostavno ti muškarci ne bi uplatili Lisi 21 euro direktno na račun kako bi se ona bavila bobom? U tom odnosu ne trebaju fotografije u kupaćem kostimu, razumijete? Oni joj plaćaju da se bavi bobom, jer cijene to što rade, a ona im je istinski (a ne lažno kao na OnlyFansu) zahvalna što joj omogućuju. Imaju stvaran, bliski odnos, kakav bismo mi svi ljudi trebali imati.

Naravno, ne mora se raditi o bobu, nego bilo čemu. Netko voli pisce, netko slikare, netko tenis, glazbu, bilo što! Pa ako vidiš talent u toj osobi mjesečno joj uplatiš desetak eura kako bi se mogla baviti svojom strašću. Pa zar nije znatno ljudskije da se sve to radi mimo OnlyFansa? Što će u toj cijeloj jednadžbi ljudskosti golišave fotke?

Mi u novinarstvu isto muku mučimo s financiranjem. Našim čitateljima besplatna je i no -

vina i portal. Da imamo više novaca, bili bismo (još) bolji. Da pozovemo čitatelje da nam mjesečno uplate između 5 i 10 eura nitko se ne bi odazvao, a riječ je o svega dvije, tri kafe. I koje je rješenje? Pa naravno da naš ženski dio redakcije otvori profil na OnlyFansu i krene postavljati topless fotke. A naš ženski dio redakcije zgodniji je od Lise Buckwitz što hoće reći da bi Dubrovački dnevnik u konačnici lijepo zaradio. Ali koji je smisao svega? Vi biste platili da vidite sise Lucije, Ivone, Ivane, Aide i Petre, kao da nikad dojku u svom životu niste vidjeli. Pa imate besplatni YouPorn i još svašta nešto, zašto iskrcavate 21 euro za vidjeti tvornicu gdje se proizvodi bebino energetsko piće? Eto, razumijete što želim reći. Ne želite financirati Dubrovački dnevnik, a plaćali biste za sise naših novinarki i pri tom komentirali kako su kurve, jer se prodaju na OnlyFansu. Licemjerno, do zla boba! Ali kao što bi rekao naš narod ‘Lisi liz, a bebi griz’. Dajte pare popu, a ne bobu. Plaćajte mjesečnu pretplatu za fotografije kupaćih kostima. Budite i dalje OnlyFools! Čekajte da vam Lisa Buckwitz poželi lažno dobro jutro, umjesto da vi svoga prvog susjeda iskreno upitate kako je. Ne bi vam onda trebao lažni osjećaj bliskosti.

Petak, 6. veljače 2026.

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Župljani župe svetog Srđa i Baha Pridvorje - ponosni i sretni što napokon i svoga festanjula, električara Nika Prokuricu imaju, on i njegov kolega festanjuo, kapetan Maro Čoić, s njima za uspomenu ispred katedrale poziraju

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Mauro i Petrunjela - ljubav prema tradiciji i običajima rodnoga kraja ih je u Noći muzeja i u Muzej Rupe “dovela”

Joso i Ivo - iskusni morski vuci su se u Pomorskom muzeju divili preciznosti rada na modelu dubrovačkog galijuna, kojeg je 1955. izradio Stijepo Osghian, i njegovoj mirnoj i stručnoj ruci

Helena, Mario i Vlatka - nije im bilo važno znati da li zapravo Maro bati, a Baro rebati, lijepo ih je obnovljene bilo u Kneževom dvoru pogledati

Joško, Marijana, Josip, Katja, Maja, Davor, Lucija, Mišo, Maja i Paolaprijatelji, suradnici i unuke su se, između ostalih, u Saloči od zrcala okupili da bi se pjesmom i rječju svoga Marka Majkovice prisjetili

Jakša, Nino i Blaženka - iz Gromače dođoše, srećom zrače, prava je festa kad se na dan Feste svetog Vlaha potrefe još i imendan i rođendan

Vlaho, Kate, Marin, Cecilia, Đuro i Mario - iz Župe dubrovačke su na misu došli i po dugogodišnjem običaju u procesiji u najdražim nošnjama prošli

PRVOTNA NAMJENA BRZO JOJ JE PROMIJENJENA

Piše Ivo Batričević foto PRIVATNI ARHIV

SS “NEVASA” Dubrovnik joj

je bio home port, a u Gradu je bila na Uskrs ’69.

Služila je kao vojni transportni, a kasnije i kao školski brod koji je s učenicima plovio na edukativnim putovanjima diljem svijeta

Veliki je broj putničkih brodova u brojnim ratnim sukobima dvadesetog stoljeća bio angažiran za transportne brodove ratnog stroja svojih matičnih zemalja. Rijetko su velike svjetske sile gradile posebne brodove za prijevoz vojnika i njihove opreme jer su uglavnom imali dovoljno kapaciteta u postojećim mirnodopskim flotama. Jedan od rijetkih vojnih transportnih brodova izgrađenih poslije Drugog svjetskog rata bila je britanska NEVASA. To je bio treći brod u brodarskoj kompaniji s istim imenom. Kao novogradnja broj 733 porinuta je u more 30. studenog 1955. s navoza škotskog brodogradilišta Barclay, Curle & Co Ltd - Glasgow, a bila je predviđena za nešto komforniji transport 500 časnika i članova njihovih obitelji te skromniji smještaj 1000 vojnika i pripadajući im opreme. NEVASA je imala 20527 bruto registarskih tona, bila je duga 186 i široka 24 metra. Šest Parsons (Pamatrada) parnih turbina ukupne snage 18400 KS preko dvije propele su joj omogućavale plovidbu brzinom od 18 čvorova.

OD VOJNOG DO ŠKOLSKOG BRODA

Njena gradnja je bila toliko napredna da je imala ugrađene Denny-Brown stabilizatore za smanjenje ljuljanja broda koji su se po potrebi mogli izvlačiti i uvlačiti u trup broda. Bila je u vlasništvu brodarske kompanije British India Steam Navigation Co. i u dugoročnom najmu (15 godišnjem najmu) britanskog Ministarstva prometa, koje je i su-

financiralo gradnju broda. U vojnoj se službi NEVASA nije dugo zadržala, jer je u međuvremenu nastupilo doba komfornog zračnog prijevoza. Nakon samo šest godina vojne službe i unatoč od Ministarstva unaprijed plaćenog ugovora o najmu na 15 godina, NEVASA je u potpunosti predana suvlasniku koji ju je 1962. raspremio.

Nakon što je pune dvije godine odležala na mrtvom vezu na rijeci Fal, njezin vlasnik British India je odlučila u nju uložiti pola milijuna funti s namjenom da je preuredi u brodogradilištu Silley, Cox &

Smještaj je kao i u vojnoj službi bio podijeljen na nešto komforniji, za oko 500 profesora i skromniji za nekih 1100 učenika. Poput ostalih putničkih brodova u floti British

Indije posebno preuređenih za školska putovanja (UGANDA, DEVONIA, DUNERA), i NEVASA je imala doista uspješnu edukativnu karijeru. U nešto manje od 200 školskih putovanja i ukupno prijeđenih 750 tisuća morskih milja prevezla je na svojim palubama oko 187 tisuća učenika i studenata ploveći skoro svim morima svijeta.

Co. Falmouth u putnički brod za školska edukativna putovanja. Smještaj je kao i u vojnoj službi bio podijeljen na nešto komforniji, za oko 500 profesora i skromniji za nekih 1100 učenika. Poput ostalih putničkih brodova u floti British Indije posebno preuređenih za školska putovanja (UGANDA, DEVONIA, DUNERA), i NEVASA je imala doista uspješnu edukativnu karijeru. U nešto manje od 200 školskih putovanja i ukupno prijeđenih 750 tisuća morskih milja prevezla je na svojim palubama oko 187 tisuća učenika i studenata ploveći skoro svim morima svijeta.

USKRŠNJI

POSJET DUBROVNIKU

Na uskršnjem putovanju organiziranom 1969. NEVASA je posjetila i grušku luku. Posebno organi-

ziranim charter letovima britanske zrakoplovne kompanije Dan- Air sudionici ovog krstarenja su doletjeli u Veneciju odakle su se preko: Dubrovnika, Irakliona, Rodosa, Messine, Napulja, Gibraltara, Lisabona, Viga vratili doma u Southampton. Od prosinca 1972. NEVASA plovi za novog vlasnika P&O (Peninsular and Oriental Steam Navigation Co.). U studenom 1973. Dubrovnik je bio “home port” na kružnom putovanju NEVASE koja je po ukrcaju učenika škole Tehnical Granmar Grimsby nastavila plovidbu iz Gruža prema: Krfu, Istanbulu, Trabzonu, Izmiru, Santoriniu i Malti. To joj je ostala i posljednja zabilježena posjeta našem Gradu. Doduše bila je planirana i u veljači sljedeće godine, ali je iz nepoznatih sigurnosnih razloga putovanje otkazano.

Nažalost, nadolazeća energetska kriza je u siječnju 1975. ponovo privezala NEVASU na mrtvi vez, ovaj put na Malti. Nije dugo čekala konačnu sudbinu jer je već 2. travnja prodana tajvanskim rezalištima brodova Nan Feng Steel. Nakon trotjednog putovanja preko luka Dakar i Cape Town, NEVASA je 10. lipnja uplovila u Kaohsiung gdje je do konca godine izrezana u staro željezo.

U vojnoj se službi NEVASA nije dugo zadržala, jer je u međuvremenu nastupilo doba komfornog zračnog prijevoza. Nakon samo šest godina vojne službe i unatoč od Ministarstva unaprijed plaćenog ugovora o najmu na 15 godina, NEVASA je u potpunosti predana suvlasniku koji ju je 1962. raspremio

Petak, 6. veljače 2026.

USKORO ZAVRŠNICA KUPA

Dubrovačke košarkašice napadaju osmi trofej u povijesti kluba, evo tko i što ih očekuje

Dubrovkinje su u zadnjih pet godina osvojile pet naslova prvakinja Hrvatske, uz upravo dva Kupa. No, ove su sezone stvari krenule blago nizbrdo u prosincu i početkom siječnja. Tada je Ragusa upisala tri uzastopna poraza u prvenstvu, i to od konkurenata s vrha tablice, Trešnjevke, Šibenika i Zagreba. Time su, barem trenutno, ispale iz zone doigravanja u Premijer ligi (prva četiri mjesta). No, Dubrovkinje su taj niz popravile pobjedama protiv Zadra Plus, FSV-a i Splita, što je dobra uvertira i za završnicu Kupa

Piše Rafael Barkiđija

Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL; Marin Sušić/HKS; Rafael Barkiđija

ŽKK Ragusa Dubrovnik, KK FSV Rijeka, KK Studio Zagreb i ŽKK Plamen Požega, sudionici su ovogodišnjeg izdanja final foura košarkaškog Kupa Ružica Meglaj Rimac. Na rasporedu je od 17. do 19. veljače u KC Dražen Petrović u Zagrebu. Prvi put u povijesti u isto vrijeme igrat će se završnica kupa i za muškarce i za žene.

Ždrijeb završnice Kupa Ružica Meglaj Rimac, Ragusu izvukla mlada reprezentativka Nina Novak

RAGUSA JE FAVORIT ZA PLASMAN U FINALE

Dubrovkinje u polufinalu za protivnika imaju sastav iz Rijeke, FSV, kojeg su nedavno svladale na gostovanju u sklopu prvenstva. Bio je to susret 14. kola Premijer ženske lige, a Ragusa je bila bolja s 84:58. U prvom međusobnom susretu ove sezone, pobjedu je također uzela

ekipa trenerice Simone Šode, tada je bilo 80:52. I situacija na tablici potvrđuje kako je Ragusa favorit za finale Kupa. Trenutno su pete s omjerom 11 pobjeda i četiri poraza, dok je FSV na sedmom mjestu s omjerom 7-8.

Što se tiče drugog polufinalnog para, tu se sastaju Studio Zagreb i Plamen Požega. Zagrepčanke su ove sezone u sjajnoj

Ragusa 25/26, gornji red: Miran Lipovšćak, Dora Čipčić, Salome Keedi, Marija Đuranović, Simona Šoda, Jovana Mandić, Aicha Meite, Iva Tokić, Alma Majstorović. Donji red: Nevena Vučković, Ella Majstorović, Andrea Milat, Carmen Miloglav. Lina Strilić, Iva Todorić

formi, trenutno treće mjesto s 12 pobjeda i samo tri poraza, dok je sastav iz Požege na šestom mjestu s devet pobjeda. U tom susretu favorit je ekipa iz Zagreba, za koju nastupa upravo bivša košarkašica Raguse, Lea Hajdin, dok je trenerica također bivša igračica Raguse – Danica Talajić.

Zanimljivost je što ove godine na završnici Kupa, od prve četiri ekipe iz prvenstva, ima samo jedna. I to Studio Zagreb. Ni prvoplasirani Brod na Savi (14 pobjeda, jedan poraz u cijeloj sezoni), ni drugi Šibenik, kao ni četvrta Trešnjevka, nisu na final fouru.

SREDNJI DOJAM RAGUSE OVE

SEZONE: „RADUJE NAPREDAK U IGRI” Košarkašice Raguse su u zadnjih pet godina osvojile pet naslova prvakinja Hrvatske, uz upravo dva Kupa. No, ove su sezone stvari krenule blago nizbrdo u prosincu i početkom siječnja. Tada je Ragusa upisala tri uzastopna poraza u prvenstvu, i to od konkurenata s vrha tablice, Trešnjevke, Šibenika i Zagreba. Time su, barem trenutno, ispale iz zone doigravanja u Premijer ligi (prva četiri mjesta). No, Dubrovkinje su taj niz popravile pobjedama protiv Zadra Plus, FSV-a i Splita.

„Kada smo bili u tom težem periodu, isto smo vjerovali u rad. Okretali smo se isključivo sebi i korekciji igre. Radili smo i na mentalnom planu, jer nije bilo lako u tom periodu bez pobjeda. Raduje me pobjeda u Rijeci i protiv Splita, ali još više me raduje kako smo igrale, kako smo se pri-

premale pred utakmicu ta dva tjedna, kako smo motivirane i odlučne da uzmemo stvari u svoje ruke. I da, u konačnici, okrenemo sezonu” – istaknula je trenerica Raguse Simona Šoda. Osvrnula se i na novo pojačanje, francusku igračicu Aichu Meite, koja je nedavno stigla. Ona bi trebala biti jedna od glavnih uzdanica Raguse za popravak sezone. Riječ je o igračici pozicije centra, visoka 188 cm, a dolazi iz Pariza.

„Donijela je neku novu, jaku energiju, nekakav pozitivizam. Toga nam je baš malo i nedostajalo u ovom periodu. Kada god netko novi dođe, to je jedan novi elan, jedna nova energija. Uklopila se, jako dobro i vrlo brzo. Energijom i fizičkom konstitucijom nam je pomogla u reketu, a to je bilo vidljivo već u Rijeci. Mislim da će nam donijeti puno, ali bit će vidljivije nakon više treninga i više utakmica. Treba joj vremena i treninga, ali za sada to izgleda jako dobro” – dodaje Šoda.

RAGUSA IMA SEDAM TROFEJA, ALI

POSEBNA USPOMENA JE UPRAVO

KUP – I TO ONAJ PRVI!

Prvi veliki trofej u povijesti dubrovačkog kluba dogodio se 11. travnja 2021. godine. Tada još u „korona uvjetima”, bez publike, kada je završnica Kupa Ružica Meglaj Rimac održana na splitskim Gripama. Ragusa je tada, pod vodstvom trenerice Cvetane Matić, u finalu svladala Šibenik 69:61. Pehar pobjednica podignula je Katarina Zarač (sada Čagalj), dok su u sastavu još bile Carmen Miloglav (sadašnja kapetanica), Romana Stojanović, Ivona Ma-

tić, Ana Vrsaljko (MVP završnice), Iva Todorić, Josipa Silov...

Ragusa je te iste godine osvojila i prvi naslov prvakinja Hrvatske. No, ovaj Kup osvojen u Splitu, bio je prije prvenstva, tako da će ostati kao jedna od najljepših uspomena kluba. Pogotovo zbog činjenice da je Ragusa i sezonu prije bila na dobrom putu do osvajanja trofeja, ali je zbog pandemije, svako natjecanje pod HKS-om bilo otkazano. I zbog činjenice da je Ragusa već prije toga gubila neka finala Kupa.

Imaju Dubrovkinje u vitrinama još jedan Kup, osvojen u sezoni 2022/2023. Tada je final four bio u Puli, a u finalu su svladale Trešnjevku sa 66:64. Jedna od najdramatičnijih utakmica u povijesti kluba.

TKO SE BORI ZA NASLOV KUPA KREŠIMIR ĆOSIĆ?

Hrvatski košarkaški savez, kao što smo već spomenuli, prvi put u povijesti organizira mušku i žensku završnicu Kupa u isto vrijeme. Dok se bude igrao final four ženskog Kupa, u akciji će u KC Dražen Petrović biti i košarkaški, ali u formatu final eight.

Kao ovogodišnji domaćin završnice spominjao se i Dubrovnik. Podsjetimo, košarkaši Dubrovnika nisu iskoristili veliku priliku za prvi povijesni plasman na final eight. U osmini finala su za protivnika imali DepoLink Škrljevo, sastav iz drugog ranga natjecanja, koji je na kraju slavio, iako je Dubrovnik bio favorit. Bila je tada ideja da Ragusa i Dubrovnik pred svojim navijačima napadaju naslov. No, planove je poremetio poraz Dubrovnika od drugoligaša. Iako je Dubrovnik ove sezone u SuperSport Premijer ligi u vrlo dobroj formi, uspjeli su svladati Cibonu i Split, a izgubiti od drugoligaša u Kupu...

U svakom slučaju, drugoligaš DepoLink Škrljevo u četvrtfinalu Kupa Krešimir Ćosić, igrat će protiv Cibone. Branitelj naslova, Split, igra protiv drugoligaša KK Omiš. Na završnici je još jedan drugoligaš, Đakovo, koji će snage odmjeriti sa Šibenkom. Preostali četvrtfinalni par je Zadar – Dinamo.

Dobra vijest za sve ljubitelje košarke jest kako će i muška i ženska završnica Kupa biti u prijenosu uživo, i to na kanalu MaxSport.

SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

Fino vino i lijepe riječi količinski ne treba ograničavati.

SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

ZA ME CENTAR NOVOG

Za me centar Novog nije Stara Pjaca

Nego Hotel Boka kojeg više nema

Europa je bio taj hotel posvema

Svih Bokeza ponos i Crnogoraca

Najljepša na svijetu njegova taraca

Imala je pogled tamo južno prema

Ulazu u zaljev Sunce kud se sprema

Dok na Pontu Oštre šilok pjenu baca

A valovlje krupno pučinu talasa

Namjernika pogled ostavlja bez glasa

Kraj hotela stolar bio je moj tata

Tamburicu uzor svjetskog unikata

Tu je napravio do hotela Boka

Konteso čuvam je ko zjenu svog oka

10/5/22

humanitarni

prilozi

DRUŠTVO

MULTIPLE

SKLEROZE dnž

Plemenitom našem susjedu Jaku

Matiću, umjesto cvijeća 70 eura za potrebe udruge prilažu stanari Petra Hektorovića 44.

Bajro Sarić za potrebe udruge prilaže 50 eura.

MASLINA

-Zajko Brković u spomen na pok. Srećka Rudinicu umjesto cvijeća prilaže 30,00 EUR; -Obitelj Tomašević u spomen na pok. Andriju Buruma umjesto cvijeća prilažu 50,00 EUR; - Mira Lučić u spomen na pok.Katu Šimunović umjesto cvijeća prilaže 30,00 EUR;

- Suzana Drobnić u spomen na svog pok. Rođaka Nikolu (Buca) Sambrailo umjesto cvijeća prilaže 70,00 EUR

udruga poseban prijatelj

Bajro Sarić prilaže novogodišnju donaciju u iznosu od 50,00 eura.

caritas

Na spomen pokojnog rođaka

Pera Margaretića uplaćujem 50 eura dubrovačkom Caritasu. Pero Katušić

Prilog umjesto cvijeća spomen

Ivanka i Ivan Radicevic uplatio Ivica Ljuban 50 eura

Petak, 6. veljače 2026.

KOMPAS No.1

DUBROVNIK

KOMPAS No.1 DUBROVNIK

Kardinala Stepinca 52

Kardinala Stepinca 52

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.

VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

Uvjeti:

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

Uvjeti:

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

Volvo S60 2014. diesel D2, redovito servisiran, registriran do 15.04.2025., 199.000 km, cijena 9.900 €, Dubrovnik. 099 617 9939

Prodaje se Kia Ceed SW CRDI 2015., bijele boje. Registrirana do 08.05.2026. Prešla 126000 km. Mob: 098/1857283

Prodajem Citroën C4 Picasso, 1.6 VTi, 88 kW, benzin, 2011. g., prešao 169.000 km, registriran do 8/2026. Cijena 3.200 €, tel. 098 166 8831.

Prodaje se motor Kawasaki ER5, 500 ccm, godište 2007., prijeđeno 18.600 km, boja plava. Motor uredan i očuvan. Kontakt: 097 600 7613.

Prodajem Peugeot 206, prešao 163.000 km, registriran do 15.04.2026., cijena 700 €, mob. 097/6007613.

Prodaje se Toyota Aygo 2016. godište, bijele boje, registrirana do 20.04.2023., prešla 40.000 km, prvi vlasnik, mob. 098/1987321.

Prodajem Mercedes C-klase 200d, 2016. godište, 93.000 km, krovni prozor, LTD Plus, četiri zimske gume na ALU felgama, redovno servisiran i garažiran, u odličnom stanju. Mob: 098/570473.

IZNAJMLJIVANJE

Iznajmljujem garsonjeru u centru Nove Mokošice na duže vrijeme,zvati iza 13 00 h. Kontakt 097 742 2536

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Tražim partnera za izgradnju stanova u Zatonu. Kontakt: 097 600 7613. .

Tražim dvosoban stan na području grada, bez agencija. Mob: 091 540 3370.

Prodajem stan u Trebinju, 75

kvadrata, blizu centra. 091 6144 918

Prodaje se kuća u Cavtatu, na Prijekome, 80 m², s taracom i vrtom. Mob: 098/1691106.

Zaposleni bračni par s djecom kupuje stan na području grada Dubrovnika. Kontakt telefon: 099/854-8028

Tražim partnera za izgradnju stanova – Zaton. Zemljište 850 m² uz magistralu, s vodom, strujom i telefonom. Moguć dogovor o zajedničkoj investiciji. Mob: 097/684077.

Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine

ban stan na području grada uz moju nadoplatu. Stanovi za adaptaciju dolaze u obzir. Mob: 091 540 3370

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo, mob. 098 747 183.

Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204

Tražim partnera za izgradnju stanova u Malom Zatonu do magistrale. Samo ozbiljne ponude. Mob: 097 6084077

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204

Prodajem građevinsko zemljište na Grudi. Cijena 80 €/m². Mob: 099 642 8623

Prodajem prazan grob na groblju Velike Gospe u Rožatu. Mob: 091 451 7030

Mijenjam jednosoban renoviran stan u Lapadu za dvoso-

Između Orašca i Kliševa iznajmljujem ili prodajem dvije velike oranice, maslinik sa 50 stabala maslina koje rađaju i veliki komad šume. (Ukupno 7000 kvadrata) plus mala kućica s taracom i živom vodom 0989240411

Prodajem dvije čestice zemlje 481 i 482 K.O. Žuljana. Čestice se nalaze u samom mjestu, površine 280 m² i cca 200 m², sve po katastru. Cijena 100 EUR/m². Mob: 099 658 8468.

Prodaje se građevinska parcela u Slanome, na atraktivnom mjestu uz more. Kontakt za informacije 0959058149, u vremenu od 16 do 18.

Prodaje se potpuno opremljen dvoetažni stan u naselju Naš dom u Mokošici veličine 110m2

Kontakt: 098 427 676

Prodaje se trosoban stan na Mećajcu (Cavtat), površine 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Stan je odmah useljiv. 098 137 0527

Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku. Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766

Prodaje se trosobni stan na Mećajcu (Cavtat), 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Odmah useljiv. Mob: 098 137 0527

Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660

Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545

Prodajem grob na novom groblju na Šipanu u Suđurđu. Kontakti: 020/ 331 045 i 099/6929631

Dvosoban stan 42 m2 s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkirališnim mjestom uz nadoplatu. Mob: 098 1983891

Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891

Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306

Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946

Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468

Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029

Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127

Prodajem grob na Rožatuprazan. 098 787 773

Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada. Agencije isključene. Kontakt +385996911127

Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799

Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557

Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561

Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob: 098 747 183.

Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502

Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946

Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865

Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012

Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten,

jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Prodajem domaći šumski med od crnogorice, ekstra kvalitete. Mobitel: 091 614 3946.

Prodaje se montažna kućica, kuhinja s trpezarijom i kupaonica. Kućica je klimatizirana, spremna za korištenje. 0914430029

Prodajem crnu masažnu fotelju od skaja, udobnu i očuvanu po cijeni od 150 €, tel. 091 555 4242.

Povoljno prodajem krevet s latoflex podnicom i madracem. Dimenzije: 160x190x16 cm, kao novo. Mob: 099/3772297

Poklanjamo očuvanu dječju sobu s tri kreveta i pripadajućim radnim stolom. Soba je duljine 3,60 m, visina ormara je 2,5 m. Mob.: 098 285 563

Prodajem vrlo povoljno lijeva vanjska ulazna vrata od PVC-a bijele boje, dimenzija 204 × 100 cm, jako su dobro očuvana, kao nova. Nazovite: 098 285 355.

Prodajem nova ulazna vrata (staklo/plastika), Salamander, građevinska mjera 217 × 100 cm, nekorištena. Cijena: 140 €. Sve informacije na: 091 604 0381.

USLUGE RAZNO

Muškarac srednjih godina traži ženu od 35 do 50 godina za diskretna druženja, imam vojnu mirovinu i vlastiti stan, Viber 00387 63 633735.

Tražim ženu srednjih godina za zajednički život. Poželjna vozačka dozvola B kategorije. Samo ozbiljno, ne zanimaju me avanture. Kontakt: 097 600 7613.

Muškarac traži ženu za druženje do 60 godina, Viber/WhatsApp 097/6382802.

Obrezujem lozu, smokve, ruže, masline i kivi. Iskustvo 45 godina. Mob: 099 848 4305.

Ozbiljna njegovateljica pruža pomoć starim i nemoćnim osobama 24/7. Viber: 00387 66 635 756

Uređujem okućnice, vrtove i đardine, orezujem masline, ukrasno bilje i žive ograde, kosim travu i slično. Mob: 091 614 3946.

Sve vrste kombi prijevoza. 098 765 757

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 2.2. do 8. 2.

-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 9. 2. do 15.2.

preminuli

ARSLAN ČOBIĆ 1937

ZDENKO KLJAJIĆ 1954

ZVONIMIR MANDURIĆ 1951

MARE SKURIĆ 1933

IVICA TOPIĆ 1959

JOSIP ŠKVORIĆ 1946