Dubrovački dnevnik br. 274

MARIN KRILE, FESTANJUL

S NAJDULJIM STAŽEM:

‘Nitko te godine to nije htio biti, na moju sreću i čast’ stranica 14

VELIKI ISKORAK

Mijenjaju se vizure ‘Vojnovića’ i Posata, bit će puno više zelenila stranica 2

Legendarni Župski karnevo vraća se korijenima stranica 20 stranica 4

Godina u kojoj se promijenila politička slika Dubrovnika, govorilo se o Zagrebačkoj i žičari stranica 24

ODGOVOR NA ‘BETONIZACIJU’

I M P R E S S U M

Glavna urednica:

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Ivana Smilović Barkiđija

Aida Čakić

Ahmet Kalajdžić

Rafael Barkiđija (sport)

Nikša Klečak

Kontakt 020 642 462

Fotograf

Željko Tutnjević

Fotografija na naslovnici: Pexels

Kolumnisti

Vjera Šuman

Maro Marušić

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač (Festivus Dubrovnik d.o.o.)

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

Nakladnik

Dubrovački dnevnik d.o.o.

Ćira Carića 3

Dubrovnik

OIB 84019117288

Uprava

Lucija Komaić (članica uprave)

Mijenjaju se vizure Vojnovića i Posata, bit će puno više zelenila

Nakon godina kritika zbog preizgrađenosti i gubitka zelenih površina, Grad Dubrovnik najavljuje konkretne zahvate koji bi trebali promijeniti izgled dviju važnih gradskih lokacija. Ulica Iva Vojnovića dobiva novi drvored, dok se u Posatu planira povratak palmi i prepoznatljive vizure koja je desetljećima bila simbol grada. Riječ je o projektima kojima se, barem djelomično, odgovara na sve izraženiju potrebu Dubrovnika za zelenijim i humanijim prostorom

Dubrovčani već godinama glasno upozoravaju kako u gradu ima sve manje zelenila, uz opaske o betonizaciji i uništavanju svakog i posljednjeg centimetra zelenih površina. No, Grad je krenuo u novu fazu ulaganja u zelene površine pa nakon uređenja bulevara Kralja Tomislava drvoredom brijestova i sadnjom palmi na obali u Gružu, sada su na redu Ulica Iva Vojnovića te ulica u Posatu.

Ulica Iva Vojnovića, jedna od najdužih prometnica u Dubrovniku, dugo je obilježena gustim prometom i malo zelenila usprkos svojoj važnosti u gradskom prometnom sustavu. Dubrovačka gradska uprava najavila je novi projekt ozelenjivanja koji bi ovoj ulici trebao dati sasvim druga-

čiji izgled.

Građani su često isticali kako uz ovu prometnicu nedostaje klupa i zelenila, posebice jer se tijekom godina uz cestu intenzivno gradilo, a zelene površine su se smanjivale. U ranijim najavama iz Grada spominjalo se i moguće uklanjanje nekih parkirališnih mjesta u svrhu sadnje drveća, što bi povećalo prostor za sadnju i pridonijelo kvalitetnijoj urbanoj vizuri.

Područje planirane sadnje na ‘Vojnoviću’ je uz park iznad sportske dvorane prema Hotelu Lero te dio nakon Hladnice prema semaforima.

NOVI

DRVORED ZA GRADSKU

‘ARTERIJU’

Prema odgovoru Grada Dubrovnika, trenutačno se radi projektna dokumentacija, obavljaju se geodetska snimanja i mikrolociranje instalacija, a sve to mora biti završeno prije nego što se krene u javnu nabavu za izvođače radova.

“Po završetku projektne dokumentacije, ista će se javno prezentirati“, poručuju iz Grada.

Područje planirane sadnje je uz park iznad sportske dvorane prema Hotelu Lero te dio nakon Hladnice prema semaforima. Točna pozicija svakog pojedinog stabla bit će definirana završetkom projekta.

„Predviđa se sadnja novih vrsta, moguće košćele i mediteranske lipe, uz to da postojeći borovi na području Hladnice neće biti uklonjeni“, ističu iz gradske uprave.

Za nova stabla planiran je i sustav navodnjavanja, a okvirno bi moglo biti posađeno njih stotinjak. Radovi bi mogli trajati oko osam mjeseci od njihovog početka, a optimistična verzija plana je da se započne u ljeto ili jesen 2026. ako razvoj javne nabave to dozvoli.

PALME UZ POSAT I VRAĆANJE

STARE

VIZURE

Posebno emotivno pitanje za mnoge Dubrovčane je vraćanje palmi i zelenila na skalinima u Posatu. To je mjesto koje su generacije lokalnih stanovnika i turista percipirale kao prepoznatljiv simbol grada, na kraju bio je to i prizor milijuna razglednica poslanih iz Dubrovnika.

Palme su tamošnju vizuru desetljećima krasile sve dok nisu, zbog bolesti i štetnika sve više propadale i morale biti uklonjene. Biljni štetnici i zdravstveni problemi palmi po gradskim vrtovima i priobalnim zonama intenzivno su prisutni već više od desetljeća, no ti problemi su doveli i do puno više znanja o prevenciji.

Gradonačelnik Mato Franković potvrdio je nedavno kako se planira vraćanje “starih vizura” uz Posat, odnosno ponovna sadnja palmi kako bi se vratilo zelenilo i atmosfera kakva je tradicionalno bila prepoznata u tom dijelu grada.

Grad navodi da je i za ovaj projekt u tijeku razrada projektne dokumentacije, a točan broj palmi i drugih stabala bit će definiran u glavnom projektu. Ukupna vrijednost investicije za oba projekta, ‘Vojnović’ i Posat, bit će poznata tek nakon završetka tehničkih elaborata.

ZELENILO KAO ODGOVOR NA BETONIZACIJU

Dubrovčani su vrlo osjetljivi na pitanje zelenila u gradu, posebno u godinama kada se itekako osjeća učinak preizgrađenosti i nedostatka otvorenih zelenih površina uslijed Generalnog urbanističkog plana koji je dugo na snazi i izazivao je brojne negativne posljedice u prostoru.

Nova zelenila poput drvoreda na ‘Vojnoviću’ i povratka palmi uz Posat nisu samo estetska poboljšanja, već i konkretni doprinosi kvaliteti života u gradu.

Ipak, iako su ovi zahvati korak u dobrom smjeru, oni sami po sebi nisu dovoljni za sustavno rješavanje problema nedostatka zelenih površina u gradu. Upravo zato Grad Dubrovnik najavljuje nastavak zelenih pro -

jekata, koje dodatno potiču i europski fondovi kroz ITU mehanizam. U tom se kontekstu uređuje park Gradac, jedan od najvažnijih i najprepoznatljivijih gradskih parkova, s ciljem njegove cjelovite hortikulturne i infrastrukturne obnove, dok se u narednom razdoblju planira i uređenje parka ispod platana na Pilama. Riječ je o projektima koji bi trebali dugoročno pridonijeti očuvanju zelenog identiteta Dubrovnika i ublažavanju posljedica urbanog pritiska koji je u posljednjim desetljećima snažno obilježio gradski prostor.

Posebno emotivno pitanje za mnoge Dubrovčane je vraćanje palmi i zelenila na skalinima u Posatu. To je mjesto koje su generacije lokalnih stanovnika i turista percipirale kao prepoznatljiv simbol grada, na kraju bio je to i prizor milijuna razglednica poslanih iz Dubrovnika.

VELIKI ISKORAK

Mreža Hrvatskog telekoma

pretvara se u veliki senzor za potrese:

‘Istražujemo

dubrovački

rasjed, cilj je aplikacija koja će upozoriti građane na trešnju!’

Najsuvremenije metode znanstvenika Geofizičkog odsjeka Prirodno -matematičkog fakulteta u Zagrebu kojima istražuju potrese odgovorit će na pitanje koliko je velik ‘potresni hazard’ u Dubrovniku. Kažu, nije upitno hoće li, nego kad će se na jugu Hrvatske dogoditi potres. Sva aktualna istraživanja i senzori u optičkim kabelima dat će dalekosežne i vrijedne odgovore, a provode se u suradnji s Hrvatskim telekomom

Potresno najugroženija hrvatska područja su Dalmacija, Primorje i okolica Zagreba. Razorne i katastrofalne se posljedice neprikladno građenih objekata, ljudske žrtve i materijalna šteta te trajne promjene u okolišu osjećaju desetljećima kasnije. Svi bi voljeli da je potrese moguće predvidjeti, ali je kvalitetna gradnja najbolja prevencija. Naselja su sve gušća, a time i opasnosti od urušavanja, odrona i klizanje tla.

Svako istraživanje potresa izaziva ogromno zanimanje, a upozorenje na potres bez uporišta može biti kobno i kontraučinkovito te su seizmolozi posebno oprezni jer se potres ne može predvidjeti. No, na našem području nije pitanje hoće li nego kad će se dogoditi potres. Tvrdi to i Renato Totić, strateški voditelj projekta suradnje javne uprave, akademskog i privatnog sektora u digitalnoj transformaciji društva u Hrvatskom telekomu. Zadužen je i za inovativnu primjenu telekomunikacijske infrastrukture, a ovaj put riječ je o pretvaranju optičke mreže u veliki senzor za potrese.

TELEKOM SVOJU MREŽU USTUPIO

BESPLATNO – ZA ZNANOST

„Vrlo skupi seizmografi širom svijeta

mjere po -

trese, ali su lokalizirani na određena područja, a mreža telekomunikacijskih optičkih kabela duga je kilometrima. Spajanjem na DAS -mjerni uređaj dobivamo tisuće malih senzora, teoretski svakih 10 metara, a uslijed gustoće dobivamo kvalitetnu sliku potresa i nadzor ogromnog područja oko kabela“, kaže Totić.

Izazovni projekt istraživanja dubrovačkog rasjeda financira EU. Iz naše županije uključen je Mato Tomljanović, a voditelj ispred Prirodno-matematičkog fakulteta je dr.sc. Josip Stip -

Ovo je povijest- prva fotografija potresa DAS-tehnologijom

Piše Ahmet Kalajdžić foto AHMET KALAJDŽIĆ

„Neograničene i fascinantne mogućnosti su primjene te tehnologije u seizmologiji, a krajnji cilj je razviti aplikaciju za upozorenje građana na potres. No, to je nemoguće pet pa ni dva minuta prije, nego- tek nekoliko sekundi prije!“, kazao je Totić

čević. Od švedske zaklade dobili su DAS vrijedan 300 tisuća eura, a Hrvatski Telekom kao vlasnik i najveći investitor u razvoj telekomunikacijske optičke mreže u Hrvatskoj ustupio ju je, na inicijativu Dubrovačko-neretvanske županije, besplatno za znanost. Kako kaže Totić, u veljači 2025. je načinjen prvi spoj na kabel od Grude do Vitaljine, a uoči Božića je i drugi DAS spojen na kabel Dubrovnik-Mljet.

“Igrajući se Indijanaca, kao djeca smo prislanjali uho na zemlju, nadajući se da ćemo baš kao oni, čuti i otkriti kretanje ljudi i životinja. To je sad uloga kabela kojim šaljemo svjetlosne impulse da mjere titraje zemljine površine. Refleksijom impulsa iz kabela dobivamo terabajte podataka koje detaljno analiziramo uz pomoć umjetne inteligencije. Neograničene i fascinantne mogućnosti su primjene te tehnologije u seizmologiji, a krajnji cilj je razviti aplikaciju za upozorenje građana na potres. No, to je nemoguće pet pa ni dva minuta prije, nego- tek nekoliko sekundi prije!“, kazao je Totić.

Jedan od ciljeva projekta je pretvoriti šire dubrovačko područje u međunarodni laboratorij za seizmološka istraživanja. No, aktualni i svi budući projekti leže na sukreaciji privatnog, javnog i akademskog sektora, a što posebno dolazi do izražaja upravo na razvoju novih alata za unapređenje kvalitete života ljudi. Izvanredni profesor Geofizičkog odsjeka PMF -a Sveučilišta u Zagrebu dr.sc. Josip Stipčević kazao je više o ovim projektima.

“Istraživanje potresa vrlo je važno, pogotovo u kontekstu smanjenja razornih posljedica, iako su ljudi katkad frustrirani što ne možemo predvidjeti potres. Projekt o kojem razgovaramo je drugi projekt istraživanja potresa u Dubrovniku kojeg vodim. Prvi, naziva “Karak-

Područje potresa kod Mljeta

terizacija i monitoring rasjednog sustava šireg dubrovačkog područja – DuFAULT” započeo je 2021. i trajao do 2025. kad smo prijavili nastavak istraživanja kojeg je ponovno financijski podržala Hrvatska zaklada za znanost i trajat će do 2029. godine“, kazao je Stipčević.

KAKO JE KRENULO

Kako kaže Stipčević, svrha DuFault projekta bila je bolje upoznati seizmičnost šire regije Dubrovnika o čemu se dosad jako malo znalo.

„Možda je to čudno jer je riječ o seizmički najugroženijem području u Hrvatskoj. Podsjećam na potrese 1667. i 1979. godine te niz ‘manjih’ koji su također uzrokovali znatne štete. I manji potresi ugrožavaju Dubrovnik, ali o seizmičnosti dubrovačkog područja ipak nismo puno znali, ponajviše stoga jer je jug Hrvatske dosta uzak te smo seizmološke postaje mogli postaviti samo na tom uskom području“, kaže Stipčević dodavši kako su u projekt krenuli prije nešto manje od 10 godina i tad je glavni problem bio kako postaviti nove seizmološke postaje da se bolje pokrije cijelo područje.

„Imali smo plan postaviti više postaja u širem području Dubrovnika te susjedne BiH te smo uz veliku pomoć kolega iz Seizmološkog zavoda u Banja Luci u tome i uspjeli. U suradnji s njima u istočnoj Hercegovini smo postavili seizmološke instrumente kraj Ljubinja i Bileće koji su nam znatno pomogli u provedbi projekta. Nakon što smo postavili sve planirane seizmološke postaje 2022. se dogodio razorni potres kod Berkovića i Stoca koji je, nažalost, prouzročio smrt jedne osobe. Ali, istodobno nam je pomogao da spoznamo

što se događa na tom području u smislu budućih velikih potresa poput onog iz 17. stoljeću“, kaže Stipčević.

Proveli su i neka geološka istraživanja te napravili prvi seizmotektonski okvir tog područja. S njima je bila i doktorandica Helena Latečki koja se bavila simulacijom što bi bilo da se danas dogodi veliki potres kao 1667. i kakvu trešnju možemo očekivati na tom području. S tim početnim koracima uspostavili su okvir istraživanja projekta DuFault, a početkom 2025. krenuli u novi projekt kojim su, kako kaže Stipčević, ambiciozno podigli ciljeve istraživanja, te krenuli ka odgovoru na pitanje koliko su česti snažni potresi na jugu Hrvatske i koji ih procesi uzrokuju. Naziv tog novog ambicioznijeg projekta je “Istraživanje dubrovačke rasjedne zone višeskalnim pristupom - MDuFault”.

ISTRAŽUJU SE I SPORNI RASJEDI IZMEĐU

ELAFITA I MLJETA

„Postavili smo 30 postaja, ali i GPS stanice kako bi izmjerili apsolutne pomake zemljine kore na tom području. Uspostavili smo i svjetlovodno (optičko) distribuirano mjerenje kao novi okvir mjerenja, a sve u suradnji s kolegama iz Italije, Francuske, Norveške i Kanade. Tijekom novog projekta planira se postaviti i 20 seizmoloških postaja na dnu mora Južnojadranske kotline između Dubrovnika i obale Italije. Uz tih 20 podmorskih i ranije navedenih 30 postaja na kopnu, imat ćemo veliku mrežu postaja da istražimo cijelo dubrovačko te veliko područje Južnog Jadrana i Dinarida, da istražimo širi kontekst potresa na dubrovačkom području. Također, isto -

je svjetlovodni kabel snimio potres kod Mljeta

Na pitanje o spornom seizmički vrlo aktivnom području između Elafita i Mljeta, Stipčević odgovara kako je tu riječ o više rasjeda koji se na dubini od 15 do 20 kilometara spajaju u jedan tj. vežu se na istu ‘bazu’, i oni su izvori velikih potresa poput onog iz 1667. godine.

Stipčević i Helena Latečki na obrani njene doktorske disertacije o potresima na dubrovačkom području

dobno smo se fokusirali i na istraživanje dubrovačkog rasjeda na manjoj skali od nekoliko kilometara koje će nam pomoći u detaljnoj analizi izvora snažne trešnje u nekim budućim potresima“, kaže Stipčević.

Na pitanje o spornom seizmički vrlo aktivnom području između Elafita i Mljeta, Stipčević odgovara kako je tu riječ o više rasjeda koji se na dubini od 15 do 20 kilometara spajaju u

jedan tj. vežu se na istu ‘bazu’, i oni su izvori velikih potresa poput onog iz 1667. godine.

„Još ne znamo koji je od tih rasjeda odgovoran za ‘Veliku trešnju’ i cilj nam je s gustom mrežom seizmoloških postaja na dubrovačkom području to bolje istražiti te utvrditi gdje se točno događa. Ti rasjedi, ne miruju nego, slikovito rečeno ‘krckaju’ i stalno imamo manje potrese. Ali, manji potresi ne mogu oslo -

Završni skup projekta DuFAULT u veljači 2025.u Akademisu

Ilustracija postavljanja instrumenata u projektu višeskalnog istraživanja rasjednog područja Dubrovnika

boditi svu nakupljenu napetost koja stalno raste te kad se pređe određeni prag, dolazi do naglog pomaka, napetost se u trenutku otpusti i dogodi se veliki potres. Krajnji cilj je istražiti koliko su česti veliki potresi: događaju li se svakih nekoliko stoljeća ili tisućljeća te jesmo li relativno sigurni da se potres možda neće dogoditi za više stoljeća ili postoji opasnost da se češće događaju pa je ‘potresni hazard u Dubrovniku’ znatno veći nego što smo mislili“, kaže Stipčević.

ISTRAŽIVANJA ISPRED SAME

OBALE

Novi projekt je startao lani i još je rano govoriti o bilo kakvim zaključcima. Kako kaže Stipčević, traže se nove lokacije za postavljanje instrumenata od kojih će dio kupiti, a dio posuditi od kolega iz Pariza. No, tu su rezultati iz prethodnog projekta na koji se ovaj nadograđuje, a novi kontinuirano stižu. O svemu ovome su lani objavili i dva znanstvena rada u vrlo cijenjenim časopisima. Tako je dr. sc. Marin Sečanj objavio rad o seizmotektonskom okviru dubrovačkog područja i tome kako funkcionira ta tektonika, a dr.sc. Tena Belenić Topić je metodom seizmičkog šuma dobila prvi detaljni model građe seizmičkih brzina S-valova Zemljine kore dubrovačkog, pa i područja cijelih Dinarida.

„Kolega Sečanj je radio analizu podataka marinske seizmike koju je norveška firma Spectrum snimila 2012. istražujući naftu i plin na prostoru ispod Jadranskog mora. Ploveći, brod je vukao instrumente te snimio niz profila seizmike ispod mora. Te nam je podatke ustupila Hrvatska agencija za ugljikovodike i Sečanj je analizirao i interpretirao svaki od 15-ak profila ispod mora ispred Dubrovnika te dobio seizmotektonski okvir juga Hrvatske. Svi profili završavaju oko 10 kilometara od obale Dubrovnika. Falilo nam je to što norveški brod nije mogao prići previše obali, a jedan od ciljeva MDuFault projekta je dobiti rezultate iz tog unutarnjeg obalnog pojasa jer tu veliki dubrovački rasjed ‘izlazi’ na površinu. Stoga ćemo u novom projektu, ali u puno manjem obimu, provesti marinska seizmička istraživanja te će brod proći plitkim obalnim pojasom ispred Dubrovnika i provesti na par profila plitka refrakcijska istraživanja. Istražit ćemo građu prvih par desetaka metara ispod površine morskog dna u moru ispred Dubrovnika kako bismo pronašli trag tog rasjeda na dnu, iz čega će se moći zaključiti je li taj rasjed bio relativno nedavno i koliko često je aktivan, odnosno je

li ‘puknuo’ u zadnjih nekoliko stoljeća“, izjavio je Stipčević.

POTRESI DAN NAKON ŠTO SU POSTAVILI UREĐAJE

Uz navedena dva rada, tu je i projekt docentice dr.sc. Ive Dasović o ranim upozorenjema na potrese, a svima je cilj uspostaviti nove metode mjerenja. Kako kaže Stipčević, sreća u nesreći bila je da su nakon potresa u Zagrebu i Petrinji za seizmologiju odobrena znatna sredstva pa su nabavili i dva najmodernija uređaja za tzv. distribuirano optoakustično mjerenje.

„Ti se uređaji mogu spojiti na telekomunikacijske svjetlovode i rade na sličnom principu kao i radar, samo što se unutar optičkog vlakna koristi laserska svjetlost koja se u svjetlovod ‘upucava’ nekoliko tisuća puta u sekundi te se mjerenjem povratnog signala može detektirati pomak na cijeloj dužini svjetlovoda, čak i do više desetaka kilometra dužine“, kazao je Stipčević.

Prvo mjerenje te vrste u Hrvatskoj uspostavili su u suradnji s Hrvatskim telekomom. Zbog seizmičnosti, ali i dobre pokrivenosti svjetlovodnom infrastrukturom, odlučili su se da prvo mjerenje pokrenu početkom 2025. godine u Konavlima.

„Tu uspostavljamo mjerenje trešnje na optičkom kabelu od Grude do Vitaljine dugom 17 kilometara. Dan nakon postavljanja uređaja na Grudi je bio potres magnitude 3.5 stupnjeva: zabilježili smo ga i kao znanstvenici smo bili jako sretni što smo postigli prvo uspješno

je zabilježen potres s epicentgrom kod Grude

testiranje metode te dobili rezultate. Nastavili smo suradnju s Renatom Totićem i Telekomom, a željeli smo iskoristiti i drugi uređaj te smo došli na ideju iskoristiti svjetlovod na trasi od Dubrovnika do Mljeta, što je specifičnije jer je taj kabel znatno duži, oko 40-50 kilometara, i povezuje sve Elafite. Slično kao i kod postavljanja prvog uređaja, nekoliko sati po uspostavi mjerenja, točnije 17. prosinca 2025., ponovo se dogodio jači potres u blizini trase svjetlovoda te smo odmah dobili iznimne rezultate“, govori Stipčević dodavši kako je potres kod Mljeta imao magnitudu 4,5 stupnjeva pa je dobro protresao. Nije to generalno bila dobra vijest, ali jest za seizmologiju, jer su dobili kvalitetnu snimku potresa koja se mogla vidjeti u 40 kilometara dužine svakih 10 metara od Dubrovnika do Babinog polja!

OPTIČKI KABELI

U KONAVLIMA I PODMORJU ZABLJEŽILI POTRESE!

U ovim mjerenjima pomaže im po jedna optička niz podmorskog svjetlovoda u Konavlima i u podmorju Jadrana.

„Zanimljivo je da je debljina niti iznimno mala, zapravo kao vlas ljudske kose! I upravo nam je ta jedna jedina nit dovoljna da bismo napravili navedena mjerenja!“, izjavio je Stipčević.

Naposljetku, Stipčević je za Dubrovački dnevnik prokomentirao neke od teorija koje se vežu uz potrese. Jedna od njih je kako akumulacijska jezera mogu utjecati na podrhtavanja. Kako nam kaže ovaj znanstvenik, istraživanja i mjerenja su pokazala da promjena opterećenja Zemljine kore, npr. punjenjem ve -

likih akumulacijskih jezera većom količinom vode može dovesti do inducirane seizmičnosti i pojave malih potresa. No, naglašava kako to mora biti veća količina vode i kako ne može utjecati na značajnije potrese.

Prokomentirao je i mogu li projekti poput Gornjih horizonata i akumulacije HE Ulog na Neretvi biti uzročnici potresa.

„Kad se ta jezera napune vjerojatno će biti nešto relativno male inducirane seizmičnosti uz magnitudu 1-3° dok se sve ne stabilizira i dođe do novog stanja ravnoteže. Tad će se sve vratiti u početno stanje prije akumulacija. U našoj zemlji to često vidimo na području nekih akumulacija: na Perući je za sušnih razdoblja manje seizmičnosti, a uz puno jezero je imate malo više. No, sve je to vrlo mala seizmičnost. Zapravo u našem slučaju nema velikih poveznica da bi punjenje velikih jezera prouzročilo veće potrese“, odgovorio je Stipčević.

Potvrđuje i kako kišni periodi mogu izazvati veću sezimičnost.

„Kora Zemlje je kao spužva i opteretite je kad je natopite s vodom, blago će se stisnuti. Slično se događa uz veliku količinu oborine na širem području. Posebno u našem kršu gdje se oborine, prije nego negdje isteknu, akumuliraju i dodatno opterete Zemljinu koru. Tako kad tlo stišćete većom težinom, očekujete da se stanje napetosti promijeni i da su češći potresi“, kazao je Stipčević no dodaje kako nema straha. Jer i tu je riječ o relativno malim potresima, a koje i oni sami odmah uoče svojim osjetljivim, preciznim instrumentima.

„Dan nakon postavljanja uređaja na Grudi je bio potres magnitude 3.5 stupnjeva: zabilježili smo ga i kao znanstvenici smo bili jako sretni što smo postigli prvo uspješno testiranje metode te dobili rezultate. Htjeli smo iskoristiti i drugi uređaj te smo došli na ideju iskoristiti svjetlovod na trasi od Dubrovnika do Mljeta, što je specifičnije jer je taj kabel znatno duži i povezuje sve Elafite. Slično kao i kod postavljanja prvog uređaja, nekoliko sati po uspostavi mjerenja, točnije 17. prosinca 2025., ponovo se dogodio jači potres te smo odmah dobili iznimne rezultate“

Čestitamo vam festu sv. Vlaha!

Objavljen postupak javne nabave za izgradnju sustava oborinske odvodnje Montovjerna –

Batala s kružnim tokom

Grad Dubrovnik objavio je postupak javne nabave za izvođenje radova „Izgradnja sustava odvodnje oborinskih voda područja Montovjerna – Batala“. Uz izgradnju gravitacijskog kolektora oborinskih voda Montovjerna – Batala, koji će prikupljati oborinske vode s pješačko-kolnih površina putem sustava kišnih rešetki, u ukupnoj duljini od oko 775 metara, investicija uključuje i cjelovito uređenje postojećeg križanja četiriju gradskih ulica na Batali formiranjem kružnog raskrižja.

Područje predmetnog zahvata obuhvaća dio Ulice Iva Vojnovića ispred dječjeg vrtića Palčica, koji se sustavom spaja na Ulicu Marka Marojice, dio Ulice bana Josipa Jelačića do kri -

žanja s ulicom Od svetog Mihajla, ulicu Od svetog Mihajla od navedenog križanja do križanja s Ulicom Nikole Tesle, ulicu Od Batale te Lapadsku obalu Nojka Marinovića.

Projektom se rješava problem nakupljanja velikih količina oborinskih voda na cesti u Ulici Iva Vojnovića ispred vrtića Palčica, gdje započinje ovaj zahvat, kao i problem velikog priljeva oborinskih voda kroz ulice Marka Marojice i Od svetog Mihajla.

Rok za dostavu ponuda je 13. veljače, a trajanje radova pet mjeseci od uvođenja u posao odabranog izvođača radova. Procijenjena vrijednost nabave iznosi 1.300.000,00 eura.

Franković sudjelovao

na Europskom danu turizma u Bruxellesu

Na poziv povjerenika Europske unije za održivi promet i turizam Apostolosa Tzitzikostasa, gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković sudjelovao je u Bruxellesu na panel-raspravi na visokoj razini, održanoj povodom Europskog dana turizma. Ovaj događaj je jedan od najvažnijih godišnjih događaja Europske unije posvećenog budućnosti turizma u Europi.

Panel rasprava okupila je istaknute europske i međunarodne dionike iz područja turizma, a raspravljalo se o aktualnim izazovima i budućem razvoju europskog turizma s posebnim naglaskom na održivost, otpornost destinacija i kvalitetu života lokalnih zajednica.

Uz gradonačelnika Frankovića i povjerenika Tzitzikostasa, na panelu su sudjelovali Kostas Koumis, zamjenik ministra turizma Republike Cipar, ujedno predstavnik države članice koja predsjeda Vijećem Europske, Elena Kountoura, zastupnica u Europskom parlamentu i potpredsjednica Odbora za promet i turizam (TRAN ), Shaikha Nasser Al Nuwais, glavna tajnica UN Tourism, Alexandros Vassilikos, predsjednik HOTREC-a, europske krovne organizacije ugostiteljskog i hotelijerskog sektora i Eric Drésin, glavni tajnik ECTAA

PJEŠAČKA MAGISTRALA Od

Montovjerna do Gospinog polja uređena

23 pješačka prijelaza, nogostup i

taktilne ploče za pomoć u kretanju

Završena je realizacija projekta „Pješačka magistrala“ od Osnovne škole Montovjerna do dvorane u Gospinu polju, a koji je odabran od strane građana s područja Gradskog kotara Montovjerna u sklopu Participativnog budžetiranja.

Cilj ovog projekta bilo je unapređenje sigurnosti kretanja pješaka, posebno djece školskog uzrasta na potezu od OŠ Montovjerna do sportske dvorane i drugih sportskih sadržaja u Gospinom polju te uklanjanje postojećih barijera i osiguravanje pristupačnosti osobama smanjene pokretljivosti.

Ukupno su uređena 23 pješačka prijelaza,

a od toga je 15 potpuno novih. Četiri pješačka prijelaza obojena su naglašenom crvenom podlogom te služe za bolju vidljivost i smirivanje prometa i zato se često postavljaju u blizini škola, vrtića ili na prometno opasnijim mjestima.

S obje strane pješačkih prijelaza postavljene su taktilne ploče namijenjene slijepim i slabovidnim osobama, a nogostup je na tim mjestima upušten da bi se olakšalo kretanje. Taktilne ploče upozoravaju slijepe i slabovidne osobe da se približavaju kolniku i pješačkom prijelazu, označavaju mjesto gdje prijelaz započinje i završava, pomažu u usmjeravanju kretanja

te smanjuju rizik od nenamjernog izlaska na kolnik.

Izgrađeno je i 280 metara kvadratnih novog nogostupa na mjestima na kojima prije nije postojao poput staze ispred garaža na Gorici sv. Vlaha gdje su postavljene betonske ploče te kod hotela Libertas Rixos. Na kolniku su iscrtani i optički usporivači prometa. Riječ je o horizontalnoj prometnoj oznaci koja vizualno sužava ili „presijeca“ kolnik i tako upozorava vozače da smanje brzinu. Postavljena je i pripadajuća vertikalna prometna signalizacija. Radove u vrijednosti od 81.058,63 eura s PDV-om izvela je tvrtka Atis.

VREMENA SE MIJENJAJU, FESTA OSTAJE

Marin Krile, festanjul s najduljim stažem: “Nitko to tada nije htio biti, na moju sreću i čast!”

Gospar Krile se prisjeća 1973. godine kad, kako nam govori, nitko nije htio biti festanjul, jer to nije bilo podobno u svjetlu tadašnjih političkih i društvenih događanja. Bila je to proslava 1001. Feste

Nema Feste bez festanjula, a ni festanjula bez Feste. Biti festanjul kroz dubrovačku je povijest za mnoge naše sugrađane bila velika čast, ali i obveza. Obitelj Krile imala je festanjule kroz različite naraštaje. Davne 1901. godine, bio je to gospar Marin Krile. Puno kasnije, 90-ih godina prošlog stoljeća, bio je to Mato Krile. No, najzanimljivija priča veže se uz Marina Krilu, potomka festanjula s početka 20. stoljeća te sina festanjula Mata. Naime, on je festanjul s ‘najduljim stažem’ jer je bio najmlađi kad

mu je povjerena ta časna i ponosna dužnost. Gospar Krile se prisjeća 1973. godine kad, kako nam govori, nitko nije htio biti festanjul, jer to nije bilo podobno u svjetlu tadašnjih političkih i društvenih događanja. Bila je to proslava 1001. Feste. „Pozvao me svećenik iz župe sv. Mihajla i pitao me želim li biti festanjul. Odmah sam pristao. Brat mog nona, Marin, je također bio festanjul 1901. godine, po njemu sam dobio ime“, kaže nam gospar Krile. On je bio festanjul ispred pomoraca, kako na-

Piše Ivona Butjer Mratinović foto Lucija Komaić / PRIVATNA ARHIVA

Kako kaže, nažalost, tada nije bilo onih koji su se htjeli prihvatiti te uloge. No, za njega je to ispala sreća. Tako je gospar Krile s tek 26 godina postao festanjul pa danas ima najdulji ‘festanjulski’ staž.

laže tradicija, a ispred obrtnika to je bio gospar Ivo Krasovac koji je već prije bio festanjul.

Krile se prisjeća kako mu je to bila velika čast, a dio priprema je bio tajan.

„Morali smo sašiti odijelo za Festu. Išli smo u 10 ura navečer kroz ulice u Gradu i pazili da nas nitko ne vidi. Odijela je šio jedan gospar koji je bio u Partiji, bio je i direktor pa se nije smjelo to znati, ali šio je za nas“, prisjeća se Krile.

Kako kaže, nažalost, tada nije bilo onih koji su se htjeli prihvatiti te uloge. No, za njega je to ispala sreća. Tako je gospar Krile s tek

26 godina postao festanjul pa danas ima najdulji ‘festanjulski’ staž.

Vremena se mijenjaju, kao i prilike. No, Festa ostaje zavazda. A slova njene slavne povijesti pišu i festanjuli koji su vazda tu, pa i kad je to bilo nešto teže biti nego danas.

„Morali smo sašiti odijelo za Festu. Išli smo u 10 ura navečer kroz ulice u Gradu i pazili da nas nitko ne vidi. Odijela je šio jedan gospar koji je bio u Partiji, bio je i direktor pa se nije smjelo to znati, ali šio je za nas“, prisjeća se Krile

Župa dubrovačka KONAVLE

Festanjuli uručili

Proglas načelniku: Poziv svekolikom puku na Festu svetoga Vlaha

Ovogodišnji festanjuli –svetkovnici, kapetan Maro Čoić i zanatlija Niko Prokurica, posjetili su župsnkog načelnika Marka Miloslavića, kojemu su u ime Feste svetoga Vlaha svečano uručili Proglas svekolikom puku Grada, biskupije i domovine, pozivajući vjernike i građane da se i ove godine u velikom broju odazovu proslavi Parčeve Feste. Tom prigodom festanjuli su istaknuli važnost očuvanja stoljetne tradicije i zajedništva koje Festa svetoga Vlaha okuplja, ne samo među ljudima iz Grada , nego i među brojnim štovateljima iz domovine i svijeta. Načelnik Marko Miloslavić zahvalio je festanjulima na posjetu i uručenom Proglasu te s ponosom naglasio kako će župski puk, kao i svake godine, dati svoj veliki doprinos dostojanstvenom i svečanom obilježavanju Feste svetoga Vlaha. Istaknuo je kako upravo sudjelovanje vjernika i građana daje posebnu snagu i smisao ovoj jedinstvenoj svetkovini.

KORČULA

Radovi na komunalnoj

luci Kneže odlično

napreduju; sugrađanima

osiguravamo

55 novih vezova

Župan Blaž Pezo sa zamjenikom Joškom Cebalom i gradonačelnikom Korčule Franom Jeričevićem obišao je gradilište komunalne luke Kneže.

Riječ je o projektu Županijske lučke uprave Korčula, vrijednom gotovo 2,5 milijuna eura kojim se realizira 55 novih komunalnih vezova, uređuje 150 metara operativne obale, uređuje šetnica te realizira komunalna infrastruktura.

U tijeku su radovi na podmorskom iskopu u marinaskom sedimentu i stije -

ni, izrada posteljice ispod obalnih zidova, izrada armaturnih koševa te betoniranje nadmorskih zidova. U izdvojenom pogonu u Splitu je u tijeku izrada predgotovljenih betonskih elemenata luke. Očekuje se da će projekt biti gotov prije roka, to jest do kraja 2026. godine.

‘Ovo je dio naših nastojanja da svim našim sugrađanima osiguramo vez za njihova plovila. U različitim fazama su projekti s ukupno 1200 komunalnih vezova u svim dijelovima naše županije’, poručio je župan Blaž Pezo.

Prema izboru organizacije European Best Destinations, objavljenom u magazinu Forbes, Cavtat u Konavlima proglašen je najljepšim obalnim mjestom u Europi za 2026. godinu. Među više od 200 europskih destinacija, prvo mjesto osvojio je zahvaljujući spoju bogate kulturne baštine, venecijanske arhitekture i iznimne prirodne ljepote. Forbes ističe Cavtat kao idealno odredište za miran mediteranski odmor, a posebno su naglašene znamenitosti poput Kuće Vlaha Bukovca i Mauzoleja obitelji Račić. Cavtat se tako našao ispred poznatih mjesta poput Caprija, St. Tropeza i Portofina.

30%

POPUST ZA DOMAĆE

PONEDJELJAK, 02.02. doručak dana

Poširana jaja

sa dimljenim lososom i zelenim šparogama

Menu dana

Sarma

Mljeveno meso i riža, zarolani u kiseli kupus i kuhani sa dimljenom slaninom, posluženi uz pire krumpir

UTORAK, 03.02. doručak dana

Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama

Menu dana

Crni fettuccini s morskim plodovima

Rajčica, bijelo vino, velike kozice, lignje i školjke, začinjene peršinom i svježim bosiljkom

SRIJEDA, 04.02. doručak dana

Shakshuka jaja

Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice sa povrćem i začinskim biljem

Menu dana

Teleći rižot Krepki kremasti rižot s telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima

ČETVRTAK, 05.02. doručak dana

Odležana ohlađena zobena kaša trifle sa zobenom kašom, mangom, jogurtom i metvicom

Menu dana

Dalmatinska pržolica

Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom

PETAK, 06.02. doručak dana

Proteinski puding od kokosa i badema sa chiom, granolom i šumskim voćem

Menu dana

Gregada

Domaće ribarsko jelo pripremljeno od više vrsta ribe, krumpira, komorača i peršina

SUBOTA, 07.02. doručak dana Francuski tost s kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu

Menu dana

Špageti Bolognese Klasičan ragu od mljevenog miješanog mesa, luka, češnjaka i rajčice

NEDJELJA, 08.02. doručak dana

Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja

Menu dana

Dalmatinska pašticada

Juneći but kuhan u vlastitom umaku s korjenastim povrćem, suhim

šljivama i crnim vinom, poslužen s njokima

DANI ŠPORKIJEH MAKARULA

(u suradnji s TZG

Dubrovnika, povodom Feste sv. Vlaha) 31.01. – 04.02.

Šporki makaruli — 17 €

Tradicionalno

dubrovačko jelo od makarula s umakom od junećeg mesa, aromatizirano lokalnim crnim vinom i mirodijama

Dubrovačka rozata — 5 €

Klasični dubrovački desert od jaja i mlijeka, aromatiziran likerom od ruže i karamelom

NA VALENTINOVO NA STRADUNU

Župski karnevo se vraća korijenima:

‘Poslat ćemo poruku!’

Župski karnevo na Stradunu je prije dosta godina bio nezaobilazna stanica ljubitelja karnevala, ali dobre packe vlastima. Godine su prošle, trendovi su se promijenili, interes je opao – ali ove se godine, prema najavama, Župski karnevo vraća onome što je nekoć bio

Kako je izgledao Župski karnevo nekad, barem starijim sugrađanima, ne treba opisivati. Bio je to dan kad bi se veliki broj ljudi spustio na Stradun, da bi vidjeli što su to Župljani pripremili. Pokrivale su se tad brojne aktualnosti, na humorističan, satiričan, a često i na sarkastičan način. Nažalost, kroz godine, smanjio se interes građana, a izgubio elan sudionika. Župskog karnevala na Stradunu je bilo, no u manjem intenzitetu i s manjim odjekom. No, prema svim najavama, ovo izdanje, koje pada baš na Valentinovo, 14. veljače, trebao bi biti nešto posebno. O svemu smo više pitali Marija Sambraila koji je u studenom prošle godine preuzeo vodstvo Župskog karnevala. „Pratimo vrijeme, malo smo promijenili format, imamo spoj tradicionalnog dijela i jednog novog dijela. To je praktički sve što vam mogu reći“, uz smijeh objašnjava Sambrailo. Ne bi to bilo to kad bi se škerci unaprijed otkrivali, a dio zabave Župskog karnevala oduvijek je bilo i – iznenađenje. Ova godina pokazuje koliko su ljudi zapravo bili željni nečeg starog, ali i nečeg novog u karnevalu koji je dugi niz godina privlačio veliku pozornost.

„Spojilo se više generacija, onako kako to i treba izgledati u našem društvu danas i onako kako je to prije izgledalo“, kaže Sambrailo. Ne možemo ne spomenuti prošla vremena, kad je Župski karneval ‘žario i palio’.

„Postojala su tada tri događaja koja su punila Stradun. A to je Sveti Vlaho, Župski karnevo, pa otvaranje Igara“, sjeća se Sambrailo. No ne osjeća pritisak da se to ponovi i ove godine. Iako građani pozdravljaju povratak, odnosno, kako organizatori najavljuju, ‘uskrsnuće’ Župskog karnevala, puno je faktora koji mogu utjecati na to da Stradun ne bude prepun.

SLOBODA GOVORA U FOKUSU

„Što se mene tiče, bitnija je kvaliteta nego kvantiteta. Ne očekujem takve rezultate kao u ‘zlatna

vremena’ jer to sve treba ići organski i ne može se ništa forsirati. Ne možemo preskakati ‘levele’. Međutim, možemo se vratiti onoj glavnoj biti maškaravanja i karnevala. Prije zabave, ipak je to jedna poruka i, u biti, prva verzija slobode govora“, objašnjava Sambrailo. Ne bježi od činjenice da se Župski karnevo kroz godine smanjio i utišao.

„Mogu se primijetiti promjene i u društvu kroz posljednje godine, bez obzira na tehnološki napredak i sve skupa, kao da je ‘zakočena’ sloboda. Ipak živimo u gradu slobode, s najljepšom himnom na svijetu i prva smo matična kuća u Srebrenom među gradovima karnevalistima u sustavu europskih gradova, tako da smatram kako je možda i na nama odgovornost posvetiti se tome“, objašnjava Sambrailo.

Bez previše otkrivanja, doznajemo da će poruke i ove godine biti poslane sa Župskog karnevala.

„Ali s jednim načinom digniteta i kvalitetnog pristupa koji neće biti vulgaran“, naglašava Sambrailo.

Pripreme su u punom jeku, a iako se ovaj događaj doživljava lagano, ipak zahtijeva podrobnu organizaciju.

„Puno je tu rada, komunikacije, sastanaka, puno ljudi… Malo je teško za opisati, ali je jako živo i hektično“, kaže Sambrailo.

Teško je tako, i samim organizatorima, znati što će se točno odigrati na Stradunu 14. veljače.

„Tu se radi o puno ljudi, kreativaca, koji na neki način uzimaju odgovornost da iznesu neku poruku i neku zafrkanciju. To je dosta fluidno, nije kao programi na televiziji gdje se napiše sve što se treba reći. Svaki pojedinac koji ima volju, mora imati i svoju slobodu“, objašnjava Sambrailo.

TRADICIJA KOJA SE GRADI GODINAMA

To znači da će biti puno spontanosti i improvizacije, što je upravo i čar ovakvog karnevala.

Piše Ivana Smilović Barkiđija foto Grgo Jelavić/PIXSELL

„Ima puno posla i uopće se ne opterećujemo time koliko će ljudi biti ni kako će biti popraćeno. Zasad sve jako dobro ide, ali na nama nije da mislimo o tome nego odradimo naš posao najbolje što možemo“, kaže Sambrailo

Fotografija iz 2011. godine dokaz je praćenja aktualnih zbivanja

„Mi smo narodno kazalište u jednoj verziji događaja“, uz smijeh kaže.

Teško je reći uopće koliko ljudi sudjeluje u Župskom karnevalu, pa organizatori ističu da će se to znati – kad budu svi na bini. No ipak postoji neki temelj koji okreće sve kotačiće.

„Ima 20-ak ljudi koji sudjeluju. Neki malo više, neki malo manje. A proširena verzija će biti veća. Kako se približava događaj, tako je sve više ljudi uključeno. Ne razmišljaju svi kao i ja, da sve to mora biti gotovo odmah, već se ljudi maškaravaju, hoće iznijeti neku temu i u direktnoj su komunikaciji cijelo vrijeme i sad su to ‘napali’“, smije se Sambrailo.

Godine su donijele promjene, ne samo u šalama, već i u kostimima. Prije su se kostimi krei-

Mario Sambrailo preuzeo je vodstvo Župskog karnevala u studenom 2025. godine

rali ručno, do svakog detalja.

„Ova vremena su puno lakša nego nekad jer je dosta lakše nabaviti materijale i stvari. Život je ubrzan, ljudi imaju manje vremena, ali barem se lakše organizirati za nabaviti monturu, iskombinirati je, nabaviti detalje“, kaže Sambrailo. Ovo će biti prvi, nazovimo ga povratnički, Župski karnevo. Očekivanja su suzdržana, jer se takva vrsta tradicije gradi godinama.

„Ima puno posla i uopće se ne opterećujemo time koliko će ljudi biti ni kako će biti popraćeno. Zasad sve jako dobro ide, ali na nama nije da mislimo o tome nego odradimo naš posao najbolje što možemo“, odlučno kaže Sambrailo.

Odjeka bi moglo biti jer su se organizatori baš potrudili kako bi informacije o novom-starom kar-

„Postojala su tada tri događaja koja su punila Stradun. A to je Sveti Vlaho, Župski karnevo, pa otvaranje Igara“, sjeća se voditelj Župskog karnevala Mario Sambrailo

Petak, 30. siječnja 2026. Dubrovački dnevniK

nevalu došle do javnosti, osobito na društvenim mrežama. „Valjda se to tako danas treba raditi“, skromno kaže Sambrailo.

NESTALO JE SLUHA

Za kraj priznaje da, unatoč tome što je ovo vedar i pozitivan događaj, nije sve baš ‘med i mlijeko’.

„Žalosno je što se danas sve izgubilo. Zabave su krenule u nekadašnjeg Orlanda, današnjeg Sheratona. Pa su se nastavile događati u Astarei, no onda se s vremenom izgubila sloboda, pala zainteresiranost. Došli smo do velikog problema da se jednostavno izgubio kontakt i komunikacija između hotela i cjeloukupne lokalne zajednice. Nismo ove godine uspjeli isposlovati zabavu u hotelu, nije bilo sluha za našu manifestaciju i to je jedan bitan dio za koji mislim da se mora mijenjati i za što se moramo izboriti. Župa osim što nema trga, nema nikakav prostor gdje se mogu takve manifestacije dogoditi da to bude na jednom nivou, kako priliči jednoj takvoj organizaciji“, kaže Sambrailo. Naglašava da su ove godine uložili veliki trud, kao i da se ne ljuti na nikoga, ali da misli da je važno da se zna na čemu stvari stoje.

„Gdje ima volje ima i načina, a ja svejedno mislim da je deset tisuća stanovnika u Župi definitivno moćnije nego što može biti korporacija ili hotelski lanac. Kad se bilo kakav projekt radi, pita se lokalna zajednica i lokalna zajednica ne bi trebala dopustiti ništa što njoj ne ide u prilog. Mislim da s organizacijom zabave nećemo imati problema u budućnosti kao što smo imali ove godine“, zaključuje Sambrailo.

Povratak u 2016.

Godina koja je promijenila političku sliku Dubrovnika

Društvenim mrežama proširio se popularni trend vezan uz 2016. godinu. Korisnici objavljuju deset godina stare fotografije, a mi smo se prisjetili kakva je atmosfera tada vladala u gradu i što je obilježilo tu godinu

Godina 2016. ponovno se vraća na naše ekrane, profile i uspomene. Na društvenim mrežama ljudi kopaju po starim fotografijama i zapisima, kao da svi kolektivno pokušavamo shvatiti gdje smo tada bili i kamo smo u međuvremenu stigli. Gledajući političke prilike u Dubrovniku, 2016. nije bila godina koju pamtimo u nekom stabilnom tonu. Bila je to godina političkih previranja i glasnih prepucavanja. Možda se zato danas toj godini vraćamo ne samo iz nostalgije, nego i iz potrebe da ponovno pročitamo kako je izgledalo okruženje koje smo u međuvremenu možda zaboravili.

Godina je započela podizanjem optužnice protiv tadašnjeg gradonačelnika Andra Vlahušića i Lukše Frankovića zbog najma Revelina. Istraga je prethodno trajala deset mjeseci, a USKOK je optužnicu podigao pred Županijskim sudom u Splitu zbog sumnje na počinjenje kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti, poticanje na zlouporabu položaja i ovlasti, na utaju poreza ili carine te na povredu obveze vođenja poslovnih i trgovačkih knjiga. Vlahušić je tada odbacivao navode USKOK-a da je počinjena šteta za Grad. Afera Revelin bila mu je novi teret, s obzirom na to da je prethodno već bio osuđen za zlouporabu položaja i ovlasti u aferi Šipan.

ISCRPLJUJUĆA POLITIČKA BORBA

Početkom godine Gradsko vijeće usvojilo je proračun težak pola milijarde

Piše Aida Čakić foto Davor Puklavec/PIXSELL

kuna, no u vijećnici je vladao konstantan sukob između vladajućih, koje su činili HNS, SDP i DUSTRA, i oporbe predvođene HDZ-om. Proračun je bio dodatno opterećen zahtjevom za naplatu u iznosu od 260 milijuna kuna koje je potraživala Midia grupa za Javnu garažu. Oporba je vladajuće, na čelu s gradonačelnikom Vlahušićem, kontinuirano kritizirala i optuživala za nemoral, brojna zapošljavanja u gradskoj upravi te manjak odgovornosti zbog sudskih postupaka koji su se vodili protiv gradonačelnika. Zanimljiv je bio i uspon političke stranke Most na nacionalnoj razini, koja je poniknula na jugu, točnije u Metkoviću, gdje je gradonačelnik bio Božo Petrov. Godinu ranije ostvarili su velik broj mandata u Saboru te su postavili Tihomira Oreškovića za premijera, no vlada nije dugo potrajala. Za predsjednika HDZ-a 2016. godine kandidirao se Andrej Plenković koji je na ljeto pobijedio na unutarstranačkim izborima, a na jesen osvojio i svoj prvi premijerski mandat.

U rujnu su u Sabor s juga otišli HDZ-ov Mato Franković, tadašnji predsjednik Gradskog vijeća, i Maro Kristić iz Mosta. HDZ i Most zajedničkim su snagama donijeli zakon kolokvijalno nazvan ‘Lex Vlahušić’, kojim je Vlahušiću onemogućeno sudjelovanje na izborima zbog pravomoćne sudske presude iz afere Šipan. Krajem 2016. godine proračun je pao, a Vlahušić se više nije mogao kandidirati za funkciju gradonačelnika.

ZAGREBAČKA, ŽIČARA, TAKSISTI

Od većih infrastrukturnih projekata odvijali su se radovi u Zagrebačkoj ulici, započeti još 2015. godine. Ni oni nisu prolazili bez političkih sukoba jer je inspekcija utvrdila kako ne postoje potrebne građevinske dozvole ni dokumentacija, a iznosile su se i tvrdnje da projekt nije u skladu s GUP-om. Radovi su često prekidani, a u jednom se trenutku čak govorilo da bi cijela ulica trebala biti vraćena u prvobitno stanje te da bi cijevi oborinske odvodnje morale biti uklonjene. Snažni politički pritisci postojali su i oko plaćanja koncesije za žičaru. U tom pothvatu zabilježen je rijetki politički konsenzus - sve stranke su se udružile i održale mirni prosvjed ispred postaje žičare na Pločama s ciljem boljih uvjeta koncesijskog ugovora po Grad.

U Konavlima je vladao dugogodišnji načelnik Luka Korda. Sva konavoska sela dobila su vodu, a te je godine otvoren i Dom za starije na Grudi, no ulaz u Cavtat, kao ni sanacija rive, nisu realizirani unatoč najavama. Načelnik Župe dubrovačke Silvio Nardelli obećavao je ulaganja u hotele Plat koje je preuzela Karisma Hotels Adriatic u vlasništvu Agrokora, dok su Avenu ulaganja te godine potpisala ugovor za realizaciju projekta Kupari, obvezavši se u četiri godine uložiti nešto manje od 100 milijuna eura i dovesti brend Ritz-Carlton. Dubrovnik se u 2016. borio i s problemom napuštenih pasa koji su boravi-

Dubrovački dnevniK Petak, 30. siječnja 2026. Povratak u 2016. 25 16. siječnja 2026.

li u neregistriranom azilu na Žarkovici. U javnom prostoru vodile su se žestoke rasprave o autotaksi prijevozu. Domaći taksisti opirali su se liberalizaciji tržišta i povećanom broju dozvola kao i dolasku Ubera i sličnih platformi što je značilo niže cijene taksi usluga. Grad je donio odluku o zabrani šetanja povijesnoj jezgrom u kupaćim kostimima i sličnim ‘neprimjerenim’ odjevnim kombinacijama.

PROBLEMATIČNI AMBICIOZNI

PROJEKTI

U 2016. godini potpisan je, a potom i raskinut predugovor o koncesiji za projekt terminala za kruzere u luci Gruž. Dubrovnik International Cruise Port Investment želio je realizirati projekt vrijedan 94 milijuna eura, no pravni odnosi između koncesionara i davatelja koncesije nikada nisu usuglašeni. Zakompliciralo se i oko arhitektonskog natječaja za terminal, koji je povučen jer je pobjednički rad bio javno dostupan prije službenog raspisivanja natječaja. Visoki upravni sud u Splitu ukinuo je rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode o prihvatljivosti Studije utjeca-

ja na okoliš izgradnje sportsko-rekreacijskog centra s golf igralištem na Srđu. Presuda je donesena na temelju tužbe koju su 2013. godine podnijeli Zelena akcija, Udruženje arhitekata i Srđ je Grad. Tvrtka Razvoj golf imala je lokacijsku dozvolu Ministarstva graditeljstva, a s braniteljima su se vodili pregovori oko preseljenja Muzeja Domovinskog rata u tvrđavu Revelin.

Tvrtka Dubrovački zalasci sunca započela je rušenje objekata i prijavila gradilište na plaži Sumratin, pri čemu su uklonjena brojna stabla, što su građani proglasili ekocidom. Najavljivana su velika ulaganja u popularnu lapadsku plažu. Istovremeno se gradila marina na Lapadskoj obali, za koju je koncesiju ranije dobila tvrtka Laguna Trade Franja Pašalića. Vlasnici plovila od Vile Elise do Hotela Lapad bunili su se zbog ukidanja vezova na tom potezu. Spominjao se i projekt ‘Mall of Dubrovnik’ na mjestu DOC-a, koji je planirao investitor Zlatko Milić.

TURIZAM, KULTURA I IMENOVANJA

Što se tiče turizma, očekivao se dolazak 419 kruzera kapaciteta oko 803 ti-

suće putnika, a te je godine Dubrovnik proglašen šampionom turizma. U Zimski festival uloženo je oko pet milijuna kuna, kućice su bile postavljene na Stradunu, a ugostitelji su bilježili porast prometa od gotovo 20 milijuna kuna.

Ožujak 2016. bio je mjesec kada je Stradun postao galaksija – postavljene su kulise za snimanje popularnog filmskog serijala Ratovi zvijezda.

Specijalist kirurg i voditelj Odjela traumatologije Marijo Bekić postao je 2016. godine ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik te najavio smanjenje duga bolnice, izgradnju hitnog prijema, modernizaciju opreme i zapošljavanje medicinskog kadra. Nikša Burum postaje rektor Sveučilišta u Dubrovniku.

Intendant Mladen Tarbuk i njegova pomoćnica za dramski program Mani Gotovac na Dubrovačke ljetne igre doveli su Vinka Brešana, koji je režirao legendarnu Kafetariju. Predstava je trebala biti izvedena na Stradunu, no na kraju je održana ispred Sponze. Unescovo izaslanstvo potvrdilo je da se pukotine na Orlandu šire, a kao rješenje predložena je izrada replike i premještanje originala na sigurno mjesto.

Gusar iz Rige imao je spektakularan stil igranja šaha

Žrtvovanje kraljice Mihaila Talja najveća je erotika koju sam vidio u životu

Da sam ja glavni urednik Playboya, na naslovnicu bih stavio ruku Talja kako damu baca u vatru dok ona zapomaže da je se ne spali na lomači. Ta bi žrtvovana kraljica, u mom paralelnom uredničkom univerzumu, bila Miss kolovoza. Odjednom, moja mi cura ni blizu nije napeta kao taj Gusar iz Rige, mađioničar crnih i bijelih polja

Imao sam jednu curu koja je na mene bila napaljena kao Hrvati(ce) na Thompsona i Aleksandru Prijović, točnije rečeno bio sam joj napet kao teorija struna Edwardu Wittenu, Johnu Schwarzu, Brianu Greenu i ostalim fizičarima. No, odjednom su se stvari stubokom promijenile. Točno se sjećam kada i gdje. Jednog popodneva upalio sam Treći kanal HRT-a gdje se velemajstor Alojzije Janković stao pripremati da nas provede kroz još jedan šahovski komentar. Postavio je bijele i crne figure, te krenuo objašnjavati partiju Mihaila Talja i njegovog trenera Alexandera Koblencsa odigrane 1961. godine.

-Gledaš šah? – razrogačila je oči. -Da – odgovorio sam odsutno. -Pa koji si ti đedo. To samo oni rade. Ajme kako dosadno – rekla je nekako rezignirano. Nisam je čuo, jer je glas Alojzija titrao od uzbuđenja. Znao sam da nam je za danas pripremio nešto veliko. Već u 13. potezu Talj mrtav hladan žrtvuje kraljicu što hoće reći da su skoro sve figure i jednog i drugog na ploči, te da su oboje udaljeni od šah-mata kao teoretičari struna od znanstvenog dokaza njenog postojanja. No, kao što i ti fizičari imaju udaljenu viziju do koje žele doći, tako radi i Taljev mozak. Žrtvovanjem kraljice pokušava dobiti na inicijativi. Potom žrtvuje i konja. Zatim tri poteza kasnije žrtvuje i drugog konja. Gledam i ne vjerujem što vidim. Pa je li moguće da će dobiti ovu partiju? Alojzijev glas dodatno treperi. Unatoč svim tim žrtvama, Talj stišće i bli-

zu je pobjede, pa sad Koblencs mora žrtvovati svoju kraljicu. No naposljetku nije se izvukao. Unatoč ranoj žrtvi kraljice, pa još k tome i oba konja, Talj dolazi do briljantne pobjede. Zabezeknut sam, nemam riječi. Oduševljenje ovim remek djelom. Čovjek, inače nije bio samo genij za pločom. Iako je na jednoj šaci imao svega tri prsta, svirao je klavir.

MISS KOLOVOZA

Gledam svoju curu i ne čini mi se više tako lijepa. Štoviše osjećam neku hladnoću, udaljenost. Kako uopće može govoriti da je šah dosadna igra za starce? Pa ovo žrtvovanje kraljice MIhalila Talja na samom početku partije najveća je erotika koju sam vidio u životu. Da sam ja glavni urednik Playboya na naslovnicu bih stavio ruku Talja kako damu baca u vatru dok ona zapomaže da je se ne spali na lomači. Ta bi žrtvovana kraljica, u mom paralelnom uredničkom univerzumu, bila Miss kolovoza. Odjednom, moja mi cura ni blizu nije napeta kao taj Gusar iz Rige, mađioničar crnih i bijelih polja. Bacam se na proučavanje njegovih najboljih partija, i odmah mi je jasno da postoje i bolje od ove, gdje kraljicu žrtvuje hladno i s lakoćom baš poput scenarista Game of Thronesa kada su onomad natjerali Cersei Lannister da gola hoda skalinima podno Jezuita.

Protiv Sviridova je tako na hod srama poslao kraljicu, ali i oba topa, i svejedno je pobijedio protivnika kojemu na ploči nisu pomogle ni aktivna dama, plus još jedna kula. A što tek re-

Piše Maro Marušić foto Richard Thorman (Collection of the World Chess Hall of Fame), Žarko Bašić/PIXSELL

ći na žrtvu oba topa i pobjedu protiv višegodišnjeg svjetskog prvaka Anatolija Karpova. Ili onda kada je u sedam poteza žrtvovao oba topa, lovca i konja, pa svejedno došao do pobjede. Ponovimo ovo još jednom – u sedam poteza je četiri figure pretvorio u topovsko mesoi pobijedio. Bilo je takvih i sličnih partija ogroman broj – spomenimo samo one protiv Smislova i Fischera s turnira kandidata za izazivača prvaku svijeta 1959. godine, ili protiv svjetskih prvaka Borisa Spaskog 1973. odnosno Petrosjana 1974. godine - žrtvovao je kraljice, topove, konje i lovce kao da je vladar Maja ili Inka, a ne sin latvijskog liječnika. -Morate odvesti svojeg protivnika u duboku mračnu šumu gdje je 2+2=5, a put koji vodi van je dovoljno širok samo za jednog – objašnjavao je Talj filozofiju svoje igre. U životu i sportu postoje dvije vrste ljudi. Čmelji i umjetnici. Čmelji vjeruju u Niccolu Macchiavellija, a umjetnici u ljepotu svemira. Čmeljima cilj opravdava sredstvo, a umjetnicima estetika. Čmelji teže uspjehu, statistici, novcu i moći, a umjetnici – a čemu drugo nego – umjetnosti! Jasno je iz svega ovoga da su čmelji puno uspješniji kako u životu tako i u sportu. Njima nije važno na koji će način doći do cilja, važno im je jedino da dođu, a umjetnicima je važno da koračaju u skladu sa svojom umjetnošću, pa čak i ako nikad ne stignu do cilja. Najbolji primjer ovoga što govorimo je tenis. Najveći tenisač svih vremena je čmeljo Novak Đoković. U njegovom tenisu nema ljepote, ali uvijek dođe do cilja. Isto je i u šahu. Brojni svjetski prvaci, bili su klasični čmelji, robovi excelovske taktike, pa ispada da cure pasioniranih ljubitelja šaha imaju pravo o dosadi te drevne igre. Botvinik, Smislov, Petrosjan, Spaski, Karpov, Kramnik svi oni su bili dosadni čmelji čiji je stil igre milijune Rusa liječio od insomnije. No bez obzira na smrtnu dosadu oni su vladali svijetom šaha gotovo pola stoljeća. Eto koliko se machiačmeljizam isplati u životu i sportu. No Miša neće odustati od svog cilja, pa makar ga povijest šaha nikad ne upamtila. Evo ga sad 1959. godine u Jugoslaviji gdje se u Zagrebu, Beogradu i Bledu održava turnir izazivača za svjetskog prvaka. U to su se vrijeme najbolji šahisti svijeta međusobno nadmetali, a pobjednik je imao pravo izazvati aktualnog svjetskog prvaka što je u to doba bio Mihail Botvinik. Talj još nije stigao u Jugoslaviju, a već je imao ozbiljnih problema. Samo deset dana prije početka turnira operirano mu je slijepo crijevo. To će biti početak zdravstvenih poteškoća koje će ga pratiti čitav život. Neće mu u zdravstvenom stanju pomoći ni ljubav prema alkoholu i cigaretama.

CRNIM FIGURAMA KONTRA MEDICINE

-U mojoj obitelji su svi muškarci bili u medicini. Moj djed je bio farmaceut, moj otac je bio liječnik, moj stariji brat je bio liječnik, moj sin je također liječnik. Jedini muškarac koji se s medicinom igrao s crnim figurama sam bio ja, a medicina mi se vjerojatno zbog toga osvetila. Mog oca je cijeli grad zvao dr. Talj. Bezbrojni pozivi, bezbrojne posjete pacijenata – govorio je Čarobnjak iz Rige.

No, unatoč fizičkoj iscrpljenosti Talj je održao fokus i pobijedio na turniru izazivača. Najupečatljivija pobjeda bila je protiv bivšeg svjetskog prvaka Smislova koji nije smislio rješenje na Mišinu žrtvu kraljice. Ništa mu nije mogao ni šesnaestogodišnji mladi američki genije Bobby Fischer koji je od Latvijca izgubio sve četiri partije. Fischer ga je optužio da je tijekom partija bio dekoncentriran, jer ga je Miša provocirao.

Kako god, tada dvadesettrogodišnji Talj postao je izazivač za svjetsku titulu. Meč protiv dugogodišnjeg svjetskog prvaka Mihaila Botvinika održan je u Moskvi 1960. godine pred ogromnim interesom svjetskih, a posebno sovjetskih medija. Botvinik je imao 48 godina, slo-

„Morate odvesti svojeg protivnika u duboku mračnu šumu gdje je 2+2=5, a put koji vodi van je dovoljno širok samo za jednog“ Mihail Talj

U životu i sportu postoje dvije vrste ljudi. Čmelji i umjetnici. Čmelji vjeruju u Niccolu Macchiavellija, a umjetnici u ljepotu svemira. Čmeljima cilj opravdava sredstvo, a umjetnicima estetika. Čmelji teže uspjehu, statistici, novcu i moći, a umjetnici – a čemu drugo nego – umjetnosti!

Samo mjesec dana prije smrti, Talj je pobijedio svjetskog prvaka Garija Kasparova

Protiv Sviridova je na hod srama poslao kraljicu, ali i oba topa, i svejedno je pobijedio protivnika kojemu na ploči nisu pomogle ni aktivna dama, plus još jedna kula. A što tek reći na žrtvu oba topa i pobjedu protiv višegodišnjeg svjetskog prvaka Anatolija Karpova. Ili onda kada je u sedam poteza žrtvovao oba topa, lovca i konja, pa svejedno došao do pobjede

vio je za sjajnog natjecatelja, odnosno klasičnog čmelja, koji je uživao u dugim i dosadnim partijama, a bez obzira što su obojica bila iz SSSR-a nikad se prije nisu susreli. Talj je svojim stilom igre zapanjio Botvinika koji nije imao odgovor. U sjećanju je posebno ostala ona šesta po redu gdje je Miša žrtvovao konja izazvavši standing ovations okupljenih gledatelja, pa su se suparnici zbog buke morali premjestiti u drugu dvoranu. Iako je Botvinik neke partije uspio dobiti, Talj je na kraju ipak slavio, te je postao najmlađi svjetski prvak u povijesti. Taj će rekord kasnije oboriti Gari Kasparov.

Tadašnja pravila dopuštala su revanš, pa su samo godinu iza ponovno stali jedan nasuprot drugoga. Ovoga puta Botvinik se pripremio na sve moguće žrtve Talja, a Gusaru nije pomoglo ni što mu je u međuvremenu dijagnosticiran kronični nefritis, odnosno oštećenje bubrega. Botvinik se ponovno vratio na tron, a Talj je opet krenuo u partiju kontra medicine s crnim figurama.

Umjetnik je umjetnik bilo da je riječ o sportu ili životu. Baš kao što je igrao na ploči, tako je igrao i u stvarnosti. Žrtvovao je bubreg i nakratko pobijedio bolove. Ali kada su se oni opet vratili, okrenuo se alkoholu. Opijenost mu je ublažavala tegobe, a kada alkohol ne bi bio dovoljan, koristio je morfij. Unatoč bolovi -

ma i opijatima nastavio je sa šahom. Na turniru u Curacau 1962. bio je toliko loše da je završio u bolnici. Jedini koji ga je od svih igrača došao posjetiti bio je Amerikanac Fischer, čovjek koji je u vrijeme Hladnog rata u sovjetskim medijima bio predstavljen kao dijete Lucifera. Ipak, tri godine kasnije ponovno će zablistati na turniru izazivača, no neće pobijediti, nego će zauzeti drugo mjesto, iza Spaskog. Onda mu se zdravlje ponovno pogoršava, pa pada u formi, ali ne odustaje. Igra istovremeno s bijelim figurama protiv najboljih igrača svijeta i s crnim figurama protiv najgorih bolesti svijeta. Dobivao je na svom ludom putu i najbolje igrače i najgore bolesti. Posebno je upečatljiva žrtva krvne žile nakon koje se Talj našao u dubokoj mračnoj šumi, ali uspio je izaći, pa 1988. godine pobijediti Garija Kasparova, te od njega preoteti titulu prvaka svijeta u brzopoteznom šahu.

POBJEDA PROTIV KASPAROVA MJESEC

DANA PRIJE SMRTI

Onda je opet igrao protiv medicine s crnim figurama, i opet se odlučio na žrtvu još jedne krvne žile. Eto ih sada u dubokoj, mračnoj šumi gdje su dvije plus dvije oštećene krvne žile jednako smrt, ali tunel koji ponovno vodi u život dovoljno je bio širok za Mihaila Talja. Koliko još može ovako Gusar iz Rige? Sada su ga

Igra istovremeno s bijelim figurama protiv najboljih igrača svijeta i s crnim figurama protiv najgorih bolesti svijeta. Dobivao je i najbolje igrače i najgore bolesti. Posebno je upečatljiva žrtva krvne žile nakon koje se Talj našao u dubokoj mračnoj šumi, ali uspio je izaći, pa 1988. godine pobijediti Garija Kasparova, te od njega preoteti titulu prvaka svijeta u brzopoteznom šahu

ščepali i hepatitis C i kronična stafilokokna infekcija. U Mišinoj obitelji svi muškarci bili su u medicini. Djed je bio farmaceut, otac je bio liječnik, stariji brat je bio liječnik, čak i njegov sin. Ali niti oni, niti sve njihove medicinske veze nisu mu mogle pomoći.

Izmučeno tijelo 1992. godine leži u moskovskoj bolnici. Najbolji doktori dolaze mu u jutarnju vizitu, okupljaju se kraj njegov kreveta, na čijem rubu stoji natpis Povijest bolesti. Nema dovoljno papira da se popišu sve zdravstvene tegobe koje su Talja snašle tijekom njegovih 56 godina na crno-bijeloj ploči zvanoj Zemlja. Nemaju mu doktori bogzna što reći, znaju kako će završiti ova partija, žrtvovao je sve organe Mihail Talj i zapeo u dubokoj, mračnoj šumi iz koje više nema izlaza. No Talj, iako zna konačni ishod meča, ipak ima pitanje za doktore: -U Moskvi se igra brzopotezni turnir. Možete li me nakratko pustiti iz bolnice?

Što na to reći, kako mu ne udovoljiti posljednjoj želji, iako je slab, a trese ga febra od 40 stupnjeva. I evo Talja opet na megdanu s najboljima svijetu. Unatoč katastrofalnom zdravstvenom stanju briljira i osvaja sveukupno treće mjesto, a pobjedniku Gariju Kasparovu nanio je jedini

poraz na čitavom turniru. Samo mjesec dana kasnije, odigrao je posljednju žrtvu i otišao na put gdje je prolaz dovoljno širok samo za dušu. -Izgledao je užasno. Ali Talj je i dalje bio Talj. Do samog kraja imao je viziju. On je bio jedini kojeg sam poznavao da nije kalkulirao varijante, nego ih je vidio. Mi svi kalkuliramo: ja ću napraviti ovo, a protivnik će napraviti ovo. Ali Talj je kroz debele slojeve varijanti već oko osmog poteza vidio kako će se meč odviti. Običan čovjek mora kalkulirati, no posebni ljudi jednostavno vide sve. To se pojavljuje kod velikih glazbenika, velikih znanstvenika. Talj je bio apsolutno jedinstven. Njegov stil igre je, naravno, neponovljiv. Ja sam brzo kalkulirao varijante, ali njegova vizija je bila jedinstvena – kazao je svjetski prvak Gari Kasparov nedugo nakon smrti Gusara iz Rige.

Bio je to strašan meč. Talj je prvo žrtvovao bubreg, potom i krvne žile, pa onda i jetru, smrt, iako u velikoj inicijativi, još uvijek mu nije mogla ništa, nije imala nikakvu viziju kako zadati konačni šah-mat… Tek kada je žrtvovao i krv, Miša je znao da više nema povratka. Pružio je ruku Crnoj Dami, a ona ga je uhvatila za ona tri prsta.

Ratni brod JRM-a PČ-135 “Triglav” u opustjelom Cavtatu za vrijeme okupacije.

“SAO DUBROVNIK”

“Republika”

Dana 24. studenog 1991. godine u cavtatskom hotelu “Croatia” na prevaru je okupljeno lokalno stanovništvo kako bi se pod izlikom razgovora o rješavanju egzistencijalnih problema Cavtaćana i Konavljana održao “Zbor građana” na kojemu su srpski političari i JNA pokušali lansirati ideju o povratku “Dubrovačke Republike”. Tako je okupirani Cavtat poslužio kao kulisa velikosrpske predstave osnivanja neke nove “Republike Dubrovnik”, odnosno četvrtog “SAO” teritorija kojeg je trebalo izdvojiti iz Hrvatske i u povoljnom povijesnom trenutku priključiti Srbiji. Cijeli projekt vodio se iz Beograda putem JNA na svim okupiranim područjima oko Dubrovnika, od Konavala preko Župe dubrovačke do Primorja, gdje se bezuspješno pokušavalo vrbovati preostalo lokalno stanovništvo obećanjima o sigurnosti i blagostanju buduće tvorevine. Nakon ovog događaja, na kojeg je JNA dovela brojne medije, uglavnom one pod svojom kontrolom, nastavljena je daljnja promidžbena operacija. Primjerice, u prilogu crnogorske televizije ovaj skup mještana i prognanika dovedenih na prevaru nazvan je “Inicijativni odbor pokreta za demilitariziranu i autonomnu Dubrovačku Republiku”. Snimljeni su kratki kadrovi ljudi u dvorani hotela dok su bili prisiljeni odslušati govor Aleksandra Apolonija, čovjeka koji je za interes Beograda trebao biti nositelj ideje izdvajanja Dubrovnika izvan Hrvatske pod krinkom obnove “autonomne Dubrovačke Republike”. U istom prilogu spomenuti Apolonio dao je pripremljene izjave za TVCG: “Radi se o pokretu, jednom vanstranačkom, izvanstranačkom pokretu koji želi okupiti sve ljude, sve građane Dubrovnika, dubrovačkog kraja, pa i Dubrovčane po svijetu u jednoj zajedničkoj težnji da se izgradi, da se stvori jedna demilitarizirana, jedna autonomna jedinica, odnosno, jedan republički organizam... Dubrovnika, ‘Republika Dubrovnik’. Koja bi trebala... koja bi trebala da u mnogo čemu prihvaća, slijedi, koristi... mnogobrojne vrijednosti koje je stara Dubrovačka Republika ostavila svijetu i pokoljenjima sve do naših dana”.

FELJTON “ZAGONETKA POBJEDE”

Dubrovački dnevnik jednom mjesečno objavljuje feljton “Zagonetka pobjede”, prema istoimenoj knjizi našeg sugrađanina Olivera Peza koja se bavi tematikom Domovinskog rata na dubrovačkom području tijekom 1991. godine. U dvadeset drugom nastavku prisjećamo se neuspješnog pokušaja Srbije da putem tobožnje obnove “Dubrovačke republike” izdvoji Dubrovnik izvan Hrvatske.

“Život” pod okupacijom

Jakša Raguž povjesničar

U doba velikosrpske ideološke pripreme agresije na Hrvatsku, “Srpska akademija nauka i umetnosti” (SANU) je ponovo lansirala ideju da Dubrovnik treba izdvojiti, da on ni u kom slučaju ne može biti hrvatski, da on ni povijesno, ni etnički, ni geografski, ni gospodarski ne može ući u Hrvatsku i da ga treba izdvojiti. Pa ako baš ne može biti srpski onda neka bude ničiji, neka bude autonomna pokrajina. Nada je postojala na način da se očekivalo da će jedan dio ljudi, recimo lijeve orijentacije, koji imaju nekakve partizanske korijene, pripadnici su partije, a izgubili su vlast ‘90., da će takvi pronaći sebe u toj ideji. Računalo se i na neke druge, poznato je da u Dubrovniku ima obitelji koje imaju tradiciju, odnosno, imali su tradiciju da su Srbi katoličke vjere, takvih je bilo podosta u Cavtatu. No, to je nekada bilo, sve te obitelji su se ‘91. godine osjećale Hrvatima, a još su “bolji” Hrvati postali kad su im počeli paliti kuće i ubijati rođake po Konavlima. I ovi ljudi koji možda i jesu komunisti, koji možda imaju partizansku tradiciju, oni su ipak primarno Hrvati. Kada je JNA počela ubijati i progoniti po etničkom principu, a ne ideološkom, oni su svi postali čisti i apsolutni Hrvati. Tako da ideja “Dubrovačke Republike” nije dobila podršku stanovništva. Oni jesu strahom, terorom i nasiljem prisilili nekoliko ljudi u Cavtatu, nekoliko u Zatonu, nekoliko u Mokošici, da pristanu. Ali to je bilo pod prijetnjom smrti ili da se njihovo ime pojavi formalno na papiru. Bilo je i nekoliko Srba i Crnogoraca i par pojedinaca Hrvata koji su

Petar Luburić

načelnik SZUP-a Dubrovnik

Imate jednog Mihalja Kertesa kad je govorio ‘91., negdje u 9. mjesecu: “Formirati srpsku državu zapadno od Crne Gore s glavnim gradom u Dubrovniku”, kojeg je on zvao “Nikšić na moru”, to je bilo do Neretve. A Đogo (Gojko, op. aut.), veliki “pesnik” beograd-

ski je rekao da “dubrovačko područje treba etnički očistiti, spaliti sve i zbogom, a sjeverno od Rijeke dubrovačke ubiti sve hrvatsko”... Oni su bili jedni od izrađivača Memoranduma SANU iz ‘86. godine i oni su određivali zapadne granice “Velike Srbije” i oni su određivali pravila u tim “zapadnim zemljama srpskim”.

to prihvatili, recimo srcem. No, stanovništvo je pružalo pasivni otpor pa je ta ideja na kraju postala smijurija, na neki način “sprdnja”, pa čak i u srpsko - crnogorskim medijima, naročito tijekom ‘92. godine.

Petar Luburić

načelnik SZUP-a Dubrovnik

Lakše je bilo govoriti negdje o Vukovaru ako imate 30 % srpskog stanovništva, ili o Kninu gdje imate 50 ili 60 % ili ne znam koliko srpskog stanovništva. Ali kako u Dubrovniku gdje nemate niti 7 - 9 % nehrvata, kako odjedanput sad objasniti da to isto mora biti “Velika Srbija”. Tu je onda došla ova priča o “Dubrovačkoj Republici” koja treba biti, dakle, želja tog stanovništva koje ne želi biti dio Hrvatske nego želi biti kao nekakva autonomna oblast, ali ipak vezana za “Veliku Srbiju” odnosno Jugoslaviju.

Mato “Mišo” Moretti

Cavtat

E, znači stvarana je u Cavtatu cijela ta psihoza da mi moramo poštivati okupacijsku vlast, da je samo pitanje trenutka kad će oni ući u Dubrovnik, a mi nismo imali nikakav kontakt ni s kim u Gradu, ni usmeni, ni pismeni, ni bilo, telekomunikacije nisu funkcionirale, ali jednostavno snagom naše volje nismo vjerovali da će Dubrovnik tako lako pasti. U takvoj atmosferi oni su jednog trenutka došli na nekakvu, po meni sumanutu ideju, gdje su nas zaista iznenadili, ali nas nisu pokolebali, da ne gube vrijeme dok oni dođu do Grada, osvoje Grad, nego da imaju pripremljenu odluku civilnog stanovništva koje će tražiti uspostavu “Dubrovačke Republike”.

Jakša Raguž povjesničar

JNA čak nije uspjela naći niti jednog “poštenog” Hrvata da predstavlja tu ideju nego su pronašli osobu koja je etnički miješanog podrijetla, a to je Aleksandar Apolonio. On je potomak

pravoslavnog Grka i lokalne Srpkinje iz Kamenara kod Herceg Novoga, iz popovske obitelji. On je bio nekakva vrsta “sive eminencije” 44./45. godine u dubrovačkom kotaru koji je provjeravao ideološku prihvatljivost, a koji se istakao oduzimanjem imovine, nacionalizacijom i eksproprijacijom nakon ‘45. godine u dubrovačkom kraju, kasnije i progonom hrvatskih proljećaraca ‘72., kao lokalni okružni državni tužitelj. Tako da je bila riječ o osobi koja je na neki način dobro znala dubrovački kraj, ali koja nije bila nimalo omiljena među većinom stanovništva nego je više bio osoba koja je širila neku vrstu straha. Tako je JNA na njega računala kao dobrog poznavatelja ljudi, ali i kao čovjeka kojeg većina ljudi zna, a uz element straha predstavljao je idealan faktor. No, nisu mogli naći jednog normalnog Hrvata koji bi to prihvatio. U Dubrovniku nitko tko je imao legitimitet nije pristao na takve ideje. Recimo, imamo primjer uglednog vlasnika restorana u Cavtatu, Bobića, koji je također bio mučen i zlostavljan jer su ga htjeli natjerati da uđe u pokret za “Republiku”, on im je bio zanimljiv kao vijećnik Skupštine općine Dubrovnik, međutim i on je odbio iako su ga odvodili u logor i mučili. Pokušali su pridobiti i Antuna Kralja, on je također mučen, prebijan i zlostavljan, kao i njegov brat Ivo koji je prošao strašne torture i nasilje jer su odbili ući u pokret, a bili su im interesantni kao osobe koje su imale neku vrstu političkog legitimiteta i lokalnog društvenog ugleda. Tako da, ti ljudi su radije izabrali da budu ubijeni nego da pristanu na tako nešto jer se znalo da ostaje vječna sramota na obitelji, znalo se da je bolje biti mrtav nego kvisling.

Božo Martinović

dragovoljac, Konavle

Velikosrpska politika je imala propagandu u kojoj je mislila da je moćna, međutim ta je propaganda izgubila bitku. Dakle, tamo gdje su živjeli Srbi to je bila Srbija, a tamo gdje su živjeli Hrvati tamo treba osnovati nekakvu “satelit republiku” - Dubrovačku

Republiku. Kako su oni imali očito u strukturama bivše vlasti ljude koji su bili skloni, možda ne Jugoslaviji nego više “Velikoj Srbiji”, neki od njih na čelu s tim Acom Apolonijem su ‘91. godine u kasnu jesen, nakon okupacije Cavtata, pokušali organizirati tu “Dubrovačku Republiku” koja će biti kao samostalna, ali u sastavu te Jugoslavije, bez Hrvatske i Slovenije. Međutim, bilo je evidentno da će Hrvatska biti stvorena i da će Konavle i Cavtat biti Hrvatska za vječnost i da neće biti moguće napraviti ništa što neće biti pod zastavom Republike Hrvatske, pa su vjerojatno i oni koji su možda bili skeptični u odnosu na Hrvatsku, to morali prihvatiti. Pogotovo kad su ljudi vidjeli što su oni sve napravili po Konavlima u okupaciji i kako se ponašaju, nije bilo ni trunke sumnje da će to biti Hrvatska.

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

TKO IZGUBI DOBITAK, DOBIJE GUBITAK

Guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić, dobio je potporu ministara financija Eurozone za mjesto potpredsjednika Europske središnje banke. Premijer Plenković mu je s ponosom čestitao i objasnio narodu, da se radi o velikom međunarodnom uspjehu Hrvatske, male ali stabilne zemlje, koja unatoč ratovima, krizama i vlastitim cijenama u trgovinama, nekim čudom stoji uspravno. Stabilno, doduše, stoji uglavnom - statistika.

A da, stabilne su bile i banke, koje su tijekom Vujčićeva mandata mirno i bez stresa zaradile milijarde, a onda ih uredno otpremile inozemnim vlasnicima. Kunu smo svečano pokopali, euro dočekali raširenih ruku, a nagrada je – stigla. Sustav funkcionira besprijekorno: građani plaćaju, banke profitiraju, guverner napreduje. Doduše, narod to priznanje drugačije tumači. Po nekima, Vujčić nam je uspješno uvalio euro, inflaciju i cijene hrane, a zlobna sirotinja još uvijek pamti guvernerove antologijske savjete građanima: ne kupujte ono što vam je skupo. Ako vam je stan nedostižan, promijenite percepciju. Jer cijene, kako nas je naučio, nisu stvar realnosti nego - dojma. Računi su visoki samo zato što ih mi tako doživljavamo. Njegovima kolegama nisu uopće skupi. I stoga, ‘ko radi, taj i griješi, a tko griješi – napreduje. Njegov pokojni prethodnik Rohatinski, nije imao tu sreću. Iako je on 2001. prodo 13 tona zlata, koje je Hrvatska dobila od alimentacije nakon razvoda od nasilnog YU partnera, po cijeni od 272 dolara za uncu, tvrdeći da je zlato ‘’mrtva imovina’’, njemu je priznanje izostalo. Kad je nadugo poslije zlato skočilo preko 3 tisuće dolara, pokazalo se da mrtva imovina zna uskrsnuti, pa je HNB pod Vujčićem 2022. i 2023. ponovno počeo kupovati zlato. Ovaj put skupo. Red je red. Europa traži rezerve, a mi učimo da se povijest najlakše ponavlja uz znatno - višu cijenu.

Predsjednik SAD-a, na sastanku u Davosu, cijeloj je Europi održo lekciju, kako o nakaznim vjetrenjačama koje su pobile milijune ‘tica, tako i o nesposobnim europskim

saveznicima, koji nisu kadri branit ni sebe, a kamoli pomoć njegovoj moćnoj državi u obrani ledenog Grenlanda. Neke od članica NATO-a još i dan danas šute, a neke su mu odgovorile. Danska javno tuguje za 44 pripadnika svojih vojnih postrojbi, a glasnogovornik ritanskog premijera podsjetio je one koji ne znaju, na 457 poginulih britanskih vojnika i “mnoge stotine” invalida, koji su pomagali američku mirovnu avanturu u Afganistanu. Drugi neimenovani Britanac pravio se Englez, pa je objavio da je veliki propovjednik mira Trump, pet puta izbjegao regrutaciju za Vijetnamski rat, četiri puta zbog ‘’studentskog statusa’’ i peti put zbog liječničke potvrde o “koštanim ostrugama”. U nas to zovu čukljevi ili - gropovi.

Fakat, Europa nikako da se odluči bi li kakila ili piškila. Neki bi s Amerima, neki bez, a ima i onih koji predlažu da se Europa oslobodi povijesne zablude u zaslužnosti bilo kojega Europljanina za otkriće Amerike. Da su ostali neotkriveni, danas bi još ratovali kauboji i Indijanci. Zapravo, Indijanci međusobno! Ili bi ih Rusi kad - tad bili otkrili; em je Aljaska bila njihova, em su bili nadohvat tadašnjim jedrenjacima. Marko Perković se oglasio nakon što je Državni inspektorat pokrenuo upravni postupak, kojim se investitoru bespravno izgrađenih građevina u Čavoglavama nalaže rušenje istih, u roku od 90 dana od zaprimanja rješenja.

Perković je pojasnio da javnost nije dobro razumjela ono što je tendenciozno prikazano na televiziji. Na TV-u to izgleda ko kuća s asfaltiranim prilazom i javnom rasvjetom, a nije nego skromna nadstrešnica i montažno skladište. I zaklon od kiše i sunca za radnike. Kakve radnike nije precizirao, ali očito su se tamo usavršavali u raznim zanatima, vjerojatno prije nego što započnu gradnju njegove prave kuće. One s dozvolom!

U svom emotivnom istupu, ispričao se je on Državnom inspektoratu, javnosti, ali i pticama, vjevericama, zmijama i mravima kojima je, kako kaže, privremeno narušio komoditet. Obećao je da će im zasadi-

ti dvostruko više grmlja, trave i šikare, kako bi svi oni imali gdje nastaviti svoj ugodan život. Eto!

A nije zaboravio ni prirodne sile. Ispričao se i kiši, vjetru, Suncu i Mjesecu, što im je oduzeo pravo da nakvase, ugriju ili romantično osvijetle njima zagarantiran prostor. Sve u svemu, riječ je o nesporazumu epskih razmjera; država vidi bespravnu gradnju, a umjetnik - ekološko edukacijsku platformu. Iz sporta nam stiže još jedna vijest koja potvrđuje da je Balkan, kad je riječ o navijačima, među prvima u svijetu u disciplini - organizirani kaos. Grupa navijača Hajdukove Torcide iz Splita, odlučila je kod aerodroma u Tuzli priredit mali doček navijačima beogradske Crvene Zvezde i to univerzalnim jezikom navijačke diplomacije. Rezultat? Dvadeset i tri ozlijeđene osobe, tri u kritičnom stanju i 93 ‘dalmatinska hajduka’ prespavala u policiji. Policija zadovoljna učinkom, bolnice popunjene, a domoljublje – demonstrirano na najvišoj razini, tek uz dodatne troškove zdravstvenog sustava. Zasjeda je, kažu, bila profesionalno postavljena blizu parkinga, na kojemu su navijači ostavili auta prije leta za Švedsku. Navodno odmazda za događaj u Švedskoj, gdje su Delije grupno napale jednog hrvatskog rukometnog navijača.

A prije samo dva tjedna, Dinamovi junaci Bad Blue Boysi, izmlatili su navijače istog kluba, ali iz Slovenije, na odmorištu autoceste. Susjedska ljubav bez granica. Svi se mlate sa svima, ali važno je da se zna; za boje, za grb, za čast. I po mogućnostiu grupi. Sport spaja ljude, sve češće preko - hitne pomoći.

Odgovorno upravljanje javnim novcem

Europski tužitelji istražuju

Viktoriju Knežević, a trebali bi sami sebe

Meni su EU birokrati koji odlučuju što će se financirati, a što ne, najodgovorniji u čitavoj priči. Ideje Knežević odlične su prema nekima za koje su odobreni novci iz EU fondova, a totalno su apsurdni

Prošli tjedan obilježila je vijest o istrazi u čijem je središtu interesa bivša saborska zastupnica i gradska vijećnica Viktorija Knežević. Podsjetimo, Ured europskog javnog tužitelja ( EPPO) sumnjiči Knežević, uz još četiri fizičke i tri pravne osobe, za kaznena djela subvencijske prevare i krivotvorenja isprava u vezi s dvama projektima financiranim iz EU fondova.

Prvi projekt je aplikacija Liquid Democracy u vrijednosti od 132 tisuće eura od čega je novac iz EU fondova u iznosu od 108 tisuća eura. Cilj te aplikacije je bio digitalno glasovanje. Drugi projekt je videoigra My Dubrovnik u kojoj su se građani mogli okušati u upravljanju gradom kao gradonačelnik. Prema javno objavljenim podatcima, ukupni izdaci za taj projekt iznosili su 1.642.928,00 kuna, od toga europska sredstva bila su 1.396.472,34 kuna. Naravno, nemam pojma o detaljima istrage, o čemu se točno radi, niti ja trebam donositi ikakve (prerane) zaključke. To je na sudu, svi su nevini dok se ne dokaže suprotno. Viktoriju Knežević poznajem osobno, nimalo ne sumnjam da je ovim idejama iskreno željela poboljšati društvo. Možda je u provedbi ovih projekata negdje slučajno zeznula zbog ovog ili onog razloga - zaista ne znam, niti u to želim ulaziti - ali poznavajući je, siguran sam da je u startu imala plemenite namjere.

ŠTO SE TOČNO DOBIJE FINANCIRANJEM?

No bez obzira što sam siguran da joj je misao vodilja za pokretanje ovih projekata bilo opće dobro, nisam siguran bi li se njima postigla posebna društvena korist. Naime, što se točno dobije financiranjem videoigre My Dubrovnik i aplikacijom Liquid Democracy? Videoigra MyDubrovnik dobra je ideja, građane se trebalo učiti kako voditi grad, društvenoj odgovornosti, ali kako ih uopće natjerati da ju ‘igraju’ pored šume

svih ostalih aplikacija? Kako da ta igrica postane popularna kada ljude posebno mlade politika uopće ne interesira? Liquid Democracy također je odlična ideja, potiče građane na aktivno sudjelovanje u demokratskim procesima umjesto gunđanja i pasivnosti, ali opet kako ju provesti u praksi? Kako građane uopće natjerati da ju koriste kada ni na izbore ne izlaze u većem broju? Kako god, činovnici iz EU-a vidjeli su benefite za civilno društvo, te su donijeli zaključak da se ovi projekti vrijedni skoro 300 tisuća eura trebaju financirati. Iskreno, meni su upravo ti birokrati koji odlučuju što će se financirati, a što ne, najodgovorniji u čitavoj priči. Ideje Knežević odlične su prema nekima za koje su odobreni novci iz EU fondova, a totalno su apsurdni. Valjda bi i tu trebala postojati odgovornost, da se javnim novcem ne financiraju projekti koji nemaju nikakvu, a kamoli (širu) društvenu korist, a ovdje ćemo nabrojati isključivo one najluđe. Tako je svojedobno u Mađarskoj planiran fitness za pse. Činovnici iz EU -a valjda su zaključili da bi bilo pametno da koker španijeli dižu utege, pa su odobrili financijsku injekciju u iznosu od 160 tisuća eura. Na kraju taj fitness centar za pse nikad nije otvoren. A pazite tek ovo teološko sufinanciranje. Dali su par tisuća eura za projekt koji proučava koji centri u mozgu odlučuju hoće li netko biti vjernik ili ne. Znaju EU birokrati podijeliti lovu svojih država članica i onim državama koje nisu članice. Tako su dali 24 tisuće eura za nijemi film u Srbiji, jer promiče ‘neverbalnu komunikaciju’.

Svojevremeno je bio financiran i legendarni projekt Donkeypedia. Cilj projekta je bio istražiti europski identitet putem putovanja magarca kroz Nizozemsku, interakciju s lokalnim stanovništvom i školskom djecom dok istovremeno piše blog o svojem iskustvu. Ovaj projekt bio je dio inicijative EU -a „Godina međukulturnog dijalo -

Europska unija ima dugu povijest financiranja totalno apsurdnih projekata. Tako je svojedobno u Mađarskoj planiran fitness za pse. Činovnici iz EU-a valjda su zaključili da bi bilo pametno da koker španijeli dižu utege, pa su odobrili financijsku injekciju u iznosu od 160 tisuća funti. Na kraju taj fitness centar za pse nikad nije otvoren

Piše Maro Marušić Foto gotourist.hu

EU je dala skoro

100 tisuća eura za gradnju sanjkališta u Jakabszállásu. Sve bi to bilo lijepo i bijelo da tu pada snijeg, ali riječ je mađarskoj ravnici, pa ni plesovi za prizivanje snježnih padalina odveć ne pomažu. Projekt je u mađarskim medijima dobio posprdni naziv Himalaja mađarske ravnice

ga“, vrijedne 7 do 8,5 milijuna eura. Zaista teška glupost. No, nismo još došli do vrhunca. Najbizarniji i najapsurdniji EU projekti odvijali su se u Mađarskoj. Spomenuli smo već bugarske čučnjeve pasa, ali postoje još luđi projekti u kojima se rasipao EU novac. Pazite, molim vas, ovo: u mađarskom Bodrogkeresztúru dobili su 103 tisuće eura europskog novca kako bi izgradili vidikovac visok 40 centimetara. Ej, 40 centimetara. Pa toliki je vidikovac u prosječnog crnca. Najluđe je od svega što gradnja tog vidikovca nije ni bila nužna jer se nalazi na uzvisini s koje ionako puca pogled, ali bez obzira na to, EU je dala novac, napravio se 40 centimetara…, ej 40 centimetara,… visok vidikovac, a naposljetku je uokolo izrasla šuma pa sada nakon završetka EU projekta više uopće nema pogleda, a to mu je bio kao glavni cilj.

HIMALAJA MAĐARSKE RAVNICE

I ovaj sljedeći projekt je genijalan (opet riječ o Mađarskoj). U Nyírmártonfalvi su planirali šetnicu kroz šumu i prijavili projekt za EU fondove. U međuvremenu, dok su čekali odluku EU činovnika, posjekli su stabla kuda je šetnica trebala ići, ali su im svejedno briselski birokrati dali prekrasnih 150 tisuća eura za šetnicu kroz šumu, iako šume više nema. Ali ne budimo pesimistični, možda će izrasti.

Ovaj sljedeći (ponovno mađarski) biser možda je i apsolutni kralj. EU je dala skoro 100 tisuća eura za gradnju sanjkališta u Jakabszállásu. Sve bi to bilo lijepo i bijelo da tu pada snijeg, ali riječ je mađarskoj ravnici, pa ni plesovi za prizivanje snježnih padalina odveć ne pomažu. Projekt je

u mađarskim medijima dobio posprdni naziv Himalaja mađarske ravnice, a nedugo iza lik koji je prijavio projekt propao je. No nije on lud u ovoj priči, nego onaj tko mu je dao novce. Pa dragi EU birokrate, kako ti uopće može pasti na pamet da daš lovu sanjkalištu usred mađarske ravnice? Ali zašto bi EU birokrate bilo briga za javnu lovu kada ni njihovi šefovi na najvećim položajima za nju ne mare? Von der Leyen i priču o potrošenim milijunima na cjepiva svi znaju, a mi ćemo se sjetiti njenog prethodnika Josea Manuela Barrossa, odnosno njegovo rasipništvo, a ovdje donosimo svega par primjera u bogatoj kolekciji potrošnje javnog novca. Tako je Ured Barrossa svojevremeno stukao 250 tisuća eura na privatne letove avionom u svega 9 mjeseci, a tijekom navedenog perioda on je legenda pohodio UN -ov skup o klimatskim promjenama. Također, predsjednik Europske komisije sa svojih osam asistenata proveo je četiri noći u njujorškom Hotelu Peninsula za 28 tisuća eura, odnosno 778 eura po osobi za jednu noć. Lijepi luksuz, zar ne? Idemo dalje - tijekom 2008. i 2009. godine potrošili su 20 tisuća eura na poklone za briselske goste govornike uključujući i nakit Tiffany, a tisuće eura znali su potrošiti i na raznorazne koktel partyje. Ima toga, naravno, još puno, ovo je samo djelić rasipništva javnim novcem raznih europskih šefova, ćata i ostalih birokrata. Gledajući sve ovo postavlja se pitanje zašto Ured europskog javnog tužitelja ne istražuje svo ovo besmisleno trošenje? Ovako pak izgleda da su jedni cijepljeni od istraga, a na drugima se trenira strogoća. Valjda EPPO stvarno ne interesiraju cjepiva.

U mađarskom Bodrogkeresztúru dobili su 103 tisuće eura europskog novca kako bi izgradili vidikovac visok 40 centimetara

30. siječnja 2026.

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Katja, Elodi, Goge i Kruno - u Hrvatskoj matici iseljenika otvorena je retrospektivna izložba Koluri kroz vrijeme, akademske slikarice Elodi Rašice, iz Rima u rodni grad povratnice

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

i Stjepan - kćeri, zetu i unučadi u posjet su iz Hrvatskog zagorja došli, sretni što su i starog prijatelja usput našli

Sara i Mia - Stradun se za Kandeloru i Festu svetog Vlaha na vrijeme pripremalo, radovalo bi ih kad bi i vrijeme “surađivalo”, pa ovako sunčano i toplo ostalo

i Jelena - ni kiša ih nije omela, želja i kupnjom mimoza ženama u prevenciji bolesti bar simbolično pomoći na Stradun ih je dovela

Dražena, Ivana, Tonka i Tina - i slika nam “svjedoči” da je grupa prijateljica i više nego dobro raspoložena

i Deša - humane su uvijek bile, mimoze i ove godine rado

NEKOĆ IMPOZNANTAN I MOĆAN BROD

Piše Ivo Batričević foto PRIVATNI ARHIV

TSS ‘STATENDAM’ Na prvom putovanju zaplovio prema New

Yorku, Nizozemci ga namjerno

zapalili da ne dođe u ruke Nijemaca?

Dubrovnik je posjetio dva puta 30-ih godina prošlog stoljeća

Prvi put STATENDAM je usidrio pored otoka Lokrum 8. veljače 1934. godine. Na tom kružnom putovanju brod je krenuo iz New Yorka tičući luke: Funchal, Gibraltar, Cadiz, Tanger, Alžir, Palma de Mallorca, Monte Carlo, La Valletta, Beirut, Haifa, Port Said, Rodos, Istanbul, Pirej, Kotor, Dubrovnik, Venecija, Messina, Napulj, Cannes, Southampton, Boulogne sur Mer i Rotterdam. Drugi dolazak na sidrište pored otoka Lokrum je bio 15. ožujka 1935. na kojemu je STATENDAM doplovio sa 661 putnikom i 506 članova posade. To putovanje je detaljno zapisala Clara Spiegel, američka spisateljica, supruga bogatog poštanskog magnata iz Chicaga i prijateljica Ernesta Hemingwaya i Gary Coopera, u svojem “Travel letters” (pisma s putovanja). Na to nostalgično putovanje Sredozemljem brod STATENDAM je krenuo iz New Yorka tičući luke: Madeira, Malaga, Alžir, Palma de Mallorca, La Valletta, Beirut, Haifa, Rodos, Istanbul, Pirej, Krf, Dubrovnik, Venecija.

RAĐANJE STATENDAMA

U floti Holland America Line (HAL) plovilo je ukupno pet brodova s imenom STATENDAM, a tema ovog feljtona je njihov treći brod po redu. Nakon što je 1918. torpediran drugi brod s ovim imenom impozantni 35000 bruto registarskih tona veliki transatlantik izgrađen samo godinu dana ranije, uprava HAL-a je odlučila da završetkom Prvog svjetskog rata sagradi i treći. Bio je to nešto ma-

nji brod iz kvote od 60 tisuća tona čeličnih oplata koje je britanska vlada odobrila u vidu kompenzacije za HAL-ove rekvirirane brodove izgubljene u tek minulom ratu. U okviru ovog reparacijskog programa izgrađena su na istim navozima u škotskom brodogradilištu Harland & Wolff u Glasgowu još i VENDAM i VOLENDAM, brodovi blizanci od po 15400 bruto registarskih tona. Novi STATENDAM bio je i ostao jedini HAL-ov putnički kruzer s tri ciminjere, a gradio se čak punih osam godina zbog financijskih i organizacijskih problema. Novogradnja broj 612 čija je izgradnja započela 1921. u irskom brodogradilištu Harland & Wolff u Belfastu, završena je tek 1919. u nizo-

Drugi dolazak na sidrište pored otoka Lokrum je bio 15. ožujka 1935. na kojemu je STATENDAM doplovio sa 661 putnikom i 506 članova posade. To putovanje je detaljno zapisala Clara Spiegel, američka spisateljica, supruga bogatog poštanskog magnata iz Chicaga i prijateljica Ernesta Hemingwaya i Gary Coopera, u svojem “Travel letters” (pisma s putovanja). Na to nostalgično putovanje

Sredozemljem brod STATENDAM je krenuo iz New Yorka tičući luke: Madeira, Malaga, Alžir, Palma de Mallorca, La Valletta, Beirut, Haifa, Rodos, Istanbul, Pirej, Krf, Dubrovnik, Venecija

zemskom Wilton’s Scheepswerf en Machinefabriek u Schiedamu, predgrađu Rotterdama. Bio je to putničko - teretni transatlantik od 29511 bruto registarskih tona, dug 211 i širok 24,5 metara. Četiri Harland & Wolff SRG parne turbine ukupne snage 22500 KS su mu preko dvije propele omogućavale plovidbenu brzinu od 19 čvorova. Mogao je ukrcati 1654 putnika, od kojih je 510 u prvom, 344 u drugom, 426 u trećem i 374 u turističkom putničkom razredu.

IZGORIO U POŽARU

Na svoje prvo komercijalno putovanje STATENDAM je zaplovio 11. travnja 1929. iz Rotterdama prema New Yorku, na samu 300. obljetnicu dolaska prvih nizozemskih doseljenika koji su na rijeci Hud-

son u Brooklynu osnovali svoju koloniju i nazvali je Niuew Amsterdam. Sljedećih 10 godina održavao je ovu prestižnu transatlantsku prugu uz povremena kružna putovanja, uglavnom po Karibima, ali kako smo vidjeli i prema Sredozemlju gdje je posjetio Dubrovnik dva puta. Ipak, zbog političkih prilika u Europi i početka Drugog svjetskog rata STATENDAM je u rujnu 1939. raspremljen u luci Rotterdam. U borbama između nizozemske vojske i njemačkih okupacijskih snaga u svibnju 1940. u unakrsnoj topovskoj vatri, brod je u roterdamskoj luci nekoliko puta pogođen od obje zaraćene strane. Zahvaćen požarom, za kojeg se pretpostavlja da su ga Nizozemci namjerno podmetnuli da ne dođe u ruke neprijatelja. STATENDAM je potpuno izgorio, a njegova olupina je do konca kolovoza iste godine potpuno izrezana u staro željezo te je uskoro istopljen u visokim pećima tamošnjih čeličana. Od nekada moćnog i impozantnog broda ostali su do danas sačuvani samo njegova nizozemska zastava i brodsko zvono kao zanimljivi muzejski eksponati.

U borbama između nizozemske vojske i njemačkih okupacijskih snaga u svibnju 1940. u unakrsnoj topovskoj vatri, brod je u roterdamskoj luci nekoliko puta pogođen od obje zaraćene strane. Zahvaćen požarom, za kojeg se pretpostavlja da su ga Nizozemci namjerno podmetnuli da ne dođe u ruke neprijatelja

MEDIJSKI PARTNER DUBROVAČKI DNEVNIK

Djeca ovih dana gledaju svoje rukometne heroje na TV-u, na ljeto će s njima moći trenirati

Rad s djecom u razvojnim godinama ima ključnu ulogu u formiranju budućih rukometaša, ali i sportaša i osoba općenito. Upravo u tom periodu stvaraju se osnovne tehničke navike, motoričke sposobnosti i odnos prema treningu i disciplini. Kvalitetan stručni rad u mlađim uzrastima često je presudan temelj za kasniji napredak, bez obzira na to hoće li dijete jednog dana igrati vrhunski rukomet ili sport doživljavati nekako drugačije. Sve to stvari su koje nudi drugo izdanje vrhunskog rukometnog kampa u Dubrovniku

Piše Rafael Barkiđija foto Luka Stanzl/PIXSELL; arhiva Dubrovnik Handball Camp

Senjanim Maglajlija, jedan od organizatora, ujedno i bivši rukometaš

Drugu godinu zaredom Dubrovnik će ugostiti „Dubrovnik Handball Camp”, međunarodni ljetni rukometni kamp za mlade rukometašice i rukometaše uzrasta od 10 do 18 godina. Ovogodišnje izdanje na rasporedu je od 12. do 19. srpnja. Lani je održano prvo izdanje, a već tada su organizatori istaknuli kako je želja da ovaj kamp postane tradicija na jugu Hrvatske.

„Mi organizatori smo stavili tri stvari

Zvonimir Srna bio je zvijezda prošlogodišnjeg kampa.

ispred sebe koje su bitne, ako ih ispunimo, sretni smo i idemo planirati sljedeće izdanje. A to je sve bilo ispunjeno. Prvo, da su djeca živa, zdrava i sretna, to je najbitnije. Drugo je da smo uspjeli provesti sve iz programa, od sportskog rukometnog dijela do rekreativnog, posjeta Gradu, zidinama, otocima, plažama. I treće, naravno, nismo bili u negativnom poslovanju, u minusu, što je također bitno za nas organizatore. Tako da smo svi skupa bili zadovoljni, i organiza-

tori i roditelji i djeca” – ističe nam uvodno Senjanin Maglajlija, bivši rukometaš i jedan od organizatora ovog natjecanja.

PRVO IZDANJE U BROJKAMA I DOJMOVIMA

Na prvom izdanju ovog rukometnog kampa bilo je oko 45 djece koja nisu iz Dubrovnika te oko 35 iz Dubrovnika. Kako nam ističe Maglajlija, povratne informacije roditelja i struke su fantastične.

„Na tim temeljima prvog izdanja smo rezimirali stvari, izvukli pouke i podatke o bitnim stvarima. To je kvaliteta rada, stručnost, demonstracija na terenu. Sama činjenica da se i struka sama ponovno prijavila za ovu godinu, poznati treneri koji su bili, govori nam da smo na dobrom putu. Ovo je sportsko-turističko-rekreativni događaj. Dubrovnik postavlja neke standarde, pa tako i kada je ovo natjecanje u pitanju, a onda te standardne treba pratiti. A kako smo sve to morali ispuniti, trebali smo pomoć naših sponzora. Ne volim reći sponzori jer zvuči službeno, već su to naši prijatelji. Od Grada Dubrovnika, ugostitelja, do smještaja, ljudi koje smo sretali na otocima, hotelima... Hvala svima koji su prepoznali ovaj projekt” – kazao je Maglajlija.

OVE GODINE DJECU UČI – JOŠ JAČI TIM Za nadolazeće drugo izdanje očekivanja po pitanju kvalitete su još veća. Naime, nešto je bogatiji trenerski tim, odnosno tim demonstratora, a oni su ključ kvalitetnog rada na ovom kampu.

„Djeca gledaju profesionalce, evo kao i sada na Europskom prvenstvu, tako i kod nas na kampu. Imena s televizije, što bi se reklo. Onda djeca mogu u realnom svijetu vidjeti kako to izgleda, da sebe usporede s nekim u realnim okolnostima. Zbog svega smo malo i pojača-

li naš trenerski tim ove godine, jer djeca na taj način sjajno uče” – ističe Maglajila.

I ove godine stiže jedan od najtrofejnijih rukometnih trenera, Španjolac Xavier Pascual. Trenutno je trener mađarskog Veszprema, a na kamp dolaze i njegova dva pomoćnika. Bit će u Gospinom polju i svim ostalim događajima i miljenik hrvatskih navijača, kapetan naše reprezentacije i igrač Veszprema Ivan Martinović. Ono što je Martinović u Hrvatskoj, to je Blaž Janc u Sloveniji. I on će biti dio drugog izdanja rukometnog kampa. Trenutno je član Barcelone. Bit će tu i jedna dama među demonstratorima, a to je trofejna mađarska rukometašica Greta Marton, trenutno članica Ferencvaroša. Stiže i sin Xaviera Pascuala, također rukometaš, Alex Pascual, kao i aktivni rukometaš Mateo Hrvatin, koji trenutno igra za Zamet, a još 2009. godine je bio naš reprezentativac. No, ništa i bez imena s juga Hrvatske, jer će djecu trenirati i jake snage RK Ardiaei: Damir Batinović, Hrvoje Lončarica te Antonio Lončarica.

PUNO RADA, PUNO EDUKACIJE, ALI I

PUNO UŽIVANJA

Gospino polje, dvorana Osnovne škole Montovjerna, plaže, zidine, Stradun, otoci... Mjesta su to na kojima će većinom biti mladi polaznici kampa. No, važna ka-

rika je i smještaj, jer više od pola polaznika nisu iz Dubrovnika.

„Djeca će i ove godine biti smještena u studenskom domu, što je odličan smještaj i blizu dvorane. Ima i teretena, ima i salon za animaciju, video-projekcije. Imamo nekoliko prezentacija i video-analize tijekom kampa. Tako je, primjerice lani, doktor Mladen Miškulin djeci govorio o zdravlju sportaša. Blizu su nam i partnerski hoteli, Rixos, Lero... Sve je to blizu, i mala školska dvorana iza kampusa škole Montovjerna. Zato recimo ne trebamo shuttle busove. Najavljena je i obnova postojeće dvorane Gospino polje do ljeta. Ako ćemo uz sve ovo imati i klimu u dvorani, to će onda biti super. Idemo dizati kvalitetu na jedan veći nivo iz godine u godinu” – ističe bivši bosansko-hercegovački reprezentativac, ali i član RK Zagreb.

JEDNA MALA PROMJENA OVE GODINE, A SVE DRUGO JE – LJESTVICA VIŠE!

Detalji o prijavi i cijelom kampu mogu se pronaći na internetskoj stranici i društvenim mrežama „Dubrovnik Handball Camp”. Za sada je već pristiglo tridesetak prijava. Nešto djece od prošlog ljeta, a nešto novih. Jedina mala promjena ove godine su upravo – godine polaznika.

„Ove godine digli smo prag godina za jedan. Prošle godine je bilo za djecu 9-17, a ove godine će biti 10-18 godina. Iz razloga da bi ih još lakše mogli podijeliti u četiri grupe, kako bi bio prilagođen rad svakom uzrastu. Pazimo na sve te detalje, da to kvalitetom bude dobro, a po kvaliteti se baš želimo izdvojiti i biti prepoznatljivi u budućnosti” – kazao je Maglajlija, pa zaključuje:

„Više od pola djece iz Hrvatske nikada nije bilo u Dubrovniku. A u Dubrovniku kad dođeš, moraš ići u razgledavanje. Od zidina do Lokruma, Lopuda, plaža... Podržao nas je i ugostio gradonačelnik, kojem je stalo da ovakav projekt bude u Dubrovniku. Ta djeca kad se vrate kući dobiju odličan dojam. Kvalitetan rad, kvalitetan odmor i ishrana, turističko razgledavanje. I sigurno uspomena za cijeli život, što nam je i bit ovog kampa. Dakle, sve je u kombinaciji kvalitetnog rada s profesionalnim rukometašima, uz dozu uživanja u ljepotama na jugu Hrvatske”.

SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

Od kada sam se na internetu uvjerila da su kolači štetni za zdravlje – više ne idem na internet.

SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

OKRUGLA I SKLADNA

Okrugla i skladna krošnja starog pinja

Koga svugdje drugdje nazivlju pinija

Tom sam se jeziku priklanjao i ja Naklonost u meni odmalena tinja

No tada sam bio puka sirotinja

Pred snagom vjetrova pinj se ne savija Stoljeća su nuždna dok novi proklija Krajolik bez pinja meni je pustinja

U mom rodom selu a na brijegu k moru

Omanji zdrug pinja uljepšavao je Selo brijeg i plavet tamo na obzoru

Neposječen samo jedan ostao je Konteso i sjetan i sretan sam s njime Čim ga vidim čujem „ne zabravi me“

6/9/23

humanitarni

prilozi

MASLINA

-Zajko Brković u spomen na pok. Srećka Rudinicu umjesto cvijeća prilaže 30,00 EUR; -Obitelj Tomašević u spomen na pok. Andriju Buruma umjesto cvijeća prilažu 50,00 EUR;

- Mira Lučić u spomen na pok.Katu Šimunović umjesto cvijeća prilaže 30,00 EUR;

- Suzana Drobnić u spomen na svog pok. Rođaka Nikolu (Buca) Sambrailo umjesto cvijeća prilaže 70,00 EUR

udruga poseban prijatelj

Bajro Sarić prilaže novogodišnju donaciju u iznosu od 50,00 eura.

caritas

Stanari zgrade

Zlatni Potok 18 i 20, na uspomenu brata naše susjede –65,00 €

Prilog umjesto cvijeća spomen Ivanka i Ivan Radicevic uplatio Ivica Ljuban 50 eura

Umjesto vijenca za pok.Mira Čamparu prilažu 60 E Pave Lobaš,Pavo Đurić i Tonko Đurić

U spomen na drage Ivanku i Ivana Radičević, umjesto cvijeća, doniraju 50€ obitelj Ljuban

Udruga za Down sindrom DNŽ U spomen na dragog prijatelja Antuna Zeca obitelj Koprivec prilaže 100 EUR-a

KOMPAS No.1

KOMPAS No.1

DUBROVNIK

DUBROVNIK

Kardinala Stepinca 52

Kardinala Stepinca 52

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.

VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

Uvjeti:

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

Uvjeti:

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

Volvo S60 2014. diesel D2, redovito servisiran, registriran do 15.04.2025., 199.000 km, cijena 9.900 €, Dubrovnik. 099 617 9939

Prodaje se Kia Ceed SW CRDI 2015., bijele boje. Registrirana do 08.05.2026. Prešla 126000 km. Mob: 098/1857283

Prodajem Citroën C4 Picasso, 1.6 VTi, 88 kW, benzin, 2011. g., prešao 169.000 km, registriran do 8/2026. Cijena 3.200 €, tel. 098 166 8831.

Prodaje se motor Kawasaki ER5, 500 ccm, godište 2007., prijeđeno 18.600 km, boja plava. Motor uredan i očuvan. Kontakt: 097 600 7613.

Prodajem Peugeot 206, prešao 163.000 km, registriran do 15.04.2026., cijena 700 €, mob. 097/6007613.

Prodaje se Toyota Aygo 2016. godište, bijele boje, registrirana do 20.04.2023., prešla 40.000 km, prvi vlasnik, mob. 098/1987321.

Prodajem Mercedes C-klase 200d, 2016. godište, 93.000 km, krovni prozor, LTD Plus, četiri zimske gume na ALU felgama, redovno servisiran i garažiran, u odličnom stanju. Mob: 098/570473.

IZNAJMLJIVANJE

Iznajmljujem garsonjeru u centru Nove Mokošice na duže vrijeme,zvati iza 13 00 h. Kontakt 097 742 2536

Prodaja / KUPNJA

NEKRETNINA

Tražim partnera za izgradnju stanova u Zatonu. Kontakt: 097 600 7613. .

Tražim dvosoban stan na području grada, bez agencija. Mob: 091 540 3370.

Prodajem stan u Trebinju, 75

m², blizu centra, Zasad Polje, mob. 091/6144918.

Prodaje se kuća u Cavtatu, na Prijekome, 80 m², s taracom i vrtom. Mob: 098/1691106.

Zaposleni bračni par s djecom kupuje stan na području grada Dubrovnika. Kontakt telefon: 099/854-8028

Tražim partnera za izgradnju stanova – Zaton. Zemljište 850 m² uz magistralu, s vodom, strujom i telefonom. Moguć dogovor o zajedničkoj investiciji. Mob: 097/684077.

Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine

uz moju nadoplatu. Stanovi za adaptaciju dolaze u obzir. Mob: 091 540 3370

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo, mob. 098 747 183.

Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204

Tražim partnera za izgradnju stanova u Malom Zatonu do magistrale. Samo ozbiljne ponude. Mob: 097 6084077

Između Orašca i Kliševa iznajmljujem ili prodajem dvije ve-

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204

Prodajem građevinsko zemljište na Grudi. Cijena 80 €/m². Mob: 099 642 8623

Prodajem prazan grob na groblju Velike Gospe u Rožatu. Mob: 091 451 7030 Mijenjam jednosoban renoviran stan u Lapadu za dvosoban stan na području grada

like oranice, maslinik sa 50 stabala maslina koje rađaju i veliki komad šume. (Ukupno 7000 kvadrata) plus mala kućica s taracom i živom vodom 0989240411

Prodajem dvije čestice zemlje 481 i 482 K.O. Žuljana. Čestice se nalaze u samom mjestu, površine 280 m² i cca 200 m², sve po katastru. Cijena 100 EUR/m². Mob: 099 658 8468.

Prodaje se građevinska parcela u Slanome, na atraktivnom mjestu uz more. Kontakt za informacije 0959058149, u vremenu od 16 do 18.

Prodaje se potpuno opremljen dvoetažni stan u naselju Naš dom u Mokošici veličine 110m2 Kontakt: 098 427 676

Prodaje se trosoban stan na Mećajcu (Cavtat), površine 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Stan je odmah useljiv. 098 137 0527

Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i

dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku. Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766

Prodaje se trosobni stan na Mećajcu (Cavtat), 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Odmah useljiv. Mob: 098 137 0527

Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660

Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545

Prodajem grob na novom groblju na Šipanu u Suđurđu. Kontakti: 020/ 331 045 i 099/6929631

Dvosoban stan 42 m2 s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkirališnim mjestom uz nadoplatu. Mob: 098 1983891

Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891

Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306

Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946

Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468

Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029

Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127

Prodajem grob na Rožatu - prazan. 098 787 773

Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada.

Agencije isključene. Kontakt +385996911127

Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799

Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557

Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561

Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob: 098 747 183.

Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502

Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946

Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865

Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012

Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovi-

ne, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na

upit. Tel: 0989230545

P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Prodajem domaći šumski med od crnogorice, ekstra kvalitete. Mobitel: 091 614 3946.

Prodaje se montažna kućica, kuhinja s trpezarijom i kupaonica. Kućica je klimatizirana, spremna za korištenje. 0914430029

Prodajem crnu masažnu fotelju od skaja, udobnu i očuvanu po cijeni od 150 €, tel. 091 555 4242.

Povoljno prodajem krevet s latoflex podnicom i madracem. Dimenzije: 160x190x16 cm, kao novo. Mob: 099/3772297

Poklanjamo očuvanu dječju sobu s tri kreveta i pripadajućim radnim stolom. Soba je duljine 3,60 m, visina ormara je 2,5 m. Mob.: 098 285 563

Prodajem vrlo povoljno lijeva vanjska ulazna vrata od PVC-a bijele boje, dimenzija 204 × 100 cm, jako su dobro očuvana, kao nova. Nazovite: 098 285 355.

Prodajem nova ulazna vrata (staklo/plastika), Salamander, građevinska mjera 217 × 100 cm,

nekorištena. Cijena: 140 €. Sve informacije na: 091 604 0381.

USLUGE RAZNO

Muškarac srednjih godina traži ženu od 35 do 50 godina za diskretna druženja, imam vojnu mirovinu i vlastiti stan, Viber 00387 63 633735.

Tražim ženu srednjih godina za zajednički život. Poželjna vozačka dozvola B kategorije. Samo ozbiljno, ne zanimaju me avanture. Kontakt: 097 600 7613.

Muškarac traži ženu za druženje do 60 godina, Viber/WhatsApp 097/6382802.

Obrezujem lozu, smokve, ruže, masline i kivi. Iskustvo 45 godina. Mob: 099 848 4305.

Ozbiljna njegovateljica pruža pomoć starim i nemoćnim osobama 24/7. Viber: 00387 66 635 756

Uređujem okućnice, vrtove i đardine, orezujem masline, ukrasno bilje i žive ograde, kosim travu i slično. Mob: 091 614 3946.

Sve vrste kombi prijevoza. 098 765 757

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica.

DEŽURNE LJEKARNE

-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 26. 1. do 1.2.

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 2.2. do 8. 2.

preminuli

NIKO HRTICA 1954

PAULINO LONZA 1952

BOŽIDAR VIOLIĆ 1965

IVAN BOROJE 1939

MARIN SESJAK 1952

ZITA ZVRKO 1933

PERO MARGARETIĆ 1943

SLAVKO DUŽEVIĆ 1932

DRAGICA RADOŠ

BRANISLAVA ŠIMIĆ 1935

VLADIMIR RADOJČIĆ 1949

Čestitamo Dan Grada i Festu svetog Vlaha!