Dubrovački dnevnik br. 239

Petak,

travnja

Sretan Uskrs!

Petkom i svetkom atento dubrovackidnevnik.net.hr

PENGAJU SE JAJA, ALI I OBEĆANJA

stranica 14

LOKALNE KAMPANJE NEKAD I SAD

Ožujak i travanj bili su slabiji, a za to postoji razlog stranica 4

Od ratova plakatima i koncerata do društvenih mreža stranica 20

INTERVJU S VIKTORIJOM KNEŽEVIĆ: MARKO RAŠICA O NOVOJ KNJIZI:

‘Zbog dobrobiti Grada popila bih kafu i s Frankovićem’ stranica 24

‘Bratovštine su kroz stoljeća bile svjetionik u dubrovačkoj zajednici’’ stranica 30

I M P R E S S U M

Glavna urednica:

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Urednica priloga

Petra Srebrović

Zamjenica glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Ivana Smilović

Aida Čakić

Ahmet Kalajdžić

Rafael Barkidžija (sport)

Nikša Klečak

Kontakt

020 642 462

Fotografi

Goran Mratinović

Željko Tutnjević

Kolumnisti

Vjera Šuman

Maro Marušić

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač (Festivus Dubrovnik d.o.o.)

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

Nakladnik

Dubrovački dnevnik d.o.o.

Ćira Carića 3

Dubrovnik

OIB 84019117288

Uprava

Lucija Komaić (članica uprave)

Vrijeme u kojem političari obožavaju pengati jaja . Poglavito drugima

Piše Vjera Šuman

Lokalnim izborima, na koje ćemo izaći 18. svibnja, završit ćemo ovu zamornu ‘izbornu godinu’. Birat će se, vjerovali ili ne, u 576 jedinica lokalne uprave i županijama. Osim velikih, većih i manjih gradova, potom velikih općina koje su u stanju same sebe financirati, ostalo su male izmišljene općine koje ne pružaju baš nikakvu uslugu svojim građanima pa ih, kako je i red, financira država, dakle - mi. Uredi njihovih načelnika ne daju nikakve usluge pa njihovi građani sve moraju obavljati u susjednim manjim ili većim gradovima. Ali obavljaju protokolarne susrete s istim takvim općinama, prigodne feste i slično, zbog čega imaju i zaposlenike. Što je logično. Moraš zaposliti računovođu, vozača i barem jednu tajnicu, na što iz Proračuna odlaze milijarde, od čega je 90 posto financiranje njihovih plaća koje su im, srećom, sad i povećane. Ostalih 10 posto je, valjda, za prostor i proslave prigodnih obljetnica. Ima se, može se.

Zausporedbu, u omraženoj Jugi bilo je ukupno 111 gradova i općina. U Njemačkoj je 107 autonomnih gradova, tri grada-države i 295 okruga. Nisu preskočili 500, ali zato imaju više od 80 milijuna stanovnika. Vražji Nijemci ne daju olako svoje ‘tezoro’. Što reći? Obične škrtice. Zanimljivo je kako se HDZ i SDP, uključujući Zokija, slažu kako to ne treba dirati. Jer kako inače uhljebiti ‘svoje ljude’? Možda jest skupo, vrag odnio i pare, nije u soldima sve, ali je, brate mili, korisno. Da bi riječ rekli.

Faza sakupljanja potpisa kandidata za lokalne izbore, možda nam smanji nabujalu brojku onih koji baš, eto, žele biti gradonačelnici, vijećnici, načelnici ili što već. Neka imena čuli smo prvi i zadnji put, što ne znači nužno da su u pitanju potpuni ‘redikuli’. Nikad nećemo saznati. Neki se već dugo pripremaju, imaju svoje PR gurue, koji se muče što bolje pozicionirati svoje pulene, dok im ovi dramatično odmažu. Teško je od lika koji nema nima-

lo komunikacijskog talenta napraviti vrhunskog komunikatora. Teško, ali moguće. Zasad je gotovo nemoguće napraviti karizmu onom tko ju nema, kao ni prirodnu duhovitost, ali možda i to jednog dana, uz umjetnu inteligenciju, bude ‘piece of cake’. Društvene mreže su značajno olakšale pristup do birača i onima bez velikih sredstava, kakva ulažu najveće stranke. Ma koliko su opterećene ‘hejtanjem’, ipak im je nesporna vrijednost omogućavanje dvosmjerne komunikacije, koju naši političari još uvijek premalo koriste. Draže im je izrecitirati svoje i poći dalje. Što ne čudi jer neki bi od njih najrađe ukinuli i novinarska pitanja. Što imaš pitat mene tako lijepog i pametnog?!

Teško je gledati kandidate koji jedva uspiju izgovoriti napamet naučen tekst i pri tom se drže kao da se ne mogu ni mrcu pomaknuti, ni tijelom, ni gestom od ‘punih gaća’. Ovih dana smo se dosta takvih nagledali diljem Hrvatske, pa tako i u dubrovačkoj kampanji. Komunikacijske

vještine nisu dio programa naših fakulteta, ako ne studirate baš to. Još davno, dok sam radila na TV-u, nagledala sam se nevjerojatno pametnih ljudi, sposobnih stručnjaka i znanstvenika, koji pred kamerom ‘umru’. Izbezumljeno petljaju, za objašnjenje im je potrebno po ure, a tebi treba minuta ili minuta i po’ izjave. Osim nekoliko prirodno nadarenih, jedino s kim nikad nije bilo problema bili su liječnici i/ili znanstvenici, koji su dio svog obrazovanja proveli u SAD-u. Oni su samo pitali koliko dugo mogu govoriti i ako si im reko minutu, završili bi s 59 sekundi. U tom vremenu jezikom, svakom razumljivom, objasnili bi i najkompliciraniju stvar. Zašto? Zato što je tamo i to dio obrazovanja stručnjaka, bez obzira kojeg profila. Bilo kako bilo, u današnjem brzom tempu života, dobra komunikacija na svim poljima je nešto što bi trebalo biti prvo i uvijek prvo.

UGradu je nekako ‘oštri’ dio kampanje u drugom planu jer se predstavljaju koalicije za ‘pobjedu’. HDZ je ugurao

sve što može donijeti barem 0,03 posto, kako bi podržali svog Peza. Domovinski za Grad ide, kako se čini, samostalno pa će onda podržati HDZ, kako je red, i Pera, kako srce kaže. Zanimljiv razgovor odvijao se na Gradskom vijeću. Mato je Srđevcima poručio kako vrlo dobro zna da im kandidatkinja sjedi s građevinskim ‘neću reći što’, kako je rekao, u zamjenu za financiranje kampanje. Pa je rekao kako zna i čime se ‘’trgovalo’’. Oni su se branili, ali Mato je obećao skinuti imunitet pa neka ga tuže jer to, kako kaže, može i dokazati. Vrag me odnio, ako je to istina, u što su se pretvorili ‘dični’ Srđevci. Da je Frenkel to ranije znao, ne bi mu se dogodilo to što mu se dogodilo. Nego je, bit će, igrao na krive adrese. Što se može? Inače, u ovo vrijeme penganja jaja, političari koriste priliku pengati sebi, ali i drugima. No, pustimo se politike barem ovih dana oko Uskrsa i uživajmo u radostima ovog velikog blagdana. Imajte se lijepo. Nazdravlje vam Uskrs. Eto vas.

HOĆE LI SEZONA PODBACITI?

Život i turizam nisu ravna

crta: Ožujak i travanj bili su slabiji, a za to postoji razlog

Hoće li se trend pada broja dolazaka i noćenja nastaviti i u sezoni? Na to smo pitanje pokušali dobiti odgovor na glavnim adresama za strategiju razvoja dubrovačkog turizma – u uredima gradonačelnika, Turističke zajednice i Zračne luke

Piše Petra Srebrović

FOTO: Grgo Jelavić/PIXSELL

Posljednjih mjesec dana u Dubrovniku se mogu čuti priče kako će sezona biti nikad gora. Te su priče potekle manje od rezervacija i najava za sezonu, a više od brojki u predsezoni – konkretno od brojki u ožujku i prvoj polovici travnja. Naime, do sredine travnja ostvareno je oko sto tisuća dolazaka i oko 250 tisuća noćenja, što je za 17, odnosno 8 posto manje u odnosu na prošlu godinu. Hoće li se trend pada nastaviti i u sezoni? Na to smo pitanje pokušali dobiti odgovor na glavnim adresama za strategiju razvoja dubrovačkog turizma – u uredima gradonačelnika, Turističke zajednice i Zračne luke.

DRAŠKOVIĆ: SVJESNI SMO DA SU BROJKE

U PRVIM MJESECIMA SLABIJE

Direktor Turističke zajednice grada Dubrovnika Miro Drašković govori kako su svjesni da su brojke u prvim mjesecima ove godine nešto slabije u odnosu na isto razdoblje prošle godine, ali i da postoji nekoliko objektivnih razloga za to.

„Prije svega, Uskrs ove godine dolazi znatno kasnije – 20. travnja, dok je lani bio koncem ožujka, što je već tada generiralo povećan turistički promet“, objašnjava Drašković kako je taj pomak utjecao na brojke u ožujku, koje su zbog toga nešto niže. Otkriva i kako Dubrovnik ukupno bilježi manji broj dolazaka s njemačkog i skandinavskog tržišta.

„To je bilo očekivano s obzirom na to da je ove godine izostao zimski charter program putničke agencije W Touristic, koji je prethodnih sezona značajno doprinosio dolascima iz tih zemalja“, objašnjava.

Uočen je i smanjen broj dolazaka s domaćeg tržišta te iz Bosne i Hercegovine.

„To se ponajprije može pripisati lošijim vremenskim uvjetima i izostanku kraćih, vikend boravaka“, navodi Drašković i podsjeća kako smo 2024. imali i Europsko prvenstvo u vaterpolu pa se u tom periodu ostvarilo 3000 noćenja više, što je bitna razlika u periodu zimske sezone.

„MORAMO IMATI REALNE, URAVNOTEŽENE I KONKURENTNE CIJENE“

Kakvu ukupno predsezonu očekuje čelni čovjek glavne dubrovačke turističke organizacije? Drašković govori kako prema dosadašnjim podacima i najavama s tržišta, očekuje stabilnu i kvalitetnu predsezonu.

„Kasniji Uskrs pomiče intenzivniji turistički promet u drugu polovicu travnja, što se vidi i kroz konkretne najave i popunjenost u smještajnim kapacitetima“, govori.

Još od prošle godine ministar turizma Tonči Glavina upozorava na važnost cjenovne konkurentnosti destinacije. Drašković govori kako su i ove godine cijene vrlo aktualna tema u razgovorima s predstavnicima turističkog sektora – od hotelijera do privatnih iznajmljivača i ugostitelja.

„Jasno je da pojedini sektori najavljuju određene korekcije cijena, međutim, ono što je posebno važno jest potreba za zadržavanjem realne, uravnotežene i tržišno konkurentne cjenovne politike. Svi su svjesni kako današnji gosti vrlo pažljivo procjenjuju omjer cijene i kvalitete usluge, osobito u predsezoni, kada je konkurencija među destinacijama najizraženija. Upravo zato kontinuirano ističem, već posljednje tri godine, koliko je važno očuvati povjerenje gostiju kroz korektnu i održivu politiku cijena, u skladu s kva-

Drašković: „Svi su svjesni kako današnji gosti vrlo pažljivo procjenjuju omjer cijene i kvalitete usluge, osobito u predsezoni, kada je konkurencija među destinacijama najizraženija. Upravo zato kontinuirano ističem, već posljednje tri godine, koliko je važno očuvati povjerenje gostiju kroz korektnu i održivu politiku cijena, u skladu s kvalitetom ponude“

Dubrovački gradonačelnik Mato Franković uvjeren je kako prostora za brigu, zbog nešto slabijih brojki, nema. “Mislim da će sezona biti izvrsna. Ne možemo uspoređivati ovu i prošlu godinu, jer smo prošle godine imali rani Uskrs, a sad je kasni. O tome ovisi i brojke koje onda padaju ili rastu”, smatra.

litetom ponude“, navodi Drašković, ali podsjeća da same cijene, ipak, na kraju određuje svaki dionik za sebe i Turistička zajednica na formiranje krajnje cijene nema utjecaja.

Kada se gledaju brojke nautičkog turizma, u ožujku je zabilježen značajan pad u odnosu na prošlu godinu, dok je kumulativ od početka godine do kraja ožujka - značajno bolji, u odnosu na prošlu godinu.

„Prema dostupnim podacima za ožujak, zabilježen je pad u nautičkom turizmu u odnosu na isti mjesec prošle godine – dok je u ožujku 2023. ostvareno 344 noćenja, ove godine ih je bilo 102. Ipak, važno je naglasiti kako se radi o vrlo malim brojkama koje nisu presudne za ukupni tijek nautičke sezone“, iznosi Drašković.

ZRAČNA

LUKA NA UZLAZNOJ PUTANJI

Dok su ukupne brojke dubrovačkog turizma u blagom padu, u Zračnoj luci Ruđera Boškovića bilježi se rast.

„Podaci zimskih mjeseci pokazuju rast prometa u usporedbi s 2024. godinom. U siječnju je zabilježen porast broja putnika od 31,5 posto, uz povećanje broja operacija za 22,73 posto“, iznosi glasnogovornica Marina Ruso Mileusnić.

Trend rasta se nastavio i nakon siječnja.

„U veljači je broj putnika porastao za 26 posto, dok je broj operacija zabilježio rast od 20,86 posto u odnosu na prethodnu godinu“, govori.

Početkom ožujka uvedene su linije za Madrid, Manchester, Dublin, Pariz i Istanbul, kao i dodatne linije za London, što je rezultiralo povećanjem broja letova i destinacija, a time i većim brojem putnika.

„Ukupno 48.998 putnika u ožujku predstavlja rast od 14,87 posto u odnosu na ožujak 2024., dok je

sa 600 operacija zabilježeno povećanje od 21,46 posto“, donosi brojke glasnogovornica.

Što se tiče popunjenosti zrakoplova, prema podacima Zračne luke, u siječnju i veljači 2025. godine su ostvareni slični rezultati kao i 2024., kada je popunjenost zrakoplova iznosila između 50 i 60 posto.

„U siječnju 2025. popunjenost je dosegnula 51 posto, dok je u veljači porasla na 62. Iznimka je popunjenost zrakoplova u ožujku 2024., kada je iznosila 71 posto, dok je u istom razdoblju 2025. zabilježena na razini od 64 posto“, govori.

U konačnici, u prvom dijelu travnja 2025. godine (od 1. do 13. travnja) popunjenost zrakoplova iznosi 65 posto. I glasnogovornica Zračne luke ističe da je Uskrs, koji znatno utječe na odabir razdoblja putovanja, u 2024. godini bio krajem ožujka, a sada u drugoj polovici travnja.

FRANKOVIĆ: “NEMAMO RAZLOGA ZA BRIGU”

Dubrovački gradonačelnik Mato Franković uvjeren je kako prostora za brigu, zbog nešto slabijih brojki, nema.

“Mislim da će sezona biti izvrsna. Kako dolazim iz turizma, mislim da sam itekako kompetentan komentirati turističke brojke i očekivanja. Ne možemo uspoređivati ovu i prošlu godinu, jer smo prošle godine imali rani Uskrs, a sad je kasni. O tome ovisi i brojke koje onda padaju ili rastu”, smatra Franković.

Otkrio je i kako se nedavno održalo Turističko vijeće na kojem su hotelijeri, privatni iznajmljivači i Zračna luka izvijestili kako su najave izvrsne.  „Osigurali smo promociju na svim najvažnijim tržištima. I sam sam održao prezentaciju Dubrovnika brojnim turističkim agencijama iz cijelog svijeta. To možda netko shvaća kao političke poruke, ali mi šaljemo slike grada i podupiremo sve organizatore putovanja da Dubrovnik vide kao poželjnu destinaciju”, rekao je i dodao kako gotovo svakotjedno što on, što njegova zamjenica Jelka Tepšić, daju intervjue za vodeće svjetske medije i pričaju o Dubrovniku i održivosti turizma.  Za kraj je poslao i poruku turističkim djelatnicima.  “Nastavite raditi jednako uspješno kao i prošle godine, a ničega se mi ne moramo bojati”, izjavio je gradonačelnik Mato Franković. Nakon svega se može ustvrditi jedno – ne može i ne treba svaka sezona biti rekordna. Kako u svakom poslu postoje oscilacije, a ni život nije ravna crta, tako ne može biti ni turizam. Kada se sve brojke ‘stave na papir’, jasno je kako razloga za apokaliptične najave propasti sezone – nema. Prošle je godine, jednostavno, bilo nešto više razloga za doći u Dubrovnik ranije nego ove godine – od ranijeg Uskrsa do Europskog vaterpolo prvenstva. Kako datum Uskrsa ipak ne možemo prilagoditi (pred)sezoni i turizmu, kao što to činimo brojnim drugim stvarima u ovom gradu, ostaje na razmišljanje treba li napraviti više različitih događaja zbog kojih bi turist u Dubrovnik došao u ožujku – iako može očekivati kišu bez sunca, a neće ni u more baš uskočiti.

Pa da u zaključku parafraziramo izbornog stratega nekadašnjeg američkog predsjednika Billa Clintona - It’s the offer, stupid!

Novi zakon stupio na snagu i odmah donio nove probleme

Od Nove godine u Dubrovniku nitko nije uspio kategorizirati apartman u zgradi, iako ima potpise stanara

Kako doznajemo, više od sedamdeset vlasnika stanova u dubrovačkim zgradama koji su željeli otvoriti apartman nije uspjelo u naumu, iako su uredno priložili sve potrebne papire uključujući potpise ostalih stanara

Općepoznata je stvar da je od 1. siječnja ove godine na snagu stupio Zakon o upravljanju i održavanju zgrada koji se jednim dijelom tiče i kratkoročnog najma. Od početka ove godine znači netko tko želi iznajmljivati stan turistima mora od ostalih stanara zgrade tražiti odobravajuće potpise u dvotrećinskom omjeru. Što je uopće zgrada, odnosno koja je njena definicija? Zgradom se smatraju četiri etažirana stana unutar iste jedinice, nevezano je li riječ o obiteljskoj kući ili klasičnoj zgradi, odnosno o jedinici koja ima tri stana i poslovni prostor. Velika novost ovog Zakona o zgradama jest i da se povećavaju obaveze i odgovornosti zgradoupravitelja (predstavnika stanara), te da svaka zgrada postaje pravna osoba, te ima svoj OIB . Čak i obiteljske kuće koje su etažirane na četiri dijela moraju imati zgradoupravitelja. Ako ga ne mogu imenovati među sobom, postoje specijalizirane tvrtke koje mogu upravljati zgradom.

PROBLEM JE U REGISTRU

Vratimo se na kratkoročni najam. Da bi netko od ove Nove godine kategorizirao svoj apartman u zgradi, mora skupiti potpise, imati zgradoupravitelja te OIB zgrade, no čak i da je ovo sve uredno, Ured državne uprave mu ne može izdati kategorizaciju. Kako dozna -

jemo iz naših izvora dobro upućenih u problematiku, ove godine Ured državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji nije izdao niti jedno rješenje o kategorizaciji apartmana unutar zgrada. Naime, više od 70 uredno predanih zahtjeva s potpisima stanara je na čekanju i još im nije dano zeleno svjetlo. U čemu je problem, ako su svi oni predali uredne papire s potpisima stanara, imenovanim zgradoupraviteljom, te OIB -om? Naš dobro upućeni izvor koji je želio ostati anoniman objašnjava nam što je prepreka. -Problem je u registrima koje vodi Državna geodetska uprava odnosno Katastar. Postoje dva registra – registar zgradoupravitelja i registar suvlasnika odnosno sustanara. Ovaj potonji nije ključan za turistički najam, nego ovaj prvi. Problem je što registar još uvijek ne postoji. Znači, neka zgrada uzme firmu koja se bavi održavanjem zgrada i imenuje zgradoupravitelja, ali pošto još uvijek nema registra tih upravitelja ne zna se je li ta firma uredno prijavljena odnosno je li legalno posluje. Upravo zbog novog zakona otvara se pozamašan broj firmi za upravljanje zgradama što je i logično – pojašnjava nam naš izvor. Koje birokratsko ludilo. Zakon je predvidio taj registar, ali u praksi nije zaživio, pa sada ljudi koji žele kategorizirati apartman to ne mo -

„Problem je u registrima koje vodi Državna geodetska uprava odnosno Katastar. Postoje dva registra – registar zgradoupravitelja i registar suvlasnika odnosno sustanara. Problem je što registar još uvijek ne postoji“, objašnjava naš sugovornik

Piše Maro Marušić foto Slavko Midžor/PIXSELL

gu, iako su uredno predali sve tražene papire. Dio njih se javio redakciji Dubrovačkog dnevnika žaleći se na ovu novonastalu situaciju.

IZGUBLJENE TISUĆE EURA

-Predali smo sve papire sukladno zakonu i sad ne možemo dobiti kategorizaciju, a sezona je već počela. Proći će još vremena prije nego što nam odobre. Drugim riječima, ova sezona je izgubljena. Hoće li država odgovarati za štetu koju je sama prouzročila? Naravno da neće. Proizvela je kaos, nove propise kojih smo se mi nastojali držati i bez obzira što smo uspjeli, opet nam nisu odobrili kategorizaciju. Strašno – očajni su naši sugrađani koji su nam se javili. Zaista, nevjerojatno je da se sve ovo prije nije riješilo. Pitali smo Državnu geodetsku upravu kada možemo očekivati Registar. -U skladu s odredbama članka 60. Zakona o upravljanju i održavanju zgrada (NN 152/2024) Državna geodetska uprava će Registar zajednica suvlasnika i Registar upravitelja zgrada ustrojit u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. U svrhu ispunjavanja navedenog, Državna geodetska

uprava razvija aplikaciju koja će biti dostupna putem portala Uređena zemlja i putem koje će upraviteljima višestambenih zgrada biti omogućeno podnošenje zahtjeva za upis/ promjenu/brisanje zajednice suvlasnika u Registru zajednice suvlasnika odnosno u Registar upravitelja, a sve u skladu s odredbama Zakona. O datumu puštanja u primjenu navedene aplikacije bit ćete na vrijeme i na primjeren način obaviješteni - kazali su nam iz Državne geodetske uprave. Drugim riječima, Registar bi trebao zaživjeti ovog ljeta što potvrđuje nagađanja kako je ova sezona dijelom izgubljena. Kako god, ovaj novi Zakon o zgradama ne da neće riješiti probleme zgrada nego kako već vidimo će stvoriti nove. I sve to uz povećanje troškova, jer kako vidimo i na ovom Registru mnoge firme već su prepoznale biznis u zgradama. Bit će i tu muljanja. A tek nas mnoge priče čekaju kada svi postojeći apartmani u zgradama u sljedećih pet godina budu morali tražiti potpise stanara i zadovoljiti sve ove pravne zaskočice. Nema ni četiri mjeseca da je zakon stupio na snagu, a mnogi su već sada oštećeni iako su sve radili po zakonu.

Državna geodetska uprava nam je odgovorila da će registri bez kojih se ne može kategorizirati apartman u zgradama biti gotovi ovo ljeto. Drugim riječima, vlasnici stanova ni krivi, ni dužni izgubili su sezonu, iako su sve uvjete zadovoljili sukladno zakonu.

A SAD ADIO…

Raspustilo se Gradsko vijeće , prije toga dali zeleno svjetlo za ‘park and ride’ sustav, a stiže i prvi električni autobus

Vijećnici su na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća u ovom sazivu usvojili UPU Pobrežje sjever što je preduvjet za park and ride sustav, omogućili nabavu novih, električnih autobusa, podijelili koncesije za mikrolokacije na pomorskom dobru…

Sjednica Gradskog vijeća, posljednja u ovom sazivu, održana je u ponedjeljak, nakon čega je, uoči održavanja lokalnih izbora, raspušteno Gradsko vijeće. „Teško je u nekoliko rečenica sažeti proteklih osam godina mandata na dužnosti predsjednika Gradskog vijeća. Bila je to velika čast, odgovornost i životno iskustvo koje me zauvijek obilježilo“, emotivno je, među ostalim, objavio donedavni predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica na društvenim mrežama.

NOVE MOGUĆNOSTI POBREŽJA

Na sjednici su dodijeljene koncesije za mikrolokacije na pomorskom dobru, ali i usvojen UPU Pobrežje sjever, što je preduvjet za Park and Ridesustav.

„Imamo prostornu cjelinu pretežno proizvodne namjene, potom pretežito obrtničku namjenu, pri tom treba istaknuti zonu koja je predviđena za Park and Ridesadržaj. U samom južnom dijelu obuhvata je građevinsko područje koje će biti naselje, a na samom sjeveru manje građevne čestice i obrtne sadržaje“, istaknula je Nikolina Gradečki ispred tvrtke Urbanistika, predstavljajući UPU.

Gradonačelnik Mato Franković naglasio je kako je ovo tek prva faza projekta s obzirom na to kako će uslijediti i ‘Park and Ride2’. „Grad je prošle godine stekao značajnu imovinu na ovom području, kupio je prije izglasavanja UPU-a i došao u poziciju da gradimo Park and Ride2. Sadašnji parking koji ćemo raditi neće u potpunosti imati sve popratne sadržaje koji nam trebaju. Ovo je prva faza. Osim samih parkirnih mjesta, napravit će-

mo objekt koji je važan za sanitarne čvorove, trgovinu, popratne sadržaje i sl. U budućnosti će Pile biti bez turističkih autobusa, parkirat će se na Pobrežje. Grad je otvoren za sve, ali će se automobili parkirati na Pobrežju. Također, Grad mora izgraditi objekt gdje bi se, u slučaju katastrofe, sve žurne službe okupile na jednom mjestu. Tu se mogu organizirati prihvatni centri u slučaju katastrofe, primjerice potresa“, kazao je Franković.

STIŽE 15 ELEKTRIČNIH AUTOBUSA

Na sjednici je usvojena i točka koja se odnosi na nabavku novih, električnih autobusa. „Radi se o ugovoru kojim smo udruživanjem s ostalim jedinicama lokalne samouprave putem bespovratnih sredstava kupili značajan broj autobusa. Libertas ima jedan od najmodernijih voznih parkova u RH. Putem ITU mehanizma, dodijeljeno je 3 milijuna eura za kupnju prvih električnih autobusa. Prvi bi uskoro trebao krenuti, vjerujem do kraja ovog mjeseca, a to je autobus koji će voziti kružnu liniju 8a (oko Grada). To će biti prvi novi autobus u RH, električni minibus“, kazao je Franković.

Dodao je kako će od navedenog iznosa biti kupljena dva električna autobusa, kao i oprema, a nakon toga stiže još 12 električnih autobusa. Dakle, ne brojeći minibus, Dubrovnik bi imao 14 novih električnih autobusa.

ZAISKRILO IZMEĐU FRANKOVIĆA I KOALICIJE

‘SLOBODNO’ Povećanje Rebalansa Proračuna izglasano je od-

„Teško je u nekoliko rečenica sažeti proteklih osam godina mandata na dužnosti predsjednika Gradskog vijeća. Bila je to velika čast, odgovornost i životno iskustvo koje me zauvijek obilježilo“, emotivno je, među ostalim, objavio donedavni predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica na društvenim mrežama

Piše Ivona Butjer Mratinović

Na ovim izborima natječu se kandidati opcija koje već imaju svoje mjesto na gradskom političkom nebu, ali i neka nova lica. Tek će se vidjeti koja od njih će izboriti svoje mjesto u vijećničkim klupama. Zanimljivo je svakako što je jedan od najdugovječnijih dubrovačkih političara Andro Vlahušić najavio kako neće sudjelovati u izbornom ciklusu. To bi značilo kako je njegov vijećnički angažman u ovom sazivu ujedno bio i posljednji

lukom većine vijećnika, a povećan je zbog dodatnih sredstava iz EU fondova. Pritom je tijekom rasprave zaiskrilo između vijećnika Đura Capora (Srđ je Grad) i Frankovića.

„Znamo tko je pravomoćno osuđena stranka za izvlačenje novca iz javnih tvrtki, znamo koja je stranka u vrijeme Šuice i vas radila naciljane izmjene GUP-a. Što se tiče MIG-a, postoji opasnost gubitka 145 tisuća eura građana Grada jer to što radite nije predviđeno UPU-om. Stavite UPU Golfa van snage“, kazao je Capor.

„Čvrsto vam obećavam da ću završiti projekt park and ridea, završit ćemo radove u drugom polugodištu trećeg mandata. Volim se s vama nadmudirivati, ali mi se uvijek nađemo na sredini, shvatite da sam nepotkupljiv, da na mene ne može nitko utjecati, i da nisam na prodaju. Zato i sjedite s onima s kojima ja nikada ne bih sjedao. Ne postoji novac ni broj glasova za koje bih žrtvovao za svoj obraz i na štetu građana Grada. Tko sjedi s građevinskim, neću reći što, tko se dogovara s njima i trguje javnim dobrom, ja znam, ako vi ne znate, žao mi je. Neću vam reći, ali znam, znam za crne novce, kako i kada se dodjeljuju. Znam ama baš sve. Interesom grada se ne trguje, bez obzira na cijenu stolice“, kazao je Franković. Vijećnica Anita Bonačić Obradović (SDP) čija opcija na predstojećim lokalnim izborima sa ‘Srđevcima’ čini koaliciju Slobodno, pročitala je pjesmicu koju je napisala tijekom sjednice i posvetila Frankoviću, u kojoj mu je uputila oštre kritike. Franković je rekao da mu je čast što je netko napisao pjesmu

o njemu, mada ga taj rad ne odražava, i zamolio prisutne za aplauz.

KREĆE KRUŽNI TOK NA BATALI I OBORINSKA

ODVODNJA MONTOVJERNE

Kao i obično, na točki ‘Vijećnička pitanja’ bilo je riječi o gradskim projektima. SDP-ova Bonačić Obradović i DDS-ov Jasmin Deraković uputili su pitanja o rješavanju pitanja oborinske odvodnje na Montovjerni i dijelu Lapada, odnosno o kružnom toku na Batali, što su povezani projekti. „Pitanje kružnog toka je i pitanje oborinske odvodnje na Montovjerni. Očekujemo kako ćemo u listopadu krenuti s projektom. Napravili smo projektno rješenje izgradnje novog parkirališta kod Pomorske i onu cestu kod Orsana ćemo napraviti dvosmjernom. Bit će tamo i dodatno parkiralište, bit će ih više nego prije“, odgovorio je Franković.

KAKO ĆE IZGLEDATI NOVI SAZIV?

Prvi krug lokalnih izbora održat će se za mjesec dana. Nakon objave rezultata, kreće i formiranje novog Gradskog vijeća. Na ovim izborima natječu se kandidati opcija koje već imaju svoje mjesto na gradskom političkom nebu, ali i neka nova lica. Tek će se vidjeti koja od njih će izboriti svoje mjesto u vijećničkim klupama. Zanimljivo je svakako što je jedan od najdugovječnijih dubrovačkih političara Andro Vlahušić najavio kako neće sudjelovati u izbornom ciklusu. To bi značilo kako je njegov vijećnički angažman u ovom sazivu ujedno bio i posljednji.

Šumet osvijetljen novom javnom rasvjetom

Upravni odjel za komunalne djelatnosti, promet, more i mjesnu samoupravu proveo je izvođenje radova na postavljanju nove trase javne rasvjete u Šumetu na dionici ukupno dugoj 1.6 kilometra.

Položeno je 1700 metara instalacija, izrađena 42 temelja za stupna mjesta, ugrađena su 42 stupa visine pet metara i jednako toliko svjetiljki u LED tehnologiji čime je pokriveno cijelo naselje koje je dio Gradskog kotara Komolac.

Ukupna cijena zahvata iznosila je 85.882,29 eura.

Radove je izveo ugovorni izvođač Elektro-team u sklopu godišnjeg plana aktivnosti redovnog i investicijskog održavanja sustava javne rasvjete nadležnog upravnog odjela.

Asfaltirana cesta u TUP-u , obnovljena vodovodna i hidrantska mreža dvorišnog prostora

Asfaltiranjem ceste u dvorišnom prostoru kompleksa TUP -a, završeni su radovi na uređenju ovog dijela bivšeg industrijskog pogona. Naime, društvo TUP d.d. je provelo nužnu i vrlo zahtjevnu obnovu infrastrukture kompleksa uključujući vodovodnu i hidrantsku mrežu unutar dvorišnog prostora.

Uređenje kolnika pratit će i hortikulturno uređenje u za to predviđenim dijelovima dvorišta. Podsjetimo, kupovina nekadašnjeg

tvorničkog kompleksa smještenog u srcu Gruža, neposredno uz Luku Dubrovnik, najveće je pojedinačna akvizicija Grada Dubrovnika u posljednjih 30 godina. Kroz EU projekt Novi europski Bauhaus Gradu je pružena stručna i tehnička pomoć kako bi se TUP nastavio razvijati u održivom smjeru kao novi gradski kulturni i društveni inkubator. Uz brojne udruge i kreativce u TUP-u danas djeluje Centar za mlade, Obiteljski centar, a napreduju i radovi na izgradnji nove gradske knjižnice.

Za projekte na Šipanu i Koločepu 220 tisuća eura

Ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije Zrinka Raguž, dok je još obnašala funkciju državne tajnice, dodijelila je Gradu Dubrovniku ugovore za bespovratna sredstva za dva projekta na Elafitskim otocima: za uređenje trga u mjestu Suđurađ na Šipanu 93.000,00 eura i za energetsku obnovu zgrade Doma kulture na otoku Koločepu 127.500,00 eura. Ugovori iz Programa razvoja otoka u 2025. godini za područje Dubrovačko-neretvanske županije dodijeljeni su u Stonu. Riječ je o programu ko -

ji pruža podršku projektima kojima se želi unaprijediti kvaliteta života na otocima. Provodi se putem Javnog poziva za dostavu prijedloga projekata razvoja otoka kojim se sustavno nastoje umanjiti regionalne razvojne nejednakosti i različitosti na području Republike Hrvatske s posebnom pažnjom prema otocima.

Projekte za Šipan i Kalamotu pripremio je Upravni odjel za europske fondove i gospodarstvo, a ugovore je danas potpisala pročelnica Martina Skopljaković.

Završena nova trasa javne rasvjete u Orašcu

Upravni odjel za komunalne djelatnosti, promet, more i mjesnu samoupravu proveo je izvođenje radova na postavljanju nove trase javne rasvjete u Orašcu.

Radi se o dionici pješačke ulice od „magistrale“ poviše Vrtova sunca prema Krstu. Izvršeno je kabliranje 224 metra ulice, ugrađeno je devet stupova visine pet metara i jednako toliko svjetiljki u LED tehnologiji.

Cijena projekta iznosila je 19.517,74 eura, a radove je izveo ugovorni izvođač Elektro-team u sklopu godišnjeg plana aktivnosti redovnog i investicijskog održavanja sustava javne rasvjete nadležnog upravnog odjela.

PREDSTAVLJENA SURADNJA

HDZ na županijskoj razini ide s megakoalicijom: ‘Mi smo jamstvo za sigurnost, stabilnost i razvoj’

Županijski HDZ potpisao je međustranački sporazum o predizbornoj koaliciji s kojom idu na lokalne izbore. Na županijskoj razini HDZ ide sa strankama: Hrvatska seljačka stranka, Hrvatska socijalno-liberalna stranka, Hrvatska stranka umirovljenika, Hrvatska stranka prava dr. Ante Starčević, Hrvatski suverenisti, Domovinski pokret.

Župan Nikola Dobroslavić je istaknuo kako je ova koalicija ‘pobjednička’. “Čestitam svima na odluci da se u ove izbore ide u širokoj koaliciji, to je naš kontinuitet i drago nam je da je kolekcija za ove izbore i proširena. Iskustvo iz naših prijašnjih mandata govori da je dobra suradnja više stranaka jer tako zajednički rješavamo brojne potrebe. Od velike nam je važnosti bila i potpora Vlade i Ministarstva zbog čega smo sve što je bilo važno uspješno rješavali. To je zalog da to radimo i u budućnosti, da ova koalicija bude jamstvo za sigurnost, stabilnost i razvoj županije kao i daljnji održivi razvoj. Siguran sam da ćemo dobiti izbore i da će Blaž Pezo biti četiri godine u Ranjini kao i Joško Cebalo, te da će tako Županija i dalje biti u dobrim rukama”, rekao je uvodno Nikola Dobroslavić.  U ime koalicijskih partnera obratio se Veselko Gabričević, predsjednik HSU-a. “Gotovo sam siguran da ova koalicija na čelu s HDZ-om ima snage i da će biti po peti put pobjednička koalicija te da će nastaviti voditi Županiju kao i do sada. HSU je četiri puta bilo u koaliciji. Uvijek smo bili pouzdan partner i nailazili na razumijevanje kako župana tako i svih vijećnika. Ovo je prva Županija koja je imala program za umirovljenike kao i poseban fond, pa su božićnice i uskrsnice uvijek dobivali svi. Čestitam dosadašnjem županu koji je to podržao i bio promotor tih aktivnosti. Pred nama je zadaća da radimo ozbiljno i odgovorno jer idemo po po-

bjedu”, poručio je Gabričević. Ministar Branko Bačić podsjetio je kako je HDZ Županiju vodio 16 godina. “U tom periodu nismo imali svađe, podjele ni afere. Hvala našem županu koji je bio vođa koalicije i koji je pažljivo vodio DNŽ, ali hvala i svim koalicijskim partnerima koji su doprinosili općem dobru Županije. To je rijetkost u političkom životu da stranke mogu zatomiti vlastite prohtjeve kako bi realizirali važne projekte. DNŽ je među četiri najuspješnije županije i jedina je među njima koja je u ratu bila žrtva agresije. Krenuli smo lošije nego one županije koje nisu prošle strahote rata i zato je naš uspjeh veći i to su naši sugrađani prepoznali. Mi smo jamac sigurnosti stabilnosti i razvoja Županije i vjerujem kako ćemo dobiti povjerenje i ovaj put. Iza nas su važni projekti poput Pelješkog mosta, izdvajanja za socijalne kategorije... Uvjeren sam da će Blaž Pezo nastaviti tim putem i da će sugrađani to prepoznati. Nama ne trebaju eksperimenti kao ni ljudi koji nemaju kontinuitet i mijenjaju političke partnere i stavove”, poručio je Bačić.

Kandidat za župana Blaž Pezo istaknuo je kako je surađivao sa svim koalicijskim partnerima tijekom svoje političke karijere. “Siguran sam da ćemo dobro i uspješno raditi i biti na zajedničkom putu koji je na dobrobit Županije i stanovnika te da ćemo nastaviti i dalje djelovati u ovom braku koji je funkcionirao dobro. Ogromno mi je zadovoljstvo što smo okupili sve stranke koje postoje na desnom spektru, a s druge strane imamo HSS, HSLS i HSU. Mogu izraziti zadovoljstvo što smo se okupili u najvećem broju kao megakoalicija i da ćemo uspješno nastaviti voditi Županiju. Moja kandidatura proistekla je iz mog života i rada, mislim da zaslužujemo podršku birača i sve projekte koje smo započeli nastavit ćemo raditi. Čeka nas brza pelješka cesta, cesta do Zračne luke, autoput do Dubrovnika, lučka infrastruktura... Imamo puno posla ispred sebe i ovaj tim je garancija da će se to ostvariti. Nadam se zajedničkoj suradnji i ne sumnjam u uspjeh jer iza ljudi koji su nam protivnici ne stoji ništa, a stanovnici naše Županije to prepoznaju”, poručio je Pezo.

KANDIDAT ZA ŽUPANA KOALICIJE ‘SNAGA JUGA

Marko Giljača: ‘Javni prijevoz nije luksuz nego temeljna infrastruktura’

Kandidat za župana koalicije ‘Snaga juga’ Marko Giljača upozorio je na probleme javnog gradskog prijevoza. „ HDZ-ova vlast od 2021. ne koristi više od 56 milijuna eura koji su joj svake godine na raspolaganju za unaprjeđenje prometnih usluga. Osiguravanje redovne, efikasne mreže javnog prijevoza u skladu s potrebama građana bit će jedan od prioriteta naše koalicije!“, poručio je u priopćenju koje je uputio medijima. Kako navodi, mreža javnog autobusnog prijevoza u Dubrovačko-neretvanskoj županiji potpuno je neadekvatna i posve neusklađena s pomorskim linijama. „Neprikladni vozni redovi prisiljavaju nas da koristimo automobile, a onda se prijevoznici žale da se njihovim neadekvatno raspoređenim linijama nitko ne vozi, da su neisplative i da ih treba dodatno subvencionirati. I tako u krug! Odlazak liječniku, javnom bilježniku, na sud ili u policiju javnim prijevozom u velikom dijelu naše Županije je nemoguća misija, koja se često pretvara u cjelodnevni ili čak višednevni ‘izlet’ s brojnim dodatnim troškovima“, navodi.

Tvrdi i kako je Vlada RH osigurala za razdoblje 2021.-2027. više od 56 milijuna eura godišnje za unaprjeđenje javnog cestovnog prijevoza.

„Međutim, kad ‘vertikala’ zakaže, milijuni za unaprjeđenje javnog cestovnog prijevoza ostaju neiskorišteni. HDZ -ova vlast u Dubrovačko-neretvanskoj županiji ne koristi sredstva koja su joj na raspolaganju, model PSO nije zaživio premda bi on za građane značio redovit, pouzdan i pred -

vidiv prijevoz, bolju povezanost udaljenih i slabije naseljenih područja te niže troškove i pravedniju raspodjelu subvencija.

Županija je, doduše, 2022. uložila više od 30.000 eura u izradu Analize postojeće mreže linija javnog županijskog autobusnog prijevoza uz nacrt prijedloga optimizacije. No, ni rezultati analize ni prijedlog nove mreže nisu nikad predstavljeni javnosti, a nove usluge prijevoza nisu nikad zaživjele!“, upozorio je.

Giljača nadalje navodi kako ‘javni prijevoz nije luksuz’ nego ‘temeljna infrastruktura koja utječe na pravo na

obrazovanje, zdravstvenu skrb, rad i svakodnevni život’.

„U 21. stoljeću, u europskoj zemlji, građani jedne županije ne bi smjeli biti taoci nelogičnih voznih redova i administrativne tromosti županijske vlasti. Vrijeme je da se model organizacije javnog prijevoza preokrene u korist ljudi, a ne tržišta. Vrijeme je da se organizacijom mikroprijevoza povežu naselja na otocima i ruralnim dijelovima naše županije. Vrijeme je da naša županije počne ispunjavati svoje obveze i koristiti sredstva koja su joj na raspolaganju. Vrijeme je za val promjene s juga!“, naveo je Giljača.

BONAČIĆ OBRADOVIĆ I GILJAČA:

‘Imamo ideje za sport, neke je moguće odmah riješiti’

Program koalicije Slobodno odnosno Snaga juga za sport prošlog su tjedna predstavili kandidatkinja za gradonačelnicu Dubrovnika Anita Bonačić Obradović i kandidat za župana DNŽ Marko Giljača. Bonačić Obradović je istaknula kako je potrebno riješiti pitanje atletske staze na Babinom kuku, prostor lapadskog stadiona koji bi, prema njihovoj ideji, postao nogometni park s nekoliko terena i gradnju teniskog centra koji bi bio natkriven, a dodala je kako bi trebalo izgraditi i nogometni stadion koji Dubrovniku, ali izvan grada s komercijalnim centrima. Predstavila je gradnju nogometnog parka na mjestu lapadskog stadiona.”To bi bio poseban park s manjim nogometnih terenima, možda još neki parkić sa zelenilom, mjestom za odmor i piknik, prostorom za badminton... Ne bi se opterećivala postojeća infrastruktura, ali bi puno značilo. Veliki nogometni stadion nam nedostaje i on bi bio u partnerstvu s investitorom, lokacija bi bila na periferiji. Prije svega toga, dubrovački sport treba transparentan rad i sustav koji ima viziju

i pruža adekvatnu podršku, koji bi bio javan i dostupan svima te uključiv”, poručila je Bonačić Obradović. Giljača rekao je kako se po pitanju gradnje sportske infrastrukture treba gledati što gradu treba i koje su mogućnosti. “Znamo da ovaj stadion u Lapadu mora zadržati svoju nogometnu funkciju, znamo da nam treba atletska staza, trenažni prostori te kvalitetan nogometni teren. Kroz izmjene prostornog plana, urbanisti će sve to definirati. Mi bismo htjeli u prvom koraku riješiti trenažni prostor i atletsku stazu, a paralelno razvijati i druge programe. Jedan od njih je gradnja urbanog naselja koji bi trebao biti na području Pobrežje-Osojnik jer se tamo planira park and ride, imamo cestu koja povezuje grad za deset minuta i tamo će biti izlaz s autoceste. Kvalitetna je lokacija i tu treba tražiti investitora koji će razvijati poslovni dio i nogometno igralište. Tamo nam treba. osim nogometa. i prostor za stanovanje i usput bi se gradilo stambeno naselje. Sve to bi bilo cjelovito rješenje”, predstavio je Giljača.

KANDIDATKINJA CENTRA ZA GRADONAČELNICU DUBROVNIKA

Viktorija Knežević: Dubrovnik se može širiti na

i sela Dubrovačkog primorja

Planski razvoj Dubrovnika bila je tema konferencije za medije kandidatkinje za gradonačelnicu Viktorije Knežević. “Mi smo stisnuti između kamena i mora, ograničeni smo prostorom, a naše potrebe svakodnevno rastu. Zbog svega toga moramo ozbiljno razmišljati o širenju i ozbiljno ga planirati jer grad implodira pod vlastitom težinom. Mi nemamo prostora za život, sport i kulturu. Cijena kvadrata ubija život i svaki novi biznis, pa čak i tu -

rizmu predstavlja opterećenje. Vrijeme je da počnemo razmišljati onako kako su razmišljali oni koji su nam ostavili u naslijeđe ovaj prekrasni grad, da počnemo planirati 50100 godina unaprijed”, kazala je Knežević. Dodala je kako grad treba angažirati najbolje svjetske arhitekte i urbaniste da pomognu osmisliti novi Dubrovnik. Urbanisti su rekli, navela je Knežević, kako se Dubrovnik može razvijati na platou Srđa te kroz sela Dubrovačkog primorja. “Jako je važno da to ne budu samo stambeni sadržaji nego da imamo kvalitetno urbano tkivo, uz kulturnu, prometnu infrastrukturu kao i ostale sadržaje. Ne trebamo graditi nove spavaonice, kao što smo 80-ih izgradili Mokošicu, a nismo je popratili sa svim kapacitetima. Gradi se novi Dubai i niz svjetskih gradova, ali planski i promišljeno pa tako i mi moramo osmisliti što želimo za 50 ili 100 godina”, poručila je Knežević.

Alma Majstorović je Dustrina kandidatkinja za zamjenicu gradonačelnika

‘Dubrovniku treba vodstvo koje zna, može i djeluje’, kazala je Alma Majstorović koja se danas predstavila kao kandidatkinja za zamjenika gradonačelnika Dustre. Majstorović je diplomirana ekonomistica s više od 20 godina u javnom i privatnom sektoru, direktorica je Vrtlara i aktivna u ŽKK Ragusa.

„Odlučila sam se kandidirati za dogradonačelnicu grada jer vjerujem u razvoj sporta, ulaganje u mlade, kvalitetniju infrastrukturu i zelene projekte koji poboljšavaju život svih građana. Ulaganje u obrazovanje i osposobljavanje mladih temelj je razvoja svakog uspješnog grada. Mladi moraju imati priliku ostati i doprinositi svojoj zajednici, upravo ovdje u Dubrovniku. Zajedno možemo stvoriti grad u kojem se ostaje, živi i napreduje. Ako vjerujete da Dubrovnik može bolje, pridružite mi se“, poručila je Alma Majstorović. Inače, kandidat za gradonačelnika Dustre je Željko Raguž.

PREDSTAVILI DIO IMENA

Mostovci na izbore idu s listom za

Gradsko vijeće, ali bez gradonačelnika

Most Dubrovnik održao je konferenciju za medije ispred Doma zdravlja, u kojoj su predstavili dio predizbornog programa o zdravstvu, socijalnoj skrbi, obitelji i demografiji te održivom stanovanju, ali i dio kandidata lista Mosta za Gradsko vijeće. Otkrili su i da neće imati kandidata za gradonačelnika. “Ono što nas čini prepoznatljivima je zalaganje za domoljubne vrijednosti, obiteljske vrijednosti, zaštitu obiteljskih vrijednosti i vrlo snažna potpora, odnosno nastojanje ka demografskoj obnovi če-

mu je temelj zdrava obitelj”, kazao je Josip Mikuš. Predstavljeni je i dio kandidata koji će se naći na listi za Gradsko vijeće: Antonia Knežević, magistrica građevine, Ivana Šapro Hvar, magistrica konzervacije i restauracije te nositelj liste odvjetnik Ivica Ban.

Antonia Knežević objasnila je zašto su konferenciju za medije smjestili ispred Doma zdravlja Dubrovnik. “Svjesni smo da brigu o zdravlju moramo dići na veću razinu i nalazimo se trenutno u nezahvalnoj situaciji što se tiče cije -

log zdravstvenog sustava, ne samo u gradu i županiji, već u Hrvatskoj jer imamo deficit liječnika. Htjela bih skrenuti pozornost na pedijatre, kojih je u našem gradu i županiji zaista malo. Ti pedijatri rade jako težak posao jer imaju jako veliki broj djece raspoređen po ambulantama. Želim ukazati da to predstavlja i ogroman problem roditeljima, majkama i očevima s malom djecom koji doslovno jako puno puta niti ne znaju koja dežurna pedijatrija može primiti njihovo dijete”, kazala je Knežević.

DRUGAČIJA IDEJA

Dujmović bi Dubrovnik i aerodrom povezao željeznicom , detaljno objasnio kako to postići

Kandidat za gradonačelnika Valentin Dujmović nedavno je predstavio ideju povezivanja Dubrovnika sa Zračnom lukom Ruđer Bošković lakom željeznicom, zbog čega je dobio brojne pozitivne komentare, a potom je poslao priopćenje u kojem objašnjava kako bi se taj projekt mogao realizirati i financirati.

“Po objavi moje ideje o željezničkoj liniji koja bi povezivala grad Dubrovnik sa Zračnom lukom Ruđer Bošković, dobio sam veliki broj pozitivnih reakcija, ali i razumljiva pitanja: Je li to moguće? Kako? Kada? I zašto baš sada? Odgovor je jednostavan: Može se. I mora se.

Dubrovnik, kao grad s ogromnim prometnim pritiskom i najvažnija hrvatska turistička destinacija, treba rješenje koje nije kozmetičko, nego strateško. Treba projekt koji će promijeniti sliku prometa u gradu, smanjiti broj vozila, gužve i zagađenje – a željeznica do zračne luke upravo to jest.

ZAŠTO SAD?

Europska unija planira svoj proračun u višegodišnjim razdobljima. Trenutno smo u financijskom razdoblju 2021. – 2027., a iduće razdoblje bit će 2028. – 2034. Hrvatska u ovom ciklusu ima na raspolaganju preko 25 milijardi eura. Ključ je u pripremi – sredstva idu onima koji ima-

ju spremne projekte, riješene papire i jasnu viziju.

ŠTO ĆEMO NAPRAVITI?

Odmah nakon izbora raspisat ćemo natječaj za idejno rješenje željezničke linije, koje će uključiti i analizu moguće paralelne trase s brzom cestom do Zračne luke. Time ćemo maksimalno smanjiti troškove i ubrzati proceduru. Po završetku idejnog rješenja slijedi ishođenje potrebnih dozvola i rješavanje imovinsko-pravnih pitanja – cilj je da do kraja 2028. godine imamo sve spremno za izgradnju.

KOLIKO TO KOŠTA?

Analizom troškova željezničkih pruga u EU dolazimo do raspona između 12 i 25 milijuna eura po kilometru. U našem slučaju – ako željeznica ide uz trasu brze ceste – možemo ciljati na donji prag. Dakle, za projekt vrijedan 250 – 300 milijuna eura Dubrovnik bi dobio rješenje koje će služiti generacijama. Uspoređujući to s ukupnim fondovima koje Hrvatska dobiva – ovaj iznos nije samo realan, nego i pametno ulaganje.

ZAŠTO JE OVO VAŽNO?

Svako jutro prema Dubrovniku dolazi preko 1.000 vozila iz smjera Konavala – ne računajući prijevoznike, taksije i privatne automobile koji opslužuju zračnu luku. Svi ti automobili ulaze u grad, traže parkirna mjesta i dodatno opterećuju promet. S druge strane, svi znamo koliko puta smo nekoga vozili u zračnu luku ili čekali putnika – to su tisuće i tisuće vožnji godišnje koje bi se mogle izbjeći željeznicom.

Dubrovniku trebaju nova parkirna mjesta, da – ali nekoliko desetaka novih mjesta neće riješiti gorući problem. Potrebna nam je infrastruktura za 21. stoljeće. Zato Dubrovnik zaslužuje željeznicu. Ne zbog mene – nego zbog svih nas. Ovo nije projekt jedne osobe. Ovo je vizija boljeg grada. I ako budemo pametni, odlučni i ustrajni – ovaj projekt može postati stvarnost. Za Dubrovnik koji diše. Za nas. I za one koji će tek doći“, objasnio je.

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

EU je postigla nemoguće; na koljenima su i oni koji ne vjeruju u Boga.

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

DUŠA DUH I TIJELO

Duša duh i tijelo klonulo kad sve je Tijelo ponajprije ono sve u sebi Sažima i čuva nestalo da ne bi Od gladi i žeđi pa sve do ideje

Umjesto da iskre − oči tada bleje

Odsutno u zaslon zabavu dok trijebi

Ne daju znak želji htijenju ni potrebi

Išta od tog imat − ne znaju ni gdje je

Ni tijelo bez duha ni duša bez svrhe Bacilo u ništa sve je svoje vrhe

Na njih kad se jedro i odlučno pelo

Na trajanje eto sve se to sad svelo Konteso žeo sam samo vrijedna klasja Čekam svjetlost vječnu e da nas obasja 1/3/25

IZBORI NEKADA

Sve se mijenja pa i lokalne kampanje: Od ratova plakatima, koncerata i skupova sa stotinom

ljudi do društvenih mreža

Digitalizacija je otvorila vrata neposrednijem, ali i zahtjevnijem načinu komuniciranja s biračima

U posljednjih dvadesetak godina lokalne političke kampanje prošle su kroz značajnu transformaciju, prateći promjene u društvu, tehnologiji i medijima. Nekad su se oslanjale gotovo isključivo na izravni kontakt s biračima putem plakata, predizbornih skupova i objava u lokalnim medijima. Danas, međutim, kampanje funkcioniraju u potpuno drukčijem medijskom krajoliku - u vremenu društvenih mreža, digitalnog marketinga i precizno ciljane, personalizirane komunikacije. Digitalizacija je otvorila vrata neposrednijem, ali i zahtjevnijem načinu komuniciranja s biračima. Politički akteri više ne ovise samo o govorima na skupovima i objavama u medijima, sada su aktivni na Facebooku, Instagramu, TikToku, šalju priopćenja, snimaju video sadržaje i upravljaju oglasima koji ciljano dosežu specifične skupine birača. Ipak, važnost izravnog odnosa s građanima nije nestala. Dapače, karakter, autentičnost i lokalna prepoznatljivost kandidata i dalje su ključni faktori uspjeha, a to je osobito vidljivo u manjim sredinama. U današnje vrijeme važno je sve: imidž, brza reakcija, dvosmjerna komunikacija i stalna prisutnost.

O tome kako su kampanje izgledale prije i što ih razlikuje od današnjih, razgovarali smo s političkim akterima koji iza sebe imaju više od deset godina iskustva u lokalnim izbornim kampanja.

“NEKAD SU PLAKATI I SKUPOVI BILI SVE”

Glavni tajnik HDZ-a Dubrovačko-neretvanske županije i voditelj županijskog izbornog stožera, Nikša Sentić, prisjeća se vremena kada je predizborna kampanja bila znatno jednostavnija, ali i osobnija.

„Lokalni izbori su uvijek bili najzahtjevniji jer se temelje na osobnosti kandidata koju treba predstaviti na pozitivan način. Prije 20 ili 30 godina znalo se točno što treba učiniti da bi kandidati pobijedili. HDZ je uvijek imao prednost u infrastrukturi – gradske i općinske organizacije, zajednice mladih, žena, branitelja. Sve nam to pomaže da artikuliramo poruke i dopremo do birača“, ističe Sentić.

Tada su, kaže on, u fokusu bili skupovi i izravna druženja s građanima. Kampanje su se vodile s pomoću plakata, billboarda, letaka i programskih knjižica.

„Okupljanja i proslave bile su važan dio za članove i simpatizere. Pandemija je to promijenila, ali danas se ta atmosfera ponovno vraća pa imamo skupove s nekoliko stotina ljudi“, dodaje.

Plakati su nekad bili glavni alat, a često je dolazilo i do ‘bitke’ za prostor.

„Bilo je premalo javnih površina za sve stranke pa su se plakati često lijepili jedni preko drugih. Sjećam se napetosti pred izbornu šutnju – svi su htjeli posljednji zalijepiti plakat i tako ostaviti dojam. Imali smo i vrhunske skupove, poput onog 2016. u hotelu Vrtovi sunca, s preko tisuću i pol ljudi.“

Sentić ističe da su nekadašnje kampanje bile „prijateljskije i korektnije“.

„Društvene mreže su nas malo udaljile. Danas je potrebno jako puno vremena da se napravi kvalitetan video koji će prenijeti poruke, ali to je realnost modernog doba. Osnovna pravila kampanje ostaju ista, a to su kontakt s ljudima, pošten i iskren razgovor, bez muljanja i lažnih obećanja. Sve ostalo se mijenja, bilo da se radi o plakatima, digitalnim alatima ili sadržaju“, kazao je tajnik žu-

Piše Aida Čakić fotoDubrovački dnevnik/ Osobna Arhiva/Pixsell

Vlahušić se prisjetio vlastite pobjedničke kampanje protiv Dubravke Šuice, u kojoj je njegov slogan bio poziv na promjene. „Tada je sve gorjelo. Kampanja je bila sadržajna – stotine projekata i tematskih cjelina s obje strane. Sučeljavali smo se pred stotinama ljudi, u kinu Jadran. Ona je mene zvala Hans Christian Andersen, ja nju ‘plačljivkom’. Bile su to polarizirajuće teme: javna garaža, golf na Srđu, veliki projekti. A što je danas? Govori se o stanovanju, prometu i zdravstvu – bez prave polemike“, kazuje Vlahušić.

panijskog HDZ-a Nikša Sentić.

“PRIJE

JE SVE BILO ISKRENIJE I NEPOSREDNIJE”

Bivši predsjednik dubrovačkog SDP-a, Mladen Gojun, također se osvrnuo na razlike između nekadašnjih i današnjih kampanja, ističući važnost izravnog kontakta s biračima.

„Nekad su osnovni alat bili politički skupovi, a ključnu ulogu igrali su mediji, od tiska do televizije, osobito za vrijeme sučeljavanja. Danas društvene mreže imaju važnu ulogu, posebno kada govorimo o mlađoj populaciji, i to je dobro jer tako približavamo politiku novim biračima“, kaže Gojun. Prisjetio se i anegdota s terena.

„Tijekom skupova ljudi su postavljali pitanja, a odgovori su se davali odmah, bez zadrške. Danas imate više vremena osmisliti odgovor i cijele timove koji vam pomažu. No, ja osobno više volim tu izravnost, neposredni kontakt. Današnje kampanje su više isplanirane i pomalo sterilne, sve je pod većom kontrolom, a prije je sve bilo iskrenije“, kaže. Gojun zaključuje kako novi načini komunikacije ipak imaju smisla osobito, dodaje on, u privlačenju mlađih birača, ali prema njegovom mišljenju, ljudska prisnost i izravnost ostaju nezamjenjive vrijednosti u lokalnoj politici.

“TKO

DOVEDE VEĆU ZVIJEZDU, IMA

VIŠE BIRAČA”

Predsjednik dubrovačkog HSLS-a Miho Baće, koji je u politici aktivan još od sredine 1990-ih, prisje-

ća se razdoblja kada su kampanje bile mnogo drugačije, ne samo po načinu komunikacije, već i po temama koje su dominirale.

„U to vrijeme gradonačelnik se nije birao neposredno, nego u Gradskom vijeću, što je već velika razlika u odnosu na današnji sustav. Nacionalne teme su dominirale lokalnim izborima, a liste su nosili lideri nacionalnih stranaka. Sjećam se kako je HDZovu listu nosio Franjo Tuđman, a i druge političke stranke su na prva mjesta stavljale svoje politički istaknute ličnosti. Danas je to nezamislivo – birači su jasno poručili političarima da se bave lokalnim temama i rješavaju stvarne probleme“, ističe Baće. Kampanje su tada imale i svoj showbiz aspekt. „Najveće pitanje bilo je tko će dovesti popularnijeg pjevača ili bend. Grupa Magazin, Mišo Kovač, Severina... što je ime bilo zvučnije, više je ljudi dolazilo na skupove. Dijelile su se naranče, srdele, pekla se riba… To je bio način na koji su se građani privlačili u političke tabore“, prisjeća se Baće.

HSLS je, kaže, tada imao i prilično kreativne poteze. „Iznajmili smo avion Cesnu s velikim transparentom i sloganom naše kampanje. Letio je iznad Dubrovnika i bacao promidžbene letke. Organizirali smo i plovidbu brodom koji bi pristajao blizu plaža pa smo dijelili sokove, lopte i kušine s logom HSLS-a.

To je bila prava atrakcija“, govori on.

Danas je, zaključuje Baće, sve digitalno. „Praktički možeš pobijediti na izborima, a da ne sretneš nijednog birača, sve se odvija putem društvenih mreža“, smatra HSLS-ov Miho Baće.

„Iznajmili smo avion Cesnu s velikim transparentom i sloganom naše kampanje. Letio je iznad Dubrovnika i bacao promidžbene letke. Organizirali smo i plovidbu brodom koji bi pristajao blizu plaža pa smo dijelili sokove, lopte i kušine s logom HSLS-a. To je bila prava atrakcija“, govori Baće.

“DANAS

NEMA STRASTI I NI RASPRAVE”

Bivši gradonačelnik Dubrovnika i politički veteran Andro Vlahušić, koji je godinama sudjelovao i pobjeđivao u kampanjama kao kandidat HNS-a, kaže kako današnjoj političkoj sceni nedostaje ono najvažnije, a to je prema njegovom mišljenju strast.

„Danas se sve prebacilo u virtualni svijet – dijele se statusi, filmići, objave… ali gdje je arena? Gdje su gledatelji? Gdje je stvarna utakmica?“, pita se Vlahušić.

Prisjeća se vlastite pobjedničke kampanje protiv Dubravke Šuice, u kojoj je njegov slogan bio poziv na promjene.

stotine projekata i tematskih cjelina s obje strane. Sučeljavali smo se pred stotinama ljudi, u kinu Jadran. Ona je mene zvala Hans Christian Andersen, ja nju ‘plačljivkom’. Bile su to polarizirajuće teme: javna garaža, golf na Srđu, veliki projekti. A što je danas? Govori se o stanovanju, prometu i zdravstvu – bez prave polemike“, kazuje Vlahušić. Vlahušić se prisjetio i detalja iz takozvanih “ratova plakatima”.

„Plakatiranje noću bilo je atraktivno. Svaka lokacija imala je svoju ‘vrijednost’, a stranke su se nadmetale tko će ostaviti jači dojam“. Medijska scena, prema njegovu mišljenju, također je doživjela pad.

Gotovac i Miho Baće

„Tada je sve gorjelo. Kampanja je bila sadržajna –

„Dubrovačka televizija tada je bila politička i dinamična. Danas imamo Libertas TV koja je više komunalna. Portali funkcioniraju kao Facebook profili političkih stranaka, a gotovo da ne postoje novinari koji se ozbiljno bave politikom. Medijska scena se promijenila, a dobrim dijelom je na to utjecalo financiranje vladajućih pa su mediji postali samo sredstva informiranja. Kad vas netko hrani, teško ćete istraživati dublje“, smatra Vlahušić. Osvrnuo se i na svoj mandat kao nezavisni vijećnik. „Ne sjećam se da smo se oko ičega ozbiljno zakačili. Sjetite se kad su ljudi došli pred moju kuću prosvjedovati zbog Žarkovice. Danas bi ih vjerojatno odmah privela policija. Nekad se raspravljalo do iznemoglosti, a sad je sve nekako svedeno na minimum“, zaključio je Andro Vlahušić. Paralelno s ovim promjenama, otvara se i pitanje povjerenja u političke procese, etike komunikacije i manipulacije informacijama koje postaje sve važnije u kontekstu očuvanja demokratskih vrijednosti. Iako se kampanje mijenjaju, promidžbeni alati evoluiraju, temeljna svrha ostaje ista, a to je približiti se ljudima, čuti potrebe i ponuditi viziju budućnosti.

PONEDJELJAK, 21.4. doručak dana

Francuski tost sa kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu

Menu dana

Pečena teletina

Pečeni krumpir s povrćem i umak od pečenja

UTORAK, 22.4. doručak dana

Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama

Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama

Menu dana

Crni fettuccini sa morskim plodovima

Rajčica, bijelo vino, velike kozice, lignje i školjke, začinjene peršinom i svježim bosiljkom

SRIJEDA, 23.4. doručak dana

Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja

Menu dana

Dalmatinska pržolica

Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom

ČETVRTAK, 24.4. doručak dana

Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama

Menu dana

Punjena paprika

s mljevenim miješanim mesom i rižom, kuhane sa dimljenom slaninom u umaku od rajčice, poslužene uz pire krumpir

PETAK, 25.4. doručak dana

Zobena kaša sa kokosovim mlijekom i orašastim i suhim voćem

Zobene pahuljice kuhane s kokosovim mlijekom, orašidima i suhim voćem

Menu dana

Crni rižot od sipe

Sipa pripremljena sa vinom, začinima i vlastitim crnilom

SUBOTA, 26.4. doručak dana

Poširana jaja sa dimljenim lososom, zelenim šparogama

Menu dana

Hobotnica “al forno”

S mladim krumpirom, rajčicom, paprikom, češnjakom, maslinama i bijelim vinom

NEDJELJA, 27.4 doručak dana

Američke palačinke sa javorovim sirupom i bobičastim voćem

Menu dana

Teleći rižot

Krepki kremasti rižot sa telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima

VIKTORIJA KNEŽEVIĆ, KANDIDATKINJA CENTRA ZA GRADONAČELNICU DUBROVNIKA:

‘Najsretnija sam kad mogu riješiti šleper problema i pomoći ljudima . Za dobrobit Grada bih

i s Frankovićem popila kafu!’

Najavila je gradonačelničku kandidaturu prije dvije godine, a sada predstavlja izborni program u kojem ima turizma, priuštivog stanovanja, prometa, širenja grada… Kandidatkinja Centra za gradonačelnicu Dubrovnika, saborska zastupnica i odvjetnica Viktorija Knežević u intervjuu za Dubrovački dnevnik govori o svojoj viziji Grada, kampanji, političkim suradnicima i oponentima, političkim počecima, poduzetničkoj karijeri i osobnom životu

Kampanja je zanimljiva, pa i teška, ima i prozivanja. Vi to zasad ne komentirate.

-Predstavili smo bogat programski sadržaj, mislim kako je to iznimno važno, da naši sugrađani vide koja rješenja i projekte predlažemo. O problemima ne treba puno govoriti, svako tko živi u ovom gradu je s njima itekako upoznat. Puno je važnije pokazati kako, kao političari, promišljamo rješenja i koja je naša vizija grada. Na ovim izborima odlučujemo o svojoj budućnosti. Građani nisu zaslužili gledati kako se netko svađa i nabacuje blatom, njima je toga ‘preko glave’. Želimo im ponuditi rješenja umjesto prepucavanja. Vjerujem kako promjena dolazi kad građani osjete da ih se vidi, čuje i poštuje, a ne kad se nadglasavamo i blatimo. Ne želim voditi grad ako ga prvo moram podijeliti.

Koja su, prema vašem mišljenju tri najveća problema grada i kako biste ih riješili?

-Tri najveća problema su promet, kako u kretanju tako i u mirovanju, potom problem stanovanja, a treći je potreba za urbanističkim širenjem Dubrovnika. Ako ne riješimo pitanje stanovanja, nećemo imati ni učitelje, ni doktore, ni konobare, nego kulisu bez života. Jasno je kako se Dubrovnik mora proširiti, ali ne stihijski, nego planski, pametno i kvalitetno. Prostor za širenje postoji: na Srđu i u selima Dubrovačkog primorja možemo izgraditi sve ono što ovom gradu nedostaje – stanove, vrtiće, škole, koncertne i druge dvorane, muzeje i kulturne prostore. Što se tiče samog prometa, predstavili smo dva rješenja. Prvo je ono kratkoročno koje bi se postiglo zaokretanjem prometa u dvije trake, od kojih bi jedna bila

kolna, a druga zaustavna, na potezu od Doma zdravlja prema Pilama, pa sve do Vatrogasaca. Na tom križanju bi se vozila mogla usmjeriti lijevo prema Gružu i desno prema Župi. Ova odluka bi olakšala protočnost. Drugo veliko strukturno rješenje koje je zapravo dugoročni, generacijski projekt je gradnja tunela u obliku slova Y s podzemnim garažama. Taj projekt postoji već 40 godina, samo ga treba izvaditi iz ladice i postići politički konsenzus između Grada, Županije i Države kako bi se i realizirao. To je jedino što dugoročno može riješiti problem, po uzoru na neke druge gradove, primjerice Monte Carlo.

Nije to prvi put da se govori o prebacivanju prometa ‘ispod zemlje’, no koliko je to zahtjevno u odnosu na postojeću infrastrukturu i činjenicu kako živimo na trusnom području?

-Danas postoji vrhunska tehnologija s kojom se mogu postići kvalitetna rješenja. Tuneli se kopaju i u uvjeti-

Piše Ivona Butjer Mratinović foto GORAN MRATINOVIĆ

“Kontrola u turizmu – da. Ali mora biti poštena, temeljena na podacima i usmjerena na zaštitu interesa građana. Dubrovački turizam mora biti održiv, ali mjere koje donosimo moraju biti pravedne”

ma nasutih obala, što se može vidjeti primjerice u Nizozemskoj. Tehnologija je bitno napredovala u odnosu na onu od prije 40 godina. Ne treba se ništa dizati minama ni ‘šalovati’, kako se to nekad radilo, postoje strojevi koji se postave i koji odrade ono što im je zadaća. Naravno kako je prethodno potrebno provesti ispitivanja podzemlja, no to je pitanje kojim će se baviti stručnjaci. Mi se bavimo strateškim pitanjima.

A financije?

-Grad Dubrovnik takav zahtjevan projekt ne može financirati samostalno. Potrebna je pomoć Države, kao i sredstva iz europskih fondova. Država je u riječke obilaznice uložila stotine milijuna eura, pa i u prometna rješenja Zadra. Ako mogu Rijeka i Zadar, onda valjda i Dubrovnik zaslužuje takva ulaganja. Kao saborska zastupnica sam tijekom sjednice Sabora upitala premijera Plenkovića je li mu poznat taj projekt. On je bio vrlo afirmativan, vrlo podržavajući i savjetovao da se obratim Ministarstvu. Formalno to još uvijek nisam napravila, čisto ako se cijelo to pitanje u kampanji ne bi ispolitiziralo, ali kad ona prođe, svakako to namjeravam napraviti, nadam se kao gradonačelnica Dubrovnika.

Što učiniti s prometom u mirovanju?

-Rješenje su PIT podzemne automatizirane garaže. To su sustavi koji se mogu postaviti ispod svake ceste u svakom dijelu grada. Konkretno, auto se parkira na platformi pored ceste koja se spušta ispod površine. Platformski sustav zatim automatski slaže vozila jedan do drugog kao sarđele u konzervi – bez potrebe da vozač ulazi u garažu. To su provjerena rješenja koja se već koriste u europskim gradovima sličnima Dubrovniku i omogućuju više parkirnih mjesta bez zauzimanja dragocjenog javnog prostora.

Turizam je temeljni izvor prihoda u Gradu, ali nosi i svoje izazove koji su svima poznati pa se u posljednje vrijeme spominju i ograničenja.

-Prije nego što ograničimo, prvo moramo znati što točno ograničiti i zašto. Tražim jasnu analizu: tko donosi korist lokalnoj zajednici, a tko opterećuje sustav?

Ne možemo u isti koš staviti kruzere, hotele, privatni smještaj i jednodnevne posjetitelje. Različiti su modeli i različiti su učinci.

Dakle, niste protiv kontrole?

-Ne, naprotiv. Kontrola – da. Ali mora biti poštena, temeljena na podacima i usmjerena na zaštitu interesa građana, a ne pogodovanje velikim igračima. Dubrovački turizam mora biti održiv, ali mjere koje donosimo moraju biti pravedne.

Što se tiče vašeg političkog puta, poznato je kako ste donedavno vrlo usko surađivali sa strankom ‘Srđ je Grad’ i pomagali im u prethodnim kampanjama i političkom djelovanju. Imajući to na umu, nekako je bilo za očekivati kako će vas podržati, no to se nije dogodilo. Je li vas to na nekoj osobnoj razini povrijedilo?

-Istina je kako godinama sudjelujem u političkom životu tako što podržavam opcije koje smatram vrijednima podržavanja. Istina je i kako sam sa ‘Srđevcima’ surađivala desetak godina i pomagala im, još od početaka inicijative, i kako sam im bila na raspolaganju jer sam vjerovala kako se borimo za iste stvari. Moram priznati kako me pomalo razočaralo što nisu bili spremni čak ni na razgovor. Očekivala sam dijalog, ne isključivanje. No to me nije omelo. Nastavila sam svojim putem, smatram kako sam odradila izvrsnu kampanju i okupila sjajan tim ljudi. Nastavljamo dalje.

“Uvest ću određeni sustav ocjenjivanja u gradsku upravu. Danas tu imamo situaciju da plaća stiže radio netko ili ne. To neće biti moguće na onaj način kako je to predviđeno s ‘Ocijeni me’, ali je moguće kroz sustav nagrađivanja zaposlenika”

Bivši gradonačelnik Andro Vlahušić nabrojao je kandidate za koje tvrdi kako su ‘rasli u njegovom laboratoriju’. Među njima i vas.

-Bila sam Viktorija Knežević puno prije nego što sam upoznala Andra Vlahušića i bila sam aktivna u nastojanjima gradnje boljeg društva i Grada. Ni jedne sekunde nisam provela u gradskoj upravi, niti sam ikada bila dio nje, niti sam bila dio bilo čijeg laboratorija, a pogotovo ne njegovog.

Ponovno imamo priličan broj kandidata, ujedinjenje ljevice, koje se spominje u svakom izbornom ciklusu, opet je izostalo. Hoće li biti mjesta za postizborne koalicije, za koje od njih ste otvoreni?

-Jedina prirodna koalicija između mog tima bi bila ona s SDP-om i ‘Srđevcima’. S HDZ-om i njegovim priljepcima, a pritom mislim na Željka Raguža, Mara Kristića i Pera Vićana, ne vidim nikakav prostor za suradnju. Šteta je što se ujedinjenje ljevice nije dogodilo. Ono što sam predlagala jest provođenje zajedničke ankete prije izbora kako bismo testirali koji kandidat, od spomenute tri opcije, ima najveću šansu za pobjedu u drugom krugu. Naime, zna se dogoditi da kandidat koji možda ima najveći rejting u prvom krugu, nema pobjednički potencijal u drugom. Da biste pobijedili u drugom krugu, potrebno je zahvatiti prilično široko biračko tijelo – od ljevice, preko centra, do razočaranih birača s desnog spektra. SDP-ov kandidat nikad dosad nije pobijedio u Dubrovniku, a kandidati koji su to ostvarili iz redova opozicije su zapravo bili kandidati centra, primjerice Andro Vlahušić i Vido Bogdanović.

Imate povijest ne baš sjajnih odnosa s aktualnim gradonačelnikom Matom Frankovićem, pa i oko vaše stranice ‘Ocijeni me’. Kažete da ‘želite srušiti HDZ u Dubrovniku’, što vam je pritom misao vodilja, javno dobro ili osobni inat?

ću. Bio je to moj prvi angažman ove vrste, dakle borba za javno dobro. Ne bih rekla kako je situacija s Matom Frankovićem postala toliko osobna, ali bi mi bilo izrazito zadovoljstvo pobijediti ga na ovim izborima.

Ako u tome uspijete, hoćete li vratiti ‘Ocijeni me’? - Uvest ću određeni sustav ocjenjivanja u gradsku upravu. Danas tu imamo situaciju da plaća stiže radio netko ili ne. To neće biti moguće na onaj način kako je to predviđeno s ‘Ocijeni me’, ali je moguće kroz sustav nagrađivanja zaposlenika. Dakle, ne samo da ih ocjenjuju korisnici nego i oni sebe međusobno, jer imamo situaciju u kojoj, primjerice, ako pet osoba sudjeluje na nekom projektu ili rješavanju određenog zadatka, njih četvoro radi vrhunski, a jedan ‘zabušava’. Američka administracija je taj sustav ocjenjivanja dovela do savršenstva, mislim kako moramo učiti od njih kako bi gradska uprava bila funkcionalnija. To se u određenoj mjeri može postići samo ako se njihova plaća dovede u vezu s rezultatima njihovog rada. Pri tom bi jedan dio plaće bio stabilan i zagarantiran, a drugi fleksibilan i ovisio bi o njihovoj efikasnosti.

U kakvom ste odnosu s Frankovićem i postoji li neki političar s kojim nikako ne biste popili kafu?

-Ako je u pitanju dobrobit Grada, onda bih čak i s njim popila kafu.

Nemate kandidata za Županiju. Koga ćete podržati?

-Nismo išli s posebnom listom za Županiju, prioritet nam je Grad i to je prostor u kojem, za početak, želimo da se dogode određene promjene. Što se tiče podršku kandidatu u drugom krugu, smatram kako su birači dovoljno pametni i sposobni izabrati bolje rješenje.

Sada govorimo o politici, no kao svoj životni i profesionalni put birali ste pravo. Ni jedno ni drugo nije ni lako ni popularno.

‘Razočaralo me što me

Srđevci nisu podržali, ali me nije omelo’

- Prvenstveno javno dobro! To me je oduvijek motiviralo. Naime, prvi put sam se u društveno-političkom životu grada angažirala ranih 2000-tih, za vrijeme gradonačelničkog mandata Dubravke Šuice. Roditelji su se tada pobunili protiv povećanja cijena u vrti-

-Valjda sam od onih koji uvijek idu kroz život težim putem. Pravo mi je moja prva i najveća ljubav. Moj dundo je odvjetnik Ivica Ban, kad sam bila dijete, on je bio student na pravnom fakultetu i to me fasciniralo. Zapravo, oduvijek me fascinirala ta mogućnost pomaganja ljudima pa sam to htjela postići i kroz pravo. Kroz pravo možete jako puno pomoći ljudima, kroz politiku još i više. Kao odvjetnica sam se svakodnevno suočavala s ljudima koji žele ostvariti svoja prava, ali to nisu mogli zbog nepravednog i nepoštenog sustava koji kao da je stvoren da im bude prepreka. Potrebno je promijeniti taj sistem, a to ćemo napraviti ako promijenimo ljude koje je gradio taj sistem. A to su političari. Tako da je to logičan put – kroz pravo pomažem ljudima koje zastupam u njihovim pojedinačnim borbama protiv nepravednog sustava, a sada kroz politiku želim promijeniti takav sustav.

Postoje dva scenarija – postat ćete gradonačelnica ili to nećete postati. Kako će se u ta oba različita scenarija razvijati vaš profesionalni put? -Uvjerena sam kako ću postati gradonačelnica, ali što god bilo, od borbe neću odustati. Moj odvjetnički ured je trenutno u mirovanju zbog brojnih obveza koje imam u vrlo intenzivnoj kampanji, ali i kao saborska zastupnica. Ako pobijedim na izborima, ured će ići u mirovanje na jedno dulje vrijeme, a ako u tome

ILI/ILI

MATO FRANKOVIĆ ILI PERO VIĆAN?

Ni jedan ni drugi.

MATO FRANKOVIĆ ILI ANDRO VLAHUŠIĆ?

Opet, ni jedan ni drugi.

ANITA BONAČIĆ

OBRADOVIĆ ILI PETRA MARČINKO?

Vrlo teška odluka, trebala bih razmisliti.

LIJEVO ILI DESNO? Centar.

POLITIKA ILI PRAVO? Oboje, sve ima svoje prednosti i nedostatke. U sinergiji politike i prava je moguće postići najbolje rezultate.

SABOR ILI GRADSKA VIJEĆNICA?

Ured gradonačelnice.

ne uspijem, najvjerojatnije ću nastaviti s pravom. No, moja borba za pravdu nikada neće prestati.

A onda tu je i Sabor. Može li se iz Zagreba kvalitetno voditi Dubrovnik? Upravo to se zamjeralo nekim kandidatima – kako su puno u Saboru pa ne mogu dobro voditi gradove kojima su na čelu. -Ako mi sugrađani daju povjerenje i izaberu me kao gradonačelnicu, svoj ću saborski mandat staviti stranci na raspolaganje. Mislim kako je prvih godinu i po’ dana od preuzimanja gradonačelničkog mandata praktički nemoguće raditi bilo što drugo, osim vođenja Grada. Zbog kostura iz ormara koje bih naslijedila od ove gradske uprave, sigurno bih radila po 20 sati dnevno da sve to dovedem u red.

Ideologije se ne dotičete. Nije ona komunalni problem, ali opet gradonačelnik utječe na to kako će se obilježiti Dan antifašističke borbe i hoće li Thompson pjevati za Dan dubrovačkih branitelja na Stradunu.

-Mi smo stranka centra, najvažnija nam je dobrobit građana. Thompson nije po mom glazbenom ukusu. Osobno bih za Dan dubrovačkih branitelja radije slušala Doris Dragović koja, po meni, izvodi najljepšu domoljubnu pjesmu ‘Dajem ti srce’. No, Dan dubrovačkih branitelja je poseban trenutak i tu treba uvažiti želje građana. Ako oni žele Thompsona, onda u obzir treba uzeti njihove želje, a ne im nametati moj glazbeni ukus.

U kampanji, iza kandidata, stoji tim stručnjaka, PR-ovaca i pazi se na svaki detalj. Prilike u kojima ih viđamo su vrlo formalne. Kakva je Viktorija Knežević kada nije u odijelu i kampanji?

-Oni koji me uglavnom znaju iz medija ili javnih nastupa obično se iznenade kad me privatno upoznaju. Kad vide koliko sam zapravo normalna, jednostavna, neopterećena i ‘obična’. Sada imam jako puno obveza i stalno sam na relaciji Dubrovnik-Zagreb, nedostaje mi što već mjesecima ne mogu poći na placu subotom, u čemu uživam. Nedostaje mi druženje s ljudima, ljudi su mi jako važni. Jednom prilikom su me pitali kakvu muziku volim, a ja sam shvatila ka-

ko to uopće nije važno jer mi je važnije s kim sam tada, kakvo mi je društvo. Ako je ono dobro, ja mogu slušati sve i biti bilo gdje. Volim običan život, male stvari i bliske ljude.

Kad govorimo o politici, obično govorimo o karijeri. No, tu su i nova, osobna iskustva, nove spoznaje, učenja… Kako ste se od objave kandidature naovamo mijenjali i razvijali kao osoba?

-Kontakt s ljudima mi je ostavio najveći trag i dojam. Tada vidite koliko ljudi ima potrebu da ih netko zaista vidi i razumije, koliko im te naizgled male riječi‘razumijem vas’, zapravo znače. Najviše od svega, u ovom razdoblju od gotovo godinu dana otkako sam profesionalna političarka, cijenim to iskustvo koje me je dublje povezalo s ljudima. S puno širim krugom ljudi dolazim u kontakt i imam priliku s njima razgovarati o problemima koji ih tište.

A što se tiče ovog težeg dijela?

-Politika je, između ostalog, težak i odgovoran posao. Ako želite biti gradonačelnica Dubrovnika, onda je to težak, ali i ‘šljakerski’ posao. Svakog bih dana imala šleper problema koje treba riješiti, ne znate koji komunalni problem bih riješila prije. Ali ja sam navikla na težak i odgovoran rad. Opstati u odvjetništvu u državi koja je na svim ljestvicama i pravne sigurnosti i vladavine prava prilično nisko je jako teško tako da sam navikla na težak i naporan rad, na ustrajnost i disciplinu. To je postalo obilježje moje ličnosti. Najviše na svijetu volim doći na posao i riješiti šleper problema, ali i pomoći ljudima. Na kraju dana se obično ‘onesvijestim’ od umora, ali to nije važno. Važno je to što sam sretna i ispunjena jer sam imala priliku pomoći i napraviti nešto konstruktivno za društvo.

U svijetu prava, ali i politike, koji se percipira kao ‘muški svijet’, je li vam to što ste žena pomoglo ili otežalo vaš put?

-Možda mi je čak i pomoglo jer mi žene, osim što smo vrlo organizirane i ‘držimo tri kantuna kuće’, smo vrlo empatične, možemo se lako povezati s ljudima, tako da mislim kako je biti žena u politici čak i prednost. Naravno kako je izazovno uskladiti je s obiteljskim obvezama, no moja kći je odrasla osoba, pa moj obiteljski život nije nešto što onemogućava ili otežava moj politički put. Uvjerena sam kako mi je moja pozicija čak i prednost.

Dakle, profesionalno ste ostvareni, poduzetnica ste, imate vlastiti odvjetnički ured, što vas je uopće nagnalo na ovu političku priču?

-To je pitanje kakav Dubrovnik želimo za 50 godina. Ako na to odgovorimo hrabro i dugoročno, možemo izgraditi grad u kojem ljudi žive, a ne samo odsjedaju. Najbolje i najljepše što imamo su izgradili i ostavili nam u nasljeđe vizionari, vrijeme je da se i mi okrenemo budućnosti, stvorimo novu vrijednost i ostavimo nešto u nasljeđe generacijama koje dolaze. Tu priliku ne smijemo propustiti, a prvi korak je odluka na ovim izborima – tko od nas ima bolju viziju i tko je sposobniji predstavljati građane i boriti se za njihova prava. Također, koristim ovu priliku da sugrađanima čestitam Uskrs.

UZ SKORU PROMOCIJU KNJIGE MARKA RAŠICE

‘ ’Bratovštine su kroz stoljeća bile svjetionik u dubrovačkoj zajednici’’

Dubrovački Zavod za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, tiskao je knjigu dr.sc. Marka Rašice “Zakoni braće: dubrovačke bratovštine od pada Republike do suvremenog doba“. Autor ukazuje na činjenicu kako od pada Republike do danas, državne vlasti nisu uspjele pronaći odgovarajuće rješenje za pravni status i institut bratovština, pokušavajući ih svesti pod druge oblike vjerskog i društvenog udruživanja u svih šest pravnih sustava koji su se izmijenili na našem području. Od Dubrovačke Republike kao aristokratske republike, u okviru francuskih upravnih struktura, u Habsburškoj Monarhiji, u jugoslavenskoj državi između dva svjetska rata, u socijalističko-komunističkom sustavu pa do demokratskog društva Republike Hrvatske. Nijedan od tih pravnih sustava nije uspio, na adekvatan način, u opću regulativu inkorporirati element sa zasebnom tradicijom poput bratovštine, koji nije svojstven samo Dubrovnik, nego je i danas živo tkivo dijelova hrvatskog društva

Što su zapravo bratstva i kakva im je uloga kroz povijest?

-Bratovštine ili kako ih mi u Dubrovniku popularno nazivamo bratstva, su bile laičke vjerske udruge utemeljene na uzajamnoj potpori članova i njegovanju pobožnosti. Na europskim su se područjima i hrvatskom priobalju pojavili s razvojem urbanog života u srednjem vijeku. U doba Dubrovačke Republike funkcionirale su kao živo tkivo Dubrovnika. Brojni povjesničari pisali su o tome. No, u pravilu, u historiografiji ta priča više-manje staje s dolaskom Napoleona i obično se govori da su i bratovštine prestale postojati nakon ukidanja Dubrovačke Republike. I da su dijelile sudbinu Republike. Ipak, mnogi u Dubrovniku i oko Dubrovnika svjesni su da to baš i nije tako. Dovoljno je doći na procesiju Feste sv. Vlaha. To je sve potaklo i ova moja istraživanja te u konačnici dovelo i do knjige “Zakoni braće“.

Što je zapravo bio povod za detaljnije

Piše Ahmet Kalajdžić foto Ahmet Kalajdžić

istraživanje bratovština i njihove uloge? Kao odvjetnik, dnevno se susrećem s nizom pravnih oblika i instituta te životom zajednice kojoj pripadam. Uvjerio sam se u to da bratovštine funkcioniraju u zajednici, a u teškim trenucima pomažu ljudima kad je to najpotrebitije, bilo u solidarnoj pomoći i situacijama smrti člana obitelji, a pomažu i oko groblja i jednostavno kroz crkvu i oko crkve, u održavanju naše lijepe tradicije. U zajednici su bitan temelj i oslonac svakodnevice dubrovačkog područja. Bratovštine su svjetionik u dubrovačkoj zajednici kroz stoljeća. Zanimao me pravni temelj funkcioniranja bratovština, kako povezati zapise da ih je Napoleon sve ukinuo i ako ih je ukinuo, kako danas postoje? Jer ako su, a jesu, bratovštine imale tako značajnu vjersku i svjetovnu ulogu u Dubrovačkoj Republici, kako je moguće da sve to odjednom nestane? Ljude i običaje teško je promijeniti... Znam po svom djedu, dundovima i ocu da su bratovštine tad bile, a i danas su neizo-

stavni dio zajednice. Zanimalo me kako je moguće da to navodno nestane, a u naravi nije „nestalo“? Dakle, koji je pravni temelj te priče? Stoga sam u knjizi htio analizirati djelovanje bratovština od Napoleona do danas te kako su se na njih održavale političke i društvene mijene u tom vremenu.

Dali ste mi šlagvort: kako je danas? Jesu li se bratovštine uskladile sa zakonima suvremene Hrvatske, priznaje li ih država kao takve, traži li nešto posebno od njih i koja su iskušenja pred bratovštinama?

Ne mogu reći da ih sustav ne poznaje, samo je pitanje što to sustav zapravo poznaje i priznaje. Državne vlasti koje su se izmjenjivale na ovom području, nisu pronašle odgovarajući pravni okvir za status i značenje bratovština. Kroz povijest, ulogu bratovština uvijek su definirale strukture crkvene i svjetovne vlasti koje su nerijetko bile u zapletenom i višedimenzijskom odnosu. Tako je i

danas. Krenuo sam od toga da su u povijesti bile laičke udruge, osnovane s određenim ciljem. No, u osnovi su to bile vjerske udruge i vezane uz crkvu i određene običaje, pa tu ulazimo i u kanonsko pravo te je pitanje treba li ih priznati i crkva. Dio bratovština bio je čisto cehovski organiziran i treba ih razlikovati od vjerskih bratovština. Država na bratstva gleda kroz prizmu registriranih i neregistriranih oblika. Bratovštine prepoznaje kao, primjerice, samostalna udruženja bez pravne osobnosti, a imamo i bratovštine registrirane kao udruge po Zakonu o udrugama koje imaju svoju pravnu osobnost. One koje su registrirane kao čiste udruge pritom su izjednačene s drugim udrugama. Primjerice s nekim nogometnim klubom. Neke bratovštine registrirale su se kao udruge, samo radi toga da se ispuni forma i legalizira status, da bi mogle primati donacije za uređenje groblja i za druge svoje karitativne i humanitarne aktivnosti. Za primitak donacija te vrste, od strane jedinica lokalne samouprave, bratstvo mora imati račun u banci. Račun u banci ne može se otvoriti bez OIB-a. OIB se može imati samo uz registrirani status. Unatoč registraciji kao udruge, određene bratovštine u naravi ne postupaju po aktima svjetovne udruge, već imaju i primjenjuju svoja „stara“ pravila iz prošlih stoljeća, a akti koje su donijeli po Zakonu o udrugama nemaju tu pravnu i

životnu snagu. Unatoč tom raskoraku prava i društva, djelovanje dubrovačkih bratovština nedvojbeno se smatra društveno prihvatljivim i u skladu sa slobodom izražavanja vjere i uzajamnom koristi. Bratovštine čine pravnu i faktičnu činjenicu ukorijenjenu u društvenom tkivu. Pokušaji usklađenja bratovština s crkvenim i svjetovnim propisima tijekom posljednja dva stoljeća, nisu do nijela stvarnu promjenu, već se bratovštine nalaze u miroljubi voj koegzistenciji s predstavni cima svjetovnih i crkvenih vlasti. Kako je moguće da bratovštine u bitnom segmentu njihova djelovanja ne zahvaća modernizacija? Bi li uspjeh modernizacije zapravo značio kraj bratovština? Kako je moguće da postoji potpuno drugačiji oblik prava u praksi, koji svi prihvaćaju unatoč službenim propisima? Je li to slučaj koevolucije prava, evolucije bratovština kao relikta prošlosti koji se održava u sustavu zbog ovog nužnog pitanja svakodnevice ili iritacije prava u smislu teorije o pravnim iritantima? Teorija pravnih iritanata opisuje situacije u kojima postojeći pravni sustav ne odbacuje nova pravna rješenja koja se

implementiraju u sustav, ali taj novi sustav iritira postojeći pravni sustav, tako da se u konačnici zbog transplantacijskog učinka oba promjene stvarajući u području implementacije novo rješenje. Riječ je o tome da se određene pravne norme i pravne institucije iz jednog pravnog sustava transplantiraju u drugi. Organizam koji prima takav novi organ ili će ga prihvatiti ili će ga odbaciti. A postoji mogućnost da će početak života u novoj društvenoj sredini dovesti do složenog spleta međusobnih reakcija koje će izazvati nastanak nekog novog pravnog sustava. Tako je i kod bratovština kao i nekih drugih povijesnih situacija kad se neka pravna rješenja unose u sustav:  narod ih prihvati ili ne ili pak razvija neku svoju priču. Znamo kako je uvođenje Općeg građanskog zakonika kroz povijest utjecalo na prestanak konavoskih zadruga kao tradicijskih zajednica koje su u ranijem obliku nestale uvođenjem nasljeđivanja u odnosu na dotad postojeće običaje. Kod bratovština se još uvijek traži rješenje između crkvenih i svjetovnih vlasti. Danas smo svjedoci ulaska normi europskog prava koje ima svoje zahtjeve. I crkveno - kanonsko pravo se mijenjalo kroz 20. stoljeće. Prema Zakoniku kanonskog prava pape Ivana Pavla II. iz 1983. bratovštine spadaju pod privatna vjernička društva te time gube priznanje svoje posebnosti koje su imale po Zakoniku iz 1917. godine. Bratovštine su po novim kanonskim pravilima utopljene u opće propise o privatnim vjerničkim društvima, pri čemu je naglasak na odobrenju mjerodavne crkvene vlasti za osnutak (pravnu osobnost), odobrenju teksta statuta i nadzoru nad djelovanjem; crkva nadgleda upotrebljava li se imovina za svrhe društva, a mjerodavne crkvene vlasti ovlaštene su za ukidanje društva. U praksi je još puno otvorenih pitanja glede samih bratovština u svakodnevnom traženju odgovora na njihovo postojanje. Tijekom istraživanja, pokazalo se i da dosta naših sugrađana nije upoznato s bogatstvom rada i života bratovština kroz stoljeća, pa da ni sami članovi bratstava nekad ne znaju dovoljno o bogatstvu tradicije kojoj pripadaju i kojoj daju svoj veliki doprinos. Ta je tradicija, i mnoštvo, svake godine vidljiva na Festi Sv. Vlaha kad smo svjedoci koliko je živo to tkivo u organizmu našeg puka. I zato je trebamo čuvati.

Bratovštine su bile sastavni dio i prepoznatljivi dio Republike, a dolazak Napoleona i ukidanje Republike prije više od 200 godina, bili su šok i civilizacijska pre-

kretnica za žitelje Republike.  Kako je lokalni živalj reagirao kad su doznali da moraju ukinuti bratovštine?

To se treba gledati u kontekstu vremena i prostora. Pad Dubrovnika 1806. nije bio trenutan i apsolutan, već će privid državnih struktura i institucija opstati do formalnog ukinuća suvereniteta posljednjeg dana siječnja 1808. godine. Sve poluge vlasti - francuskog okupatora i ostataka dubrovačkih institucija - bile su usmjerene na obranu u turbulentnim okolnostima. U tom vremenu, utvrde Grada i okolnog područja trpjele su opsadu i prodore ruskih snaga s mora i crnogorskih snaga s kopna. U njihovu paljenju kuća i čitavih naselja 1806. godine, sve do gradskog predgrađa, stradale su brojne matične knjige i vrijedni zapisi, što onemogućuje vjernu demografsku rekonstrukciju dubrovačkog prostora i povijesti svakodnevice. Progon i stradanje stanovništva u tom ratnom vihoru odrazio se očito i na djelovanje bratovština u seoskim područjima. Primjerice, dvije bratovštine u Gornjoj i Donjoj Čibači u Župi dubrovačkoj, koje se spominju još 1592. godine,105 spojile su se 1806. godine i to nakon što je u oružanim upadima Rusa i Crnogoraca spaljena crkva sv. Antuna. U obnovljenoj crkvi sv. Luke u Čibači postoji oltarna slika koja pokazuje sv. Luku, Gospu i sv. Nikolu, simbolizirajući sjedinjenje čibačkih bratovština sv. Luke i sv. Nikole te zajednički život jedinstvene bratovštine pod imenom sv. Luke koja je opstala u tom obliku te djeluje i danas. Najveći utjecaj francuskih vlasti bio je svakako na djelovanje gradskih bratovština. Primjer za to je Bratovština Navještenja Blažene Djevice Marije, koja je osnovana još 1626. godine, a održavala je svoje kapitule u kapeli Navještenja isusovačkog samostana. Nakon što

Francuzi onemogućuju Bratovštini Navještenja Blažene Djevice Marije daljnje djelovanje u tom prostoru, Bratovština kamenara omogućuje joj djelovanje u svojoj crkvi od Domina, da bi s vremenom Bratovština Navještenja Blažene Djevice Marije stekla prednost pred Bratovštinom kamenara. Bratovština Navještenja Blažene Djevice Marije bila je prvenstveno vjerski utemeljena bratovština, a običajno su je nazivali Kongregacijom i kasnije Bratovštinom od Domina.107 Ta bratovština, dakle, nije bila ukinuta ni raspuštena, ali je bila dubinski ometena u djelovanju, što se pak odrazilo i na njezin karakter i na karakter bratovštine koja ju je udomila. Stanje u tadašnjem društvu osobito se odrazilo na najimućnije i najmoćnije bratovštine, poput onih sv. Antuna i sv. Lazara. Njihovi su članovi imali veliki utjecaj u društvenoj hijerarhiji ondašnjeg Dubrovnika, između ostaloga i zato što su popunjavali viša mjesta u administrativnom aparatu Republike, a oponašali su vlastelu ne samo u organizaciji i funkcioniranju bratovštine već i u svakodnevnom životu. Stoga ne čudi da su upravo te najmoćnije i najimućnije bratovštine došle na udar Francuza jer njihova uloga svakako nije bila samo karitativno-duhovna već istaknuto politička, pa su se percipirale i kao potencijalna prijetnja novom režimu. S druge strane, odnos prema crkvenim prostorima, poput pretvaranja samostana u konjušnicu, pokazao je jasan stav Francuza prema vjerskim institucijama i onima koji su se na njih naslanjali. Ta je „sekularizacija nasilu“ zahvatila i bratovštine, koje su u svojoj osnovi vjerska udruženja. Ljudi tog vremena zasigurno nisu mogli ostati imuni na sve promjene koje su se tad zbivale. I bratovštine se zatvaraju u svoje komine, u crkve... one žive kroz svoje članove.

Jesu li pri tom zatvaranju okoštale i postale previše zatvorene, odnosno jesu li uslijed homogenizacije i zajedništva da bi opstali išli u krajnost manjeg primanja članstva?

Nemamo dostatno zapisa koji bi nam otkrili način funkcioniranja i razmišljanja članova bratovština u tom razdoblju. Ne mogu reći da su se zatvorili. I dalje su postojale bratovštine, ali u javnosti nisu imali pojavne oblike na način kakav je bio prepoznat do Napoleona. Ono što je sigurno, glavne bratovštine Lazarina i Antunina su ukinute. Točnije, unatoč zabrani bratovština u Dalmaciji, u Dubrovniku su bratovštine opstale još neko vrijeme i u takvom pravnom okviru su dočekale ulazak Dubrovnika u Ilirske pokrajine, da bi se preustrojem francuske vlasti 1811. osnovala Uprava državnih dobara koja provodi administrativno ukidanje najznačajnijih bratovština sv.Antuna i sv.Lazara te njihovu imovinu priključuje u državna dobra. U upravnom smislu provode se mjere unificiranja te prilagodbe modernim tekovinama francuskog prava i normama građanskog društva, ali tu modernizaciju nije pratilo reguliranje pitanja tko te preobrazbe plaća. Stoga su pojedine ustrojstvene jedinice morale same rješavati pitanje financiranja i pronaći izvore za pokriće novih nametnutih troškova, a ratno i politički trusno dubrovačko područje tražilo je znatno ulaganje novca. Imovina ukinutih samostana i bratovština sad se nudila kao izdašan i važan izvor prihoda u vrijeme ratnih sukoba i teritorijalnih ekspanzija. Jačanje ideje o poželjnom odvajanju crkve od države dovelo je do razvlaštenja bratovština i siromašenja u onom tradicionalnom okviru kojeg su tad imali. Ti trendovi ostavljaju pečat širom Europe pa i dijelu Hrvatskoj, posebnu u Istri koja se nikad nije uspjela oporaviti od ukidanja brojnih bratovština. Dubrovnik i cijelo ovo područje pokazali su se kao puno žilaviji.

Što slijedi odlaskom Francuza?

Padom Napoleona i uspostavom austrijske vlasti, Austrija zadržava dio reformi i novosti koje su uveli Francuzi. U vrijeme austrijske vlasti dekretom cara Franje I. od početka 1816. u primjeni je Opći građanski zakonik (OGZ) koji donosi strukturalne promjene u smjeru modernizacije prava i društva, a građansko zakonodavstvo utječe također na pravni i društveni položaj Crkve. Različitu sudbinu gradskih i seoskih bratovština vrlo je jasno otkrila analiza prvog austrijskog katastra iz 1837. i 1838. Dok su na području jezgre grada Dubrovnika samo dva upisa ostala na bratovštinama, na izvangradskom području takvih je nekretnina daleko više i ondje su nekretnine bratovština u pravilu vezane uz župnu crkvu. Bratovštine su na selu imale drugačiju ulogu. One su bile stvarni nositelj vlasti na selu te ih je

vlast koristila kako joj je odgovaralo: da im mijenjaju kopnenu vojsku, da u slučaju gladi članovi bratstava raznose žito. Bratovštine su u neku ruku bile najniže administrativne jedinice.

Znači, vlasti Dubrovačke Republike su dio svojih ingerencija prebacile na bratovštine?

Bilo mi je zanimljivo koliko su Bratovštine teritorijalno pratile formiranje kaznačina kao nižih teritorijalnih oblika vlasti Dubrovačke Republike na terenu. Postoje zapisi o kolektivnoj odgovornosti kaznačina s područja Gruža (Boninovo, Sv. Mihajlo) kao teritorijalnih zajednica, iz kojih proizlazi da se zapravo nije činila razlika između kaznačina i bratovština. Neki historiografi tvrde da su im Bratovštine čak bile i porezne jedinice koje su određivale i naplatu u korist Republike. Na primjeru Župe dubrovačke vidi se kako su se kaznačine, koje su početno obuhvaćale jedno selo ili više njih, češće mijenjale i na neki način prilagođavale teritorijalnom okviru župskih bratovština koji se kroz stoljeća nije značajnije mijenjao i više je odgovarao stvarnoj organizaciji ruralnog života Župljana. Može se reći da su najmanje administrativne cjeline modelirane prema bratovštinama kao značajnim društvenim zajednicama na lokalnoj razini. Time je Dubrovačka Republika vješto koristila oblike seoske povezanosti, tražeći u njima oslonac za provedbu svoje politike i komunikaciju s ruralnim zajednicama.

Rekli ste da odnos prema bratovštinama nije isti u Dubrovniku i Istri?

U Dubrovniku su dolaskom Francuza stradale najimućnije i najveće bratovštine, a o selektivnom pristupu francuskih i austrijskih vlasti svjedoči sudbina specifične Bratovštine Židova koja ne prestaje s djelovanjem ni u doba Francuza, ali francuske vlasti su joj uredno nadzirale aktivnosti. Seoske odnosno bratovštine koje su djelovale izvan gradskih zidina (pa tako u Gružu i Lapadu ili Župi) nisu ista priča: one ne prestaju s djelovanjem jer izravna namjera francuskih vlasti nije bila udarit po kulturnoj i vjerskoj tradiciji lokalne zajednice. Iz svih izvora proizlazi da je ukidanje bratovština bilo dio opće francuske politike, a ne posljedica ratnih zbivanja ili postupanja članova bratovština u Dubrovniku. No, ne može se isključiti da je i samo djelovanje bratovština moglo dati povoda tadašnjim osvajačima da ih, nešto ranije no što su planirali, uzmu u svoje reformske škare. Naime, osnovna svrha bratovština bila je pomoć braći i članovima njihove obitelji u teškim trenucima (bolest, smrt, prirodne nepogode). Rat, kao „poguba ljucke naravi“ eklatantan je primjer takve potrebe za solidarnosti, pa se moglo očekivati da će se bratovštine dodatno aktivirati i možda preuzeti još važniju

društvenu ulogu. Međutim, svako okupljanje koje izlazi izvan najužeg okvira vjerskog obreda moglo je stvoriti priliku i mjesto za oporbu i protudržavno djelovanje, posebno olakšano ako postoje i izvori financiranja te prikupljeni novci. Stoga su bratovštine kao i drugi istaknuti dijelovi dotadašnjeg društvenog sustava bile pod povećalom. U Istri je priča malo drugačija. Politika francuskih, a potom i austrijskih vlasti po tom pitanju nije bila jedinstvena za sve dijelove Carstva, pa tako ni u pristupu Istri i Dalmaciji. U Istri su bratovštine, lišene gospodarske, karitativne i društvene funkcije, izgubile smisao. I nisu se stoga niti oporavile.

Kakva je uloga bratovština u kontekstu priče o grobljima?

Bratovštine prate život zajednice i prilagođavaju mu se. Građani se najčešće susreću s radom bratovština upravo na grobljima i u župnim crkvama. Primjerice, na grobljima bratstva imaju hvalevrijednu ulogu održavanja grobnih mjesta i groblja te pomoći potrebitima kod pogrebnih obreda. Kod nas pogrebna društva nisu bila razvijena kao drugdje, nego su sve “odrađivale“ ili „odrađuju“ bratovštine. Propisi kažu da je za postupanje vezano uz groblja nadležna lokalna samouprava i da imamo tzv. komunalnu infrastrukturu s jasnim pravilima postupanja. Ako su grad ili općina zakonski dužni obavljati te poslove ili imati tvrtke koje imaju javnu ovlast, pitanje je kako to obavljaju bratovštine? I ako bratovštine obavljaju, a obavljaju stoljećima, postavlja se pitanje zašto takva tradicija nije inkorporirana u neki propis, zašto se to ne promijeni i pronađe modalitet da se nekim tradicijskim udrugama koje postoje, ne omogući temelj za postupanje koje u praksi stvarno postoji i djeluje već godinama? Tako, primjerice, ako tra-

žite potvrdu o korištenju groba za potrebe ostavine, podatke iz očevidnika dat će bratstvo te pružiti članovima obitelji svu moguću pomoć u tim teškim trenucima. Lijepo je kad netko čuva tradiciju te brine o vama. Ali moramo zajedno definirati pravni okvir tog djelovanja i tako pomoći samim bratstvima. Modalitet koji dosad pravno nije nađen. Stoga moramo i pomoći bratovštinama kako bismo i sačuvali tradiciju. Naime, tu imamo sukob državnog zakona i običajno pravnog poretka. U praksi se vidi da pravo užasno kasni za stvarnošću. Mislim da niti bratovštine ne trebaju bježati od toga da pronađu svoj odgovarajući pravni status. Kanonsko pravo im ga daje, ali je stvar percepcije kako to predočiti ljudima. Jer, često se smatra da će bratovštine ako se previše naslone na crkvu ili na stranu države izgubiti svoju samostalnost koju trenutačno imaju u zajednici. Kad se to djelovanje stavi u kontekst stvarnih pravnih situacija kao pitanja legalizacije imovine, domova, groblja… javlja se više pitanja kako to pravno riješiti. Činjenica je kako formalna obnova rada bratovština tijekom proteklih stoljeća nije mogla prikriti činjenicu prekida njihova pravnog kontinuiteta zbog čega je došlo do mnogih nejasnoća u praksi. Katastarsko i zemljišnoknjižno stanje imovine bratovština na početku 21. stoljeća nije usklađeno ni s propisima ni sa stvarnošću. Unatoč tome, bratovštine kao institut duboko ukorijenjen u tradiciju dubrovačkih prostora unatoč modernizaciji društva i dalje žilavo opstaju u svom specifičnom obliku, ali sada u prešutnom javno-privatnom partnerstvu s jedinicama lokalne uprave u održavanju groblja ili određenih tradicija. Svojim radom htio sam dati podlogu za bolje razumijevanje tog specifičnog pravnog i društvenog fenomena u kreiranju Zakona braće.

Niti

jedan izlaz sve do Slanog

Autocesta do Osojnika najgora je stvar koja se može dogoditi Dubrovniku

Jedino kuda se Dubrovnik u bliskoj budućnosti mogao širiti jest zapad, no konačnom odlukom Vlade i Hrvatskih autocesta ni to neće biti moguće. Naime, planirana gradnja autoceste do Osojnika zauvijek će uništiti snove o širenju Dubrovnika

Nikad nisam bio u Monte Carlu, sve što o kneževini znam naučio sam iz prijenosa nogometa, tenisa i Formule 1. I Stade Louis II i teniski tereni nalaze se tik do mora, a staza Formule prolazi uličicama. Nelson Piquet ju je opisao kao da voziš bicikl u kupaonici, što hoće reći da je geografija u Monaku takva da je vrlo teško graditi. Em nema mjesta, em je teren kompliciran. Uostalom, baš kao u Dubrovniku. Nije to Zagreb, gdje samo bacaš zgrade i ceste kud god hoćeš, nije ni Zadar gdje Ravni kotari sežu sve do zračne luke, pa čak se i Split ima gdje širiti, a Kaštele su još daleko od preizgrađenosti. Jedini koji je u Hrvatskoj stisnut i nema mu mrdanja jest grad podno Golubovog kamena po kojem prolazi granica, a Dubrovnik bi već sada mogao imati više stanovnika od Zadra, Pule, možda čak Rijeke i Osijeka. Evo upravo u Uvali Lapad niče ogromno zdanje nekadašnjeg Hotela Sumratin, gdje će u budućnosti morati raditi pozamašan broj zaposlenika kako bi asistirali brutalan broj soba. Uskoro nas očekuje i početak gradnje u Kuparima gdje će raditi još pozamašniji broj ljudi, a spominje se i daljnje investiranje u Tri sestrice gdje bi, kada se projekt jednom završi, trebao raditi najpozamašniji broj ljudi. A kad-tad obnovit će se i Belvedere i Župka i Hotel Grand na Lopudu. Dubrovnik će, rekoh, po broju stanovnika prešišati i Zadar i Skadar. Postavlja se pitanje, gdje će svi ti stanovnici Dubrovnika iz Nepala, Filipina i Indije živjeti?

KUDA DO AERODROMA?

Iako će se po Dubrovniku nastaviti graditisvaki pedalj zemlje će se pretvoriti u Beton

Towers – ipak neće biti dovoljno kako bi Dubrovčani iz Katmandua, Manille i Chennaija imali prebivalište. Dubrovnik bi se stoga trebao širiti van užeg dijela što hoće reći istočno ili zapadno, jer rekli smo već, sjeverno je granica na Golubovom kamenu (i Srđ u tko zna više čijem vlasništvu), a južno je more. Što se tiče istoka, odnosno Župe i Konavala najveći mislioci i filozofi evo već pola stoljeća pokušavaju ucrtati brzu cestu do aerodroma. Nakon što su 50 godina proveli dumajući kuda s vijaduktima i tunelima, pa je napokon podastrli javnosti, ista ta javnost, skupa s gradonačelnikom Matom Frankovićem, poslala ih je u vijadučku tunelsku materinu, pa sada evo nakon točno dugih pet desetljeća nalazimo se na samom početku. Ceste, ako me razumijete. Nitko, ama baš doslovno nitko nema mrtve veze kuda bi brza cesta do aerodroma trebala prolaziti, što drugim riječima hoće reći da svi vi koji upravo čitate ovaj tekst nećete doživjeti šaltanje brzina po ovoj prometnici. Znači, od širenja na Župu nema ništa jer čim se dogodi prometna nesreća, odron ili nešto treće, Nepalac je od radnog mjesta u Dubrovniku odvojen kao od svog rodnog sela u Himalajama. Jedino kuda se teoretski Dubrovnik u bliskoj budućnosti mogao širiti jest zapad, no konačnom odlukom Vlade i Hrvatskih autocesta ni to neće biti moguće. Naime, planirana gradnja autoceste do Osojnika zauvijek će uništiti snove o širenju Dubrovnika. Gradnjom najskuplje prometnice u povijesti Hrvatske, koja se čitavom svojom dužinom od Rudina do Osojnika pruža vijaduktima i tunelima, Dubrovnik neće dobiti apsolutno ništa osim što će jednom

Najveći problem buduće autoceste je taj što nema izlaz na Ljubač, Gromaču, Kliševo i Mrčevo. Tu bi se sutra grad mogao širiti kada bi bio povezan dobrom brzom cestom. Gradnjom autoceste dogodit će se upravo suprotno – te lokacije gdje bi se Dubrovnik mogao širiti zauvijek će ostati sanak pusti, jer neće imati izlaza s autoceste. Prvi izlaz bit će tek čvor Slano

Piše Maro Marušić FOTO: Šime Zelić/PIXSELL

Dubrovniku ne treba klasična autocesta. Za ovu ogromnu lovu koja će se stući na vijadukte i tunele, mogle su se izgraditi dvije brze ceste, jedna do aerodroma, druga prema Dubrovačkom primorju kako bi se grad mogao nastaviti razvijati u širinu. Te su brze ceste, jasno, trebale biti besplatne, a sutra će se dogoditi da će se naplata vršiti na čvoru Osojnik, pa čak i da netko planira živjeti u Slanome, a raditi u Dubrovniku, kada bude svjestan da će morati plaćati cestarinu, odustat će od nauma

godišnje odlazak u Zagreb autom biti pola sata kraći. Nećemo se čak riješiti ni kamiona, ni albanskih kamikaza, jer će se svi oni s Osojnika spustiti na most i dalje nastaviti prema aerodromu i granici s Crnom Gorom, starom dobrom D8 koja će nastaviti pucati po šavovima. Najveći problem buduće autoceste je taj što nema izlaz na Ljubač, Gromaču, Kliševo i Mrčevo. Tu bi se sutra grad mogao širiti kada bi bio povezan dobrom brzom cestom. Gradnjom autoceste dogodit će se upravo suprotno – te lokacije gdje bi se Dubrovnik mogao širiti zauvijek će ostati sanak pusti, jer neće imati izlaza s autoceste. Prvi izlaz bit će tek čvor Slano.

LIFE IS A TRAFFIC JAM

Dubrovniku ne treba klasična autocesta. Za ovu ogromnu lovu koja će se stući na vijadukte i tunele, mogle su se izgraditi dvije brze ceste, jedna do aerodroma, druga prema Dubrovačkom primorju kako bi se grad mogao nastaviti razvijati u širinu. Te su brze ceste, jasno, trebale biti besplatne, a sutra će se dogoditi da će se naplata vršiti na čvoru Osojnik, pa čak i da netko planira živjeti u Slanome, a raditi u Dubrovniku, kada bude svjestan da će

morati plaćati cestarinu, odustat će od nauma. Ta autocesta Dubrovčanima sigurno neće valjati, jedini koji bi se mogli veseliti su turisti što je opet loša vijest. Još će se više turističkih vozila slijevati u grad koji je u ljetnim mjesecima ionako pretrpan. A kada svemu ovome pridodamo i planove o gradnji jadransko-jonske autoceste koja bi se trebala pružati kroz Popovo polje (a vidimo i u Bosni i u Crnoj Gori da su bageri na otvorenom i da nije riječ o praznim lupetanjima), postavlja se pitanje tko je tu lud?

Tko je tu lud da će graditi daleko najskuplju prometnicu u povijesti Hrvatske koja će Dubrovniku istovremeno onemogućiti širenje na jedinu stranu svijeta kuda bi mogao? Gradnjom autoceste grad će još više popucati po šavovima, cijene nekretnina još će više rasti, a domaće stanovništvo iz Nepala neće imati gdje živjeti, pa posljedično neće biti radnika. Ali što mogu drugo, nego kada se autocesta za par godina izgradi, kupit kokice na odmorištu u Mravinjcima, zavalit se na neku klupicu, sjetiti se onog filma s 2pac Shakurom i Timom Rothom, pa zapjevati: Life is a traffic jam!

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

Šteta za vanjske poslove

Ministarstvo vanjskih poslova prijavilo je USKOK-u pet svojih djelatnika, koji su lažirali račune za hotele i putne naloge u inozemstvu. Svi su priznali krivnju za ono što im USKOK i EPPO stavljaju na teret. Tijekom pet godina, podnosili su zahtjeve za putne troškove, čime su sebi pribavili nepripadnu imovinsku korist pa su tako, svi zajedno, državni proračun oštetili za skoro – tri i po’ tisuće eura. Javnost se pita je li ovo uopće krađa. Ljudi su na putu dijelili jednu sobu, iako su imali pravo svak na svoju, kako bi naplatili neku crkavicu. Ionako bi to koštalo isto. A sama policijska akcija je koštala barem pet puta više. Zato bi važnije pitanje bilo - ‘ko je s kim bio u sobi? Zašto su htjeli bit skupa u sobi i ‘ko je varo svoju ženu/muža? Jesu li bili odgovorni prilikom druženja?

Rečeno neponovljivom retorikom njihova ministra Grlića von Radmana - moramo biti hrabri, moramo biti mudri, ali ako je hrabrost, može biti ludost, a mudrost nije dovoljno sjediti pod šljivom i misliti o filozofiji, jer bivanjem u sigurnoj zoni ne dobivaš ništa. Nego ujedinit hrabrost i mudro muljat s dnevnicama.

Hrvate uvijek iznova čudi brojnost muljatora u vladajućoj stranci, ali i činjenici da to ne smeta onim glasačima koji na izborima vazda glasaju za njih. Kažu, kakav narod, takva vlast.

A opet, što je tu čudno; pa normalno je da kradu vladajući. Oni iz opozicije nisu u poziciji da kradu, jer na izborima nisu bili uspješni. A poznato je da se uspješni ljudi u Hrvatskoj bave ili politikom ili kriminalom. Oni najuspješniji, i jednim i drugim. Neki pate od nesanice, osobito oni, kojima u ranu zoru upadne USKOK u kuću i odvedu ih u zatvor. Ništa čudno; oduvijek se ono što vrijedi držalo pod ključem. Kako dragocjenosti, tako i ljudi... Američki predsjednik Trump je, vezano za potencijalne dogovore oko smanjenja carina, javno pred kamerama rekao: Zovu

me svjetski lideri, ljube mi guzicu. Umiru od želje da se dogovore. Nakon tri dana nježnosti, dosadilo mu je i ljubljenje, pa je odusto od carina. Za svaki slučaj, pristupio je zdravstvenom pregledu i bio jako zadovoljan rezultatima. Naciji se pohvalio da ima dobro srce, dobru dušu, a da mu je svaki odgovor u kognitivnom testu bio točan. Procurila su i neka od pitanja u testu: Tko je najpametniji predsjednik na svijetu? Tko je najljepši predsjednik na svijetu? Tko ima najbolju dušu na svijetu? Sve je točno odgovorio. Ja! Američke društvene mreže pune su komentara. Jedni kažu da Kim Jong-un i Putin imaju još bolje rezultate. A drugi misle kako je vrijeme da njihov predsjednik preuzme neiscrpne epitete Chuck Norrisa. Konačno, čak je i Čak glaso za njega.

Troškovi vojnog roka koštat će našu državu 20 milijuna eura godišnje, najavio je ministar obrane Anušić, prilikom obilaska jedne obnovljene vojarne za buduće ročnike i uvjerio javnost da je sve spremno za provedbu temeljnog vojnog osposobljavanja mladih vojnika. A da se ne bi ženske udruge bunile radi diskriminacije, uvest će se i kvote za vojnikinje. Neki opozicijski političari već se dive ministru koji uvodi disciplinu Z generaciji. Ali se i boje da bi vojni rok lako mogo postat i obuka za Ukrajinu. Oni svoju djecu ne bi dali, znajući da HDZ ima oko 200 tisuća članova, pa četiri do pet tisuća njihovih mladih godišnje neće bit teško stipendirat za vojno školovanje. Pošto je HDZ privatizirao i prisvojio cijelu državu u miru, sad bi bio red da se pripreme da je brane u ratu. Jer, mir je za nas veliki izazov i za mir vrijedi i ratovat! A kako kaže jedan naš poznati novinar i pisac, državu vrijedi braniti zato da bismo sutra imali iz čega emigrirati. Britanski mediji pišu kako je njihov ministar vanjskih poslova David Lammy prošlog tjedna posjetio regiju Zapadni Balkan,

kako bi svima dao podršku za ulazak u EU zajednicu, koju je Britanija davno napustila, a izlaz još nije platila. Po njemu, to bi na Balkanu umanjilo napetosti koje stalno rastu, jer ovu regiju njegova vlada naziva ‘drugim žarištem’. Vjeruju da Putin koristi trenutak da potiče podjele i destabilizira regiju.

Naši mediji su popratili njegovu brigu za našu sigurnost, najviše strahujući da nas Englezi ovo ljeto ne zaobiđu - od straha. Američki već posustaju, mada iz drugačijih razloga - od srama.

A mnoge Hrvate napose živcira to što Lijepu Našu stavljaju na Balkan, premda im u svakoj enciklopediji svijeta ili zemljopisnom udžbeniku piše da je Hrvatska dio Balkana. To nismo mi smislili, niti Srbi niti jugo-nostalgičari.

A druga je stvar što takvom dojmu pomaže dio naše suvremene kulturne scene, koja promovira istočnjačke zvijezde, koje za par sati prodaju cijelu Arenu, ali i sve brojnije turbo- folk narodnjačke klubove, pa i našu ponudu regijskih kulinarskih delicija. Taj istočnjački dojam nadopunjava i korupcija u zemlji, pa smo možda zato osjetljivi na naziv Balkan, mada ga smekšava pridjev - zapadni. Zanimljivo je da na turskom BAL znači med, a KAN - krv. Ispada, da je na ovim prostorima uvijek curio med i prolijevala se krv.

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Ana, Andrea, Sara i Nevena - za šetnje oko Uvale imaju kondicije i vremena

Dora i Buba - kad draga kćer iz Zagreba uspije doma doći, druženje s tatom je nezamislivo bez motora i bez zajedničke vožnje neće proći

petak, 18. travnja 2025. Dubrovački

PRIČE O MORU I BRODOVIMA

Piše Ivo Batričević

foto PRIVATNI ARHIV

„VOYAGER“ i „EXPLORER“ blizanci

slične sudbine: Tri dana nakon posjeta

Dubrovniku jedan je doživio havariju

Prije 20 godina VOYAGER je trebao biti stalni gost s puno uplovljavanja u grušku luku, ali to se nije dogodilo. I on i EXPLORER, uplovili su kada je to bilo najmanje očekivano

U ponedjeljak ujutro, 14. veljače 2005. godine, sve su svjetske agencije objavile udarnu vijest da je sa španjolskog putničkog broda VOYAGER upućen poziv za pomoć koji je u tom trenutku s oko 700 putnika i članova posade, među kojima i tri Hrvata, nemoćno plutao u olujnom moru na pola puta između Sardinije i Baleara. Valovi visoki oko deset metara, razbili su stakla na komandnom mostu i uništili elektroniku te prouzročili zastoj strojeva. U prvi se mah pomislilo na

najgore, ali je posadi ipak uspjelo pokrenuti dva, od njegova četiri glavna brodska motora. Pomoću ta dva motora, uz pratnju britanskog tankera za prijevoz ukapljenog plina GIMMI , koji je cijelo vrijeme bio u blizini, brod se uputio prema Sardiniji. Sljedećeg je dana uplovio u luku Cagliari gdje je odmah hospitalizirano pet teže i dvadeset lakše ranjenih putnika. Svi su putnici i članovi posade ostali na brodu, što znači da VOYAGER ipak nije pretrpio ozbiljnije štete.

Nakon što je posjetio Dubrovnik 11. veljače 2005. godine, VOYAGER je 14. veljače doživio havariju kada su mu valovi visoki oko deset metara, razbili stakla na komandnom mostu i uništili elektroniku te prouzročili zastoj strojeva.

OTIŠAO IZ DUBROVNIKA, PA TRI DANA IZA DOŽIVIO HAVARIJU

Te 2005. godine, u Dubrovniku je VOYAGER trebao biti iznimno važan kruzer, jer je imao najavljenih 39 uplovljavanja u grušku luku. Posjete su započele već 11. veljače, kada je po lučkoj evidenciji, na njemu bio ukrcan 481 putnik. A to su baš oni koji su se u trenutku havarije 14. veljače našli na brodu, jer je VOYAGER upravo završavao jedno od četiri planirana putovanja u veljači na ruti Barcelona - Livorno - Civitavecchia - Messina - Dubrovnik - Malta - Tunis - Barcelona. Sljedeća posjeta je bila planirana za petak 18. veljače, ali do nje, zbog popravka broda, naravno nije došlo. Od kon -

Dubrovački dnevniK petak, 28. veljače 2025.

ca svibnja do konca studenog VOYAGER je plovio iz Venecije preko: Dubrovnika, Krfa, Irakliona, Rodosa i Istanbula do Pireja.

I BROD BLIZANAC EXPLORER

PROŠAO JE SLIČNU MUKU

Zanimljivo je napomenuti kako je i brod blizanac EXPLORER , doživio sličnu havariju. U plovidbi između Havaja i Aleutskih otoka EXPLORER je naletio na valove veće od 15 metara koji su mu polomili stakla i onesposobili strojeve. Uspio je nekako doploviti do Havaja gdje je i popravljen.

VOYAGER je izgrađen 2000. godine kao OLYMPIC VOYAGER u brodogradilištu Blohm & Voss u Hamburgu, a brod blizanac EXPLORER 2001. u istom brodogradilištu kao OLYMPIC EXPLORER

Oba broda se i danas smatraju najbržim kruzerima na svijetu, a pokreću ih po četiri Wartsila dizel motora ukupne snage 51 tisuću KS te im omogućavaju brzinu od 31 čvora. Imaju 25000 bruto tona, dugi su 180 metara i mogu maksimalno ukrcati 840 putnika i 360 članova posade.

Oba su broda, nakon protesta Međunarodnog Olimpijskog Komiteta zbog zaštite olimpijskog imena, promijenili ime u OLIMPIA VOYAGER i OLIMPIA EXPLORER

U programu putovanja u 2003. OLYMPIA VOYAGER je plovio itinererom PirejMessina - Civitavecchia - Genova - Villefranche - Rodos - Kos - Samos - Kusadasi - Pirej, a OLYMPIA EXPLORER Pirej - Krf - Dubrovnik - Venecija - Katakolon - Myconos - Santorini - Izmir - Istanbul - Pirej. Usklađenim redom plovidbe, bilo je moguće u kontinuitetu spojiti oba ova sedmodnevna krstarenja u jedinstveno dvotjedno putovanje.

NEOČEKIVANO UPLOVLJAVANJE

VOYAGER ranije nije dolazio u Dubrovnik, a uplovio je prvi put nenadano 2004. godine, kada mu se doista nitko nije nadao. Nakon stečaja vlasnika, brodarske kompanije Royal Olympic Cruise iz Pireja, početkom 2004. otkazana su sva putovanja oba broda. Nas je u to vrijeme više zanimao EXPLORER koji je do tada redovito uplovljavao u grušku luku. I kada je izgledalo da ove brodove u Dubrovniku nećemo zadugo ponovo vidjeti, usred turističke sezone je neočekivano umjesto EXPLORERA uplovio VOYAGER u najmu španjolskog Iberojeta i pod zastavom Bahama. Američki Carnival kupio je 2005. Iberojet od kada brod ponovo mijenja ime, ovaj put u GRAND VOYAGER . Nakon havarije kruzera COSTA ALLEGRA njego -

ve plovidbe od 2012. preuzima GRAND VOYAGER , ali sada opet pod novim imenom COSTA VOYAGER pod kojim dolazi i u grušku luku. Također je i EXPLORER neočekivano pod zapovjedništvom našeg sugrađanina kapetana Romana Krstanovića doplovio 14. studenog 2006., u sklopu krstarenja “Semester at Seas”. Naime, 2004. je monegaški V-Ship, kupio na dražbi ovaj brod te ga odmah proslijedio u desetogodišnji najam poznatom američkom sveučilištu.

ZAVRŠILI U DALEKIM KINESKIM MORIMA U veljači 2014. VOYAGER je prodan kineskom brodaru Bohai Ferry Company za kojeg sada plovi pod imenom CHINESE TAISHAN . Brod blizanac EXPLORER od svibnja 1915. plovi za ciparskog Louisa kao CELESTYAL ODYSSEY da bi i on u travnju 2016. bio prodan u Kinu kompaniji Diamond Cruises koja mu daje ime GLORY OF THE SEAS . U ožujku 2019. brod je zaplijenjen nakon financijskih problema brodovlasnika te je prodan na dražbi 2020. tvrtki Blue Dream International Cruise. Danas pod imenom BLUE STAR DREAM plovi iz luke Shangai.

Tako su oba broda završila u dalekim kineskim morima, s vrlo malo nade da se više ikada vrate u Sredozemlje.

Oba su broda završila u dalekim kineskim morima, s vrlo malo nade da se više ikada vrate u Sredozemlje.

AUTO / MOTO

Prodajem auro Toyota Yaris iz 2008. Prešao 131000 km. U odličnom stanju, ljetne i zimske gume, stražnja parkirna kamera, navigacija. Registriran do 09/2025. Cijena 4000 EUR. Mob: 095/7603548

Prodajem Ford Focus, godina proizvodnje 2007/2008. Pređena kilometraža: 117.000 km. Registriran do 03/2026. Redovno servisiran i održavan, prvi vlasnik. Cijena: 5.000,00 €. Telefon: 099 813 8700

Iznajmljivanje

Iznajmljuje se dvosobni komforni stan (70 m²) zaposlenim osobama.Stan ima klimu i parking. Mob: 098 820 496

Tražimo garsonjeru ili stan za dugoročni najam na području Župe dubrovačke za dvije uredne i odgovorne osobe. Useljenje mogućeodmah,najkasnijedo1.5. Mob: 097 667 7165

Traži se soba s banjom na duže vrijeme. Tel. 419 765

PLOVILA

Prodajem brodicu dužine 9,70 m, s dvije kabine i šest ležajeva. Snaga motora: 30,90 kW. Mob: 098 929 4921

Prodajem vez s barkom u Mandraču. Mob: 091/5091975

Prodaja / KUPNJA

NEKRETNINA

Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku. Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766

Prodaje se trosobni stan na Mećajcu (Cavtat), 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Odmah useljiv. Mob: 098 137 0527

Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660

Prodaje se građevinsko zemlji-

šte ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545

Prodajem grobno mjesto na Šipanu, u Suđurđu. Zainteresirani mogu zvati na broj 020/331-045 ili 099/692-9631

Dvosoban stan 42 m2 s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkirališnim mjestom uz nadoplatu. Mob: 098 1983891

Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891

taciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468

Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029

Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127

Prodajem grob na Rožatuprazan. 098 787 773

Bez agencija.Cijena 5000 eura po m2. Info 092 33 754 66.

Prodaje se namješten trosoban stan, 103 m2, sa dvije kupaonice, teracom i balkonom nadomak šetnice u Uvali Lapad. Cijena 4300 Eura/m2

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306

Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946

Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adap-

Mob: 098/1332 561

Prodaje se zemljište, vlasništvo 30/2880 na Gornjem Brgatu, upisano u ZK.Ur.br. 72, 135 i 139 K.O. Gornji Brgat. Cijena po dogovoru. Info 0998571306 zk.ur.br

Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob. 098/747 183

Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502

Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946

plus parking mjesto u vlasništvu (25000Eura). Molim bez poziva agencija. Kontakt +38520672713

Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada. Agencije isključene. Kontakt +385996911127

Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799

Mijenjam jednosoban novouređeni stan, 36.5 m2 s parkingom u Župi za stan do 50 m2 u Dubrovniku uz moju doplatu. Mob: 098 244 943

Prodajem poljoprivredno zemljište u Konavlima, 3500 m2, 6 EUR/m2. Mob: 091/160 1894

Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557

Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku.

Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865

Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012

Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Potražujem kamenu kuću sa pogledom na more. Mob 09161 43946

Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2. Mob: 091 160 1894

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vri-

jednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Br-

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

P r o d a j e s e s t a n (Cavtat - Mečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

trodijelna namjenska vrata za apartman ili garažu, dimenzija 240 x 220 cm, bijele boje. Za detaljne informacije nazovite: 098 285 355

Prodajem trodijelna aluminijska vrata dimenzija 235 x 207 cm s ugrađenim termoizolacijskim staklom i dva obrlihta. Vrata su u odličnom stanju, pogodna za poslovni prostor, a cijena je povoljna. Za više informacija nazvati na 091 374 5173.

USLUGE RAZNO

Tražim posao u jutarnjim satima – peglanje, čišćenje ili čišćenje lokala. Mob: 099 190 9244

Prodajem demontiranu kalijevu peć boje meda, dimenzije 220 × 80 × 55 cm, za 40 eura. Mob: 091 732 8839

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica

gatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Prodajem novu, nekorištenu Singer mašinu za šivanje, nekorištenu slavinu i tuš za banju i korištenu škrinju za zamrzivanje. Mob: 099/4169655

Prodajem jednostruka vrata za tuš kabinu 110x190 cm i printer. Mob: 099/4274208

Prodajem novu napu marke Bosch, inox izvedba, dimenzija 50 x 90 cm. Za više informacija nazvati na 091 374 5173.

Hitno! Prodajem vrlo povoljno

DEŽURNE LJEKARNE

-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 14. 4. do 20.4.

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 21. 4. do 27. 4.

preminuli

GORDANA JELAVIĆ – ŠEVELJ 1962

SENADA KLAČAR 1963

MARIJA BUCONIĆ 1956

ANE HADŽIJA 1933

BLAŽENKA IVUŠIĆ 1937

JOSIP GRGIĆ 2002

MEHO MEMIĆ 1936

MAGDALENA ŠAŠIĆ 1945

MARA BURIĆ 1940

NIKOLA BATISTIĆ 1946

SMILJA TADIĆ 1951

SVETLANA ASATRYAN 1949

GJIVE KLEŠKOVIĆ 1941

VLAHO PEJDAR 1937