Dubrovački dnevnik br. 273

stranica 20

O ovome bi se mogla snimiti Netflixova serija stranica 24 Stručnjaci pojašnjavaju moguće razloge

Građani se žale, Hrvatska pošta poručuje: ‘Broj radnika je dovoljan, paketi se isporučuju navrijeme’ stranica 4

Diljem Hrvatske se masovno zatvaraju područne škole, provjerili smo situaciju u našoj županiji stranica 12

“Naši gosti nisu posjetitelji nego se osjećaju kao članovi obitelji” stranica 24

I M P R E S S U M

Glavna urednica:

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Ivana Smilović Barkiđija

Aida Čakić

Ahmet Kalajdžić

Rafael Barkiđija (sport)

Nikša Klečak

Kontakt 020 642 462

Fotograf

Željko Tutnjević

Fotografija na naslovnici: Pexels

Kolumnisti

Vjera Šuman

Maro Marušić

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač (Festivus Dubrovnik d.o.o.)

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

Nakladnik

Dubrovački dnevnik d.o.o.

Ćira Carića 3

Dubrovnik

OIB 84019117288

Uprava

Lucija Komaić (članica uprave)

DRŽAVA TRAŽI PRAZNE STANOVE

Koliko vrijedi stan u državnom najmu? U Dubrovniku i do 54 tisuće eura za 60 kvadrata

Prazni

stanovi i kuće mogli bi uskoro dobiti nove stanare. Država ih kroz APN uključuje u program dugoročnog i priuštivog najma. Vlasnicima se jamči sigurna isplata, dok cijena najma u Dubrovniku ide i do 15 eura po kvadratu

Piše Petra Srebrović foto: Grgo Jelavić/PIXSELL

Agencija za pravni promet objavila je javni poziv svim zainteresiranim građanima koji žele svoje nekretnine staviti u funkciju priuštivog najma. Javni poziv za Program priuštivog najma otvoren je do 15. veljače, a riječ je o načinu na koji građani mogu predati brigu o svojoj praznoj nekretnini državi, dok će u isto vrijeme zaraditi najamninu, a građani će imati priliku živjeti u stanovima čija cijena nije astronomska, već odgovara njihovim prihodima.

Raspitali smo se ima li interesa za program u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

„S obzirom na to da je javni poziv otvoren neposredno prije blagdana, 18. prosinca, željeli smo ostaviti do -

voljno vremena svima koji su zainteresirani da provjere uvjete i detalje. Stoga ćemo i sve informacije o pristiglim prijavama, koje se inače šalju poštom i e-mailom, objaviti po završetku javnog poziva“, objasnili su za Dubrovački dnevnik iz APN -a.

Iz Agencije navode kako im se zainteresirani javljaju svakodnevno i za-

Ugovori s državom mogu se sklopiti u trajanju od najmanje tri do najviše 10 godina, pri čemu vlasnik sam bira u tom rasponu koliko godina želi da mu ugovor traje.

nimaju se za program.

„Interes postoji u cijeloj Hrvatskoj, a najčešće ih zanimaju cijene najma“, naveli su.

ZA STAN OD 60 KVADRATA 54 TISUĆE EURA

Kada je riječ o Dubrovačko-neretvanskoj županiji, cijena kvadratnog metra u sklopu ovog Programa je 15 eura, što je ujedno najviša cijena, kad se u obzir uzme cijela Hrvatska i sve jedinice lokalne samouprave.

To bi drugim riječima značilo da bi osoba koja je vlasnik stana od 60 metara kvadratnih u Dubrovniku dala svoj stan u Program priuštivog najma i odlučila da želi petogodišnji najam, za to bi razdoblje dobila 54 tisuće eura. Od toga, 60 posto, odnosno 32.400 eura dobila bi odmah prilikom sklapanja ugovora. Ostatak bi joj bio isplaćen nakon isteka polovice ugovornog razdoblja.

Kada je riječ o cijenama u ostatku županije, Župa dubrovačka ima cijenu 11,29 eura po kvadratnom metru, Plo -

če 8,22 eura/m2, a Konavle 10,32 eura/m2.

NEKRETNINA MORA BITI PRAZNA

Osim toga, građani APN često pitaju mogu li se u Program prijaviti i kuće i stanovi. Odgovor na to je – da.

„Svakako treba napomenuti da je glavni uvjet Programa upravo to da je nekretnina prazna protekle dvije godine, što se dokazuje podnošenjem računa, odnosno podataka o potrošnji“, objasnili su.

Ono što nudi ovaj Program vlasnicima nekretnina svakako jest sigurnost.

„Naime, oni koji imaju nekretninu u kojoj nisu stanovali niti su je iznajmljivali, iz bilo kojeg razloga, svakako će stupanjem u ovaj Program biti oslobođeni brige o svojoj nekretnini, u smislu redovitog plaćanja najamnine, režija, pa i održavanja nekretnine. U razdoblju na koje će sklopiti ugovor, tu će brigu preuzeti APN “, istaknuli su iz Agencije.

Ugovori s državom mogu se sklopiti u trajanju od najmanje tri do najviše

10 godina, pri čemu vlasnik sam bira u tom rasponu koliko godina želi da mu ugovor traje.

„Napominjemo i da od samog početka javnog poziva, djelatnici APN odmah po prijavi stupaju u kontakt s vlasnikom nekretnine kako bi se dogovorilo razgledavanje, tako da je to proces koji traje od samog početka“, zaključili su.

Nakon što završi javni poziv za vlasnike nekretnine 15. veljače, APN će napraviti bazu nekretnina prema kojoj će otvoriti javni poziv za zainteresirane najmoprimce.

Primjer izračuna: Osoba koja je vlasnik stana od 60 metara kvadratnih u Dubrovniku, daje svoj stan u Program priuštivog najma i odluči da želi petogodišnji najam, za to bi razdoblje dobila 54 tisuće eura.

PROVJERILI SMO TVRDNJE O OTKAZIMA

Građani se žale, Hrvatska pošta poručuje: ‘Broj radnika je dovoljan, paketi se isporučuju navrijeme’

Informacija da je Hrvatsku poštu, odnosno Paket24, napustio veliki broj operatora zbog ukidanja bonusa stigla je i našu adresu.

Provjerili smo koliko ima istine u tim tvrdnjama, ali i kakvo je stanje s brojem zaposlenih i dostavom u Dubrovačko-neretvanskoj županiji

‘Zapinjanja’ s Hrvatskom poštom česta su tema prigovora naših sugrađana, od kašnjenja pisama i paketa, ‘prisilnog’ preuzimanja paketa u poslovnici, do njihovog potpunog nestajanja. Sve su to problemi i izazovi s kojima se mora nositi nacionalni poštanski operater, ali ne može se zanemariti ni činjenica da su iz godine u godinu pod sve većim opterećenjem. Iako danas rijetko tko šalje pisma i čestitke, bilježi se ogroman porast u dostavi paketa. Naravno, ‘krivac’ je online shopping, a narudžbe nikad nisu bile jednostavnije i dostupnije. I dok su za naručiti paket dovoljna dva-tri klika, za njegovu dostavu ipak treba malo više truda. Upravo paketi, odnosno njihova dostava, bili su razlog našeg upita upućenog Hrvatskoj pošti. Naime, na društvene mreže Dubrovačkog dnevnika stigla je snimka zaslona na kojoj je prikazan mail navodnog bivšeg zaposlenika Paketa24, koji, između ostalog, piše da je veliki broj zaposlenika upravo tog sektora Hrvatske pošte za brzu dostavu dao otkaz zbog ukidanja bonusa. Međutim, iz Hrvatske pošte to demantiraju.

„Napominjemo kako nagrada za lojalnost od 1.200 eura nije ukinuta i nije točno da je iz tvrtke otišao veći broj ljudi. Dapače, na području Dubrovačko-neretvanske županije trenutno imamo zadovoljavajući broj radnika na dostavi”, objašnjavaju iz Hrvatske pošte.

Iskoristili smo ovu priliku za pitanje o broju zaposlenika općenito na području Dubrovačko-neretvanske županije, ali i Dubrovnika, kao i koliko je od ukupnog broja stranih radnika. Upravo broj zaposlenih posljednjih je godina Hrvatskoj pošti,

ali brojnim drugim poslodavcima, zadavao poprilične muke.

BROJKE U ŽUPANIJI

„Na području Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije ne postoji nedostatak radnika na dostavi”, naglasili su iz Hrvatske pošte.

Konkretno, Dubrovnik i okolicu pokriva 27 poštara dok je za ostala dostavna područja u županiji zaduženo još 25 poštara. Na operativnim poslovima vezanim uz dostavu radi 12 stranih radnika, prvenstveno na dostavi tiskovina.

„Dakle, broj radnika je dovoljan, čak i uz kontinuirani rast opsega posla te se sve vrste pošiljaka uručuju u skladu s propisanim rokovima”, objašnjavaju iz Hrvatske pošte. Dodali su neke od podataka zašto je to tako - tvrt-

Broj paketa svake godine raste

Piše Ivana Smilović Barkiđija

Patrik Macek/PIXSELL

foto patrik macek/PIXSELL

Veći broj paketa nije zaobišao ni Dubrovačko-neretvansku županiju, ali iz Hrvatske pošte kažu da su to ‘kolege spremni i ekipirani dočekali’

ka je prošle godine tri puta povećala plaće operativnim radnicima, što čini ukupno povećanje plaće od 20 posto u 2025. godini, te ukupno gotovo 80 posto od 2017. godine.

„Kontinuiramo ulažemo i u sustave nagrađivanja kako bi radnici kroz jednostavan model kriterija upravljanjem svoje produktivnosti mogli utjecati na povećanje varijabilnog dijela plaće, a 2024. godine uvedena je i dodatna nagrada za lojalnost od 1.200 eura za poštare i vozače. Hrvatska pošta svojim radnicima nudi široki spektar pogodnosti: božićnice, uskrsnice, regres, naknade za prijevoz, dodatke za radni staž, mogućnost rada na puno ili nepuno radno vrijeme, fleksibilno radno vrijeme, dodatno zdravstveno osiguranje, sistematske preglede, subvencionirane troškove prijevoza i prehrane, kartice za sportske sadržaje, mogućnost neograničenih edukacija u području rada, kao i jasne sustave napredovanja i nagrađivanja”, pišu iz Hrvatske pošte.

VRTOGLAVO RASTE KOLIČINA PAKETA

Dotakli smo se i tema izazovnih paketa, čiji se broj svake godine povećava. Na ‘eksploziju’ broja paketa koji su stigli u ruke Hrvatske pošte utjecao je definitivno i ugovor s tvrtkom koja zastupa poznatu kinesku online trgovinu Temu, Sengi Express Limited, sklopljen u lipnju 2024. godine. O tome smo pisali iste te godine u listopadu, nakon brojnih žalbi zbog kašnjenja ili gubljenja paketa.

„U Dubrovniku je svakako došlo do povećanja broja paketa, no i dalje se radi o količinama koje kolege mogu obraditi i isporučiti. Otkako su Temu pa-

keti počeli stizati redovnim tempom, količine paketa koje zaprimamo u Dubrovniku su u prosjeku povećane za otprilike 30-40 posto”, odgovorili su nam tada iz Hrvatske pošte.

Za pretpostaviti je da, godinu i po’ dana kasnije, broj paketa samo raste.

„Paketno poslovanje poraslo je prošle godine za gotovo 20 posto u odnosu na rekordnu 2024. kada smo uručili gotovo 18 milijuna paketa. Općeniti rast količina utječe na sve dijelove Hrvatske, pa tako i Dubrovačko-neretvansku županiju u kojoj su kolege spremni i ekipirani dočekali period pojačanog poštanskog prometa koji je započeo sredinom studenog 2025. i koji će trajati do kraja siječnja, sa završetkom zimskih rasprodaja”, kažu iz Hrvatske pošte.

Istina je, kao i uvijek, negdje na sredini. Neosporno je da se Hrvatska pošta nekad slabije nosi s izazovima koje je donijelo moderno vrijeme, kao što su porast broja paketa i nedostatak zaposlenika. Tome ne treba dodavati izmišljene tvrdnje o brojnim otkazima i ukidanjima bonusa. Svakako, Hrvatska pošta ne bježi od kritike. Dapače, nepravilnosti se mogu jednostavno prijaviti. „Pozivamo korisnike da se u slučaju bilo kakvih upita jave našem Kontakt centru na broj 072 303 304, putem e-maila kontakt.szk@posta.hr, putem online obrasca https://obrasci.posta.hr/kontakt, ili se mogu obratiti našim kolegama u poštanskom uredu. Direktan kontakt je najbolji i najbrži način na koji možemo provjeriti situaciju na terenu te ispraviti eventualne nepravilnosti”, zaključili su iz Hrvatske pošte.

„Tvrtka je prošle godine tri puta povećala plaće operativnim radnicima, što čini ukupno povećanje plaće od 20 posto u 2025. godini, te ukupno gotovo 80 posto od 2017. godine”, kažu iz Hrvatske pošte

Građani nastavljaju aktivno koristiti Dubrovačko

oko, trenutno riješeno 86 posto prijava

Građani nastavljaju vrlo aktivno koristiti platformu Dubrovačko oko, interaktivni alat Grada Dubrovnika za komunikaciju s građanima koji omogućava brži protok informacija i bržu realizaciju manjih popravaka. Od ukupno 1.777 obrađenih urednih prijava u nadležnosti Grada Dubrovnika, dosad je riješeno njih 1527, odnosno 86 posto. Od navedenih riješenih prijava, najučestalije bile one vezane uz kršenje komunalnog reda, sanaciju prometnih površina, čišćenje javnih površina, neuredan okoliš i kvar javne rasvjete. Navedene prijave čine 62 posto svih obrađenih urednih prijava. Od ostalih prijavljenih problema i nepravilnosti vrijedi istaknuti prijave koje su se odnosile na opreme na gradskim igralištima, parkovima i terenima, vodu/odvodnju, klupe, kante/kontejnere za otpad, uređenje plaža, i parking.

Zaprimljeno je i 238 prijava izvan nadležnosti Grada Dubrovnika koje su bez odlaganja proslijeđene na postupanje nadležnim tijelima. Na platformu je pristiglo i 228 prijava nepropisnog parkiranja, no građani se ponovno pozivaju da za ovu vrstu prijava kontaktiraju direktno prometno redarstvo na broj 099 882 730 ili Postaju prometne policije Dubrovnik na broj 020/443 666, kako bi se u najkraćem roku pristupilo rješavanju problema. Naime, sukladno Pre-

kršajnom zakonu, da bi se mogao pokrenuti prekršajni postupak, uz sve podatke o počinitelju prekršaja, ovlašteni tužitelj je dužan utvrditi točno vrijeme i mjesto počinjenja prekršaja. Bez izlaska na mjesto počinjenja prekršaja, prometni redar ove podatke ne može utvrditi na osnovu dostavljene fotografije građanina. Da bi se takva fotografija mogla koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku, bilo bi potrebno dokazati da je pribavljena na zakonit način, točno vrijeme kada je nastala, te posebno, u sadašnje vrijeme napredne informatičke tehnologije, radi li se o originalnoj fotografiji.   Dodatnih 236 prijava je odbijeno radi preglednosti platforme jer se radilo o nejasnim, ponovljenim ili novim prijavama koje ukazuju na isti problem. Podsjetimo, Grad Dubrovnik pokrenuo je  platformu „Dubrovačko oko“ kako bi građanima omogućio jednostavnu prijavu, pregled i komentiranje nepravilnosti i problema u Gradu Dubrovniku te zaprimanje povratnih informacija od Grada po pitanju rješavanja njihovih zahtjeva, odnosno prijava. Najveći dio zaprimljenih prijava građana moguće je riješiti brzo, dok je za druge potrebno više vremena, ali rješavanju svih prijava se pristupa bez odlaganja pa je tako tijekom prošle godine riješeno i dodatnih 115 prijava iz 2024. godine.

Za demografsku mjeru

Dar za novorođeno

dijete Grad Dubrovnik u 2025. isplatio ukupno 517.097,35 eura

U okviru socijalnog programa i demografskih mjera Grada Dubrovnika za mjeru „Jednokratni dar za novorođeno dijete“ isplaćeno je ukupno 201.110,68 eura za 334 roditelja, dok je za demografsku mjeru „Stalna godišnja naknada za treće i svako daljnje novorođeno dijete“ u 2025. isplaćeno dodatnih 315.986,67 eura.

Temeljem Odluke o ostvarivanju prava na dar za novorođeno dijete jednokratne potpore za novorođeno dijete iznose za prvo novorođeno dijete u obitelji 331,81 eura, za drugo 464,53 eura, za treće 663,61 eura te za svako daljnje dijete iznos se povećava za 331,81 eura.

Pravo na dar za novorođeno dijete u iznosu od 1.327,23 eura priznaje se  roditeljima, koji ispunjavaju uvjete navedene u Odluci, a koje imaju prijavljeno prebivalište u povijesnoj jezgri, na području otoka Koločepa, Lopuda, Šipana ili na području Gornjih sela, Osojnika, Šumeta, Knežice, Čajkovice te Petrova sela.

Visina stalne godišnje naknade za treće i svako daljnje dijete iznosi 4.459,49 eura te se isplaćuje u jednakim godišnjim obrocima do navršene sedme godine života djeteta. Za ovu demografsku mjeru, koja kontinuirano bilježi stalni porast novih korisnika, Grad Dubrovnik je od 2019. godine isplatio ukupno 1.321.924,13 eura.

Foto: Pexels

Potpisan ugovor o nabavci

još dva električna

autobusa , u Libertas ih stiže ukupno četrnaest

Nakon što je u prosincu potpisan ugovor o nabavci dvanaest električnih autobusa financiranih bespovratnim sredstvima Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, u ponedjeljak je potpisan ugovor o nabavci još dva niskopodna električna autobusa, a njihova je nabava sufinancirana bespovratnim sredstvima u okviru Integriranog teritorijalnog programa 2021.-2027. (ITU).

Ugovor o nabavci autobusa vrijedan 1.086.110,00 eura, u nazočnosti gradonačelnika Grada Dubrovnika Mata Frankovića i suradnika, potpisali su predsjednik Uprave društva Libertas Dubrovnik Pero Milković i Martina Čumbrek, predstavnica zajednice ponuditelja koju čine domaća tvrtka Vincek sa sjedištem u Varaždinu te Xiamen King Long United Automotive Industry, vodeći kineski proizvođač autobusa.

Vozila duga preko 12 metara, putničkog kapaciteta 79 putnika, od čega su 32 sjedeća mjesta, nabavljaju se u okviru projekta „Elektrifikacija i digitalizacija

javnog autobusnog prijevoza“.  Raspolažu kontinuiranom snagom od 200 kW i maksimalnom snagom od 350 kW te dometom minimalno 360 kilometara s jednim punjenjem.

U navedeni projekt uključeni su još izgradnja punionice, fotonaponske elektrane i baterijskog spremnika električne energije te digitalizacija upravljanja voznim parkom. Cilj nabavke električnih autobusa je modernizacija javnog prijevoza, povećanje dostupnosti i smanjenja emisije CO2 na području Grada Dubrovnika i prigradskih naselja.

Društvo Libertas Dubrovnik od 2018. godine do danas nabavilo je ukupno 72 nova vozila. Od toga je 29 vozila kupljeno zahvaljujući bespovratnim sredstvima, 32 putem operativnog leasinga, a 11 vlastitim sredstvima. Dolaskom 14 novih električnih autobusa, broj novonabavljenih vozila javnog gradskog prijevoza doseći će 86, što Libertas svrstava među najmlađe vozne parkove u Hrvatskoj.

U tijeku sanacija nogostupa u Mokošici u dužini od 1600

metara

U tijeku su radovi na sanaciji nogostupa u Mokošici. Radovima je obuhvaćen nogostup na južnoj strani Ulice uz Jadransku cestu te na dijelu Ulice uz Magistralu, a na potezu od igrališta u Mokošici do semafora u Novoj Mokošici.

Radovi uključuju uklanjanje postojećeg nogostupa, pripremu terena, tamponiranje te izradu novog betonskog nogostupa na dionici dugoj ukupno 1600 metara.

Izvođač radova je tvrtka Tehnogradnja, a stručni nadzor provodi tvrtka Statički sustav. Ugovoreni iznos radova iznosi 370.423,75 eura (s PDV-om), a predviđeno trajanje radova je 90 kalendarskih dana.

Podsjetimo, u Proračunu za 2026. godinu osigurano 3,2 milijuna eura za pojačano održavanje prometnica i javnih prometnih površina, uključujući radove obnove asfalta na ključnim gradskim pravcima do početka turističke sezone. Ukupno će se urediti kolnik i nogostup u preko 20 gradskih ulica.

GRADONAČELNIK OBIŠAO NOVE PROSTORE

OŠ Lapad dobila novu suvremenu učionicu za učenike s teškoćama u razvoju

„Cilj nam je da sve škole, korak po korak, dobiju ovakve odjele kako bi svaki učenik pohađao odjel djelomične integracije u skladu sa svojim upisnim područjem“, izjavio je Franković

Adaptacijom dijela školske zgrade Osnovne škole Lapad uređena je nova, suvremeno opremljena učionica namijenjena posebnom odjelu djelomične integracije učenika s teškoćama u razvoju. Provedbom projekta osigurani su primjereni, funkcionalni i inkluzivni uvjeti za učenje i rad, u potpunosti prilagođeni specifičnim potrebama učenika, čime je ostvaren značajan iskorak u unapređenju inkluzivnog obrazovanja u OŠ Lapad.

Gradonačelnik Mato Franković sa suradnicima je u ponedjeljak obišao nove školske prostorije, istaknuvši kako je inicijativa za realizaciju projekta potekla od ravnateljice škole, koja je ponudila konkretno i održivo rješenje.

„Cilj nam je da sve škole, korak po korak, dobiju ovakve odjele kako bi svaki učenik pohađao

odjel djelomične integracije u skladu sa svojim upisnim područjem. Ovo je veliki iskorak za Lapad. Prostori su iznimno kvalitetni i adekvatni te nam je bila čast podržati ovu inicijativu. OŠ Lapad je primjer dobre prakse – ovdje smo proveli energetsku obnovu, riješili pitanje sportske dvorane i problem vode na trenažnom području, a pred nama su još investicije u izgradnju centralne kuhinje te uređenje parkinga i pristupa školi“, najavio je Franković, dodavši kako će od iduće školske godine sve škole prijeći na jednosmjensku nastavu.

Ravnateljica OŠ Lapad Željana Pavlović naglasila je kako je ovom investicijom škola dobila treći odjel djelomične integracije za djecu s teškoćama u razvoju.

„Učionica je suvremeno opremljena kako bi sva-

„Ovo je veliki iskorak za Lapad. Prostori su iznimno kvalitetni i adekvatni te nam je bila čast podržati ovu inicijativu.

OŠ Lapad je primjer dobre prakse – ovdje smo proveli energetsku obnovu, riješili pitanje sportske dvorane i problem vode na trenažnom području, a pred nama su još investicije u izgradnju centralne kuhinje te uređenje parkinga i pristupa školi“, najavio je Franković

ki učenik mogao ostvariti svoj puni potencijal. Ovo je primjer kako svaka škola, pa tako i naša, može prilagodbom postojećeg prostora učenicima osigurati jednake uvjete za osobni razvoj“, poručila je Pavlović, zahvalivši gradonačelniku i pročelniku na suradnji, razumijevanju i financijskoj podršci.

Kako je navela ravnateljica, učionice posebnog odjela trenutno koristi ukupno 14 učenika, od kojih je petero iz OŠ Lapad, dok ostali dolaze iz

drugih škola. Maksimalan broj učenika u takvim razredima iznosi 15.

Pročelnik Dživo Brčić najavio je kako će Grad i dalje pratiti potrebe škola vezane uz izgradnju i opremanje odjela djelomične integracije. „Pratimo stanje na terenu i spremni smo pružiti potrebnu podršku“, istaknuo je pročelnik Brčić. Ukupni troškovi adaptacije iznosili su 207.194,30 eura s PDV-om, a projekt je u cijelosti financiran iz sredstava Proračuna Grada Dubrovnika.

Nastavljaju se kolegiji Županije s gradovima radi jačanja razvojnih projekata

Na sastanku s gradonačelnikom Metkovića Daliborom Milanom razgovaralo se o ključnim temama od značaja za lokalnu zajednicu

Nakon sastanaka održanih u Opuzenu i Pločama, župan dubrovačko-neretvanski Blaž Pezo, zajedno sa zamjenikom Joškom Cebalom i suradnicima, održao je radni sastanak u Gradu Metkoviću.

Na sastanku s gradonačelnikom Metkovića Daliborom Milanom razgovaralo se o ključnim temama od značaja za lokalnu zajednicu, među kojima su školstvo, zdravstvo te upravljanje državnom imovinom, s posebnim naglaskom na razvojne projekte koji se provode u suradnji Grada i Dubrovačko-neretvanske županije. Održani sastanak dio je novog koncepta suradnje koji je Županija uspostavila s ciljem jačanja zajedničkog djelovanja sa svim gradovima i općinama na svom području. Koncept se temelji na redovitom održavanju zajedničkih kolegija te pojedinačnih sastanaka s jedinicama lokalne samouprave, otvorenom dijalogu i koordinaciji aktivnosti, kako bi se razvojni projekti planirali i realizirali učinkovitije i u skladu s potrebama lokalnih sredina.

Dubrovačko-neretvanska županija nastavlja aktivno surađivati s jedinicama lokalne samouprave, s kojim ciljem se održavaju i redovitih zajednički kolegiji župana sa svim gradovima i općinama.

NEGATIVNI DEMOGRAFSKI TRENDOVI UČINILI SVOJE

‘BEZ NJIH BI LJUDI JOŠ VIŠE

BJEŽALI SA SELA’ Diljem

Hrvatske se masovno zatvaraju

područne škole, provjerili smo

situaciju u našoj županiji

Tijekom posljednjeg desetljeća u Hrvatskoj je ukinuto čak 136 malih područnih osnovnih škola. Rezultat je to poraznih demografskih kretanja, a u sve manje prvašića uvjerili smo se ove jeseni tijekom pripreme tematskog broja o prvašićima. Što o svemu kažu pojedini načelnici, a što vodstvo naše županije

Nakon zimskog raspusta mališani osnovnih škola od ovog su tjedna ponovno u školskim klupama. Tako je i na krajnjem jugu Hrvatske gdje je, nažalost, kao i širom domovine, u školskim klupama sve manje mališana. Ni krive ni dužne, osnovne škole plaćaju suvremeni i nikad službeno nametnuti ‘demografski danak’. Posljedica sve manjeg broja učenika je i sve češće gašenje škola, osobito onih manjih, seoskih područnih na periferiji svake županije.

Službeni podaci Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih RH tijekom posljednjeg desetljeća u Hrvatskoj pokazuju kako je zbog pada broja djece ugašeno 136 malih, odnosno područnih osnovnih škola! Ravnatelji tih škola kao i načelnici općina na čijem su području uglas ističu kako gašenje malih seoskih škola znači smrt za ta sela. Istodobno, suglasno ističu kako su područne škole dobro opremljene, da djeca u njima nisu zakinuta, a pripajanjem s većim školama ne bi do -

bili i bolje radne uvjete, niti bi se poboljšali rezultati. Naprotiv, samo bi gubili vrijeme na prijevoz, ali bi najmlađu učenici osjetili i teško podnijeli posljedice prelaska u nove sredine. A djeca područnih škola na državnim natjecanjima nimalo ne zaostaju za onima iz većih sredina i postižu izvrsne rezultate. Ravnatelji se pitaju i jesu li nadležni svjesni ekonomskih i demografskih posljedica ukidanju obrazovnih ustanova koje su, nerijetko, uz općine, jedine institucije koje su opstale u malim sredinama. Vjetar u jedra daju im i demografi koji upozoravaju kako bi zatvaranje malih škola predstavljalo zadnji čavao u drvo života ionako slabom demografijom opustošenih brojnih hrvatskih krajeva.

KNEŽIĆ: DOK SMO MI OVDJE, ŠKOLA U SMOKOVLJANIMA SE NEĆE UGASITI!

Zanimalo nas je i kakva je situacija u područnim osnovnim školama Dubrovačko-neretvanske županije u kojima je, prema podacima s terena, sve manje učenika i razrednih

„Dok smo mi na vlasti u općini Dubrovačko Primorje, Osnovna škola Primorje u Smokovljanima neće se ugasiti!“, odlučno je kazao načelnik Općine Dubrovačko primorje Nikola Knežić

Piše Ahmet Kalajdžić foto Ahmet Kalajdžić, Željko Tutnjević

odjeljenja. Povod za provjeru stanja bila je i nedavna presuda dubrovačkog Općinskog suda u radnom sporu prosvjetne radnice s tzv. malom školom. Naime, jedna od učiteljica male Osnovne škole Primorje Smokovljani dobila je, kao tehnološki višak, poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, ali je Sud presudio kako je otkaz nedopušten i nezakonit te je učiteljica vraćena na posao. Inače, u toj je školi, odlukom Dubrovačko-neretvanske županije u školskoj godini 2023/24.,

zbog manje učenika broj odjela razredne nastave smanjen za jedno odjeljenje.

Osnovna škola Primorje Smokovljani jest mala, ali nije područna niti se planira ukidanje, ali su navedeni otkaz i sve manji broj područnih škola te ukupno stanje u hrvatskom školstvu bili povod da doznamo stanje u školstvu najjužnije županije.

„Dok smo mi na vlasti u općini Dubrovačko Primorje, Osnovna škola Primorje u Smo -

“Na području naše općine su dvije područne škole, Ponikve i Putniković. Obje imaju kvalitetne objekte te ispunjavaju najsuvremenije pedagoške standarde. Mogu reći da te škole ne bilježe pad broja i ni u jednom trenutku se nije razmišljalo o mogućem ukidanju neke od tih ‘malih’ škola“, odgovorio je Vedran Antunica

Od bojkota i stabala do droga i festivala, Dubrovčani su 2025. pokazali da o gradskim temama imaju stav i da ga ne ustručavaju javno izraziti.

kovljanima neće se ugasiti!“, odlučno je kazao načelnik Općine Dubrovačko primorje Nikola Knežić.

Odlučni u namjeri da zadrže sve područne škole na ‘svome području’ su i ostali načelnici koje smo kontaktirali, a među njima vrijedi svakako navesti riječi načelnika općine Ston Vedrana Antunice.

“Na području naše općine su dvije područne škole, Ponikve i Putniković. Obje imaju kvalitetne objekte te ispunjavaju najsuvremenije pedagoške standarde. Mogu reći da te škole ne bilježe pad broja i ni u jednom trenutku se nije razmišljalo o mogućem ukidanju neke od tih ‘malih’ škola“, odgovorio je.

SITUACIJA SE STALNO MIJENJA

Iz Dubrovačko-neretvanske županije nam je odgovoreno kako u ovoj školskoj godini nije zatvorena niti jedna područna ili matična osnovna škola kojoj je osnivač Dubrovačko-neretvanska županija, iako su u pojedinim školama zabilježeni brojčano manji upisi u prvi razred.

„Ako bi u budućnosti došlo do zatvaranja Osnovne škole Primorje ili bilo koje druge škole ili ukoliko bi se Osnovna škola Primorje prerasporedila u status područne škole, Dubrovačko-neretvanska županija bi, sukladno članku 69. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, svim učenicima koji ostvaruju pravo osigurala odgovarajući prijevoz do nove škole“, odgovorili su na naš upit, dodavši kako je točno da se u posljednjih 10 godina bilježi silazni trend ukupnog broja učenika u Osnovnoj školi Primorje te manji broj upisa u prve razrede. Ipak, kako navode, situacija se iz godine u godinu mijenja.

„Primjerice, i u školskoj godini 2023./2024. upisan je samo jedan prvašić, kao i ove godine, dok su prošle školske godine bila upisana tri učenika u prvi razred. S obzirom na iskazan interes roditelja za organiziranjem produženog boravka, što je Županija kao osnivač spremna podržati u idućoj školskoj godini, vjerujemo kako bi ta mjera mogla pridonijeti zadržavanju domicilnog stanovništva na području Smokovljana te potaknuti stabi -

lizaciju, a moguće i porast broja učenika koji će pohađati Osnovnu školu Primorje“, odgovoreno je.

KAO DAMAKLOV MAČ

O ovoj temi je vrlo otvoreno govorio i bivši ravnatelj OŠ Primorje Smokovljani  Zlatko Volarević.

“Otkad sam ravnatelj, neprestano se govori o zatvaranju malih škola, što nam kao Damaklov mač visi nad glavom. Razmišlja li se o posljedicama takvih odluka? Našu školu pohađaju djeca iz sedam naselja, neka su od škole udaljena 24 kilometra i prevozi ih autobus. Malo smo mjesto, odvojeno od glavne ceste 15 kilometara, prometna je povezanost s Dubrovnikom loša. Borimo se da opstanemo, a zatvaranjem škola ljudi će još više bježati odavde“, rekao je tada Volarević i kao ilustraciju kvalitete učenika malih škola naveo primjer upravo OŠ Primorje Smokovljani koja je tad imala samo 34 učenika. Trenutačno ih je samo 29. Učenici te škole su prije nekoliko godina postali državni prvaci na natjecanju poznavanja prometnih propisa, a godinu dana poslije ponovno se visoko

plasirali i postali viceprvaci.

Istodobno, kilometrima oko te osnovne škole nema ni zebre niti semafora. Stoga svakako valja podržati napore Dubrovačko-neretvanske županije da ustraje u održanju svih područnih škola od Trpnja do Konavala te od doline Neretve do najudaljenijih otoka južnog Jadrana.

“Otkad sam ravnatelj, neprestano se govori o zatvaranju malih škola, što nam kao Damaklov mač visi nad glavom. Razmišlja li se o posljedicama takvih odluka?

Našu školu pohađaju djeca iz sedam naselja, neka su od škole udaljena 24 kilometra i prevozi ih autobus. Malo smo mjesto, odvojeno od glavne ceste 15 kilometara, prometna je povezanost s Dubrovnikom loša. Borimo se da opstanemo, a zatvaranjem škola ljudi će još više bježati odavde“, kazao je bivši ravnatelj OŠ Primorje Smokovljani  Zlatko Volarević

ISKUSTVO I AUTENTIČNOST KAO PRIORITETI

LJUDI KOJI ŽIVE DRUKČIJI TURIZAM “Naši gosti nisu posjetitelji nego se osjećaju kao članovi obitelji”

Njihove priče dolaze s posebnih lokacija naše županije, s Pelješca i Korčule, područja bogatih tradicijom, prirodom, gastronomijom i snažnim identitetom.

Ovdje se turizam gradi promišljeno i održivo, s naglaskom na autentičnost, očuvanje baštine i stvaranje odnosa s gostom koji traje dulje od jednog boravka

Na Pelješcu i Korčuli turizam još uvijek ima ljudsko lice. Ovdje se on ne mjeri isključivo brojem noćenja, brzinom okretaja gostiju ni maksimalnom zaradom tijekom sezone, nego iskustvom, doživljajem i odnosom koji ostaje zapamćen. Upravo takav, drugačiji turizam žive ljudi s kojima smo razgovarali - ljudi koji svoj posao ne ‘odrađuju’, nego ga žive 24 sata dnevno, s puno osobnog truda, strasti i odgovornosti prema prostoru u kojem djeluju. Njihove priče dolaze s posebnih lokacija naše županije, s Pelješca i Korčule, područja bogatih tradicijom, prirodom, gastronomijom i snažnim identitetom. Ovdje se turizam gradi promišljeno i održivo, s naglaskom na autentičnost, očuvanje baštine i stvaranje odnosa s gostom koji traje dulje od jednog boravka.

PRIZNANJE SUNCOKRET

Zajedničko im je i to što su za svoj rad dobili priznanje Suncokret ruralnog turizma za 2025. godinu, nagradu koja već trinaest godina ističe izvrsnost i inovativnost u ruralnom i održivom turizmu u Hrvatskoj. No iza priznanja stoje stvarni ljudi, svakodnevni izazovi i odluka da se ide težim, ali za njih smislenijim putem. Nadaleko poznati Agroturizam Antunović iz

Kune Pelješke dobitnik je srebrne povelje u kategoriji Turistička seljačka gospodarstva.

Riječ je o mjestu na kojem se dobra hrana podrazumijeva, a koje je već godinama nezaobilazna postaja brojnih domaćih i stranih go-

stiju koji dolaze na Pelješac. U svojoj konobi u Kuni Pelješkoj poslužuju isključivo hranu i vino iz vlastite proizvodnje, nude rustikalne smještajne jedinice te vode domaćinstvo s brojnim životinjama - magarcima, ovcama i kozama, kravama, svinjama i mnogim drugima, čime dodatno naglašavaju autentičnost i zatvoren krug proizvodnje. Jedna od članica OPG -a Antunović, Jasmina Ferenac Antunović, ističe kako, unatoč velikoj popularnosti, i dalje uspijevaju održavati ravnotežu između posjećenosti i kvalitete. „Imamo ograničen broj sjedećih mjesta, nismo veliki i uvijek dajemo prednost kvaliteti i individualnom pristupu gostu. Jesmo poznati, ali se svjesno ograničavamo kako bismo se mogli posvetiti svakom gostu i učiniti da se osjeća posebnim. Naši gosti često kažu da se kod nas osjećaju kao članovi obitelji, a ne kao posjetitelji. Da bismo to postigli, ne možemo ići u smjeru masovnosti“, kazala je Jasmina Ferenac Antunović, dodajući kako na gospodarstvu rade obiteljski, uz nekoliko zaposlenih.

OPG ANTUNOVIĆ POVEĆAVA KVALITETU

Naglašava kako se OPG Antunović stalno razvija, ali bez odstupanja od temeljnih vrijednosti, dok su planovi za budućnost usmjereni na daljnje unapređenje ponude.

„Želimo ići u smjeru povećanja kvalitete, a ne povećanja proizvodnje. Najviše nas pokreće entuzijazam, jer ovo je odabir života. Naš po -

Piše Aida Čakić foto Aida Čakić/web

sao traje 365 dana u godini, 24 sata na dan. Imamo više od 500 životinja i potpuno smo posvećeni radu na gospodarstvu. Taj se poziv ne bira zbog financijske konstrukcije, to je nešto bez čega ne možeš živjeti. Definira nas i bez takvog rada mi jednostavno ne bismo bili mi“, poručila je Jasmina Ferenac Antunović, agronomkinja po struci.

Antonio Mikulić iz Orebića dolazi iz obitelji koja se turizmom bavi generacijama, no njihov današnji glamping kamp predstavlja iskorak u potpuno drukčijem smjeru. Riječ je o posebnom konceptu smještaja u kojem su jedinice svojevrsni hibrid drvenih koliba i ša-

tora, osmišljen tako da gostima pruži visoku razinu udobnosti i luksuza unutar kamperskog okruženja.

S ovom su pričom započeli 2019. godine, u trenutku kada su još imali klasični kamp s parcelama i šatorima. Takav model stvarao je velike gužve, a prethodnih godina bilježili su i osjetan pad broja gostiju.

GLAMPING - NAJSKUPLJI SU, A UVIJEK PUNI

„Shvatili smo da je došlo vrijeme da nešto promijenimo. Stupili smo u kontakt s jednim Nizozemcem koji nam je cijeli koncept detaljno prezentirao i odlučili smo se za investici -

“Danas je gastronomija postala velika industrija i gotovo je svejedno u koji dio svijeta dođete jer svugdje možete pronaći slične proizvode. Mi smo ovim putem željeli zadržati nešto autentično i izvorno, a manifestacija Slow Food Korčula samo je jedna karika u širem konceptu koji se razvija na području otoka Korčule“, pojasnila je M Borojević.

ju u glamping šatore. U početku su oni najviše privlačili goste iz Nizozemske, Njemačke, Austrije i drugih zemalja. Tako je bilo prve godine, a onda je došao covid pa su nam gosti uglavnom bili Hrvati. No već od 2023. godine struktura gostiju se potpuno promijenila, nitko ne prevladava. Dolaze nam Europljani sa svih strana, od Hrvata i Bosanaca do Austrijanaca, Nijemaca, Poljaka i Čeha. Doslovno dolaze ljudi odsvakud, a u posljednje dvije godine sezona nam se produljila gotovo za mjesec dana, što je za nas jako puno“, ističe Mikulić iz Glamping kampa Adriatic, dobitnika srebrne povelje u kategoriji Moderna ruralna domaćinstva.

Sezona im danas traje sve do 10. listopada, što, dodaje, predstavlja velik iskorak, a gosti koji biraju glamping čine poseban profil.

„To nisu gosti koji idu u apartmane ili hotele. To su ljudi koji s obiteljima dolaze doživjeti kamp. Ne ostaju jednu noć ili dva do tri dana, nego šest do sedam dana, a neki čak i tri tjedna. Dolaze s obitelji kako bi zajedno proveli vrijeme - kuhaju, pospremaju, serviraju, čiste. U glampingu nema čišćenja, sve rade sami. Kod nas je gotovo 50 posto skuplje nego u apartmanskom smještaju i, unatoč tome, mi smo puni“, navodi Mikulić.

Kao ključ uspjeha ističe upravo lokaciju.

„Od Splita do Dubrovnika mi smo prvi glamping. Nalazimo se na idealnoj poziciji, na samome moru. Imamo 11 šatora, kapaciteta za 45 ljudi, što znači da ovdje nema masovnog turizma“, zaključuje Antonio Mikulić.

SLOW FOOD U KORČULI

Srebrnu povelju u kategoriji Gastronomske manifestacije i događanja dobila je korčulanska manifestacija Slow Food Korčula, a priznanje je preuzela direktorica Turističke zajed -

nice Milijana Borojević. Riječ je o manifestaciji koja se održava krajem rujna, u razdoblju kada otok Korčula postaje središte vrhunske, lokalno utemeljene gastronomije.

Kako pojašnjava Borojević, cijeli je projekt bio oblikovan pod nazivom „Sjeme promjene“, simboličnim nazivom koji jasno oslikava njegovu suštinu.

„Sve kreće od sjemena. Prvo moramo posijati novu ideju, a to je bio razvoj drukčije vrste gastronomije na otoku“, ističe direktorica Turističke zajednice.

Dodaje kako je temeljna ideja manifestacije bila promjena načina razmišljanja o gastronomiji i proizvodnji hrane.

„Slow Food se bazira na tome da sve mora biti tradicionalno, oslonjeno na lokalnu baštinu, lokalno uzgojeno i da proizvođač za svoj rad bude adekvatno plaćen. Vodili smo se pitanjem kako gostu ponuditi nešto autentično, omogućiti mu da, kada dođe u našu destinaciju, uživa u izvornoj hrani, ambijentu i receptima.

„Bez izravnog kontakta sve se pretvara u običnu transakciju, a to mi ne želimo. U naš posao uložile smo sve. Mami je bilo najteže jer nije živjela na otoku – došla je iz Zagreba i od masline je trebalo stvoriti brend i cijeli posao od kojeg se može živjeti. I danas se puno toga mijenja, a mi se stalno nadograđujemo i učimo“, kaže Jelena Maroević

OŽIVLJENI

STARI RECEPTI I NAMIRNICE

Manifestacija je uključivala tjedan restorana, tijekom kojeg su ugostitelji nudili jelovnike temeljene na lokalnim proizvodima i tradicijskim receptima, i to po pristupačnim cijenama. Uz to su se održavale kuharske radionice na kojima su se oživljavali stari recepti i namirnice koje su se nekada uzgajale na otoku, a danas su gotovo nestale.

Rujan je, ističe Borojević, odabran zbog obilja domaćih namirnica.

„To je vrijeme kada je dostupno najviše namirnica i kada restorani mogu koristiti širok spektar otočnih proizvoda. Ideja je bila promovirati razvoj poljoprivredne proizvodnje, a ne samo gastronomije. Sudjelovali su brojni restorani različitih profila - od konoba do fine dining restorana, pa čak i onih s Michelinovom preporukom. Željeli smo pokazati da svaki ugostiteljski objekt koji razmišlja o budućnosti, ekološkom načinu života i proizvodnje, može biti dio ovog koncepta“, zaključila je direktorica Turističke zajednice Milijana Borojević. „Jelena Marović simbol je suvremene vizije ruralnog poduzetništva – mlada žena koja je preuzela obiteljski posao i pretvorila ga u platformu za gastronomiju, ekologiju i zajednički razvoj. Kroz OPG Eko Škoj ona ne samo da proizvodi, već nudi iskustvo: poziva goste da zasluže svaki zalogaj, da čuju priču, dodirnu tradiciju i osjete prirodu. U tom smislu, Jelena i njezina ekipa stvaraju model održivog turizma i poljoprivrede u kojem su žene vodeće, a lokalitet, zajednica i okoliš ključni saveznici“, stoji u obrazloženju priznanja koje je OPG Eko Škoj dobio u kategoriji Žene u ruralnome turizmu – Ruralne Europljanke.

Jelena Marović kazala nam je kako su ona i majka u početku djelovale isključivo kao proizvođači.

RAJ U OPG-U ŠKOJ

„Htjele smo nuditi vlastiti poljoprivredni proizvod, ali smo na polovici poslovanja odlučile promijeniti koncept i okrenuti se ugostiteljstvu. U tom je trenutku to bilo isplativije i lakše je bilo doprijeti do gosta kroz iskustvo nego kroz izravnu prodaju. Tada smo shvatile da u našem poslu nije važan samo proizvod, nego i rad, tradicija, vještine i znanje. Sve to dolazi u paketu i najlakše se prenosi gostu koji dođe izravno na kućni prag i na licu mjesta doživi ono što radimo. Mi smo posvećeni čovjeku i stalno prenosimo priču, ali da bi to mogao, moraš to živjeti i biti prisutan“, kazala je Jelena Marović iz Žrnova, gdje se nalazi njihov OPG Kao ključ uspjeha ističe iskustvo gosta i osobni kontakt.

„Bez izravnog kontakta sve se pretvara u običnu transakciju, a to mi ne želimo. U naš posao uložile smo sve. Mami je bilo najteže jer nije živjela na otoku – došla je iz Zagreba i od masline je trebalo stvoriti brend i cijeli posao od kojeg se može živjeti. I danas se puno toga mijenja, a mi se stalno nadograđujemo i učimo“, kaže Jelena te dodaje kako nisu profesionalci, nemaju formalno obrazovanje iz agronomije ni kuhanja, nego su sve naučile same.

„To traži potpunu posvećenost, angažman tijekom cijele godine i znanje iz agronomije, kuhanja, zakonskih obveza, ali i dobrog domaćinstva. Biti žena u poljoprivredi uvijek je bilo teško jer to nije romantičan posao, nego fizički rad. No, ako to voliš, donosi ogromno zadovoljstvo. Teško je, ali ako si sposoban i spreman se prilagoditi mogućnostima i potrebama, od toga se bez problema može živjeti“, poručila je Jelena Marović, koja s majkom vodi OPG Eko Škoj.

SMJENA GENERACIJA DONIJELA NOVE BRAČNE TRENDOVE

Lani najveći pad broja

civilnih vjenčanja u

Dubrovniku: ‘Mladi se

žene simbolično, ne da im se peglati s papirima’

Oni koji su lani odlučili uploviti u bračne vode, među sve rjeđim su (pozitivnim) primjerima. Jer Dubrovčanima se baš i ne ženi, sudeći prema statistici od lanjske godine. Prema podacima Dubrovačko-neretvanske županije, tijekom 2025. godine je sklopljeno 248 brakova, što je najmanji broj u proteklih pet godina. Dakle, sklopljeno je 27 brakova manje nego 2024. godine, 71 brak manje nego 2023. godine te čak 120 brakova manje nego 2022. godine, koja je, kad je riječ o vjenčanjima, bila rekordna godina za naše područje. Jedino je 2020. godine sklopljeno manje brakova nego lani – svega 221, no to ni ne čudi. Vrijedi uzeti u obzir kako turizma gotovo da nije bilo, pa nije bilo ni stranaca koji su sklapali brakove u Dubrovniku, a zbog restrikcija i mjera koje su bile na snazi i koje su uključivale i zabrane okupljanja, ni domaći se nisu olako odlučivali na brak. No, uz restrikcije, mjere i uopće vrlo neizvjesnu situaciju te 2020. ‘korona’ godine sklopljeno je svega 27 brakova manje nego lani. S druge strane, broj razvoda je ‘stabilan’ i kreće se od oko 150 do 200, ovisno o godini.

HEDONISTI NA JEDAN DRUGAČIJI NAČIN

Vlasnica agencije za vjenčanja ‘Yes I DU ’ Mar-

Tijekom 2025. godine je u našoj županiji sklopljeno 248 brakova, što je najmanji broj u proteklih pet godina. Potražili smo razloge zbog kojih se Dubrovčani sve rjeđe odlučuju na brak Piše Ivona Butjer Mratinović foto Pexels, JK_90, Pixabay

tina Pavleković govori kako su sve agencije lani zabilježile značajan pad broja vjenčanja. Kako kaže, generalno se dogodio pad turističke potrošnje, koji bilježe primjerice i hoteli i restorani, no ova se statistika odnosi i na vjenčanja među lokalnim stanovništvom. Razlog je nemoguće sa sigurnošću utvrditi, a Pavleković iznosi svoje mišljenje koje, naglašava, ne mora biti točno. „Na cjelokupnu situaciju su vjerojatno utje -

„Smanjenje je definitivno, no vrijedi uzeti u obzir kako se sve više mladenaca odlučuje na simbolična vjenčanja. U vremenu prije korone, dakle 2019. godine, omjer civilnih vjenčanja naspram simboličnih i crkvenih, bio je 60 naprema 40 posto. Rekla bih da je taj omjer danas 80 naprema 20, u korist simboličnih vjenčanja!“, kaže Kristina Kriste iz agencije Dubrovnik Luxury Weddings

cali nesigurna geopolitička situacija, inflacija, poskupljenja koja plaće nisu pratile. S druge strane, ljudi danas drugačije slave život, ljubav i imaju drugačije načine zabave. Danas se to razlikuje u odnosu na prije. Vole intimnija slavlja, navikli su na drugačija okupljanja, drugačiji su im i prioriteti...“, govori Pavleković.

Naglašava kako društvo danas generalno manje ‘robuje’ normama, a mladi radije uređuju život i proslave po vlastitom nahođenju i preferencijama.

„Mladi danas jesu hedonisti, ali na jedan drugačiji način. Što se tiče vjenčanja, trude se prirediti poseban doživljaj za sve goste, pomnije planiraju organizaciju, uključuju više detalja, samo slavlje obuhvaća više dana nego prije, pa se možda i zato rjeđe odlučuju na brze proslave vjenčanja, treba im više vremena za planiranje. Hoću reći – ne zalijeću se“, govori Pavleković.

PROBLEMATIČAN OMJER CIJENE I

KVALITETE

Njena kolegica Kristina Kriste iz agencije Dubrovnik Luxury Weddings, potvrđuje veliki

lanjski pad koje bilježe agencije za vjenčanja. Što se tiče stranih vjenčanja, glavni razlog vidi u problematičnom omjeru cijene i kvalitete.

„Bilježimo lošije brojke, ne samo što se tiče vjenčanja, nego šireg segmenta turističke ponude – restorani lošije rade, kao i hoteli, potražnja je generalno u padu. Smatram kako je omjer cijene i kvalitete sve lošiji“, govori Kriste koja kaže kako pad sigurno postoji. No, napominje da je riječ o civilnim vjenčanjima, a brojka ne govori o crkvenim i simboličnim vjenčanjima kojih je, kaže Kriste, sve više!

GENERACIJI Z SE NE DA ZAMARATI PAPIROLOGIJOM

„Smanjenje je definitivno, no vrijedi uzeti u obzir kako se sve više mladenaca odlučuje na simbolična vjenčanja. U vremenu prije korone, dakle 2019. godine, omjer civilnih vjenčanja naspram simboličnih i crkvenih, bio je 60 naprema 40 posto. Rekla bih da je taj omjer danas 80 naprema 20, u korist simboličnih vjenčanja!“, govori Kriste. Pitamo je što bi to uopće bila simbolična vjenčanja.

„Jedan od razloga je trend izlaženja iz tradicijskog modela življenja, iz društvenih normi i pravila. Također, tu je i trend porasta broja razvoda u odnosu na neke druge, starije generacije, pa je puno lakše i izaći iz bračne zajednice ako ona nije službeno sklopljena na papiru“, kazala je psihologinja Vesna Raguž Staničić

„Izgledaju gotovo jednako kao i civilna nekome tko bi to gledao sa strane i tko ne barata s detaljima. Mladenci i gosti se okupe na ceremoniji vjenčanja, a netko vodi tu simboličnu ceremoniju. To može biti netko blizak mladencima, prijatelj, a može biti i osoba koja se time bavi u životu. Vi imate ljude koji tako zarađuju, a nisu matičari, vode razmjenu zavjeta, čitanje teksta...“, opisuje Kriste dodavši kako je to prije bila prava rijetkost, no danas je sve češće pojava.

Napominje da se zapravo događa smjena generacija te kako se sada ženi Generacija Z koja ne voli norme i pravila, kao ni nepotrebna zamaranja.

„Oni uglavnom nemaju ni koncentracije, ni volje, ni želje čitati proceduru i pratiti što trebaju vaditi od papira, ne da im se javljati u matični ured, ovjeravati dokumente. Jednostavno im se ne da zamarati procedurom, premda ona i nije osobito komplicirana“, govori Kriste.

LAKŠE JE IZAĆI IZ BRAKA KOJI NIJE SLUŽBENO SKLOPLJEN

U trendu su simbolične ceremonije

Vrijeme i svijet se mijenjaju, a s njima i trendovi čiji su nositelji uvijek generacije koje dolaze. Psihologinja Vesna Raguž Staničić novi fenomen komentira riječima kako su razlozi do kojih je do njega došlo višestruke naravi. „Jedan od razloga je trend izlaženja iz tradicijskog modela življenja, iz društvenih normi i pravila. Također, tu je i trend porasta broja razvoda u odnosu na neke druge, starije

generacije, pa je puno lakše i izaći iz bračne zajednice ako ona nije službeno sklopljena na papiru. Ulogu igra i to što su danas žene ekonomski puno neovisnije nego prije, samostalnije su, brak im nije prioritet, često im zna predstavljati stegu“, kazala je Raguž Staničić. Nadalje, tvrdi kako bi jedan od razloga mogao biti i u hedonističkijem pristupu života u kojem se puno veći naglasak stavlja na uživanje, osobne avanture i doživljaje, rad na sebi... „To se ne ogleda samo u padu broja brakova, nego i u padu broja novorođenih. Sve je više parova koji ne žele imati veći broj djece ili uopće ne žele imati djecu. Kada imate dijete, više niste sebi na prvom mjestu, način života se promijeni, ne postoji toliki osjećaj slobode kao kod osoba koje nisu u bračnoj zajednici ili koje jesu, a nemaju djecu. Tu je i trend porasta putovanja, ljudi vole odlaziti u najskrovitije kutke svijeta i to je danas dostupnije nego ikada prije. Takav način života je nešto teže voditi ako imate djecu, pogotovo brojnu, pa i ako imate partnera s kojim se trebate dogovarati, dijeliti životni prostor i usklađivati planove“, kaže Raguž Staničić.

ŠTO JE ZAPRAVO SIGURNOST?

Naravno, tu je i faktor teškog dolaska do vlastite nekretnine, što je posebno vidljivo u Dubrovniku, koji dobar dio mladih obeshrabruje u odluci o sklapanju braka odnosno obitelji. Uopće, ono što je njihovim nonama i djedovima predstavljalo luksuz, poput putovanja, raznovrsne odjeće i obuće te različitih životnih užitaka, danas je standard, i to lako dostupan. No, ono što je našim djedovima i roditeljima predstavljalo egzistencijalnu sigurnost, a to su vlastita nekretnina ili sigurno radno mjesto, mladima je danas puno teže ostvarivo.

No, Raguž Staničić ide još dublje i navodi kako se mijenja i sam doživljaj sigurnosti. „Pojam sigurnosti kao da poprima jednu drugačiju formu, generacije koje dolaze nerijetko sigurnost pronalaze u većem osjećaju slobode. Svjedoci smo generalne promjene u našem doživljaju sustava vrijednosti, toga što nam je važno. Ljudi drugačije gledaju na smisao života i na životne prioritete“, govori Raguž Staničić.

Generacije će dolaziti i odlaziti, vremena će se mijenjati, a s njima i trendovi. Nekoć je brak bio životni prioritet, danas to očigledno više nije. No, čini se kako će ljubav kroz sve vjekove i ljudsko postojanje uvijek biti i ostati konstanta. Bila ona ozakonjena na papiru ili ne, ili proslavljena na tradicionalan ili simboličan način. A ljubav je jedina važna.

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

Piše Mario Klečak

OČUVAJ NAS NAŠ OČE OD ZLOG

Hrvatsko Biblijsko društvo izdalo je novi prijevod Biblije, djelo 24 biblijska stručnjaka. Prvo izdanje njihova dvadesetogodišnjeg truda, rasprodano je u manje od mjesec dana od predstavljanja javnosti. Nova Biblija izazvala je interes vjernika, ali i potaknula polemike unutar Katoličke crkve u Hrvatskoj.

O novom prijevodu javno je govorio teolog Šuljić koji je iznio niz kritika na račun izdanja. On smatra da je, unatoč velikom interesu, puno kupaca ostalo razočarano, jer su navikli na standardni i službeni prijevod. A dobili su shematizirani prijevod, iz kojega su maknuti aorist, imperfekt i glagolski oblici, koji daju stilsku patinu, drevnost, svevremenost.

Laicima tek onako smeta što Očenaš više nije Oče naš, nego Naš Oče? Naime, da bi osuvremenili tekst, umjesto “nego izbavi nas od zla” napisali su “nego očuvaj nas od Zloga”. Što je tu “Zloga”? Tek sad zvuči kriptično i arhaično. Ma ‘ko tako govori? Izgleda k’o da je Z generacija koristila chat GPT, ali mu nisu rekli što prevodi i čega se treba držati. Ne’ko je zdimio hrpu para i napravio prijevod, kakav bi napravio svaki prevoditelj serija i dokumentaraca, kojemu kontekst nije bio na pameti. Svjetsko prvenstvo u nogometu 2026. označeno je najvećim nogometnim spektaklom u povijesti, festivalom sporta, bratstva i korporativnih sponzora. Ali, prije nego što je lopta sašivena i napuhana, spektaklu je zaprijetilo globalno odustajanje i povlačenja solada natrag na karticu. Dvadesetak tisuća navijača odlučilo je ovih dana otkazati već kupljene ulaznice, što je u FIFA-i izazvalo stanje tek nešto ispodpanike.

U njihovu sjedištu odma je sazvan hitan sastanak. Ne zbog nogometa, naravno, nego zbog pitanja koje ih stvarno muči; što ako ljudi prestanu dolaziti? Jer prazne tribine se još nekako mogu zamaskirat dronovima, ali prazna blagajna, to već boli. Najviše otkaza dolazi iz Europe i Južne Amerike, regija koje su FIFA-i osobito drage, dok god nogometni fanovi putuju, troše i šute. Ovaj put, međutim, navijači su se dr-

znuli reć, da se ne osjećaju sigurno putovati u najslobodniju zemlju svijeta - SAD. Kombinacija političkih avantura i društvenih napetosti, učinila je da odlazak na utakmicu počne zvučati k’o rizična ekspedicija, a ne sportski izlet. Moguće da su problem i navijači; malo su se razmazili, i nije im više dovoljno putovati urešeni dresom, šalpama i bakljama, uživati u čarima američkih hamburgera i hot dogova, nego se još hoće vratiti kućama u - jednom komadu.

FIFA, naravno, ne razumije strah. U njihovom svijetu nogomet je neutralan, apolitičan i siguran – pogotovo kad se igra u državama s dovoljno para i stadiona veličine naših manjih gradova. Bilo kako bilo, Svjetsko prvenstvo možda će se igrati, ali pitanje je – za koga. Jer bez navijača, nogomet ostaje samo skupa televizijska kulisa. Norveška javnost, ali i njihovo Ministarstvo vanjskih poslova, nisu najbolje primili nedavnu sugestiju našega predsjednika Milanovića upućenu Amerikancima, kako bi im norveško otočje Svalbard moglo biti korisniji od - Grenlanda. Taj arhipelag koji, prema njegovim riječima, nudi veći strateški potencijal zbog nezaleđenih plovnih puteva. Kako humor našeg predsjednika često ni Balkanci ne uspiju skontati, još manje je to uspjelo Norvežanima. A naš predsjednik zapravo na taj način suptilno kritizira američku aktualnu politiku i niti na kraj pameti mu nije bilo nuditi nekome nečiji tuđi teritorij, niti je norveško otočje iscrtav’o po salveti, k’o njegov arhetipski prethodnik iz prošlosti. Predsjedniku s karakterom je jednostavno dosadno pa ispali rafal dubokih misli, koje često imaju i neku logiku, ali bez dublje analize, jer ionako ni’ko to neće analizirati. Vremena su takva da se medijski napisi čitaju 30 sekundi, i u nas, i u Norveškoj. A dok smo još u Norveškoj, venezuelska dobitnica ovogodišnje Nobelove nagrade za mir María Machado, tijekom sastanka u Bijeloj kući, uručila je svoju medalju američkom predsjedniku Donaldu Trumpu. Čovjek koji tvita brže nego što misli, bio je oduševljen nagradom, makar uručene po-

sredno, na revers i bez službenog priopćenja iz Osla. Sad mu samo fali carska kruna, pa makar ona mala - Napoleonova. Čisto da se zna, ‘ko je imperator slobodnog svijeta, reality televizije i selektivne demokracije. Sve ovo zvuči k’o još jedna duhovitost, koju Norvežani nisu dobro razumjeli. Ništa strašno, ni u Americi ne razumiju zašto Norveška dodjeljuje nagradu za mir Alfreda Nobela, (izumio dinamit), a bio je – Šveđanin. Jer u Americi se mir obično mjeri u proračunskim milijardama Pentagona i broju nosača aviona, a ne u poetičnim govorima i diplomatskim zagrljajima. Nakon što je Europska rukometna federacija zabranila puštanje na razglas ‘’himne’’ Hrvatske rukometne reprezentacije, jer ne predstavlja vrijednosti koje turnir promiče, burno su reagirali za himne odgovorni hrvatski političari. Napadnuta je sama bit nacije, grb, krvna zrnca i zvučnici. Prvo je doživotni predsjednik Sabora prkosno objavio, da ako oni nisu čuli ‘’što je bilo’’, mi ćemo pjevati - još glasnije. Nakon njega, ministar turizma je potvrdio da pjesma ostaje naša himna i da ova zabrana smrdi na – sabotažu. Oporba je ovo jedva dočekala. Očito, niti su sportaši ni domoljubi. Pa kažu kako nam vlast glumi domoljublje, a ispada mutava. Jer cijelom svijetu je jasno da se tu ne radi o samoj pjesmi, nego o izvođaču i onome što on predstavlja. Ispada da je Švedska zaostala komunistička država, a Hrvatska svjetionik demokracije, predvođena sudski pravomoćno osuđenom strankom na vlasti, kojoj je na čelu neustrašivi briselski bojišnik. Svašta!

U Dubrovniku se sve zapisivalo, pa opet postoje tajne

Probijanje buža na južnoj strani zidina još je uvijek prilična nepoznanica

Kada su buže na južnoj strani zidina probijene i zbog čega? Na prvu izgleda da će se do odgovora lako doći, ali ispalo je da nije baš tako. Naime, priče naših sugovornika rijetko se preklapaju

Tragedija na Buži s početka ove godine jako me je potresla i puno sam o njoj razmišljao. Jedno od pitanja koje mi se pojavilo, bilo je „pa čekaj, kada su te buže na južnoj strani zidina uopće probijene i zbog čega?“. Pojma o tome nisam imao, i mislio sam da ću do odgovora lako stići. Sigurno postoje službeni zapisi, pa ne probijaju se zidine svaki dan. Dubrovačka Republika, podsjetimo, imala je ulaz na Pilama i Pločama, a početkom 20. stoljeća Austro-Ugarska je probila bužu sa sjeverne strane zidina i o svemu tome ima pregršt podataka, pa sam smatrao da će tako biti i s bužama na južnoj strani. Prvo sam, naravno, prosurfao internetom gdje nisam našao niti jedan binarni zapis o godini i razlozima probijanja buža. Potom sam se obratio ChatGPTju, a on mi je samouvjereno kazao da su buže probijene u 20. stoljeću zbog turističkih razloga, kako bi gosti uživali u kafiću i pogledu na more. Ako sam prije moje istrage u nešto bio siguran to je da buže zasigurno nisu probijene zbog reviewova. Gledam ja s kakvom se samouvjerenošću ChatGPT kune u budalaštine i mislim se - neće ova blesasta umjetna inteligencija zamijeniti čovjeka još sljedećih tisuću godina.

Nakon umjetne inteligencije, obraćam se najprirodnijoj mogućoj inteligenciji, jer ja stvarno ne znam što je bilo, pa neka mi kaže moj pouzdani prika koji zna svaki kamen našeg grada Dubrovnika. A to je, jasno, povjesničar umjetnosti Ivan Vigjen koji mi nikad u životu nije kazao da nešto ne zna, a ako pak u nešto nije bio siguran, uputio me kome da se obratim.

ZOVI IVANA VIGJENA

-Ne znam kada su probijene buže i zašto te stvarno ne znam tko se time bavio i tko bi ti mogao pomoći. Negdje mi jedino zvoni da je razlog bio bacanje smeća – kazao mi je Vigjen, a ja sam ostao zabezeknut čuvši po prvi put u mojoj novinarskoj karijeri Ivanov odgovor koji me ostavio na raskršću ne

znajući kuda i kako naprijed.

Ajmo probati dalje s historičarima. Zovem sada povjesničara Bruna Bijađiju, kustosa pedagoga Dubrovačkih muzeja koji također ne zna odgovor o nastanku buža, ali zna tko bi mogao znati.

-Zovi Ivana Vigjena – kaže mi ljubazno Bijađija, a ja se nasmijem.

Ajmo probati dalje s historičarima. Zovem sada povjesničara Vinicija Lupisa iz Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar koji također ne zna odgovor o nastanku buža, ali zna tko bi mogao znati.

-Prolistaj knjigu Lukše Beritića Dubrovačke zidine – kaže mi ljubazno Lupis, a ja već sutra ujutro krećem u grad, u knjižnicu.

Konzervator Lukša Beritić osnovao je Društvo prijatelja dubrovačke starine i bio je zaljubljen u povijest Dubrovnika kao malo tko. Radio je brojne konzerva-

Piše Maro Marušić

Lukša Beritić piše kako su pojedinci u Drugom svjetskom ratu tražeći nova skloništa probijali i raskopavali zidine po miloj volji

‘Pojedinci, tražeći nova skloništa, probijali su i raskopavali zidine po miloj volji, a da se prije nije ispitalo je li moguće da tu postoji neki zazidani prazni prostor. Na mjestima pak minama su prokopavali zidine da bi u debljini zida napravili sklonište. Tako su bili probijeni veliki otvori u zidu kod sv. Klare, kod tamnica, a i kod bastiona sv. Stjepana kod kojeg su 1945. godine napravljena mala vrata za izlaz na hridine’, piše Lukša Beritić u svojoj knjizi Utvrđenja grada Dubrovnika

torske radove, pa stvarno bi u svojoj knjizi o fortifikaciji mogao spomenuti i buže. Došao sam u knjižnicu, sjeo za stol, jer se ‘Dubrovačke zidine’ ne mogu posuditi, i u sat vremena prolistao cijelu knjigu. Nigdje ni fusnote o bužama na južnoj strani zidina. -Pa šta je ovo, pobogu?! - zavapio sam nezainteresiranoj zaposlenici knjižnice - povijest buža je teški misterij, mogla bi se snimiti četverodijelna dokumentaristička serija za Netflix. U knjižnici srećem zaposlenicu Dešu Ficović Kosović koja ide na pauzu i zove me na kafu. Mislio sam je odbiti, upilat ću je s mojim istraživačkim pričama, jer sam već pomalo ljut što sam na ove buže potrošio masu vremena i energije, a nisam makao s mjesta. Ali kontam nisu ovo jedine buže u mom životu na koje sam bezveze potrošio masu vremena i energije, pa ipak pristajem otići s njom do kafića Buzz, tamo često navraća šef Gradskog kotara Grad Marin Krstulović, čovjek koji bi mi mogao pomoći u istrazi.

-Evo ti brojeve obitelji Šimunović i Šerbu, oni gore žive, mogli bi ti znati. Zovi i turističkog vodiča Ivana Vukovića, njegovi su isto od tamo. Također, sjećam se da sam u novinama jednom čitao tekst Antuna Ničetića koji je spominjao da su Talijani u Drugom svjetskom ratu kopali otvore u zidinama – dao mi je Krstulović dobar trag.

U Buzza srećem i Antuna Baću, povjesničara um-

jetnosti i konzervatora kojem također postavljam isto pitanje.

-Ne znam stvarno kada su i zašto buže nastale, a ako nisi ništa našao u Beritićevoj knjizi Dubrovačke zidine, probaj i s njegovom knjigom Utvrđenja grada Dubrovnika – kazao mi je.

POJEDINCI PROBIJALI ZIDINE TRAŽEĆI SKLONIŠTA

Odlučujem vratiti se opet do knjižnice. Putem zovem Borisa Njavra, čovjeka koji je godinama pisao serijal i izdao knjigu Ulicama moga grada. Nema kutka unutar zidina o kojem nešto nije zapisao. No, ni on ne zna detalje i kaže mi da zovem Vedrana Benića koji se također čitav život bakćao s raznim misterijama Dubrovnika. Ni Vedran Benić nije siguran u razloge probijanja buža. Okrećem i broj Sebastijana Vukosavića, još jednog zaljubljenika u dubrovačku povijest, njemu zvoni da je buža na sv. Mariji probijena još u Austro-Ugarskoj. Kako god, eto me opet u knjižnici, zaposlenice me gledaju jesam li uopće uračunljiv po ovom šiloku. Opet tražim Beritićevu knjigu i sjedam za stol. Listam Utvrđenja grada Dubrovnika i na samom kraju knjige po prvi put nailazim na pisani trag o buži ispod kule sv. Stjepana. -Za cijelo vrijeme Drugog svjetskog rata, od dolaska talijanskog okupatora pa sve do oslobođenja Dubrovnika, ulazi na zidine bili su otvoreni te je svatko

‘Donja buža probijena je 1943., iako je iznad ulaza ugravirano Vrata sv. Stjepana 1945. sto je netočna godina. Prvi je kroz vrata prošao pokojni Antun Ničetić. Nijemci su prokopali taj dio zidina, jer su sumnjali da se možda skrivaju njihovi neprijatelji. Za drugu bužu, onu na sv. Mariji nisam nikad uspio saznati točnu godinu, a pokušao sam puno puta, jer mi se veliki dio familije rodio na Jezuitima’, kaže turistički vodič Ivan Vuković

‘Buža ispod sv. Stjepana probijena je koncem 1943. ili početkom 1944. godine, a uređena je 1945. godine pod nadzorom Lukše Beritića. Nju su probili zarobljenici Nijemaca. To su bili ljudi s Korčule, Mljeta i Pelješca koje su Nijemci smjestili u sjemeništu na Jezuitima. Riječ je bila o ljudima srednje dobi koji se nisu priključili partizanima. Nijemci su rupu u zidinama probili kako bi mogli bacati smeće’, govori slikar Viktor Šerbu koji živi u blizini

radio što je htio. Nastojanja pojedinaca da se ulazi zatvore ostali su bez uspjeha. Pojedinci tražeći nova skloništa probijali su i raskopavali zidine po miloj volji, a da se prije nije ispitalo je li moguće da tu postoji neki zazidani prazni prostor. Na mjestima pak minama su prokopavali zidine da bi u debljini zida napravili sklonište. Tako su bili probijeni veliki otvori u zidu kod sv. Klare, kod tamnica, a i kod bastiona sv. Stjepana kod kojeg su 1945. godine napravljena mala vrata za izlaz na hridine. Kod Bokara su bili počeli otvarati dvoja zazidana vrata ne ispitujući prije što je tu ustvari bilo. Kad su uvidjeli da tu nema nikakvih praznih prostora prekinuli su s radom – piše Lukša Beritić u svojoj knjizi Utvrđenja grada Dubrovnika i ne precizira tko je ‘minama prokopavao zidine’. Je su li to bili Talijani, Nijemci, ustaše ili civilno lokalno stanovništvo?

S obzirom na to da Beritić govori kako su ‘pojedinci tražeći nova skloništa probijali i raskopavali zidine po miloj volji’ vjerojatno misli na Dubrovčane, jer da su okupatori minali onda bi valjda bila neka naredba koju bi vršio tim, a ne pojedinačni vojnici. Naposljetku će rupu podno bastiona sv. Stjepana 1945. godine urediti, odnosno napraviti vrata. I dan danas poviše donje buže stoji godina 1945.. Zovemo sada obitelj Šimunović koja živi nedaleko od buže da vidimo hoće li potvrditi navode iz Beritićeve knjige. -Donja buža ispod bastiona sv. Stjepana napravljena je u Drugom svjetskom ratu, a gornja koja je novijeg datuma probijena je za vrijeme Jugoslavije kada se pravila takozvana Nova ulica. Svećenicima je uzet komad zemlje kako bi se napravila ta ulica. Lukša Beritić je nadgledao otvaranje buže 1945. godine kada su se uredila vrata – rekla je Dubravka Šimunović.

Zovem sada slikara Viktora Šerbua koji također blizu živi, a kada se buža otvarala na kraju Drugog svjetskog rata imao je sedam godina. Njegova priča razlikuje se od Beritićeve.

-Buža ispod sv. Stjepana probijena je koncem 1943. ili početkom 1944. godine, a uređena je 1945. godine pod nadzorom Lukše Beritića. Nju su probili zarobljenici Nijemaca. To su bili ljudi s Korčule, Mljeta i Pelješca koje su Nijemci smjestili u sjemeništu na Jezuitima. Riječ je bila o ljudima srednje dobi koji se nisu priključili partizanima. Nijemci su rupu u zidinama probili kako bi mogli bacati smeće. Naime, sjemenište je bilo pretrpano ljudima, bilo ih je između 200 i 300, i bilo je puno smeća, pa su odlučili da je najbolje da se tuda baca. U ljeto 1944. godine Nijemci su zarobljenike vodili na bužu na kupanje, jer su bili puni ušiju, a bilo je i slučajeva tifusa. Ti su isti zarobljenici radili bunkere po Petki, jer su Nijemci smatrali da bi se Saveznici mogli i u Dalmaciju iskrcati kao i na Siciliju. Ti su bunkeri vidljivi i dan danas. Inače, prvi Nijemci koji su došli u Dubrovnik, nakon odlaska Talijana, bili su pripadnici zloglasne SS divizije Princ Eugen sastavljene od dragovoljaca, a koja je radila brojne ratne zločine po Pelješcu, primjerice u Kobašu. Oni su kasnije otišli, a došla je divizija sastavljena pretežno od Poljaka koja je bila znatno mekša prema zarobljenicima u sjemeništu – govori Viktor Šerbu, pa odmah dodaje:

GORNJA BUŽA PROBIJENA ZBOG KUPANJA? -Mi smo se već 1945. godine u ljeto počeli kupati na buži nakon što su partizani ušli u grad u listopadu 1944. godine. Nijemci nam nisu dali da se prije kupamo. Gornja buža je otvorena iza Drugog svjetskog rata i mlađeg je datuma. Prvo je gornja buža probijena dva-tri metra zapadno od mjesta gdje su sada vrata, a onda je zaključeno da im to ne odgovara, pa je s vanjske strane probijena gdje je sada. Zašto je probijena gornja? Ljudi sa sv. Marije su vidjeli kako je lijepo nama dole kupati se, pa su i oni željeli mjesto za sebe. Tražili su od Općine da se i njima probije, a vlast je pristala. Moram kazati da smo bili oduševljeni što smo blizu kuće dobili mogućnost

‘U vrijeme Drugoga svjetskog rata u zgradi nekadašnjeg Biskupskog sjemeništa u Ulici Ilije Sarake bila je smještena talijanska vojska. Vrlo su vjerojatno oni inicirali probijanje zidina jer uz radnike na izvođenju radova pomagali su i talijanski vojnici. Svrha je bila da se pri avionskom napadu ili požaru omogući prolazak izvan zidina na slobodni teritorij, odnosno na stijene, ali i do mora, gdje bi se moglo ukrcati na neku brodicu’, zapisao je profesor Antun Ničetić

Antun Ničetić piše kako je bila još jedna buža, ona za bacanje smeća, ali nje više nema, jer je zazidana negdje iza 1960. (fOTO: Dulist)

za kupanje – zaključio je Viktor Šerbu. Turistički vodič Ivan Vuković ima sličnu priču poput Šerbua.

- Donja buža probijena je 1943., iako je iznad ulaza ugravirano Vrata sv. Stjepana 1945. sto je netočna godina. Prvi je kroz vrata prošao pokojni Antun Ničetić. Nijemci su prokopali taj dio zidina, jer su sumnjali da se možda skrivaju njihovi neprijatelji. Za drugu bužu, onu na sv. Mariji nisam nikad uspio saznati točnu godinu, a pokušao sam puno puta, jer mi se veliki dio familije rodio na Jezuitima – kazao nam je Vuković. Naravno da sam provjerio i što o svemu kaže profesor Antun Ničetić kojega su mi mnogi spominjali tijekom mog istraživanja. Jadranka Ničetić poslala mi je zapise svoga svekrva o buži. - Da se ne pomisli da mudrujem, počet ću priču ispočetka. U vrijeme Drugoga svjetskog rata u zgradi nekadašnjeg Biskupskog sjemeništa u Ulici Ilije Sarake bila je smještena talijanska vojska. Vrlo su vjerojatno oni inicirali probijanje zidina jer, uz radnike na izvođenju radova, pomagali su i talijanski vojnici. Svrha je bila da se pri avionskom napadu ili požaru omogući prolazak izvan zidina na „slobodni teritorij“, odnosno na stijene, ali i do mora, gdje bi se moglo ukrcati na neku brodicu. Radovi na tom prvom otvoru započeti su sredinom 1943. godine, ali nisu nikada bili dovršeni, već se je počeo probijati novi otvor oko metar i pol istočnije od toga, onaj gdje su danas „Vrata sv. Stjepana“ – piše Ničetić. - Postavlja se pitanje zašto su već započeti i odmakli radovi na prvom otvoru prekinuti. Poznato je da su bastioni ispunjeni zemljom pa je tako bio i sv. Stjepan. Kada je probijen otvor prema moru, počeli su novi radovi: probijanje zida bastiona sv. Stjepana da bi se tu napravilo sklonište pri pojavi avionskog napada. Negdje sredinom ljeta 1944. „buža“ je zazidana suhim zidom. Pričalo se da je to učinjeno kako ne bi bila uspostavljena veza s partizanima. Vjerojatno je to i bilo tako. Jer, nakon nekoliko dana netko je srušio taj zid, on je drugi dan opet obnovljen, ali postavljen je oglas zapovjedništva Grada kojim se upozorava da će biti strogo kažnjen onaj

tko taj zid provali. I više se nitko nije usudio dirati ga, sve do 19. listopada 1944., kada je otišao njemački okupator i kvislinzi. Tada smo s velikom radošću i oduševljenjem srušili taj „obrambeni“ zid i slobodno izašli na stijene. Zapis na nadvratniku „Vrata sv. Stjepana probijena 1945.“ očito je netočan. Tako nastaju povijesne zablude. Ona nisu izgrađena poslije rata, već tijekom njega – zapisao je profesor te dodao da su se radovi odvijali na još jednoj buži, onoj u ulici braće Andrića u Karmenu, ali nikada nisu završeni.

ZARAZNI PAVILJON VOJNE BOLNICE

Što se pak tiče buže na sv. Mariji, Ničetić piše informacije koje mi prije nitko nije rekao. - Buža na sv. Mariji, kako smo je nekada zvali, ili Velika buža, kako je u novije doba prekrštena, ne znam kada je otvorena. Vrlo vjerojatno u vrijeme francuske okupacije početkom 19. stoljeća ili možda nešto malo kasnije za vrijeme Austrije. U današnjem Biskupskom sjemeništu bila je vojna bolnica od dolaska Francuza pa zatim u doba Austrije i Kraljevine Jugoslavije sve do travnja 1941. godine. Na bastionu sv. Margarite bio je sagrađen zarazni (vjerojatno tuberkulozni) paviljon vojne bolnice, srušen oko 1945. godine. Taj otvor u zidinama služio im je vjerojatno za bacanje smeća u more, a možda se netko i okupao, ali ne građani, jer je Ulica od Margarite (svi smo je zvali Nova ulica) otvorena 1946. i tek tada je bio slobodan pristup tom izlazu na more. Tamo su išli na kupanje stanovnici ispod sv. Marije pa je po tome i ta „buža“ dobila ime – zapisao je Ničetić. Spominje i još jednu bužu.

- Eto toliko o „novokrštenim“ bužama, Maloj i Velikoj. Bila je još jedna „buža“ - ona za bacanje smeća u more. Nje više nema, zazidana je negdje iza 1960., a smeće se nastavilo bacati na Orsuli. Ona se nalazila neposredno prije pristupa Ulici od Margarite. Kad je otvorena, ne znam, ali to je bilo svakako jako davno – zaključuje profesor Antun Ničetić. Kao što rekoh, priča o nastanku buža na južnoj strani zidina je za Netflix. Priče se skoro kod nikoga ne podudaraju. Za bužu ispod bastiona sv. Stjepana Lukša Beritić govori kako su je probili Dubrovčani da se zaštite od avionskih napada, Viktor Šerbu govori kako su je napravili Nijemci da bacaju smeće, a Antun Ničetić pak kaže da je nastala pod Talijanima kako bi imali mogućnost bijega u slučaju napada. Za bužu na sv. Mariji pak mnogi govore da je mlađa i da je probijena u Jugoslaviji. Šerbu kaže da su probijanje inicirali lokalni stanovnici da se mogu kupati, a Ničetić smatra da je starijeg datuma i da je nastala u vrijeme Austro-Ugarske ili čak Francuza.

Zanimljivo je kako nije riječ o dalekoj povijesti nego o onoj koja se dogodila ‘jučer’ i gdje su stanovnici koji su joj uživo svjedočili još uvijek među nama. Zaista je zanimljivo kako ne postoji isti odgovor na pitanje nastanka buža, i to u Dubrovniku koji je poznat po tome da se sve zapisivalo i da je malo toga misterij. Probijanje zidina na južnoj strani svakako je još uvijek prilična nepoznanica. Kako god bilo, za misterij buža zaslužan je kaotični Drugi svjetski rat, jer se u miru nikako ne bi moglo dogoditi da se zidine probiju bez službenih zapisa.

Etički prijepori oko zarade na nečijoj bolesti

Medicina bi trebala biti plemeniti poziv, a ako ti je do privatnog posla i love, ajde u turizam!

Medicina bi trebala biti plemeniti poziv. Zove te jer želiš pomagati

drugome, a ne se bogatiti na muci. Ako ti je do love, ajde u turizam. Turizam je luksuz, neka se turisti pljačkaju, nemam nikakvih etičkih problema s tim. Nitko ih ne tjera da putuju i troše 20

eura na hamburger

Često se kroz razgovor zna provući pitanje da se mogu vratiti u prošlost i ponovno birati struku bih li sve ponovio. Ili bih se bavio nečim drugim? Znam i sam katkad o tome razmišljati, pa mi se odmah u mislima pojavi moja gimnazijska profesorica psihologije. Još od tih mladih dana, privlačila me znanost o dubinama ljudske glave, a evo, i tridesetak godina kasnije, imam slično mišljenje. Psihologija mi je ljubav koja se nikad neće ostvariti, iako znam da sam za nju talentiran. Iz prostog razloga što se mogu staviti u tuđe sive stanice. Mogao bih sada, zbog tužne činjenice da mi psihologija nikad neće biti struka, upasti u depresiju i zbog toga potražiti psihologa, ali rekoh već, pošto sam talentiran za psihologiju, znam i što bi mi psiholog rekao da me utješi: „Tko zna zašto je dobro što nisi završio psihologiju?“. Često želimo nešto svim srcem, a kada to napokon dobijemo, vidimo da stvari nisu onakve kakve smo zamišljali. Drugim riječima, sreća nas nekako opet izbjegne. Zato treba paziti što želimo, a isto tako biti svjestan da je ponekad dobro ne dobiti ono što hoćemo. Najbolje tome može posvjedočiti bivši talijanski nogometni reprezentativac Christian Panucci koji je 17. srpnja 1996. godine zakasnio na let iz New Yorka za Rim, jer mu se prtljaga zagubila na prethodnom letu iz Atlante. Poslao je zbog loše sreće Nebesa u pizdu lijepe materine – Božo Sušec komentirao je njegovu tragediju riječima „Ljuti se, ljuti, moj Panucci“ - no nedugo nakon polijetanja

TWA Flight 800 eksplodirao je na nebesima Atlantika i u smrt odveo 230 putnika i članova posade.

TKO ZNA ZAŠTO JE OVO DOBRO?

Ok, razumijem zašto je ovo ispalo dobro za Panuccija, ali ako u bilo čemu ima nečega dobrog, što bi to bilo dobro za ove poginule? Ne biste vjerovali, ali čak i u njihovom slučaju može se naći nešto dobro. Njihova smrt bila je prilično brza, jest da su osjetili strah i paniku, ali nije to tako dugo trajalo.

Od ovih 230 poginulih dio njih bi, da je ostao živ, zasigurno zadnje dana na ovom planetu provodio prikovan za krevet. Nepokretan i ovisan o članovima obitelji. Možda upravo to sutra čeka Panuccija. I on i oni znaju da mu neće biti bolje, leži nesretni pacijent tako mjesecima i godinama, rasturio životnu energiju čitavoj užoj i široj obitelji, ali nikako da ode. „Tko zna zašto je ovo dobro?“

Tko zna zašto je dobro što nisam završio psihologiju? E pa ja znam, ne treba mi psiholog objašnjavati. Znam da bih volio tu struku, posebno ove relativno nove pravce poput geštalt psihologije, znam da bih to dobro radio, znam i da je potražnja za psiholozima ogromna i da bi bilo posla, a na kraju krajeva posljedično bi bilo i zarade, kud ćeš bolji život, radiš ono što voliš i još pri tom zarađuješ. E, pa u tome i jest problem.

Prije nekoliko godina, na donjem dijelu leđa izletio mi je disk kao da ga je Sandra Perković hitnula. Jedva sam mogao hodati koliko sam bio iskrivljen. Otišao sam u jednog privatnog dubrovačkog doktora da me spoji malo na struju i pokaže mi neke vježbe, a on me dočekao najiskrenijim mogućim riječima.

-Fala ti Bože na još jednom izletjelom disku! Da nema diskus hernije, mi ne bismo imali posla – rekao je kroz zajebanciju, iako smo i ja i on dobro znali da je riječ o brutalnoj istini. Taj doktor zarađuje na mojoj nevolji. Isto tako bih i ja da sam završio psihologiju. Otvorio bih privatno i zarađivao na tuđoj muci. Čovjek je u teškoj situaciji - da nije, ne bi zvao mene psihologa da mu pomognem – a ja mu lijepo za uru vremena razgovora naplatim 50 eura. Dok uopće shvatim što ga točno muči, uzmem mu tisuću eura. Tek mu onda krenem pomagati. Govorim mu tehnike i dalje nemam nikakvu odgovornost. Ako mu ne bude bolje, sam je kriv što moje savjete nije uspio provesti u djelo. Nemojte me krivo shvatiti. Postoje prekrasni psi-

Mogao bih sada, zbog tužne činjenice da mi psihologija nikad neće biti struka, upasti u depresiju i zbog toga potražiti psihologa, ali rekoh već, pošto sam talentiran za psihologiju, znam i što bi mi psiholog rekao da me utješi: „Tko zna zašto je dobro što nisi završio psihologiju?“

Piše Maro Marušić foto Josip Regović/PIXSELL

Tko zna zašto je dobro što nisam završio psihologiju? E pa ja znam, ne treba mi psiholog objašnjavati. Znam da bih volio tu struku, posebno ove relativno nove pravce poput geštalt psihologije, znam da bih to dobro radio, znam i da je potražnja za psiholozima ogromna i da bi bilo posla, a na kraju krajeva posljedično bi bilo i zarade, kud ćeš bolji život, radiš ono što voliš i još pri tom zarađuješ. Epa u tome i jest problem

holozi, puni empatije koji su mnogima pomogli. I naravno da će naplatiti svoje usluge, svoje znanje. Na kraju krajeva, ne može se ništa raditi besplatno, pogotovo ne kvalitetno. Evo novinarstvo je za vas čitatelje besplatno, pa je samim tim normalno da nije kvalitetno. Da ga plaćate, čitali biste bolje kolumne od ove moje. E pa baš zato ja ovdje mogu trkeljati, jer vi to ne plaćate, a morile bi me etičke dileme da naplaćujem psihološke savjete. Samo sam to htio reći da ja ne bih mogao naplaćivati psihološke usluge, ali nemam nikakve negativne osjećaje prema onima koji to rade.

MEDICINA KAO BIZNIS

Često se kroz razgovor zna provući pitanje da se mogu vratiti u prošlost i ponovno birati struku bih li sve ponovio. Ili bih se bavio nečim drugim?

Znam i sam katkad o tome mućkati, a o svemu ovome sam zadnji put razmišljao kada sam prije neki dan pročitao muke s manjkom doktora Opće bolnice Dubrovnik. U dubrovačkoj bolnici nedostaje čak 101 liječnik. Ravnatelj Marijo Bekić kaže kako ga najviše brine nedostatak anesteziologa, pedijatara i transfuziologa.

- Prema određenim specijalizacijama postoji ogroman, a prema drugima nikakav interes. Najtraženije specijalizacije su dermatologija, oftalmologija, plastična kirurgija, radiologija, kardiologija i kirurške grane. Odgovor na pitanje, zašto su baš te grane medicine najprimamljivije, vrlo je jed -

nostavan. S njima je najlakše pokrenuti vlastiti posao i zaposliti se privatno – pojasnio je Bekić. Eto, meni je to zaista nevjerojatno. Razmišljati o medicini kao biznisu. Kalkulirati gdje se najviše može zaraditi na ljudskoj nevolji (osim plastične kirurgije, neka se tu zarađuje). Medicina bi trebala biti plemeniti poziv. Zove te jer želiš pomagati drugome, a ne se bogatiti na muci. Ako ti je do love, ajde u turizam. Turizam je luksuz, neka se turisti pljačkaju, nemam nikakvih etičkih problema s tim. Nitko ih ne tjera da putuju i troše 20 eura na hamburger. Ali ako ti izleti disk, pregori siva stanica u mozgu, ili još nešto teže, onda bismo trebali imati pristup javnom zdravstvu kojeg ionako plaćamo na ovaj, onaj ili dopunski način. Ja bih, da me se pita, zabranio privatnu medicinu, ali bih još više nagrađivao doktore u javnom zdravstvu. Tko je kvalitetniji i jako se trudi, ima debelu plaću, a tko je loš, eto mu kikiriki. Manjak doktora u Dubrovniku nadoknađivao bih gradnjom stanova. Dobiješ stan na besplatno korištenje, a ako čitav radni vijek provedeš u Općoj bolnici Dubrovnik i budeš dobar na svom poslu, odlaskom u mirovinu postaje tvoje vlasništvo. I za kraj, jasno je koje pitanje slijedi - tko zna zašto je dobro što nema liječnika u Dubrovniku? Dobro je što sami moramo preuzeti odgovornost za naše zdravlje. Vježbanje, zdrava prehrana, ne alkohol, droga i pušenje, tehnike disanja za stres. A kad su nam neki trenutci baš jako teški, onda može i gemišt psihologija.

23. siječnja 2026.

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Fran, Marko, Frano, Maroje i Rafael - u školi su prijatelji postali, fakulteti ih “razbacali”, na odmoru u Gradu se nakratko opet sastali

i odgovarajuća roba grije

i Božena - naravno da se za razgovarati o kulturi u Dubrovniku odvojilo najviše vremena

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Ksenija i Ružica - zna skromni ribolovac amater da vrijedi učiti i poslušati savjete iskusnih i vještih ribarica

Željko, Maro i Ana - voljeni unučić je istinska radost i punina života umirovljeničkih dana

BRODOVI ‘VIRGIN VOYAGESA’

Piše Ivo Batričević

foto PRIVATNI ARHIV

Prvi zaposlenik bio je Dubrovčanin, Covid odgodio prva putovanja, Resilient Lady naš je česti gost

Popis kompanija koje Virgin grupa posjeduje je velika, ali mi ćemo se u ovom tekstu usredotočiti samo na brodarski dio kompanije Virgin Voyages koja danas ima četiri putnička kruzera

Virgin Group Limited je britanski multinacionalni konglomerat kapitala koji su osnovali Richard Branson i Nik Powell u veljači 1970. godine. Kompanija je započela kao diskografska kuća Virgin Records, a tijekom desetljeća se proširila na brojne industrije, uključujući zrakoplovstvo, turizam, medije, telekomunikacije, svemirsku tehnologiju, brodarstvo itd. Virgin Group danas djeluje u više od 35 zemalja svijeta i poznata je po inovativnom pristupu poslovanju i snažnom brendu. Datum osnivanja Virgin Groupa navodi se u Registru tvrtki Companies House kao 1989. godina koji ga klasificira kao holding društvo. Neto vrijednost Virgin Grupe procijenjena je početkom 2023. na tri milijarde britanskih funti. Popis kompanija koje Virgin grupa posjeduje je velika, ali mi ćemo se u ovom tekstu usredotočiti samo na brodarski dio kompanije Virgin Voyages koja danas ima četiri putnička kruzera od kojih je RESILIENT LADY više puta posjetio grušku luku. Sjedište kompanije i glavna luka kompanije za njihove kruzere je u Miamiju.

BRODOVI ‘SAMO ZA ODRASLE’

Prvi brod je zaplovio 2020. godine pod imenom SCARLET LADY, zatim su uslijedili brodovi blizanci i to 2021. VALIANT LADY, 2023., RESILIENT LADY i 2025. BRILLIANT LADY. Zanimljivo je kako je dubrovački pomorac - upravitelj stroja Nikola Petrović bio prvi zaposlenik ove nove brodarske kompanije tj. još dok je prvom brodu u brodogradilištu položena kobilica.

Prvi brod SCARLET LADY je brodarska kompanija Virgin Voyages naručila 23. lipnja 2015., a isporu-

čen je 14. veljače 2020. u talijanskom brodogradilištu Fincantieri. Ima 110 000 bruto tona, dug je 277 i širok 38 metara. Na svojih 17 paluba može ukrcati 2770 putnika i 1160 članova posade. Dizel Wärtsilä generatori ukupne snage 48000 kW preko dvije azipod propele ga pokreću ekonomičnom brzinom od 20 čvorova. Trebao je zaploviti s prvim putnicima 1. travnja 2020. ali pandemija COVID-19 odgodila je putovanja do 6. listopada 2021. nakon čega je otplovio na svoje prvo putovanje prema Bahamima iz matične luke Miami. I dalje plovi po najavljenim itinererima Virgin Voyagesa. U skladu s poslovnim modelom brodarske kompanije, SCARLET LADY i njezini brodovi blizanci posluju isključivo kao brodovi “samo za odrasle” tj. samo za goste od 18 i više godina.

Prvi brod je zaplovio 2020. godine pod imenom SCARLET

LADY, zatim su uslijedili brodovi blizanci i to 2021.

VALIANT LADY, 2023., RESILIENT LADY i 2025. BRILLIANT LADY. Zanimljivo je kako je dubrovački pomorac - upravitelj stroja Nikola Petrović bio prvi zaposlenik ove nove brodarske kompanije tj. još dok je prvom brodu u brodogradilištu položena kobilica.

Dana 20. srpnja 2018. Virgin Voyages je započeo gradnju svog drugog broda VALIANT LADY ceremonijom rezanja čelika u Fincantierijevom brodogradilištu u Sestri Ponenteu. Tijekom pandemije COVID-19 došlo je do kašnjenja u gradnji nakon što su Fincantierijevi radovi u brodogradilištu obustavljeni. Izvorno se očekivalo da će brod biti porinut u ožujku 2020. ali VALIANT LADY je porinut iz suhog doka dva mjeseca kasnije tj. 20. svibnja 2020. Premješten je na novi vez kako bi se dovršili radovi na opremanju, te je brod isporučen 1. srpnja 2021. Na svoje prvo putovanje zaplovio je 18. ožujka 2022. ploveći trodnevno od Portsmoutha u Engleskoj do Zeebruggea u Belgiji. Nastavio je ploviti iz Portsmoutha s rutama u kojima je posjećivao: Belgiju, Španjolsku, Portugal i Kanarske otoke prije nego što se ljeti 2022. premjestio u Mediteran. Od svibnja 2022. plovio je iz Barcelone do odredišta u: Italiji, Španjolskoj, Gibraltaru i Francuskoj. U listopadu 2022. premješten je u Miami na Floridi kako bi tijekom zime obavljao krstarenja prema Karibima prije nego što se u ljeto 2023. ponovo vratio u Mediteran. I dalje plovi

po najavljenim itinererima Virgin Voyagesa.

RESILIENT LADY JE ČESTO U GRADU

Kobilica za treći brod Virgin Voyagesa, RESILIENT LADY položena je 27. travnja 2017. godine. U kašnjenje isporuke broda se i tu umiješala pandemija COVID-19. Brod je porinut u more tek 2. srpnja 2021, a kompletno završen 8. prosinca 2022. godine. Na svoje prvo putovanje zaplovio je 14. svibnja 2023. po istočnom Sredozemnom moru, a onda je isplovio prema Australiji, Novom Zelandu i Tihom oceanu od kraja 2023. do sredine 2024. godine. U srpnju i kolovozu je plovio s istočne hemisfere prema Velikoj Britaniji ploveći iz Portsmoutha za Europu i Sjevernu Afriku. Dolazio je često u luku Gruž. I dalje plovi po najavljenim itinererima Virgin Voyagesa. Kobilica za četvrti brod BRILLIANT LADY je položena 27. travnja 2017. te je predan na upotrebu Virgin Voyagesu sredinom 2025. godine. Brod je zaplovio na svoje prvo putovanje 5. rujna 2025. iz New Yorka prema Bermudima, a od rujna do listopada je plovio iz New Yorka s itinererima od 5 do 13 noćenja prema: Bermudima, Kanadi, New Englandu itd. Za vrijeme pisanja ovoga teksta brod je upravo završio svoje novogodišnje putovanje na koje je krenuo 26. prosinca 2025. iz Miamija na Floridi prema destinacijama: Grand Turk Island, Philpsburg St. Maarten, Basserte St. Kitts, San Juan s povratkom u Miami 4. siječnja 2026.

I dalje plovi po najavljenim itinererima Virgin Voyagesa te kao nova brodarska kompanija reklamira putovanja po Karibima, Europi, Sjevernoj Americi i Kanadi, a lista novih destinacija će se vjerojatno širiti.

U srpnju i kolovozu, brod RESILIENT LADY plovio s istočne hemisfere prema Velikoj Britaniji ploveći iz Portsmoutha za Europu i Sjevernu Afriku. Dolazio je često u luku Gruž.

ŠTO JE TO SAMBO?

Jug Hrvatske upoznao se s jednim vrlo neobičnim sportom: „Vidimo se i sljedeće tri godine”

Iako ime zvuči kao nekakva južnoamerička borilačka disciplina, riječ je o sovjetskoj disciplini nastaloj 20-ih i 30-ih godina. Njome se obučavala sovjetska vojska i policija, a kratica dolazi od izraza „SAMozaštita Bez Oružja”. Sport se razvio u dva smjera, sportski sambo i combat sambo

Piše Rafael Barkiđija foto Hrvatski sambo savez

Europski Kup u borilačkom sportu „sambo” održan je u dvorani Osnovne škole Župa Dubrovačka 17. i 18. siječnja. Okupio je oko 150 boraca iz 18 europskih zemalja. Iako nije najelitnija serija natjecanja u ovom sportu, Europskim kupom skupljaju se bodovi za svjetsku rang ljestvicu. U Župi se na dva tatamija borilo u dvije vrste samba koje postoje, a to su sportski i combat sambo. No, prvo o sambu općenito. Iako ime zvuči kao nekakva južnoamerička borilačka disciplina, riječ je o sovjetskoj disciplini nastaloj 20-ih i 30-ih godina. Njome se obu-

čavala sovjetska vojska i policija, a kratica dolazi od izraza „SAMozaštita Bez Oružja”. Sovjetski savez se raspao, ali ne i ovaj sport, koji je ostao važna karika zemalja istoka Europe, bivših sovjetskih zemalja i u Aziji, a potom se proširio i na ostatak Europe i svijeta. U njemu dominiraju upravo zemlje bivšeg Sovjetskog saveza. Mnogi svjetski poznati borci, pogotovo u MMA, počeli su sa sambom kao sportom. Među njima i neki od najpoznatijih boraca iz UFC-a, poput Khabiba Nurmagomedova, Islama Makhacheva, Fedora Emalienka...

SPORTSKI SAMBO JE KOMBINACIJA

JUDA I HRVANJA

Cilj u sportskom sambu je nad protivnikom napraviti zahvat, polugu, bacanje, čime se zarađuju bodovi tijekom borbe, koja traje pet minuta. Pobjednik je tko nakon pet minuta ima više bodova, a borba može završiti i prije isteka vremena, ako netko ima vodstvo veće od sedam (8:0, 9:1, 10:2...). Također, borba može završiti i savršenim bacanjem nalik na džudaški ippon, kada bacač ostane na nogama. No, za razliku od juda, u sambu su dozvoljeni i zahvati (poluge) na nogama, čime

se dobio hrvački element, zbog čega ovaj sport i jest u suštini kombinacija džuda i hrvanja. Uostalom, preko 70 posto boraca u sambu su aktualni ili bivši džudaši. No, za razliku od džuda koji nagrađuje savršeno bacanje, u sambu se boduje puno različitih stvari, čime se dobila određena dinamika i više prilika za povratak u borbu. Lista bodovanja je nešto kompleksnija, ali možemo je sumirati ovako. Za savršeno bacanje kada bacač ostane na nogama, a onaj koji pada, padne na leđa, onda bacač dobiva četiri boda. Ako je i sam bacač pao, onda će dobiti samo dva boda. Ako je bacač ostao na nogama, a protivnik pao na bok, onda će bacač dobiti dva boda. Ako je protivnik pao na prsa ili stomak, onda ide samo bod. I još jako puno različitih kombinacija.

COMBAT JE – BAŠ COMBAT

Sportski sambo, kako smo već spomenuli, nalikuje na kombinaciju džuda, hrvanja i mnogih tradicionalnih borilačkih disciplina. No, combat je sličan, a u isto vrijeme nešto sasvim drugo. Naime, u combatu su dozvoljeni udarci šakama i nogama, kao i glavom. A bodovanje ostaje isto kao u sportskom sambu, dakle, bacanjima, polugama i zahvatima se dolazi do bodova, dok se udarcima može protivnika natjerati da padne na leđa (i to su bodovi), ili ga se udarcima srušiti u parter i tamo dovršiti posao. Postoji i nokaut, postoji i odbrojavanje za nokdaun. No, najčešće su udarci put kojim se dolazi do zahvata, rušenja, bodova... U principu, combat sambo najviše izgleda kao MMA, ali uz bodovanje tijekom borbe i sa zaštitnom opremom (kaciga, kurtka –gornji dio kimona, hlače, borilačke čizme). No, jedva velika razlika koja ovaj sport čini možda i brutalnijim nego MMA, jest kažnjavanje za pasivnost. U combat sambu se dosta kažnjava pasivna obrana, bodovima protivniku. Kada se braniš od protivnika ne smiješ se samo braniti, već je potrebna aktivna obrana, tako što se u obrani izvršava i napad prema protivniku.

SAMBO U ŽUPI U BROJKAMA

Očekivano, zemlja domaćin turnira uvijek da veliki broj boraca, a time i medalja. Hrvatska je tako na Europskom kupu u Župi u ukupnom poretku uzela drugo mjesto. Zlato su u dvodnevnom programu osvojili Tin Straža, Patrik Sumpor i Ivana Mandarić, uz niz srebrenih i brončanih odličja.

Hrvatski reprezentativci osvojili su ukupno 16 medalja – tri zlatne, četiri srebrne i devet brončanih, potvrdivši kako je hrvatski sambo među samoj europskoj eliti. Prvo mjesto u ukupnom poretku osvojila je Bugarska s pet zlatnih odličja. Treći je bio Izrael, a potom slijede Belgija, Moldavija, Francuska, Njemačka, Srbija i BiH. Iz popisa pobjednika vidljivo je kako su izostale zemlje koje u ovom sportu dominiraju, jasno, to su Rusija i Ukrajina. Jasno je da njihov izostanak diktira ratna situacija u Ukrajini, „sportske” sankcije Rusiji i slično. Puno vremena treba ruskim sportašima da dobiju vize za ulazak u Europsku uniju, čime su izostali s ovog natjecanja, kao i Ukrajinci, koji su ljuti zbog odluka u borilačkim sportovima da se ponovno dozvoli ruska zastava. I još puno, najprije političkih odluka, koje trenutno koče mnoge sportove.

ŠTO O SVEMU KAŽE ČELNI ČOVJEK

SAMBA U HRVATSKOJ?

Nakon održanog natjecanja u Župi dubrovačkoj, za dojmove su priupitali predsjednika Hrvatskog sambo saveza Željka Banića. Hrvatski sambo savez uz Europsku sambo federaciju bio je domaćin ovog natjecanja.

„Strateški cilj je raditi na mlađim dobnim uzrastima. Primjerice, prije dva mjeseca smo u Zagrebu imali natjecanje za mlađe dobne uzraste, U11, U12 i U13. To nam je odrednica. Otvaraju se i neki novi klubovi. Imamo u trećem mjesecu nacionalno prvenstvo, a u svibnju Europsko prvenstvo. Puno je toga pred nama, ali, baš se radujemo Župi dubrovačkoj sljedeće tri godine” – kazao nam je Banić.

„I više sam nego zadovoljan. I sportski i organizacijski. Hrvatska je ostala na drugom mjestu u ukupnom poretku. S organizacijske strane sve je prošlo vrhunski. No, tu ipak moram posebno pohvaliti Župu dubrovačku općenito. Nevjerojatno je kakvu smo podršku dobili i od općine i od škole i od sponzora i svih koji su bili uključeni. I ono najvažnije, sportaši su oduševljeni. Imamo spoj dobrog natjecanja i dobre produkcije, sjajne klime, naših ljepota, ponude na jugu Hrvatske” – pojašnjava Banić, pa odmah ističe kako ovo neće ostati prvo i zadnje natjecanje u Župi. „Dobili smo licencu na četiri godine, što znači da se još najmanje tri godine družimo u Župi dubrovačkoj. Bit će to ožujak iduću put, a ne siječanj, jer je za ožujak mnogim sportašima lakše organizirati dolazak na natjecanje” – nadodaje Banić. Sambo je sport u razvoju, pogotovo u Hrvatskoj. Uvelike ovisi o džudu, jer su borci u sambu mahom džudaši. Ovisi i o tome koliko će ga klubovi nekih drugih borilačkih sportova uvrstiti kao podsekciju. No, blagim korakom se ide i prema „osamostaljenju” ovog sporta.

humanitarni prilozi

udruga poseban prijatelj Bajro Sarić prilaže novogodišnju donaciju u iznosu od 50,00 eura.

caritas

Prilog umjesto cvijeća spomen Ivanka i Ivan Radicevic uplatio Ivica Ljuban 50 eura

Umjesto vijenca za pok.Mira Čamparu prilažu 60 E Pave Lobaš,Pavo Đurić i Tonko Đurić

U spomen na drage Ivanku i Ivana Radičević, umjesto cvijeća, doniraju 50€ obitelj Ljuban

Udruga za Down sindrom DNŽ

U spomen na dragog prijatelja Desimira Bajata obitelj Turajlić umjesto cvijeća prilaže 50 EUR-a

U spomen na prijatelja Antuna Zeca, Agneza i Vito umjesto vijenca prilažu 50 EUR-a

centar maslina

Obitelj Golubić u spomen na pok. Antuna Zeca umjesto cvijeća prilažu 50,00 EUR;

DRUŠTVO MULTIPLE SKLEROZE Dnž

U spomen na našu dragu susjedu Mirjanu Stražičić, 100 eura prilažu susjedi zgrade Iva Vojnovića br.74,78 i 80 za potrebe udruge.

Petak, 23. siječnja 2026.

KOMPAS No.1

KOMPAS No.1

DUBROVNIK

DUBROVNIK

Kardinala Stepinca 52

Kardinala Stepinca 52

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.

VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

Uvjeti:

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

Uvjeti:

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

AUTO / MOTO

Volvo S60 2014. diesel D2, redovito servisiran, registriran do 15.04.2025., 199.000 km, cijena 9.900 €, Dubrovnik. 099 617 9939

Prodaje se motor Kawasaki ER5, 500 ccm, godište 2007., prijeđeno 18.600 km, boja plava. Motor uredan i očuvan. Kontakt: 097 600 7613.

Prodajem Peugeot 206, prešao 163.000 km, registriran do 15.04.2026., cijena 700 €, mob. 097/6007613.

Prodaje se Toyota Aygo 2016. godište, bijele boje, registrirana do 20.04.2023., prešla 40.000 km, prvi vlasnik, mob. 098/1987321.

Prodajem Mercedes C-klase 200d, 2016. godište, 93.000 km, krovni prozor, LTD Plus, četiri zimske gume na ALU felgama, redovno servisiran i garažiran, u odličnom stanju. Mob: 098/570473.

IZNAJMLJIVANJE

Iznajmljuje se poslovni prostor u Dubrovniku u ulici Ante Starčevića, mob. 091 785 4829.

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Tražim partnera za izgradnju stanova u Zatonu. Kontakt: 097 600 7613. .

Tražim dvosoban stan na području grada, bez agencija. Mob: 091 540 3370.

Prodajem stan u Trebinju, 75 m², blizu centra, Zasad Polje, mob. 091/6144918.

Prodaje se kuća u Cavtatu, na Prijekome, 80 m², s taracom i vrtom. Mob: 098/1691106.

Zaposleni bračni par s djecom kupuje stan na području grada Dubrovnika. Kontakt telefon: 099/854-8028

Tražim partnera za izgradnju stanova – Zaton. Zemljište 850 m² uz magistralu, s vodom, strujom i telefonom. Moguć dogovor o zajedničkoj investiciji. Mob: 097/684077.

Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204

Prodajem građevinsko zemljište na Grudi. Cijena 80 €/m². Mob: 099 642 8623

Prodajem prazan grob na groblju Velike Gospe u Rožatu. Mob: 091 451 7030

druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204

Tražim partnera za izgradnju stanova u Malom Zatonu do magistrale. Samo ozbiljne ponude. Mob: 097 6084077

Između Orašca i Kliševa iznajmljujem ili prodajem dvije velike oranice, maslinik sa 50 stabala maslina koje rađaju i veliki komad šume. (Ukupno 7000 kvadrata) plus mala kućica s taracom i živom vodom

0989240411

Prodajem dvije čestice zemlje 481 i 482 K.O. Žuljana. Čestice se nalaze u samom mjestu,

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

Mijenjam jednosoban renoviran stan u Lapadu za dvosoban stan na području grada uz moju nadoplatu. Stanovi za adaptaciju dolaze u obzir. Mob: 091 540 3370

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo, mob. 098 747 183.

Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i

površine 280 m² i cca 200 m², sve po katastru. Cijena 100 EUR/m². Mob: 099 658 8468.

Prodaje se građevinska parcela u Slanome, na atraktivnom mjestu uz more. Kontakt za informacije 0959058149, u vremenu od 16 do 18.

Prodaje se potpuno opremljen dvoetažni stan u naselju Naš dom u Mokošici veličine 110m2 Kontakt: 098 427 676

Prodaje se trosoban stan na Mećajcu (Cavtat), površine 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Stan je odmah useljiv. 098 137 0527

Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku. Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766

Prodaje se trosobni stan na Mećajcu (Cavtat), 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Odmah useljiv. Mob: 098 137 0527

Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660

Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545

Prodajem grob na novom groblju na Šipanu u Suđurđu. Kontakti: 020/ 331 045 i 099/6929631

Dvosoban stan 42 m2 s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkirališnim mjestom uz nadoplatu. Mob: 098 1983891

Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891

Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306

Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946

Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468

Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029

Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127

Prodajem grob na Rožatuprazan. 098 787 773

Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada. Agencije isključene. Kontakt +385996911127

Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799

Kupujem kuću ili veći stan za

obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557

Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561

Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob: 098 747 183.

Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502

Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946

Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865

Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012

Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

P r o d a j e s e s t a n (Cavtat -

Mečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Prodajem domaći šumski med od crnogorice, ekstra kvalitete. Mobitel: 091 614 3946.

Prodaje se montažna kućica 24 hinja s trpezarijom i kupaonica. Kućica je klimatizirana, spremna za korištenje. 0914430029

Prodajem crnu masažnu fotelju od skaja, udobnu i očuvanu po cijeni od 150 €, tel. 091 555 4242.

Prodajem vrlo povoljno lijeva vanjska ulazna vrata od PVC-a bijele boje, dimenzija 204 × 100 cm, jako su dobro očuvana, kao nova. Nazovite: 098 285 355.

Prodajem nova ulazna vrata (staklo/plastika), Salamander, građevinska mjera 217 × 100 cm, nekorištena. Cijena: 140 €. Sve informacije na: 091 604 0381.

USLUGE RAZNO

Muškarac srednjih godina traži ženu od 35 do 50 godina za diskretna druženja, imam vojnu mirovinu i vlastiti stan, Viber 00387 63 633735.

Tražim ženu srednjih godina za zajednički život. Poželjna vozač-

ka dozvola B kategorije. Samo ozbiljno, ne zanimaju me avanture. Kontakt: 097 600 7613.

Muškarac traži ženu za druženje do 60 godina, Viber/WhatsApp 097/6382802.

Obrezujem lozu, smokve, ruže, masline i kivi. Iskustvo 45 godina. Mob: 099 848 4305.

Ozbiljna njegovateljica pruža pomoć starim i nemoćnim osobama 24/7. Viber: 00387 66 635 756

Uređujem okućnice, vrtove i đardine, orezujem masline, ukrasno bilje i žive ograde, kosim travu i slično. Mob: 091 614 3946.

Sve vrste kombi prijevoza. 098 765 757

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 19.1. do 25. 1.

-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 26. 1. do 1.2.

preminuli

NADA LJUMOVIĆ 1937

MUHAREM KOČIĆ 1950

NIKOLA SENTOVIĆ 1939

NEĐELJKA KULAŠ 1952

NIKOLA HAJDIĆ BULO 1956

ENVERA ČAMO 1950

NIKO JOVIĆ 1942

ANTUN ZEC 1934

BRANKO CVRLJE SLOBODAN MUHOBERAC 1945

JANJA KRALJ 1932

DUBRAVKA MILIĆ 1950

SREĆKO RUDINICA 1955

MIŠO SENTOVIĆ 1977

NIKOLA SAMBRAILO 1948

MATO GAVRANIĆ 1953

ILIJA JAKIĆ 1933

JOVANKA STOJANOVIĆ 1938

MARIJA CORUBOLO 1933

NIKO HRTICA 1954

MARO KALAUZ 1974

PONEDJELJAK, 26.01. doručak dana

Francuski tost

s kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu

Menu dana

Špageti Bolognese

Klasičan ragu od mljevenog miješanog mesa, luka, češnjaka i rajčice

UTORAK, 27.01. doručak dana

Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama

Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama

Menu dana

Hobotnica “al forno”

S mladim krumpirom, rajčicom, paprikom, češnjakom, maslinama i bijelim vinom

SRIJEDA, 28.01. doručak dana

Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja

Menu dana

Dalmatinska pašticada

Juneći but kuhan u vlastitom umaku s korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom, poslužen s njokima

ČETVRTAK, 29.01. doručak dana

Proteinski puding od kokosa i badema sa chiom, granolom i šumskim voćem

30%

POPUST ZA DOMAĆE

Menu dana

Penne Carbonara

Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom

PETAK, 30.01. doručak dana

Zobena kaša s kokosovim mlijekom, orašastim i suhim voćem

Zobene pahuljice kuhane s kokosovim mlijekom, orašidima i suhim voćem

Menu dana

Crni rižot od sipe

Sipa pripremljena s vinom, začinima i vlastitim crnilom

SUBOTA, 31.01. doručak dana

Američke palačinke sa javorovim sirupom i bobičastim voćem

Menu dana

Pečena teletina

Pečeni krumpir s povrćem i umak od pečenja

NEDJELJA, 01.02. doručak dana

Zarolani omlet

punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom

Menu dana

Sotirani juneći but s njokima

Kockice junećeg buta aromatizirane lokalnim crnim vinom i mirodijama