‘Rivijera Gaza’, bila bi, nema sumnje, lijepi turistički kompleks koji bi donio puno novaca nekretninskom, građevnom i turističkom biznisu. Najavio ju je Trump u jednom od svojih već legendarnih noćnih obraćanja. E sad, hoće li se zvati ‘Američka Gaza’ ili nekako drugačije, nije rekao, ali sigurno će u svom kreativnom misaonom procesu već nešto fantastično smisliti. Ništa nije rekao ni o tome koliko će bagera angažirati kako bi počistio sva mrtva tijela i grobove u Gazi. Nije rekao hoće li one koji su ostali utjerati u konvoj ili u rashodovane avione, ako treba i na krila, pa ih sve redom otpremiti negdje (?!). Negdje gdje neće smetati. Zvuči poznato? Netanjahu nije primijetio sličnost s nekim povijesnim događajima, jer ga jedino zanima vlastita uzdrmana pozicija.
Za to vrijeme reakcije EU na Trumpovu ‘Rivijeru’ i na najavu carina, su najblaže rečeno odmjerene i umjerene. To je u redu ako imaju spreman dobro
razrađen plan. Imaju li? Putin je pak dao intervju svojoj državnoj televiziji u kojem je lukavo nahvalio Trumpa. Već vidim zadovoljnog i nacerenog Trumpa dok mu čitaju transkript. Rekao je kako će Trump vratiti red u odnose SAD-a s europskom elitom pa pojasnio: “To će se dogoditi brzo i uskoro. Svi će oni trčati za petama svog gospodara i lijepo mahati repom”! Hoće li europska elita doista mahati repom oko Trumpa? Ne znamo još. Tek ćemo vidjeti hoće li svojim postupcima demantirati Putina? Što bi bilo kad bi Hrvatska, iz bilo kojeg razloga, bila u nekom Trumpovom interesu pa je proglasi američkom Hrvatskom. Kako bi u nas prošao referendum na tu temu? Bi li Penava bio za ili protiv Trumpa? Bi li ja?
Nikad nećemo saznati jer nemamo baš ništa što bi Trumpu bilo zanimljivo, ali Janaf i još neke državne tvrtke imaju podosta toga ponuditi Penavi i njegovim dečkima. Vidjet ćemo je li ta Plenkijeva ponuda dovolj -
na za smiriti njihove ambicije i hoće li to biti dosta za osigurati stabilnu ruku DP-ovog glavnog raspucanog kauboja, Dabra. Ako neće, nema brige, u pričuvi su i neke druge ruke. S druge strane, što se tiče cijena, više nigdje ni na kakvoj akciji nema masla ispod 2,99. Logično kad je Vlada regulirala baš toliku cijenu, pa više trgovci nemaju razloga ići akcijama ispod. Konzum najavio zaključavanje cijena do ljeta. Dobra fora. Prvo su ih digli za 60 posto, a onda kao zaključali. Baš nas uporno prave budalama.
Naši studenti mogu biti mirni i ne moraju, ne daj Bože, razmišljati o nekakvom izlasku na ulicu zbog stradalih pomoraca. Plenki je, promptno, čim je, nakon šest mjeseci, stiglo izvješće o uzrocima nesreće, smijenio cijelu Upravu Jadrolinije, pa tako i svog čovjeka Soptu. Nema tu ništa sporno. Kao i uvijek, Plenki poštuje proceduru. Kad je sve postalo jasno, nije ni sekundu razmišljalo. Soptu će se već ne-
kako zbrinuti, jadan ne bio, pa je ovaj, nakon smjene, obavijestio javnost kako prihvaća moralnu odgovornost. Dobro, trebalo mu je dosta vremena za tu moralnu odgovornost, ali to je zato što sporo misli, a brzo zaboravlja. Zaokupljen, kako je i red, vlastitom veličinom, jednostavno ne stigne misliti o drugima. Zašto i bi? Posebno o onima koji su mu minorni, što je apsolutno kvaliteta kakva se traži za direktore državnih poduzeća.
Ipak, ne moraju sve državne tvrtke imati podoban umjesto sposoban menadžment. U bivšoj državi dokazao je to i naš turistički gigant. Atlas, za kojega su ljudi u Gradu bili, i poslovno, i životno pa i za reć’ pravo, i emotivno vezani. Bio je perjanica turizma i godinama nakon njegovog uništenja i ‘prodaje’ svih Atlasovih nekretnina u ruke strancima, živi u sjećanjima ljudi iz Grada. Jer oni su ga gradili i stvarali svojim radom i trudom. Da nije bilo tih domaćih ljudi, ne bi Atlas nikad
bio gigant kakav je postao u ondašnjoj državi i na međunarodnoj razini. Zato ne čudi što je predstavljanje knjige autorice Silvane Jakuš:’Atlas-Svjedoci vremena’, izazvalo toliki interes pa nije bilo mjesta za sjedati. Poentirao je naš dobri gospar Pero Vićan, koji nije radio u Atlasa, ali je radio s Atlasom i konstatirao kako je nekad Atlasov menadžment znanjem i sposobnošću bio na nivou svake hrvatske vlade. Dobro, dobri naš druže Pero, možda ne baš svake vlade. Bio je to menadžment biran po znanju i sposobnostima. Ali, nema dileme da je upravo to obrazac menadžmenta kakav bi trebao biti u svim našim državnim i javnim poduzećima. Onda ne bismo imali slučajeve poput HEP - a, JANAF -a ili sad Jadrolinije kao i brojnih drugih naših ‘uhljebistana’. U tom smislu upravo takvi bi trebali biti naši ministri. Najbolji od najboljih. Majko moja, kud sam ja sad otišla. Zamantralo me. Eto vas.
PROJEKT KOJI NIKADA NIJE NI KRENUO
KRONOLOGIJA GOLFA NA SRĐU Od velebnih planova s vilama, preko referenduma
i Dubrovačkog dogovora,
do izgubljenih arbitraža
Investitoru Aaronu Frenkelu odbijeni su arbitražni zahtjevi, a sud je dao ‘za pravo’ i Gradskom vijeću koje je raskinulo koncesiju nad Imperijalom, čime se tvrđava vratila u posjed Grada. Donosimo kronologiju događaja
Gradonačelnik Mato Franković prošlog je tjedna na izvanrednoj konferenciji za medije obznanio kako je Međunarodni centar za rješavanje ulagačkih sporova odbio zahtjev tužitelja, tvrtke Razvoj Golf, za naknadom štete protiv RH za projekt golfa na Srđu. “Na današnji dan, 30. siječnja 2025. godine, završile su sve prijetnje za Grad Dubrovnik i za Republiku Hrvatsku u slučaju Razvoja Golf. Ovo je velika pobjeda za Grad i Hrvatsku, a veliki poraz Aarona Frenkela i svih onih koji su nas godinama strašili kako će građani Hrvatske platiti iznos od 225 100 000 eura“, kazao je tom prigodom Franković. Nakon nekoliko dana, stigla je još jedna dobra vijest – tvrđava Imperijal vraćena je Gradu. Franković na svom Facebook profilu objavio je kako je Grad Dubrovnik dobio potpuni posjed tvrđave koja je bila dana u koncesiju Razvoj Golfu. Naveo je kako je to odluka Općinskog suda u Dubrovniku, a da je odluka o raskidu koncesije donesena većinom glasova na Gradskom vijeću prije nekoliko godina.
KAKO JE POČELO I KAD SE ZAHUKTALO
Ideja o izgradnji golf terena na Srđu datira još iz 70-ih godina prošlog stoljeća, izradom projekta ‘Južni Jadran’ gdje se razmatrala mogućnost takve gradnje. Takva ideja nije realizirana, no 2001.
godine je donesen novi Prostorni plan uređenja (PPU) Grada Dubrovnika gdje je područje namijenjeno sportsko-rekreacijskim sadržajima označeno s ‘R’. Navode se tu i golf igrališta s pratećim sadržajima, ali bez smještajnih kapaciteta. Nakon dvije godine, javljaju se prvi kupci parcela na tom području, a riječ je o tvrtki Golf park Srđ d.o.o. koja traži zainteresirane investitore. Te iste, 2003. godine, Golf park Srđ d.o.o. i Grad Dubrovnik potpisuju ugovor kojim se stvaraju preduvjeti za izgradnju terena, a projekt je vrijedan između 70 i 80 milijuna eura. Sljedeće godine se osniva tvrtka Golf park Dubrovnik Srđ d.o.o. gdje većinski vlasnik postaje Braslav Turčić.
Za ovu priču bitna je 2005. godina kad se donose izmjene PPU-a, a obuhvat se sa 100 povećava na 310 hektara. Iste godine se donose izmjene i dopune GUP-a Grada Dubrovnika, s istim izmjenama kao i u PPU-u. Sljedeće godine povjerenik Vlade Želimir Bosnić mijenja prostorni plan DNŽ te proširuje obuhvat projekta, a izmjenama u PPU DNŽ ulaze smještajni kapaciteti od gotovo 3 tisuće kreveta u vilama i apartmanima. Ova odluka je srušena pravomoćnom presudom Visokog upravnog suda iz 2014. godine. Godine 2007. Turčić prodaje projekt tvrtki Razvoj Golf, odnosno izraelskom biznismenu Aa-
Piše Ivona Butjer Mratinović foto Goran Mratinović, DD
Situacija se dodatno zahuktala 2013. – prikupljaju se potpisi za raspisivanje referenduma na čelu s inicijativom
Srđ je naš, a tadašnji ministar uprave Arsen Bauk proglašava ispravnim prijedlog za raspisivanje referenduma. Referendum je održan 28. travnja 2013. godine, 84 posto glasača izjasnilo se kako je protiv (ovakvog) projekta, međutim na referendum nije izašao dovoljan broj glasača, sukladno zakonskim odredbama da bi referendum uspio.
ronu Frenkelu. Sljedeće godine Sabor izglasava Zakon o golf igralištima. Iste godine Poglavarstvo Dubrovnika Razvoj golfu dodjeljuje koncesiju nad tvrđavom Imperijal na Srđu. Ugovor o koncesiji s koncesionarom raskinulo je Gradsko vijeće 2020. godine.
Tijekom 2009. godine, tadašnja gradonačelnica Dubravka Šuica sklopila je ugovor s tvrtkom Razvoj Golf o prodaji dvije parcele ukupne površine 47 tisuća kvadratnih metara za 2 milijuna i 600 tisuća kuna, izvan obuhvata projekta, nakon provedenog javnog nadmetanja. U ovom periodu projekt golfa na Srđu procjenjuje se na više od 900 milijuna eura. Projekt predviđa dva terena, vježbalište, hotel, preko 250 vila i apartmansko naselje s 1600 smještajnih jedinica. Za ovaj projekt važna je i 2010. godina, kad su građani na javnoj raspravi iskazali nezadovoljstvo, a iste godine DNŽ odbija dati suglasnost ovakvom UPU-u Srđa jer, kako navode, nije usklađen s planovima višeg reda. Tijekom 2012. godine Gradsko vijeće donosi Odluku o nastavku izgradnje UPU-a, a sljedeće godine održava se i javna rasprava o Studiji utjecaja na okoliš za projekt na Srđu, kao i o UPU-u Športsko-rekreacijskog centra s golf igralištem i turističkim naseljem Bosanka-sjever i Bosanka-jug. Situacija se dodatno zahuktava – prikupljaju se potpisi za raspisivanje referenduma na čelu s
inicijativom Srđ je naš, a tadašnji ministar uprave Arsen Bauk proglašava ispravnim prijedlog za raspisivanje referenduma. Referendum je održan 28. travnja 2013. godine, 84 posto glasača izjasnilo se kako je protiv (ovakvog) projekta, međutim na referendum nije izašao dovoljan broj glasača, sukladno zakonskim odredbama da bi referendum uspio.
FAMOZNI ‘DUBROVAČKI DOGOVOR’ No, ta 2013. godina bila je i izborna godina. Andro Vlahušić (HNS) ponovno pobjeđuje kao gradonačelnički kandidat protukandidata Tea Andrića (HDZ) i (p)ostaje gradonačelnik. Uskoro se u Gradskom vijeću formira velika koalicija –stranke okupljene oko HNS-a u kojem je tada bio Vlahušić, a to su SDP i HSS, ulaze u koaliciju s HDZ-om i njihovim koalicijskim partnerom, HSP AS, te s DDS-om. Gradonačelnik je već spomenuti Vlahušić, a Gradsko vijeće ima predsjednika iz redova HDZ-a. Bio je to Niko Bulić. Koalicija je nazvana ‘Dubrovačkim dogovorom’. Kao glavni akteri spominju se Vlahušić ispred HNS-a, Dubravka Šuica i Niko Bulić ispred HDZ-a, uz potporu tadašnjeg predsjednika stranke Tomislava Karamarka, te Pero Vićan ispred DDS-a. Članovi Gradskog vijeća spomenutih stranaka, izglasali su 30. srpnja UPU koji predviđa golf na Srđu, uz apartmansko naselje, s izuzetkom Ta-
Projekt koji
nikada nije zaživio
Potrebica je prvi HDZovac koji je kazao kako je Golf na Srđu paravan za apartmanizaciju
tjane Šimac Bonačić (SDP) koja je bila suzdržana i Mire Buconić (nezavisna) koja nije došla na sjednicu. Protiv usvajanja UPU-a bili su članovi opcija Srđ je Grad, Hrvatski laburisti – stranka rada i HSLS. Sjednicu su obilježili i prosvjedi građani predvođeni inicijativom Srđ je naš, ispred Gradske vijećnice ‘Dubrovački dogovor’ izazvao je veliku polemiku jer je zapravo riječ o koaliciji stranaka iz lijevog i desnog političkog spektra, pa i centra, koje su ideološki suprotstavljene. Mnogi su je smatrali neprirodnom. No, glavna kritika je bila kako je oformljena prvenstveno kako bi se ‘progurao’ projekt izraelskog biznismena. Koalicija je srušena već sljedeće godine, kad iz njega izlaze HDZ, ali i SDP. Glavni akteri i pokretači rušenja ‘Dubrovačkog dogovora’ ispred HDZ-a bili su sadašnji gradonačelnik Mato Franković, koji je sljedeće, 2015. godine izabran za predsjednika Gradskog vijeća, i sadašnji predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica, koji je tada bio gradski vijećnik.
POTREBICA ‘BILA JE TO JEDNA NESRETNA EPIZODA DUBROVAČKE POLITIKE’
Inače, Potrebica je prvi HDZ-ovac koji je kazao kako je golf na Srđu paravan za apartmanizaciju. Dubrovački dogovor i danas smatra lošom idejom.
petak, 7. veljače 2025.
VLAHUŠIĆ: BILI SMO KONSTRUKTIVNI
Sadašnji gradski vijećnik, a u to vrijeme gradonačelnik Andro Vlahušić danas govori kako je golf bio tek jedan od razloga zbog kojih se takva koalicija dogodila.
„Teško bi se moglo dogoditi da jedna politička opcija ima samostalnu većinu u Vijeću. Vijeće je moglo funkcionirati ili po modelu ‘Dubrovačkog dogovora’, ili po modelu političke trgovine. Trećeg načina nema. I sad u Gradskom vijeću imamo političku trgovinu! Uglavnom, bez obzira na to što smo bili iz različitih političkih opcija, funkcionirali smo konstruktivno. Primjerice – kućice na Stradunu. Sastali smo se na tu temu, iznosili stavove, dogovarali i usuglasili smo kriterije u 10 minuta. Na kraju smo tu dobili dubrovačku ekipu i dobru priču. U Gradskom vijeću uvijek imate 80 posto ljudi koji će konstruktivno djelovati. Najdestruktivnija ekipa je ona iz ‘Srđ je Grad’“, smatra Vlahušić.
MURATTI: DUBROVAČKI DOGOVOR JE
FORMIRAN U ZAGREBU
Na čelu dubrovačkog SDP-a prilikom sklapanja Dubrovačkog dogovora bila je Olga Muratti. Međutim, SDP je nedugo nakon Dubrovačkog dogovora i usvajanja UPU-a napustila zbog previranja u stranci.
„Bila je to jedna nesretna epizoda dubrovačke politike. U svom sam radu kao predsjednik Gradskog vijeća zaista promovirao uključivost svih opcija, i mislim kako tu leži naša najveća vrijednost. Ali nisam za to da se sklapaju političke koalicije s ciljem ‘guranja’ privatnih projekata, pogotovo projekata koji izazivaju kontroverze. Uvijek sam se suprotstavljao, a to ću i nastaviti, međustranačkim neprincipijelnim suradnjama u cilju ‘guranja’ privatnih projekata i uvijek ću pozdraviti surađivanje u Gradskom vijeću u cilju javnog dobra“; govori nam Potrebica danas, nešto više od 10 godina od rušenja ‘Dubrovačkog dogovora’.
Vlahušić kaže kako je šteta što se projekt golfa na Srđu nije realizirao, sa svim odlukama koje su tada donesene
Prosvjed pred vijećnicom
Članovi Gradskog vijeća spomenutih stranaka, izglasali su 30. srpnja UPU koji predviđa golf na Srđu, uz apartmansko naselje, s izuzetkom Tatjane Šimac Bonačić (SDP) koja je bila suzdržana i Mire Buconić (nezavisne) koja nije došla na sjednicu. Sjednicu su obilježili i prosvjedi građani predvođeni inicijativom Srđ je naš, ispred Gradske vijećnice
„Dogovora je vazda bilo i vazda će ih biti. Ja jesam tada bila predsjednica dubrovačkog SDP-a, međutim Dubrovački dogovor se stvarao u Zagrebu, u središnjicama, ne u Dubrovniku. Danas na svim razinama imamo ‘dubrovačke dogovore’, počnimo od Vlade! Neki koji do jučer nisu htjeli biti u koalicijama, danas jesu. Očito nova vremena donose neka nova politička razmišljanja i situacije. Moje je mišljenje da je pozitivno ako se zajednički okupe oko javnog interesa, u cilju donošenja dobrih rješenja i projekata, naravno, ne oko osobne koristi. Politička stvarnost u Hrvatskoj uopće ide ka modelu ‘dubrovačkog dogovora’ pa je danas teško definirati oporbu, teško je definirati najjače aktere, imamo jači centar… Te granice, koje su prije striktno dijelile, su se danas dosta približile“, kazala je Muratti dodavši kako je puno bolje ako su koalicije službene, kakav je bio Dubrovački dogovor, nego kad one nisu definirane, kad se prešutne i netransparentne, ali ipak postoje. Dubrovački dogovor danas je stvar prošlosti, a situacija u Gradskom vijeću bitno drugačija nego tada, što se glavnih aktera tiče. Inicijatori rušenja Dubrovačkog dogovora ispred HDZ-a, Franković i Potrebica, danas su gradonačelnik odnosno predsjednik Gradskog vijeća. Vijećnici SDP-a sada su Anita Bonačić Obradović i Saša Škrabić koji s Dogovorom nemaju nikakve veze. Muratti je vijećnica u Gradskom vijeću, ali ispred HSU-a. Vijećnik u Vijeću je i Maro Kristić, ali kao nezavisni, dok je 2013. bio član Hrvatskih laburista – stranke rada. Gradski vijećnik je i Vlahušić, tada gradonačelnik, kao i Želj-
ko Raguž koji danas ima svoju stranku, a tada je bio zamjenik gradonačelnika iz redova HSS-a. Zapravo, jedino je Pero Vićan i tada, a i sad, bio i ostao vijećnik DDS-a i njegova se pozicija nije mijenjala, bez obzira na previranja, što najbolje govori o njegovom političkom iskustvu.
SUDSKE TRAKAVICE O ODŠTETAMA
Za to vrijeme projekt golfa na Srđu u investicijskom smislu nije napredovao ni u kom smislu. Slijede brojne tužbe i sudska rješenja. Kao što je već spomenuto, Viši upravni sud u Splitu pravomoćno ukida izmjene i dopune PPU-a DNŽ iz 2006. godine. Upravni sud u Splitu 2016. godine poništava Rješenje o prihvatljivosti Studije utjecaja na okoliš, a godinu nakon isti sud poništava i lokacijsku dozvolu.
Tvrtka Elitech, koja u svom vlasništvu ima i tvrtku Razvoj Golf, 2020. godine pokreće arbitražni postupak protiv Republike Hrvatske u kojem traži odštetu od 500 milijuna eura jer im je investicija usporena odnosno onemogućena. Međunarodni centar za rješavanje ulagačkih sporova u Washingtonu je odbija 2023. godine. Također, 2020. godine tvrtka Razvoj golf pokreće tužbu protiv Grada Dubrovnika zbog nekretnina kupljenih 2009. godine. Riječ je o već spomenutim zemljištima na Srđu koje je tadašnja gradonačelnica prodala za 55 kuna po kvadratu. Naknadno je utvrđeno kako se zemljišta zapravo nisu ni nalazila u vlasništvu Grada nego države. Trgovački sud u Dubrovniku, u ponovljenom postupku, krajem siječnja ove godine donosi nepravomoćnu odluku prema kojoj Grad
„Gradonačelnik, koji je u petak podsjetio Muzej na Srđu u sklopu Noći muzeja, kazao je kako je tvrđava konačno vraćena Gradu te je službeno primio ključeve tvrđave. Sad treba krenuti s prikupljanjem dokumentacije koja je potrebna kako bi se moglo krenuti s obnovom, nakon koje bi glavni sadržaj tvrđave trebao biti Muzej Domovinskog rata“, kazala je Varina Jurica Turk, ravnateljica Muzeja
Muratti: “Ja jesam tada bila predsjednica dubrovačkog SDP-a, međutim Dubrovački dogovor se stvarao u Zagrebu, ne u Dubrovniku”
treba tvrtki Razvoj Golf isplatiti tj. vratiti preko 365 000 eura. Gradonačelnik je na ovu presudu najavio žalbu.
Investitor Aaron Frenkel kao državljanin Izraela i osobno pokreće još jedan arbitražni postupak protiv RH pred Međunarodnim arbitražnim centrom za rješavanje ulagačkih sporova u Washingtonu te traži 225 milijuna eura odštete. Prošlog tjedna je taj zahtjev odbijen, a kratko nakon toga Općinski sud u Dubrovniku donosi presudu prema kojoj se odbijaju zahtjevi Razvoj Golfa zbog toga što je 2020. godine Gradsko vijeće raskinulo koncesiju za tvrđavu.
SVI SU ZADOVOLJNI PRESUDAMA
„Iznimno sam zadovoljan zbog presuda. U proteklih 10-ak godina mog političkog djelovanja vrlo sam jasno komunicirao nezadovoljstvo projektom. Otkako smo preuzeli odgovornost za Grad 2017. godine, stalno smo naglašavali kako je važan tajming te smo pokazali kako se hladne glave donose prave odluke, bez obzira na to što je srce puno puta htjelo da to ide naglo. Mislim kako tvrđava Imperijal nikada nije trebala biti dana u koncesiju jer je iznimno vrijedna, pa i zbog svog samog položaja, iznad samog Grada“, riječi su kojima je sudske pravorijeke prokomentirao Potrebica.
Vlahušić kaže kako je šteta što se projekt golfa na Srđu nije realizirao, sa svim odlukama koje su tada donesene.
„I dalje to tvrdim i tvrdit ću do kraja života. Najvažnija od tih odluka bila je ta da Grad nije trebao ni lipe uložiti u javnu infrastrukturu, ništa izvan onoga što mu je obveza po komunalnom doprinosu. Poklonili su nam zemljište i obavezali
petak, 7. veljače 2025.
se kako će, ma što gore radili, raditi o svom trošku. Projekt obnove tvrđave na Srđu je bio sjajno zamišljen. Odašiljač se trebao izmjestiti na 150 metara, jer mu na tvrđavi nije ni mjesto. Trebao je biti stakleni, uklopljen u prostor. To je bila obveza investitora. Dubrovnik bi, po tim odlukama, imao obnovljenu tvrđavu, amfiteatar za 4 tisuće ljudi, lateralni park za Dubrovčane. Grad je dobio 40 tisuća kvadrata na Bosanci za sportske sadržaje besplatno!“, govori Vlahušić. Presudama je zadovoljan, a tvrdi kako je kao temelj za njih poslužio i ugovor kojim je, dok je bio gradonačelnik, Razvoj golf Gradu isplatio dva milijuna kuna jer nisu ispoštovali rokove.
„Uplatili su taj iznos i nisu se žalili, čime su zapravo priznali kako su krivi“, dodao je.
Danas se pobrojava tko je učinio više, a tko manje za Grad kad je riječ o golfu na Srđu. Uloga inicijative Srđ je naš, a kasnije i stranke Srđ je Grad u ovoj priči je neporeciva. Ipak, gradonačelnik Franković spočitava im kako nisu znali prepoznati pravi trenutak za konkretne odluke i kako su često znali plašiti javnost da će RH morati plaćati velike svote novca ako se investitoru uvaže arbitražni zahtjevi.
Muratti pak kaže kako nije vrijeme za politička prepucavanja.
„Trebali bismo svi biti sretni i zadovoljni što je sve završilo u korist Grada i RH. Zašto sada mjeriti koliko je tko doprinio? Moja je poruka kako bismo se svi trebali ujediniti za dobrobit Grada“, kazala je.
PREDUVJETI ZA OBNOVU TVRĐAVE
A jedan od tih koraka je i obnova tvrđave Imperijal na Srđu gdje se nalaze izložbeni prostori Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik. Tvrđava ima veliki problem s prodorima oborinske vode pa je u zimskom vremenu onemogućen rad Muzeja. „Gradonačelnik, koji je u petak podsjetio Muzej na Srđu u sklopu Noći muzeja, kazao je kako je tvrđava konačno vraćena Gradu te je službeno primio ključeve tvrđave. Sad treba krenuti s prikupljanjem dokumentacije koja je potrebna kako bi se moglo krenuti s obnovom, nakon koje bi glavni sadržaj tvrđave trebao biti Muzej Domovinskog rata“, kazala je Varina Jurica Turk, ravnateljica Muzeja.
Muzej bi tada napokon mogao djelovati u skladu sa Zakonom o muzejima i važećim pravilnicima, što bi moglo uključivati čuvaonice, depo, ured, WC, tekuću vodu koju trenutno nemaju, ali i adekvatan izložbeni prostor.
Zanimljivo je kako su u istom, prošlom tjednu donesene tri presude vezane uz investitore golfa na Srdu. Poznat je ishod arbitraže u SAD-u, presuda Općinskog suda vezana uz tvrdavu i nepravomoćna presuda Trgovačkog suda vezano uz kupoprodaju dvije čestice državne zemlje.
Dubrovnik po prvi put dobiva studij predškolskog odgoja
Sporazum o osnivanju združenog studija Rani i predškolski odgoj i obrazovanje, čime se otvara novo poglavlje u obrazovanju odgajatelja na krajnjem jugu Hrvatske, potpisali su zamjenica gradonačelnika Grada Dubrovnika Jelka Tepšić, rektor Sveučilišta u Dubrovniku Nebojša Stojčić i rektor Sveučilišta u Zagrebu Stjepan Lakušić. Zbog izražene potrebe za stručnim kadrom u predškolskom odgoju, na inicijativu gradonačelnika Grada Dubrovnika Mata Frankovića, Sveučilište u Dubrovniku prepoznalo je potrebu za obrazovanjem u ovom području te u suradnji s Učiteljskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, najvećom i najstarijom institucijom za obrazovanje odgojatelja u Hrvatskoj, pokreće studij koji će odgovoriti na potrebe zajednice. „Osobno nas raduje potpisivanje ovog ugovora jer Grad Dubrovnik ima svoju ulogu. Kao javna institucija kroz stipendiranje ćemo podržati sve studente koji budu zainteresirani za studij na
ovom programu. Na taj način omogućit ćemo im lakše uvjete studiranja, uz napomenu da će oni moći ostvariti praksu u Dječjim vrtićima Dubrovnik i u Dječjem vrtiću Pčelica“, istaknula je zamjenica Tepšić.
Rektor Stojčić naglasio je kako ovaj projekt dolazi kao odgovor na stvarne potrebe zajednice s izraženim nedostatkom odgojitelja u Dubrovniku i Dubrovačko-neretvanskoj županiji, uz projekcije koje ukazuju na to da bi taj deficit u budućnosti mogao postati još veći. „Ovaj studij omogućit će mladima da steknu obrazovanje u svom okruženju, dok će predškolske ustanove dobiti prijeko potrebne stručnjake. Kroz suradnju s Gradom Dubrovnikom, Sveučilištem u Zagrebu i dubrovačkim ustanovama predškolskog odgoja osigurat ćemo kvalitetan program koji će biti usmjeren na konkretne izazove struke i potrebe tržišta rada“, dodao je rektor Stojčić.
S obzirom na to da ovaj dio Hrvatske
nema studijski program za obrazovanje stručnog kadra ranog i predškolskog obrazovanja, rektor Lukšić iskazao je zadovoljstvo zajedničke suradnje dvaju Sveučilišta i Grada Dubrovnika. „Ono što je itekako važno je velika pomoć Grada Dubrovnika vezano za potrebe studenticama i studentima koji će upisivati ovakav studijski program, što je još jedan dodatni pokazatelj na koji način lokalna samouprava, sveučilišna i akademska zajednica mogu zajedno surađivati na onome što je društvu potrebno, u ovom slučaju to je rani i predškolski odgoj“, zaključio je rektor Lakušić, uz nadu da će mladi prepoznati mogućnost studiranja na ovakvom studijskom programu. Sljedeći koraci uključuju izradu elaborata o opravdanosti i ustroju studija, razradu kurikuluma te osiguranje svih uvjeta potrebnih za njegovu realizaciju. Cilj je da prva generacija studenata započne studij u akademskoj godini 2026./2027.
Ministar Erlić
potvrdio: Uskoro
‘zeleno
svjetlo’ za Park
‘n’ Ride na Pobrežju
Ministar regionalnog razvoja i EU fondova Šime Erlić održao je radni sastanak sa zamjenicom gradonačelnika Dubrovnika Jelkom Tepšić, zaduženom za koordinaciju ITU projekta na razini Grada Dubrovnika te općina Župa dubrovačke, Konavle i Dubrovačko primorje te županom dubrovačko-neretvanskim Nikolom Dobroslavićem, sa suradnicima. Sastanku je prisustvovala i državna tajnica u Ministarstvu Zrinka Raguž. Tema je bila provedba projekata ITU mehanizma na našem području, ukupno teških 22 milijuna eura, od čega je do sada realizirano 11 milijuna. ‘’Novim projektima i strategijom uz pomoć europskih fondova Dubrovnik postaje zeleniji i digitalno napredniji za sve svoje građane i goste. Upravo su u tijeku ulaganja u tri gradska parka: Pile, Platana i Gradac te ulaganja u javni prijevoz i nove električne autobuse, a uskoro će krenuti i ključan projekt “Park ‘n’ Ride” na istočnom ulazu u grad, koji će pridonijeti rješavanju prometnih gužvi’’, kazao je ministar Erlić, ističući kako je Grad Dubrovnik u vrhu
kada je riječ o brzini korištenja sredstava ITU mehanizma.
Zamjenica dubrovačkog gradonačelnika Jelka Tepšić kazala je kako je Grad započeo s provedbom projekta Mreža zelene infrastrukture, u okviru kojeg su krenuli radovi u parku u Pilama, a uslijedit će u parkovima Platana i Gradac. ‘’Jako nam je važan i projekt Park ‘n’ Ride na Pobrežju, za kojeg nam je potvrđeno kako će vrlo skoro dobiti ‘’zeleno svjetlo’’ od strane Ministarstva te u travnju očekujemo početak radova. Ovaj projekt od izuzetne je važnosti za reguliranje turističkih tokova, ali i prometa općenito jer će imati direktan utjecaj na smanjenje gužvi i prometno rasterećenje užeg gradskog područja. Na prostoru Grada Dubrovnika iz ove će se omotnice realizirati i projekt elektrifikacije i digitalizacije javnog autobusnog prijevoza. Zahvaljujem Ministarstvu i Vladi RH na prilici da na ovaj način realiziramo zaista važne projekte za naš grad i čitavu Dubrovačko-neretvansku županiju’’, naglasila je zamjenica Tepšić.
Objavljen Javni poziv za sufinanciranje troškova nabave, instaliranja i ugradnje opreme fotonaponskih sunčevih modula na obiteljskim kućama
Grad Dubrovnik objavio je Javni poziv za sufinanciranje troškova nabave, instaliranja i ugradnje opreme fotonaponskih sunčevih (FN) modula do 10 kW na obiteljskim kućama za 2025. godinu.
Predviđenim mjerama sufinanciranja bespovratnim novčanim sredstvima, Grad nastoji potaknuti svoje građane na ugradnju fotonaponskih sunčevih modula, a sve u cilju povećanja obnovljivih izvora energije u postojećoj potrošnji električne energije u kućanstvima, te smanjenja emisije stakleničkog plina CO2, kao i poboljšanja energetske učinkovitosti na području Grada Dubrovnika.
Predmetnim pozivom pozivaju se građani/ fizičke osobe s područja Grada da od dana objave Javnog poziva na službenim stranicama Grada Dubrovnika 31. siječnja 2025. (www.dubrovnik.hr), pa zaključno sve do 10. listopada 2025. godine, podnesu prijave s cjelovitom dokumentacijom, kako bi u slučaju ako zadovolje uvjete mogli ostvariti pravo na dodjelu bespovratnih novčanih sredstava.
Ukupno raspoloživa sredstva Grada u 2025. godini po ovom Pozivu iznose 400.000 eura. Ista će se prijaviteljima isplaćivati za sufinanciranje opravdanih troškova nabave, instaliranja i ugradnje opreme fotonaponskih sunčevih (FN) modula koji nastanu nakon datuma objave Poziva (nakon 31. siječnja 2025.), a što se dokazuje datumom izdanog/plaćenog računa. Na ovaj način može se ostvariti pravo na sufinanciranje 90 posto od nastalog troška ulaganja, ali ne više od 4.650 eura po prijavitelju.
Podsjetimo, na prošlogodišnji javni poziv koji je Grad Dubrovnik objavio u travnju 2024. godine pristiglo je 35 prijava, od kojih je 29 prijavitelja zadovoljivo uvjete natječaja te su s njima sklopljeni ugovori o sufinanciranju troškova nabave, instaliranja i ugradnje opreme fotonaponskih sunčevih (FN) modula do 10 kW na obiteljskim kućama. Ugovore ukupne vrijednosti 132 tisuće eura korisnicima je uručio gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković uručio je u prosincu 2024. godine.
U IME OCA I SINA I SKUPIH
NEKRETNINA
Časne prodaju samostan u Lapadu, to nije prva crkvena nekretnina koja gubi vjersku namjenu
Nakon neuspješnog pokušaja rekonstrukcije zbog neusklađenosti projeka s GUP-om, Družba Kćeri Milosrđa tsr Sv. Franje provincija Krista Kralja, prodaje samostan sv. Josipa. Objekt čija je sudbina već jednom spominjana kao ‘apartmanska’, uskoro bi mogao dobiti novog vlasnika, pa mu ista ‘apartmanska sudbina’ možda ipak ne gine. To nije prva crkvena nekretnina koja gubi svoju izvornu, vjersku namjenu. Takvih je u Dubrovniku već bilo, a zanimljivo, najviše u Lapadu.
Na kapiji nekadašnjeg franjevačkog samostana sv. Josipa, zalijepljen je natpis ‘PRODAJE SE’. Mjesto je to gdje su nekada živjele časne, krstili se brojni Lapađani, pohodili mise i sudjelovali u župnom životu. Stoga nije čudo što je vijest o prodaji zainteresirala brojne Lapađane.
Družbu Kćeri Milosrđa tsr Sv. Franje provincija Krista Kralja u ovoj prodaji zastupa zadarski odvjetnik Davor Ukalović koji nam je rekao kako je riječ o privatnom vlasništvu, zbog čega cijenu prodaje nije htio podijeliti, uz napomenu kako će pri prodaji svakako voditi računa o interesu stranke, ali i da to neće biti jedina odrednica kojom će se časne voditi pri prodaji.
‘VODIMO RAČUNA KOME ĆEMO PRODATI’
“Itekako vodimo računa kome ćemo prodati, odnosno o osobi ili obitelji koja bi to kupila. Naravno da ne možemo utjecati na to što bi budući kupac radio sa svojom privatnom imovinom, ali vodit ćemo računa o našem interesu i o kupcu”, izjavio je Ukalović za Dubrovački dnevnik i dodao kako će se “novac od prodaje uložiti u najbolje svrhe koje su potrebite za Družbu”. O razlozima prodaje nije htio detaljno govoriti, no spomenuo je događaj koji bi mogao biti indikativan. “Otužno je i žalosno na kakav smo otpor naišli dok smo tražili građevinsku dozvolu za rekonstrukciju kuće i potkrovlja. Rekonstruiran objekt je trebao biti u svrhu starijih časnih ili onih koje dolaze iz nekog drugog reda, kako bi mogle tu prespavati. Nažalost, nitko se od građana i novinara tada nije javio za pomoć, osim određenih utjecajnih krugova koji su stopirali projekt. Odbio nas je i gradski ured za prostorno uređenje, na sve moguće načine su nas opstruirali i susjedi, a tada nikoga nije bilo briga za crkvu, časne, za ljude koji su se tu krstili, išli na mise i tako dalje”, navodi zadarski odvjetnik.
SAMOSTAN JE VEĆ DIZAO BURU U JAVNOSTI
Inače, riječ je o slučaju iz 2019. godine kada se među građanima pojavila informacija kako časne planiraju nekadašnji samostan pretvoriti u apart-hotel koji bi onda iznajmljivale turistima. One su to tada demantirale, a isto i sada, šest godina iza, govori Ukalović.
“U tom periodu nije bilo govora o bilo kakvom iznajmljivanju, osim boravka časnih i njihovih prijatelja”, rezolutan je.
Iako su od afitavanja turistima odustale časne, odustati vjerojatno neće neki budući vlasnik. Teško je promisliti kako bi netko ‘bacio oko’ na ovu skupu lokaciju zbog njene produhovljenosti tako da će i ovdje vrlo vjerojatno igrati isplativost. No, privatna imovina jedna je od tekovina demokratskog društva koju ipak treba prihvatiti, unatoč svim emocijama.
TRAŽILI PREVELIKU IZGRAĐENOST
PARCELE, SUPROTNO GUP-U
Iz Grada Dubrovnika su na naš upit pojasnili razloge zbog kojih nisu izdali građevinsku dozvolu časnama. Kao su za Dubrovački dnevnik pojasnili, Upravnom odjelu za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje bio je podnesen zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju - dogradnju, nadogradnju i prenamjenu postojeće građevine u srednju samostojeću stambeno-poslovnu građevinu u Dubrovniku.
„Navedeni zahtjev je odbijen u veljači 2022. godine jer predmetni zahvat planiran priloženim glavnim projektom nije bio usklađen s važećom prostorno-planskom dokumentacijom, odnosno uputama Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine sadržanim u drugostupanjskom rješenju. Temeljna odstupanja odnosila su se na položaj planirane građevine i koeficijent izgrađenosti koji nisu bili u skladu s odredbama Generalnog urbanistič-
“Itekako vodimo računa kome ćemo prodati, odnosno o osobi ili obitelji koja bi to kupila. Naravno da ne možemo utjecati na to što bi budući kupac radio sa svojom privatnom imovinom, ali vodit ćemo računa o našem interesu i o kupcu”, izjavio je Ukalović.
Piše Petra Srebrović foto Dubrovački dnevnik
Vila Salvator je nekada bila rezidencija za časne, danas je u privatnom vlasništvu
Iz Grada Dubrovnika su na naš upit pojasnili kako građevinsku dozvolu časnama za rekonstrukciju - dogradnju, nadogradnju i prenamjenu postojeće građevine u srednju samostojeću stambeno-poslovnu građevinu, nisu odobrili jer projekt nije bio usklađen s GUPom.
kog plana Grada Dubrovnika“, odgovorili su iz gradske uprave i napomenuli kako je navedeno odbijajuće rješenje potvrđeno i drugostupanjskim rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine u listopadu 2022. godine.
PRODANA I KAPELICA MATER DOLOROSA
U LAPADU
Još jedna prodaja vjerskog objekata koja je prošle godine zainteresirala javnost je kapelica Majka Žalosna (Mater Dolorosa) u Dalmatinskoj ulici u Lapadu. Ona se u oglasnicima nalazila već nekoliko puta u posljednjih 10 godina, a njen trenutni vlasnik je Lukša Jakobušić, župski poduzetnik i bivši predsjednik VK Juga i HNK Hajduka. Kapelica je već dugi niz godina privatno vlasništvo, dugo je godina propadala s obzirom na to da vlasnici nisu imali financijske mogućnosti provesti skupu obnovu takvog objekta. Zatim je promijenila vlasnika, obnovljena je i na nju je stigla tabla ‘apartman’ što je izazvalo salve zgražanja u javnosti. Početkom 2024. godine oglašena je na prodaju za 120 tisuća eura, pa iako konačna cijena prodaje nije poznata, Lapađani sada iščekuju vidjeti što će biti smjer aktualnog vlasnika Jakobušića, koji je ranije komenti-
Kapelica Mater Dolorosa bila je jedno vrijeme čak i apartman
rao kako bi kapelici htio vratiti i njenu prvotnu, vjersku namjenu.
PRODANA I NEKADAŠNJA REZIDENCIJA
ČASNI,
VILA SALVATOR
Vila Salvator još je jedna nekrenina u Lapadu koja je desetljećima služila kao rezidencija u kojoj su živjele časne, da bi zatim bila prodana i planirana za neke nove investicije. Prvotno izgrađena kao hotel, vila je svojevremeno nacionalizirana, da bi onda nakon toga prešla u vlasništvo Vrhbosanske nadbiskupije koja ju je, zbog nemogućnosti vraćanja kredita kojega je uzela od Hrvatske banke za obnovu i razvoj, ipak predala HBOR-u.
Banka je zatim Vilu Salvatoru u paketu s pratećim vrom i parcelom parkinga ispred nebodera Mercedesa, prodala tvrtki Anna Navis d.o.o., odnosno bavarskom poduzetniku hrvatskih korijena, Ivanu Šokiću. Za Salvator su postojali planovi rušenja i gradnje velike zgrade na zemljištu, što se za sada nije realiziralo, na u teretovnici parcele su upisane ovrhe, založna prava i slične otegotne okolnosti, ali vila je svakako prodajom izgubila svoju vjersku namjenu, pa se upisuje na popis nekadašnjih crkvenih nekretnina koje danas postaju investicije.
Samostan sv. Josipa u ulici Kardinala Stepinca
LIJEČNIK OBITELJSKE MEDICINE
Periša Sekondo oduvijek
je
znao da će se vratiti u Grad: „Dubrovnik nudi visoku kvalitetu života koju nekad ni sami ne vidimo“
Već godinama slušamo kako mladi odlaze, kako iz Grada, tako i iz Hrvatske. To stvara problem u svim profesijama, a posebno među doktorima, čiji se nedostatak itekako osjeti. Zbog toga je Periša Sekondo, mladi liječnik obiteljske medicine, posebno specifičan. Iako je otišao studirati u Zagreb, oduvijek se htio vratiti u Dubrovnik, a tu je želju ove godine i ostvario i počeo raditi u ambulanti u Mokošici
Nakon završene Gimnazije put vas je odveo u Zagreb. Otkad ste znali da će medicina biti vaš izbor i kako su izgledali počeci?
Mislim da sam se još od osnovne škole htio baviti medicinom, kada malo prokopam sjećanja. Bila mi je dilema hoću li studirati medicinu ili fiziku, ali samo jedan kraći period. Već sam za vrijeme srednje škole znao da ću ići na medicinu, jer su me oduvijek interesirale prirodne znanosti, a na medicini se barem prve tri godine studiraju bazične znanosti kao što su biologija, fizika i kemija. Onda sam rekao da bi mi to predstavljalo dobar spoj prirodnih znanosti, uz društvene i humanističke elemente, kojih ima jako puno za vrijeme studija.
Niste požalili odluku iako ste do ovog stadija trebali proći godine i godine studiranja i prakse? Nisam ni u jednom momentu! Stvarno mi je bio lijep period studiranja, naravno, u retrospektivi je sve ljepše, kad gledaš stvari s nekim odmakom. Ali stvarno je bilo dobro, od studija do staža, ti prvi počeci su mi ostali u lijepom sjećanju. Zaista ništa nisam požalio i da moram opet upisivati fakultet, mislim da bi izbor bio isti.
Kako je došlo do toga da ste se odlučili za obiteljsku medicinu? U posljednje vrijeme možemo čuti da mali broj studenata bira baviti se tom granom medicine.
Zasad nisam požalio obiteljsku medicinu kao spe-
cijalizaciju i nadam se da neću nikada. A zašto sam se odlučio? Nakon završenog fakulteta i staža, jedina opcija za mladog doktora je ili raditi na Hitnoj pomoći ili u obiteljskoj medicini. Iskreno, ne volim dežurstva i noćne smjene, pa sam se odlučio da bi ovo ipak bio bolji i možda lakši početak. Kad sam počeo raditi u Zagrebu, kao zamjena za jednog doktora koji je otišao na specijalizaciju, jako mi se svidjelo. Pogotovo način rada tog doktora, vidio sam sve mogućnosti koje pruža obiteljska medicina, osobito na polju preventivnog djelovanja i ranog otkrivanja bolesti, što je meni oduvijek bilo dosta interesantno. Dodatni plus je što je sveobuhvatna, što se stvarno bavi cijelim dijapazonom bolesti, a bolestima se bavi u svim fazama njihovog trajanja – od toga da se ta bolest manifestira, do faza kad je uznapredovala. Tako da možemo motriti pacijente u svim fazama njihovog nošenja s određenom bolešću. A ako imamo sreće, rano je otkrijemo ili najbolje, preveniramo da uopće do toga dođe. Tako da sam već za vrijeme početnog rada na zamjeni vidio da je to možda specijalizacija za mene.
Od 18. godine ste u Zagrebu, tamo ste izgradili i život, kako privatni, tako i poslovni. Zašto ste se odlučili vratiti u Dubrovnik?
Stvarno se ne mogu sjetiti da sam neki duži period uopće razmišljao da bih mogao ostati u Zagrebu. Možda me za vrijeme fakulteta jedan kraći period interesirala mogućnost fakultetskih poslova, odnosno
Piše Ivana Smilović foto Goran Mratinović
„Zasad nisam požalio obiteljsku medicinu kao specijalizaciju i nadam se da neću nikada“, kaže novi obiteljski liječnik u Dubrovniku
Početak rada olakšala mu je potpora obitelji i prijatelja, ali i medicinske sestre koja ga je u dosta toga uputila
razmišljao sam da bih možda ostao u akademskim vodama. Ali onda sam vidio da to nije za mene. Tad sam odlučio da se sigurno vraćam u Grad. Oduvijek sam imao osjećaj da sam u Zagrebu privremeno. Nikad mi Zagreb nije bio opcija za cijeli život. Koliko god je to privremeno dugo trajalo, osjećaj je ostajao. Nisam razmišljao da bih se tamo mogao skrasiti. Sva sreća da mi je žena pristala otpočetka na opciju dolaska u Dubrovnik, a polako se plan kako bi se to moglo ostvariti kroz godine iskristalizirao.
Nakon 16 godina ponovno ste u Dubrovniku, predstavlja li povratak svojevrstan šok?
Relativno sam kratko tu, od početka godine. Kažu da je ovo najdosadniji period godine, ali jako mi odgovara! I meni i mojoj ženi, koja je Zagrepčanka. Jako nam odgovara tempo života u Dubrovniku inače, a pogotovo ovaj zimski. Zato što je sve neopisivo blizu, svugdje u ovo doba godine možeš brzo doći, jako volim kvizove, otkrio sam da i ovdje postoji „živa“ kvizaška scena, što mi je jako milo jer sam taj hobi stekao u Zagrebu i jako mi je drag. Uostalom, tu mi je i puno prijatelja, obitelj, a i nikad nisam izgubio kontakt s Gradom, pa ne mogu reći da mi je veliki šok. Iskreno, bio sam spreman na njega, ali mogu reći da mi je zasad stvarno, iako je kratko prošlo, cijelo iskustvo ugodno i pozitivno. Nije mi prečudno biti tu. „Gore“ mi je ostalo puno ljudi, prijatelja, pa i obitelji, brat mi je u Zagrebu, rođaci… Ipak, računam da smo se tu preselili i za njih, kako bi i oni mogli doći u Dubrovnik i vidjeti nas. Lijepo je doći u Grad, pogotovo kad imate nekoga svog tu. Nema nikakvog žala što smo odselili ovdje dugoročno, ni njihovog, ni našeg. Stvarno nam je super.
Zapravo, vrlo brzo ste se priviknuli.
Počeo sam raditi odmah, dobio sam ambulantu u Mokošici. Radna kolotečina ti ne dopušta da se možeš puno šokirati, previše razmišljati gdje si, što si. Imam fenomenalnu potporu obitelji, pa i poslodavca, odno-
„Oduvijek sam imao osjećaj da sam u Zagrebu privremeno. Nikad mi Zagreb nije bio opcija za cijeli život. Koliko god to privremeno dugo trajalo, osjećaj je ostajao. Nisam razmišljao da bih se tu mogao skrasiti“
Vrlo brzo nakon povratka u Dubrovnik, Periša Sekondo počeo je raditi u ambulanti u Mokošici
„Meni je Grad dovoljan sam po sebi. Sviđa mi se naša ćakula, naš način života“
sno rukovodstva Doma zdravlja. Otpočetka su velika podrška u svakom pogledu. Kao i kolege, medicinska sestra s kojom radim... Svi su vrlo brižni i razumiju da mi treba malo vremena da se uklopim u način rada i cijeli sustav, u gradsku zdravstvenu mrežu. Ali, stvarno su svi vrlo dobrohotni i razumni.
Već ste spomenuli početak rada u ambulanti u Mokošici. Kakvi su vam prvi dojmovi?
Radim tri tjedna i zasad su mi dojmovi izvrsni, ljudi su iznimno dragi. Nisam primijetio da se itko nešto žalio dosad, ali tek sam krenuo! U svakom slučaju, svi su tako susretljivi i ljubazni. Razumiju da sam ja novi i da mi treba vremena da ih upoznam. Nadam se da će da taj period upoznavanja, kao i prilagođavanja rada ambulante na način koji meni odgovara, trajati što kraće. Ali zasad je stvarno vrlo dobro. Već sam spomenuo da mi sestra jako puno pomaže, ali i svo drugo osoblje s kojima dolazim u kontakt, kao i zaposlenici ljekarne i druge kolege, ne bih htio nekoga izostaviti. Puno je tu podrške i pomoći oko mojih pitanja i nedoumica. Ali mislim da ću to relativno brzo „pohvatati“, pa da ljudi neće ni osjetiti tranziciju. Moram naglasiti bivšu doktoricu, koja me upoznala s radom u ordinaciji i poentirala važne stavke. Ići će to svojim tokom, trebat će vremena, ali mislim da će uskoro sve „sjesti“ na svoje.
Jeste li svjesni da s obzirom da ste liječnik obiteljske medicine i još k tome i povratnik u Dubrovnik, poprilično specifični za ovu sredinu?
petak, 7. veljače 2025.
nemam želju za nečim drugim trenutno. Naravno da se ljudi više tome čude nego ja! (smijeh)
Obiteljska medicina nije baš popularna među mladim liječnicima, ali Sekondo ističe da se tu baš pronašao
To mi mnogi kažu, ali ja ne razmišljam baš puno o tome. Medicina je većinom ženska struka, pogotovo u zadnjih 30, pa čak i 50 godina. A obiteljska medicina u tome prednjači. Tako da je sama činjenica što sam muško specifična. A to što sam iz Grada je isto tako poprilično neobično, barem nekima. Treća stvar koja izaziva čuđenje je što planiram tu ostati, barem nam je zasad plan zauvijek se skrasiti ovdje. Meni to nije nimalo neobično, jer kao što sam rekao, nisam razmišljao o nekim alternativama, odnosno
Za vas je, očito, povratak u Dubrovnik uvijek bio jasan. No postoje li možda načini na koji bi se moglo privući doktore, ali i druge struke u Grad? Mislim da liječnici dijele u mnogo čemu sudbinu drugih građana, pogotovo mladi liječnici. Slične su brige, a to je prvenstveno stambeno pitanje. To je „rak rana“ Grada, ne mora nitko to posebno naglašavati. Meni je iznimno olakšan ostanak u Gradu, iako sam se vratio i bez dodjele stana, vratio bih se svakako. Ali dodjelom stana u povoljan najam mi je, naravno, lakše. Mislim da je rješavanje stambenog pitanja sigurno jedan od glavnih načina za privući ljude, pogotovo one iz Grada koji nemaju riješeno stambeno pitanje, da se vrate u svoj rodni grad. A za one koji nisu iz Grada, kako ih tu privući… To mi je teško reći jer nisam u toj poziciji. Imam tu i familiju i prijatelje, vraćam se donekle u poznato. Čak bi se usudio reći da ih nije potrebno privlačiti jer ima i previše Dubrovčana koji žive „vanka“, koji bi se možda htjeli vratiti, ali im nedostaje jezičac na vagi da to odluče. Kad bi se stambeno pitanje na adekvatan način, mislim da bi se puno drugih stvari riješilo po principu inercije. Kad privučeš nekoliko mladih familija u Grad, to automatski generira zajednicu, ljudi sami stvaraju sadržaj koji ih zanima ili nađu nešto. Meni priče o zimskoj učmalosti Dubrovnika nisu uopće jasne, valjda jer sam takav tip, ne treba mi previše sadržaja. Mislim da Grad ima puno „skrivenog“ sadržaja, koje ljudi ne otkrivaju na adekvatan način. A i sami ga mogu kreirati. Nitko ti ne brani da se družiš, šetaš, pođeš na neki sport. Grad nam nudi puno više nego što smo možda nekad spremni priznati. Ali, moram ponovno reći da meni puno ne treba. Ako netko ima puno zahtjeva, naravno da neke specifikume Zagreba ne možeš ovdje dobiti.
Vama dovoljno?
Meni da! Ali ja sam takav tip. Meni je Grad dovoljan sam po sebi. Sviđa mi se naša ćakula, naš način života. Dubrovnik nudi jednu veliku kvalitetu života koju nekad ni sami ne vidimo. Ali kad živiš u nekom drugom gradu, kad vidiš te gužve, koje su cjelogodišnje, nemaš more, moraš razmišljati kakav ti je zrak da bi izašao vanka… To su neke stvari o kojima se ovdje ne razmišlja, već ih se podrazumijeva. Možda nam netko sa strane kad dođe otvori oči, a ljudi dolaze s razlogom, jer očito vide nešto u Dubrovniku. Mislim da si nekad to sami moramo osvijestiti.
Očito je da ste i više nego zadovoljni svojim povratkom i sigurno ćete inspirirati nekoga da učini to isto.
Nadam se da će se sve više ljudi iz Grada vraćati u Grad i da će im to biti olakšano na adekvatan način. Dubrovniku trebaju Dubrovčani, bez toga nema ništa. Kad bi se ljudi počeli vraćati, možda bi i primijetili neke promjene za kojima mnogi žude, kad bi se stvorila kritična masa cijelog jednog Dubrovnika u Zagrebu. Mislim da su dva Dubrovnika „gore“, koji čeznu za tim da se neke stvari pomaknu s mrtve točke i olakšaju. Nadam se da će se naći dobra sinergija da se ljudi krenu u većem broju vraćati.
Potpisan ugovor za izgradnju
novog vrtića
Ministar regionalnog razvoja i EU fondova Šime Erlić potpisao je u Slanomu s načelnikom Općine Dubrovačko primorje Nikolom Knežićem ugovor o financiranju projekta Završetak i rekonstrukcija građevine javne i društvene namjene - dječji vrtić i prostor građanskih udruga s dječjim igralištem. Potpisivanju je nazočio i župan Nikola Dobroslavić te ravnateljica Regionalne razvojne agencije DUNEA Melanija Milić.
Ukupna vrijednost projekta iznosi oko 4.100.000,00 EUR , a iznos od 2.881642,00 EUR sufinanciran je od strane Europske unije iz „Integralnog teritorijalnog programa“ u financijskom razdoblju 2021.-2027.“, dok se će se ostatak financirat povoljnim kreditom HBOR -a i sredstvima Općine Dubrovačko primorje.
To je prvi od projekata iz ITU mehanizma koje provodi Grad Dubrovnik sa Općinom Konavle, Općinom Župa Dubrovačka i Općinom Dubrovačko primorje.
Projektom bi se postojeća zgrada završila i rekonstruirala. Prizemlje i pr-
u Slanome
vi kat namijenjeni su za vrtić i jaslice. Prostor drugog kata je namijenjen za društvene djelatnosti i za potrebe predškolskog odgoja i naobrazbe po posebnim programima. Po završetku projekta objekt će imati preko 1.100 m2 površine.
Predviđena je i izgradnja dječjeg igrališta na površini od 2.612 m2etara četvornih.
Projektom bi se postojeća zgrada završila i rekonstruirala. Prizemlje i prvi kat namijenjeni su za vrtić i jaslice. Prostor drugog kata je namijenjen za društvene djelatnosti i za potrebe predškolskog odgoja i naobrazbe po posebnim programima.
PONEDJELJAK, 10.2. doručak dana
Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja
Menu dana
Špageti Bolognese
Klasičan ragu od mljevenog miješanog mesa, luka, češnjaka i rajčice
UTORAK, 11.2. doručak dana Francuski tost sa kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu
Menu dana
Sotirani juneći but s njokima
Kockice junećeg buta aromatizirane lokalnim crnim vinom i mirodijama
SRIJEDA, 12.2. doručak dana
Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama
Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama
Menu dana
Crni fettuccini sa morskim plodovima
Rajčica, bijelo vino, velike kozice, lignje i školjke, začinjene peršinom i svježim bosiljkom
ČETVRTAK, 13.2. doručak dana
Odležana ohlađena zobena kaša trifle sa kašom, mangom, jogurtom i metvicom
Menu dana
Pečena teletina
Pečeni krumpir s povrćem i umak od pečenja
PETAK, 14.2. doručak dana
Chia puding sa probiotik jogurtom, granolom i voćem
Menu dana
Brodet
Riblje jelo od miješane ribe, kuhane u crvenom umaku od rajčica, bijelog vina, češnjaka s pečenom palentom
SUBOTA, 15.2. doručak dana
Shakshuka jaja
Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice s povrćem i začinskim biljem
Menu dana
Teleći rižot
Krepki kremasti rižot sa telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima
NEDJELJA, 16.2. doručak dana
Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama
Menu dana
Dalmatinska pržolica
Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom
SVJEDOCI VREMENA
Atlas - Dubrovački gigant
čiji su poslovni uspjesi mijenjali turizam na bolje
Knjiga autorice Silvane Jakuš ‘Atlas - Svjedoci vremena’ predstavljena je u dvorani Visia, a tražilo se mjesto više. Brojni su Dubrovčani pohrlili čuti više o razvoju giganta, prošetati kroz Atlasove dane, godine, desetljeća...
Na emotivnom predstavljanju knjige o najvećoj turističkoj agenciji koja je ikada poslovala u Dubrovniku okupili su se brojni Atlasovci, ali i Dubrovčani mlađih generacija koji i danas, desetljećima nakon, imaju što učiti od jednog od najvećih. Bilo je tu puno smijeha, ali i suza koje pokazuju vrijednost kolektiva.
Petra Somek, urednica knjige i direktorica izdavačke kuće Meridijan počitala je citat iz knjige, jednog od zadnjih svjedoka Atlasovog poslovanja nakon privatizacije, Mislava Veselice. “Ukratko, novi Atlas je kaskao. Nekadašnji lider postao je samo sljedbenik. Pritom ne želim reći da i u tom novom Atlasu nije bilo divnih ljudi, ali je sve ipak bilo daleko od nekadašnje Atlasove moći kojoj sam svjedočio. Odao bih priznanje našoj direktorici, gospođi Pavi Župan Rusković koja je u vrlo izazovnim vremenima bila lider i okupljala nas pa mogu reći da smo mi i danas na poseban način povezani s njom i Atlasom. Ona i cijeli taj menadžment su bili progresivni, ljudski i ispred svog vremena. Moramo biti zahvalni što smo bili dio te povijesti i Atlasove priče. Nitko od nas ne pristaje biti bivši Atlasovac,
svi smo mi tada bili i ostajemo Atlasovci”, pročitala je pa poručila kako se onda i ona osjeća kao njihov dio.
GIGANT SVOG VREMENA “U ovoj knjizi ima toliko sjajnih svjedočenja o tome kako je Atlas nastao, koliko je značio i što je radio za turistički Dubrovnik i što je značio svijetu. U stvaranju Atlasa je sudjelovalo bezbroj dragih gospođa i gospara koji nažalost više nisu s nama.
Gigant s tadašnjih 1600 zaposlenika u tom je desetljeću posredovao u ostvarivanju 37 milijuna noćenja, usluge transfera obaviljene su za 2,5 milijuna gostiju te su organizirani izleti za 4,2 milijuna. Atlasova su cestovna prijevozna vozila prevalila 31,6 milijuna kilometara, a turistička plovidba 2,3 milijuna milja”, iznio je impresivne brojke Luko Brailo.
‘ATLAS JE BRINUO O SVOJIM LJUDIMA’
“Sretna sam kada vidim da nas ima još ovoliko jer čini mi se da nas je sve manje. Posebno mi teško pada da su nas u posljednje vrijeme na-
Jakuš: Impozantno je što je Atlas radio za destinaciju, jednako u miru kao i u ratu. Pamte se poslovni uspjesi koji na bolje mijenjaju ukupnu turističku scenu bivše države. Ova knjiga raspolaže s još mnogo pojedinosti iz Atlasove mladosti i odgovorila je na pitanja na koja su mnogu od vas tražili odgovor.
Piše Petra Srebrović foto Lucija Komaić, Ahmet Kalajdžić
Župan Rusković:
Brinulo se o zaposlenicima, ne samo o njihovom poslu nego i o privatnim problemima. Brinuli smo o zdravlju naših članova i njihovoj obitelji, financijskim problemima i stambenim problemima koliko smo mogli. Uvijek smo vjerovali da samo naši privrženi, zadovoljni ljudi mogu dati takvu uslugu kojom će gost biti zadovoljan. Temeljili smo odnose na obostranom interesu, uvijek imajući na umu onu staruprijatelj se poznaje u nevolji
pustili i neki od sudionika izrade ove knjige”, rekla je na početku Pave Župan Rusković i poručila kako je ova knjiga priznanje svim Atlasovcima, uz naglasak kako je Atlasu cilj uvijek bio zadovoljan zaposlenik i kvalitetan gost.
“Brinulo se o zaposlenicima, ne samo o njihovom poslu nego i o privatnim problemima. Brinuli smo o zdravlju naših članova i njihovoj obitelji, financijskim problemima i stambenim problemima koliko smo mogli. Uvijek smo vjerovali da samo naši privrženi, zadovoljni ljudi mogu dati takvu uslugu kojom će gost biti zadovoljan. Temeljili smo odnose na obostranom interesu, uvijek imajući na umu onu staru - prijatelj se poznaje u nevolji”, izjavila je u emotivnom govoru nekadašnja direktorica Atlasa, Pave Župan Rusković.
“Živjeli smo s tom firmom”, zaključila je.
‘KNJIGA DAJE ODGOVORE NA MNOGA PITANJA’
Silvana Jakuš, autorica knjige izjavila je kako je priprema knjige bila emotivna i stresna.
“Sve ono što sam prije znala, tek je mali djelić onoga što sam čula od svih sugovornika, Atlasovih svjedoka vremena. Teško je bilo prihvatiti kako je Atlas imao dvostruku ulogu, dokazivati se na strogom međunarodnom tržištu i još mnogo zahtjevnije boriti se s preprekama koje su postavljali oni koji su trebali pomagati. Po onoj ‘mogu ti oprostiti sve, samo uspjeh ne’, bio je Atlas česta meta. Tim i više što ga je
vodila žena s dvije mane - sposobna, a neposlušna. Ne zna se što je bilo gore, ali oboje je bilo neoprostivo. Impozantno je što je Atlas radio za destinaciju, jednako u miru kao i u ratu. Pamte se poslovni uspjesi koji na bolje mijenjaju ukupnu turističku scenu bivše države. Ova knjiga raspolaže s još mnogo pojedinosti iz Atlasove mladosti i odgovorila je na pitanja na koja su mnogu od vas tražili odgovor”, poručila je predstavljajući knjigu.
Prije 30 godina odigrana je simultanka ispred crkve svetog Vlaha
Znate li koja su dvojica
Dubrovčana remizirala sa svjetskim prvakom Garijem Kasparovom?
Gari Kasparov, tadašnji svjetski prvak u šahu, odmjerio je snage u simultanci protiv 25 protivnika pokraj Orlandovog stupa. Dubrovnik i Hrvatska su se u to vrijeme nalazili u teškom položaju, rat još nije bio gotov, pa je simultanka iz listopada 1994. godine bila čak značajnija kao politička, a ne sportska manifestacija
Prije 30 (i koji mjesec) godina u Dubrovniku se održao jedan od najvećih sportskih događaja u njegovoj povijesti. Gari Kasparov, svjetski prvak u šahu, odmjerio je snage u simultanci protiv 25 protivnika pokraj Orlandovog stupa. Dubrovnik i Hrvatska su se u to vrijeme nalazili u teškom položaju, rat još nije bio gotov, pa je simultanka iz listopada 1994. godine bila čak značajnija kao politička, a ne sportska manifestacija. Bilo je to doba kada su svjetski prvaci u šahu bili velike sportske zvijezde, a oko šaha su se vodile političke igre. Najveći broj šampiona dolazio je iz SSSR-a, a meč za svjetskog prvaka iz 1972. u kojem je Amerikanac Bobby Fischer dobio Rusa Borisa Spaskog okarakteriziran je ni manje, ni više, nego kao hladni rat za šahovskom tablom. I sam Kasparov, kasniji svjetski prvak, inače rođen u Azerbajdžanu, jako je bio angažiran na društvenom polju. I onda i danas zalagao se za demokraciju borivši se prvo protiv SSSR-a, a kasnije i Putinovog režima. Stoga ne čudi da je tijekom svjetskih političkih previranja nakon pada Berlinskog zida izrazio podršku hrvatskom osamostaljenju, te se zalagao za završetak rata u Hrvatskoj. Na šahovskoj Olimpijadi održanoj u Manili 1992. godine oštro je osudio srpsko-crnogorsku agresiju na Dubrovnik. Stoga su početkom 1994. godine dubrovački ša-
hovski zaljubljenici pokrenuli inicijativu za organizaciju simultanke u kojoj bi nastupio veliki svjetski prvak. S idejom su došli tadašnjem Gradskom poglavarstvu Grada Dubrovnika koji ih je poslušao, te je utemeljio organizacijski odbor u sastavu: Nikola Obuljen (dubrovački gradonačelnik od 1993. do 1997.), Miho Katičić, Darinko Iveković (Grad Dubrovnik), Ivica Brekalo (Dubrovački športski savez), Mario Marušić i Dubravko Milošević (Turistička zajednica Grada Dubrovnika), Davor Buconić (novinar), Ivo Čučević (Dubrovačke ljetne igre), Niko Kapetanić, Miho Karač, Tomislav Šeparović, Sulejman Islamović, Vicko Marunčić (Šahovsko društvo Dubrovnik).
TISUĆU I POL GLEDATELJA
Iako nisu imali puno vremena uspjeli su u naumu dovlačenja svjetskog prvaka. Dan je bio topao i prekrasan, pravo bablje ljeto, pa se skupilo više od tisuću i pol gledatelja. Kasparov je snage odmjerio sa šahovskim zaljubljenicima Dubrovačko-neretvanske županije, te, naravno, političarima. Poredani po pločama, svjetskom prvaku su se suprotstavili – 1. Niko Bulić (ministar turizma Republike Hrvatske), 2. Peter Galbraith (američki veleposlanik u Republici Hrvatskoj), 3. Gawin W. Hewitt (britanski veleposlanik u Republici Hrvatskoj), 4. Nikola Obuljen
Piše Maro Marušić
Svjetski prvak pobijedio je rezultatom 24 naprema 1. Samo su mu
Vicko Marunčić i Ivo Sindik uspjeli otkinuti po pola boda, odnosno izborili su remi. I sam igram šaha, i moram priznati da sam ljubomoran na sugrađane. Ej, odigrali su remi sa svjetskim prvakom. Pa nakon toga više ništa u životu nisu trebali napraviti na bilo kojem polju. Ima li bolje priče unucima?
(gradonačelnik Grada Dubrovnika), 5. Darinko Iveković (predsjednik Gradskog vijeća Grada Dubrovnika), 6. Luka Šiljeg (saborski zastupnik), 7. Niko Kapetanić (ŠD Dubrovnik), 8. Hrvoje Trojanović (ŠK Slaven – Gruda), 9. Miroslav Žekušić (Ljubuški), 10. Cvitan Mikulić (Mostar), 11. Nikola Bebić (Metković), 12. Nikola Obrvan (Metković), 13. Miho Karač (ŠD Dubrovnik), 14. Tonči Soko (ŠD Dubrovnik), 15. Ivo Sindik (ŠD Dubrovnik), 16. Tomislav Šeparović (ŠD Dubrovnik), 17. Nikola Bubica (ŠD Dubrovnik), 18. Ivan Bender (ŠD Dubrovnik), 19. Dinko Bakulić (ŠD Dubrovnik), 20. Bajro Sarić (ŠD Dubrovnik), 21. Romana Milanović (Dubrovnik), 22. Denis Muslić (ŠD Dubrovnik), 23. Antoni Marić (ŠD Dubrovnik), 24. Vicko Marunčić (ŠD Dubrovnik) i 25. Petar Đurasović (ŠD Dubrovnik).
Svjetski prvak pobijedio je rezultatom 24 naprema 1. Samo su mu Vicko Marunčić i Ivo Sindik uspjeli otkinuti po pola boda, odnosno izborili su remi. I sam igram šaha, i moram priznati da sam ljubomoran na sugrađane. Ej, odigrali su remi sa svjetskim prvakom. Pa nakon toga više ništa u životu nisu trebali napraviti na bilo kojem polju. Ima li bolje priče unucima? Vicko Marunčić je, nažalost, preminuo, pa ga nisam mogao pitati kakav je osjećaj remizirati sa svjetskim prvakom, ali zato sam se s istim zanimanjem obratio Ivu Sindiku.
BUNKER POZICIJA -Pa gledajte, nisam imao neki posebni osjećaj, ni tremu zbog toga što sam igrao protiv svjetskog prvaka. S kim god igram, pristupam mu jednako – važan je samo šah, odnosno sljedeći potez. Što se tiče same partije, ona nije bila dinamična i atraktivna. Kasparov je s bijelim figurama (onaj tko igra simultanku uvijek ima bijele figure op.a.) pokušavao stvoriti pritisak, ali ja sam se uspio (o)braniti. Dan poslije kada nas je posjetio u prostorijama Šahovskog kluba analizirao nam je partije, te je pri tom kazao da je možda mogao dva, tri poteza odigrati drugačije, ali da ni tada vjerojatno ne bi uspio. Moja pozicija je bila pravi bunker – smije se Sindik.
Niste mi rekli kakav je osjećaj ne biti poražen u partiji sa svjetskim prvakom?
-Pa naravno da je lijep osjećaj, ali kao što sam već rekao igrate svoju igru bez obzira je li preko puta vas svjetski prvak ili susjed. Odnosi između šahista su i inače takvi, a to je da je bitan samo šah. Inače sami događaj je bio pravi spektakl. Vrijeme nas je na sreću poslužilo –prisjetio se Sindik.
Bajro Sarić, dugogodišnji predsjednik Šahovskog kluba Dubrovnik i autor knjige 70 godina Dubrovačkog šah kluba (1933.- 2003.) nije
Svjetski prvak 1994. godine odmjera snage s 25 protivnika kraj Orlanda
Nisam imao osjećaj, ni tremu zbog toga što sam igrao protiv svjetskog prvaka. S kim god igram, pristupam mu jednako – važan je samo šah, odnosno sljedeći potez. Što se tiče same partije, ona nije bila dinamična i atraktivna. Kasparov je s bijelim figurama (onaj tko igra simultanku uvijek ima bijele figure op.a.) pokušavao stvoriti pritisak, ali ja sam se uspio (o)braniti
Kasparov igra simultanku u Crikvenici 2017. godine - foto Goran Kovačić/PIXSELL
uspio iznenaditi svjetskog prvaka Daminim gambitom.
-Istina, pokušao sam ga iznenaditi jednom varijantom, ali on je to vidio, pa je bez problema priveo partiju kraju – govori Sarić i dodaje da Kasparova najviše pamti po mišićima – Na kraju partije stisnuo mi je ruku, skoro su mi kosti popucale. Jako je snažan, dizao je utege. Kasparov je inače bio prvi veliki šahist koji se fizički spremao za mečeve. Uveo je u svijet šaha tu novotariju i otad su svi šahisti itekako fizički spremni što igra važnu ulogu kako za koncentraciju tako i za dugotrajno sjedanje. Vrlo je važno za šah biti u dobroj kondiciji.
Sarić podsjeća koliko je onda, ali i kasnije bio zaljubljen u Hrvatsku.
-Imao je kuću u Makarskoj, dugi niz godina je ljetovao kod nas. Na kraju je dobio i državljanstvo. Nikad nije prestao biti politički aktivan. Tada nam je također puno pomogao. Događaj kraj Orlanda bio je jako popraćen u svjetskim medijima. Bila je to slika jednog lijepog, drugačijeg Dubrovnika, koji je samo tri godine ranije doživio najgore trenutke u povijesti – prisjeća se Sarić.
Pitamo ga je li netko od političara uspio pružiti ikakav otpor?
petak, 7. veljače 2025.
-Ne znam zaista, ne sjećam se. Ne postoje podaci s tih partija, ali ne vjerujem da su ga posebno ugrozili. Inače je običaj da dužnosnici sudjeluju u sličnim događajima, pa je tako bilo i onda – zaključuje Sarić.
Niko Kapetanić, član Šahovskog kluba Dubrovnik, a svojevremeno i njegov predsjednik, također je igrao protiv svjetskog prvaka, ali i bio u organizacijskom odboru. Zamolili smo ga za dojmove. -Simultanka je bila organizirana zbog političkih svrha. Dolazak tadašnjeg općepoznatog svjetskog prvaka bio je prvorazredan politički događaj za čitavu zemlju, jer je riječ o vremenu neposredno prije Oluje. Nakon simultanke imali smo večeru i sjedao sam nedaleko britanskog veleposlanika. Pitao sam ga zašto Britanci ne simpatiziraju Hrvatsku, a on mi je šapnuo da to kod njega nije slučaj, jer je on Škot – smije se Kapetanić.
Pitamo ga kakva je bila partija?
-Iskreno, ne sjećam se detalja, znam samo da me je dobio.
Dubrovnik je još 1950. godine organizirao šahovsku olimpijadu, a dolazak svjetskog prvaka Garija Kasparova gotovo je u tom rangu, iako je bila riječ o više političkom, nego sportskom događaju. Kako god, dvojica naših sugrađana mogu biti ponosni na remi, a i svi ostali sudionici se sigurno sa smiješkom sjećaju da su ukrstili figure s jednim od najboljih šahista svih vremena.
KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA
Patke s mlincima
Nakon višegodišnjih zamjerki na opću skupoću u našem Gradu, neki zagrebački mediji su se u sezoni kiselih kukumara, uhvatili i najnovije teme; novog doma za umirovljenike. Pa prenose kritike lokalnih oporbenih stranaka, o velikim cijenama afita u tisućama eura, koje nisu baš dostupne svima. Ma ništa ne govore o tome kako sve sobe imaju televiziju i frižider, pola ih imaju pogled na more ili balkon, a hranu im dostavljaju iz vanka. Doduše, balkon i pogled koštaju nešto više, ali ionako im Grad plaća više od pola. Jedina opravdana bojazan je, da ideju te doplate za balkon, ne preuzmu iznajmljivači u privatnom smještaju?! Bilo kako bilo, i najžešći protivnici odlaska u dom za starije osobe, kad bi ovoga vidjeli, odma’ bi se predomislili i bukirali tamo sobu. A što se kritizera tiče, oni izgleda naginju socijalističkoj politici jednakih želudaca. K’o da su zaboravili, kako je vazda bilo i vazda će bit onih koji su zaslužili više nego drugi. I godištunima prije odlaska u dom, neki su zaslužno jeli bifteke & šanpjere, a neki jedva grah & pastu. Zato ovi drugi mogu jednostavno poslušati antologijski savjet našega ministra gospodarstva: otiđite u neki drugi grad gdje je jeftinije. Ili se malo strpjet, dok se na ruševinama Čačićeva 22 milijuna Eura plaćenog doma, ne dovrši novi, puno prikladnije lociran dom. Poznati američki kralj repa Kanye West i Bianca Censori, poznata jedino k’o njegova žena, izbačeni su s dodjele Grammyja 2025. uz pratnju policije, nakon što je gđa Censori na crveni tapit stigla u dlakavoj bundi, koju je ubrzo zbog osjetljivosti na vrućinu u dvorani skinula, iako ispod kaputa nije imala – ništa. Osim jedva vidljive, prozirne folije slične vrećici za povrće od jednoga centa. Pa iako su gledatelji u dvorani sebično uživali u lascivnom prizoru, opravdavajući njezin nastup slobodom izražavanja, po pravilima to nije bilo moralno, pa su
ih izbacili van. U svakom slučaju su dobili što su htjeli; ovu nevažnu vijest prenijeli su portali i tiskovine cijeloga svijeta, moralu usprkos. Zamisli ti Amerike! Dali bi glavu, samo da im po mjeri skroje lovorov vijenac.
I onda čuješ vijesti iz Lijepe naše, kako su uhićena tri Slavonca srednjih godina, u Brodsko-posavskoj županiji, da ne vjeruješ, zbog silovanja životinja na farmi, između Gornje Sodome i Male Gomore. Ko je tu sad životinja, pred TV reporterom se pit’o kuhar obližnjeg restorana, dok je na uličnoj reklamnoj tabli lijepio dnevni mesni jelovnik. A policija je nasilnike odma’ zatvorila na mjesec dana, valjda dok ne ispitaju sve žrtve silovanja. Navodno je jedan od silovatelja prije toga bio uhićen zbog silovanja maloljetnika pa su na njegovu mobitelu našli snimke silovanja životinja i otvorili novu istragu. Off record, priča se, kako su na stajska bludilišta dovodili i druge učesnike. Osumnjičenici su prvo silovali ponije, što sad uobičajenom poimanju jahanja konja, daje sasvim novo značenje. Onda su slijedile i snimke silovanja seoskih kučaka, pa čak i - patki.
Uz hitru i oštru osudu udruge prijatelja životinja i obični gurmani im zamjeraju, što umjesto da pečene patke pune mlincima, ovi sladostrasnici mlince uopće ne koriste. Ostali se samo rugaju, aludirajući, da patke imaju običaj provocirati… onim svojim geganjem. Zamalo su rekli, same su to tražile! Sram ih bilo! Čovjek bi nakon svega posumnj’o i u duhovitost pokojnoga Balaševića, koji je pjev’o, kako njegovu pijevcu, nisu bile samo koke slatke, on je skakao i na guske i na - patke.
A nakon šest mjeseci detaljne istrage, objavljen je izvještaj u svezi tragedije troje pomoraca s broda Lastovo. U izvješću je navedeno da je zapovjednik broda kriv što je pala rampa od tri tone i ubila ih. Uz kapetana, prekršajno će od-
govarati i odgovorna osoba u Jadroliniji, HDZ-ov miljenik David Sopta. Vjeruje se da će ove mjere drastično poboljšati sigurnost u Jadroliniji. Predloženo je i pokretanje prekršajnih postupaka. Kaznit će ih po barem 150 eura, da se nauče pameti. Tako će forma bit zadovoljena, jer su procedure bile poštivane, nalozi su zaprimljeni, urudžbirani i istimbrani. Sustav naše činovničke demonije funkcionira točno kako je dizajniran i postavljen – da ne funkcionira.
A onda je premijer Plenković najavio redizajn; članovi vlade će smijeniti cijelu upravu društva, i to na Skupštini Jadrolinije. A možda i DORH prekršajni postupak zamjeni kaznenom prijavom. Tako bi otpala mogućnost da Uprava Jadrolinije bude prekomandirana u Hrvatske Šume, a ovi iz Šuma, u Jadroliniju!
A narod pomalo povlači paralele između mogućeg pada Vučića zbog tragedije prilikom pada betonske nadstrešnice kolodvora u Srbiji, s mogućim padom našeg premijera, zbog tragedije prilikom pada brodske rampe, ali i pada životnog standarda. Ali za to su izgledi nikakvi. Nas je dosta manje nego Srba, a kritična masa prosvjednika može se skupit u centru Zagreba, samo za doček sportskih ili glazbenih velikana. Pa će vlada jednostavno, šahovskim rječnikom rečeno, na polju H5 žrtvovati konja, da spasi - kralja.
Piše Mario Klečak
CJELOVITI PRISTUP ZDRAVLJU
Dijagnostika i evaluacija zdravstvenog statusa biorezonancom u Body Balance Centru
Cijeli postupak je personaliziran na temelju analize svih prikupljenih parametara na temelju kojih se sugeriraju daljnji koraci vezani za prehranu, suplementaciju te preporučene tjelesne aktivnosti
Dijagnostika odnosno evaluacija zdravstvenog stanja podrazumijeva prikupljanje i analiziranje podataka zdravstvenog statusa pojedinca putem odabranih dijagnostičkih alata čiji je cilj pružiti koncizne, egzaktne i individualizirane naputke u svrhu poboljšanja zdravstvenog statusa.
Cijeli postupak je personaliziran na temelju analize svih prikupljenih parametara na temelju kojih se sugeriraju daljnji koraci vezani za prehranu, suplementaciju te preporučene tjelesne aktivnosti. Tijekom cijelog procesa ozdravljenja, stručnjaci iz Body Balance centra su dostupni za daljnje savjete, podršku i sve upite koje pacijenti imaju.
KAKO IZGLEDA PRVI DOLAZAK?
Prvim dolaskom na konzultacije, ispitivač detaljno prikuplja podatke o klijentu; sva prošla događanja koja su utjecala na sadašnje stanje, pritom misleći na genetske predispozicije, faktore rizika obolijevanja, povijest bolesti, trenutačne i prošle simptome, dnevne aktivnosti itd.
Nadalje, analiziraju se parametri novije krvne slike ako je klijent posjeduje i pregledaju se rezultati dijagnostičkih radioloških pretraga (MR, RTG, UZV…). Ako
klijent ne posjeduje noviju krvnu sliku, sugerira se obavljanje nove pretrage. Nakon svih prikupljenih podataka anamneze, ispitivač potom izvršava mjerenje i evidentiranje podataka morfoloških obilježja, analizu bioelektrične impedancije; medicinski analizator koji očitava validan sastav tijela i biološku dob pojedinca. Također, neizostavan i primaran dijagnostički alat je SensitivE Audit; biorezonanca.
Biorezonanca je uređaj kvantne medicine koji elektromagnetskom kontrolom putem frekvencija komunicira sa stanicom te nam pruža informacije o energetskom i funkcionalnom obrascu organizma; je li stanica snažna, slaba promijenjenog oblika ili veličine.
SensitivE Audit je medicinski uređaj koji služi kao dodatak konvencionalnim metodama za poboljšanje zdravstvenog statusa.
Biorezonanca je uređaj kvantne medicine koji elektromagnetskom kontrolom putem frekvencija komunicira sa stanicom te nam pruža informacije o energetskom i funkcionalnom obrascu organizma; je li stanica snažna, slaba promijenjenog oblika ili veličine.
Biorezonancom pruža informacije o: -zdravlju i energiji stanice -akutnom i kroničnom stanju organizma -funkciji organa i tkiva -autoimunim reakcijama -degenerativnim promjenama -vjerojatnost i rizik od razvoja bolesti s prognozom od jedne do pet godina -aktivnosti bakterijske flore i mikroorganizama poput bakterija, virusa, gljivica i parazita te njihova lokalizacija u organu -alergeni i prehrambene intolerancije -anomalije i rizici svih stanica u tijelu (mišićne, živčane, visceralne, endokrine, krvožilne i slično)
TKO ODABIRE BIOREZONANCU
I KADA?
Biorezonanca se često bira onda kada se želi istražiti komplementarni pristup zdravlju. Osobe koje se najčešće odluče za ovaj način su oni koji nisu pronašli željena rješenja za svoje tegobe kroz prepisane metode ili jednostavno preferiraju prirodne načine podrške orga-
nizmu s naglaskom na poticanje prirodnih procesa samoizlječenja tijela. Svaki oblik brige za zdravlje, bilo kon-
vencionalan ili komplementaran, može doprinijeti kvalitetnijem životu kada se odabire informirano i odgovorno.
Sve dodatne informacije ili rezervaciju termina možete izvršiti putem elektroničke pošte na mail: bodybalance.du@ gmail.com ili pozivom na broj : +385954252101.
ODIGRAO JE VAŽNU ULOGU ZA TURIZAM
Piše Ivo Batričević
foto PRIVATNI ARHIV
„Bolero“ je bio među prva tri kruzera koji su nas posjetili nakon Domovinskog rata
Kršten imenom BOLERO, započeo je od konca prosinca 1995. kružna putovanja s polascima iz Genove. Na tim putovanjima je redovito posjećivao i Dubrovnik. Veliku je ulogu BOLERO odigrao u povratku brodova na kružnim putovanjima u naš grad poslije Domovinskog rata.
Norwegian Caribbean Line (NCL) naručio je u njemačkom brodogradilištu AG Weser iz Bremerhavena novogradnju broj 935, putnički kruzer od 13000 bruto tona, dugog 160 metara koji je mogao prihvatiti 800 putnika i 330 članova posade. Dva šesnaest - cilindarska MAN dizel pogonska stroja ukupne snage 12792 kW omogućavala su mu preko dvije propele brzinu od 21 čvora. Brod je završen 1968. te je zaplovio iz Miamija prema Karibima pod imenom STARWARD. Kako je Knut Kloster, vlasnik NCL-a još uvijek vjerovao u poslove trajektnog prijevoza, brod je mogao prevoziti i 220 automobila. Pod imenom STARWARD je plovio u floti NCL-a ukupno 27 godina. Rekonstruiran je 1976. i 1985. u američkom brodogradilištu u gradu Jacksonville na Floridi, a kada je na red došla nova obnova, NCL ga je u srpnju 1995. prodao grčkom brodaru Festival Cruises. U Pireju je potpuno preuređen za plovidbe Sredozemljem.
VELIKU ULOGU ODIGRAO JE ZA POSTRATNI TURIZAM Kršten imenom BOLERO, započeo je od
konca prosinca 1995. kružna putovanja s polascima iz Genove. Na tim putovanjima je redovito posjećivao i Dubrovnik. Veliku je ulogu BOLERO odigrao u povratku brodova na kružnim putovanjima u naš grad poslije Domovinskog rata. Nakon što je legendarna LA PALMA prva doplovila u grušku luku 1994. i 1995., naša DALMACIJA je bila drugi kruzer koji nam se vratio 11. travnja 1996., a treći je bio BOLERO koji nas je posjetio 22. travnja i 3. svibnja 1996. Te su godine ovamo još uplovili samo SEA GODDESS I dva puta i LEV TOLSTOJ jednom. Već sljedeće, 1997. godine s ukupno 12 uplovljavanja BOLERO, zajedno sa brodovima PRINCESS DANAE i COSTA CLASSICA tvori trio koji se nakon dubrovačke ratne kalvarije prvi vratio u redovne tjedne posjete Dubrovniku te time najavio njegov vrtoglavi uzlet do jedne od najposjećenijih mediteranskih luka za kružna putovanja. Festival Cruises je doista izuzetno forsirao Dubrovnik u svim svojim planovima razvoja, pa su tako uz brodove THE AZUR i FLAMENCO ovamo često dolazile i njegove novogradnje MISTRAL i EUROPEAN VISION
Nakon što je legendarna LA PALMA prva doplovila u grušku luku 1994. i 1995. naša DALMACIJA je bila drugi kruzer koji nam se vratio 11. travnja 1996., a treći je bio BOLERO koji nas je posjetio 22. travnja i 3. svibnja 1996.
Nažalost, kompanija je koncem 2003. došla u nepremostive financijske poteškoće. Početkom svibnja 2004. vjerovnici su im zaplijenili brodove pa se tako i BOLERO našao na prisilnom vezu u Gibraltaru. Tu ostaje gotovo cijelu godinu sve do studenog kada je na dražbi prodan panamskom Orient Queen Shippingu, iza kojeg je stajao bejrutski Abou Mehri Cruises. Ime mijenja u ORIENT QUEEN koje je zadržao i nakon što je u kolovozu 2006. još jednom ponovo prodan, ovaj put ciparskom Louis Cruise Linesu. Potpuno rekonstruiran od tada ima 15800 bru -
to tona i mogao je ugostiti 850 putnika.
ZAVRŠIO U REZALIŠTU
U srpnju 2006. ORIENT QUEEN je uz pomoć razarača USS GONZALES evakuirao grupu od oko 750 američkih državljana iz ratom po tko zna koji put zahvaćenog Beiruta. U nedjelju 19. kolovoza 2007. godine u sedam sati ujutro na gruškom se sidrištu konačno pojavio i ORIENT OUEEN. Ostao je tu do 13 sati kada je digao sidro i otplovio dalje prema Veneciji. Od 2010. ORIENT
QUEEN ponovo povremeno posjećuje grušku luku, ali i od 2013. kada mijenja ime u LOUIS AURA. Od 2017. plovi Egejskim morem u jednogodišnjem najmu turskog Etstura pod imenom AEGEAN QUEEN Nakon 49 godina plovidbe u listopadu 2017. brod je stavljen u raspremu pored grčke luke Pirej te je 2018. prodan indijskom rezalištu brodova Alang. Dana 17. srpnja 2018. je nasukan na plaže Alanga pod imenom AEGEAN i odmah je počelo njegovo rezanje.
Festival Cruises je doista izuzetno forsirao Dubrovnik u svim svojim planovima razvoja, pa su tako uz brodove THE AZUR i FLAMENCO ovamo često dolazile i njegove novogradnje MISTRAL i EUROPEAN VISION.
Foto: Željko Tutnjević
Inflacija i cijene neprestano divljaju
Najbolji bojkot ovakvog kapitalizma
je - minimalizam
Minimalizam. Pa će cijene prirodno pasti. Ono što trebamo jest bojkot ovakvom šugavom kapitalizmu, koji nas tjera na suludu potrošnju, a uopće nas ne čini sretnim
Inflacija mete. Brutalna je. Kako je nastala? Tako što su nas idioti zaključali u domove tijekom korone. Nisu nam dali živjeti i raditi. Onda su tiskali novac koji je potaknuo inflaciju. Ovo vrijedi za većinu zemalja u svijetu. No, ne i za Hrvatsku. Nama se dogodilo još veće sranje. Premijer Andrej Plenković uveo je euro točno kada je inflacija počela mesti sve pred sobom. Da je birao najgori trenutak u povijesti za uvođenje eura, ne bi mogao ubrati luđi. Na valu inflacije i uvođenja eura, cijene su podivljale. Kupci se jednostavno nisu matematički snašli, pa su svi počeli dizati cijene po inerciji, a ne ekonomskoj logici. Zato danas imamo veće cifre nego Italija ili Njemačka. Njima se dogodila inflacija od tiskanja novca, a nama plus još od uvođenja eura. Dok su se građani skontali i u glavama zaista preračunali nove cijene u odnosu na kunu, osiromašili su. Tek sada kreću bojkoti, a trebali su puno ranije. Međutim, nikad nije kasno, pa je dobro i ovo. Inače, ne vjerujem da su se trgovački lanci udružili u kartel. Nije to jednostavno provesti u praksi, odnosno dogovarati se s konkurencijom, a uostalom riječ je o kaznenom djelu. Oni su samo na valu inflacije i uvođenja eura dizali i dizali cijene jer potrošnja istovremeno nije padala. Moglo se tako, to je sve. Nema to veze ni s maržama, ni s PDV-ovom. Uostalom, kruh na kojem je PDV svega pet posto, najviše je rastao. Sad bi neki libertarijanski guzonja spomenuo rat u Ukrajini i da je to razlog što se dižu brojke dizanog tijesta. Za rast cijena kafe dodao bi Ruanda, a za cijenu kakaa Burundi. Jebote kafaovac, kao da državni udari u Africi desetljećima nisu normalno stanje.
KLASIČNA PLJAČKA
Cijene u Hrvatskoj, rekoh, nemaju nikakve veze s
ekonomskim mislima koje mogu donijeti Nobelovu nagradu. Evo samo još jedan primjer, pa da apsolviramo da nas pljačkaju. Svi. Ne samo trgovački lanci. Nedavno sam popio bijelu kafu u ugostiteljskom objektu Čipka u Lepoglavi. I taj kafić i cijela Lepoglava izgledaju kao kulisa za snimanje horor serije From. Depresivno u pičku lepe(glavske) materine. Nikad turistička noga nije kročila u Lepoglavu, osim ako naravno ne računamo posjete obitelji, prijatelja i kamatara lepoglavskim zatvorenicima, a ista stvar je i s kafićem Čipka. No, bijela kafa tamo košta 2,20 eura ili ako hoćete po staroj cijeni 16,58 kuna. Ne može taj kafić pravdati cijenu kafe cijenom najma, jer sigurno nema u Lepoglavi potražnje za poslovnim prostorima kao što je to na obali, pa opet cijena je veća nego na nekim mjestima u Dubrovniku. Kako objasniti primjer iz Lepoglave osim klasičnom pljačkom za koju bi odgovorni trebali u Lepoglavu? Pljačkaju nas i građanima je dopizdilo pa sudjeluju u bojkotu. Hoće li on išta promijeniti? Nekoliko je scenarija hoće li bojkot dugoročno uspjeti ili ne, ali pobjeda je već odnesena, jer su građani samom organizacijom bojkota poručili da im je dosta dizanja cijena. Sutra će svi akteri na tržištu dobro promisliti hoće li nešto tek tako zaokruživati. Da bi bojkot dugoročno uspio treba biti ustrajan. Pitanje je hoće li građani imati dovoljno živaca i strpljenja. Kritičari bojkota, obično je riječ o zagovornicima slobodnog tržišta, govore kako on nema smisla, jer ako bojkotiramo sve lance u petak, a ono što nam treba kupujemo u četvrtak, onda je zarada lancima ista. Ili ako cijeli tjedan bojkotiramo Lidl, i istovremeno odlazimo u Plodine, što time dobivamo?
Donekle su ti kritičari u pravu. Zato je najbolje rješenje za zaustavljanje divljanja ovog suludog kapi-
Sve treba bojkotirati. Evo recimo nogomet. Taj sport nikad nije bio dosadniji. U svega nekoliko najbogatijih klubova skupila se ogromna lova, razlike su nikad veće. Već sada znamo sedam klubova koji će igrati u četvrtfinalu Lige prvaka. Koja dosada. Umjesto da mi bojkotiramo takav dosadan nogomet, mi plaćamo sportske pakete Areni, Maxsportu i ostalima
Piše Maro Marušić foto Matija Habljak/PIXSELL
Nama se dogodilo još veće sranje. Premijer Andrej Plenković uveo je euro točno kada je inflacija počela mesti sve pred sobom. Da je birao najgori trenutak u povijesti za uvođenje eura, ne bi mogao ubrati luđi. Na valu inflacije i uvođenja eura cijene su podivljale. Kupci se jednostavno nisu snašli, pa su svi počeli dizati cijene po inerciji, a ne ekonomskoj logici
talizma kojem svjedočimo – minimalizam. Građani bi se jedan duži period trebali odreći svih luksuza bez kojih itekako mogu. Ovaj stav vrijedi prema svim potrošnjama, a ne samo hrani. Pokret minimalizma u godinama iza pandemije sve jače raste. Uostalom najljepše stvari u životu većinom su besplatne. Kupanje, boravak u prirodi, poljubac, zagrljaj, sport, zalaz sunca…
SVE TREBA BOJKOTIRATI
Sve treba bojkotirati. Evo recimo nogomet. Taj sport nikad nije bio dosadniji. U svega nekoliko najbogatijih klubova skupila se ogromna lova, razlike su nikad veće. Već sada znamo sedam klubova koji će igrati u četvrtfinalu Lige prvaka. Koja dosada. Umjesto da mi bojkotiramo takav dosadan nogomet, mi plaćamo sportske pakete Areni, Maxsportu i ostalima. Trebali bismo im bojkotom poručiti evo vam vaš dosadni nogomet, nas ne interesira. Mi ćemo ga opet gledati ako ga resetirate, vratite na tvorničke postavke, u kojoj Čelik iz Zenice može sa sjajnom generacijom konkurirati za naslov prvaka Europe. Kafiće i restorane također treba bojkotirati. Ako hoćeš piti kafu na suncu, napraviš je doma, pa ju odneseš u termosici na klupicu. Čuj plaćati dva i kusur eura. Pizza je 15 eura. Možeš je kući smućkati po puno manjoj cijeni. Jest da se moraš malo utlačiti, ali ušteda je ogromna. Ista stvar je s noćnim izlascima. Mali gemišt dođe pet eura. Doma skoro za te novce možeš čitavu bocu popiti. Lijepo se
zagriješ u svoja četiri zida, pa odeš u noćni provod. Ne samo da treba bojkotirati kafiće poput Čipke, nego i čipku. Ništa kupovati u šoping centrima, ionako nam se dvije trećine toga što kupimo, uopće ne sviđa, niti ikad nosimo. Bolje kupiti komad tkanine, pa je odnijeti u šnajderice da ti sašije. Jest da je cijena na kraju veća, ali je osjećaj neusporediv. Pomogao si nekom malom obrtniku u tvom zavičaju, a i odjevni predmet će ti biti puno draži i nosit ćeš ga s neusporedivim guštom. Svaki euro treba paziti, prevrnuti ga nekoliko puta prije nego ga potrošiš. Ovo vrijedi i za turistička putovanja koja inače slove za najbolje potrošen novac, jer ti pružaju iskustva i uspomene za cijeli život. Ako se već mora putovati, onda se može ići na manje razvikana mjesta, recimo u Bosnu, Albaniju, Bugarsku... Svejedno će se otamo donijeti lijepe uspomene, uz puno manju potrošnju. Kapitalistički način života uništio nam je male gušte iz svakodnevice, iz našeg lokalnog života, jer turizam i potrošnja samo generiraju rast cijena. Trebamo se tome vratiti, opet naći radost u sitnim stvarima, kao što su Gradske ulične igre, odlazak na (zimsko) kupanje, boćanje, čitanje knjige, planinarenje, bicikl… To je smisao života. Minimalizam. Pa će cijene prirodno pasti. Ono što trebamo jest bojkot ovakvom šugavom kapitalizmu, koji nas tjera na suludu potrošnju – tu me (kolju) cijene, tu kupujem! - a uopće nas ne čini sretnim. Da bar proizvodi kap sreće, ne bih riječ rekao, slova otipkao.
petak, 7. veljače 2025.
Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik
Darko, Silvana, Pave, Petra, Perica i Luko - knjiga ATLASSvjedoci vremena je predstavljena, dokument razvoja, veličine i kraja najveće putničke agencije za sva vremena
Danijela, Laura, Katica, Stjepan, don Mato, Vlaho, Marko i Mario - ostvariše se želje, na Festi svetog Vlaha obitelj se okupila, svima na veselje
Katica, Branko i Jelena - i sjećanja vrhunskog Atlasovog vodiča, s preko 41 godinu radnog staža, u knjizi su zabilježena
Mara i Anči - mladoj Cavtajki i njenoj rodici iz Zagreba Festa našega Parca i nebeskog zaštitnika puno znači
Marko, Ana, Mladen, Ljerka i Mato - Dubrovački trombunjer je lijepo biti, dugogodišnja obiteljska tradicija će se nastaviti
Alemka, Pia, Ivan, Ivana, Sandra, Vlaho, Zoran, Edita, Marija i Ivica - cijeli se dubrovački HGSS ponosio što je njihov Zoran za svoj rad u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja ovogodišnju Nagradu Grada Dubrovnika dobio
Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik
Karla, Vinka, Sara, Antun, Daria i Andrea - i djevojčice, jer teta Vinka ih šiti ima dara, nose prelijepe župske nošnjice
Marija, Milica, Vesna, Ivo, Iva i Gabriel - s ponosom će u procesiji biti, veselje se ne može kriti
Sara i Božena - procesija je sa zanimanjem doživljena i ispraćena
Ivo i Lele - festanjul je časno biti, i festanjulica se s pravom može ponositi
RUKOMETNE RADOSTI I BRIGE
Srebro jest veliki uspjeh , ali nije nužno pokazatelj što nas čeka u budućnosti
Četiri godine hrvatska javnost nije doživjela rukometnu euforiju, sve do Svjetskog prvenstva, kojeg su početkom ove godine ugostili Hrvatska, Danska i Norveška. Rukometnu reprezentaciju već se pomalo počelo uspoređivati s košarkaškom – „prošli su ti slavni dani”. Bilo je to čak i opravdano, ako se u obzir uzmu posljednji rezultati Hrvatske. Međutim, ugodno smo se iznenadili...
Bio je to kraj siječnja 2020. godine. Tek koji tjedan prije jedne od najvećih prekretnica u povijesti čovječanstva, pandemije koronavirusa. Hrvatska u Stockholmu igra za europsko zlato, a na drugoj strani su ti dosadni Španjolci. Nema momčadskog sporta u kojem se ne proguraju do samog kraja. Spašavao nas je Duvnjak, ali nije išlo. Izgubili smo 22:20. Pomalo razočarani, ali europsko srebro je u kontekstu rukometa čak jače nego li svjetsko srebro. Da smo znali kakav period slijedi, vjerojatno bi više proslavili to srebro.
ČETIRI GODINE LUTANJA...
Uslijedila su četiri velika natjecanja za zaborav. Godinu poslije europskog srebra, mundijal je ugostio Egipat. I upravo na tom natjecanju su krenuli problemi za momčad Lina Červara. Već u prvom susretu remi s Japanom. U drugoj fazi natjecanja Hrvatska gubi od Argentine, a onda i od Danske. Ostali su bez završnice.
Europsko prvenstvo 2022. godine održalo se u Mađarskoj i Slovačkoj, a ni to ne pamtimo po dobrome. Poraz od Francuza na startu, a onda pobjede protiv Ukrajine i Srbije. U drugoj je fazi natjecanja uslijedio blagi debakl. Četiri utakmice, tek jedna mršava pobjeda protiv Islanda. Izgubili smo od Crne Gore i Danske, a remizirali s Nizozemskom. Već tada novi izbornik Hrvoje Horvat našao se na udaru kritika. Ni Svjetsko prvenstvo 2023. godine nije bilo jedno od onih za pamćenje. Igralo se u Poljskoj i Švedskoj. Hrvatska je odmah na startu izgubila od Egipta, što je bio presudan poraz. U drugoj fazi smo remizirali s Dancima, svladali Belgiju i Bahrein, ali za bod ostali udaljeni od plasmana u četvrtfinale. Uslijedio je neslavni rastanak izbornika Hrvoja Horvata, kojeg je zamijenio Goran Perkovac. Euro u Njemačkoj, 2024. godine, krenuo je odlično
za Hrvatsku. Uvjerljiva pobjeda na startu skupine protiv Španjolske, a zatim iznenađujući remi s Austrijom i pobjeda protiv Rumunjske. U drugom krugu u četiri utakmice, tek jedna, nedovoljna pobjeda protiv domaćina i tri poraza (Francuska, Mađarska, Island). Opet ništa od četvrtfinala.
„ZVONILA SU ZVONA ZA UZBUNU”, KAKO VOLI REĆI FILIP BRKIĆ
Povrh svih navedenih neuspjeha na europskim i svjetskim pozornicama, gorak okus ostavile su i Olimpijske igre u Tokiju 2021. godine, na koje hrvatski rukometaši nisu izborili plasman. Malo nakon neuspjeha na Euru u Njemačkoj, smijenjen je Goran Perkovac, a klupu Hrvatske po prvi put preuzeo je stranac – Islanđanin Dagur Sigurdsson. Njegov primarni cilj, odmah po dolasku, bio je konsolidacija momčadi, ali i plasman na Olimpijske igre u Parizu prošlog ljeta. I uspio je.
Iako su hrvatski rukometaši u Parizu ostali na devetom mjestu, odigrali su solidan turnir. Riječ je o vrlo kompetitivnom turniru sa samo 12 momčadi. Uspjeli su srušiti Japan (30:29) i Njemačku (31:26). Protiv Slovenije i Španjolske tijesni porazi, 29:31, odnosno, 31:32. Jedini uvjerljivi poraz zadala nam je Švedska (27:38).
SIGURDSSON JE S OVIM SASTAVOM UČINIO MAKSIMUM
I nije neka tajna da su reprezentativci, HRS, ali i sam izbornik Sigurdsson, osjećali veliki pritisak uoči ovog Svjetskog prvenstva u Hrvatskoj, Danskoj i Norveškoj. Skupilo se nekoliko turnira bez ikakvih medalja, a takav scenarij pred domaćim navijačima, još bi dodatno pogurao hrvatski reprezentativni rukomet u ponor. Štoviše, domaći debakl bi bio još izraženiji. Zato svjetsko srebro Hrvatske, kada se sagledaju višegodišnje okolnosti uoči njega, i jest iznenađenje.
Piše Rafael Barkiđija Foto: Matija Habljak/PIXSELL
Nismo bili favoriti za medalju, a kamoli finale. Godinu prije, na Euru u Njemačkoj, imali smo vrlo sličan roster. Točnije, isti su nositelji igre bili tada i sada. Međutim, Sigurdsson je u nepunih godinu dana uspio vratiti Hrvatsku među najkonkurentnije reprezentacije. Od tijesnih pobjeda protiv reprezentacija poput Japana i Njemačke, do toga da se protiv takvih reprezentacija, kao i prije, napokon može računati na sigurnu pobjedu. Hrvatsku je tako vratio u društvo Danaca, Francuza, Islanđana, Šveđana i same elite. Kada je reprezentativni rukomet u pitanju, ovo je bilo Svjetsko prvenstvo za „spas” cijele rukometne priče u Hrvatskoj.
IPAK, BEZ PREVIŠE POLIJETANJA...
Cijela rukometna priča u Hrvatskoj. Da... To se u pravilu svede na manje od mjesec dana, početkom svake godine, kada se tradicionalno održavaju velika natjecanja. Nažalost, to je većina cijele rukometne priče u Hrvatskoj. Ne zato što klupskog rukometa nema, jer ga ima, već zato što se ne prati ni približno kao reprezentacija. Legitimno se zapitati i o kvaliteti hrvatskih klubova naspram Europe.
I dalje stoji podatak kako je jedan jedini prvak u povijesti Prvenstva Hrvatske - Rukometni klub Zagreb. Ujedno, jedini sudionik Lige prvaka, najvećeg europskog natjecanja. Tako Zagrepčani, koje u Hrvatskoj do sada nitko nije uspio srušiti s trona, u Ligi prvaka u zadnjih nekoliko sezona, ne uspijevaju pobjeći s dna.
Postoji tu još dobrih klubova koji nastupaju u Europi, poput Nexea, Umaga, Sesveta... Međutim, već se više puta tijekom siječanjskih rukometnih euforija moglo čuti – sve je manje mladih rukometaša, tradicionalne rukometne sredine proizvode sve manje igrača, a financije su sve veći i veći problem. To je generalni problem hrvatskog sporta.
Zbog toga o budućnosti hrvatskog rukometa, na temelju uspjeha reprezentacije, treba biti oprezan. Ne umanjuje ova rečenica sadašnji uspjeh reprezentacije, jer on i jest veliki uspjeh u sportu kojeg igra cijela srednja i zapadna Europa. Međutim, on nije pokazatelj razvijenosti tog sporta unutar države. Velika većina hrvatskih reprezentativaca, već desetljećima igra van Hrvatske.
Uvijek nas upozorava scenarij košarke, u kojoj su hrvatski klubovi platili cijenu loše situacije u sportu u Hrvatskoj. Loše stanje u klubovima dovelo je, prvo do slabljenja domaće lige, a potom i reprezentacije. Hrvatski klubovi više nisu konkurentni ni u regiji, kamoli Europi. Rukomet je globalno gledano manje popularan sport od košarke, a u igri su i manji novci, pa se Hrvatska još uspijeva „potući”. No, pitanje je, do kada...?
Gledajući Hrvatsku na ovom Svjetskom prvenstvu, istina, ima optimizma za budućnost. Ima tu sjajnih igrača. Međutim, ne smijemo pobjeći od činjenice da govorimo o reprezentaciji, a ne klubovima, koji su ipak glavni pokazatelj stanja u tom sportu u državi.
SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN
STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN
PODVALA SAM JESAM
Podvala sam jesam i sjajno mi ide
Ovdje podvaljuje svakomu i svatko
Podvalit što komu i meni je slatko
Osobito kad su u pitanju gnjide
Podvaljujem a da to baš svi ne vide
Dvije su me vrste – na dugo na kratko
Dulje podvaljivat ne ide baš glatko
Partije i stranke sa mnom obnevide
Za svakoga radim – države savezi
S mnogim ženama sam u najtješnjoj vezi
Svakodnevno takve pomišljaju na me
Ne nikad se one zbog toga ne srame
Konteso kad gledam što li se sve radi
Ja se sramim toga i takve čeljadi
4/11/23
SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN
humanitarni prilozi
DVA SKALINA
Umjesto vijenca za pok. Ivanku Rundić 20 € prilaže Luka Skaramuca
Umjesto vijenca za gđu Miru Tošović 80 € prilažu stanari zgrade Iva Vojnovića 87
U znamen toplog sjećanja na dragog Nevenka, 50 € prilaže Ilinka Đukić;
U znak sjećanja na mamu našeg prijatelja Zlatka, umjesto vijenca, 200 € prilaže 8.b. razred Lapadske škole generacija 91/92; Djelatnici kuhinje i restorana Grand hotel Park Dubrovnik, donacija 400 €; Učenici OŠ Mokošica donacija s Božićnog sajma 768,12 €;
Centar maslina
Obitelj Mata Daba, umjesto cvijeća za pok. Tea
Daba prilaže 50,00 EUR; Lidija Čerlek, u spomen na Tea Daba prilaže 20,00 EUR;
Vesna Vidović, u spomen na Tea Daba prilaže 20,00 EUR.
CARITAS DUBROVAČKE BISKUPIJE
Umjesto vjenca za pok. tetku Mariju Misita 100,00 eura prilaže Ružica Blanke; umjesto cvijeća za pok. Pavu Čobanović rođ. Relja prilaže Ambroz Čivljak 40 eura; na uspomenu dragu susjedu Jasnu Prizmić 20 eura prilaže Dinka Vrnjas:
MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN
AUTOR: SLAVKO BOVAN
PASMINA PASA
SMANJENJE ČVRSTOĆE MATERIJALA BRVNO
DISKOGRAFSKI PRVIJENAC GLAZBENIKA NA SLICI
KAPIDŽIĆ
RIJETKOSTI (lat.)
MJESTO NA KORČULI
U ŠAHU
KOJI GASI POŽAR
PLANET
IZMEĐU BRDA OPĆINA U NJEMAČKOJ
ŽMARCI
VRSTA KRAGNE
KUKCA
RJEŠENJE: dalmatinski pas, umor, materijala, brv, ada, pretek, rariteti, Adams, O, osoj, vosak, o, vamp, Apolon, BF, Amer, Pero, Čara, Uran, K, čz, tov, Iven, tad, sapi, UT, T, UK, l, srsi, M, ćari, rol, ksantin, In, egipatska šaška, takonit, binjiš , Isak, kike, Epej, Arapska liga, o, Scila, Alemanke. S K A N D I N A V K A
AUTO / MOTO
Prodajem Mercedes A160 (W169), 2009. godine, registriran do 03/2025. Cijena: 4000 eura. Mob: 098 758 887
Prodajem KIA Sportage, 2017. godine, registriran do 10/2025. Cijena: 18,000 eura. Mob: 098 758 887
Prodajem Peugeot 206, 2001. god., registriran do 04/2025. Cijena po dogovoru. Mob: 0976084077
Prodajem Fiat Punto, prešao 152000 km, cijena po dogovoru. Mob: 098392499
Prodaje se Passat CC, 2009 god., prešao 302716 km, odrađen veliki servis, registriran do 07.03.2025. Mob: 0921911848
Tražim jednosoban stan na duže vrijeme na potezu od Kantafiga do Ploča. 091 897 621
Iznajmljuje se kuća u centru Orašca. Može se koristiti glorijet, vrt i parking. Mob: 0989537432
Tražim garsonjeru ili jednosoban stan u blizini stare gradske jezgre na duže vrijeme. Mob: 0911897621
Iznajmljuju se dva poslovna prostora u Dubrovniku u ulici Ante Starčevića. Mob. 0917854829
Prodaja / KUPNJA
NEKRETNINA
Dvosobni stan 42 kvadrata s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s parking mjestom, uz nadoplatu. 098 8198 3891
Prodajem poljoprivredno zemljište, Župa 2128 m2, vrt, oranica, maslinik, pristup s puta. Mob:098243985
Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da je potrebno renovirati. Mob: 0977236306
Mijenjam dvosobni stan 42 m2,
novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891
Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306
Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946
Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468
Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029
blizini, vrtić, bolnica, škola... Bez agencija.Cijena 5000 eura po m2. Info 092 33 754 66.
Prodaje se namješten trosoban stan, 103 m2, sa dvije kupaonice, teracom i balkonom nadomak šetnice u Uvali Lapad. Cijena 4300 Eura/m2 plus parking mjesto u vlasništvu (25000Eura). Molim bez poziva agencija. Kontakt +38520672713
Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada. Agencije isključene. Kontakt +385996911127
Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799
Mijenjam jednosoban novouređeni stan, 36.5 m2 s parkingom
Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.
Kontakt: 098 244 390
Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127
Prodajem grob na Rožatu - prazan. 098 787 773
Prodajem stan u Lapadu (Mercedesi), 65 m2, renoviran, 8. kat, parking, super pogled. Sve u
nicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob. 098/747 183
Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502
Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946
Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865
Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012
Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351
Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.
u Župi za stan do 50 m2 u Dubrovniku uz moju doplatu. Mob: 098 244 943
Kupujem grob na katoličkom dijelu groblja Boninovo. Mob:091 212 9889
Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557
Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561
Prodaje se zemljište, vlasništvo 30/2880 na Gornjem Brgatu, upisano u ZK.Ur.br. 72, 135 i 139 K.O. Gornji Brgat. Cijena po dogovoru. Info 0998571306 zk.ur. br
Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718
Prodajem novu obiteljsku grob-
Mijenjam stan od 33 m² u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659
Potražujem kamenu kuću sa pogledom na more. Mob. 09161 43946
Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2. Mob: 091 160 1894
Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659
Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80
Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794
Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970
Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107
Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848
Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545
Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karaso-
teljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.
Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946
Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476
Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476
Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076
KUPNJA I PRODAJA RAZNO
Prodaje se tablet Alcatel 8082, 10’’ u dobrom stanju s punjačem i maskom. Cijena: 30 EUR 091 583 4481
Čistim đardine, ostave, pituravam persijane te ostale poslove. Mob: 098/ 931 2558
Sve vrste kombi prijevoza. 098 765 757
Vršimo sve usluge kombi prijevoza. Dostave, selidbe, čišćenja stambenih prostora i šupa. Odvoz glomaznog otpada i svih ostalih materijala. 098 765 757
Meštar s iskustvom pruža usluge sitnih popravaka, montaža-demontaža, prepravaka, tj. svega onoga u kućanstvu što ne možete ili nemate vremena učiniti sami. Usluge: zamjena brava, rasvjetnih tijela, utičnica, bojlera, vodokotlića, sanitarija, persijana, vrata (skidanje stare piture, popravci, pituravanje), sitni zidarski i bravarski poslovi. Mob. 098 765 460
Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica.
vića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.
Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794
Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363
Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.
Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395
Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545
Prodajem kuću u Rožatu. Cijena 190 000 eura. Kontakt 099/6428623
P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obi-
Prodajem domaće patate, crvene i bijele. Dostavljam. 099 681 5456
Prodajem kupu kanalicu. Mob: 098345776
Prodajem potpuno novi neraspakirani NASTAVAK za WC AQUATEC 900-BAUERFEIND. Cijena 80 EUR )plaćen 100EUR). Mob: 0981915538
Prodaje se stakleni okrugli stolić promjera 52cm sastavljen iz dva dijela. Cijena 60eura. Kontakt broj 091 724 2843
DEŽURNE LJEKARNE -LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 3. 2. do 9.2.
- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 10. 2. do 16. 2.
preminuli
Dušanka Đurić (1949)
Monique Claude Kunčević (1937)
Magdolna Tot-Horti (1945)
Antun Matušić (1959)
Luka Ruso (1937)
Jozo Jerkić (1959)
Zvonko Šrajer (1965)
Frano Šutalo (1940)
Feđa Šehović (1930)
Dragica Kraljević (1953)
Marija Boroje (1935)
Veronika Potrebica (1934)
Ilija Trojić (1943)
Slavko Karužić (1949)
PARČEV GRAD
Najmlađi čuvari tradicije najljepši su detalj naše Feste
Dubrovnik je proslavio blagdan svog Parca, a tom prigodom brojna je čeljad stigla u Grad u nošnjama svog kraja. Svake godine iznova oduševe najmlađi koji čuvaju baštinu i daju svetom Vlahu najbolje od sebe. Lijep je to znak kako imamo kome ostaviti Festu i prenijeti običaje
