Amer i Rus, dobri stari baćuška i brother, počeli su se dogovarati o podjeli svijeta što je i logično jer, po njima, nije baš najbolje posložen. Posebno kad se radi o dodatnim prirodnim resursima. A zna se, najbolje je podijeliti vrijedne resurse među velikima, jer mali ionako ili ne znaju što bi točno s njima, ili nemaju para za staviti ih u funkciju. Uvijek je tako bilo. Ta nova faza u svjetskom preslagivanju, kolokvijalno nazvana ‘trampuljanje’ događa se sad i odmah, što je ritam koji, kao što je uobičajeno za starce, Europa jednostavno ne može pratiti. Ipak jako je ‘iznenađena i uvređena’ pa je Macron sazvao hitan sumit jednog dijela velikih europskih lidera, koji su svi redom u fazi otrežnjenja nakon što ih je u Minhenu američki potpredsjednik J.D.Vance ispljuskao kao balavce.
Otome kako je trežnjenje trebalo nastupiti davno prije Minhena, ionako je sad džabe lamentirati.
Onako još mamurni i s glavoboljom ništa nisu smislili, niti se složili oko bilo čega, osim da će se opet sastati. Onda su se uvrijedili ostali koji nisu bili pozvani. Pa će sad sljedeće sastančenje biti sa svim članicama. Malo živosti unose Britanci, također prisutni na ‘Macronovom sumitu’, koji nisu više u EU, što se trenutno pokazuje poticajnim. Kladionice su već živnule na temu koliko će sastanaka održati EU vođe kako bi iznjedrili kakvu – takvu odluku.
Naš novi stari predsjednik svečano je prisegnuo u mrcu premalenoj dvorani na Pantovčaku, u koju se jedva naguralo svih 115 uzvanika. Svi gosti su došli uređeni i ispeglani najbolje što su mogli i znali. Pa tako i gradonačelnik Zagreba. Srećom, oni iz HDZ-a, iako pozvani, nisu došli pa su se ostali uspješno smjestili. Plenki je odjurio u neodgodivi i važan posjet Egiptu. Baš u Egiptu je počeo ‘Pokret nesvrstanih’ pa s obzirom na ova tur-
Piše Vjera Šuman
bulentna vremena u kojima živimo, ništa nije nemoguće. Svakako, posve je sigurno kako Plenki, i da je htio, nije mogao biti na dva mjesta istovremeno. Kako god, bilo je pristojno i svečano, ali i nešto drugačije od prošle inauguracije. Zoki nije riječi zakletve ponavljao za Šeparovićem, nego ih je naučio napamet, u inat Šeparoviću. Šeparovića je stavio u kut ‘na kukuruz’, zbog čega je ‘tehnički’ bilo neizvedivo njihovo rukovanje. Ovaj, relativno još kratko predsjednik Ustavnog suda, s novoizabranim sucima značajno kvalitetnijim od prethodnih, dirljivo je objasnio svekolikoj javnosti kako nije zlopamtilo. Zoki jest, ali on je predsjednik. Može ga se, hoće ga se. Zanimljivo je kako se pojavio hadezeov Bošnjaković, koji je najvjerojatniji budući predsjednik Ustavnog suda. Bivša predsjednica i dva bivša predsjednika sjedili su u prvom redu i sa simpatijama i odobravanjem pratili događaj.
Zokijev govor bio je nešto drugačiji od onog na prvoj inauguraciji. Ipak, osnovna nit je ostala ista. ‘Uzdaj se u se i u svoje kljuse’, glavna je poruka i poveznica oba govora. Malo je modificirao onu o tome kako mali moraju biti pod stolom, dok se veliki goste ili svađaju. Nova preporuka je biti negdje oko stola. Što je u redu, jer kad si oko stola možeš štipnuti barem neki mali kanape. U govoru ovaj put nije bilo citiranja rokera, nego se odlučio za citiranje predsjednika Kennedyja, što je prigodno dobro sjelo. Svečanost je uveličao i general Gotovina, kojeg ne viđamo na političkim događajima. Kao i uvijek, bio je vrlo odmjeren i nije se dao navući na komentiranje aktualne razmirice između dva brda. S druge strane, govorljiviji je bio glavni akter iz filma ‘Tko je jamio, jamio je’, general Rojs, koji je sa suzom u oku, dirnuto rekao kako je Zoka gotovo reinkarnacija Tuđmana i Šuška. Uvjeren je kako je Zoki definitivno, pravi budu-
ći predsjednik HDZ-a(!?). Najdojmljivija je ipak bila mala Filipinka, koja je anđeoski otpjevala međimursku pjesmu ‘Dej mi, Bože, oči sokolove’. Njeno dovođenje doista je jaka poruka uključivosti, poslana s Pantovčaka.
Usmislu uključivosti, s obzirom na sve ovo ‘trampuljanje’ koje nas je zveknulo, sve pomirljivije poruke oko suradnje dolaze i iz HDZ-a. Prvo je u tom tonu Jandroković izrazio nadu u bolju suradnju, dok je neponovljivi Grlić Radman najavio kako će dati Zokiju šansu. Čuj to! Grlić Radman će mu dati šansu! Zoki već dugo ne spominje ni životinje svih vrsta, kloni se opušaka, ali ni upravljanje ludarom, tako da se čini kako bi, nekim čudom, ono što je trebalo biti normalno, možda ipak moglo postati normalno. No mir treba potpisati i drugi akter s njihovog predškolskog pješčanika. On zasad šuti. Ili kako bi Stipe rekao: ‘Ne može jedan pružiti ruku, a drugi lakat’. Eto vas.
POTREBE SU OGROMNE
Izdan rekordan broj
radnih
dozvola: ‘Bez stranih radnika bi gospodarstvo stagniralo.
Oni ne ruše cijenu rada, ali pada kvaliteta usluge’
Svake godine raste broj izdanih dozvola za strane radnike u našoj županiji. Ove godine se, zasad, bilježi porast od 2,5 posto u odnosu na lani, a čak 110 posto u odnosu na 2023. godinu! Raspitali smo se ruše li strani radnici cijenu rada, kakva je kvaliteta usluge, jesu li nam neophodni, što bi se dogodilo da ih nema i kakva je, uopće, naša perspektiva u kontekstu radne snage
Još uvijek je rano za ozbiljnije zahuktavanje, međutim poduzetnici se itekako pripremaju za nadolazeću turističku sezonu, pa i u vidu zahtjeva za ishođenje radnih dozvola za strane državljane. Kao što je već poznato, svaka nova turistička sezona znači i ozbiljne izazove pri pronalasku radne snage, koje poduzetnici nastoje riješiti zapošljavanjem stranih radnika. Iz godine u godinu, zahtjeva za radnom snagom iz drugih zemalja je sve više. Kako su nam odgovorili iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, od početka ove godine pa do 17. veljače, izdano je 1527 dozvola za boravak i rad državljanima trećih zemalja. Navode kako je riječ o povećanju od 2,5 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine kada ih je bilo izdano 1490, odnosno povećanje za čak 110 posto u odnosu na 2023. godinu, kada su bile izdane 724 takve dozvole!
I DALJE SU NAJBROJNIJI RADNICI IZ BIH
„Promatrajući državljanstva osoba koje podno-
se zahtjeve za boravak i rad u Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj trendovi su nepromijenjeni, odnosno i dalje najveći broj zahtjeva podnose državljani Bosne i Hercegovine, slijede ih državljani Sjeverne Makedonije, Srbije, a potom državljani Nepala, Indije i Filipina“, odgovorili su iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, dodavši kako je najviše dozvola izdano za djelatnosti ugostiteljstva i turizma te graditeljstva i trgovine.
Iako se ‘bazen’ radne snage iz okolnih zemalja prazni pa je takvih djelatnika sve manje, a njihova mjesta popunjavaju radnici iz dalekih azijskih zemalja, poput Filipinaca ili Nepalaca, čini se kako su radnici iz susjednih zemalja u našoj županiji i dalje najbrojniji.
Ipak, kad se govori o stranim radnicima, povlače se brojna pitanja. Ruše li cijenu rada domaćem stanovništvu? Hoće li promijeniti strukturu stanovništva u Dubrovniku? Na koji način strane radnike uključiti u svakodnevni život, kako ne bi živjeli pored nas nego s nama?
Piše Ivona Butjer Mratinović foto SANJIN STRUKIĆ/ PIXSELL, GORAN MRATINOVIĆ/DD
„Promatrajući državljanstva osoba koje podnose zahtjeve za boravak i rad u Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj trendovi su nepromijenjeni, odnosno i dalje najveći broj zahtjeva podnose državljani Bosne i Hercegovine, slijede ih državljani Sjeverne Makedonije, Srbije, a potom državljani Nepala, Indije i Filipina“, odgovorili su iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, dodavši kako je najviše dozvola izdano za djelatnosti ugostiteljstva i turizma te graditeljstva i trgovine
Možemo li bez njih i što bi se dogodilo da ih nema? Kako privući domaće radnike? Odgovore na ta pitanja dala je Nikolina Trojić, predsjednica Županijske komore Dubrovnik.
NEIZBJEŽNA STVARNOST
„Za početak, Zakon o strancima propisuje kako plaća stranog radnika treba biti u iznosu jedne i po’ prosječne hrvatske bruto plaće pa ne bih rekla da zapravo ruše cijenu rada. Međutim, oko nas jednostavno nema dovoljno ljudi koji bi radili te poslove koje oni rade“, govori Trojić. Gospodarstvo u Dubrovniku u najvećem je dijelu usmjereno na samo jednu granu, a to je turizam s popratnim uslužnim djelatnostima, i tu jednostavno ne postoji adekvatan broj radnika. „Republiku Hrvatsku i susjedne zemlje smo iscrpili, ništa drugo nam nije preostalo nego uvoziti radnu snagu s drugih kontinenata. Takvu stvarnost smo definirali još 2017. godine, ne događa se sada ništa neočekivano. Kad bi se vratilo svo stanovništvo koje je odselilo raditi u druge zemlje, kad bi ovdje tekli med i mlijeko i kad bi svima plaće bile 5, 6 tisuća eura, to bi i dalje bilo nedostatno za pokriti sve potrebe na tržištu rada“, kaže Trojić.
GOSPODARSTVO RASTE, TREBAT ĆE
NAM JOŠ VIŠE RADNIKA!
A potrebe na tržištu rada su ogromne i može se očekivati kako će biti još i veće. Bivši vojni kompleks Kupara kreće u rušenje gdje će se izgraditi novi smještajni kapaciteti, dok se hotelski objekti u Dubrovniku rekonstruiraju i stvaraju dodatne kapacitete.
„Naše gospodarstvo raste, turizam raste… Još 2023. godine se osjetio oporavak nakon Covid krize i naše će gospodarstvo iz godine u godinu dodatno rasti te će postojati povećana potreba za radnom snagom, i to u sve većem broju sektora. No, prvenstveno će to i dalje biti nisko plaćeni poslovi koje se domaćem stanovništvu ne isplati raditi jer imaju drugog izbora ili struke u kojima se domaćem stanovništvu ne sviđa raditi, što su dva glavna razloga zbog kojih i nedostaje radnika na tim pozicijama“, objašnjava Trojić.
Postavlja se pitanje trebaju li nam onda dodatni kapaciteti u kojima više nema tko raditi odnosno to će biti uglavnom strani radnici. Pitamo je što bi se uopće dogodilo kad stranih radnika ne bi bilo.
„Apsolutno bi došlo do faze zastoja gospodar-
„Bez stranih radnika bi došlo do faze zastoja gospodarstva i smanjenja gospodarske aktivnosti. Ako netko nema osoblje koje mu je potrebno, mora ili smanjiti kapacitete, ili izbaciti dio sadržaja. Najbolji primjer za to su restorani na otocima koji, u nedostatku osoblja, služe samo večere, ali ne i objede. Bez dovoljnog broja radne snage, netko će izbaciti a la carte uslugu, ili saunu, ili bazen, ili će smanjiti broj stolova. Porast zapošljavanja uvijek ukazuje na
stva i smanjenja gospodarske aktivnosti. Ako netko nema osoblje koje mu je potrebno, mora ili smanjiti kapacitete, ili izbaciti dio sadržaja. Najbolji primjer za to su restorani na otocima koji, u nedostatku osoblja, služe samo večere, ali ne i objede. Bez dovoljnog broja radne snage, netko će izbaciti a la carte uslugu, ili saunu, ili bazen, ili će smanjiti broj stolova. Porast zapošljavanja uvijek ukazuje na ekspanziju gospodarstva. Bez stranih radnika, naše bi gospodarstvo stagniralo“, objašnjava.
PLAĆE NE RASTU ZBOG PRODUKTIVNOSTI
NEGO NEDOSTATKA RADNE SNAGE
Na pozicijama kuhara, konobara, sobarica ili spremačica, nekad je radilo domaće stanovništvo. Pitamo Trojić smatra li kako bi se domaće stanovništvo zadržalo na tim pozicijama da su navrijeme bile podignute plaće. „Ne bi. Jednostavno postoji ta granica mogućnosti iza kojih se više ne može ići. Troškovi plaća u ukupnim troškovima su najveći dosad. Poslodavci su definitivno izašli iz zone komfora, a trošak izdvajanja za zaposlenike ograničavajući je faktor daljnjeg razvoja. Poslodavci preferiraju domaće radnike ili studente jer za stranog moraju još izdvojiti za smještaj i prehranu, što je otprilike pola jedne bruto plaće. Poslodavci nemaju izbora, podižu cijenu rada iznad radnikove produktivnosti, a njegov slab učinak se prelijeva na usluge koje su nam uzdanica. Dakle, događa se da nam rast plaća u turizmu ne prati rast produktivnosti nego nedostatak radne snage utječe na taj porast“, tvrdi Trojić.
PADA KVALITETA USLUGE
U prijevodu, u turizmu se ostvaruju plaće koje radnik ne ostvaruje zbog svog iznimnog znanja ili vještina nego jer na tim pozicijama nedostaje ljudstva. Trojić naglašava kako strani radnici ne ruše cijenu rada, ali svakako doprinose padu razine kvalitete usluge u nama najvažnijoj gospodarskoj grani.
„Mi smo prije imali educiranu kvalificiranu radnu snagu koja je brusila praksu na svojim poslovima, imala je nadzor i osobe koje su ih kontrolirale, a razina kvalitete pruženih usluga je bila puno veća. Sad se događa inflacija, rastu i cijene tih usluga, ali kvaliteta iste opada jer je niža sposobnost i kompetencija radnika koji sada obavljaju te poslove“, upozorava Trojić dodavši kako je to ustvari najveći problem jer želimo naplatiti usluge po boljoj cijeni, a razina i kvaliteta iste opadaju.
Je li se ta situacija mogla izbjeći? Mnogi će kazati kako je padu kvalitete usluge presudila ona ‘ako nećeš ti raditi, ima tko će’ koji bi
petak, 21. veljače 2025.
znali izreći poslodavci. Međutim, Trojić naglašava kako je ova sudbina ipak bila neizbježna. „Doduše, vjerojatno je taj cijeli ‘prijelaz’ mogao biti blaži i ne bi nam se dogodilo da praktički, preko noći, izgubimo educiranu radnu snagu, a primamo novu koja se treba snalaziti u hodu. Možda bi se educiranom kadru pridružio udio stranaca koji bi naučili kvalitetno raditi i vjerojatno bi sve prošlo dosta blaže, nešto dulje, jednostavnije i s manje štete. Kod nas postoji gospodarski rast u dominantno turističkim i pratećim uslužnim djelatnostima i ne postoji nikakav način da ‘ištancamo’ taj kadar. Ovo je bilo neizbježno, no možda se moglo ‘odigrati’ bolje. Uostalom, cijeli Zapad se razvija na znoju stranaca“, izjavila je.
MLADI ĆE RADIJE TAKSIRATI NEGO
BITI PROFESORI
Za to vrijeme, rastu plaće u svim sektorima gdje nedostaje ljudstva. Znanje i posebne vještine su sve manje na cijeni. Građanin će kao taksist imati bolja primanja nego, primjerice, profesor za što je potrebno završiti fakultet. „Došli smo u situaciju koja ne ide u favor pozicijama vezanima uz znanje i znanost. Mlađim generacijama je plaća odlučujući faktor, radije će taksirati i prodavati sladoled nego ulagati u znanje i ići na fakultet. Što je veća plaća neke pozicije, to je ona atraktivnija. A onda opet, vi našem čovjeku možete dati i pet tisuća eura za posao zidara, ali nisam sigurna da bi se u gradu našlo pet ljudi koji bi taj posao radili za taj novac. Sve je manje Dubrovčana koji žele konobariti ili čistiti jer se radi o teškim fizičkim poslovima, a oni imaju drugog izbora“, kaže Trojić dodavši kako su to jednostavno osnovne zakonitosti tržišta. Recesija s kojom se susreće cijela Europa potaknula je dio hrvatskog stanovništva na povratak doma, prvenstveno iz Njemačke. S druge strane, u Irskoj raste etnička netrpeljivost pa se vraćaju i oni Hrvati koji ne žele biti građani trećeg reda. No, napominje Trojić, to neće riješiti problem nedostatka radne snage niti smanjiti potrebu za onom stranom jer su jednostavno potrebe prevelike. Potrebe se, naravno, mogu i smanjiti, no gospodarstvo onda neće dodatno rasti.
NEMA JASNE VIZIJE INTEGRACIJE RADNIKA Kakva nam je onda perspektiva?
„Kao što znamo, rastu nam kapaciteti. Na jednog zaposlenog otpadaju dvije sobe. Dakle, ako uzmemo sve sobe koje imamo i podijelimo s 2, znamo koliko nam radnika treba. Dio menadžerskih pozicija u hotelima svakako će zauzeti naši ljudi, međutim za pozicije vrtla-
„Mi smo prije imali educiranu kvalificiranu radnu snagu koja je brusila praksu na svojim poslovima, imala je nadzor i osobe koje su ih kontrolirale, a razina kvalitete pruženih usluga je bila puno veća. Sad se događa inflacija, rastu i cijene tih usluga, ali kvaliteta iste opada jer je niža sposobnost i kompetencija radnika koji sada obavljaju te poslove“, upozorava Trojić dodavši kako je to ustvari najveći problem jer želimo naplatiti usluge po boljoj cijeni, a razina i kvaliteta iste opadaju.
ra, konobara, čistača, trebat će dodatna radna snaga. Kao što sam više puta spomenula, nama se događa rast gospodarstva, a taj rast znači i rast obujma zapošljavanja. I sve to raste više nego naš prirodni prirast, što je potrebno nadoknaditi uvozom radne snage“, kaže Trojić. Dakle, strani radnici su perspektiva i neminovna budućnost.
Naposljetku, tu se nameće jedno sasvim logično pitanje – što će biti s demografskom slikom Grada? Dubrovnik je po mnogočemu poseban i njegovi stanovnici stoljećima gaje i njeguju svoju bogatu kulturu, ponosni na svoj Grad, na sve ono što on jest i ono što je, kao Republika, bio. Strani radnici, pogotovo oni koji dolaze iz azijskih zemalja, kulturološki su posve drugačiji, a i pitanje je što uopće znaju o kulturi i baštini sredine u koju dolaze. „Tu zaista imamo jedan problem koji pluta ispod površine. Za očekivati je kako će u Dubrovniku rasti udio stranaca, što bi moglo dovesti i do promjena u strukturi stanovništva Dubrovnika, pa onda, u konačnici, i promjene u navikama. Nužno je potrebno inzistirati da ti radnici koji dolaze nauče jezik, da upoznaju našu kulturu i običaje, kao i mi njihove,
jer oni će imati djecu koja će odrastati u našoj sredini i sigurno će ostaviti svoj trag ovdje, a taj trag će imati utjecaja i na naše navike. I nužno je da se stvori ta neka komunikacija između lokalnog stanovništva i stranih radnika, kakva takva, pa taman i kriva, ali da se stvori barem nekakva“, govori Trojić. Zasad, strani radnici se međusobno druže, idu u grupama, i kao što je na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Grada Dubrovnika kazao njegov predsjednik Marko Potrebica – žive pored nas, ali ne s nama.
„Ako će oni stajati po strani, kao dosad, mogli bi stvoriti svoja ‘geta’ i onda su zaista tempirna bomba. Integracija je nužnost o kojoj vodi računa svaka nacija koja želi zaštititi svoje domaće stanovništvo i njegovu kulturu. Integracija, ne asimilacija. Kad spominjemo građanski duh, on će sasvim sigurno biti definiran strukturom ljudi koji tu budu živjeli, njihovim kulturnim navikama i odlikama koje će donijeti sa sobom. Mi se volimo dičiti svojom prošlošću i slavnom Dubrovačkom Republikom, no zaboravljamo kako su naši stari bili mudri i kako su sve došljake oblikovali ‘po svome’. A mi se pravimo kako to nije naš problem pa gledamo prema Zagrebu. Nemamo što gledati prema Zagrebu, stari Dubrovčani bi taj problem riješili sami!“, govori Trojić napomenuvši kako to nije samo zadatak službenih politika u Gradu nego i nevladinih organizacija čiji je primarni cilj bavljenje civilnim društvom, pa i svih vjerskih zajednica. No, zasad se po tom pitanju ne čine neki konkretniji koraci.
U suštini, zbog nedostatka razvijenih ostalih grana, osuđeni smo isključivo na turizam, a u nedostatku radne snage, prvenstveno u tom sektoru, osuđeni smo na stranu radnu snagu bez koje nema ni gospodarskog rasta. Zasad očito ne postoji konkretna ideja kako stvoriti kvalitetan suživot različitih ljudi, kultura i navika, pa i kako bi se očuvale one koje imamo i na koje smo ponosni. A, očito, ni dovoljno ideja za poticanje razvoja drugih gospodarskih grana i subvencioniranje i edukaciju stanovništva da krene i u tom smjeru. Zapravo, nema ni konkretnih ideja kad se o posebnim vidovima turizma tiče, poput primjerice onog lječilišnog koji bi sasvim sigurno naišao na plodno tlo u našoj županiji koja obiluje prirodnim ljepotama, zdravom mediteranskom prehranom, umjerenom klimom i čistim morem. Radije, u nedostatku kreativnosti, najveći dio toga svodimo na restorane brze hrane, apartmane i uobičajen turistički sadržaj, gdje je strani radnik koji o turizmu zna malo ili ništa postao glavna uzdanica.
I JUG HRVATSKE TRPI FENOMEN “ACQUA ALTA“
KOMOLAC KAO VENECIJA Sve veći problemi s plavljenjem, Grad: ‘Ove godine izrađujemo rješenje!’
Mještani čine sve kako bi umanjili svoju nevolju, svjesni kako će zbog klimatskih promjena prometnice i dvorišta kuća sve češće plaviti. Rješenje problema leži u jaružanju, a iz Grada Dubrovnika najavljuju kako će projekt izraditi ove godine. Inače, projekt je izglasan od strane mještana u sklopu programa Participativno budžetiranje
Sve izraženije klimatske promjene razlog su opravdanog i sve intenzivnijeg straha stanovnika Tenturije, predjela samo nekoliko stotina metara udaljenog od izvora Omble. Uz mještane Komolca, zbog opasnosti od visoke plime i plavljenja prometnica te podruma, dvorišta i prizemlja obiteljskih kuća uz obalu, sve više strahuju i brojni mještani Rožata. Tako fenomen kojeg susjedi Talijani nazivaju “acqua alta“ (op.a. visoka voda) već neko vrijeme nije rezerviran samo za Veneciju i tamošnju Lagunu, jer su jako izražene oscilacije mora, po-
znate kao fenomen visoke plime sve uočljivije i u južnom akvatoriju hrvatskog Jadrana. Za razliku od Venecije i prijetnje potonuća, Tenturija strahuje od poplave. Meteorolozi i astronomi ističu kako je ta pojava najčešća u jesen i zimu, kad je razina mora najviša ako se istodobno “poklope“ Mjesec u perigeju, dakle najbližoj točki na Mjesečevoj stazi do Zemljina središta, i duže razdoblje snažnog južnog vjetra koji s jugoistoka kroz Otrant “nabije“ more ne samo u venecijansku Lagunu, nego i u korito Rijeke dubrovačke. I dok grad -
Piše Ahmet Kalajdžić foto Ahmet Kalajdžić
ske vlasti Venecije imaju u pripravnosti montažne mostove kako bi turisti i svi ostali mogli hodati, bez močenja obuće, tamošnji hotelijeri to koriste kao atrakciju za privlačenje turista pa gondole katkad plove i na Trg sv. Marka. Istodobno, Komolčani još ne zovu turiste niti ih voze barkama naraslim morem sve do kolnika magistrale.
KLJUČ PROBLEMA JE JARUŽANJE
Naprotiv, mještani čine sve kako bi umanjili svoju nevolju, svjesni kako će zbog klimatskih promjena prometnice i dvorišta kuća sve če -
šće plaviti, a plimni val neće biti u rasponu 1835 centimetara, nego će nezaustavljivo rasti. Korito Omble je sve pliće na dijelu vodotoka od mosta do ACI marine, a mještani tvrde kako svaka acqua alta nanese i do šest tisuća kubika mulja te stručnjaci smatraju da je ključ problema jaružanje riječnog korita. Podsjetivši kako je odlukom Hrvatske vlade o granici između kopnenih i voda mora utvrđena crta razgraničenja koja se odnosi na ušća rijeka koje se ulijevaju u more i kanale spojene s morem, iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture RH naglašavaju da je tom odlu -
Za razliku od Venecije i prijetnje potonuća, Tenturija strahuje od poplave. Meteorolozi i astronomi ističu kako je ta pojava najčešća u jesen i zimu, kad je razina mora najviša ako se istodobno “poklope“ Mjesec u perigeju, dakle najbližoj točki na Mjesečevoj stazi do Zemljina središta, i duže razdoblje snažnog južnog vjetra koji s jugoistoka kroz Otrant “nabije“ more ne samo u venecijansku Lagunu, nego i u korito Rijeke dubrovačke
kom “na rijeci Ombli crta razgraničenja utvrđena na nizvodnoj strani skalina pri ušću rijeke u more”.
Iz tog slijedi da dio ušća Omble (na Tenturiji) predstavlja vode mora i pomorsko dobro. Prema Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama, koordiniranje i implementiranje mjera radi otklanjanja posljedica plavljenja obalnog područja kao posljedice podizanja razine mora i ekstremnih vremenskih uvjeta, predstavlja izvanredno upravljanje pomorskim dobrom o kojem vode brigu jedinice područne (regionalne) samouprave.
Iz Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU glede dostupnih sredstava programa Konkurentnost i kohezija 2021.-2027., u sklopu cilja Promicanja prilagodbe klimatskim promjenama i sprečavanja rizika od katastrofa te otpornosti u financijskom razdoblju 2021.-2027. ističu da je pozive za dodjelu bespovratnih sredstava za takve aktivnosti priprema i raspisuje Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije zajedno s Hrvatskim vodama koje su sektorski nadležne. Upućujući nas na njih, rekli su nam da “oni utvrđuju prioritetne projekte i odlučuju o financiranju bespovratnim sredstvima za ulaganja u zaštitu od poplava“.
SLIJEDI IZRADA BATIMETRIJE
O jaružanju Omble, odnosno pripremi projektne dokumentacije za jaružanje od izvora do kraja ACI marine Komolac, iz gradske uprave su nam odgovorili da je projekt lani izglasan za provedbu ove godine u okviru participativnog budžetiranja u GK Komolac.
“Cilj je prevencija plavljenja koje uzrokuje štetu na kućama i obradivim površinama na području oko rijeke. Taj dio zadatka preuzeo je Upravni odjel za komunalne djelatnosti, promet, more i mjesnu samoupravu. U tijeku je ishođenje opsežne dokumentacije, primjerice batimetrije tog područja koja je nužna za
izradu Idejnog projekta za procjenu područja produbljenja. Nužno je odrediti raster točke za potrebe istražnih radova unutar kojih se radi sondiranje sedimenta te se mjeri dubina mulja čiji je uzorak nužno podvrgnuti fizikalno-kemijskom ispitivanju u svrhu određivanja svojstva otpada, što je preduvjet da se ispoštuju propisi zaštite okoliša te adekvatno zbrinjavanje”, odgovor je Grada Dubrovnika iz kojeg naglašavaju da je zadnja izmjena Zakona o pomorskom dobru onemogućila morsko deponiranje otpada i taj će se materijal propisno zbrinuti na način da mora ispuniti osnovne kriterije prihvata i odlaganja na odlagalište otpada.
“Iz svega je razvidno kako se radi o jako zahtjevnom projektu gdje je nužno zadovoljiti sve preduvjete kako bi se ispoštovali svi zakonski propisi, kojih je u ovom slučaju puno.
Namjera je Grada projekt jaružanja napraviti u ovoj godini i na osnovu izrađene dokumentacije načiniti plan redovnog jaružanja cijelog tog područja”, ističu iz gradske uprave. Inače, batimetrija je dio oceanografije koja mjeri i analizira dubine mora, jezera i rijeka, a prema tim izmjerama izrađuju se batimetrijske karte reljefa dna.
ZADNJA INTERVENCIJA: AUSTRO-UGARSKA
Predsjednik Gradskog kotara Komolac Tomo Kristović kazao je kako su poplave sve učestalije, a godinama i sve veće. “Rezultat svega bila je spoznaja da je najbolja prijava na gradski Program participativnog budžetiranja te su nam iz UO za turizam, gospodarstvo i more jedini napravili hodogram rada”, kazao je Kri -
“Iz svega je razvidno kako se radi o jako zahtjevnom projektu gdje je nužno zadovoljiti sve preduvjete kako bi se ispoštovali svi zakonski propisi, kojih je u ovom slučaju puno. Namjera je Grada projekt jaružanja napraviti u ovoj godini i na osnovu izrađene dokumentacije načiniti plan redovnog jaružanja cijelog tog područja”, ističu iz gradske uprave.
stović dodavši kako je upravo taj projekt prikupio najviše glasova stanovnika tog područja.
“Stoga se nadamo da će se prvo srediti projektna dokumentacija te pristupiti i samom jaružanju. Naglašavam: Grad, Županija i Hrvatske vode su obećali participirati u tom projektu. Bilo bi žalosno da ostane kako je zadnje jaružanje napravila Austro-Ugarska monarhija tako što je načinila umjetni otok Blato, podigla zidić i mulj nasipala na taj otočić. Ako su to oni mogli učiniti prije 130 godina, nema razloga da to ne napravi i suvremena hrvatska država”, prokomentirao je dodavši pri tom i kako je problem to što prostornim planovima Županije nije određena lokacija za odlaganje mulja. On se prije odlagao na utvrđenim lokacijama otvorenog mora, ali je sada nužno izmjenama PPU DNŽ odrediti novu lokaciju ili mulj odlaga-
ti izvan županije.
“Veliki problem Omble je i izgradnja ilegalnih mulova te vezivanje pontona uz obje riječne obale, čime se sužava plovni put. Lani su komunalni redari intervenirali više puta i problemi su riješeni samo djelomično. Iskreno se nadamo kako će se ljudima probuditi samosvijest da ne narušavaju izgled pomorskog dobra betoniranjem ilegalno izgrađenih objekata i kako će se, kroz dogledno vrijeme, kroz Katalog ilegalnih objekata na pomorskome dobru uvesti red kojeg svi želimo”, zaključuje Kristović.
“Bilo bi žalosno da ostane kako je zadnje jaružanje napravila Austro-Ugarska monarhija tako što je načinila umjetni otok Blato, podigla zidić i mulj nasipala na taj otočić. Ako su to oni mogli učiniti prije 130 godina, nema razloga da to ne napravi i suvremena hrvatska država”, izjavio je Kristović
Komemoracija povodom smrti dubrovačkog književnika Feđe Šehovića
Komemoracija povodom smrti uvaženog dubrovačkog književnika Feđe Šehovića održana je prošlog tjedna u Kazalištu Marina Držića. Njegova obitelj, prijatelji i suradnici okupili su se kako bi odali počast autoru koji je svojim stvaralaštvom ostavio neizbrisiv trag u dubrovačkoj i hrvatskoj kulturi.
„Feđa Šehović bio je više od književnika. Bio je kroničar grada, njegov čuvar i vizionar, stvaralac koji je Dubrovnik doživljavao kao vječnu inspiraciju i nepresušni izvor nadahnuća. Njegova djela ostaju trajni zapis o Dubrovniku, njegovim ljudima, povijesti i kulturi“, rekao je između ostalog gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković. Svoj govor zaključio je riječima: „Dubrovnik je izgubio velikana, ali ne i njegovo djelo.
Feđa Šehović dao nam je bogatstvo riječi, misli i kazališnih scena koje će nastaviti živjeti u generacijama koje dolaze. Njegova ostavština nadilazi prostor i vrijeme, jer istinske vrijednosti nikada ne nestaju.“
Uz gradonačelnika Frankovića, na komemoraciji su govorili Slavica Stojan, ovogodišnja dobitnica Nagrade Grada Dubrovnika za životno djelo, Davor Mojaš, Boris Njavro i Ivan Viđen, a putem video priloga o životu i radu književnika govorili su Hrvoje Ivanković, Matko Sršen, Robert Bošković, Slobodan Prosperov Novak i Željka Turčinović. Prikazane su video snimke Luka Paljetka i samog književnika, a u programu su sudjelovali Nike Miloslavić Nagy te Perica i Maro Martinović.
Hrvatski književnik, dramski pisac i kulturni djelatnik Feđa Šehović preminuo je 2. veljače 2025. u 95. godini. Šehović je autor brojnih književnih djela, poznat po svojim romanima, dramama i novelama, od kojih su mnoga izvođena na kazališnim scenama diljem Hrvatske, uključujući Kazalište Marina Držića. Dobio je nagradu ‘Vladimir Nazor’ za životno djelo u području književnosti 2017. godine. Tijekom karijere radio je u prosvjeti i novinarstvu, a od 1965. do 1967. obnašao je dužnost direktora Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Od 1972. godine vodio je dubrovačku Naučnu biblioteku, utemeljio Teatar Lero te kasnije bio ravnatelj Doma Marina Držića (1989. – 1996.). Bio je istaknuti član Matice hrvatske. U mirovinu je otišao 1996. godine.
Dubrovačka delegacija u posjetu gradu prijatelju Sorrentu
Zamjenica gradonačelnika Grada Dubrovnika Jelka Tepšić i pročelnica Upravnog odjela za gospodarenje imovinom, opće i pravne poslove Marijeta Hladilo sudjelovale su u Sorrentu u proslavi blagdana svetog Antuna, zaštitnika talijanskog grada prijatelja.
Predstavnice Grada Dubrovnika nazočile su u petak svečanom misnom slavlju koje je predvodio nadbiskup Francesco Alfano i procesiji ulicama Sorrenta. Proslava svetog Antuna najočekivaniji je događaj godine u Sorrentu, a njegov zaštitnik utkan je u kulturu i identitet grada.
U gradskoj vijećnici Sorrenta održan je i službeni prijem s gradonačelnikom Massimom Coppolom, predsjednikom
Gradskog vijeća Luigiem Di Priscom i suradnicima, na kojem se razgovaralo o nastavku suradnje dvaju gradova, poglavito na području kulture. Istaknuto je zadovoljstvo ostvarenim zajedničkim projektima, od kojih je posljednji postavljanje jaslica u Dubrovniku, poklon grada Sorrenta čija tradicija izrade jaslica datira iz 13. stoljeća. Usuglašen je nastavak jačanja veza i u budućem razdoblju i to razmjenom mladih glazbenika.
Podsjetimo, Grad Dubrovnik i Sorrento surađuju već dugi niz godina, a nakon službenog bratimljenja u veljači 2023. godine suradnja se nastavila razvijati u područjima od zajedničkog interesa, pretežito u turizmu i kulturi.
Izgrađena nova pješačka betonska staza i skalini na Gorici svetog Vlaha
Završeni su radovi na sanaciji pješačke betonske staze i skalina na Gorici svetog Vlaha, u neposrednoj blizini igrališta.
Sanacija je obuhvatila uklanjanje postojeće oštećene staze, pripremu terena, izgradnju nove pješačke staze i betonskih skalina, kao i dodatnu sanaciju nogostupa i betoniranje prilazne uzbrdice u blizini radova.
Na zahtjev Gradskog kotara Montovjerna uređena je i dodatna staza kod stambenih objekata.
Radove usmjerene na unapređenje funkcionalnosti prometnih površina za pješake izvela je tvrtka Atis Dubrovnik d.o.o., dok stručni nadzor provodi tvrtka Statički sustav d.o.o.. Ugovorena vrijednost radova iznosi 16.910,00 EUR (bez PDV-a).
PROBLEMI U DOLINI NERETVE
Neretvani se žale: „Država nam otuđuje djedovinu zbog navodnjavanja, a ne plaćaju uredno!“
Poljoprivrednici u plodnoj dolini Neretve, za koju mnogi tvrde da bi mogla prehraniti ako ne cijelu Hrvatsku, onda barem Dalmaciju, od davnina ukazuju na brojne probleme koje “trpe u svim sustavima“. Priča o izvlaštenju parcela u vlasništvu Nikice Utovca osvjetljava samo dio tih problema
Piše Ahmet Kalajdžić foto Ahmet Kalajdžić
Žitelji u plodnoj dolini Neretve desetljećima trpe probleme zbog toga što su vlasnici zemlje koja je od velikog značaja za državu, pa i projekte razvoja ovog kraja. Izvlaštenje tako nerijetko ostavlja gorak okus u ustima vlasnika jer ono što je državi tek nužna potreba, vlasnicima zemlje može biti ogromna (sentimentalna) vrijednost. Jedan Neretvanin s nama je podijelio priču o izvlaštenju svojih parcela u korist države i Hrvatskih voda zbog projekta navodnjavanja doline Neretve. Nezadovoljan iznosom, ali i odnosom koji je dobio od uključenih institucija, sumnja i na prevare zbog čega je sve prijavio Uskoku.
‘ODUZELI DJEDOVINU’
“Referentica Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove Dubrovačko-neretvanske županije u Metkoviću, Marija Gašpar nanijela mi je veliku materijalnu štetu, troškove i gubitak vremena“, potužio se Dubrovačkom dnevniku umirovljeni strojar iz Opuzena, Nikica Utovac. Upozorava kako pravnica Gašpar „ne poštuje privatno vlasništvo niti rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave RH jer je unatoč pravorijeku nadležnog Ministarstva, nastavila provedbu poništenih rješenja“.
„Na parcelama k.č.12472/73 i k.č.12472/75 na predjelu Lađište, obje K.O. Slivno i u vlasništvu mog 94 godine starog oca, za kojeg je pitanje hoće li za života dočekati pravdu, ishodila je brisanje zabilježbi te parcele uknjižila na Republiku Hrvatsku i državnu tvrtku Hrvatske vode. To izvlaštenje nije plaćeno po Zapisniku o nagodbi s Hrvatskim vodama i cijeni koju je utvrdio ovlašteni sudski
vještak“, govori Utovac i dodaje kako je i Sud utvrdio da je u ZK odjelu došlo do brisanja uknjižbe na Lađištu.
‘SPORA PRAVDA’
„Knjiženjem čestica kao vodno dobro onemogućava mi se korištenje parcela naslijeđenih od moje bake, za što imam pravomoćnu i ovršnu presudu Županijskog suda u Varaždinu. Gašpar mi je na predjelu uz “Vir oko“ nezakonito oduzela 700 m², a drugoj sugrađanki 800 m² i to spojila u novu parcel. Nisu nam platili, a Gašpar nam je rekla da „sudski tražimo, ali i da nećemo ništa dobiti!“, priča Utovac i poručuje kako godinama traži pravdu za svoj egzistencijalni problem. „Ako je to knjiženo kao državno vodno dobro na raspolaganju Hrvatskim vodama, zatražili smo isplatu od njih, ali je stigao odgovor kako oni u tu uopće nisu tražili izvlaštenje“, iznosi Neretvanin šokirano.
USKOK I “NAZNAKE KORUPCIJE“
Sve o čemu Utovac priča događa se tijekom izgradnje sustava navodnjavanja u dolini Neretve. On navodi kako je zbog nezakonitosti i pretrpljene štete podnio kaznenu prijavu USKOK-u. No, USKOK je zaključio kako nema posebnih razloga da oni provode izvide, pa su sve zbog kako navode „tek naznaka korupcije“, ‘spustili’ Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću na postupanje i pozvali ODO Metković da izvijesti Uskok ako utvrde osnovanu sumnju u počinjenje takvih kaznenih djela.
Iz metkovskog ODO-a su nam potvrdili kako su “u tijeku izvidi s ciljem utvrđivanja svih okolnosti prijave“.
Poljoprivrednici u plodnoj dolini Neretve, za koju mnogi tvrde da bi mogla prehraniti ako ne cijelu Hrvatsku, onda barem Dalmaciju, od davnina ukazuju na brojne probleme koje “trpe u svim sustavima“. Priča Nikice Utovca osvjetljava samo dio tih problema.
“Gašpar je mene i više vlasnika izvlastila za parcele i masline kod Utovčeva sela. Sličnim me je postupkom, uz obrazloženje da su “parcele oduzete još u razdoblju komunizma“ referentica potezom pera izvlastila iz još jedne parcele K.O. Vlaka-Tuštevac koju je moj otac kupio od obitelji Bartulović“, iznosi Utovac i pojašnjava kako su na još jednoj parceli na Lađištu „oštećeni tako da je kod izvlaštenja obračun bio po cjeniku za poljoprivredno, a ne za građevinsko zemljište“. „To je bitna razlika jer su poljoprivredne parcele plaćane po 25, a građevinske 95 kuna za kvadrat, kako je to procijenio ovlašteni građevinski vještak“, priča i dodaje kako je znao da je Lađište građevinsko područje, zbog čega je kod Gašpar uložio prigovor. „Ispričala se i onda obračunala po cijeni građevinskog, ali me tad htjela prevariti slanjem rješenja da sam isplaćen u cijelosti, iako prije podnošenja žalbe Ministarstvu pravosuđa i uprave nisam dobio ništa“, potužio se. „Za dvije čestice u K.O. Slivno samo je braći Stjepanu i Milanu Šešelju te meni plaćeno 95 kn/m², a vlasnicima susjednih parcela po 25 kn/m². Ipak, prevaren sam jer mi nije obračunat veći dio zidova i podzida ispod maslina“, u jednom dahu ‘ispovijeda’ se naš sugovornik te, duboko uzdahnuvši, dodaje kako je „uvjeren da je prevaren“. „Voditeljicu izvlaštenja te odvjetnika Tonća Milića i druge sudionike otimanja naše imo-
vine prijavio sam u studenom 2022. krim-inspektoru PP Metković, Miru Brajkoviću. On je obećao utvrditi okolnosti i sve proslijediti na ODO Metković, objasnivši kako će oni onda “vjerojatno sve proslijediti na USKOK“. Dvije godine sam čekao ne znajući da je napisao kako je to imovinsko-pravni spor i stoga tužiteljica nije mogla ništa učiniti. Morao sam, dodatno, u rujnu 2024. policiji dopuniti iskaz te sam tad prijavio i bivšeg voditelja Hrvatskih voda Joška Ercega“, ispričao nam je ogorčeni i uvrijeđeni Utovac.
SUKOB JAVNOG I PRIVATNOG INTERESA
Kako referenti ne mogu davati izjave bez do-
zvole nadređenih, komentar tvrdnji o izvlaštenju Utovčevih nekretnina u korist Hrvatskih voda potražili smo od privremene pročelnice Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove Dubrovačko-neretvanske županije Sanje Jasprice. Ona kaže da kod izvlaštenja do izražaja dolazi “sukob javnog i privatnog interesa jer se temeljem propisanog postupka donosi rješenje kojim se ograničava ili oduzima pravo vlasništva na nekretnini radi izvođenja radova u interesu države uz prethodno ispunjenje zakonom propisane pretpostavke i uz naknadu tržišne vrijednosti vlasniku zemljišta“.
“Nažalost, ostvarenje javnog interesa ne-
Suhozid koji nije plaćen obitelji Utovac
moguće je bez da se zadire u nečije pravo vlasništva, što većini vlasnika nekretnina u obuhvatu izvlaštenja izaziva osjećaj ugroženosti njihovih prava, a katkad pretvara i u iznošenje nezadovoljstva ili optužbi prema službenim osobama ovlaštenim za provođenje postupaka izvlaštenja. Na prijedlog Hrvatskih voda provedeno je izvlaštenje u K.O Slivno radi izgradnje Sustava navodnjavanja Donja Neretva– Podsustav Opuzen, mikro-akumulacija “Lađište“ u obuhvatu kojeg postupka su bile nekretnine u su/vlasništvu Nikice i Nediljka Utovca, u odnosu na koje je Nikica Utovac prosinca 2019. sklopio nagodbu s H.vodama kao korisnikom izvla-
Na Lađištu su i parcele obitelji Utovac
štenja te sporazumno riješio pitanje naknade za izvlašteno zemljište“ kaže Jasprica te za parcele 12472/75 i 12472/73 u k.o. Slivno (za koje je Utovac tvrdio da su u njegovom posjedu) ističe da je utvrđeno kako je u trenutku provedbe izvlaštenja na njima upisano državno vlasništvo, te stoga nisu ni sadržane u prijedlogu izvlaštenja niti su mogle biti izvlaštene.
Pročelnica pojašnjava kako je Utovac s tim upoznat te je na zapisnik pred upravnim tijelom izjavio da zna kako je na tom zemljištu upisano pravo vlasništva RH, ali je izjavio je i kako se “na dijelu zemljišta u njegovom faktičkom posjedu nalaze dvije masline i suhozid“. Stoga je predložio isplatu naknade za navedene pripadnosti na zemljištu. „Sve je sadržano u nagodbi od iz prosinca 2019., a Hrvatske vode su sukladno Zakonu o uređenju imovinskopravnih odnosa u svrhu izgradnje infrastrukturnih građevina pitanje stjecanje prava vlasništva, odnosno
o
prava građenja radi izgradnje infrastrukturnih građevina ugovorno riješile s državom kao upisanim vlasnikom zemljišta, te je na toj čestici u K.O. Slivno upisano javno dobro, pod upravljanjem Hrvatskih voda. Sud presudio, na potezu Ministarstvo Pročelnica navodi kako je, u međuvremenu, Nikičin otac Nediljko Utovac preko odvjetnika Tonća Milića na Općinskom sudu u Metkoviću pokrenuo postupak utvrđivanja vlasništva na tri čestice u K.O. Slivno te mu u kolovozu 2022. sud priznaje pravo vlasništva na najvećoj od tri čestice, površine 1662 m². U ostatku presude odbijen mu je zahtjev za utvrđenje vlasništva na druge dvije čestice površine 9 i 612 m², jer se vode kao državno vlasništvo pod upravljanjem Hrvatskih voda.
Odlučujući o žalbi, drugostupanjski Županijski sud u Varaždinu srpnja 2023. potvrđuje prvi dio presude (vlasništvo veće parcele), te preinačuje drugi dio presude, utvrdivši da je tužitelj “isključivi vlasnik dijelo-
va nekretnina i to parcela od 612 m² i 9 m². Pročelnica Jasprica ističe da su otac i sin Utovac potom u rujnu 2023. županijskom odjelu podnijeli prijedlog za potpuno izvlaštenje triju parcela ukupne površine 2283 kvadrata u k.o.Slivno u svrhu izgradnje sustava navodnjavanja Donje Neretve. No, rješenjem nadležnog Upravnog odjela prijedlog je mjesec iza odbačen.
Utovci se potom posredstvom novoizabranog odvjetnika Julijana Dropulića, žale Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo Ministarstva pravosuđa i uprave RH, ali žalba još nije riješena. Za tvrdnje oca i sina o parceli k.o. Pižinovac-Lovorje pročelnica naglašava kako iz spisa proizlazi kako je Utovac putem odvjetnika Dropulića “zatražio isplatu naknade za tu nekretninu“.
„Tvrdi kako je to zemljište izvlašteno u korist Hrvatskih voda, koji zahtjev je odbijen rješenjem Upravnog odjela stoga što ‘Hrvatske vode VGO za slivove južnog Jadrana’ nisu pred ovim tijelom podnijele prijedlog za izvlaštenje te nekretnine, što su naknadno potvrdili i u prosincu 2023. te za navedeno zemljište u upravnom postupku ne može biti utvrđivana naknada ako nije proveden postupak izvlaštenja“, govori Jasprica pa dodaje da ako je došlo do faktičkog oduzimanja bez zakonitog provedenog postupka, vlasnici zemljišta svoja prava mogu štititi jedino u postupku pred nadležnim sudom. „Protiv tog rješenja je podnesena žalba i sa spisom predmeta dostavljena na rješavanje Ministarstvu pravosuđa i uprave, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo koje, kao drugostupanjsko tijelo, još nije odlučilo o žalbi“, kaže Jasprica pa se na kraju osvrnula na optužbe o korupciji.
“U odnosu na ostale prigovore Nikice Utovca, koji predstavljaju određene prigovore i subjektivne percepcije u odnosu na rad i postupanje službene osobe bez ponuđenih dokaza, smatramo nesvrsishodnim iznositi bilo kakva očitovanja, jer je isključivo u ovlasti drugostupanjskog tijela ocjena zakonitosti predmetnih rješenja“, zaključila je.
Jedna od spornih maslina na parceli na Lađištu
Odluka suda o vlasništvu spornih parcela
Procjena
vrijednosti građevinskog i poljoprivrednog zemljišta
OBITELJSKI POSAO
Tajna jabuke iz srca
Neretve koja je oduševila Dubrovčane: Koliko ljubavi daš voćki, ona ti duplo vrati!
U pitomom krajoliku Opuzena, gdje se Neretva spaja s plodnom zemljom, smjestio se voćnjak obitelji Jelčić, pravi raj za ljubitelje sočnih plodova. Ova obitelj generacijama njeguje tradiciju uzgoja voća, a njihova posvećenost i trud vide se u svakom plodu koji dospije na hrvatsko tržište
Dubrovčani su oduševljeni jabukama koje su stizale iz Neretve na grušku placu svake srijede i subote pa smo tragom ovih mirisnih i sočnih voćki posjetili proizvođače kako bismo iz prve ruke saznali kako nastaju blagodati iz Neretve. Da im voćnjak nije samo posao nego način života, odmah smo se uvjerili u Opuzenu gdje se nalaze prostrani nasadi o kojima se brine Mihovil Jelčić. Spoj ljubavi prema prirodi i predanosti obiteljskom poslu rezultira vrhunskom kvalitetom i prepoznatljivim okusom njihovih proizvoda.
TEŽAK POČETAK, ALI U RADU JE SPAS
Njegov pokojni otac, koji je bio agronom, osnovao je tvrtku 1993. godine tako da je 33-godišnji Mihovil praktički rastao uz taj posao. Niz tragičnih okolnosti doveo ga je do toga da se u potpunosti posveti voćarstvu. Otac je poginuo 2008. Godine, kada je Mihovil bio u srednjoj Pomorsko-tehničkoj školi u Dubrovnik, a brat je također stradao u prometnoj nesreći 2015. godine. Slijedom tih okolnosti, preuzeo je posao i uz pomoć svog mlađeg brata, supruge i ostatka obitelji, uspješno vodi voćnjaka od tri hektara i rasadnik.
„U početku je bilo teško zbog okolnosti koje su se dogodile, ali spas je u radu i ni u čemu drugome. Sve me još više motiviralo da budem bolji i da se svake godine sve više trudim. Na kraju se naš rad vidi po kvaliteti ploda, a to prepoznaju i kupci“, govori Ivan.
Odmah smo ga pitali za tajnu dobrih i kvalitetnih jabuka, a on govori kako nema tajne. „Koliko ljubavi daš voćki, ona ti duplo vrati“, njegov je recept za dobar plod. Opisao nam je u detalje proces od nastanka ploda do plasmana na tržište. Trenutačno je voćnjak u fazi mirovanja.
PROCES PROIZVODJE NIJE TAJNA „Uvijek kažem kako godina počinje na proljeće jer tad se otvaraju pupovi, kreće vegetacija... Kad jabuka otvori pup i kad se oni zametnu, formiraju se plodovi. Iz jednog cvjetnog pupa
Piše Aida Čakić foto goran mratinović
izađe pet do šest cvjetova, a uvijek je najkvalitetniji onaj srednji koji se uvijek prvi otvori. Kad se on oplodi, ostale skidamo. To se može raditi kemijski – aplikacijom gnojiva tako da se sprži njuška tučka da ne dođe do oplodnje kod ostalih pa tako ostaje samo taj srednji. Ponekad je to riskantan način jer ako je otopina nešto jača, onda može doći do ‘obaranja’ plodova. To je takozvano kemijsko rijeđenje i ono je riskantno tako da ga ja uzimam s rezervom pa korigiram i ručno tako što uđem u voćnjak i oredim plodove. Ako ih ne oredimo, onda će ostati sitni i neće biti kvalitetni. Taj proces se radi od 15.
do 20. ožujka jer se tad pupovi otvaraju, dok je sredinom travnja puna cvatnja i tad je voćnjak najljepši. Nakon toga dolazi najrizičniji period proizvodnje koji traje do polovice lipnja. U tom periodu je jabuka mala, a brzo raste i 15. lipnja bude veličine oraha. Velika količina kiše je opasna zbog gljivičnog oboljenja i infekcija pa moramo raditi na tome da je očuvamo. Cilj je imati što više jabuka prve klase. U ljetnom periodu još jednom prelazimo s nožicama, to se zove zelena rezidba kada skidamo viškove grana i listova da plodovi mogu biti osunčani jer tako dozrijevaju i dobivaju boju, što je važno za cr-
„U početku je bilo teško zbog okolnosti koje su se dogodile, ali spas je u rad i ni u čemu drugome. Sve me još više motiviralo da budem bolji i da se svake godine sve više trudim. Na kraju se naš rad vidi po kvaliteti ploda, a to prepoznaju i kupci.“
Voćnjak obitelji Jelčić
Mihovil Jelčić
„Ne treba podcjenjivati niti jedan posao. Ja sam ovaj odabrao jer sam završio Agronomski fakultet i volim raditi u prirodi. Jednostavno sebe ne bih mogao zamisliti osam sati u uredu. Rad u voćnjaku nije znanstvena fantastika, to je rutina i točno se zna što se radi. Ja guštam biti u voćnjaku. Preporučio bih mladima da se bave ovim poslom jer se od njega može pristojno živjeti, naravno uz rad i odricanje. Ali ako se to voli, onda ništa nije problem“.
venu sortu. Razvoj ploda ljeti ide prirodno svojim tokom i početkom studenog počinjemo berbu koja je do početka prosinca gotova. Zimi slijedi prodaja“, s lakoćom je opisao Mihovil Jelčić ovaj zahtjevan proces proizvodnje jabuka. Mnogima se ovaj posao čini kompleksan i riskantan, no agronom Jelčić ističe kako je svaki posao, koji se radi profesionalno, težak, a naglašava kako je poljoprivreda „tvornica na otvorenom“.
KOMPLIKACIJE OKO ZEMLJIŠTA
„Ne treba podcjenjivati niti jedan posao. Ja sam ovaj odabrao jer sam završio Agronomski fakultet i volim raditi u prirodi. Jednostavno sebe ne bih mogao zamisliti osam sati u uredu. Najviše mi je žao što poljoprivreda nije prepoznata od Države i Županije pa da se potiče mlade koji žele završiti agronomiju i baviti se obiteljskim poslom ili pokrenuti svoj. Mnogi mladi nemaju motivaciju krenuti u ovo jer su natječaji oko zemljišta komplicirani. Primjerice na ovom zemljištu, na kojem mi imamo voćnjak, nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi. Budući da je državno zemljište, morao sam sklopiti nagodbu s Državnim odvjetništvom i plaćam naknadu, ali nemam ugovor. Zbog svega toga ne mogu se prijaviti na europske fondove i poticaje, iako ispunjavam sve uvjete, ali nemam onaj prvi koji traže, a to je ugovor o vlasništvu ili o najmu zemljišta. Sve moram investirati svojim novcem pa tako ne mogu biti konkurentan pored nekog tko dobije 70 posto sredstava iz EU fondova“, ukazao je na nedostatke koje muče brojne Neretljane koji se bave poljoprivredom. Jedan od problema je i navodnjavanje tla. Mihovil nam je pokazao kako kanale ne održavaju najbolje, a nedostatak je i prodor mora pa je voda slana. Nada se izgradnji obećane brane između Komina i Opuzena što bi trebalo prekinuti do-
tok mora, a prema njegovom iskustvu, to bi bio spas za Neretvu.
Po jedinici površine, otkriva nam Mihovil, urod u voćnjaku bude od 50 do 60 tona voća po hektaru, a oni imaju tri hektara, pola su jabuke, a pola kruške. U planu im je saditi još tri hektara, imaju i kupusnjače i lubenice. Budući da imaju svoj sadni materijal, Jelčić se hvali kako sve što mogu rade sami. Jedino voće plasiraju putem tvrtke koja ga kasnije plasira u jedan veliki trgovački lanac. “U voćnjaku rade moj brat, stric, strina, ujak, ujna, supruga i njezina obitelj te radnik Ivan, a moja djeca su još mala. Nemamo stranih radnika jer zasad se nisu dovoljno pokazali kvalitetom. Mi sve stižemo, dosta doga je mehanizirano, a poslove poput rezidbe obavljamo ručno jer jabuka traži da nožice dođu do grana”, pojašnjava Mihovil.
Po jedinici površine, urod u voćnjaku bude od 50 do 60 tona voća po hektaru, a oni imaju tri hektara, pola su jabuke, a pola kruške. U planu im je saditi još tri hektara.
CIJELA OBITELJ JE U POSLU
Optimističan je po pitanju života u ovom kraju za koji smatra područjem brojnih blagodati i potencijala.
„Možemo imati dvije do tri kulture godišnje što znači da konstantno možemo imati proizvodnju i to je super. Klima nam je odlična, evo sad je sredina veljače, a mi praktički možemo hodati u majici“, govori on.
Misao vodilja u voćnjaku Jelčića je rad na kvaliteti ploda, a sve to, uvjeren je Mihovil, kupac prepozna. Zanimljiva je i njegova supruga Natalie Jelčić koja je inače Njemica, ali je porijeklom iz Hrvatske. Slučajno su se upoznali u Zagrebu, a njezina obitelj je imala imanje u
Ogulinu koje su kasnije stjecajem okolnosti prodali. Razmišljali su gdje bi kupili kuću pa je odluka pala na Dolinu Neretve. I tako je zapravo cijela ova obitelj okupljena oko poljoprivrede i uzgoja voća, a uživaju i blizini mora i ugodnoj klimi.
„Rad u voćnjaku nije znanstvena fantastika, to je rutina i točno se zna što se radi. Ja guštam biti u voćnjaku. Preporučio bih mladima da se bave ovim poslom jer se od njega može pristojno živjeti, naravno uz rad i odricanje. Ali ako se to voli, onda ništa nije problem“, zaključio je za Dubrovački dnevnik agronom Mihovil Jelčić koji vodi poljoprivredni obiteljski posao u Dolini Neretve.
Radnik Ivan i Mihovil Jelčić
DIO STIJENE POGODIO KOMBI
Muška osoba smrtno je stradala u prometnoj nesreći na magistrali, povuklo se pitanje odrona i zaštitnih barijera
Nesreća se dogodila na magistrali, između ‘petlje’ i skretanja za Bosanku, kad se odlomio dio stijene i sa Srđa surgao na prometnicu te pogodio kombi u kojem su se nalazile dvije muške osobe iz Župe dubrovačke. Jedna je smrtno stradala na licu mjesta, dok je druga zadobila teške tjelesne ozljede opasne po život
Teška prometna nesreća dogodila se u utorak ujutro u kojoj je smrtno stradala jedna muška osoba (31) iz Župe dubrovačke. Nesreća se dogodila na magistrali, između ‘petlje’ i skretanja za Bosanku, kad se odlomio dio stijene i sa Srđa surgao na prometnicu te pogodio kombi u kojem su se nalazile dvije muške osobe iz Župe dubrovačke. Jedna je smrtno stradala na licu mjesta, dok je druga zadobila teške tjelesne ozljede opasne po život te je hitno prevezena u Opću bolnicu Dubrovnik. Tijekom ove nesreće nastala je i znatna materijalna šteta. U prvom redu na vozilu u kojem su se nalazile dvije muške osobe, potom i na zaštitnoj ogradi, ali i na dva parkirana vozila u vlasništvu Dubrovčanina jer je dio stijene sletio ispod prometnice i oštetio ih.
HRVATSKE CESTE: NE RADI SE O
NAŠEM ZEMLJIŠTU
Magistralom upravljaju Hrvatske ceste na koju se, s visine od 200 metara, strovalila stijena. No, iz ove firme napominju kako nije riječ o njihovom zemljištu te kako provode zaštitu potencijalnih odrona u skladu s ovlastima koje proizlaze iz zakonskih propisa.
“Putem ophodarske službe i kontrolnim pregledi-
ma djelatnika Hrvatskih cesta prati se stanje pokosa i mjesta potencijalnih odrona te poduzimaju potrebne mjere zaštite”, navode iz Hrvatskih cesta i dodaju kako su “u tom smislu, sva mjesta potencijalnih odrona na navedenoj dionici su zaštićena mrežama za sprečavanje odrona”. “Postavljena je odgovarajuća prometna signalizacija te se kontinuirano prati stanje, međutim ukoliko je izvorište nestabilnog kamenja izvan zemljišnog pojasa Hrvatskih cesta, poput ovog danas, nemamo ovlasti postupati na navedenoj poziciji, već je isto uređeno ostalim zakonima RH”, odgovorili su iz Cesta.
NIJE PRVI PUT
Ovo nije prvi put kako su odroni pali na vozila na magistrali. Podsjetimo, početkom 2019. godine, veliki kamen se sa Srđa dokotrljao do magistrale i pao na automobil. Riječ je o taksi vozilu, a vozač je prevozio troje državljana Južne Koreje. Jedan od turista je zadobio teške tjelesne ozljede opasne po život, zbog čega je iz dubrovačke bolnice bio prevezen za KBC Split, dok je druga osoba iz automobila zadobila lakše tjelesne ozljede. Javnost je, sasvim opravdano, povukla pitanje sigurnosti vozača i putnika ko -
Mjesto s kojeg se odvalio dio stijene ji se kreću spomenutim područjem koje je inače u nadležnosti Hrvatskih cesta. No, zanimljivo je kako se 2008. godine, na istom tom mjestu gdje je kamen pao na vozilo i teško ozlijedio korejske turiste, dogodila ista situacija. Naime, 2008. godine je na istom mjestu na automobil u kretanju pala gromada. I tad je bila riječ o taksi vozilu, no srećom, nitko iz automobila nije zadobio teške ozljede.
STIJENE PADALE I NA KUĆE
Golema stijena se zakotrljala preko magistrale i upala u obiteljsku kuću 2016. godi -
ne. Ozlijeđenih nije bilo, a pričinjena je materijalna šteta. Oštećena obitelj tada je kazala kako im je i 2021. godine kamen težak 100 kilograma probio krovište kuće. Ovakve situacije zapravo idu u prilog popisu iz 2017. godine prema kojem je Jadranska magistrala uvrštena među 15 najopasnijih cesta na svijetu, a koji je objavio Business Insider, prvenstveno zbog uskim cestama s dva traka kojima nedostaje sigurnosnih barijera te je puna slijepih kutova i oštrih zavoja uz litice. Zbog ovog tragičnog događaja, u Općini Župa dubrovačka proglašen je dan žalosti.
Odron je oštetio i dva parkirana vozila
Smrtno stradao 31-godišnjak iz Župe
Oštećena ograda
RIJEŠIT ĆE VAŠE KONKRETNE ZDRAVSTVENE PROBLEME!
MEDICINSKA MASAŽA u Body Balance Centru
Povrh ostalih terapijskih metoda, vrijedno je spomenuti i uslugu medicinske masaže u Body Balance centru. Za razliku od klasične opuštajuće, medicinska masaža je usmjerena na rješavanje konkretnih problema; najčešće smanjene aktivnosti limfnog sustava i cirkulacije. Koristi se kao komplementarna metoda ostalim terapijskim tehnikama, ali i u svrhe održavanja adekvatnog tonusa mišića.
Što je medicinska masaža?
Oblik manualne terapije u kojem terapeut koristi fluidne pokrete ruku s ciljem opuštanja napetog tkiva, relaksaciju živčanog sustava (indirektno) te poticanje cirkulacije krvi i limfnog sustava.
Primjena medicinske masaže izvršava se tek nakon uspostavljene dijagnostike problema pojedinca odnosno u tre-
nutku kada terapeuti procjene da je to poželjno; neovisno o tome je li u terapijske ili preventivne svrhe. U Body Balance centru na izbor se nudi tretman od 30 ili 45 minuta.
Dobrobiti medicinske masaže: -smanjenje napetosti i spazma mišića -smanjenje otoka i veličine edematoznog tkiva
-povećanje pokretljivosti fascija i fascijalnih adhezija -poticanje cirkulacije krvi i limfnog sustava
-poboljšanje rada digestivnog sustava -redukcija ili smanjenje boli -povećanje fleksibilnosti i raspona pokreta pojedinih zglobova -poboljšanje raspoloženja, kvalitete sna i mentalne aktivnosti
PONEDJELJAK, 24.2. doručak dana
Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama
Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama
Menu dana
Crni fettuccini sa morskim plodovima
Rajčica, bijelo vino, velike kozice, lignje i školjke, začinjene peršinom i svježim bosiljkom
UTORAK, 25.2. doručak dana
Proteinski puding od kokosa i badema sa chiom, granolom i šumskim voćem
Menu dana
Teleći rižot
Krepki kremasti rižot sa telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima
SRIJEDA, 26.2. doručak dana
Shakshuka jaja
Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice sa povrćem i začinskim biljem
Menu dana
Sotirani juneći but s njokima
Kockice junećeg buta aromatizirane lokalnim crnim vinom i mirodijama
ČETVRTAK, 27.2. doručak dana
Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama
Menu dana
Pečena teletina
Pečeni krumpir s povrćem i umak od pečenja
PETAK, 28.2. doručak dana
Chia puding sa probiotik jogurtom, granolom i voćem
Menu dana
Brodet
Riblje jelo od miješane ribe, kuhane u crvenom umaku od rajčica, bijelog vina, češnjaka s pečenom palentom
SUBOTA, 1.3. doručak dana
Odležana ohlađena zobena kaša trifle sa kašom, mangom, jogurtom i metvicom
Menu dana
Dalmatinska Pašticada Juneći but kuhan u vlastitom umaku sa korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom poslužen s njokima
NEDJELJA, 2.3. doručak dana
Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja
Menu dana
Sarma
Mljeveno meso i riža, zarolani u kiseli kupus i kuhani sa dimljenom slaninom posluženo uz pire krumpir
Gdje zapinje?
Između uspjeha i prepreka: Tri glavna problema dubrovačkog sporta
Uvjetuje li kvalitetu sporta na nekom mjestu, u određenom vremenu, isključivo rezultat? Odgovor je: ne. Na kvalitetu sporta utječe niz drugih faktora, poput posjećenosti istih, stanja u financijama, zajednice oko kolektiva, kvalitete borilišta i slično. Evo kako stvari stoje kada ovu tvrdnju pretočimo na primjer Dubrovnika
Piše Rafael Barkiđija
Razvoj dubrovačkog sporta ne ovisi samo o rezultatima sportaša, kojih ima i sada. Ovisi i o tome kako dubrovačka javnost doživljava sport. Ovisi o tome koliko su nam posjećene tribine i postoje li uopće zajednice ljudi oko naših klubova. Kvaliteta sporta očituje se i kroz klupski marketing, prodaju, dobro komuniciranje
Dubrovački sport krije mnoge probleme. Prvi koji bi vjerojatno mnogima pao na pamet je infrastruktura, koja nije ni adekvatna ni humana za 2025. godinu. No, nije infrastruktura jedini problem nego čini jedan trokut problema, zajedno s financijama i samim položajem i veličinom Dubrovnika. Ipak, za razliku od financija i geografskog položaja, na infrastrukturu se može više utjecati.
ZA MNOGO TOGA STVARNO JE KRIVA GEOGRAFIJA
Dubrovnik je geografski i prometno izoliran na jugu Hrvatske. Kako je to problem za svakodnevni život, tako je problem i za sport. I bezbroj je primjera koji potvrđuju koliki je problem naša udaljenost.
Prvi i financijski najzahtjevniji problem su organizacije gostujućih utakmica ili natjecanja. Uzmimo primjer najvećeg ranga košarke, Favbet Premijer lige, gdje su trenutno četiri kluba iz Zagreba. Tako jedan klub iz Zagreba ima tri gostovanja u istom gradu, možda čak i istoj dvorani, a u ostalim slučajevima uspijevaju otputovati, odigrati utakmicu i vratiti se kući isti dan. Tu su još klubovi iz Sinja, Zaboka, Osijeka, Rijeke, Zadra, Splita. Jedino gostovanje, kada moraju poći i „odspavati”, je ono u Dubrovniku.
Primjer nam odmah potvrđuje kako je Dubrovnik u nezavidnoj poziciji. Dubrovački klubovi mogu otputovati, odigrati i vratiti se isti dan nazad, jedino u slučaju gostovanja po Dalmaciji. Bilo koji drugi, dalji angažman, zahtjeva i noćenje, pa čak i Zadar. Dakle, dubrovački klubovi imaju uvjerljivo najveći trošak prijevoza i noćenja u Hrvatskoj. Tako je i
za seniore, tako je i i za mlađe uzraste. Nezavidan geografski položaj donosi i druge probleme. U Dubrovniku ne postoji mnogo sjedišta velikih kompanija, koje bi eventualno ulagale u sport. Sve veće hrvatske kompanije smjestile su regionalni centar u Split ili neki drugi grad, dok je Dubrovnik ipak predaleko za neku veliku ispostavu. Istina, postoje razni privatnici koji ulažu u dubrovački sport, postoje i pojedine kompanije, no sve je to daleko od pokrivanja potreba našeg sporta.
Dubrovnik ne spada u najveće hrvatske gradove po broju stanovnika, što također igra ulogu, posebice kada sportaši završe srednju školu. Dio njih svoje obrazovanje nastavlja u Splitu, Zagrebu ili negdje drugo, gdje upisuju željeni fakultet. Nerijetko tamo i nastave sportsku karijeru.
Istina, po ovom pitanju se ne može puno toga promijeniti, ali valja navesti kao jedan od problema. Manji broj stanovnika u konačnici znači i manju bazu sportaša i manju bazu stručnog osoblja. Zagreb, kao milijunski grad, manje brine o tome tko će igrati u budućnosti za klub, negoli manji gradovi poput Dubrovnika.
NIKAKO NA ZELENU GRANU S FINANCIJAMA Iz geografskog položaja već je proizišlo nekoliko financijskih problema. Prvi i osnovni su izrazito skupi putni troškovi i smještaj, koji dubrovačkom sportu „sišu” veliki dio sredstava. Drugi navedeni razlog je nedostatak sponzora u Dubrovniku, odnosno, privatnog kapitala. Dubrovački sport tako uvelike egzistira i postoji zbog javnog novca, odnosno, gradskog novca. No, ta priča dugoročno
foto Rafael Barkiđija; Grad Dubrovnik
nije održiva, a ni zdrava. Naravno da Grad mora ostati jamac stabilnosti sporta, pogotovo za mlade uzraste, no teško se „tući” u profesionalnom sportu bez većeg protoka privatnog novca. A za takvo nešto, privatizaciju sporta, još nemamo ni prave infrastrukturne uvjete. Iako je ispravno raspravljati i o tome je li dovoljno Grad ulaže u sport.
Ovisnost o javnim sredstvima dovela je do još jednog predmeta rasprava, a to je disperzija sredstava. Privatnik u pravilu može uložiti u koji god klub želi, i odlučiti hoće li uopće uložiti. Kada su javni novci u pitanju, onda je situacija potpuno drugačija. Svi želimo znati gdje odlaze naši novci. U toj situaciji, uvijek će netko biti „zakinut”. Jasni su kriteriji postavljeni od strane Dubrovačke zajednice sporta, a ovise o broju upisane djece, rangu natjecanja, uspjesima i slično. Teško je izbjeći situaciju u kojoj će svi dobiti ravnomjerno. Uvijek će netko dobiti više, a netko manje, pa će nastati očekivana, a nekad i opravdana rasprava.
Ne treba govoriti koliko je Dubrovnik skup grad, pogotovo kada su u pitanju nekretnine. Mnoge profesionalne sportaše, koji nastupaju za dubrovačke klubove a nisu iz Dubrovnika, valja negdje smjestiti od kolovoza do svibnja, koliko obično traju sportske sezone. Oni mlađi i koji studiraju, mogu u studentski dom, dok onim starijim i iskusnijima, valja osigurati smještaj. Još jedna financijski zahtjevna briga.
Masovna sezonalnost i orijentiranost turizmu, koje su svi Dubrovčani u konačnici svjesni, nosi određene posljedice po sport. Prije svega zimska pasivnost. Borilišta nam nisu toliko puna, iako se ima što za ponuditi. Nekoliko klubova igra i u prvom rangu natjecanja.
Jedan od načina, kojim bi se mogao dovući koji euro više u klubove i kojeg čovjeka više na tribine, jest marketing, PR, povećanje broja gledatelja, prodaja ulaznica i prodaja općenito. Standardi su na zapadu po tom pitanju postavljeni jako visoko, a u Hrvatskoj još miljama daleko, uz izuzetak pojedinih nogometnih, košarkaških i rukomet-
Ovisnost o javnim sredstvima dovela je do još jednog predmeta rasprava, a to je disperzija sredstava. Privatnik u pravilu može uložiti u koji god klub želi, i odlučiti hoće li uopće uložiti. Kada su javni novci u pitanju, onda je situacija potpuno drugačija. Svi želimo znati gdje odlaze naši novci. U toj situaciji, uvijek će netko biti „zakinut”. Jasni su kriteriji postavljeni od strane Dubrovačke zajednice sporta, a ovise o broju upisane djece, rangu natjecanja, uspjesima i slično. Teško je izbjeći situaciju u kojoj će svi dobiti ravnomjerno.
Dobar proizvod postoji i sada. Nekoliko klubova u Dubrovniku igra najveći rang, tako da priče o tome kako je u Dubrovniku sport mrtav, ne stoje. Istina, nogomet je velika boljka, ali nije s nogometom izostalo i ono ostalo. Međutim, Dubrovnik još čeka veliki iskorak kada je infrastruktura u pitanju. Situacija oko financija će se teško u skorijem vremenu promijeniti, i dalje će puno toga ovisiti o javnom novcu, no osvježavanje sportske infrastrukture je jedina od tri stvari, iz ovog trokuta, na kojoj se može aktivnije raditi i poboljšavati stanje.
nih klubova. No, takvo nešto u hrvatskom sportu će još pričekati.
Mnogi kolektivi jednostavno nemaju ni sredstava ni prostora ni vremena za aktivnije bavljenje takvim „digitalnim” stvarima. Cilj je održavanje egzistencije klubova, pokrivanje troškova plaća sportašima i trenerima, pokrivanje troškova prijevoza i smještaja, organizacije utakmica i još puno drugih troškova poput dresova, opreme, prehrane sportaša.
DOBRO POZNATA PRIČA...
Iako se dvoranom u OŠ Montovjerna, nogometnim terenima u Gospinom polju, novom boćarskom dvoranom i jest napravio pomak, uvjeti su bolji nego prije deset godina za treniranje, ostale su one iste boljke. Glavna sportska dvorana, stadion, atletska staza.
U Dubrovniku se kroz godinu, osim tekućih liga i sezona, održavaju i razna međunarodna natjecanja. Dvorana u Gospinom polju, u 2024. godini, ugostila je primjerice Europski judo kup, Dubrovnik open u taekwondou, Valamar Open u badmintonu, a bilo je tu još niz drugih sportova s međunarodnim natjecateljima. Održao se u prošloj godini i final eight Kupa Hrvatske u futsalu.
Ima se što za vidjeti. Nekoliko klubova, futsal, košarka, odbojka, stolni tenis, igra najveći rang. Uz ove dodatke međunarodnih i državnih natjecanja. No, široj masi, manje uključenoj u sport, povremeni prizori i fotografije iz Gospinog polja izgledaju nekako – zastarjelo, isto, starinski. Teško je shvatiti kako i u Dubrovniku ima uspješnog sporta, da dubrovački sport napreduje, kada je dvorana takva.
Uz sve to, u toj istoj dvorani, ti isti klubovi – treniraju. Većina tih klubova ima i svoje mlađe pogone, koji također tu imaju dio svojih treninga. Da ne spominjemo i nastavu tjelesnog.
Atletski uvjeti su također veliki dugogodišnji problem. Dubrovnik nema tartan stazu, a u AK Dubrovnik trenira veliki broj djece. Na lapadskom stadionu jednom godišnje organiziraju veliko natjecanje, Otvoreno prvenstvo Dubrovnika. Kako bi to tek izgledalo u adekvatnim uvjetima...
Ukratko, napredak dubrovačkog sporta, uvelike ovisi o infrastrukturi. Jer i sada ima uspjeha, ali kao da cijelo vrijeme fali jedan korak više. A to je onaj da, primjera radi, Square igra u novoj, modernoj dvorani, gdje postoje i restoran i kafić i butiga. A ne da navijače dočekaju istrošene klimave drvene stolice, krov koji ispušta čudne zvukove tijekom vjetra. Dvorana bez ventilacije i klimatizacije u kojoj ljeti ranije završavaju prijateljske utakmice jer je klizavo od znoja. Gdje su termini stisnuti da odbojkaška utakmice, doduše prijateljska, završi 2:2. Nije bilo vremena za peti set...
U tim uvjetima, nažalost, nema prostora za generalni napredak dubrovačkog sporta. Ista je priča i sa stadionom u Lapadu. Sportaši uspijevaju prebroditi tu infrastrukturu i doći do uspjeha, uz iznimku nogometa, dok za nekakve priče o sportskoj zajednici, ulaganjima u sport, privatnim novcima, ipak trebamo adekvatnu infrastrukturu.
KAKVA JE BUDUĆNOST DUBROVAČKOG SPORTA?
U gradu, u kojem su najveći troškovi funkcioniranja sportskih kolektiva, sve uvelike ovisi o javnom novcu. Priču zaokružuje izostanak adekvatne infrastrukture, barem kada je profesionalni sport u pitanju, što uvelike koči razvoj.
Razvoj dubrovačkog sporta ne ovisi samo o rezultatima sportaša, kojih ima i sada. Ovisi i o tome kako dubrovačka javnost doživljava sport. Ovisi o tome koliko su nam posjećene tribine i postoje li uopće zajednice ljudi oko naših klubova. Kvaliteta sporta očituje se i kroz klupski marketing, prodaju, dobro komuniciranje.
Dobar proizvod postoji i sada. Nekoliko klubova u Dubrovniku igra najveći rang, tako da priče o tome kako je u Dubrovniku sport mrtav, ne stoje. Istina, nogomet je velika boljka, ali nije s nogometom izostalo i ono ostalo. Međutim, Dubrovnik još čeka veliki iskorak kada je infrastruktura u pitanju. Situacija oko financija će se teško u skorijem vremenu promijeniti, i dalje će puno toga ovisiti o javnom novcu, no osvježavanje sportske infrastrukture je jedina od tri stvari, iz ovog trokuta, na kojoj se može aktivnije raditi i poboljšavati stanje. Zar najveći dokaz o tome, koliko je infrastruktura bitna, nije primjer novoizgrađene osječke Opus Arene. Svaka HNL utakmica na tom stadionu izgleda puno bolje, nego li u Kranjčevićevoj, Koprivnici, Maksimiru...
KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA
Piše Mario Klečak
Novi šerif u gradu
Brašno od žutih crva brašnara postala je namirnica, koja se može koristiti u prehrambenim proizvodima, prema novoj europskoj regulativi. Ti crvi su bogati proteinima, aminokiselinama, zdravim mastima, vlaknima i važnim vitaminima, a prema mišljenju stručnjaka iz EK, uzgoj svih vrsta buba, škorpiona, skakavaca i skarambeža, ekološki je puno prihvatljiviji od uzgoja goveda, svinja ili kokoši. Potrebno im je puno manje vode, hrane i prostora, a proizvode neusporedivo manje emisija stakleničkih plinova jer tobože ne podriguju niti prde. Iz Europske komisije poručuju da premda se u svijetu kukci odavno već jedu - nema prisile.
Eto, u naprednim zemljama, tkogod želi biti moderan i urban, bez prisile će jesti crve i skakavce, a mi, tradicijski primitivni gurmani, prežderavat ćemo se još neko vrijeme - nezdravom janjetinom.
Dobra stvar jest to da, ako crvi ne budu među onih 70 zaštićenih artikala, moguće ih je uzgajat i doma, za razliku od janjadi, svinja, goveda ili kokoši, uzgoj kojih u gradovima nije dozvoljen.
Ministar regionalnog razvoja i fondova EU je najavio da napušta ministarsku funkciju kako bi se kandidirao za gradonačelnika Zadra. Stagnacija njegova grada ga brine pa će on preuzet odgovornost, reko je Erlić. Iako je to očito veliki dobitak za Zadar, za ostatak Hrvatske, je to veliki gubitak. Šime će vječno živjet u našim srcima. U Zagrebu opozicija sumnja da HDZ žrtvuje ministra za pobjedu u Zadru, jer im nekako para cijela ta rotacija ko padanje s konja na magarca. Pitaju se da nije možda zakucala na vrata Laura iz EU tužiteljstva. Gradonačelnik Grada Zagreba odbio je zahtjev managementa pjevača Thompsona za najam hipodroma u svibnju pa im je ponudio srpanj ili kolovoz. Oni su to prvo s indignacijom odbili, jer je i njima i Zagrepčanima nezamislivo da neki grad ne želi podredit konjske aktivnosti na hipodromu koncertu svjetske mega zvijezde. Na koncu su ipak pristali, a nakon što su u medijima neki novinari drugačijeg glazbenog ukusa javnost podsjetili kako je spomenutom pjevaču, jedinom u povijesti, uspjelo da mu HDZ plati pola milijuna eura
da ne pjeva, pred izbore 2007. godine. To što veliki domoljub nije plaćo porez ljubljenoj domovini, drugi par je rukava.
Zamjenik novog američkog predsjednika, doletio je na konferenciji u Minhen, na kojoj je glavna tema bila pravi pravcati rat koji Rusija vodi protiv europske države pa svečano obznanio da je ‘novi šerif u gradu’ naumio činit što ga je volja i ne zanima ga što Europa misli o Rusiji, njemu i njegovom dvorskom zabavljaču Musku. Njemu osobno je bilo upitno europsko poimanje demokracije, jer je jedna europska vlada povremeno gasila pristup američkim društvenim mrežama, a to novi šerif u gradu dozvoljava samo u svojoj demokraciji. Jer, ako američka demokracija može preživjeti 10 godina kritiziranja klimatske aktivistice Grete Thunberg, onda i Europa može preživjeti nekoliko mjeseci Elona Muska, reko je gospar Vance. Tako je drugi čovjek Amerike usporedio autističnu Gretu, koja svijet potiče na borbu za goli opstanak, s Muskom koji se bori za – u se, na se i poda se.
Bez dlake na američkom diplomatskom jeziku pito se novi šerifov zamjenik, koliko još treba terorističkih napada migranata s Bliskog Istoka na njemačke građane da bi država riješila migrantski problem. A pristojnim Nijemcima bilo je neugodno reć kako do terorizma ne bi nikad ni došlo da migranti nisu bježali od ruskog, američkog i izraelskog terora u Africi i na Bliskom i Dalekom Istoku.
Šest mjeseci nakon pogibije trojice pomoraca na trajektu Lastovo, Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci osumnjičilo je zapovjednika, prvog časnika palube i vođu palube za teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti. Smijenjeni predsjednik uprave Jadrolinije izbjegao je odgovornost. Svi su izgledi da će u tragediji Jadrolinijinog trajekta najviše nastradati oni koji su već najviše nastradali, rekla je bivša premijerka Kosor. A Hrvatima, izgleda, rampa ubojica ove brodske odrtine nije isto što i Srbima nadstrešnica u Novom Sadu.
Ova afera je ionako Vladi napravila veliku štetu. Sad izgleda uzaludno premijerovo žrtvovanje prijatelja direktora ako su za
tragediju osumnjičeni pomorci. Ili je u pitanju nešto drugo, što će se tek istražit; možda je rampa namjerno, ili čak zlonamjerno pala, kako bi napravila politički pritisak na Vladu i zasjenila sve njene uspjehe. Treba provjeriti da rampa ili njena hidraulika slučajno nisu ruske proizvodnje. Jesu li možda i putnici umiješani u ovu diverziju?
Na australskim društvenim mrežama su objavili fotografiju osmorice navijača australskog nogometnog kluba s pretežno igračima hrvatskih korijena, dok na utakmici izvode nacistički pozdrav ispod hrvatske trobojnice s grbom. Priča se da ih takvo što može koštat 12 mjeseci zatvora uz novčanu kaznu do 23 tisuće australskih dolara. Oštro je reagirala australska javnost i borci za ljudska prava, a za zamjenika njihova premijera, ovo je bilo - ‘užasno ponašanje’.
Neki Hrvati se žale, kako ovakve vijesti s gustom prenose komunjare i jugonostalgičari i ne daju mira poštenim ustašama ni u Australiji, nadajući se, da će ih ipak pustit do koncerta na Hipodromu. Ako ne znamo što je bilo, nek’ nam kaže - dijaspora. Drugi se nešto ne sjećaju, koliko se Australaca hrvatskih korijena došlo borit za Hrvatsku u Domovinskom ratu. Čuli su tek za nekoliko njih koji su ‘91. letjeli u suprotnom smjeru. To im nije smetalo da postanu veliki Hrvati i ugledni poslovni ljudi. Bilo kako bilo, čini se da su i ovi Australci, baš ko i njihovi očevi emigranti, učili povijest iz krivih udžbenika.
Kako ne bi odgovarali za mjere, važno je preuveličati ubitačnost Covida
Može li luđe od ovoga?
U Zagrebu će se postaviti spomenik žrtvama korone
Svakakvih smo se idiotarija nagledali u filmovima, svakakve smo budalaštine pročitali u knjigama, ali koliko god fikcija može bit luda, uvijek gubi bitku s još luđom stvarnošću. Posljednja bolest iz realiteta, o čemu fikcija može samo sanjati, stiže nam iz Zagreba, a zaista je riječ o – bolesti
John Rambo spretnim pokretom ruke navije bombu na strijelu, pa se poput neustrašivog sir Edmunda Hillaryja popne na rub stijene i tamo u zasjedi zaskoči – helikopter! Da, dobro ste pročitali, pravi pravcati helikopter i to ni manje, ni više nego onaj Crvene armije. Rambo u klasičnoj sačekuši odapne strijelu prema sovjetskom pilotu koji se ne stigne oprostiti ni od žene Svetlane, ni kćerke Jarmile, jer u djeliću stotinke njegov leteći objekt eksplodira ponad afganistanske pustinje.
-Bog prašta, Johnny ne – još u prvom nastavku serijala o vijetnamskom PTSP-ovcu govorio je onaj njegov pukovnik.
Svakakvih smo se idiotarija nagledali u filmovima, svakakve smo budalaštine pročitali u knjigama, ali koliko god fikcija može bit luda, uvijek gubi bitku sa još luđom stvarnošću. Posljednja bolest iz realiteta, o čemu fikcija može samo sanjati, stiže nam iz Zagreba, a zaista je riječ o – bolesti. Točnije o Covidu-19. Grad Zagreb, naime, planira podići spomenik u čast građanima preminulima od korone. Inicijativu je, kako je rečeno, predložio klub zastupnika SDP-a, a usvojila ju je Gradska skupština kako bi „obiteljima omogućila da iskažu pijetet preminulima od Covida“.
Podsjetimo se na trenutak cijele priče. Godine 2019. živjeli smo kao britanska kraljevska obitelj. Mogli smo poći u Konzum s 200 kuna i kupiti objed. Nekad bi nam ostalo i za večeru. Legendarni luc na ribarnici je koštao svega 30 kuna.
Povrće 20-25 kuna, zrnati sir manje od 10 kuna. Onda je onaj Kinez u Wuhanu odlučio napraviti pohanog šišmiša. Ostalo je povijest.
NI NAJSTARIJI ARGENTINCI SE NE SJEĆAJU OVAKVE INFLACIJE
Proglasili su lockdown, poslali nas u kućni pritvor, zabranili nam sve osim gledanja serija, pa naposljetku tiskali novac i prouzročili cijelom svijetu ogromnu inflaciju kakve se ne sjećaju ni najstariji Argentinci. Hrvati su naravno bili još luđi. Njima kao da sama korona-inflacija nije bila dovoljna, pa su uz to i uveli euro koji je dodatno napumpao cijene. U samo nekoliko mjeseci od blagostanja, došli smo do ogromnog sranja, i to sve zbog virusa koji u stvarnosti nije opasniji od običnog Rusa. Ustvari, prosječni pijani Rus je nezgodniji po zdravlje nego bilo koji viRus - ne samo koronaški - i veliko je pitanje bi li Rambo lukom i strijelom smaknuo onog pilota da ovaj nije bio trijezan.
Netko će sad reći da nisam normalan jer kako god okreneš, ljudi su ipak umirali od korone i nisu doživjeli da luc sada košta od10 do 15 eura, šugava cvjetača 5 eura, zrnati sir dva i po’ eura, a za otići u Plodine treba ti umjetna oplodnja novčanika, jer sa 100 eura možeš imati samo doručak. Da, istina je da su neki umrli od korone, ali s druge strane, ja znam i neke ljude koji su, ne biste vjerovali, umrli i zbog drugih uzroka. Treba li i njima podići spomenik kako bi „obiteljima omogućili da iskažu pijetet preminulima“?
Proglasili su lockdown, poslali nas u kućni pritvor, zabranili nam sve osim gledanja serija, pa naposljetku tiskali novac i prouzročili cijelom svijetu ogromnu inflaciju kakve se ne sjećaju ni najstariji Argentinci. Hrvati su naravno bili još luđi. Njima kao da sama korona-inflacija nije bila dovoljna, pa su uz to i uveli euro koji je dodatno napumpao cijene
Piše Maro Marušić foto Robert Anić/PIXSELL
E pa ova moja pitanja, moram vam priznati, su potpuno glupa i besmislena. Svatko s kvocijentom inteligencije većom od temperature mora dobro znati zašto će se u Zagrebu postaviti spomenik za Covid žrtve, isto kao što su se slične statue postavile u Londonu i Sao Paolu. Ti spomenici trebaju upravo preuveličati ubitačnost korone kako bi se opravdale mjere
Mnogi naši sinovi tuku turističku sezonu radeći i po 12 sati dnevno sedam mjeseci u godini. Naravno da im je pun kurac svega. I doslovno i figurativno. Jedva čekaju da sezona završi, da onda punog kurca od sezone i sperme odu na Tajland. I dobro im je tamo dok je kurac pun, ali brzo se isprazni, pa za ponovno dizanje treba tabletica plava. Ali nekima Viagra osim spolovila digne i srce, pa odu putevima onog sovjetskog vojnika iz Ramba 3. Treba li i za takve junake Klub zastupnika SDP-a tražiti da im se podigne spomenik u obliku plave tablete (uostalom i ovdje se radi o spomeniku Pfizeru, zar ne?) kako bi obitelji mogle pred njim kleknuti i zapjevati: …Sad kad te nema, neka uz mene spava Jedino tvoje što imam, najdraža tabletica plava… Ili, zašto se ispred katedrala ne bi dizali spomenici žrtvama Katoličke crkve? Više je inkvizicija pobila ljudi nego Sylvester Stallone u svim svojim filmovima. Dovoljno je bilo da smućkaš čaj od kadulje da te proglase vješticom. I pravac lomača. Da Marija Terezija nije zabranila ubijanje ‘vještica’ po Austro-Ugarskoj možda bi se stari, dobri katolički običaj zadržao na našim prostorima sve do današnjeg dana.
OPRAVDANJE MJERA
Ali dobro, nećemo sad u povijest, zadržat ćemo se u sadašnjosti. Korona mjere prouzročile su ogromne mentalne probleme, razbuktale depresiju i anksioznost, mnogi su izvršili samou-
bojstvo. Zašto se njima ne bi podignuo spomenik? Žrtvama suludih korona mjera koje nisu donijele nijednu dobru stvar, nego su prouzročile pustoš od koje ćemo se desetljećima oporavljati? Zašto se po trgovima gradova ne postave spomenici u obliku vješala da nas podsjećaju da više nikad u budućnosti ne napravimo lockdown ili neku takvu budalaštinu?
E pa ova moja pitanja, moram vam priznati, su potpuno glupa i besmislena. Svatko s kvocijentom inteligencije većom od temperature mora dobro znati zašto će se u Zagrebu postaviti spomenik za Covid žrtve, isto kao što su se slične statue postavile u Londonu i Sao Paolu. Ti spomenici trebaju upravo preuveličati ubitačnost korone kako bi se opravdale mjere. Ne čudi što to u Zagrebu u duetu rade ljevičarske stranke – SDP i Možemo – koje su u koroni najviše branile donošenje mjera. Naravno, nije ni HDZ bio puno bolji - cijeli svijet, uključujući medije - podlegao je farmaceutskoj agendi. Ovi spomenici žrtvama Covida-19 služe kako sutra na vrata odgovornih ne bi pokucali istražitelji i priupitali ih zašto su stavili bombu na strijelu i raznijeli svijet. Stoga lakše je napraviti spomenik žrtvama Covida za 13800 eura bez PDV-a nego objašnjavati inspektorima zašto danas luc na ribarnici košta 15 eura bez PDV-a. -Bog prašta, Pfizer ne! – još u prvoj rundi cijepljenja govorio je onaj sin admirala, Leš, Lešo, Lošo, kako li se ono zvao…
petak, 21. veljače 2025.
Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik
Fotoklub Marin Getaldić - prijatelj i član Antonio Lolo Škorić nas je napustio, njegov klub mu je u Galeriji Flora fotoizložbu u spomen priredio. Fotografije su izložili Kristina, Aida, Marijana
i Ćićo - prijatelj je prijatelju navratio da bi s njim lijepo poprič’o
(nije na slici), Zoran, Igor, Mislav, Nikola, Željko, Lukša, Josip, Vladimir i Stijepo (Snimio: Ahmet Kalajdžić)
Željko
Nikša i Mira - u penziji su se iz Australije doma vratili i u Konavlima skrasili
Mario, Maja, Branka i Vlado - stari se znanci uvijek sretnu i zajedničko vrijeme provode rado
Milly i Cuni - na svoju ekološku hranu s Korčule, iz okolice Smokvice, su s pravom ponosa puni
Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik
50 godina od završetka Osnovne škole Lapad - u Studentskom domu, od negdašnja 134 učenika 4 osma razreda, 29 ih se okupilo i uz Vjevericu, lijepih ritmova mladosti i druženja prisjetilo. Stoje, s lijeva, Mišo Labaš, Nikša Karaman, Pero Matana, Nikša Vrhovac, Vedrana Kosović, Davor Lučić, Ane Mišić, Dubravko Arapović, Dijana Pavlović, Damir Kera, Vinko Dubović, Jadranka Rosić, Nada Matković, Milan Mičeta, Marina Bratičević, Zvjezdana Fradl, Svjetlana Perušić i Marina Bulum. Sjede: Matko Bupić, Željko Benić, Niko Vukić, Marina Rudenjak, Vanda Lopižić, Mira Anić, Lena Goić, Mirsada Konjhodžić, Tonći Đuho, Iris Štedrić i Milada Zekić
Mirso i Avdo - lijepo im je po suncu freške arije se nadisati i Gradom prođirati
Jakov, Martina, Matea, Nika i Dani - najdraži i najljepši su im obiteljski dani
Tuna, Mladenka, Arijana i Štef - njima paše i kad su puna srca, a ne samo čaše
Lara, Luka, Patrik i Tara - ako kome zatreba ispomoć, tu su, vidljivo je da za sve radove imaju dara
SS “CHAMPLAIN” Spašavao je Židove u Drugom svjetskom ratu, u naletu na njemačku minu poginulo 12 osoba
Nakon strašnog događaja, bio je i meta torpeda. Bio je to konačan kraj broda koji je služio kao uzor u izgradnji mnogih koji su uslijedili
U zoru 28. ožujka 1938. godine, tj. prije 87 godina, pred gradskim je mirima usidrio jedan nesvakidašnji posjetitelj. Bio je to francuski kruzer CHAMPLAIN u vlasništvu brodara Compagnie Generale Transatlantique pozna-
Na prvom putovanju 17. lipnja 1940. oko ponoći, sa 180 putnika i natovaren oružjem među kojim je bilo 30 lovačkih aviona tipa Curtiss H-30, brod je naletio na njemačku magnetnu minu nedaleko od La Pallice kod Ile de Re. Kako je tu more bilo plitko, CHAMPLAIN je legao na morsko dno, a veći je dio nadgrađa ostao stršiti iznad površine mora. Pritom je smrtno stradalo 12 putnika i članova posade.
tije kao French Line. S njim je na kružnom putovanju Sredozemljem u Dubrovnik u jednodnevni posjet doputovalo 300 putnika. Bila je to i ostala jedina njegova posjeta našemu Gradu. CHAMPLAIN je dobio ime po Samuelu de Champlainu, francuskom istraživaču, pomoracu, kartografu, vojniku, geografu, etnologu, diplomatu i kroničaru koji je preplovio Atlantik 29 puta te je osnovao Quebec City i Novu Francusku (danas Quebec).
Dubrovnik je posjetio samo jednom
Piše Ivo Batričević
foto PRIVATNI ARHIV
JEDAN OD PRVIH MODERNIH PUTNIČKIH ‘LAJNERA’
Parobrod je izgrađen 1932. u brodogradilištu Chantiers et Ateliers de Saint-Nazaire u Penhoetu. Imao je 28124 bruto tona, bio dug 195 i širok 25 metara, a dvije trostruke Penhoet- Parsons SRG parne turbine ukupne snage 5500 KS omogućavale su mu preko dvije propele brzinu od 20 čvorova. Mogao je prihvatiti u udobnim kabinama 635 putnika te još 317 putnika u turističkom i 134 u trećem razredu. Bio je to jedan od prvih modernih putničkih lajnera koji je kasnije bio uzor u izgradnji mnogih drugih brodova, medu kojima i čuvenoj NORMANDIE. Svoje je prve prekooceanske plovidbe CHAMPLAIN započeo u lipnju 1932. na pruzi između luka Le Havre i New York. Plovio je u istom programu zajedno s brodovima LAFAYETTE i DE GRASSE. Tek je povremeno poduzimao i turistička kružna putovanja prema Kanadi i Karibima, a ponekad i po Sredozemlju.
PRVO NALETIO NA MINU, A ONDA NAPADNUT TORPEDOM U jednom od njih je tako doplovio i do Dubrovnika. Nažalost, vrlo je brzo započeo Drugi svjetski rat, pa je i CHAMPLAIN posljednji put napustio
New York 4. lipnja 1940. godine. Zaplovio je na prebacivanju velikog broja izbjeglica, većinom Židova, iz turbulentne Europe u sigurnost Sjeverne Afrike.
Na prvom putovanju 17. lipnja 1940. oko ponoći, sa 180 putnika i natovaren oružjem među kojim je bilo 30 lovačkih aviona tipa Curtiss H-30, brod je naletio na njemačku magnetnu minu nedaleko od La Pallice kod Ile de Re. Kako je tu more bilo plitko, CHAMPLAIN je legao na morsko dno, a veći
je dio nadgrađa ostao stršiti iznad površine mora. Pritom je smrtno stradalo 12 putnika i članova posade.
Brod je bespomoćno plutao, a nekoliko dana kasnije bio je meta napada torpedom njemačke podmornice U-65. Olupina broda, izvrnuta na bok, ostala je ovako ležati više od dvadeset godina. Tek je 1964. konačno uklonjena i izrezana u staro željezo. Tako je neslavno svoje plovidbe završio jedan lijepi i luksuzni brod koji je bio gost i našega Grada.
Brod je bespomoćno plutao, a nekoliko dana kasnije bio je meta napada torpedom njemačke podmornice U-65. Olupina broda, izvrnuta na bok, ostala je ovako ležati više od dvadeset godina. Tek je 1964. konačno uklonjena i izrezana u staro željezo. Tako je neslavno svoje plovidbe završio jedan lijepi i luksuzni brod
SVAKI TJEDAN
zvonin JEDAN
STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN
NAJBLISKIJEG SEBE
Najbliskijeg sebe sklanjam u daljine
Moj obstanak ište puno odricanje
Da me je ovakva sve manje i manje
Bez ikojih znanja – spoznaja da mine
Bez ijedne vijesti niti iz blizine
I ni s čim da nemam neko doticanje
U neznanju da sam dječje usijanje
I nesvjestan svega i svakoje tmine
Ja doista žudim natrag u neznanje
U blaženstvo znači u nevino stanje
Konteso ne traži neka objašnjenja
Najdublja su moja i istinska htijenja
Crtati po pijesku more dok talasa
Ne znati crtežu mom da nema spasa
15/2/25
SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN
humanitarni prilozi
Udruga za Down sindrom DNŽ
U spomen na Jakšu Denobla, Agneza i Vito Vukašin prilažu 25,00 EUR-a
Centar maslina
• Marina Šanje, dar korisnicima Centra 50,00 EUR;
• Obitelj pok. Stjepana (Pepa) Hrtica, u spomen na pok. Bebu Stjepović prilaže 50,00 EUR;
• Vesna Marjanović s obitelji, u spomen na pok. Bebu Stjepović prilaže 100,00 EUR.
DVA SKALINA
U spomen na pok. Nikolu Radića, umjesto cvijeća, 80 € prilažu Ana i Jadran Miličević; U spomen na dragog Jova Akšama, 200 € prilaže Mare s obitelji;
U spomen čestitom susjedu i prijatelju Jovu Akšamu, 50 € prilažu Mara i Davor Mage; Umjesto vijenca, u znak sijećanja na našeg dugogodišnjeg člana Glazbe Komolac, mještanina i prijatelja Antuna (Tonija) Bačića 100 € prilaže KUD Komolac; U spomen na našeg preminulog člana gđu. Lukrecija Kike Brešković, 50 € prilaže Udruga „Daksa 1944/45“. U spomen na dragu prijateljicu i školsku kolegicu Lukreciju Kiki Brešković, umjesto cvijeća 90 € prilažu njezini Stijepo, Lucija i Fani;
U spomen na kolege Vinka Raguža-Lučića i Anu Bobić, 225 € prilaže Patronažna služba Doma zdravlja Dubrovnik;
U spomen na pok. Jadranka Zvone, 40 € prilaže Marija Ljepotica
Niko Obradović donacija 30 €; Katarina Telesmanić donacija 20 €
Prodajem Chevrolet Captiva 2000D, 2009.god., prešao samo 6000 km. Cijena 12000 EUR (nije fiksno). Mob: 091 9120466
Prodajem Mercedes A160 (W169), 2009. godine, registriran do 03/2025. Cijena: 4000 eura. Mob: 098 758 887
Prodajem KIA Sportage, 2017. godine, registriran do 10/2025. Cijena: 18,000 eura. Mob: 098 758 887
Prodajem Peugeot 206, 2001. god., registriran do 04/2025. Cijena po dogovoru. Mob: 0976084077
Prodajem Fiat Punto, prešao 152000 km, cijena po dogovoru. Mob: 098392499
PLOVILA
Prodajem brodicu dužine 9,70 m, dvije kabine, motor snage 30,90 kw. Zvati iza 13h na mob 098/ 9294917
Prodajem vanbrodski Tohatsu motor, duga osovina radio cca 9 sati. Mob: 095 8358755
iznajmljivanje
Tražim manji stan na dugoročno u Dubrovniku i okolici. Ozbiljna sam i uredna, nepušač, bez ljubimaca. Može i kompenzacija, voljna sam pomoći starijim ljudima. Mob: 091/ 7948584
Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA
Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545
Dvosoban stan 42 m2 s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkirališnim mjestom uz nadoplatu. Mob: 098 1983891
Prodajem poljoprivredno zemljište, Župa 2128 m2, vrt, ora-
nica, maslinik, pristup s puta. Mob:098243985
Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da je potrebno renovirati. Mob: 0977236306
Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891
Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306
Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946
Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127
Prodajem grob na Rožatu - prazan. 098 787 773
Prodajem stan u Lapadu (Mercedesi), 65 m2, renoviran, 8. kat, parking, super pogled. Sve u blizini, vrtić, bolnica, škola... Bez agencija.Cijena 5000 eura po m2. Info 092 33 754 66.
Prodaje se namješten trosoban stan, 103 m2, sa dvije kupaonice, teracom i balkonom nadomak šetnice u Uvali Lapad. Cijena 4300 Eura/m2 plus parking mjesto u vlasništvu (25000Eura). Molim bez poziva agencija. Kontakt +38520672713
Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.
Kontakt: 098 244 390
Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468
Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029
098/1332 561
Prodaje se zemljište, vlasništvo 30/2880 na Gornjem Brgatu, upisano u ZK.Ur.br. 72, 135 i 139 K.O. Gornji Brgat. Cijena po dogovoru. Info 0998571306 zk.ur.br
Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718
Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob. 098/747 183
Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502
Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946
Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865
Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada. Agencije isključene. Kontakt +385996911127
Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799
Mijenjam jednosoban novouređeni stan, 36.5 m2 s parkingom u Župi za stan do 50 m2 u Dubrovniku uz moju doplatu. Mob: 098 244 943
Kupujem grob na katoličkom dijelu groblja Boninovo. Mob:091 212 9889
Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557
Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob:
Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012
Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351
Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.
Mijenjam stan od 33 m² u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659
Potražujem kamenu kuću sa pogledom na more. Mob. 09161 43946
Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2.
Mob: 091 160 1894
Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659
Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80
Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545
Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794
Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više
Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.
Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395
Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545
Prodajem kuću u Rožatu. Cijena 190 000 eura. Kontakt 099/6428623
P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.
Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica.
Uređujem okućnice, vrtove, đardine, obrezujem masline, agrume, loze i slično, košnja trave i druge usluge po dogovoru. Mob: 095 5124940
Profesor daje poduke iz matematike i kemije za osnovnu i srednju školu. Mob: 095 5124940
Čistim đardine, ostave, pituravam persijane te ostale poslove. Mob: 098/ 931 2558
Sve vrste kombi prijevoza. 098 765 757
parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970
Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107
Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848
Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545
Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.
Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794
Prodaje se stan u Zagrebu, stro-
Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946
Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476
Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476
Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.
KUPNJA I PRODAJA RAZNO
Prodajem potpuno novu neupotrebljenu motornu kopačicufreza VILLAGER, motor benzinski 5,6 KS. Tel. 098/344-611
USLUGE RAZNO
Dajem instrukcije iz matematike te pripreme za državnu maturu i instrukcije iz fizike za osnovnu školu. Mob: 091 5644600
Meštar s iskustvom pruža usluge sitnih popravaka, montaža-demontaža, prepravaka, tj. svega onoga u kućanstvu što ne možete ili nemate vremena učiniti sami. Usluge: zamjena brava, rasvjetnih tijela, utičnica, bojlera, vodokotlića, sanitarija, persijana, vrata (skidanje stare piture, popravci, pituravanje), sitni zidarski i bravarski poslovi. Mob. 098 765 460
DEŽURNE LJEKARNE -LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 17. 2. do 23.2.
- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 24. 2. do 2. 3.
preminuli
JOSIP RODIĆ (1973)
MIŠO MATUŠKO (1950)
BEBA STJEPOVIĆ
NIKO CURAĆ (1940)
JELENA KELEČ (1938)
JELE BANOVAC (1926)
ANTUN BAČIĆ (1990)
KATA VOJNIĆ (1939)
MIRKO MASLAĆ (1938)
IVICA BORO (1982)
Ulične igre oživjele gradske ulice
Gradske ulične igre otvorene su prošlog vikenda. Entuzijastične ekipe nisu spriječili ni vjetar, ni kiša. Krenulo je s alkom koja se igrala pred Dvorom, a nastavlja se i u narednim vikendima, uz sve one igre u kojima smo uživali dok smo bili djeca
