Issuu

Prljavo zadovoljstvo By Meghan March Knjiga druga iz trilogije Prljavi milioner

Poglavlje 1 Holly BILIONEROVA MLADA LETI EKONOMSKOM KLASOM? Holly Wix, tek udana za milionera Creighton Karas, je primjećena na komercijalnom letu iz NYC za Nashville, i naš izvor kaže da je letila ekonomskom klasom. Dali su to problemi u raju već? Sa flotom od tri Gulfstreamsa (privatna aviona), pomislili bi da je milioner mogao organizovati otmjenu vožnju za mladenku. Izvještavat ćemo još kada budemo imali više o rock muzičkom gradu. Vožnja taksijem je uzela zadnju moju lovu, i sretna sam što ću biti plaćena iduće sedmice, jer let u zadnjem trenutku je maksimizirao moju kreditnu karticu. Ostavila sam svoju novu Amex Black Card na kuhinjskom pultu u mog novog muža penthausu u Petoj aveniji. Velike sunčanice sakrile su krugove ispod mojih očiju, i nadam se moj identitet. Mislim da sam vidjela tipa na njegovom telefonu kako zuri u mene malo predugo, ali nisam se brinula u vezi toga. Ne bi trebala biti tako prepoznatljiva. Ovaj grad je pun čuda od jednog hita, a ja nisam čak imala nijedan top hit. Plus, bez sve moje šminke za scenu i moja kosa u neurednoj pletenici, samo sam izgledala kao prosječna Midwestern djevojka. Protegnem se, pokušavajući razraditi čvorove u mojim leđima nakon sjedenja praktički natisnuta oko moga tijela. Moje srednje sjedište u ekonomskoj klasi stavilo me između dva veoma velika muškarca koji su mirisali jako na bijeli luk. Mislila sam o pisanju, ali nisam se željela pomjerati, a kamoli izvaditi bilježnicu i pustiti ih da zure u ono što ja radim. Tako da sam ostala nepokretna, što je objašnjavalo čvorove u mojim leđima. U svakom slučaju, moje misli su vjerovatno bile zbrkane da uradim išta više od masakriram ideju pjesme koju sam zapisala danas dok sam čekala Creightona. Znam da imam jednu dobru za preraditi, ali to je još uvjek van moga dometa. Ne mogu pronaći prave riječi još, za koje bi mogla kriviti moje mentalno stanje. Ali naglavačke ja sam se vratila u Nashville, i Tanin Range Rover je stajao pored nogostupa kada sam zakoračila van kroz klizna vrata airodromske zgrade. Prozor se spusti dok je ona mahala prema meni. „Dovuci svoje dupe ovamo prije nego te uvučem!” Nasmijem se, sa olakšanjem da nešto moga usranog raspoloženja klizi s mene. Otvarajući vrata, skliznem unutra. 3

„Prtljaga ti se izgubila?” Ona pregleda jednu manju torbu koju sam stavila pored nogu. „Ne. To je to.” Njene obrve se podižu. „Oh, molim te Bože, reci mi da te je natjerao da ideš gola i zato nemaš odjeću osim one koju si vjerovatno nosila kada si odletila za New York na novu godinu.” Tana je bila svjesna svakog intimnog detalja moga puta, i nije se slagala sa mojim izborom što sam donijela ništa osim sebe. Nasmijem se na njen izraz lica. „Bez golih pravila. Ja sam samo... osjetila potrebu da putujem sa malo prtljage.” Njene obrve se spuste nazad u normalnu poziciju i njen osmjeh sklizne u mrštenje. „Molim te nemoj mi reći da ovo ima neke veze sa tvojom mamom i njenim sparivanjem sa svakim muškarcom u gradu i puštanju njima da joj plaćaju.” I to je radost imanja prijateljice koja te je napila sa dovoljno vina da joj ispričaš svoju cjeloživotnu priču. Ali u ovom slučaju, ona nije baš u pravu. Razlozi moga napuštanja New Yorka su znatno veći nego to. „Tana...” „Prokletstvo Holly. Znala sam da će se ovo desiti. Znala sam.” Ja stvarno ne želim imati ovaj razgovor sada, zato što će Tana željeti secirati ne samo šta se desilo sa Creightonom, i zašto sam reagovala kako jesam. Previše sam se brinula o propuštanju autobusa da nastavim dok ona psiho-analizira moje postupke u svjetlu onoga što ona zna o mojoj prošlosti. Volim je, ali jednostavno ne mogu sada. Pa sam joj rekla istinu. „Možemo li sačekati sa ovim razgovorom dok nisam na rubu da zakasnim na turnejski autobus? Ja stvarno, stvarno samo želim da stignem do stana i uzmem moje stvari da mogu stići na autobus i zaboraviti na sve osim muzike.” „Nećeš propustiti prokleti autobus. Ja ću te odvesti kući brzo kao što bi i taksi.” Pogledala me je postranice. „Ali ti ćeš pričati dok ja vozim.” Ja uzdahnem i zurim pravo ispred sebe dok se ona udaljava od ivičnjaka i maše čovjeku iz obezbjeđenja koji posmatra njen auto sumnjičavo. Ona klimne glavom prema meni zato što je fokusirana ponovo na manevrisanje kroz saobraćaj u zračnoj luci. „Pričaj ženo.” „Šta želiš da ti kažem?” „Da tvoj muž zna tačno gdje si ti, i da nisi odbjegla mlada.”

„Ha-ha. Ja nisam odbjegla mlada. To zahtjeva bježanje prije zavjeta, ja mislim.” Ona presječe moj usrani odgovor. „Da li tvoj muž zna gdje si ti?” Ja fokusiram svoj pogled na crveno svjetlo dok smo usporavali. „Ostavila sam poruku.” „Koja kaže?” Trebala sam znati da Tana neće pasti na to. Ona je prokleti buldog za detaljima. Da nije moja najbliža i vjerovatno jedina jedina prijateljica, ja bih joj rekla da odbije. Ali umjesto toga, rekla sam joj istinu. „Kaže zbogom.” Moj odgovor je mrmljanje, jer znam da ću upravo da dobijem verbalno bičevanje. Njen vrisak, koji je čudno melodiozan, ispuni kabinu Range Rovera. „Zašto bi to uradila? Je li te udario?” Ja okrenem lice prema njoj. „Ne! Naravno da nije!” Nemogu vjerovati da bi me čak i pitala to. Ona pogleda u mene prije nego što je vratila pogled na cestu, i mi ubrzajemo. „Dakle, šta se desilo? On je milioner, pa je možda bio u onim nastranim Christian Grey stvarima? Da li je imao crvenu sobu Bola? Oh, Bože, jeste, zar ne? Da li te je ispljuskao po stražnjici? Izvadio svoj jahaći bič? Sranje. To je seksi.” Prekrila sam lice dlanovima. Nisam čak znala gdje da počnem, ali moram reći nešto ili će ona nastaviti ovako. I Bog zna da ne želim da zapravo pogodi istinu. Ali kako da odgovorim na to? Jeste me ispljuskao, i ja sam voljela to. A onda...ostale stvari. Nastrani milioner, doista. „On nije izvadio jahaći bič, i nema crvene sobe Bola.” Srećom, odgovor je zaustavio njenu poplavu nastranih pitanja. Odmahujući glavom, ona ogovori. „Pa, to je upravo prokleto razočaravajuće. Pa jesi li ti samo luda? Ko odlazi od milijardera sa porukom koja samo kaže zbogom? Oh, i ne ponese ništa sa sobom? To je dokaz ludila, upravo tamo, ako sam ikada vidjela bilo koji.” Odlučim da je istina sve što mogu ponuditi u svoju odbranu. „Gledaj, znaš da moram biti na tom autobusu ili sam najebala. Nisam mogla čekati duže, pa sam uradila ono što sam morala.” Okrenem se i pogledam je. „Uradila sam tačno ono što bi i ti uradila da si na mom mjestu – ono što je najbolje za moju karijeru.”

„Ja bi ugrabila vožnju u privatnom avionu, to je ono što bi uradila. Djevojko, moraš naučiti iskoristiti ono što ti je dato u svoju korist.” Njene riječi razbiju nešto u meni i istina se prospe iz mene. „Pa, ne mogu zapravo se nadati vožnji privatnim avionom zato što je on zaboravio na mene.” Na njen šokirani izraz, nastavim. „Da, tako je. Moj muž je zaboravio na mene. Rekao mi je da će biti tamo, ali nije. I ne samo da nije bio tamo, nego nije odgovarao na moje pozive i poruke, pa sam konačno uspjela doći do nekog momka i u osnovi dobila otpiljujući govor. Dakle, to je ono što se desilo. Kraj priče.” „Oh sranje, dušo. Žao mi je. To nije cool u opšte.” Simpatija se nazire u svakoj riječi. „Pa, nije da sam najvažnija stvar na šahovskoj ploči koju naziva imperija.” Tana me pogleda postranično dok smo se uljučivali na autoput. „Ali dušo, ti si njegova kraljica. Ja neznam ništa o šahu, ali ima li tu važnijeg komada na ploči od kraljice?” Bolestan osjećaj smješta se u moj stomak. „Predpostavljam da Creighton, sebe smatra najvažnijim dijelom na ploči, i sve drugo može biti žrtvovano za dobrobit kralja.” Tanino lice se snuždi. „Žao mi je dušo. Ta jebena dlakava muda. Dakle, predpostavljam da to znači da ga nećeš nazvati i javiti mu da si uspjela, unatoč tome da nisi imala fensi avion da doletiš ovam, ha?” Razmotrila sam to ponovo. Mislim, ako sam prava žena, vjerovatno bi mu rekla da sam stigla. Ali iskreno, kakve su šanse da je Creighton čak primjetio da sam otišla? Nije mogao udaljiti se na trideset sekundi ranije. A onda tu je i nevjerovatni tvrdoglavi dio mene koja se drži za tanku nit nade da će možda Creighton nazvati mene. I onda šta? Izviniti se što me je otpilio? Reći mi da mu nedostajem, i da je na putu ovamo zato jer ne može podnijeti daleko od mene? Svaka mogućnost se čini manje vjerovatnim od predhodne. Tana nije postavila ni jedno drugo pitane dok smo se kretali kroz saobraćaj i konačno zaustavili ispred moga stana. To je daleko od gigantske vile na imanju iza fensi ograde kao ono na kojem Tana živi. Ali to je život koji novi klinac u bloku pokušava da dostigne. Moj ugovor sa Homegrownom možda je imao iznenadni impresiv kada sam pobjedila na šou Country Dreams, ali 'milion dolara ugovor o snimanju' ne znači puno kada razmisliš koliko košta da se proizvede novi album. Za sate koje sam uložila na vježbanje, pisanje, novinare, radio spotove, i sve ostalo, jedva da

dobijem minimalnu zaradu. Povrh toga, moj dio od koncertnih ulaznica i prodaje albuma je smiješan. Iako je bilo grubo buđenje saznanje tačno onoga što sam potpisala sa takvim zvjezdama u očima, ne smeta me toliko koliko bi se moglo misliti. Većina ljudi koje znam koji nisu dobili posao na jednom od onih napravi-me-zvjezdom TV emisija žive u usranim smještajima prije nego što izbace veliki hit. Neki čak živjeli i u automobilima – pod uslovom da nisu zapljenjena. Jason Aldeanova pjesma 'Crazy Town' je bazirana na istini. Jednostavno nikada neznaš kada ili da li ćeš 'napraviti to'. Stvarno bi mogao izgubiti sve u jednoj minuti i zatim dobiti debeli ček u sljedećoj. Nema garancije ni za jednog od nas. „Hvala ti na vožnji, dušo. Znaš da cijenim to.” „Naravno. Jesi li sigurna da ne želiš da ostanem sa tobom?” Ja zatresem glavom. „Samo moram zgrabiti neke stvari i saznati gdje je autobus parkiran.” Pogledavši sat na instrumental tabli, shvatim da imam manje od sata. „Bolje mi je da krenem.” „U redu dušo. Slomi nogu na toj pozornici, čuješ me? I kada taj muškarac dođe puzajući ti – jer ako zna kakvu vrstu žene ima, raditi će upravo to – daj mu šansu.” Ja zamahnem glavom da pogledam u nju. „Daj mu šansu? Mislila sam da ćeš reći da mu napravim novi šupak. Zašto...?” Tanine plave oči su pune simpatije. „Ti imaš mnogo izgrađenog nepovjerenja radi tvoje majke, i moraš shvatiti da ti nisi ona. Tvoj život je ono što ti napraviš od njega, i ja se još uvjek nadam da ovaj momak je dostojan tebe. Daj mu šansu da puzi. Čovjekov karakter ima tendenciju da postane jebeno jasan kada puza, zato što je najbolja stvar koja mu se desila na liniji da izgubi.” Pokušam se nasmješiti, ali ne mogu to baš učiniti.”Pretpostavljam da ćemo vidjeti ako dođe puzeći za mnom.” Nagnem se preko glavne konzole da je zagrlim. „Vidimo se ubrzo.” „Sredi ih, dušo.” Kaže Tana dok sam izlazila iz automobila.

Poglavlje 2 Holly Žurim, prilagodim moju torbu preko ramena i požurim u stan. Prva stvar koju vidim kada sam otvorila vrata je moj stari izubijani kovčeg za gitaru zaguran ispod moga stola za kafu. Moja prva ikada. Prepržila sam hiljadu prstenova luka i Tater Totsa kako bi kupila ovu gitaru iz Super Pawn-a. Trebalo mi je gotovo godinu dana da uštedim, a onda kada sam konačno imala novac u rukama i otišla do zalogaonicu, vlasnik mi je ponudio odvratni popust u uredu pozada. Bijesna, bacila sam novac na pult, ne trudeći se da se cjenkam, i rekla sam mu da mi da prokletu gitaru prije nego ga prijavim policiji zbog pokušaja nagovaranja maloljetnice na sex. Bilo je to jako malo od onoga što sam željela uraditi – zgrabiti bejzbol palicu iza pulta i zamahniti na njegovu glavu. Napustila sam radnju minut kasnije sa mojom prvom gitarom i nikada se nisam osvrnula. Prije milion godina, čini se. Samo pogledaj koliko promjena. Ja sam na pola puta kroz uski hodnik do svoje spavaće sobe, kada je moj telefon zazujao u torbi. Creighton je moja prva pomisao. Moje se ruke tresu dok sam kopala i izvukla ga van. Moje srce – moje glupo srce – potone, kada sam vidjela da je poruka od moga menadžera. Chance: Gdje si do đavola? Bolje ti je da si na putu. BT je gotovo spreman za pokret. Sranje. Potrčim u sobu i zgrabim kofer iz ormara, i zaguram pune ruke donjeg veša i grudnjaka u njega. Nekoliko pari joga hlača i nešto majica i traperica, i uglavnom sam spakovana. Odgovorim Chanceu. Holly: Upravo završila pakiranje. Na putu sam. Gdje je autobus? Chance: Na BT-u. Ostavio sam tvoje ime na ulazu. Duplo sranje. BT je Boone Thrasher glavni za turneju na koju trenutno idem. Njegovo mjesto nije na jednom od onih fensi naselja iza redova kapija, kao Tanino. Ne, on živi vani turističkog dijela gdje može pucati sa svog zadnjeg trijema, voziti svoj prljavi bicikl na svojoj stazi, i njegov pas može trčati po divljini i lajati na sve pred sobom. Ako kontam stići do njegovog mjesta na vrijeme, trebaće mi svaka minuta koju imam. Bila sam tamo jednom prije, kada me je pozvao van kako bi ga 8

upoznala prije kako bi pristali da me uzmu za ovu turneju. Željeo je biti siguran da neću biti – njegovim riječima – neka cmizdrava – guzica kučka koja bi ga učinila jadnim. Složili smo se kada sam mu razbila dupe u kuglani koju ima u podruma. Možeš uzeti djevojku iz kuglane... Vrijeme je da ubacim dupe u brzinu i požurim, ali moj telefon zazuji ponovo. Chance: Dobre vijesti. On želi da uvježbate taj duet o kojem ste pričali prije Božića. Dovuci svoje dupe ovamo i učini da se to ostvari. Bacim telefon na krevet i podignem ruke u pobjedi prije nego zgulim moje traperice i bluzu i nabacim nešto čisto i izgubim se odavdje. Ovaj duet znači da ću se vratiti na pozornicu tokom njegovog djela gdje mogu osjetiit energiju kako dolazi od njegovih fanova dok su nabrijani i uzbuđeni zbog njega. Dok na prvom činu, ja uglavnom nastupam u manje punom stadionu, kada su ljudi više zabrinuti da se pobrinu da imaju puno piva nego što su zainteresovani za muziku. Pa, osim za fanove koji su zapravo došli da vide mene. Ali ovo je ono gdje svi započinju, podsjetim se, i ja sam ludo sretna da sam na turneji sa Boone Thraserom na samom početku. A duet? To je ogromno. Provela sam trideset sekundi osjvežavajući svoju šminku i stavljajući toaletni pribor u torbu prije nego sam skliznula u iznošene smeđo-crne kaubojske čizme koje sam kupila za osamnaesti rođendan. Koji je bio četvrti rođendan u nizu za koji moja majka nije se potrudila da pošalje ni čestitku. Guram tu misao dalje, zato što je to još jedan dio prtljaga o kojem je Tana govorila kada me ostavila, zgrabim svoju jaknu i krenem prema vratima. Unatoč njegovoj opakoj reputaciji, Boone je dobar momak. Doista dobar momak. Njegova malena, preljepa, slavna djevojka je sretna dama. Ali ono što sam ja vidjela od nje, nisam sigurna da je svjesna te činjenice. Ona je zapravo neka vrsta kuje. I to one za koju mislim da je totalno A klasa, posesivna, maliciozna kučka. Nije da bi ikada rekla to Booneu. Ove usne ne govore tračeve. Jedna negativna riječ pogrešnoj osobi, i bila bi sjebana. Zato sam zadržala svoje mišljenje za sebe. Svjet kantri muzike nije tako drugačiji od srednje škole. Zaključam vrata stana iza sebe i krenem niz stepenice do natkrivenog parkinga gdje moj Pontiac Firebird iz 1998 čeka na mene. Potpuno sam svjesna da je ono što je bilo cool 1998 nije baš i sada. Što je značilo da sam imala ubitačan dogovor kada je moja 1988 Fiera crkla malo prije moje zlatne audicijske ulaznice za Country Dreams. Predpostavljam da bi mogla kupiti malo novije auto sa polu-regularnim čekovima koje sada dobijam, ali Firebird me još uvjek odveze od tačke A do B, i 9

preferiram da sačuvam novac za crne dane. Ako postoji jedna stvar koju sam naučila o ovom gradu, je da se sve može promjeniti u trenutku. Trideset pet minuta kasnije, zaustavim se na kapiji Boonesova imanja, a čovjek nabildan kao cigla izađe iz sražareve brvnare i saginje se do moga prozora. Otovorim vrata – zato što prozor ne radi više – i on se nasmije. „Imam isti problem sa mojim Grand Prixom. Jebeni Pontiak.” Kaže. „U pravu si. Ja sam Holly...” „Da. Znam ko si, slatka stvar. Oni te čekaju. Busevi su tu i čekaju da krenu.” Odmakne se od moga automobila i aktivira otvaranje kapije. Zaljuljam vrata zatvarajući i provezem se. Sasvim sigurno, dva autobusa za turneju su parkirana ispred kuće na putu skoro milju dugačkog prilaza kući. Zaustavim se na malom parkirnom mjestu pored garaže i isključim automobil. Moram doći do tamo i pronaći Chancea i pobrinuti se da zna da ne kasnim dok neko iz grupe nije počeo provjeravati i pokušao me preskočiti. Čim je pomisao udarila moj mozak, čovjek o kome sam se pitala kuca na moj prozor automobila i otvara vrata. „Moraš zamjeniti ovaj komad govneta, djevojko. I zašto do đavola nisi odgovorila na telefon?” Ja se namrštim na Chancea. „O čemu govoriš? Odgovorila sam ti na poruke.” Izvuče me iz automobila rukama. „Pa, nisi mi odgovorila kada sam te zvao pet puta da te pitam da kupiš nešto Johnny Walkera na putu ovamo. Autobus je vani, i Bonne želi nešto za puta.” „Sranje. Mora da mi je radio bio preglasan. Mobitel je na vibraciji.” Vratim se u automobil da zgrabim torbicu i počnem roviti po njoj za telefonom. „Tvoj kofer je u prtljažniku?” Chance pita. Klimnem, ne gledajući gore prema njemu tražeći telefon, i on posegne oko mene da otvori prtljažnik. Do vremena kada je imao moj kofer u ruci, počinjem paničiti. „Gdje je dođavola moj telefon? Promrmljam.”Imala sam ga.” „Hajde djevojko. Idemo. Nećemo stići u San Antonio sa tobom ovdje dok kopaš po torbici.” Ja podignem glavu i zurim u njega. „San Antonio? Mislila sam da je Dallas sljedeći.” Chance zatrese glavom. „Ne. To je razlog zašto odlazimo ranije. Boone je potpisao da uradi u zadnjem momentu dobrotvorni koncert, tako da nije tako daleko.”

Ispustim torbicu na pod, nagnem se preko sjedala i kozole da potražim da mi telefon nije sliznuo. Chance je očito nestrpljiv sa mnom, poziva me. Čekala sam, ali nije bilo izdajničkog zujanja ili vibracije. „Sranje. Mora da sam ga ostavila u apartmanu.” „Nemamo vremena da se vratimo po njega, tako da ćeš morati nekoga zamoliti da ti pošalje. Nabavit ću hotelsku adresu.” Izdahnem dug izdah. Sranje. Nisam sigurna da li imam Tanin broj da je pitam da ode do mog stana i zgrabi ga... ali zatim ponovo, kladim se da Chance ili Boone imaju. Između njih dovjice, čini se da imaju svačiji broj u gradu. „Jesi li spremna za probu?” „Šta?” pitam, mozga još na tome kako da povratim telefon. „Duet. Ta djevojka. Boone želi da svira neke akustičke stvari u autobusu, tako da se voziš sa njim. Pobrinuo sam se da imaš gitaru tamo već. Sada hajde, idemo.” Chance me vodi za ruku do kuće da pozdravim momke prije nego što se svi popnemo stepenicama. Sve moje brige skliznu u stranu kada sam dozvolila sebi da kliznem u lagano sranje i prozivku sa momcima. I jednom kada sam u autobusu, prepustim se muzici.

Poglavlje 3 Holly Prošlo je nekoliko sati i ko zna koliko mnogo viskija kasnije, kada smo stali da bi momci mogli zapaliti. Ja posrnem za svojim autobusom – onaj koji ja dijelim sa mojim bendom i možda drugima koji otvaraju koncert, ako nemaju sopstveni autobus. Niko nije podijelio taj detalj sa mnom još. Ali zato što je van moje kontrole, nisam gubila više nimalo vremena razmišljajući o tome. Neka pijana nada me navede da pomislim da sam možda propustila telefon u mojoj potrazi kroz torbicu, tako da sam istresla cijeli sadržaj na kuhinjski sto. Puna šaka tampona. Desetak sjajila za usne i ruževa. Upaljač – za koji nisam sigurna odakle je došao, pošto ne pušim. Moj novčanik. Moji ključevi od automobila. Moj rokovnik za pisanje pjesama. Moj manji rezervni rokovnik za pisanje pjesama. Šest olivki, sve u različitim bojama. Dvije hemiske. Žvaka. Zamotana žvaka. Gumica. Vlakna. I dalje nema telefona. Prije nego sam napustila Boonsov autobus, pitala sam Chancea za Tanain broj, u svakom slučaju. Zapisao ga je na moj dlan sa markerom sa velikim slovima koji kažu NAZOVI ME iznad njega. Odem do vozačevog sjedala. „Hej Chaz?” „Gospođo?” „Rekla sam ti desetak puta da me zoveš Holly, Chaz.” Možda i više od desetak, da budem iskrena. „Da. Gospođice Holly.” „Mogu li posuditi tvoj telefon?” „Naravno.” Izvadi ga iz džepa i doda mi ga, sve ne skidajući pogleda sa ceste. „Hvala.” Sptoričući se dođem do kauča i sjednem sa palcem na brojevima. Pogledam u svoj dlan, i znam koju bi osobu trebala zvati umjesto Tanae, Creightona. Ali ti nisi zaslužila poziva od njega, bol unutar mene protestuje. To je istina, ali ipak. Spustim glavu na uzglavlje kauča kada skontam da čak i da želim pozvati Creightna, neznam ni jedan od njegovih brojeva napamet, i nije da mogu samo nazvati informicije ili tako nešto. Mogla bi proguglati Karas International, ali kakva 12

je vjerovatnoća da će me spojiti sa njegovom ličnom linijom? Čak i kada sam imala taj broj, njegova sekretarica nije vjerovala da sam to ja u početku. Moj najbolji izbor je dobiti telefon nazad. Ja udarim u telefon da nazovem Tanu, i ona se javi nakon što sam je zvala tri puta zaredom. „Halo?” njen glas je sumnjičav i usran, i ja shvatim da ne prepoznaje broj. Plus ured je ponoć. „Ja sam. Holly. Izvini što zovem tako kasno.” „Oh, hej dušo. Ne brini. Znaš da sam budna u svaka doba i onako. Šta se dešava? Čovjek te je već pronašao? Stisnem oči zatvarajući ih. Dođavola, čak i kada bi Creighton željeo da me pronađe upravo sada, mislim da bi i on bio SOL(shit of luck). U autobusu sam na autoputu idići prema sljedećoj stanici ture koja nije na mojoj turnejskoj listi. Ali onda opet, predpostavljam da ne znam kakve resurse ima na raspolaganju, ili da li bi ih koristio da dođe do mene. Nada raste u mojim grudima, nada koja je počela cvjetati te noći kada smo jeli u Siwteen Candles stilu u trpezariji, očajnički želi da on dođe za mnom sa isprikom. „Holly?” „Oprosti, malo sam opijena viskijem trenutno, a možeš za to kriviti Boonea.” „Oh, taj dečko je prokleto seksi. Da nisi udana za milionera, rekla bi ti da ga trebaš preoteti od njegove kučkaste djevojke, iako se inače slažem u krivolovu na svakom nivou. Ali to nije bitno. Pa, zvala si svog muškarca već jednom?” „Ne, zato što sam ostavila telefon u stanu, mislim, a svi njegovi brojevi su na njemu. Mogu li te zamoliti ogromnu uslugu?” „Oh sranje, i znaš da me možeš pitati bilo šta, lutko.” „Da li bi otišla do mog stana u jutro i pozvala me da vidiš da li ga možeš pronaći? I ako možeš da li bi ga poslala meni u Dallas? Mogu ti poslati porukom adresu.” „Naravno. Iako, da te ne volim toliko mnogo morala bi istaći da ja imam asistenticu koja radi takve vrste sranja za mene. Duguješ mi, djevojko. Hoću da budem pozvana na doista fensi zabavu kada se ti i milioner pomirite. Ili možda tjedan u Parizu. Čula sam da on ima nekretninu tamo.” Pariz? Nisam to znala. „Žao mi je što te pitam ovo. Znaš da nebi da imam bilo koga drugoga kome mogu vjerovati.” „Samo te zezam djevojko, pobrinuti ću se za to ujutro.” „Hvala ti Tana.” „Ovo me ovlašćuje da kažem jednu stvar.” Pripremim se. „Hajde.” 13

„Kladim se da želiš sada da si napisala više na toj poruci od samo 'zbogom'.” „To je opasno blizu kao da kažeš Rekla sam ti.” „Žao mi je dušo. Ali to je istina.” „Možda još nije ni shvatio da sam otišla.” Kažem, pitajući se da li bi to mogla biti zaista istina. „Predpostavljam da će taj čovjek naći tebe nego ti njega.” Ona odgovori. „On mi ne izgleda kao tip koji ima ženu koja nestane i da on to pusti dugo.” „Predpostavljam da ćemo vidjeti.” Nadam se da je u pravu, i jednaka mjera straha i nade ponovo me obuzme. Napravila sam nered od ovoga, ali Creighton nije nevin takođe. „Trebala bi prekinuti.” Kažem joj. „Moram prespavati ovaj viski da bi mogla misliti čiste glave ujutro.” „U redu dušo. Uradi to. Čujemo se uskoro. Volim te. „Volim i ja tebe, Tana. Hvala ti.” Prekinule smo, i ja vratim Chazov telefon. „Hvala Chaz. To je to od mene za večeras.” „Naravno gospođo. Spavajte dobro.” Prviše sam umorna da bi ga ispravljala dok sam išla u spavaću sobu u zadnjem dijelu autobusa – jedan koji iznenađujuće niko od momaka iz benda nije proglasio svojom. Ali zavjese na ležajevima su sve čvrsto zategnute, i ja neću nuditi da se zamjenimo. Sliznem iz traperica i između plahti kraljevskog kreveta. Bez piđame spavam samo u majici i donjem vešu. Ali s obzirom da su me moci vidjeli u ovome i možda i manje od ovoga, nisam zabrinuta. Svi su oženjeni ili u dugotrajnim vezama. Čak i više od toga, oni su putni ratnici sa više turneja nego što ja imam prstiju. Zvuk guma na autoputu uljulja me u san, i moja zadnja pomisao prije nogo sam odlutala je da li je moj odlazak pokrenuo jednu od onih desetak klauzula da Creighton poništi brak. Zapravo to je laž. Moja posljednja misao prije sna je koliko će boljeti ako je to istina.

Poglavlje 4 Creighton Penthaus je tih kada sam ušao unutra. Očekivao sam da ću biti kući prije osam sati, ali pregovori su se zagrijali, i nisam mogao otići od stola bez gubljenja sve prednosti koju sam imao. Ako iko može sklopiti dogovor sa čistom snagom volje, to sam ja. Dobivanje ovoga je bilo jebeno važno, i jednom kada sam imao završnu liniju na vidiku, nisam dopustio da mi išta stane na put. Iako nije najveći novčani dogovor koji sam ikada uradio dugo dugo vremena, nikada nisam imao jedan koji mi znači više na ličnom nivou. Preliminarni sporazum, uključujući jedan čelični-klauzulu povjerljivog dogovora, koji smo potpisali, i ja sam bio jebeno zadovoljan samim sobom. Željan da pronađem Holly, krenuo sam prema spavaćoj sobi, ali bila je u mraku. Približim se krevetu, tražeći izdajničko ispupčenje koje bi trebalo biti sklupčano na sredini, ali ne pronađem ništa osim izglađenog jorgana. Upalim lampu pored kreveta, nisam siguran zašto tačno. Nije baš da ne mogu reći da je soba prazna, čak i u mraku. „Holly?” Ništa. Palio sam svako svjetlo dok sam se kretao od sobe do sobe. Nema Holly. Ona nije ovdje. Odjeća je ovdje. Gitara je ovdje. Ali ona nije ovdje. Zadnji put kada sam došao kući i našao mjesto prazno, odlijepio sam, misleći da me je napustila. Ali to je bilo prije. Zadnjih par dana, mi smo... pa, shvatili smo neka sranja, i ono što se na početku činilo kao ludi hir izgledalo je kao da može zapravo da uspije. Ja sam takođe upravo iskeširao pristojan komad novca na činjenicu da bi moglo zapravo uspjeti, ne da je ta određena činjenica važna. Napokon dođem do kuhinje i upalim svjetlo. Jedan list papira iz rokovnika nalazi se u centru središnjeg pulta. Dvije riječi. Samo dvije jebene riječi. Zbogom, Creighton. „Mora da se jebeno šališ.” Urliknem. „Nema jebene šanse!” Zadnji puta kada sam pomislio da me ostavila, bio sam u krivu. Ovaj puta, nisam siguran kako mogu biti u krivu kada je jasno kao mastilo na ovoj prokletoj 15

stranici. Amex Black Card koju sam joj dao je odmah pored njega. To šalje samo za sebe. „Jebi me. Nema jebene šanse.” Ne znam zašto govorim praznoj sobi, ali čini se da nemogu zaustaviti sam sebe. „Ona ne može da me ostavi. Nisam jebeno završio s njom.” Zgrabim telefon i nađem njen broj. Stisnem zovi. Ide ravno na govornu poštu. Zvao sam opet i opet dok nisam samo zurio u telefon i postajao više i više raspižden svaki put kada se njena govorna pošta javljala. „Ovdje Holly. Znate šta treba uraditi.” Nisam siguran koliko sam je puta nazvao dok konačno nisam ostavio poruku. „Holly, ovdje tvoj jebeni muž. Gdje si ti jebote? I ako misliš da si jebeno završila sa mnom, jebeno si u krivu, dušice. Bolje se pripremi, jer jebeno dolazim po tebe.” Odsutna misao o dobijanju nagrade za broj puta koliko sam koristio riječ jebote pluta kroz moj mozak dok sam prekidao i pozivao Cannon. „Druže, dogovor je potpisan. Bolje ti je da sada prpa ne uhvati.” Kaže on rađe nego zdravo. „Otišla je.” Kažem bez uvoda. „Molim?” „Ona je jebeno otišla. Ostavila je poruku koja kaže zbogom. Ona je jebeno otišla.” „Sranje. Možda bi mogli poništiti dogovor.” „To nije razlog zašto zovem. To je samo novac. Ono što želim je moju jebenu ženu nazad. Dakle, idi pronađi je.” Cannon pročisti grlo. „Um, ona je zvala. Ovog popodneva, ali sam znao da ne želiš da te ometaju.” U nemogućnosti da vjerujem u ono što sam upravo čuo, kažem, „Molim te ponovi.” „Ona je zvala. Rekao sam joj da si zauzet.” „I šta je ona rekla?” ja sam prolajao svaku riječ. „Ništa...Ona je samo... prekinula vezu.” U pozadini, čujem Cannon tipka furiozno. „Postavit ću naše momke na ovo. Provjerit ću njenu kreditnu karticu.” Moj mozak, iscrpljen od sati pregovaranja i igranja umnih igara sa drugom stranom, se opet ubacuje u brzinu. „Morat ćeš pratiti njenu ličnu kreditnu karticu, jer je ostavila onu koju sam joj dao.”

„Prokletstvo čovječe. To je surovo. Ili možda lijepo? Jebiga, ne znam. Barem nije otišla van i potrošila usranu tonu novca i ostavila te sa računima.” „S obzirom da je ostavila sve druge proklete stvari – odjeću, cipele, jebenu gitaru – nisam iznenađen.” Činjenica da je ostavila giraru je najgora. To je ogromno jebi se, ako sam ikada vidio koji. Gitara je ono što pokrene moju memoriju. Jebooote. Zajebao sam. Njena turneja, morala je da bude tamo. Nisam čak ni pomislio. Ona nema pojma šta sam uradio za nju... i ona je jebeno otišla. „Nazvat ću te kada budem imao nešto.”Kaže Cannon. „Nema potrebe. Ona je otišla nazad u Neshville. Pripremi avion. Pobrini se da me auto čeka na terminalu, i pošalji mi njenu jebenu adresu.” Posljednji dio je malo ponižavajući za dodati, s obzirom da sam vjerovatno trebao znati ženinu adresu njenog prijašnjeg prebivališta. Ali takođe nisam mario da je pitam ranije. Jer sam bio više nego zadovoljan imajući je u mom krevetu, u mom jebenom penthausu, i ne pitajući je o njenom ranijem životu. To je očito bila velika jebena greška. „Hoću čovječe. Drži se – avion je već spreman za krenuti. Kapetan Jim je spreman.” Naravno da je jebeno spreman. Zato što sam ja zaboravio. Zakopam prst i palac u moj potiljak i zatvorim oči. „Reci kapetanu da ću biti odma tamo.” „Hoću.” Prekinem i krenem prema spavaćoj sobi. Sva odjeća koju sam naložio ličnom kupcu da kupi za Holly ruga mi se dok sam punio svoj kofer. Ne znam koji kurac da spremim za puzanje, i sigurno nisam nikada bio na country koncertu, ali ja sam bez flanelskih košulja i kaubojskih čizama. Pa sam ubacio nešto traperica, maica, par odjela – zato što nikada neznaš kada će ti trebati jedan – i ostatak mojih sranja. Na vratima sam za manje od deset minuta. Idem da nađem svoju ženu. U Nashvilleu, zora je još par sati udaljena kada sam parkirao unajmljeni Mercedes SL65 AMG pored ivičnjaka pored zgrade koja je vidjeja bolje dane. Ovo je gdje Holly živi? Moja ljutnja na njenu izdavačku kuću raste eksponencijalno. Oni su zarađivali mnogo novca na njoj, a opet ona je plaćena praktički ništa za svoj rad. Drkadžije. To će se završiti u kratkom roku. Krenuo sam preko ispucalog pločnika i stao da skeniram listu imena pored vrata. Prije nego sam stisnuo zvono, neko je izašao i zadržao vrata otvorenim za 17

mene, tako da sam u stanju da idem odma gore – jer osiguranje jebene zgrade ne postoji. Piše da je na četvrtom spratu, apartman E, a tu je znak zaljepljen na dizalu koji glasi 'Van upotrebe' napisan izbljedjelim crnim markerom. Mogu samo nagađati koliko dugo je tamo. Jedna stvar je prokleto sigurna – Holly neće ostati ni jednu noć u ovoj rupi. Penjao sam se uz stepenice tri od jednom i pokucao na vrata. To je najbliže aproksimaciji učtivosti do koje mogu doći u ovom trenutku. Čekam. Nema odgovora. Pokucam ponovo. Manje uljudno. Nema odgovora, pa zalupam po vratima. „Holly, otvori jebena vrata.” Vrata preko puta škripući se otvore, i okrenem se da vidim plavokosog momka sa dredlocima kako viri van. „Druže, budi tiši. Neki od nas pokušavaju spavati.” Ignoriram ga i nastavim lupati po vratima. „Ona nije ovdje čovječe. I mislim da se neće vratiti neko vrijeme.” Prema rasporedu turneje koju mi je Cannon poslao e-mailom, oni nisu planirali da budu u Dalasu do noći prekosutra. Vratim se do debila. „Kako ti znaš da nije tu? I kako ti jebeno znaš da se ona ne vraća neko vrijeme? „Smiri se, bracane. Vidio sam je kako nosi kofer sinoć.” Ne pitam zašto je gledao Holly da nosi kofer van zato jer nije važno. Ona se neće vratiti na ovo mjesto nikada, i nikada ga neće vidjeti ponovo. Pozovem Cannona kada sam došao na pločnik. „Ona je već otišla. Saznaj gdje ta turneja staje sljedeće.” „Bacam se na to.” „Sada. Dok sam na prokletom telefonu.” „Rekao sam da se bacam na to, Crey. Drži se, imam nešto. Izgleda da postoji novo stajanje turneje.” Penjem se u Mercedes i vraćam se prema avionu.

Poglavlje 5 Creighton „Mora da se jebeno šališ sa mnom.” Kažem obezbjeđenju koje stoji između mene i ulaza u backstage područije Majestic Teatrea u San Antoniou. „Niko ne prolazi nazad bez propusnice, a ti nećeš dobiti propusnicu. „Moja žena je tamo nazad.” „Nije me jebeno briga čovječe. Nećeš proći. Nazovi je i reci joj da te propusti, a onda možeš ići tamo.” S obzirom da se Holly nije javljala ni na jedan moj poziv, neću priznati da to nije mogućnost. Potrošio sam cijeli dan u San Antoniu pokušavajući je pronaći, i moje strpljenje je pri pucanju. Pozorišna svjetla se gase. „Predstava počinje, čovječe. Uzmi si sjedalo prije nego te dam ispratiti van.” Otvorim usta da se usprotivim, ali reflektori se upale, osvjetljavajući scenu, i vrlo okrugao čovjek obučen u majicu radio postaje izađe van sa mikrofonom. „Da li je publika spremna za ovu mladu damu?” Publika viče nazad, ali izgleda njihov odgovor nije dovoljan za njega. „Pitam, jeste li spremni za Holly Wix?” Publika urla, i ja odlučim da sugestija momaka iz obezbjeđenja nije loša. Mogao bi i pronaći svoje sjedalo, jer se čini da sam konačno pronašao svoju ženu. Morao sam kupiti kartu od preprodavača vani jer je nastup bio rasprodan. Gore, moje mjesto je u drugom redu, pa se neću žaliti. Ostavljajući obezbjeđenje iza sebe, kliznem niz redove do moga sjedala da bi pronašao tri vrišteće tinejdžerke s jedne moje strane, i srednjih godina ženu koja nije uopšte uzbuđena sa druge. Ja ih sve ignoriram kada najavljivač kaže,”Onda dajte toplu San Antonio dobrodošlicu gospođici Holly Wix!” U središtu pažnje je mrak na trenutak, i bubnjar počinje sa ritmom. Jedna gitara mu se pridružuje, zatim druga, i pozornica se osvjetli. I tu je ona. Moja jebena žena. Nosi crnu malenu kožnu suknju, do koljena, srebrne kožne čizme s resama, i čvrsti srebreni topić. Njena kosa je veća nego sam je ja ikada vidjeo, i ton svjetlucave šminke ima izgled svakog centimetra countriy strlete. 19

„Hej San Antonio! Izgledate preljepo večeras.” Njen naglasak je uočljiviji nego sam ikada čuo. Rijetko joj se omakne kada je pored menek, i pitao sam se da li ga je pokušavala sakriti. Ne sviđa mi se ideja da moja žena krije išta. Moje misli se rasprše kada tinejdžerka do mene počne vrištati u najvisočijem tonu koji ljudi vjerovatno mogu registrovati. Uhvatim fraze kao što su, „Holly, volimo te!” i „Holly, tako si nevjerovatna!” Na trenutak pitao sam se da li je Holly bila ovakva djevojka u tinejdžerskim godinama. Idući na koncerte i sanjajući da stoji na pozornici kao sada, i nastupa za publiku. „Volim i ja vas djevojke!” Kaže Holly prije nego što se ubaci u nadolazeću pjesmu. To je ona koju čak i ja prepoznajem jer je muzika koja je komercijalna i koju emituju mjesecima. Većina publike podigne se na noge, mnogi pjevajući zajedno s njom. Ostao sam sjediti, upijajući ženu na pozornici ispred mene. Čuo sam je kada je pjevala ispod tuša, i usporediti to sa ovim bilo je kao slušati Beethoven kako razvlači veličanstveno djelo na dječijem klaviru – apsolutno nema poređenja. Holly je nevjerovatno jebeno talentovana. I ona je moja. Publika je voli – uključujući lika sa znakom koji kaže 'Udaj se za mene Holly'. Ona se ne može jebeno udati za tebe, kretenu. Već je udata za mene. Upravo tada sam shvatio da sam ljubomoran. Po prvi put u mom životu, ja sam jebeno ljubomoran. I to na tinejdžera koji drži komad jarko ružičastog postera. Ja nisam ljubomorna osoba. Nikada. To je neugodan osjećaj, i ne sviđa mi se. Holly otpjeva samo pet pjesama,a zatim se zahvalia publici i mahnula dok je napuštala pozornicu. Mogao sam je slušati – gledajući je – cjelu noć. Njen slatki zvonki glas utonuo je u mene, i ti njeni oživljujući stihovi su još toliko oživjeli njene crvene usne i ljuljajući kukovi. Mislim da sam upravo postao fan country muzike. Cannon mi nikada neće dozvoliti da to zaboravim. Čim su svjetla u se upalila ja sam ustao sa sjedala i krenuo prema obezbjeđenju. Izvadio sam novčanik i dvije stotke u ruci kada sam stao ispred njih. „Ne opet.” Mrmlja on. „Druže, odbi.” „Vidjeo si tu ženu što je bila na pozornic?” On klimne kao da je već mu dosadila ova konverzacija. „Ona je moja jebena žena.”

On pogleda u moje ruke. Mislio sam da gleda novac, ali njegove riječi mi dokažu da griješim. „Gdje ti je onda prsten?” Namrštim se. Dao sam Holly prsten u hotelskoj sobi na novu godinu. Nisam čak ni pomislio da uzmem jedan za sebe, i Holly to nije spomenula takođe. Upravo tamo sam odlučio da želim da Holly želi da nosim prsten. Zašto to nije dođavola spomenula ranije? Nemam ga. Tek vjenčani. Možda si čitao o tome u novinama. Ja sam Creighton Karas.” On podigne jednu tamnu obrvu. „Milioner druže?” „Da.” On naginje glavu. „Da. Predpostavljam da bi mogao biti on. Pokažem mu dozvolu da sam taj. „Ja sam on.” „Ipak neću te pustiti iza pozornice bez propusnice. Dakle, spremi svoj novac, čovječe.” Stisnem zube, svi mišići u mojoj čeljusti se stisnu. „Ali možeš je čekati vani na zadnjem izlazu pored turnejskog autobusa nakon nastupa. Izaći će tamo, i možeš razgovarati sa njom tada. Ako ona želi tvoje dupe pored sebe, onda može reći obezbjeđenju da te pusti u autobus.” Pokušao sam mu dati novac, ali on odmahne. „Ne, čovječe. Dobit ću otkaz, a ja volim svoj posao.” Pošteno.”Hvala ti za upozorenje.” „Bolje ti je da sebi pronađeš pivo i uživaš u ostatku predstave. „Uradit ću tako.” I odem.

Poglavlje 6 Creighton Četiri piva kasnije i dva čina, i konačno idem okolo do zadnjeg dijela pozorišta da sačekam. Ono što sam pronašao tamo iznenadilo me. Ne govorim o teškim metalnim barikadama koje prave stazu za muzičare – to me nije iznenadilo. Ne, to je polugola žena koja pokušava preći preko, pritisnutu od metalne barikade. Osiguranje je pozicionirano cjelom dužinom, pokušavajući ih zadržati, ali žena je nepopustljiva da će vidjeti nekog lika imena Boone ili BT ili nešto slično. Napravim sebi put do barikada i ljubazno koliko mogu, jer nisam u mogućnosti da se probijem kroz grupu žena. Ali ipak, neću izgubiti šansu da propustim Holly, čak iako se osjećam jebeno smješnim čekajući sa nemirnim fanovima kao ovo. Konačno se zadnja vrata otvore i roj osiguranja je privukao roj publike. Žene su počele vrištati, i ja sam podigao ruke da začepim uši kada sam ugledao Holly. Pozovem je, ali nisam vikao. Nije me čula. Još deset metara i stajat će ispred mene. Bjes se zapali u meni kada su se približili i vidim da zadnji momak koji je nastupao – ovaj Boone momak – drži ruke oko nje, držeći ju uz sebe. Koji kurac? „Holly.” Ovaj puta je izašlo glasnije i oštrije. Momak pusti njenu ruku i dođe nekoliko koraka od mene da bi se potpisao nekoj ženi na sise. Fin momak. Holly je nastavila prema autobusu. „Holly!” Ona se zaustavlja, okreće, a njene oči se rašire kada me je ugledala. Ona posrne, i drugi muškarac posegne da je umiri. Ne sviđaju mi se njegove ruke na njoj ništa više nego ruke posljednjeg momka. Njen osmjeh je čvrst kada je došla do ograde. Genije koji je potpisivao sise ide niz liniju, srećući je ispred mene. „Jesi li dobro šećeru?” pita je. Holly otvara usta da odgovori, ali ja je preduhitrim. „Ona je dobro. Samo se pita zašto njen muž stoji među grupi djevojkama.” Njegove oči se usmjere prema meni. „Dakle ti si muž, ha?” „Da, ja sam muž.” On pogleda Holly. „Nisi spomenula da on dolazi.” „Nisam znala da dolazi.” Kaže ona tiho. 22

„Šta kažeš da pomjeriš ovo okupljanje u autobus?” Boons kaže. Holly klimne, i pokaže prema obezbjeđenju. „Vodi ga u moj autobus. Mi ćemo biti tamo za pet minuta.” Momak iz obezbjeđenja preskače ogradu i vodi me do turnejskog autobusa. Kliznemo između barijera i on pokuca na vrata. Otvoreno je, i ja se popnem uz stepenice. To nije rupa koju sam očekivao da bude. Na stranu dio praznih limenki piva i par praznih boca pića, nema puno smeća. Neka odjeća, palice za bubnjeve, sveske, gitarske trzalice, i kontoleri video igrica na pultu i stolu. Stojim pored kauča i čekam. Trajalo je duže od pet minuta. Nestrpljiv, pomjerim se prema zatamnjenom prozoru i gledam njihovu sporo napredovanje – potpisuju autograme i slikaju se iz neugodnih uglova. Konačno, vrata se otvore ponovo, i Holly se popne unutra. Raskomotio sam se na kauču, i razmatram šta da kažem. Ali ona me pretekne u tome. „Šta radiš ovdje?” pita ona bez uvoda. „Tražim svoju ženu.” Odgovorim. Ona promrmlja nješto u odgovoru. „Oprosti?” „Kažem da sam malo iznenađena.” Moj prvi instinkt je da se branim, ali zaista nema poente. Zasrao sam, i znam to. To ne znači da nisam još uvjek raspižden da nije čekala još malo duže prije nego što me napustila. Odlučim da je izvinjenje najbolji izbor, nije moj uobičajeni, ali sam iznenađen kako lako riječi dolaze. „Žao mi je Holly, zajebao sam. Rekao sam ti da ću biti negdje, i nisam bio.” Njena usta se otvore širom, i ja se odmah podsjetim na sve ono što bi željeo raditi tim ustima. Lagano pljeskanje počne sa prednje strane autobusa, prekidajući razgovor. „Sada, to je momak koji zna kako da puza. Uzimam bilješke, čovječe, u slučaju da ikada nađem u govnima.” On prošeta do kroz autobus i drži ispruženu ruku tetoviranu što liči na mjedeni bokser sa lobanjama. „Boone Thrasher.” Stojim i procjenjujem ga, čovjek – na – čovjeka. „Creighton Karas.”

Rukujemo se, ni jedan ne polušajemo stiskati jako jedan drugoga, što je više nego što sam očekivao od čovjeka sa istetoviranim mjedenim bokserom na ruci. Prdpostavke i sve to. Još uvjek je nosio pocjepani farmer, maskirnu kapu, i motorističke čizme koje je nosio na pozornici, iako mora da je obukao novu majicu zato što je pocjepao zadnju na sredini performansa. „Tretiraj ovu djevojku ispravno, čuješ li me? Ili ćeš odgovarati meni.” Lukavi pogled buši moj i njegove riječi su obećanje. Otvorim usta da mu kažem da to nije njegov jebeni posao to šta ja radim sa Holly, ali zastanem. Iskreno, drago mi je da ima nekoga ko mari dovoljno za nju da ni prijeti u njeno ime. Sve dok je njegova zabrinutost potpuno platonska, nemamo problem. „Hvala na upozorenju. Drago mi je da Holly ima prijatelja koji joj čuva leđa.” On je uhvatio naglasak koji sam stavio na riječ prijatelj. „Bez brige, čovječe. Ja ima svoju sopstvenu ženu. Ne tražim da lovim tvoju.” Nagne se bliže i doda, „Osim toga, da sam je ja htjeo, ti nikada ne bi imao priliku.” Njegovo drsko samopouzdanje odmah mi stvara želju da ga udarim pesnicom u lice, ali Holly frkne tiho, navodno zbog mačo poziranja koje Boone i ja izvodimo. „Ja se s poštovanjem ne slažem s tobom,” odgovorim, spreman da završim razgovor. On se nasmije, jaki zvuk koji ispuni autobus. Ja zakoračim nazad i prebacim posesivno ruku oko Holly. Trasher se smije i kaže, „Ti bi mogao odgovarati, čovječe. Definitivno si bolji od odvratnog JC-a.” On podigne obe ruke. „ Ja nemam problem da muškarac preferira kurac umjesto mace. Svakome njegovo. Ali imam problem da on koristi Holly da se pretvara da to nije slučaj. Ako si muškarac da jebeš drugog muškarca u dupe, onda bi trebao biti dovoljno muškarac da budeš iskren sa svojim fanovima u vezi toga – ili barem ne tražiti da druge etiketiraju. Samo moje mišljenje. Nije da ono znači sranje i onako.” U redu, možda mi se ovaj tip sviđa. „Ta situacija je sigurno razrješena.” „Prokleto ispravno. Volim tvoj stil, čovječe.” Klimnem, više nego spreman da se ovaj razgovor završi. Imam Holly pored sebe, što znači da sve što želim je vrijeme s njom tako da bi neke stvari razjasnili. Naime, činjenica da ona neće nikada odšetati od mene ponovo sa ničim osim dvije riječi na papiru. A ne odlaziti od mene i tačka bi bio idealno. 24

Mi ćemo ti se maketi s puta. Predpostavljam da ostatak benda čeka da se popne u autobus?” „Oni su na autobusu sa ostalim koji otvaraju koncerte.” Pogledam Holly, i ona objasni. „Ja dijelim autobus sa ostalim koji otvaraju koncert. I djelimo troškove.” Sjećam se četiri velika bradata kao drvosječe muškarca koji su došli na pozornicu nakon Holly,i svirali mnoštvo instrumenata. „Dijeliš autobus sa četiri muškarca?” „Sedam, ako računaš momke iz moga benda takođe.” „To se završava večeras. Otići ćemo u hotel, a ja ću te dopratiti u Dallas.” „Uvjek putujem sa svojim bendom.” Ona protestuje. „I sada putuješ sa svojim mužem.” Thrasher sjeda na kauč, čak se i ne pretvarajući da nam daje privatnost. Zapravo, odlučijo je da podjeli svoju mudrost. „Ona putuje sa turnejom. To je način na koji ovo ide.” „Tada ona dobija svoj autobus. Njen bend može ostati sa drugom grupom.” On klimne odobravajući. „To bi valjalo. Onda bi ja mogao izbaciti bubnjara iz mog busa. Ali ti ćeš morati da provučeš karticu za to. Nema šanse da izdavačka kuća to uradi.” „Nije problem. Da nisi insistirala da putuješ autobusom, ja bi uredio hotele i uzeli bi avion.” Trasher odmahuje glavom i poseže za bocom Johnny Walker Blue Label sa stola. Barem čovjek nema loš ukus u viskiju. „To je iskušavanje sudbine, čovječe. Previše dobrih umjetnika je otišlo u avionskim nesrećama. Ja se ne bi složio s tim.” „Creighton.” Holly kaže, prekidajući me. „Moramo razgovarati o ovome.” Pogledam dolje prema njoj. „Nema se o čemu pričati. Ti moraš biti ovdje, a ja nisam voljan da te pustim da budeš ovdje bez mene.” Ona otrese moju ruku, i ja joj pustim ramena. „To nije doista tvoja odluka za donijeti.” Pogledam Trashera, koji je mogao donijeti i kokice s obzirom kako je napeto gledao našu razmjenu riječi. Moje oči se suze prema Holly. „Uzimamo hotel za večeras.” Ona se naginje unazad uz kuhinjski elemenat sićušne kuhinje i prekriži ruke. Lagao bi kada bih rekao da nisam uhvatio način na koji njen pokret podiže njene sise u topiću. 25

Moje oči su prikovane, i umalo sam propustio njene riječi kada je rekla. „Mi odlazimo odavdje i to večeras.” Moje se usne trznu, i ja potisnem potrebu da je savijem preko koljena zbog njenog drskog stava. Ali to nije nešto zašto želim publiku. „U koliko sati trebaš biti na tom mjestu ujutro?” Holly pusti da Trasher odgovori. „Sve dok je tamo u podne, sve je dobro. I ako uzimaš svoj prokleti avion, ne govorite mi. Ne želim znati. I sigurno ne želim jebeno otvorenje predgrupe ako se tvoje avion sruši.” Zgrabim Holly za ruku i povučem je uz sebe. Ona udahne oštro kada dodirne moje grudi. Njene ruke idu prema gore, i njeni prsti se savijaju oko mog ramena. Moramo da se gubimo sa ovog autobusa u žurbi prije nego zaboravim da želim prokletu publiku. Ne odmičem pogleda sa njenih širokih smeđih očiju kada sam progovorio. „Vidimo se sutra u podne, Trasher.”

Poglavlje 7 Holly Creighton otključa hotelski apartman i drži vrata otvorena za mene. Pronađem prekidač za svjetlo i zalutam u sobu. Ni jedno od nas nije progovorilo odkako smo se popeli u autobus otvarača koncerta i Creighton mi naredio da spremim torbu. I kada kažem naredio, mislim naredio. Kroz ovo cijelo iskustvo, pomješane emocije preplavljuju mi vene dok nisam bila sigurna da će uzrokovati da puknem od intenziteta. Šok se bori s ljutnjom dok se ljutnja bori sa uzbuđenjem. Ne znam kako da se osjećam u vezi ovoga. Sretna što se pojavio? Ili još uvjek povređena što je zaboravio na mene? Ili raspiždena što je došao i preuzeo kontrolu nad mojim životom? Nisam imala dovoljno vremena svariti ni jednu dovoljno dugo da je samo osjetim, a kamoli da je stavim u riječi. Kao i uvjek, muzička lirika je počela plutati kroz moju glavu, ali kao i moje emocije, bili su u haosu. Ovo je ono što mi Creighton radi, i nisam sigurna da li to volim ili mrzim. Ne postoji li izreka da život počinje na rubu tvoje komfort zone? Pa , pogodi šta? Ja živim, jer sam jako daleko od moje komfort zone trenutno, da ne mogu čak naći trag da se vratim. Protekli mjeseci su bili u pokušavanju nečega novoga i pronalasku same sebe, i možda je ovo sljedeći korak. Znam da je jedna stvar sigurna: Ne želim izgubiti sebe od komandujućeg, ogromnog čovjeka Creightona Karasa. Bez obzira šta se desi sledeće, moram se držati za komadiće sebe za koje sam se borila, zato što sam i ja bitna. Ova veza nije samo uvezi njega. Ako će ovo trajati izvan tihe vožnje u taksiju do hotela, moramo razjasniti neke činjenice. Šta je Creighton mislio kada je došao u apartman i zatekao ga praznog? Da li je shvatio da je zajebao? Da li je išao u Neshville prvo? Da li je ovdje da me grdi kao da sam dijet i odvuče nazad za kosu? Ako je to slučaj, jako će se razočarati. Ne napuštam ovu turneju. Vrtlog mogućnosti je stavljen na stranu kada je zatvorio vrata naše sobe, ispustio torbe, i zarežao. „Skidaj se.” Moje oči se podignu ka njemu. „Ovo nije ono kako sam očekivala da scenario ide. „Oprosti?” 27

„Da li doista moram da se ponavljam?” „Mislila sam da ćemo razgovarati...” počnem, ali me Creighton prekine. „Završio sam sa razgovorom. Ja ću da pokažem mojoj ženi kako se osjećam zato što me napustila, ne ogovovarajući na svoj telefon, i ostavljajući me da letim u više država da bi je pronašao.” „Ti ...” On me prekine ponovo. „Ostavila si poruku od dvije riječi, draga. Dvije. Jebene. Riječi. One su takođe mogle biti 'Jebi se'.” „Možda su i trebale biti.” Odgovorim, zapanjena – i raspiždena – na njegovu reakciju. „Skidaj se. Odma. Ili ću ja to uraditi za tebe.” Njegov ton je neumoljiv, i u tom momentu, znam da se ne mogu sakriti. Možda odgovara da sam u San Antoniu, zato što bi ovo mogao biti moj jebeni Alamo. Ja zatresem glavom. „Ne igram se, Creighton.” Njegov izraz postane divlji. „Da li nešto od ove situacije te navodi da pomisliš da se igram?” on vreba prema meni. „Složila si se. Ja naređujem, ti pratiš.” Taj dogovor je odletio kroz prozor kada si napravio sve jasnim, da ti ne možeš biti smetan sa mojim postojanjem osim kada je to zgodno za tebe.” On trzne glavom unazad kao da sam ga upravo ošamarila, i zaustavi se u pola koraka. „Da li ti zaista vjeruješ u to?” „Nakon juče? Šta drugo da vjerujem? Nisi mogao biti ometan ni da se javiš na telefon, i znao si da moram ići!” „Znao sam da trebaš biti u Neshvilleu danas. To je bio plan. Rekao sam ti da ću te dovest tamo prošle noći, ali nešto je iskrslo. Događa se kada vodiš multimilionersku-kompaniju, Holly. To se neće promjeniti.” „Razumijem to. Čak i mala ja razumijem to, ali ono što ne razumijem je kako nisi mogao čak ni javit se na moj poziv da mi kažeš da se plan promjenio. Ja sam na kratkoj uzici kada je u pitanju izdavačka kuća. Nisam imala izbora nego poštovati pravila, ili sam najebala. Rekla sam ti da ću igrati po tvojim pravilima, ali kada počneš stavljati moju karijeru u opasnost jer ne možeš čini se zapamtiti da imam obaveze, to je gdje moja brižnost o tome šta ti želiš prestaje.” Pokažem rukom prema prozoru i svjetlima Majestic Theatra u daljini. „Ovo je moj život. Ovo je moja jedina šansa da dokažem sebi da mi je suđeno više od služenja masne hrane za kuglački tim koji se svađa o tome ko ima najveće pivske iznutrice i najveće muške sise. Da li imaš ikakvu ideju kako brzo ovo 28

može da se raspadne za mene? Tada bi bila tačno tamo gdje sam i počela, i ja odbijam da se to dogodi samo zato što nisam dala ovome apsolutno sve što imam.” A šta te navodi da pomisliš da ću dopustiti da se to dogodi? To nije nešto oko čega bi se trebala brinuti više.” Creightonova frustracija je očita u njegovom tonu, ali on i dalje ne razumije to. „Sranje. Tvoj predbračni ugovor čini prokleto jasnim to da ja i dalje ne mogu računati na nikoga osim sebe. Osim toga, nisam došla ovako daleko samostalno da bi počela ovisiti o tipu da se brine o meni sada.” Creightonova glava se naginje na stranu. „Holly...” Ja okrenem glavu nazad prema njemu. „Ne. Ti ne razumiješ. Kada staviš moju budućnost u opasnost, ovo prestaje biti igra.” Njegove čelo se mršti i njegovo tijelo zategne. „Ja sam svjestan da ovo nije igra. I ja sam takođe svjestan da sam ja onaj koji je sjebao izgubivši praćenje tvoga rasporeda. Ali to ne značili da ne trebam da nas vratim nazad na jedini način za koji znam kako.” Pretpostavljam da misli na seks, zato što se to čini da je jedini dio ovoga braka gdje smo kompatabilni. Ali ipak, to ne znači da moram voljeti tu metodu. Ja zakoračim prema spavaćoj sobi i sjednem na rub kreveta, odkopčavajući moju desnu čizmu prije nego je bacim preko sobe. Creighton prelazi prag, i ona leti blizu njegove glave. To nije bila moja namjera, bar ne svjesna. Druga čizma je slijedi. On ne kaže ništa kada prozuji pored njegove lijeve strane. Letimično ga pogledam u lice otkrivajući pokvareni osmjeh. Povučem moje čarape i posegnem za zatvaračem na suknji. Njegov glas je tiši ovaj put. „Holly, šta radiš?” „Slijedim naredbu. Kako ti izgleda?” Ja zburam suknju i gaćice preko kukova i svučem top preko glave. Svaki komad odjeće sleće na njegove noge kako sam ih bacala. Otkrijem jorgan na kraljevskom krevetu i popnem se na sredinu. Prevrnem se na leđa i rašitim noge široko. „Je li to dovoljno dobro za tebe? Je li ovo dovoljno skinuto za tebe?” Creighton se približi krevetu. „Da li ćeš objasniti ovo, ili ću morati nagađati šta pokušavaš postići ovim štosom?” „Nije štos. Samo slijedim naređenja.” Creightonove usne se izviju u vučiji cerek.”Oh Holly, ti me znaš iskušavati, tu nema sumnje. Ali ne mislim da će ovo uspjeti na način na koji ti misliš.” 29

Ja nagnem galuv na stranu na mekani jastuk. „Doista? Tvrdim, ti jebeš mene, ja svršim, ti svršiš, a poslje možda sve ponovimo.” On baci jorgan u zrak i preko mene. Ok, očito sam u krivu. „Ti činiš da zvučim jako predvidljivo, moja divna ženo, i ja ne mogu to dopustiti.” Ok opkruži krevet, sjedne na rub okrenut leđima prema meni, i podigne bežični telefon sa prijemnika. „Room servis, hvala.” Jednom kada je spojen kaže,”Biftek i filet. Srednje pečen. Dvije Cezar salate.” On kaže ime nečega za što sam predpostavila da je skupo vino, zahvali osobi na drugoj strani, i prekine. Ja zgrabim jorgan na grudima i sjednem. „Šta se dođavola upravo desilo?” Creighton ustane i okrene se prema meni. „Odlučio sam da ću imati tvoju pičkicu za desert radije nego predjelo.” Još jednom moj se mozak zavrti. „Ponavljam, koji se đavo upravo desio?” Creighton ignorira moje drugo pitanje i prelazi sobu do ormara. On otkopčaje rukave svoje bijele košulje, svuče je, i objesi je. „Sveto sranje, on nosi farmerke. Kako je moguće da mi je to promaklo?” mrmljam sebi. Ali očito moje mrmljanje nije tiho dovoljno da pobjegne Creightonovim ušima. „Vjerovatno vrišteći fanovi, slabašno osvjetljen autobus, i tvoji pokušaji da me razguliš i napraviš mi novi šupak.” „Nisam znala da posjeduješ farmerke.” „Bi da si zapravo zakoračila u ormar gdje je odjeća koju sam kupio visi.” Ukočim se, moji prsti se grče u pernati jorgan. „Nisam trebala sve to. Bilo šta od toga.” „Čak ni gitaru?” on upita, njegov tamni pogled sleće na mene. Mrzim kako ide pravo ka srcu stvari kada ja ne želim razgovarati o tome. „Zahvalila sam se za gitaru.” „I opet si je ostavila. Predpostavljam da je to lična izjava, a ne praktična.” Odbija da prekinem kontakt očima. „Već si me kupio jednu, Karas. Ne moraš pokušavati da mi opet kupiš.” „Gitara je na avionu.” Moje se srce stegne. Volim tu svjetlucavu tirkiznu Gibsonku. Doista,doista volim. Još uvjek pokušavam odlučiti kako da odgovorim kada Creighton kaže. „Da li se želiš otuširati prije večere? Trebala bi biti ovdje ubrzo.”

Mislim na deset kila scenske šminke koju još uvjek nosim, i ustanem. Skoro sam iznenađena da njegova fraza je pitanje, ali ne oklevam preći preko kreveta do moje torbe za toaletnim priborom. Uzela sam si vremena ispod tuša, ponavljajući šta se upravo desilo i pokušavajući prokljuviti ovog muškarca za koga sam se udala. Razmaženoneuspijem. On je nemoguć za predvidjeti, i mislim da ću se izluditi pokušavajući. Ne izlazim iz kupatila dok nisam čula da se spoljnja vrata otvaraju i zatvaraju. Navlačeći mekani ogrtač iz kupaonice, provirim iza vrata i vidim čovjeka kako istovara jela sa kolica i postavlja jelo na sto. Sjećanje na našu suši večeru još jednom iskoči u mom umu. S obzirom kako je veče krenulo, mogu sigurno reći da nećemo sjediti na vrhu stola jedući naše odreske. Ali uzevši u obzir odkada nisam jela odreske, dobro sam i sa sjedenjem pravilno i proždirući ih. Kažem si da to zaslužujem. Jedna noć onoga što Holly treba da bi ostala mršava na turneji tako da je ona vizualno primamljiva dijeta neće ubiti. Čovjek podigne poklopac, otčepi vino, i nudi daljnu uslugu, ali Creighton mu zahvali i pošalje ga van. Ja ne napuštam zaklon u dovratku spavaće sobe dok nisam čula da se vanjska vrata zatvaraju. Kada sam zakoračila u dnevnu sobu, pronađem Creightona kako mi toči čašu vina. Protest na mojim usnama zamre kada sam udahnula bogatu aromu jela. Razumijem da mnogo ljudi ima moralne primjedbe na jedenje mesa, i poštujem to, ali ja sam Kentucky djevojka koja voli dobar odrezak. Creighton izvuče moju stolicu, i ja potonem na sjedalo. Je li ovo njegov način da nadoknadi štetu? Ako samo želi seks od mene, mogao me je uzeti sa mojom ponudom. Dakle, možda da ovo odigran cool i vidim kako ide? Mrzim potrebnu za strategijom, ali sa Creightonom osjećala sam se kao da trebam da budem spremna na sve. Kako bi bilo samo da budeš normalna, Holly? Ali šta je naše normalno? Odlučim samo da budem ja. Lijepa verzija, ne ona koja baca cipele u čovjekovu glavu. „To miriše predivno.” „Drago mi je da odobravaš.” Nasmijem se. „Možda se čak neću žaliti što si naručio i za mene jer si pogodio kao rodeo kauboj. Ali budi siguran,” kažem dok sam podizala svoju vilicu i nož, „prvi put kada naručiš paštetu ili kavijar i očekuješ od mene da jedem i da mi se svidi, tvoj izbor jela privilegija će biti povučena brže od korova u vrtu moje bake.” „Primljeno k znanju.” 31

Okrenem svoj pogled gore prema Creightonu samo trenutak prije nego sam zasjekla u filet. Podižući ga do usta, ubacim ga i stenjem odobravajući dok žvačem. Osim obroka u Johnny Utahu, ovo je prvi puta da stvarno se prepuštam. Nakon što progutam, promrmljam. „Četrnest mjeseci bez crvenog mesa. Trebao bi biti kriminal.” Creighton hvata moj komentar. „Zašto bi bila četrnaest mjeseci bez crvenog mesa ako očito uživaš u njemu toliko?” Previše sam fokusirana na ukusno meso da bi mu dala išta osim apsolutne istine. „Prije šoua, ja sam živjela na PB&J i ostatcima, stavljajući svaki ušteđeni cent na bakine medicinske račune. I za vrijeme toga i poslje, bilo je to na 'da se nisi usudila misliti o stavljanju toga u usta' listi.” Creighton diže čašu i uzima gutljaj vina. „Onda mi je drago da ga imaš večeras. Reci mi o...” Prekinem ga sigurna da će biti pitanje o baki. Možda sam je spomenula, ali ne želim govoriti o njoj. Već sam ogolila svoje tijelo večeras, mislim da ne mogu podnijeti ogoliti i dušu. „Samo nemoj reći mom menadžeru ili onima zaduženima za kostime. Izvadit će van vile. Nije mi dopušteno da se udebljam. Zapravo, ja bi trebala izbubiti dodatnih deset kilograma prije ACM Awordsa. Ali mrzim vježbu, i nakon ponovnog kušanja odreska, nisam sigurna kako se vratiti na piletinu i povrće na pari.” Creightonova viljuška se klatika kod brade. „To je jebeno smješno. Zabranjujem to.” Replika Šta si ti to do đavola upravo rekao? Izgled. „Um, oprosti, ali nije na tebi da zabraniš išta.” Odgovorim, gubeći lijepi Holly stav. „Izgubi još jedan kilogram, i ja ću se pobrinuti da je to zadnji kilogram koji si izgubila.” Pa. To zvuči zlokobno. „Ali i dalje nije na tebi da o tome odlučuješ.” „Holly...” „Creighton...” Oboje utonemo u tvrdoglavu tišinu na nekoliko trenutaka, i ja vratim pažnju nazad na tanjir. On uradi isto, i ja se pitam da li će ispustiti pitanje. Onda uzmem joj jedan zalogaj odreska i zaboravim na brige. Ured sam završila sa večerom kada Creightonu zazvoni telefon. On ga izvuče iz đepa farmerica i izvine se. „Moram se javiti.”

On napusti sobu, i ja ne mogu čuti puno šta on kaže u razgovoru osim par komentara kao što su „taj drkadžija” i „nikada nećemo priznati.” Ni jedna od te dvije izjave ne pokazuje da uživa u pozivu. Dok je on odsutan, pojela sam ostatak odreska i salate, i jedna od onih zbrkanih tekstova pjesme od ranije počinje me gnjaviti. Ja sam za stolom, piskaram na papiru, kada se Creighton vratio. Kosa mu je podignuta naprijed, kao da je gurao prste u nju iznova i iznova. Samo još jedan znak da to nije bio dobar telefonski poziv. Ovo je kada prava žena stane i pita šta nije u redu. Završim pjesmu i odlučim da dopustim toj ženi da pokuša. „Šta se dešava?” U redu, priznajem, nije najbrilijantniji početak razgovora, ali to je otvorenje, i ja ga pozivam da podjeli zbog čega su bile sve te kletve. „Ništa zbog čega bi se ti trebala brinuti.” I eto ga – razlika između ovog braka i onoga gdje supružnici zapravo pokušaju da naprave vezu. Nešto u vezi ovoga slomi dio nečaga u meni. Dio čega, odbila sam da nagađam. „Oh, nemoj reći. Dragi, to je grozno. Voljela bi da postoji način da pomognem.” Moje tepanje, usrano-ludilo odgovora zarađuje oštar pogled od Creightona. „Šta? Trudim se pretvarati da sam žena čiji muž zapravo dijeli nešto iz svoga života, i da me interesuje.” Njegov pogled, ako je moguće, postane oštriji. Ali njegove riječi me najviše iznenade. „Dosta želiš znati?” „Reci mi mužiću. Živim opasno večeras.” Ja kažem, puštajući moj akcent na slobodu. Creighton prelazi sobu do stola i nagne se preko tako da je okrenjen licem prema mom licu, njegova butina je samo centimetar od moje ruke. Što znači da je njegov kurac vjerovatno samo desetak centi od mojih usta,i ne mogu si pomoći ne misliti na desert. Ja suzim oči i odmaknem ih od njegovog paketa, koji je vidljiv poprilično u njegovim trapericama, i sretnem se sa njegovim mračnim smeđim pogledom – pogledom koji je još sužen prema meni. Uzima moju mjeru, mjereći moj pravi interes u onom sa čime se on nosi. Odlučim mu olakšati. „Svo zezanje na stranu, ja sam stvarno ovdje ako želiš razgovarati o tome šta se dešava.”

Nešto bljesne u njegovom izrazu, ali prije nego sam mogla shvatiti šta, nestalo je. „To je bio Cannon.” „U redu.” kažem, navodeći ga da nastavi. „Imali aktiviste dioničare koji prave problem. Dobio je uličnu likvidaciju o poslovnoj strategiji kompanije, i on zahtjeva promjene kao i dodatne nezavisne direktore da balansiraju u donošenju odluka.” Pratim ga, ali većina ovoga ne znači mi ništa. „Šta je zapravo aktivisti dioničari?” „Neko sa dovoljno udjela u kompaniji koga moramo uzeti za ozbiljno kada napravi veliki javni bruka-nastup. To je inflamacijski način da pokušaš uticati na promjene u načinu kako kompanija posluje.” „U redu.” Razmatrala sam njegovo objašnjenje na trenutak. „Nije li to neugodnost za kurs u tvom poslu.” On klimne. „Da, ali u ovom slučaju to je čak i više od smetnje zato što je aktivista dioničara takođe moj ujak.” Moje obrve se podižu. „Tvoj ujak?” Njegov osmjeh je sumoran. „Da. Ujak koji je odgovoran za moje vaspitanje od desete do osamneste godine.” Volim riječi, uglavno zato što ih volim okrenuti u riječi pjesme , riječi koje prenose neke emocije. Creighton, primjetila sam, je birao svoje riječi oprezno. On nije samo rekao ujak koji me podigao.” „Predpostavljam da niste bliski.” „Predpostavljaš ispravno. On je stvorio svoj novac na deviznom tržištu u razmjeni valuta, a potom je dobio pojačani ego kada sam ja uradio isto to – bez obzira na činjenicu da me on nije naučio ni jednu prokletu stvar. Kada sam odlučio da predstavim kompaniju javnosti, on je odlučio da želi veliko komad toga da bi me raspizdio.” „Zvuči kao da je vaša veza... komplikovana.” Mišić u Creightonovoj čeljusti se trzne. „Moglo bi se reći.” „Pa, je li ovo vrsta problema koja samo nervira? Ili je ozbiljno?” Creighton se pomjeri, ukrštujući ruke na prsima. „Da budem iskren, nisam u potpunosti siguran još. Sve do sad, samo je bio naporan – zahtjevajući da počnem prodavati neke poslove koje kompanija posjeduje, što je nešto što sam odbijao da uradim da bi ga utišao. Ali sada, dovoljno je reći da pokušava alternativne taktike.” Još jednom ja seciram Creightonove riječi pažljivo. Ono što nije rekao dolazi jednoako snažno. 34

„Da li nešto od alternativni taktika ima veze sa nama i našim vjenčanjem?” Creightonove grudi se podignu i spuste uzdišući. „On pronalazi neku municiju u tome, da.” Ja sam zapravo iznenađena njegovim iskrenim odgovorom. Očekivala sam da izbjegne pitanje u potpunosti. „Postoji li išta što bi ja mogla uraditi da pomognem?” Za razliku od par minuta ranije, nisam bila zajedljiva ni najmanje. Ako postoji nešto da bi ja mogla pomoći, uradit ću – i ne samo radi Creightonovog imena koje se vuče kroz blato sada znači da se i moje ime vuče takođe. „Shvatit ću ja izlaz.” On me pogleda.”Ali hvala.” Počnem da sležem ramenima ali se pretvori u zjevanje. „Samo reci ako se ičega sjetiš.” Creighton me proučava. „Umorna si.” To nije pitanje, ali ja zapravo odgovorim. „Da, prvi nastup nakon pauze. Lako je zaboraviti kako je iscrpljujuće sve to. A da ne spominjem probe, tonske probe, upoznavanja i pozdrave, i sve ostalo.” „Onda predpostavljam da bi se trebala povući za večeras.” „Moram da budem u Dallasu u podne radi radio interviua. Nadam se da to nije problem.” On odmahne glavom polako. „Nije problem. To je brz let. Biti ćemo tamo na vrijeme.” „U redu onda.” Poguram stolicu nazad od stola i ustanem, vukući pojas od ogrtača čvršće i zureći u moje srebreno polirane nokte na nogama. Pogledam u Creightona. „Predpostavljam da ću ići u krevet.” Načinim okljevajući korak prema spavaćoj sobi, čekajući da me zgrabi za pojas, zgrabi me na svoja prsa, i zareži nešto o tome da sam zaboravila njegov desert. Ali on nije uradio ni jednu od tih stvari. Umjesto toga, tretirana sam sa jednim odsutnim klimanjem. „Pokušat ću da te ne ometam. Imam još nekoliko vrijednih sati posla ispred mene.” Doista. Creighton? Stvarno? Nakon što si naredio da se skinem ranije? Dajem mu trenutaka da se predomisli. Ali nije. U redu, onda. „Nema problema. Spavam kao mrtva. Ništa me ne budi. To dolazi od tri mjeseca spavanja u autobusu sa muškarcima koji hrču.” Creightonovo tijelo se napne, poništivši njegov raniji opušteni izraz. „To se mijenja sutra takođe. Tvoj novi autobus će čekati nakon koncerta.” 35

Moja usta se pomjeraju prije nego im moj mozak kaže da zašute. „To će biti odlično. Neću se morati brinuti da održajem moje orgazme tihim više.” Uglovi Creightonovih usana se podižu u pokvareni osmjeh. On gurne sto i smanji razmak između nas. „Ne Holly, to je sigurno da neće biti problem više. U stvari, ja ću imati pakleni problem ako ne budeš stenjala zamnom sutra naveče u autobusu.” Ne mogu držati korak sa čovjekovim raspoloženjima, ali njegov cerek je ono što me napaljuje. Zadrhtim na njegove riječi dok su prošaputane prema meni. Moje ruke, koje izgleda razviju sopstvenu volju, posežu za dugmetom na njegovim farmericama. I... njegov jebeni telefon zazvoni ponovo. Spustim ruku.”Predpostavljam da to znači da idem u krevet sama onda.” On posegne za telefonom, provjeravajući ekran. „Da se ne moram javiti na ovaj poziv...” Ja slegnem ramenima.”Moglo bi mi koristiti dodatni sati sna i onako. Oni će željeti slikati u radio stanici, tako da moram izgledati dobro.” Creighton klizne prstima preko ekrana telefona, a ja se okrenem. „Čekaj minutu, molim te.” Zastanem, ne znajući da li govori meni ili osobi na telefonu. Vireći preko ramena, vidim ga kako spušta telefon na sto i zakorači prema meni. Zašuška ruke u pojas ogrtača i povuče me prema njemu u tačnom pokretu koji sam zamislila minutu ranije. „Uzimam odgodu za kasnije za svoj desert.” Kaže, i spusti svoja usta preko mojih. Otvorim ih za njega i njegov jezik istražuje unutrašnjost, kušajući moja usta tako ukusno da moje butine se stisnu jedna uz drugu, i ja mogu osjetiti klizavost kako raste između mojih nogu. Prekrivajući moj potiljak, zahvati moju kosu i naginje me u suprotnom smjeru, ne trošeći dah dok se poljubac produžuje i pojačava. Izgubljena sam u trenutku kada on oslobodi svoj stisak na meni. Stojeći u zapanjujućoj tišini gledam kako je podigao svoj telefon, aktivirao ga, naginjući se prema stolu, i počeo pričati. „Daj mi ga.” Kaže u telefon, ali osjetila sam kao da su te riječi upućene meni. Mali osmjeh oblikuje moje usne, i ja posegnem za pojasom na ogrtaču i polako ga odvežem. Pustila sam ga da padne frotirna tkanina na pod i podigla ruke da se omaraju na mojim grudima. Nisam sigurna koji mali đavo me vodi, ali sam sigurna da jedan mora biti. 36

Creightonsove oči se suze na moje ruke dok je slušao – ili pokušavao da sluša – ko god je na drugoj strani telefona. Sada kada imam njegovu pažnju, spustim prste niz tijelo i pokrijem moju pičkicu. Samo mišljenje na riječi čini me vrelijom. Njegove tamne oči gore na meni, i mogu reći da je stao čak i pokušavati slušati bilo koju stvar koja je rečena. Volim što imam tu moć da ga ometem ovako, čak i dok se pitam koji đavo radim. To je kao da moram dokazati sebi da imam nešto što on želi. Možda tražim neku vrstu potvrde? Ne dovodim u pitanje šta osjećam. Samo idem s tim. Ugoram dva prsta između usmina i okrećem ih u vlagi koja se skupila. Pritiskom na zglob, i uguram oba prsta u sebe. Stenjem, pustim da mi se oči zatvore na trenutak prije nego sam gurala prste van i unutra. Oh. Gospode. Otvorim oči ponovo – upravo na vrijeme da vidim Creightonove ushe kako formiraju jednu tihu riječ. „Jebi ga.” Moj osmjeh je lijen i zavodljiv dok sam nastavila da se zadirkujem. Gurnem prste prema gore, trljajući moj klitoris i šaljući udar zadovoljstva kroz sebe. Pomislim na sekundu da ću upravo dovest se do svršavanja, ali odlučim da uživam u iščekivanju i podignem ruku. Koraknem prema Creightonu. Podignem svoje prste do njegovih usana i obojim ih mojom vlagom. Njegov prst izlazi van da lizne, grabeći moj zglob sa obe ruke i cuclajući moje prste svojim ustima. Nakon što je izvukao svaki dio skliskosti sa moje kože, pusti moje prste i reži u telefon. „Nazvat ću te nazad.” Ispusti telefon na tepih, i njegov divlji izraz okrene na mene. „To je bila najvruća jebena stvar koju sam ikada vidjeo u životu.” Osmjehnem se, rumen pobjede udara moje obraze. Zapanjila sam ga. Ko bi rekao da se to može desiti? I onda on kaže. „Otići ćeš se nageti preko kraja kreveta, raširi noge, i ja ću ispljuskati to čvrsto dupe i tvoju nestašnu malu pičkicu prije nego te pojebem tako jako, da ćeš me još osjećati sutra kada zakoračiš na pozornicu.” Crven toplote se raširi preko mojih grudi, moje brdavice napuće se bolno čvrsto, i moji unutrašnji mišići stisnu. Zapanjen? Izgleda da je moj red.

Poglavlje 8 Creighton Ja gledam nakon što se Holly okrenula i ide prema spavaćoj sobi. Moj kurac pulsira uz moj šlic, a ako me Cannon krivi što sam mu prekinuo, može ići ravno u pakao. Zato što sam upravo naučio vrijednu lekciju – postoji nešto važnije od posla, a ona je putila bijeli ogrtač od frotira duboko preko leđa dok je klizio niz njene ruke, otkrivajući najsavršenije dupe koje sam imao zadovoljstov vidjeti. Planirao sam da idem polagano. Da je zadirkujem. Da uživa u ovome. Da je gledam kako prati moje instrukcije kao pismo. Ali umjesto toga, krenem naprijed i poklopim njena oba guza sa obe ruke. Stoji ispred kreveta, i gurnem je dok se nije naglela preko njega. „Nemaš pojma kako očajno želim uklizati u ovo savršeno dupe.” Moje usne okrznu njeno uho, i ona zadrhti. „Uradi to.” Ona prošapuće. Osmjeh se proteže duž moga lica. „Oh, Holly, nisi li dosada shvatila da ti ne daješ naređanja ovdje? Zar se ne sjećaš pravila?” Ona gurne dupe nazad, kao da me pokušava izazvati da zalutam od moga plana. „Znaš da i ti želiš.” Kaže, glasnije ovoga puta. Zakoračim natrag, oslobađajući moj stisak na njoj. „Mislim da sam bio previše popustljiv u tome ko daje naređenja ovdje. Više si nego zaslužila kaznu, prljava djevojko, i ja ću uživati pakleno kažnjavajući te.” Ona okrene glavu na stranu, njen obraz se odmara na bijelim plahtama. Njene smeđe oči iskre sa izazovom, i roze rumenilo uzbuđenja boji njene jagodične kosti i vrat. Želim vidjeti to rozo rumenilo na njenom dupetu. Moja ruka se zaljulja i spoji ispod krivulje njenog desnog guza sa ostrim udarcem. Holly udahne oštro i prostenje, njeni kukovi pritišću se od krevet. Spustim još jedan udarac na istom mjestu na suprotnoj strani, a njen jauk raste glasnije. Moj otisak cvjeta crveno-roze na njenoj koži, i ovaj put ja uzdišem. „Prokletstvo. Izgledaš tako jebeno seksi sa mojom oznakom na tebi. Ustani na krevet. Na koljena. Sada.”

Ona ne okljeva, i izvršava odmah. Nagradit ću je radi toga...uskoro. Ali upravo sada, moram da joj dam još ovoga. Zažario sam joj kožu sa udarcem jednim za drugim. Leđa su joj u luku, dupe se gura gore prema meni kao da moli za još. Ubacim ruke između njenih nogu i udarim. „Tako jebeno mokra, dušo. Daj mi svoju ruku.” Ona se okrene da bi me pogledala, zbunjeno nabirući čelo. „Ti ćeš prstima da jebeš tu malu pičkicu dok ja gledam zato što želim reprizu tog seksi-jebanja šoua koji si izvela za mene. Ako si samo mislila da ćeš me izazivati, bila si u krivu. Ja ću natezati moj kurac dok ne završim između tih perfektnih usana tvojih, i onda ćeš me uzeti niz drlo dok ja ne budem spreman da jebem tu tvoju nevaljalu pičkicu.” Njena usta se otvore i moj kurac udara, želeći u unutrašnjost te vreline, vlažni raj. „Nisam imao ni približno dovoljno ta tvoja prljava mala usta. Sada stavi te ruke na pičkicu i pokaži mi kako se dovedeš do svršavanja.” Ona ispušta kroz dahtanje. „O moj Bože.” Prije nego se nagne napred ponovo i prati moje instrukcije. Prekrijem joj dupe i dam joj još jednu oštaru pljusku za njeno kašnjenje prije nego posegnem za dugmetom na farericama. Nemam čak ni rajfešlos spušten, a njeni prsti se zakopavaju umutar njene pičkice. Hvatajući moj kurac, stisnem ga čvrsto. Ali jauk i šapat i poskakivanje od Hollynog dupeta su doveli da preeakulacija već kapa sa vrha. Posegnem između njenih nogu i povučem njenu ruku dalje. „Trebam malo ovoga.” Umačem ruku u njenu vlažnost, uhvatim se ponovo dlano prije nego joj kažem da nastavi. Počnem natezati, moja preeakulacija i Hollyna skliskost ublažava svaki pokret moje ruke. „Ti si takva prljava jebena djevojka.” Kažem joj kada sam vidjeo jedan od njenih prstiju polako izlazi iz njene pičkice i i poklopi otvor na njenoj guzici. „Trebaš nešto da ti napuni dupe i da ti pomogne brže svršiti, dušo?” Ona klimne. „Daj mi riječi, Holly.” „Molim te.” Ona prošapće. „Nisi spremna za moj kurac još.” Ona odmahuje glavom. „Pokaži mi šta želiš Holly.” Njen radoznali mali prst kotrlja se po njenom dupetu, ali ne ulazi unutra. Ona pogleda nazad u mene, zubi tonu u njenu donju usnu.”Molim te.”

Holly izgleda kao da je teturavo na rubu orgazma, očajna za malim guranjem koji će je poslati preko. Možda nisam spakovao puno toga, ali sam se sjetio spakovati važne stvari. „Ne miči se.” Okrenem se i odem do moje torbe. Nakon brisanja moje ruke, dohvatim čep i lubrikant u rekordnom vremenul. Imam paket otvoren i silikon premazan obilato kada sam zakoračio u spavaću sobu ponovo. Prizor Holly na koljenima, guzice u zraku i njena ruka između njenih nogu, skoro me natjera da svršim na licu mjesta. Jebi me, ali ova žena je savršena.

Poglavlje 9 Holly Creighton se zaustavio pored kreveta i drži jarko roza čep za guzu. Definitivno je veći nego zadnji koji smo koristili, ali trenutno, nije me briga. Dostižem za možda najintenzivnijim orgazmom u mom životu, i ja sam izvan marenja o bilo čemu. Molila sam ga da nabije nešto u moje dupe, i znam da bi se trebala osjećati neugodno ili sramiti, ali sve o čemu marim je raspamećujuće zadovoljstvo za koje znam da će doći. „Jebeno savršeno.” Ili barem mislim da je to ono što je prošaptao kada je podigao svoju glavu i pritisno poljubac na moju kičnu, a onda po jedan u rupice na vrhu dupeta. Moje bradavice se napuće dok je on klizio vrhom čepa dolje niz moje guzove dok nije stigao do moga dupeta. Kliski trag od lubrikanta kaže mi da ga je već pripremio za mene. Pritisak je izuzetan dok on pritišće čep naprijed samo mrvicu po mrvicu. Ja podignem leđa, gurajući guzicu nazad na to, i udahnem ostro kada peče. On se povuče smjesta, i njegov dlan me udari s vanjske strane butina. „Uspori, dušo. Dobit ćeš ono što ti dam, i voljet ćeš to.” On je već počeo gurati čep ponovo nazad, i moji prsti rade na mom klitorisu brže i brže. Mogu osjetiti moje uzbuđenje kapa niz moju ruku, i ja sam blizu bezumnosti sa zadovoljstvom kada me on rastegne i stavi čep. Isti dlan koji me udario ranije sada miluje moje dupe, a ja se poguram prema njemu. „Jebeno preljepo.” Kaže, i u tom momentu, osjećam se ljepo. Osjeća... Moje misli se ugase dok se orgazam nakuplja i drhti unutar mene. Mislim da sam prostenjala njegovo ime, ali nema pojma. Spustim ruku, spremna jahati na užitku dok jenjava, ali Creighton ima drugu ideju. Njegovi prsti preuzmu, štipajući moj klitoris i kradući još jedan orgazam od mene. „Oh. Moj. Bože.” Prošapćem, moje oči se zatvaraju dok ruka kojom sam se pridržavala podrhtava i moj lakat se izmiče. Creighton me uhvati prije nego sletim licem na krevet. On me podigne nazad na koljena, ali nije stao dok moja leđa nisu uz njega. Njegovi prsti nestanu ali tada osjetim glavu njegovog kurca uz moju pičkicu. 41

„Odgađam za kasnije jebanje tih tvojih usta. Sada, moram biti unutar tebe.” On gurne, stavljajući se do korjena sa jednim nemilosrdnim potiskom. Čep u mom dupet čini ga duplo većim nego što jeste, i potezi njegovog kurca šalju moje tijelo u zadovoljavajuće preopterećenje. „Creighton!” još jedan orgazam cjepa kroz mene, ali on nije usporio. Drži me pričvršćenu uz njega sa rukom ispod mojih grudi dok se on zabija u mene opet i opet. Mogu osjetiti njegov dah dok on govori uz moje uho. „Još jednom. Neću stati dok ne osjetim tu tvoju savršenu pičkicu kako davi moj kurac još jednom.” Njegove usne kliznu niz moje rame neposredno prije nego njegovi zubi stisnu uz moju kožu. Neznam da li su to njegove riječi, njegovi zubi, ili moja ruka između mojih nogu, ali u tom momentu ja eksplodiram.

Poglavlje 10 Creighton Imati suprugu bi trebalo biti zgodno, i kada sam se probudio ovoga jutra sa mojim kurcem između ženinih usana, to je bilo jebeno nevjerovatno zgodno. Ali sada? Sada počinjem shvatati da nema ništa zgodno u tome biti oženjen sa Holly Wickman Karas, a ipak ne postoji ništa što bi me moglo odvući od nje. Čak ni činjenica da moj ujak uzrokuje probleme i muti na Wall Street-u. Ako je ikada bilo vrijeme da pokažem da sam na čelu, pokazujući svjetu da kompanija koju sam sagradio od ničega je centar moga života, to je sada. Ali ja nisam za svojim radnim stolom. Ja sam u Dallasu, još uvjek živim u Hollynom svjetu, i pokušavam shvatiti kako jedna bivša nevina country djevojka osvaja centralno mjsto. Sve što osjećam u vezi nje je uznemirujuće, i nisam spreman da jebeno razgovaram o bilo čemo tome. Pa sam umjesto toga, fokusiran na ovdje i sada, i ostavio komplikovane male jebene emocije za drugi dan. Žena je mašina – i mislim to kao najveći kompliment koji možete zamisliti. Ona nije trofejna žena. Ona je stavila slušalice čim smo se popeli na avion i izvukla rokovnik. Već je piskarala i prije poletanja. Odbila je doručak, jedva podižući pogled dok nismo sletili i ja nisam stao do nje, držeći je za ruku. nikada nisam provodio puno vremena oko kreativnih ljudi – svi moji poznanici teže da budu kao ja – tako da je ovo bilo poučno. U vožnji sa airodroma, praktično sam morao ugurati hranu u njena usta da bi je natjerao da jede, dok se ona činila zadovoljna brzih misli, zujanjem, i piskaranjem. Nije izašla iz svoje pisajuće zone dok se nismo zaustavili kod radio stanice, gdje je iskočila van iz automobila, i morao sam trčati da bi je sustigao. Nakon radio interviua, desetaka autograma, slikanja, i van etera pitanja, krenula je nazad prema autu. Počeo sam se osjećati kao šofer kada je stavila slušalice ponovo i rekla,”Idemo na sljedeći događaj, zar ne?” Nije čekala odgovor prije nego je podigla olovku i počela šarati ponovo. Nisam mogao dobiti njenu pažnju dok nismo stigli na događaj. Pa, da budem iskren, nisam ja onaj koji je dobio njenu pažnju, ali gigantski novi luksuzni autobus koji sam dogovorio da dostave. I nisam zapravo uhvatio njenu pažnju dok nije krenula da hoda pored njega i ja je uhvatio za ruku. „Ovaj je tvoj.” 43

Ona je zurila u sjajni crno-srebrni autobus, trepćući. „Nema jebene šanse.” Nasmijao sam se na njen odgovor. „Da jebena šansa.” Moja vizija krštenja autobusa u stilu je izbrisana kada su članovi njenog benda izašli iz drugog autobusa i ona je postala sva poslovna. Bio sam znatiželjan da vidim njihovu reakciju, ali konferencijski poziv natjerao me da se popnem u Hollyn novi autobus i da pokrenem laptop. Sam. A ja sam mislio da će ovaj jebeni brak biti prikladan. Do vremena kada sam završio posao, Holly se još nije vratila. Pogled na sat govori da je ured šest sati. Sranje. Jesal li propustio? Jebiga. Preklopim laptop i požurim van autobusa, pokazujući propusnicu koju je neki mršavi lik ostavio prije tri sata. Nešto o svim pristupima. Barem večeras neću pokušavati podmititi nekog zaštitara veličine giganta da dođem iza pozornice. To je marginalno poboljšanje. Pronašao sam nekoga ko zna koji vrag se dešava, i nakon što njene oči praktički nisu iskočile iz glave kada je shvatila ko sam, pokaže mi u smjeru Hollyne garderobe. Moje kucanje na vrata je dobilo jednostavan odgovor 'uđi', i ja otvorim vrata širom. Holly je okružena sa troje ljudi – čovjekom koji prelazi preko njenog lica sa nečim što liči na četku za makeup i spužvicom, drugi čovjek petlja po njenoj kosi, a žena prelazi sa glačalom preko njenog odjela koje visi na vješalici. Oni dovikuju i kokodakaju i rade Bog zna šta. Ne zaustavljaju se kada sam ušao, pa sam pronašao stolicu u uglu i smjestio se da provjerim e-mailove koji su zujali na mom telefonu. Nekoliko drugih ljudi neprekidno ulazi u i iz sobe, dobacujući djelove informacija koji ne hvataju moju pažnju. Uklizao sam u svoj mali svijet, u uglu Hollynog svjeta, dok Holly nije ustala i otkopčala dugmad na njenoj kariranoj košulji. Ustanem, mirno, i pređem prostoriju da bi zastao ispred njene stolice. „Trenutak, molit ću.” Kažem. Ponovo smireno. A zatim je povedem u ugao sobe iza zaslona. Njene obrve su skupljene zajedno u zbunjenosti. „Šta nije u redu?” pita, gledajući iza zaslona i ponovo u mene. „Šta jebeno misliš da radiš?” zarežem između stisnutih zuba.

„Prsvlačim se.” Njen spori, odmjereni odgovor sugeriše da sam ja jebeni glupak. „Ne u sobi punoje ludi, nećeš.” Ja pokažem rukom u smjeru prostorije pune ljudi, čak i sada, mogu čuti otvaranje i zatvaranje vrata što se činilo kao veća saobraćajna gužva nego nego na prokletom autoputu. Sa prebacivanjem sada njene valovite kose, Holly odmahne na moju zabrinutost i pritisne rukom na moje grudi u pokušaju da me pogura sa puta da bi mogla izaći iza zaslona. Kada se ne pomaknem, ona kaže. „Creightone, svi u ovoj sobi su me vidjeli uglavnom golu desetak puta.” Luda pomisao proleti mi kroz um, i ja je odgurnem. Ne bi se trebao pitati da li ijedna moja firma ima pristup tehnologiji da izbriše sjećanja kod čovjeka. Da je ona bilo koja druga žena, ne bi me bilo briga da je cijeli svjet vidi golu. Ali ova žena? Smeta mi. Veoma mnogo. Zašto? Nije bitno osim činjenice da je ona moja jebena žena. Pećinski čovjek nije morao razumjeti potrebu da odvuče ženu u svoju pećinu gdje drugi pećinski šupci mogu vidjeti njeno savršeno jebeno tijelo. Ovo je fizička reakcija, mileniumima u nastanku, nad kojom nemam nikakvu kontrolu. Realizacija toga čini moju intenzivnu posesivnost lakšom za progutati. „Ne zanima me ni da je svaka osoba na cjelom jebenom stadionu vidjela tvoje dupe golim ranije. Ti si gospođa Creightona Karasa sada. Pravila su se promjenila.” Riječ 'pravila' donosi boju na njeno lice, i pitam se da li misli o prošloj noći kada sam je pitao da li se sjeća pravila da sam ja glavni. Ispostavilo se da se pitam pogrešno. Ruka koja pritišće moje grudi se povuče unazad i dlanom udari u moje grudi. Nepripremljen za njen nastup, zakoračim natrag i prema zaslonu, stugajući s njim po podu. „Koji đavo, Holly?” „Ti si takav seronja!” ona prošapće prema meni, ali brbljanje u sobi utihne. Ja izbacim glavu nazad i objavim.”Svi van.” Žena zakoluta očima na mene i izgleda kao da će se raspravljati, ali samo kaže, „Imaš deset minuta. A onda se ona mora presvući. Imamo sastanak i pozdrave da uradimo.”

S obzirom da ja ne volim da mi se govori šta da uradim, njen proglas nema nikakav učinak na mene. Ali pošto nisam onaj koji kontrolira večeras raspored – još jedna stvar koja me raspizduje – klimnem, i soba se isprazni. Holly izađe iza zaslona i počne se skidati i viče u isto vrijeme. Pratim je, ali na blagoj distanci. „Ako mi se ikada obratiš sa gospođa Creightona Karasa tim tonom opet, pisat ću pjesmu o posvećenu tvojim otkinutim jajima.” Ja podignem obe ruke, ali jedna padne instiktivno da zaštiti moje testise. Ona baci svoju otkopčanu košulju na stolicu i skine traperice. Previše sam uhvaćen u zurenju u njeno savršeno dupe da bi formirao inteligentan odgovor. Ponekad biti muškarac ima svojih prednosti, ali odbijam da je sada jedan od tih momenata. Ispostavilo se da ne moram reći ništa, jer Holly ima puno toga za reći. „Mislila sam možda, samo možda, nakon što sam ti objasnila stvari sinoć, da ćeš shvatiti. Ali nisi. Jednostavno nisi. Već sam jednom otišla od tebe, i ako ne želiš biti ostavljen iza kada se odvezem u tom fensi novom autobusu koji su dostavili danas, moramo razjasniti neke stvari.” Moje oči se suze, i moj ton je opasan. „Nastavi. Voljeo bi znati koje stvari trebamo razjasniti.” Njene oči bljesnu, jednako opasne. „Jedini način da ovo uspije je ako shvatiš da smatram da moja karijera mora biti važna jednako kao i tvoja. Možda neću dobiti milione, ali ovo...” njene oči se rašire.”je moj san. Odrekla sam se svega da bi imala ovu šansu, i neću je protratiti.” Ona govori kao da nisam slušao ni jednu jedinu riječ sinoć u našoj hotelskoj sobi. „Da li misliš da bi sjedio u ovoj usranoj sobi, radeći na telefonu, da nisam smatrao da ono što ti želiš važnim? Ja rijetko da sam prešao preko ulice radi žene sa kojom sam. Sve su bile pažljivo izabrane da bi stale u moj život i bile pogodne, ali ne i ti.” Zastanem, hvatajući je za bradu i podižući da bi mogao zuriti direktno u njene oči. „Ti si odlučno nezgodna. A ipak, evo me tu. Zato što te želim kako god da te mogu dobiti, i mislim da sam bio jebeno jasan sa tim.” Mišići njene čeljušti rade uz moje prste, i ona prošapće. „Ne želim biti tretirana kao zadnja pomisao.” „Ti nisi zadnja misao. Isuse kriste, Holly. Kada me gledaš tako, ti si moja jedina jebena misao.”

Pustim njenu bradu i ona se otopi uz men, njen napeti pogled bljedi. Nagnem se u poljubac, ali njen živahni stav doleti ponovo. „Pa ti ćeš se smiriti kada je u pitanju moje presvlačenje u mojoj jebenoj garderobi?” To njeno spominjanje dovede nazad moj premećeni pećinski čovjek alter ego nazad u život. „Ni malo. Ti si moja žena, stoga jedina osoba koja će vidjeti to tvoje preljepo dupe ili te luksuzne sise sam ja.” Razmislim na sekund. „Ili licencirani medicinski profesionalci.” „Moj stilist će me vidjeti u donjem rublju. To nije za pregovore.” Ja nagnem glavu i kažem direktno u njeno uho. „Sve dok tvoj stilist ima pičkicu ili su muškarci homoseksualci, mogu živjeti sa tim. U suprotnom, imat ćeš problem.” Ja joj zagrizem ušnu resicu. „A taj problem će biti dupe tako crveno da nećeš moći sjediti cjelu sedmicu.” Čekao sam da eksplodira u drugoj tiradi, ali on prošapće. „Ako si mislio da to bude upozorenje, propustio si poentu.” Moj kurac poskoči u mojim hlačama i ja otvorim usta da odgovorim, ali Holly se samo nasmije izazivajućim malim seksi-mačkastim osmjehom i klizne iz mojih ruku. „Nisam završio s tobom ženo.” Pratim je preko sobe. Ona zgrabi haljinu sa vješalice, otkoplča leđa, i zakorači u nju. „Dobro je znati, ali ja sam ograničena s vremenom. Nemam vremena da stanem i jebem se sada.” Da li sam spomenuo koliko volim njene nefiltrirane misli? Ako nisam, to je previd s moje strane. Ona mi okrene leđa.”Možeš li dohvatiti rajfešlos?” „Ne.” Pređem do vrata i zaključam. „Skidaj haljinu.”

Poglavlje 11 Creighton Holly se zavrti ukrug, držeći haljinu uz grudi.”Jesi li lud? Moram se spremiti.” „Još imamo ostatak od naših deset minuta. Kakav bi ja muškarac bio da dopustim da to protratim?” Ona se ne miče dok smanjujem rastojanje između nas. „Skini haljinu Holly.” Volim da gledam naježenost kako se pojavljuje na njenim rukama i drhtaji koji je potresaju. Oh da, ona je moja prljava djevojka. Ona otvori usta da progovori. „Jedine riječi koje želim čuti da izlaze iz tih preljepih usta je da.” Haljina padne naprijed kada je Holly oslobodila iz svog stiska. Pomognem joj iskoračiti i prebacim je preko naslona stolice. Zatim pregledam prostoriju sa drugačijim očima i smjestim pogled na ormarić. „Možda neću moći uneredit tu tvoju kosu i šminku, ali mogu gledati u te tvoje preljepe oči dok se nabijam u tebe.” Hollyne grudi se podižu sa dubokim udahom dok korača prema ormariću. Zastane, kao da čeka moje upute. Jebiga. Savršeno. „Ruke na sto.” Ona izvrši, i njene velike smeđe oči zure nazad u mene u odrazu ogledala. „Raširi noge.” Jedna gola noga raširi se par centimetara.” „Još.” Njena druga noga klizne par centimetara u ljevo. Stanem između njenih nogu, pritšćući rukom u donjem dijelu njenih leđa, i gurnem joj stopala da ih razdvojim. Još uvjek nosi malene tange, i ja ne okljevam da povučem pojas gaćica i pustim da je lupi. Kroz svaki pokret, nismo skidali oči jedno s drugoga. Otvorim dugme na trapericama i spustim šlic, oslobađajući moj kurac. Već sam kao kamen i umirem da budem u njoj. Stisnem kurac u šaku i kažem.”Budi tiha, ili ću ti morati začepiti usta. Da li razumiješ? Nemam ništa da bi joj začepio usta u džepu, ali naći ću neku zamjenu. „Mogu biti tiha.” Ona prošapće. „Sigurna si?” 48

„Da. Molim te. Trebam te.” Cerek koji je razvukao moje lice vraća mi se u odrazu ogledala dok sam je gledao u oči. „Bolje ti je da se držiš, dušo, i budi tiho. Jer ću uraditi sve što mogu da vrištiš moje ime.” Stavim se na njen ulaz i uguram se u njenu vlažnu pičkicu. Naše stenjanje odjekuje u malenoj sobi prije nego ga oboje prigušimo. Hvatajući je sa obe ruke, izvučem se i nabijem iznova i iznova u najužu, najslađu pičkicu koju sam ikada imao zadovoljstvo da jebem. I sva je moja. Moja. Nisam čak bio ni svjestan da sam tu riječ rekao naglas dok nisam vidjeo Hollyne oči kako bljeskaju u ogledalu i ona oblikuje riječ tvoje. Želeći je bezumno sa zadovoljstvom, ja mijenjam nasrtaje. Kada sam pronašao njen klitoris sa prstima, ne treba mi puno da je gurnem preko ruba u tihi orgazam. Pratim je, jednako tiho, i mrzim što ne mogu uzviknuti njeno ime dok se ispražnjajem u njoj. Ona se nagela na ormarić kada sam se izvukao, i ja koristim njeno stanje da uhvatim njenim gaćicama spermu koja se cjedi iz nje i uhvatim njen pogled u ogledalu. On je svjetao i grozničav, i želim je okrenuti prema sebi i jebati je ponovo, ali ona kaže. „Nikada nisam željela preskočiti sastanak i pozdrave ranije. Nikada. Ali upravo sada...prokletstvo. Ne mogu.” „U redu je. Da li imaš još donjeg veša? „ Ona odmahne glavom, i okrene se. „I misliš da ćeš izaći vani ispred toliko ljudi sa ničim ispod te haljine? Nema jebene šanse. Nema proklete šanse.” Njen smjeh je nizak i hrapav, i moj kurac se kočeperi ponovo na zvuk.”Znaš da sam jebeno s tobom, zar ne? Imam gaćice koje idu ispod toga. Nisu seksi ali definitivno su potrebne.” Otvorim usta da kažem nešto, ali kucanje koje prati zvuk kvake vrata kako se treska ukrade moje riječi. Bacajući njene gaćice u smeće, odem otvoriti dok ona preuzima svoj donji veš za nastup. Žena od ranije zagleda vrata koja su bila zaključana. Izgleda još ljuća kada je neželim pustiti unutra. „Daj nam još jednu minutu.” Ona se nakstrješi.”Ona će zakasniti ako se ne požuti.” „Dvije jebene minute. Ne pitam.” „Dobro. Ali požuri.”

Zatvorim joj vrata u lice, odoljevajući potrebi da ih zalupim. Ne volim tu ženu. Uopšte. Moram se podsjetiti da samo radi svoj posao, a njen posao je da pomogne Holly. Za to neću uradit šta god bilo potrebno da dobije otkaz. Ja se okrenem još jednom, Holly je okrenula leđa prema meni, čekajući asistenticu za zatvarač. Ja ga gurnem gore, upijam glatku kožu koja je bila pod mojim dlanovima samo minut ranije. Ona uradi malo seksi krivudanje i poravna haljinu prije nego posegne za čizmama. Ugura stopalo u jednu i okrene se prema meni, i njen ružičasto svjetle usne zakrive se u stidljivi osmjeh. Stidljivost je ironična s obzirom šta smo upravo radili. „Kako izgledam?” Odmjerim je od glave do stopala. Tamni valovi koji se spuštaju do sredine leđa. Glatke roza usne koje bi željeo omotati oko moga kurca. Malena srebrna haljinica jedva prekriva obline koje bi mogle zaustaviti promet. Zategnute noge između kojih želim svoj lice. Tirkizne kaubojske čizme sa crnim i srebrnim anđeoskim krilima izvezenima na njima u kojima bi joj dopustio vjerovatno da hoda po meni. Isuse, ova žena je kao nijedna druga, ona je kompletna proturječnost. Nevino seksi mače. Privremena zavodnica. Moja svaka fantazija zamotana u paket koji je više opasan za rukovanje od dinamita. „Izgledaš jebeno preljepo. Da me nije briga za tvoju karijeru, kidnapovao bi te i odvukao u neki harem u pustinji gdje ljudi još uvjek mogu posjedovat ženu kao imovinu.” Zatresem glavnom. „Moraš napustiti ovu sobu prije nego što te ne mognem pustiti.” Njene oči su još svjetle od orgazma, trepnu dvaput prije nego proguta i krene preko sobe. Pratim je van u hodnik, i mutni sivi zid blokira je od strane tri momka iz obezbjeđenja veličine Alpa. Promatrali su me sumnjičavo, i ja ima vratim isto. Ne sviđa mi se ideja ljudi koji nisu na mojoj platnoj listi da je štite. To treba biti ispravljeno. Holly je predragocjena da bi je izložio riziku. Kako se ispostavilo, imam više razloga za zabrinutost jer nisu tu da zaštite nju, formirali su zid oko Boone Thrashera. Dvije žene su odvučene niz hodnik vrišteći, „Boone” Volimo te!” On drži crveni ćipkani grudnjak u jednoj ruci i crne tange u drugoj. Baci oboje prema jednom momku iz obezbjeđenja.

Izgledao je manje nego oduševljeno što drži što je vjerovatno prekrivalo neke žene sise i guzicu do nedavno. „Uradi...šta god da radiš sa ovim sranjima.” On zagrokće. Njegov osmjeh se pretvori u megawate keza kada primjeti Holly. „Hej šećeru. Jesi li spremna da ljubiš neke guzice večeras? Drago mi je što nisi izvukla John Denver na putu prema ovamo, jer znam da jebeno letiš. „Stane pored nje i povuče je u zagrljaj. Čak i saznanje da je u vezi sa svojom vlastitom country starletom, jako se teško suzdržajem da mu ne polomim ruke. Nisam bio jebeno daleko kada sam rekao da bi volio uzeti je i zadržati samo za sebe. Njegovo obezbjeđenje me gleda i propusnicu oko moga vrata pažljivo kada sam krenuo prema njoj. Holly se povlači od Thrasera pričeka i zadije dugi pramen kose iza uha. Thrasher me konačno ugleda i naceri se. Moj izraz mora da je jebeno opasno posesivan nego što sam shvatao, jer on kaže. „Nisam mislio da ukradem tvoju novu mladu čovječe. Hvala što me nisi udario u grlo, trebaju mi moje glasne žice za moj nastup.” Ponudi ruku i ja se rukujem, pazeći da je ne slomim mojim stiskom. Vjerovatno treba te prste da bi svirao jebeni bendžo. „Thrasher.” „Karas. Da li se dobro brineš o ovoj djevojci?” Holly prekine.”Jesi li vidio moj novi autobus? Mislim da bi mogao biti bolji od tvog.” Thrasherova glava se pomjera gore dolje nekoliko puta. „Da. Jebeno nas sve stavlja na sramotu. Ali nije važno. Volim te vidjeti da trošiš novac na ovo djevojko. Ona to zaslužuje. Dobra žena.” Njegov izraz se izoštri. „Samo budi siguran da ti je jasno činjenica da ona nije djevojka koju možeš kupiti.” Holly položi ruku na moju, trepavice udaraju u mom smjeru, i njeno otezanje je jače nego ikada. „Creighton nikada ne bi pomislio da sam ja djevojka koju se može kupiti. On cjeni svoju opremu previše da bi rizikovao je.” Ona nagne glavu, njen izraz je nestašan. „Iako vjerovatno ima osiguranje. Čovjek je ponosan na ono što mu se nalazi ispod pojasa.” Thrasherovo osiguranje se smije, i kunem se Thrasher je pogledao u moj kurac. Ja samo zatresem glavom prema Hollynom zadirkivanju još jednom koje se ponovo pojavilo. Biti zadirkivan nije nešto na šta sam navikao, al s njom, ne smeta mi.

Thraser podigne bradu prema meni. „To nije loša ideja. Moj kurac je vrijedan svoje težine u zlatu, bez sumnje. Čitav pakao i puno zlata.” I sada znam da seljak ima veliki kurac. Žena iz Hollyne svlačionice od ranije nas prekida.”Izvinite, Boone, ali moramo spremiti Holly za sastanak i pozdravljanje. Njeni fanovi su ovdje.” „Ne možeš ostaviti fanove da čekaju. Idi sredi ih djevojko. Vidjet ću te na pozornici za 'That Girl' kasnije.” „Sigurno hoćeš.” Thrasher ode niz hodnik, njegovo obezbjeđenje vodi i slijedi ga u stopu. „Gdje je tvoje osiguranje?” pitam Holly dok pratimo ženu. „Ja stvarno nemam posvećene ljude. Jedan od Boonsovih ljudi obično se pojavi na sastancima-i-pozdravima i drži tabloide samo u slučaju da se obezbjeđenje organizatora ne pojavi. Ako moram hodati kroz gomilu, jedan od njegovih ljudi će me štititi, ili osiguranje organizatora će takođe pomoći Boonsovim ljudima.” Moji zubi se stisnu.”To se mjenja sutra. Imati ćeš nekoga ko će te pratiti svuda dok si na nastupima, i u javnosti, ako ja nisam s tobom.” „To nije stvarno potrebno.” Zastanem vani gdje sam pretpostavio da je soba za sastaneke-i-pozdrave, i ja podignem njeno lice prema svom.”To je apsolutno potrebno. I to ne samo radi tvoje karijere, ali i radi mene. Mogla bi biti meta, i neću dopustiti da ti se išta desi.” Nisam sasvim siguran, ali mislim da je šok ono što sam vidim da bljaska na njenom licu. „Holly. Idemo.” Žene zovne iz unutrašnjosti prostorije. Zaista me počinje raspiždivati. „Razgovarat ćemo o tome nakon nastupa.” Je Hollyin jedini odgovor prije nego se ugegala u sobu. Pratim je unutra i pripremim se provesti naredni sat u u uglu dok gotovo stotinu fanova čeka svoj red da upoznaju Holly i da se slikaju na brzinu i dobiju autogram. Iznenađen sam koga vidim u redu, nije samo skakajuća-i neka plačućatinejdžerka djevojka i nogometne mame. Tu su takođe mladi dečki koji gledaju da se stisnu uz nju, i stariji čovjek koji ju je grlio prečvrsto. Željeo sam nahranitit žene Xanaxom i otkinuti ruke i kurčeve muškarcima. Nakon petnaestak minuta, čovjek koji je nosio crne uske farmerke koje pokazuju previše njegovog paketa, crne kaubojske čizme, i crnu blještavu maicu izvezenu bjelim konjima, stade direktno ispred mene i drži u ruci bocu Budweisera. 52

„Izgledaš kao da bi ti koristilo pivo.” Kada sam prihvatio bocu sa zahvalom i protresao njegovu ispruženu ruku, kaže. „Ja sam Chance, Hollyin menadžer.” „Creighton Karas.” „Znam.”kaže on, njegov akcent je jak i od jasno da je dobrih-starih-momak sorte. „Ti si Hollyn novi muž. Minutu, u svakom slučaju.” Moje oči se suze na njegov samozadovoljni lješnjak pogled. „Je li to tvoja pretpostavka, ili je to riječ koja se koristi na ulici?” On odvrne svoje pivo, i ja sam blago iznenađen da vidim da on pije na poslu. Predpostavljam da je muzička industriaj malo drugačija od korporacijske Amerike. „Oboje.” On odgovoril. „Bilo mi je drago da vidim leđa J.C.-u. On nije radio ništa za nju, a ona je bila vučena u njegovu dramu dublje i dublje.” Osjećam smjer ovoga razgovora, i nisam siguran da želim ići tamo, ali što da ne dovraga. Odvrnem pivo i povučem gutljaj. „A ja?” „Zadržajem svoju presudu dok ne vidim hoćeš li trajati više od jednog dana na turneji. Ovo nije tvoj milionerski-dječački-klub način života. Ovo sranje je težak posao, non-stop, i nema nikakve veze sa tobom.” S obzirom da sam sljedio danas Holly kao pas, mislim da počinjem razumjeti šta misli. Žena se ubija od posla i čini se da nikada ne odmara. Nije ni čudo što se pokupila iz penthousa na prvi loš trenutak koji je dobila. Većina žena koje poznajem bi potrošilo vrijeme u provjeravanju dizajnerske gardarobe koju sam naručio, ali ne i Holly. I s obzirom kako je provela svoje jutro, šarajući u svoj rokovnik, nije potreban genije da bi shvatio da ona ne razmišlja dvaput o rađenju onoga što mora uraditi kako bi radila na svojoj pjesmi – uključujući pronalaženje najbliže gitare. Pitam se koliko ih je napisala od vjenčanja, i još više, hoće li ona ikada odsvirati i jednu od njih meni. Odlučim ne odgovoriti na Chanceovo pitanje, umjesto toga pitam, „Kada njen sljedeći album izlazi?” Izgledao je prilično iznenađeno da pitam. „Dužna ga je izdati u rano proljeće. Ima pauzu nakon turneje a onda je vrijeme za studio u Nashvilleu. Imamo sastanak satekstopiscem sutra da pomogne zakucati stvar sada kada ima više pjesama u duetu, kako sam čuo. Nije bila dobra u pisanju kada smo bili na putu ranije. Ona je uglavnom zurila u prazno i žvakala kraj olovke.”

„Ona je pisala non-stop cjeli dan, i pisala je kada je bila u New Yorku takođe, pa predpostavljam da ima situaciju pod kontrolom.” Njegove obrve se podignu.”Ne seri? Onda možda vrijediš za nešto, Bill.” Bill? Koji kurac? Chance pročita moju zbunjenost dok je pio još jedno piće. „Milioner. Bill. Ja dajem nadimke. To je tvoj.” Otvorim usta da mu napravim novi šupak, kada sam čuo Holly napravi zvuk kao da je u nevolji. Moja pažnja se suzi na nju i prešao sam preko prostorije prije nego sam shvatio šta radim. Tu je tip, vjerovatno oko dvadester i pet, savio je njena leđa preko svoje ruke, njegova usta stisnuta od njena. Ne. Jebeno. Dešava se. Zgulim momka s nje, i Holly se spotakne unazad i umiruje se. Moja šak već leti, udarajući momka u lice sa desnicom a onda aperkat u stomak. On padne na pod i obezbjeđenje navali oko nas. Ja ne registrujem bljeskove koji dolaze oko mene. Gdje je jebeno osiguranje bilo prije šezdeset sekundi? Okrenem se, pronalazeći Holly iza planine mišića. Bilo je jebeno vrijeme. Ona zakorači u stranu, i ja vidim njeno bljedilo i razmazani ruž. Okrenem se uokolo, s namjerom da nasrnem na momka ponovo, ali ista planina mišića ga već vuče iz sobe. Sretni kreten. U suprotnom bi proveo noć u bolnici. Chance počne prazniti prostoriju, ali Holly progovori.”Ne. U redu je. Ja sam u redu. Mogu završiti sastanak-i-pozdrave. Oni su čekali.” Koraknem bliže i uokvirim joj lice s rukama, moj palac briše razmazani crvene usne i obzaze. „Ne moraš ovo raditi.” „Oni su moji fanovi. Oni su razlog zašto imam karijeru, i jedini razlog zbog kojeg ću nastaviti imati karijeru, nije velika stvar. Nije da je prvi put neki tip odlučio da želi poljubac.” Moje misli proključaju. „Ono osiguranje koje sam spomenuo? Imat ćeš dvojicu sa sobom svo vrijeme kada si na događajima kao ovaj. To sranje se neće dogoditi ponovo.” „Nije potrebno.” Ona tvrdi. Ja se nagnem i promrmljam. „To je apsolutno potrebno. I ako ne želiš da poljupcima sada izbrišem okus usana tog šupka sa tvojih, bolje reci prokleto brzo.” „Ali fanovi...” „Pusti ih da gledaju. Ti si moja. Nije me briga ko vidi.” 54

Njena usta se otvore u malo o slovo, ali nije ispustila glas protesta. Uzmem to kao zeleno svjetlo i nagnem svoje usne na njene, ali nisam ih pritisnuo od njene kao što je drkadžija. Poljubim je nježno. Pažljivo. Nježnije i pažljivije nego sam je ikada poljubio ranije. I u tom momentu, pitam se zašto nisam uzeo vremena da uživam u njoj. Njene usne omekšaju, njena usta se otvore, i moj jezik sklizne unutra, zadirkujući i milujući njen. Pustim je polako. Njene zatvorene oči lepršaju otvarajući se, njene smeđe oči su meke i tople. Ona proguta dok sam se povlačio.”Hvala ti. Nisam ni shvatala da trebam to.” „Nisam ni ja shvatao da trebam to takođe.” Podignem ruke s njenog lica i zakoračim unazad. „Pustit ću te da se vratiš svojim fanovima onda.” Šefujuća žena od ranije zakorači s otvorenom bocom vode, ogledalom, i ružom. „Popi, a onda ćemo te srediti. Ali moramo ubrzati tempo. Ističe nam vrijeme.” Hollyne oči ostaju na mojima dok prihvaća vodu i uzme nerado gutljaj. Ja se odmaknem i odem u svoj ugao. Chance već ima dogovor sa nekim da počisti slomljene ostatke pivske boce koju sam ispustio kada sam se bacio na kretena koji je poljubio Holly. On drži drugo pivo kada sam se vratio u ugao. Dok sam ga grabio i uzeo dugi gutljaj, on me potapša po ramenu. „Mogao bi uspjeti,Bill. Mogao bi uspjeti.”

Poglavlje 12 Holly Toplota svjetala. Ritam koji udara bas gitara i bubnjevi. Zvuk gomile koji pjevaju stihove moje prve pjesme. Ja trepnem tjerajući suze dok sam držala mikrofon i ispraznila pluća na završnoj noti. Svjetla se gase, i na sekundu dvorana je tiha prije nego vriska eruptira. Zatvorim oči i ugrizem usnu, smijući se tih sebi. Ovo. Ovo je je sve. Ovaj osjećaj čini sve vrijednim. Ovaj osjećaj je dio razloga zašto sam ušetala u hotelsku sobu i udala se za savršenog stranca samo sat kasnije. Jer ne mogu zamisliti osjećati se ikada kao sada ponovo. Pustim da mi glava padne unazad i zurim u crnilo prije nego počnu žuriti čisteći pozornicu i moj bend s pozornice. Uzmem dubok udah, i moj um odma ode prema muškarcu koji čeka u bekstejdžu. Osjetila sam njegove oči na sebi cjelo vrijeme. Prije večeras, možda sam se brinula da Creighton će provesti cjeli nastup gledajući me i osuđujući, ali nejgovi postupci u sastanak-i-pozdravi sobi nagnuli su sve promjenili. Ne samo da je krenuo na pijanog kretena koji je odlučio da želi poljubac, ali Creightonov poljubac nakon toga. Ja sam očekivala pećinskog čovjeka ili seronju, ali ono što sam dobila je bilo nešto sasvim drugačije. On se već mijenja, i ja još nisam shvatila prvog Creightona kojeg sam upoznala. Cjeli dan, bio je sve što nisam mogla ni zamisliti da će biti. Nije ni jednom pokušao da danas bude u vezi njega ili njegovog posla. Bio je, većim dijelom, na mojoj strani i podržavajući me pratio uokolo. Nemoj očekivati da to traje, Holly. Upravo sada ova veza je novost za njega. To će biti gotovo ubrzo. On je trideset trogodišnji milioner, kako bi mogao biti zadovoljan da me prati uokolo? On ima carstvo za voditi, i ja ne znam kako ga može voditi iz turističkog autobusa. Nema šanse da će on preći dugu stazu do našeg Božićnog odmora. Dio mene želi da ova turneja traje duže da bi ga mogla testirati. A onda je cinik u meni – ili možda realnost – takođe oglasilo u meni sa mnogo više značaja i uznemirujućih pitanja.

Šta ako mu se nije svidjeo nastup? Šta ako najbolji dio mene nije dovoljno dobar za njega? Pa šta onda imam za ponuditi? Sumnja u sebe izjeda ono što je kraj koncerta donijeo, jer šta još imam za ponuditi? Moje lijepo lice i moju očito magičnu mačkicu? Da li je moja jedina upotreba u vidu – raširenih nogu – i da me se ne čuje? Eho pitanja se ponavlja, čineći da moje srce lupa brže, dok sve što sam mogla čuti je kolanje krvi u mojim ušima. Barem je to prigušilo zvuk glasa moje mame kako govori da neću biti ništa više osim djevojke iz prikolica parka, bez obzira na koliko pozornica pjevala. Radnik na rastavljanju opreme me slučajno udari u rame i ja se vratim natrag u stvarnost. „Sorry!” „U redu je. Ja sam ti na putu.” Povratim ravnotežu i hodam prema rubu pozornice, pokušavajući ojačati urušene zidove moga samopouzdanja i samopoštovanja. Hiljade fanova vrište moje ime. Pjevaju zajedno. Mole za još. Šta je mišljenje jednog čovjeka u usporedbi sa tim? Ali on nije samo neki čovjek. On je moj muž. Slatki baby Isus. Zašto sam uradila ovo? Mislila sam da se mogu udati za njega i biti nepogođena tim, ali već dopuštam da pomisao o njegovom neodobravanju pogodi ono malo stečenog samopouzdanja koje imama. Sa J.C. nikada nisam morala da brinem o tome. Ali ja sam bila djevojka koja je odabrala da skoči sa lažnog, većinom-gej dečka na veoma realnog, i veoma van moje lige muža. Pretražim rub pozornice i vidim Creightona nagetog na zvučnik. Svaka žena u blizini ima svoj pogled prikovana na njemu, i ne krivim ih. Njegove ruke su prekrižene, i njegov zlatni ten je u suprotnosti sa zarolanim rukavima njegove bijele košulje. Tamna dlaka je rasuta preko njegovih definiranih mišića. Čak i u farmericama, za koje sam još šokirana da posjeduje, uspjeva da izgleda sa svakim inčom kao smješno bogat playboy. Njegove oči su zurile u moje dok sam izbjegavala prolaznike, kablove, zvučnike, i instrumente, govoreći sebi da nemam razloga da se osjećam inferiorno prema ovom čovjeku, ali to nije značilo da vjerujem u to. Ja sam još u fazi lažnidok-ne-siđeš-sa-scene proces. Očajno želim znati šta on misli o mom nastupu. Pitanja ključaju u meni. Neću pitati. Morala sam stisnuti zube da bi ih zadržala. Unatoč svom zavjetu, pitanje dolazi navirući čim sam stala pored njega. Moj osmjeh koji imam pred kamerama kada zaista želim pobjediti je na licu. 57

„Pa, šta misliš?” On spusti ruke i gurne se od zvučnika. Moje srce lupa u grudima kada on otvara usta i onda ih zatvori bez da progovori. Napravi jedan korak prema meni, njegovo mrštenje je na mjestu. Omotam ruke oko tijela, pripremajući se na verbalni udarac. „Gledao sam te sinoć.” Šok prođe kroz mene na njegovu izjavu. „U San Antoniu? Mislila sam da si samo čekao vani da bi me odvukao kući za moju pobjeglu-ženu kosu.” „Ne. Gledao sam cjelu prokletu stvar, i ti si luda ako misliš da ne bi trebala biti glavna u ovoj predstavi.” Mislim da je moje srce zadrhtalo i stalo...a zatim se ponovo pokrenulo teško, podrhtavajući. „Šta?” prošapćem. „Ti si predobra da bi bila pred-grupa. Nezna ništa o glazbenoj industriji, ali volim tvoju muziku. Imaš glas koji uhvati čovjeka za grlo i ne pušta dok zadnja nota ne izbljedi.” Bez teksta, progutam. Creighton posegne da omota svoju ruku oko mojih nadlaktica i drži me. Još se oporavljam od njegovog priznanja kada on upita. „Gdje sada?” „Umm, u bekstejdž nakratko, a zatim će doći po mene radi 'That Girl'.” Njegova ruka se spusti niz moje da bi isprepleo svoje prste sa mojim. Pustim ga da me vodi pozada u hodnik prema mojoj gardarobi. Čujemo povike i vrištanje iz Booneove sobe dok smo prolazili. Ljudi su pokušavali razgovarati sa mnom, ali ja ih nisam čula. Samo sam sljedila Creightona, zureći u bjelu košulju rastegnutu preko njegovih ramena dok su njegove riječi odzvanjale u mojoj glavi. „Sviđa mi se tvoja muzika...Imaš ovaj glas koji zgrabi čovjeka za vrat i neće pustiti dok zadnja nota ne izbljedi...” Pomislil bi da će taj kompliment poništiti nesigurnost u meni, ali umjesto toga su slobodili veći problem. Mislim da bi mogla pasti na svog muža.

Poglavlje 13 Holly „Nemoj stati. Molim te. Nemoj stati.” Moj grleni jauk je dostojan pornozvjezde. Creightonovo režanje vibrira preko mog klitorisa, a prsti jedne ruke stišću moj kuk čvrsto. Dio mene se nada da ću imati modrice da dokažem da me je dirao tamo. Trebam neki podsjetnik da njegova nevjerovatna Ocjena-A, plava vrpca, osvojena vještina je prava. Ozbiljno. Zaslužuje počasnu diplomu iz nekog otmjenog-hlače univerziteta za svoj talenat u ovom područiju. Ja pritisnem svoju zdjelicu uz njegova usta, očajna da dobijem još, i željna da pronađem rub da mogu odjedriti u orgazam. Zaradila sam oštru pljusku po bedru. „Budi mirna, ili ti neću dopustiti da svršiš.” „Oh Bože, molim te.” Zakukam. On podigne svoju glavu, njegovi prsti su još u meni, i zacvilim na gubitak stimulacije. „Uzeti ćeš ono što ti dam, i kada ti dam.” „Već sam preklinjala. Šta još želiš od mene? Samo me pusti da svršim!” Moje oči se otvaraju kada duboki smjeh ispuni prostoriju moga novog turnejskog autobusa. Upravo sada, ne može mi biti manje stalo koliko sjajno, otmjeno, novo, i predivno je. Samo želim svršiti. „Zanovjetna djevojka. Predpostavljam da ispada da ne mogu dobiti dovoljno slatkoće od ove slatke male pičkice.” Znam da sam trebala ustati i reći mu da ne volim tu riječ. P riječ. Ali moj mozak nema kontrolu nad poplavom vlage koji udara u moj centar kada je to rekao. Nije mu to promaklo. Dva prsta zakopana u mojoj maci uviju se naprijed, udarajući moju G-tačku. „Jebi ga, dušo, tako si mokra.” „Reci to ponovo.” „Tako si mo...” „Ne. Ono što si rekao prije.” Brbljam sada, i nije me briga. Samo želim više njegovih prljavih riječi i njegov razarajući jezik. „To da ne mogu dobiti dovoljno ove slatke male pičkice?”

Moji unutranji mišići se stisnu, i on zastenje. Voljela bi da imam koordinaciju da posegnem dolje i dohvatim njegov kurac, ali sam zavaljna na crnom kožnom kauču, i on je dolje na koljenima ispred mene. Pomisao da sam nekako dovela ovog čovjeka na koljena je dovoljna da me prebaci preko ruba orgazma. „Svršit ću.” Creighton podigne svoju glavu ponovo. „Ne, nećeš. Zato što nisam gotov sa tvojom pičkicom još.” „Ali...” „Čekat ćeš dok ti ne dam dopuštenje.” Creighton spušta svoja usta na moju macu i pravi krugove sa sokovima prije nego navali, stipa, i zadirkuje moj klitoris. Zakopam nokte u novu kožu, ne mareći kakve ogrebotine sam ostavljala, jer iznenada ne želim ga razočarati svršavajući prije nego mi dozvoli. Zadovoljstvo raste jako i brzo, i moja kontrola počinje da se raspada. Otvorim usta da bi još preklinjala, ali Creightonove riječi dolaze prve, direktno uz moj klitoris. „Svrši za mene. Sada. Jako.” Zatvorim oči kada je tenzija u meni pukla, skakala je kroz mene i širila se kroz svaki nervni završetak. Izgubila sam totalno kontrolu, bacakajući se uz njega i gurajući moje ruke u njegovu kosu dok sam vrištala njegovo ime. Vozila sam se na senzaciji, i njegovo stalno zadirkivanje, dok nisam mogla više podnijeti. Povučem njegovu glavu i otopim se na kauču. Holly. Sranje. Rekla bi da je čovjekov jezik trebao biti bronzan, ali to bi bila šteta. Ja i dalje lijeno plutam u post-orgazmičkoj izmaglici, uživajući dok Creightonova ruka gladi uz i niz moje bedro i pritisak njegovih usana na mojoj kosti kuka, kada neko pokuca na vrata autobusa. „Reci im da odu.”Prošapćem. U bilo koje drugo vrijeme, možda bi marila što zvučim kao derište, ali upravo sada, ja doista, doista ne marim. Sve što želim je da uživam u ovom osjećaju još nekoliko minuta, a zatim se spustiti na svoja koljena dok ne vratim uslugu. Creighton se slaže sa mojim zahtjevom, i njegov duboki glas probije tišinu autobusa. „Idi dođavola dalje!” Kucanje se ponovi. „Uh. Stvarno?”

Ja otvorim oči i pogledam prema satu. Nešto u vezi 9 sati se vrti u mom mozgu. Već smo završili u 7 sati radio spot, i ovaj mali interludio je moja nagrada za ustajanje iz kreveta na vrijeme. Pa, tako ga ja barem zovem. Creighton se podigne, gledajući moje tijelo, koje je golo od struka prema dolje. „Ma koliko morao mrziti to, moraš se obući.” Ispustila sam gunjđanje koje je suprotno od seksi. Na sreću, Creighton se samo nasmije i doda, „Otvorit ću vrata i ometati ma ko da je.” Dok sam se podizala sa kauča i posrtala prema stražnjoj spavaćoj sobi u autobusu, imala sam osjećaj sumnje da je ovo ono kako timski rad izgleda. A nije li to kako bi brak trebao da bude? Timski rad? Ovaj jednu-sedmicu-star brak počinje da liči sve više na stvarnost svaki dan, i nisam sigurna kako se osjećam u vezi toga. Trebalo je da bude jednostavno. Bez komplikacija. I lak način za mene da ostavim J.C.-lažnog-zaručnika situaciju i pokušam uzeti nešto kontrole nad mojom karijerom – i uživati u više orgazama kao što je ovaj koji sam upravo imala. Ali to se brzo pretvara u nešto sasvim drugo. Da li želim da to bude nešto drugo? Jesam li ja doista spremna da ovo bude pravi brak? Je li Creighton? Pritisnem svoj palac i kažiprst u moju lubanju, koja me počinje boljeti. Trebam vremena da sjednem i razmotrim ovu promjenu u našem regularnom programu da mogu odlučiti kako ću reagovati – ali nije da imam mnogo rezervnih minuta da sjednem i razmislim dok sam na turneji. Ne mogu si pomoći ne pitat se da li je to samo činjenica da Creighton van svog elementa što uzrokuje da se stvari mjenjaju. Šta će se desiti nakon turneje? Bol u mojoj glavi dolazi do kucanja. Odlično. Nemam vremena za glavobolju. Muški glas dolazi iz prednjeg dijela autobusa, i ja uzurbano sliznem u joga hlače i pogledam se u ogledalo. Moja kosa i moj izraz lica jasno izražavaju da sam upravo bila jebana – jer nije baš fer. Da, upravo sam imala orgazam, ali stvari su se baš počeke zagrijavati kada smo prekinuti. Idući nazad prema prednjem dijelu autobusa, gdje je granitni pult, kožni kauč, i tamna unutrašnjost od trešnjina drveta koje je fensi nego i u jednom autobusu u kojem sam bila ranije. Sjetila sam se zašto je 9 sati gnjavilo me. Jer imam sastanak zakazan. Sa tekstopiscom. Osim što mi niko nije rekao da je to Vale Garcia. Ja zaljepim pristojan osmjeh. „Pogledaj šta je mačka dovukla.”Kažem. Vele kes je sveznajući, i borim se sa potrebom da stisnem zube. „Nisam mislio prekidati.” Kaže on. 61

Creighton pogleda od Vale prema meni. „Prdpostavljam da ste vas dvoje radili zajedno i ranije?” Vale je zurio u mene dok je odgovarao Creightonu. „Holly i ja smo surađivali blisko nakon što je ona osvojila Country Dreams. Zar nije tako, Hols?” On nije mogao biti više očit nego da nažvrlja riječi uradio sam sve osim prašio sam tvoju ženu masnim crnim markerom na žutoj neonskoj plakati i maše s njom iznad glave. Osim u neformalnog promaterača, Valeov samozadovoljni osmjeh je vjerovatno rekao da sam prašio tvoju ženu – što nije istina. Ja odgovorim sa onim što sam se nadala da je ego-ispuhujuća nonšalantnost. „Prošla godina je bila takav vrtlog, jedva se mogu sjetiti šta sam radila prije pet minuta.” Kliznem bliže Creightonu i pogledam u njega. „Pa to nije potpuna istina. Nekih se stvari sjećam jako dobro.” Osmjehnem se natrag Valeu, pitam se da li je moj izraz lica upola samozadovoljan kako sam mislila da jeste. „Izvinjajem se, tako sam nekulturna. Vale, ovo je moj muž, Creighton Karas. Creighton, ovo je Vale Garcia.” Vale posegne i on i Creighton se rukuju, očito odmjeravajući jedan drugogoa. „Prdpostavio sam.” Vale kaže, ispuštajući Creightonovu ruku nakon trenutka. Njegove oči se smanje na mene. „I dalje sam iznenađen da si se odlučila skrasiti sa osobom za jednu noć. Mislio sam da si protiv toga?” Creightonova ramena se ukoče.”Ja bi gledao šta govorim upravo sada, gospodine Garcia. Govorite o mojoj ženi.” Njegov ton komunikacije jedva prekriva ljutnju. „Ja ne mislim ništa sa tim. Samo sam ljubomoran, predpostavljam. Dovoljno sam veliki da mogu priznati da sam željeo da je ja uhvatim.” Ja pročistim grlo.” U redu onda. Nastavljamo dalje. Vale, zašto se ne smjestiš, a ja ću uzeti svoj rokovnik.” Čovjek je možda seronja koji je izašao iz moje hotelske sobe kada mu nisam dopustila da ukliže u home base – samo da bi pronašao put u druge žene sobu par sati kasnije – ali on je takođe odličan tekstopisac. Creightonove ruke se napnu ispod moga dlana, i ja sam prilično jasno svjesna činjenice da ne želi Valea blizu mene, pogotovo da smo sami. Ja povučem Creightona prema spavaćoj sobi sa sobom. Pa, povući je malo pretjerivanje. Ja nisam u iluziji da me on prati iz bilo kojeg razloga nego što želi. Jednom kada sam ga uvukla u sobu i zatvorila vrata, ja izbrbljam, „Nisam spavala s njim. To je bila blizu stvar, za koju sam sigurna da si pokupio, ali ono što 62

sam ti rekla prije je istina. Prošlo je puno vremena da sam bila s nekim prije tebe. U svakom slučaju, želim da znaš da ne postoji apsolutno razlog da postane čudno zbog Valea.” Creightonove oči buše praktično rupe u meni. „Ovo nije da ja postanem čudan, Holly. Ovo je da postajem jebeno ljubomoran.” On zaglavljuje ruku u svoju gustu smešu kosu. „I ne sviđa mi se jebeno. Mrzim znajući da te je dodirivao.” Ja sam tiha, zato što iskreno nemam pojma kako da reagujem. Ali onda ponovo, takođe sam svjesna da Vale čeka. On će da čeka još malo. Zgrabim Creightona za maicu i trgnem ga prema sebi. „Onda me poljubi. Označi me. Neka zna da sam apsolutno i potpuno van njegovog domašaja zato što pripadam tebi.” Odakle te riječi – dođavola, te misli – dolaze, nemam pojma. Ja sam se pobunila protiv te ideje da sam Creightonov posjed od dana kada smo rekli 'Uzimam', ali ovo je nešto totalno drugačije. Ovo je nešto za čim sam očajna. Nisam spremna da stavim oznaku na to još, i nije nešto što sam ikada željela u životu. Barem, ne da bi to priznala ranije. Creighton me proučava, i nisam sigurna šta je zaključio, ali ne okleva da omota ruku ispod mog dupeta i podigne me uz njega. Njegove usne slete na moje sa ured ludim intnzitetom. Sve je u usnama i zubima, i jezicima dok proždiremo jedno drugo. Bacim jednu ruku oko njegovog vrata i grebem noktima druge ruke duž zadnje strane njegovog vrata i gore u njegovu kosu. Poljubac je trajao samo minutu – možda dvije – ali kada me spustio na pod, moje noge su drhtave i moje srce udara jako, čini mi se da bi moglo slomiti rebra.” Taj upravo-sam-bila-jebana izgled? Ne moram se pogledati u ogledalo da znam da sada tako izgledam. Moje gaćice su natopljene, i ne postoji ništa što želim više u ovom trenutku nego da ga molim da me presavie preko kreveta i i ispraši pakao iz mene. „Tako si prokleto ljepa.” Nagne se. „I ti si moja. Ne zaboravi to, i ne dopusti mu da on to jebeno zaboravi.” Moje klimanje je kretensko, i Creighton se okrene, trzajem otvori vrata, i izađe iz sobe. Ja pustim vrata da se zatvore sa drhtavim prstima i brzo skinem moje joga hlače, promjenim donje rublje, i uglavim noge u farmerke. Uzmem dubok opuštajući udah, polušavajući da usporim moje otkucaje srca na nivo koji se ne čini da će eksplodirati. Kada sam izašla iz spavaće sobe, sa rokovnikom u ruci, Creighton odugovlači u prednjem dijelu autobusa i Vale se smjestio u stolicu, rokovnika naslonjenog na ruku i njegova gitara je u krilu. 63

Creightonove oči se spuste na mene, i moje noge me odvedu direktno do njega bez ikakve svjesne misli s moje strane. On skloni moju kosu sa lica i prekrije moju čeljust. „Moram se otić pobrinuti o nečemu. Vratit ću se za nekoliko sati.” Njegovo objašnjenje je nejasno i moja radoznalost je zagolicana. Šta bi Creighton mogao da radi u Dallasu da bi trajalo par sati? Ali ga ne ispitujem. Učim se vjerovati, kažem sebi. Nakon svega, nije li to ono što on radi ostavljajući me samu sa Valeom? „U redu. Želim da planiraš da se nađemo u podne na ručku? Imam stvar sa radiom od dva do tri, a onda sam slobodna dok se ne moradnem spremiti za sastanak-i-pozdrave.” „To je uredu sa mnom.”Creighton kaže. Smanjim rastojanje između nas i popnem se na prste da spustim poljubac na njegove usne. „Još jedan za put.” Prošapćem, osjećajući se kao supruga. Još uvjek upijam tu misao kada je on zakoračio unazad i ponovo gurnuo kosu iza uha, ostavljajući svoj ukus na mojim usnama. Sviđa mi se znati da sam i ja označila njega takođe. „Jedan nikada neće biti dovoljan,” on odgovori prije nego njegove usne pređu preko mojih još jednom. On se okrene i krene prema vratima. Ja još uvjek stojim tu kao pogođena ljubavlju budala kada on iskorači iz autobusa.

*** Podigla sam svoju gitaru kada je posljednji akord 'Izgubljeni na Petoj aveniji' visio u zraku između Valea i mene. On je tih dugi trenutak, i moje srce lupa, čekajući njegovo mišljenje. Možda ja mislim da je super, ali on je onaj sa par Grammya na svojim policama, a sve što ja imam je instinkt. Konačno, Vale progovori. „Razvalit ćeš s tom pjesmom. Apsolutno razvalit. Prešla si paklemo veliki put od našeg zadnjeg projekta na kome smo radili, ako su sve tvoje pjesme kao ova sada.” Moje srce udara još jače. „Misliš da je ... dobra?”

„Holly ova pjesma je sranje. Radim ovo dovoljno dugo da znam šta je dobro i šta je stvarno jebeno dobro, a ti si upravo napisala koja nadmašuje sve ostale, djevojko. Predpostavljam da si je napisala nedavno.” On podigne obrve. S obzirom na tekst, jasno je da sam ovu pjesmu napisala nakon što sam srela Creightona u New Yorku. Pjesma je sva o tome da se osjećaš mali u velikom gradu, i shvativši da dok god imaš barem jednu stavr kao sidro, ne možeš se izgubiti. Kada sam prvobitno počela pisati je, sidro o kome sam govorila bila je moja muzika...ali slušajući je sada, znam da to sidro nije stvar, nego osoba. Ovaj čovjek za koga sam previše vezala se. Sjetim se da je Vale postavio pitanje. „Da. Napisala sam je nedavno. Imam još dvije, ako ne misliš da trebamo preraditi ovu.” On odmahne glavom.” Ne, ne želim se zajebavati sa ovom. Osim toga, ako počnemo petljati po njoj, onda bi morao uzeti zaslugu za dio nje, a ova je zaista samo tvoja, dušo.” Njegova nježnost visi u zraku, kao i ranije akord što je učinio. „Vjerovatno te ne bi trebao zvati tako, zar ne? Milioner će doći i otkinuti mi jaja, i nahraniti me s njima.” Cerek sklizne s mojih usana. „On je malo teritorijalan.” „Sa dobrim razlogom. Samo mi je drago da čovjek zna da je stavio ruke na nekoga koga treba čuvati. Nisam to shvatio dok nije bilo kasno. Ti si specijalna žena Holly Wix, i koju god emociju on povuče iz tebe, zablistat će sjajno u tvojim pjesmama. Jesi li je pjevala za njega?” Ja trepnem nekoliko puta. „Pjevala je za njega? Hm, ne. Ne, nisam.” Mislim na sljedeću pjesmu koju ću odsvirati za Valea, i moj stomak se stisne. Ogolilla sam dušu u ovom tekstu, i za jednog prosječnog fana, nije velika star. Ali za nekoga ko me poznaje? Mogla sam napisati tekst sopstvenom krvi zato što moje srce piše na samom rubu lista rokovnika. Moje nade, ali uglavnom moje strahove. „Svjesna si da će je on čuti na kraju, zar ne? To je ono čime se baviš.” Vale je imao svoju glavu nagetu i govorio je polako, kao da sam idiot. „Znam, ali... nisam mislila tako daleko.” Njegove obrve se podignu. „Nisi očekivala da brak traje tako dugo da bi ploča izašla prva?”

Moj bljesak je automatski, ali odgovor je vjerovatno ispisan na mom licu svakako. Ja još uvjek, čak i sada, imam problem da vidim kako će ovo uspjeti, a dugoročno nije koncept koji sam dopustila sebi da se raskomotim s njim. Moj život je bio tako fokusiran na dan za danom da nisam provela puno vremena razmišljajući o tome. „Šta misliš da krenemo na sljedeću?” Imamo.”Pogledam na sat na zidu, još par sati, pa bi ih trebali iskoristiti mudro. Nakon svega, imam još pet pjesama da dostavim za ovaj veliki-box ekskluziv.” „Izdavačka kuća će prebaciti cijelo snimanje nakon turneje ovog lošeg momka. Ne bi bila iznenađena da je to prva pjesma.” Njegove riječi ispune moje grudi toplinom, i ja podignem gitaru i preokrenem stranucu u rokovniku. Ostatak ovoga će ogoliti moju dušu isto kao i ovo, pa bi mogla i proći kroz njih i učiniti ih dobrim onoliko koliko mogu biti. Ovo je više od moje karijere, ovo je moja strast, i blagoslovljena sam da imam ovu priliku – i srećna da imam Valasovo vrijeme. „Jesi li spreman da čuješ sljedeću?” „Pokaži mi, djevojko.” Počnem svirati, i osmjeh na njegovom licu raste. Do vremena kada sam završila, on trlja svoje ruke jednu od drugu. „U redu, nekoliko štimanja na refren, demontaža mosta, i mislim da će i ova da bude jebeno sjajna takođe.” Posegnem za olovkom.”Učinimo to.”

*** Vale spakuje svoju gitaru i napusti autobus u petnaest do dvanaest. Rukujemo se, i čini mi se da me vidi kao profesionalca sada, što je potvrda za koju nisam shvatila da je želim od njega. Nisam samo naivna djevojka koja je zakoračila na stejdž Country Dreams, ja sam talenat u usponu u svjetu country muzike, tekstopisac i pjevač na oba fronta. To povjerenje me jača, ja prtljam sa pjesmom još malo dok sat nije pokazao 12:20. Još uvjek nema Creightona. Moje povjerenje u Creightona i kašnjenje prima udarac,međutim. Još ga nema, i nije nazvao. Prekinuta sam sa svojim sumnjama sa

zujanjem telefona – jedan koji je stigao juče sa expressnom poštom. Unutra je bila poruka od Tanae. Da se nisi usudila pustiti fokus da ti isklizne na toj turneji zbog dupeta tvog muža. Ovo je tvoja budućnost. Volim te, T. Čak i sa daljine, i dalje širi svoju mudrost, i to je dobar podsjetnik. Moj telefon ponovo zazuji, i ja konačno pogledam dolje. Ne prepoznajem broj, i normalno pustim ga da ode na glasovnu poštu, ali sada, uzeti ću bilo koje odvlačene pažnje koje mogu dobiti. „Halo?” „Da li prihvatate poziv iz Clay državnog zatvora?” kompjuterizovani glas pita. Koji vrag? Nisam primila poziv iz zatvora dugo vremena. Ne od godinu dana prije nego sam odselila baki, a mama je bila bačena radi barske tuče radi njenog zadnjeg dečka u dugom nizu. Trebala bi prekinuti, ali moja znatiželja i potreba za izbjegavanjem pokrenu me da odgovorim, „Da, prihvatit ću troškove.” Glas koji je došao uvuče me nazad u prošlost. „Hej dušo. Nedostaješ mami.”

Poglavlje 14 Creighton Nakon petnaestog itervjua licem u lice kada je završen, konačno imam dva sposobna tjelohtanitelja dodjeljena Holly. Direktor obezbjeđenja nije ima ništa protiv da ja uradim interju, ali nije se ni složio da dovede nekoga ko nije bio dio njegovog tiam. „Mi ne možemo jamčiti za njega, i ako nešto krene naopako, nećemo preuzeti odgovornost za to.” „Ja mogu garantovati za njega” ja kažem, gledajući preko ramena na stjenu koja me zaustavila da dođem u bekstejdž u San Antoniu. Njegovo ime je bilo lako dobiti, i njegova provjera je pokazala da je bio u tri ture vojne borbe, veteran Prve pješačke divizije. Čovjek je pokazao svoj karakter meni kada je odbio moj novac, ali nikada ga nebi uzeo u razmatranje da ga pustim blizu Holly bez čiste provjere prošlosti i ličnog intervjua. Kasnio je dolazeći iz San Antonia, i sada ja kasnim na ručak sa Holly. Pogleda na sat mi pokazuje da jebeno kasnim. Tako da ako se vratim do autobusa za deset minuta, biću tačno na vrijem da je odvedem do radio postaje. Bacivši pogled na moja dva nova zaposlenika, mahnem rukom prema Escaladeu. „Penji se. Tvoj novi posao počinje sada.” Kada smo stigli kod autobusa, prazan je. Chaz, vozač, puši cigaretu i zeza se sa posadom. Prema njemu, Holly je otišla samo pet minuta ranije. Mi se vratimo u Escalade i krenemo prema autoputu, koji je zatvoren. Radi proklete prdsjedničke posjete. „Jebi ga!” udarim šakom od konzolu. „Žao mi je što moram reći ovo, šefe, ali nećemo stići na vrijeme. Ovo nije moje područije, pa neznam sporedne puteve, kao što bih znao u San Antoniu.” Ranije, predao sam ključeve Marcusu, ili stjeni tjelohtanitelju. Ironično, nije bio obučen u vozačkom manevrisanju kao drugi lik kojeg sam angažovao,ali s obzirom da je izbjegavao bombe na cesti sa Humveejem, osjećam se prilično ugodno s njim iza volana. Ostavićemo da vidimo ko će vozati Holly uokolo kada nisam s njom. Protrljam rukama lice. „Da. Znam. Sranje. Do trenutka kada se saobraćaj raščisti, ona će već biti vjerovatno na putu nazad.” Bacim pogled od Marcusa do drugog tipa na zadnjem 68

sjedalu SUV-a. „Idemo nazad, upoznaću vas s njenom posadom prvo, a zatim Holly. Ona bi se mogla buniti, ali bez obzira šta ona kaže, držite se plana. Izvještajete mene, ne nju.” Čovjek na zadnjem sjedalu klimne bez riječi. Sa vozačevog sjedala, dobijem drugačiji odgovor. „Hoćete li biti u govnima što kasnite šefe?” Ja pomislim na to kako sam ostavio stvari sa Holly. „Onda me poljubi. Označi me. Neka zna da sam apsolutno i potpuno izvan njegovog domašaja zato što pripadam tebi.” Nisam siguran da ću ikada zaboraviti njene riječi. One su ugravirane u mom mozgu i odjekuju odkako ih je ona izgovorila. Kada sam krenuo ovim putem, nisam mogao predvidjeti da će završiti ovako. I ne govorim o činjenici da sam u Escaladi sa dva tjelohranitelja i vozim se niz sporedne ulice Dallasa. Govorim o činjenici da sam uhvaćen s ovom ženom na način na koji nisam bio sa nikim. Možda je počelo kao čisto fizički, ali trebao bi imati ozljede od toga kako brzo stvari se mjenjaju. Ostaviti je samu sa Vale se protivi svim mojim posesivnim instinktima, ali pronalazim se da joj vjerujem, što je novi pronalazak za mene. Moj zadnji brak, kratak koliko je bio, ostavio me sa zdravim nepovjerenjem prema ženama. Upoznao sam Shaw kada sam kupio lanac luksuznih odmarališta na aukciji. Bilo je osnovano od strane njenog djeda a zatim propalo od strane njenog oca prije nego je ona mogla preuzeti kontrolu. Bila je ambiciozna, vješta, i totalno i kompletno raspiždena kada je njena porodica došla do dna. Pokušao sam je otpustiti, ali ona je odbila da ode, govoreći da će raditi besplatno ako joj dopustim da ostane. Popusti sam, i to ne samo malo jer njena strast za poslom je bila zarazna. Shaw je bila izvanredan vođa ljudi. Karizmatična, i apsolutno predivna. Odlučio sam da lično učestvujem u preokretu odmarališta, i jedna stvar je vodila drugoj. Bili smo odličan tim kada je bila riječ o poslu, i više nego komatabilni svugdje drugo. To je imalo smisla, ili barem imalo kad je Shaw bacila ideju kako je ona vješta poslovna žena. Bili smo vjenčani u roku šest mjeseci od dana kada sam je upoznao, i u trenutku velikodušnosti, pristao sam na predbračni ugovor da može zadržati odmaralište ako stvari ne budu išle među nama. Tri mjeseca nakon vjenčanja, shvati sam da je odmaralište sve što je ona doista željela od našeg dogovora. Ovo je bio prvi i jedini put da sam sreo nekoga ko je bio lukaviji pregovarač nego ja. Bila je zaljubljena u nekoga drugog cijelo vrijeme, i vidjela je mene kao najbrži i najlakši način da povrati porodično nasljeđe. Jedina stvar koja me je 69

sprečavala da poludim zbog načina na koji je prekinula je bila ta pravednička kučka, karma. Shaw nije završila sa svim što je htjela, jer je izgubila momka kojeg istinski voli. Navodno nije bio tip koji će progutati ideju da njegova žena se uda za drugog čovjeka. Nisam mogao kriviti čovjeka, Shaw se povukla u svoj u odlučnu poslovnu ženu, i zabavna, razigrana strana kojoj sam uhvatio obrise se nikada više nije pojavila, koliko ja znam. Ubrzo nakon razvoda, otkrio sam da je problem da daš ženi lanac odmarališta u sklopu razvoda povukao rastući broj žena koje su željele da budu sljedeća bivša -gospođa Creightona Karasa. Red tih je dug i kreativan, i nisam vjerovao ni jednoj od njih. Ženidba sa Holly je bio odličan način da stavim znak stop ženama koje očajno žele moju pažnju. Nisam ponosan što je bila moja motivacija, ali nisam se željeo izvinjavati ni zašto što me je dovelo do ove tačke sa ovom ženom. „Šefe?” Marcus zatraži, povlačeći me natrag u ovdje i sada. „Sranje?” „Iskreno, nisam sasvim siguran. Još uvjek je pokušajem skontati.” Kombinacija groktaja i smjeha dolazi od drugog čovjeka u automobilu, Orrin Steel, bivši SEAL koji je izgubio pokretljivost u ljevom palcu i morao da ostavi tim radi toga. Odlučio je da potpuno napusti Navy jer je odbio da radi za stolom. „Ti ćeš pokušavati da je shvatiš do kraja svog prokletog života. Žene su misterija, koju je najbolje ostaviti nerješenu.” Doda. Marcus eksplodira u smjeh, i ja još uvjek pokušajem odlučiti da li će Holly biti ljuta. Nepoznat osjećaj anksioznosti me naježi kada sam se sjetio kako me napustila sa samo dvije riječi poruke prije nego je otišla od mene iz New York apartmana. „Bolje ti je da voziš brže.” Kažem.

*** Holly se penje u autobus manje od sata nakon što sam se ja vratio, ali inicijalni osjećaj olakšanja koji sam imao što je vidim se obriše kada sam je pogledao njena ramena su spuštena i blijedilo je na licu. Zatvarajući laptop podignem se. „Šta nije u redu?” Ona me zaobiđe i sjedne u stolicu. 70

„Samo dug dan.” Kaže, njen ton je razočaran. „Holly.” Samo sam rekao njeno ime, ali to nosi puno značenja. Znam da je puna sranja, i ona zna da ja znam da je puna sranja. „Kako bi se ti osjećao da imaš upoznavanje-roditelja dan?” Njeno pitanje uhvati me nespremnog, pogotovo zato što upoznavanje nje i susret s mojim roditeljima je umrlo na dan kada su moji roditelji ubijeni u napadu na afrčko selo gdje su nas preselili radi misionarskog rada. To je priča za koju sam radio teško da bi je sakrio od medija do današnjeg dana. „Oprosti?” Upitam. Njene oči se podignu na mene ispod tamnih trepavica, i ona kaže. „Moja majka možda dolazi u posjetu.” Iz onoga što je rekla o svojoj majci, ovaj novi razvoj je šokirao govno u meni. „Stvarno?” „Da, ali samo zato što nisam mogla misliti dovoljno brzo da bi se izvukla iz toga.” „Pa, to je iskrenost.” „Bio je to poziv iz zatvora koji me izbacio iz igre.” „Oprosti?” ponovim. „Ako nisi bio siguran prije da si se oženio smećem, možeš biti siguran da sada nećeš imati nikakvih sumnji. Moja majka je uhapšena zbog provale i nezakonitog ulaska u kuću moje bake. Navodno šerif nije imao moj broj, pa kada sam nazvala policisku stanicu, oni su me obavjestili.” Hollyn glas je umoran, i ona izbjegaje moje oči. „Oni je čak ne bi ni uhapsili, ali moja mama je rasturila šerifov brak prije nego je napustila grad kukakjući kako je spavala sa njim jedne noći kada je bila pijana. Njegova supruga je to čula, i nije vjerovala kada se kleo da nije. Napustila ga je, i on nikada nije oprostio mojoj majci, on takođe zna, kao i svi u gradu, da je baka ostavila meni sve, uključujući i kuću. Tako da nije imala pravo biti tamo.” „I to uključuje njenu posjetu,kako?” „Morala sam da prebacim novac za kauciju da izađe iz zatvora, i ona nema gdje da ide – zato je provalila u bakinu kuću. Kada je pitala da dođe ovamo, nisam mogla pronaći riječi dovoljno brzo u svom mozgu. Ne brini, ona će ostati dan ili dva, spetljat se s nekim od pomoćnika na koncertu...” Holly uvuče dubok dah i nastavi drhtavim tonom. „A onda je neću vidjeti ponovo dok joj ne ponestane novca koji je ukrala od mene i sviju drugih koji nisu pazili na svoj novčanik. To je ono što se desi kada me pronađe na samom početku turneje.” Njen glas se slomi na posljednjoj riječi. 71

Pređem malu dnevnu sobu od autobusa, povlačeći je u moje naručije, i podignem je u svoje krilo dok par suza kaplje ispod njenih kapaka. Tako sam šokiran promjenom od pljuvanja vatre do povrijeđene male djevojčice da nemam pojma kako drugačije da je utješim. Ona se naginje na moje rame prije nego se povuče i ustane sa moga krila. Obriše svoje oči, razmazujući maskaru, i počne da korača. „Prokletstvo. Neću plakati radi nje. Plakala sam radi nje previše puta. Ona ne zaslužuje moje suze. Ni jednu.” „Slažem se. Niko ne zaslužuje tvoje suze.” Čak ni ja, dodam tiho. „A tu si i ti.” Ona kaže. „Ja?” pitam. Zaustavimo se na sekundu i priznajmo činjenicu da je ovo glupo jebeno pitanje za muškarca da pita ženu u ovom posebnom trenutku, ali vani je iz mojih usta prije nego što sam je mogao povući. „Ozbiljno? Izvisio si me. Ponovo. I moja mama, kopač za zlatom, dolazi u posjetu, i ja ću je slušati kako kuka u moje uho kako te nikada neću zadržati ako ne uradim nešto magično, izbljedim dupe ili izvratim dupe, i čak i tada, nisam dovoljno žena da bi te zadržala.” Jebi ga. Hollyna majka je zaista uradila mnogo da joj našteti, i ta žena neće biti dobrodošla ovdje da nastavi svoj posao. Nema teorije da ću je pustiti blizu Holly, zaboli me kurac ko je ona. „Nisam očekivao da će trajati tako dugo.” Ona prekriži svoje ruke, a ja sam uradio dovoljno pregovora da bi znao da njen govor tijela kaže da se zatvorila za bilo kakvu razumnu interakciju. „Šta si ti radio, u svakom slučaju ?” ona zahtjeva. Kada sam otvorio usta da odgovorim, ona podigne ruku, i zaustavi me. „Nije bitno, ne moraš mi reći. Nije da je ovo kao pravi brak i onako.” Otrovan ton me ispravlja. Znam da je raspiždena i emocijalna, ali njen odgovor na ono što smo počeli da gradimo me naljuti. „A tačno kakav brak je ovaj Holly?” Pitanje je teško. „Oboje znamo da neće potrajati. Ja sam prolazna za tebe. I u slučaju da se pitaš, neću izvratiti šupak da bi te držala na udici.” Njen nekonvencijalan i uvrnut smisao za humor uradi nemoguće, moje nadrkano raspoloženje ispari. Podignem se sa stolice i krenem prema njoj, moj predatorski instinkt preuzima.

Stisnem je uz frižider i zarežim.”Ne čak i ako pitam ljubazno i obećam da ću jebati to malo dupe dok ne svršiš toliko puta da tvoji receptori zadovoljstva eksplodiraju?” Ona podigne svoj pogled na moji i mrmlja, „Znam da nisam trebala to reći.” Sklonim joj kosu sa lica i spustim usne na njeno uho. „Nemoj nikada da se plašiš da kažeš bilo šta mi.” Kada Holly ne odgovori, povučem se i zurim dolje u nju. „Holly. Pogledaj me.” Čekao sam dok nije učinila to. „Ako zaista vjeruješ u to da ovo neće trajati, onda imamo ozbiljan problem.” Njeni zubi grizu donju usnicu, i ona okleva prije nego pita.”Zašto?” U svoje riječi unesem čvrstinu, zato što želim da nema konfuzije oko toga što govorim.”Zato što ne postoji način da dozvolim da odeš.” Njene velike smeđe oči trepnu dvaput, i njena usta se otvore. Prznica koja je nestala na kratko opet se vrati u život. „Ko si ti dođavola, i šta si uradio sa mojim 'ja ću čekati u hotelu sa predbračnim ugovorom i zaručničkim prstenom' mužem?” Poklopim joj lice sa obe ruke, trebajući kontakt. „Stvari se mjenjaju Holly. I sve se promjenilo za mene radi tebe. Ako to još nisi skontala, onda ću ti morati pokazati.” „Ne shvatam te.” Ona prošapće. Ja spustim čelo na njeno i dišem u nju.”Tu si u krivu. Već me imaš.” Ona okrene glavu razbijajući naš kontakt. Spustim ruku sa strane, i trunka sumnje nakuplja se u meni, donoseći potpuno stran osjećaj sa sobom – nesigurnost. Razmatram da zaljepim usne od njene dok joj misli koje je ispunjaju ne budu o nikome i ničemu osim meni, ali takođe razumijem vrijednost povlačenja i puštanja da se povrati od svega da bi mogao kasnije pokupiti svoju pobjedu. Sa vjestima da je njena majka uhapšena i da dolazi ovamo, da ne spominjemo nemilosrdni turnejski raspored, sumnjam da Holly tetura na ivici tačke pucanja trenutno, i zadnja stvar koju želim uraditi je pogurati je preko. Ovo nije u vezi mene. Ovo je u vezi nje. Odlučujem da promjenim brzinu, odmaknem se i klimnem prema vratima autobusa. „Želiš li upoznati tvoju novu sigurnosnu pratnju?” upitam. „Sigurnosnu pratnju?” „Tamo sam bio. Radeći inerviue i razmatrajući pozadinu tjelohtanitelja. Morao sam se pobrinuti da se osjećam ugodno sa njima prije nego ih dovedem da 73

budu oko tebe. Ako budeš imala bilo kakav problem sa bilo kojim momkom, reci mi, i možemo ih zamjeniti. Ali nakon što je sve to rečeno, mislim da su obojica solidan izbor.” Sretnem njene oči. „Voljan sam im povjerit tvoju sigurnost, i vjeruj mi kada kažem da to nije nešto što radim olako. Uopšte.” Njeno držanje se opusti na djelić sekunde, ali se napne ponovo kada upita, „Misliš da me mogu čuvati dalje od moje majke takođe?” „Ne brini se o njoj. Ja ću se pobrinuti o tome lično.”

Poglavlje 15 Holly Energija iz večerašnjeg šoa je upravo ono što trebam da poduprem moje unutrašnje rezerve. Publika je odlična, pjevajući i vrišteći. Možda je to znak da sam tašta osoba, ali nema ništa slično hiljadama ljudi koji izvikuju tvoje ime. Pomislili bi ste da djevojka iz Gold Havena, Kentucky, koja je počela pjevajući karaoke sa mirisom pržene masnoće zaljepljene za njenu kosu i odjeću se nebi osjećala perfektno ugodno na pozornici ispred deset hiljada ljudi, ali ja se osjećam. To je gdje pripadam. Svaki puta kada se popnem na pozornicu, je sa apsolutnom sigurnošću da je ovo ono zašto sam rođena da radim. Ali samo podsjećanje na prošlost podsjeti me da majka dolazi u posjet, i bez obzira šta je Creighton rekao o tome da će se pobrinuti za nju, ona će pronaći načina da zabije svoju kuku u mene. Jednostavno nemam dovoljno debel oklop kada je ona u pitanju. Željela sam je nazvati nazad i reći joj.” Dođavola ne, predomislila sam se.” Ali nemam načina da dođem u kontakt s njom. Dok sam padala u san u autobusu, sklupčana u Creightonovom naručiju, izmaglica orgazma krade moju zatvorenost, i ja kažem njemu.”Željela bi da mogu vratiti sat i reći mojoj majci da ode negdje drugo, bilo gdje drugo. Ne želim je ovdje. Ne želim da petlja sa mojim životom ponovo. To nikada ne završi dobro.” Creighton me stisne od svoje grudi i pritisne poljubac u moju kosu. „Spavaj. Imaš još jedan dug dan u Biloxi.” Vibracije od puta i Creightonovog tijela, čak i disanje uljuljka me u san bez snova.

*** Sljedećeg posljepodneva, izvučem telefon i provjerim vrijeme po dvadeseti put u zadnjih pet minuta. Ne zato što se brinem da ću propustiti Biloxi sastanak-ipozdravi, nego zato sam nastavila očekivati majku da dođe iza pozornice i počne pustošiti kao rakun kada se ušulja u kuću kroz dimnjak. Creighton mi dobaci upitan pogled. „Šta radiš? Nećeš zakasniti, pa se smiri dođavola?” 75

Usišem zrak i opustim se polagano, pokušavajući smiriti moje nerve. „Nije to. Nego majka. Nadala sam se da ću to ostaviti iz sebe ranije da bi se mogla sabrati prije nastupa. Mrzim ovaj osjećaj da sam na rubu.” Creightonov izraz se zatvara. „Sranje. Zaboravila sam ti reći. Pobrinuo sam se za nju.” Kunem se, sve se u meni zatrese pa zaustavi – pluća, srce, krv u venama. „Šta? O čemu pričaš?” „Sredio sam da uzme odmor. Svi troškovi plaćeni u Miamiu. Posjedujem veliki dio odmarališta tamo, i mislio sam da bi ti dalo pauzu koju trebaš. Bilo je lako je nagovoriti da pristane.” Na njegovu nonšalantnu najavu, ja dođem sebi.”I nisi se zamarao da to spomeneš?” Pitanje izlazi kao krik. On provuče ruku kroz kosu, ne srećući moje oči. „Jebiga, Holly. Cjeli dan smo zauzeti. Pobjeglo mi je sa pameti.” „Prokletstvo, Crey. Plašim se ovog sranja cijeli dan. Mogao si mi reći i spasit me iz moje mizerije.” Prelazim gardarobnu sobu dok bjesnim. Znam da pretjerujem, ali Creighton ne razumije moju majku ili stres koji dolazi zajedno uz samo razmišljanje o njoj. Gledao me kako koračam, puštajući me da se ispušem, što je vjerovatno pametan potez s njegove strane. Doći blizu kandži i mogao bi ostati bez važnih dodataka, a ne bi li to bila šteta? Nakon dvadesetak napred nazad prelazaka preko prostorije, malo sam se smirila. Pogledam tamo gdje Creighton je naget na zid, ruku prekriženih na grudima, i pitam se da li se on suzdržaje od smijanja cjelo vrijeme. Dok sam zurila minutu, shvatim da nije. Ali takođe ne mogu pročitati šta misli. „Šta?” ja zalajem. U redu, izgleda da se zvijer u meni nije još potpuno umirila. Samo moram kanalizirati energiju u svoj nastup večeras. To mogu uraditi. „Nazvala si me Crey,” kaže. Zatresem glavom. „Ima li nečega pogrešnog, u tome?” On polako klimne. „Tako me ljudi koji su bliski zovu, ali ti nikada nisi ranije.” Ja zagrizem usnu i razmotrim to. „Pa?” „Ništa. Bio sam iznenađen, to je sve.” On odmahne rukom. „Slobodno nastavi tiradu.” Od bilo koga drugog to bi zvučalo pokroviteljski, ali od Crey izgleda kao da me pušta da sve to izbacim. Što je upravo ono što trebam sada. I to shvatanje tačno tamo je sve što treba da me smiri. „Izbacila sam svu tiradu.” Kažem, stajući ispred njega. 76

„Onda je možda ovo dobro vrijeme da te pitam da li si za da odletiš u New York nakon nastupa sljedećeg četvrtka. Znam da nismo doista razgovarali o tome kako će stvari ići između nas nakon turneje, ali imam neke stvari za koje se moram pobrinuti kući lično, koje sam odgađao, i voljeo bi da si sa mnom.” Užasavam se onoga što je sljedeće na rasporedu, pa je moje pitanje probno. „Razumiješ da ne želim ostati u New York trajno?” Creightonom izraz se pretvori u ozbiljan. „Skontat ćemo šta dalje Holly?” „U redu. Ići ću.” Njegov osmjeh je širok i iskren. „Drago mi je da te neću morati kidnapovati. Zaista nisam željeo ići na svečanost sam.” „Svečanost?” „U dobrotvorne svrhe. U MoMA.” Kada sam otovrila usta da kažem da nisam sigurna šta je MoMA, on kaže. „Dođi ovamo.” Pređem sobu i stanem ispred njega, malo izvan dohvata. „Nemamo vremena ni zašta prljavo upravo sada.” Njegove oči omeknu na način koji nisam vidjela ranije. Njegove riječi su mekane takođe. „To nije ono što želim. Samo te želim u naručiju minutu prije nego ludilo večeras počne.” Zatvorim udaljenost između nas i otopim se uz njega. Toplota kola kroz mene od njegovih riječi, pretvarajući se u rastopljenu potrebu kada prošapće u moju kosu. „Ali kasnije? Stvari će postati prljave koliko možeš podnijeti.” Njegova ruka klizne niz moja leđa i prekrije moje dupe, njegovi prsti se savijaju u nabore između guzova. „Nastavit ćemo te pripremati sa većim čepom tako da konačno mogu jebati ovo čvrsto malo dupe. On me povuče uz njegove prepone, i tvrdoću, vruća dužina njegovog kurca šalje rakete uzbuđenja kroz mene kada se struže uz moj centar. Želim ga gurati dok ne svršim. Pa i uradim. Uzimem sve preostale tri minute, uz pritisak njegovih prstiju uz moje dupe. Odmičući se na drhtavim nogama, znam da su mi obrazi crveni, a moja kosa mora da je katastrofa. „Moram ići nazad do Rochelle i Cris da se dotjeram,” prošapćem. Creightoniv osmjeh je superioran, ali previše sam zadovoljna da želim da ga skinem s njegovog lica. 77

„Uradi tako. Vidjet ću te nakon sastanak-i-pozdravi.” Njegov pogled se okrene oštar. „I ne seri Marcusu ovaj puta da stoji preblizu. Može biti van slike, ali želim ga tačno tu u slučaju da neki drkadžija pokuša ponovo nešto s tobom. Te usne su moje, i ja ne dijelim.” On mi zaprijeti rukom, vukući me bliže, i povuče me u poljubac prije nego me pridržava ponovo. Priberem se a onda salutiram. „Gospodine, da, gospodine.” Udari me po dupetu, i ja krenem van iz sobe na klimavim štiklama.

Poglavlje 16 Creighton Gledam Holly kako razvaljuje na setu u Biloxu sa mjesta koje je postalo moje standardno, naget na zvučnike. Sa ove tačke, jasno mi je da se arena puni ranije na svakom sljedećem nastupu, ured u vrijeme sa brujanjima koja nastavljaju da rastu u medijima o Holly. Priče su fokusirane više na nju i njenu karijeru sada, što je kako bi i trebalo biti. Ljudi dolaze kao znatiželjni, ali čak i ja mogu reći iz ushićenih izgleda na njihovim licima da odlaze kao fanovi. Upravo sada, Holly ima pažnju svake pojedine osobe u Sali. Ljudi su na nogama, pjevajući zajedno svaku riječ. Baš kao i svake noći ranije, ja i dalje imam strahopoštovanje za njen talent. Moja žena je jebena rok zvijezda. Pa, country zvijezda bi bilo više primjereno. Duboko otezanje iza mene upozori me na prisustvo Boonea Thrasera. „Ako nastaviš zuriti u nju tako, morat ćeš predat ključeve trezora, jer će ta žena znati da te posjeduje.” „Šta radiš van svog malog carstva prije svog seta?” Pitam, pogledavši ga na trenutak, jer ne želim propustiti ništa sa Holly. „Ako misliš da si jedini koji vidi da je ona pakleno talentovana, onda nisi u pravu. Trudim se izaći ovdje i uhvatiti jednu od njenih pjesama, s vremena na vrijeme, ali večeras sam izašao zato što moram vidjeti sam da stojiš ovdje kao očarani klinac. Ljudi pričaju, znaš.” Skinem oči sa Holly da bi zurio u njega.”I zašto bi me bilo briga za to?” „Samo kažem, kuja zna da te ima za jaja, nećeš imati nikakvu prednost. A ja predpostavljam da lik kao ti je sam u prednosti.” „Šta je tvoja poenta, Thrasher?” „Nema poente. Samo nudim riječi mudrosti. Moja žena me je smotala poprilično uredno takođe, ali ne puštam joj da to shvati.” „Mislim da si mi rekao da mi je bolje da je tretiram dobro ili ćeš se ti pobrinuti za to?” ja se maglovito sjećam njegovog upozorenja od prvog dana kada smo se upoznali, prije tri duga dana. On pukne zglobovima svoje tetovirane ruke od drugu ruku. „ Jebeno hoću. Ali to ne znači da trebaš pokazati sve svoje karte čovječe. Ovo je igra strategije, nakon svega.”

Nasmijem se, zato što se osjećam kao onaj koji bi trebao davati ovom tipu savjet. „Jesi li ikada bio oženjen ranije?” Njegov smjeh prsne, ali zvuk bas gitare i bubnjeva osigurao je da samo ja mogu čuti. „Ne. Zato ti dajem savjet, Richie Rich. Već si pao sa ovim sranjem, kako sam čuo. Ženim se jednom i to je to. Mislim da si bito kučence i pičkica ranije, i to je on kako si zajebao. Dame žele znati da su im muškarci njihovi, ali oni ne žele nekoga 'ja sam školarac' tipa. „Hvala na savjetu, ali mislim da sam dobro. Brini se o sebi i svojoj pičkici, a ja ću o Holly.” Thrasher slegne ramenima, ali ne popusti. „Neznaš djevojke kao što je ona Karas. Ona nije tvoj visokog-društva tip. Ona nikada neće biti jednoastavna oko tvog novca ili tvojih ljudi. Čak iako pijucka šampanjac iz platinaste kaubojske čizme, nikada neće izgubiti seosku djevojku. Jesi li siguran da si u redu sa tim? Jer ako nisi, bilo bi ljubaznije pustiti je sada prije nego padne na tebe.” Ima toliko odgovora koje mu mogu dati na ono što je upravo rekao, ali nisam odgovorio jer sam zapeo na njegove zadnje riječi. „Prije nego padne na tebe.” Zato što još nije. To je otrežnjujuća stvarnost. Ja sam odlučio da je ovo što imamo prava stvar, ali Holly... Nemam jebenog pojma šta ona misli. Jedino mjesto gdje spusti gard je u spavaćoj sobi – ili gdje god se zateknemo kada joj dajem svaki trun zadovoljstva koji može podnijeti. Znam kako zavesti moju ženu, ali kako dođavola da srušim njene zidovoe? Kako je mogu dobiti da mi vjeruje? „Oh, sranje!” Thrasher viče kako fan baca sebe na pozornicu samo nekoliko koraka od mjesta gdje Holly stoji. Krenem naprijed, ali Thrasher zgrabi moju ruku. „Ne, čovječe, nije tvoja borba ovoga puta.” Obezbjeđenje je na momku prije nego je mogao ispružiti ruke da dotakne njene čizme, i odvučen je. Holly jedva propusti ritam, završavajući zadnji refren pjesme dok je bend dalje svirao. Kada je muzika konačno utihla, ona progovori u mikrofon. „Pa, narode zaista voli ovu, zar ne, da li vi svi?” Publika je navijala još duže, i ona zabljesne širokim osmjehom i krene sa zadnjom pjesmom na listi. Otresem Thrasherovu ruku i okrenem se prema njemu. „Da nisi nikada pokušao da staneš između mene i Holly. Shvataš me Thrasher? Ne ovdje, ne nigdje.”

Moj glas obećaje nasilje, dok moj bijes na njegovo mješanje pulsira na površini. Ona je moja žena. I ja ću je jebeno zaštititi od svakoga i svačega. Thrasher samo zatrese glavom. „Imaš mnogo za naučiti čovječe, posebno o njoj. Ona je jaka žena. Ne treba tebe da bi je spasio. Dođavola, ona je pronašla način da iskoristi tebe da spasi sebe. Nemoj čak nikada podcjeniti ju, jer bi ti to bila najveća greška koju bi napravio, mogu ti to obećati. Country djevojka ima hrabrosti koju ne možeš ni zamisliti.” „Misliš da ja neznam da je ona jebeno posebna?” ja pokažem prema pozornici, „Ona je prokleta boginja tamo, i morao bi biti slijep da to nevidim.” Thrasher klimne. „Dobro, i nemoj jebeno zaboraviti to.” On se okrene da ode nazad niz hodnik koji vodi u njegovu sobu, i zastane. „Trebali bi oboje izaći sa nama večeras. Idemo u jedan od mojih omiljenih barova. Igramo 'potkovica' u rupi pozada. Da vidimo možeš li se družiti sa country momcima.” Zadnja stvar koju želim uraditi večeras je izaći i družiti se sa ovim arogantnim huliganom koji misli da zna više o Holly nego ja, ali nešto me zaustavi da kažem to. Umjesto toga ja kažem. „Ostavit ću to Holly da odluči.” „Pičkica pederska.” Riječi su bačene preko Thrasherovog ramena, i ja mu okrenem leđa dok je odlazio. Ne volim kurvinog sina, ali onda ponovo. Ni ne mrzim ga takođe. Pazi na Holly, i to moram poštovati. Ali potkovice? Stvarno?

Poglavlje 17 Holly Ona ti razbija dupe, čovječe!” Ti su u njegovom timu, što znači da razbija i tvoje dupe takođe!” Momci iz mog benda nemaju kraja zabavi što razvaljuju Creightona tokom naše igre potkovica u Boonsovom omiljenom baru van Biloxia. Nisam mogla vjerovati kada je Creighton ostavio meni da odlučim da li ćemo im se pridružiti ili ne, radije nego da me pokupi i odnese u autobus, kao što je uradio drugih noći nakon što sam završila 'That Girl' tokom Boonsovog nastupa. Večeras, Creighton je čekao pored scene sa pivom i osmjehom. Pivo je bilo njegovo, jer sam ja i dalje bila na 'turnejskoj dijeti iz pakla', ali on mi ju je predao i rekao da nas je Bonne pozvao van i da ostavlja to meni da odlučim. Da budem iskrena, damski dio mene trebao je odmor od stalnog tucanja koje smo radili, i nakon nastupa seks je bio najenergičnije vrste. Pa sam rekla da, djelimično radi samoočuvanja. Sada se pitam da li sam donijela ispravnu odluku. Creighton nije baš pokazivao nikakve znake da želi počiniti ubistvo, mislim. Samo je ispijao pivo i slegao ramenima na komentare. Konačno kaže. „S obzirom da je moje dupe njeno, može ga razbiti kada god želi.” Njegove riječi dolaze baš kada sam zamahnula da bacim podkovicu i bacanje je bilo neprecizno, skoro da pogodim Boonea u koljeno. On skoči sa puta, njegovo pivo se proljeva iz barske čaše sa Red Solo znakom. „Sranje ženo. Gledaj kako bacaš!” Ali ja ne obraćam pažnju na Boonea. Nebi mogla mariti manje za njega, njegovo koljeno, ili njegovo pivo. Zurila sam u Creightona, pokušavajući protumačiti šta taj komentar značo. Moje dupe je njeno. Je li on zaista stvarno u ovome? Mislim, rekao je da sam ja njegova, ali to nikada nije bila uzajamna vrsta vlasništva kao one što imate u 'pravom' braku. Ili život u sred turneje, gdje smo konačno pronašli naš ritam, se igra sa negovom glavom?

Sve što znam je da se bojim da bi ovo moglo biti zadnje. Nada je opasna stvar, i kada je u pitanju Creighton, prestravljena sam da se kockam sa svim. Ovaj čovjek ima moć da me uništi. Čak i dok misli cirkuliraju mojom glavom i ja posegnem za novom potkovicom, znam da sam puna sranja. Već je prekasno. Postavila sam opkladu, i moje je srce u pitanju.

Poglavlje 18 Creighton Sedmicu kasnije. Ured se osjećam čudno što znam da se ne vraćam nazad na turnejski autobus za nekoliko sati. Mogu iskreno reći da je ovo bilo fascinantno iskustvo. Deset dana, sedam gradova, i konstantni podsjetnik da sam oženjen ženom nevjerovatnog talenta. Iskusiti Holly u njenom elementu je bilo ono što otvara oči. Ona ima snagu i akciju, i radi teže nego moji najvrjedniji radnici. Ali dok je bila hrabra dok je na turneji, u trenutku kada smo sletjeli u New York City ovoga jutra, povukla se u sebe i nesigurnost je procvjetala. Samo moram zatvoriti dogovor, skloniti ovu dobrotvornu stvar sa puta, i zatim ću biti slobodan da nju naviknem na ovaj dio njenog života, njenu budućnost. Treba mi da se osjeća ugodno ovdje, jer ako uspijem podijeliti svoje vrijeme, posjelit ćemo ga između New Yorka i gdje god ona treba da bude. Gdje god odluči da bude. Moja olovka lebdi nad potpisnom linijom dokumenta koji će osigurati da niko neće nikada diktirati Holly ništa o njenoj karijeri. Nikada više niko neće imati takvu vrstu moći nad njom. Ja iškrabam moj potpis na liniji, i to je učinjeno. Homegrown Records je moj. Dogovorili smo se o početni uslovi dogovora na dan kada je Holly otišla iz New Yorka. Bio sam uhvaćen u pregovorima da nisam zastao ni da joj se javim na poziv. Ti pregovori su bili kritični, stavljajući nju i njen ugovor u središte, i činjenice da u toku sedmice između potpisivanja i zatvaranja, rukovodioci nisu mogli uraditi nikakvu prokletu stvar koja utiče na nju. To je bila početnička bračna greška koja me koštala više nego gubitak ugovora koji bi imali. Ali imati oboicu kretena za stolom ispred mene je izvuklo zaštitničku stranu mene za koju nikada nisam znao da postoji. Sa svakim podrugljivim komentarom o tome kako su podigli Holly iz neke tužne prošlosti i dali joj prednost sa svojom emisijom, sve više je rasla odlučnost da imam njihove ostavke u rukama. Ona je bila djevojka koja nije znala za bolje i nije imala šta za izgubiti kada je potpisala taj loši ugovor. Znajući Holly sada, mogli su staviti šta god su željeli u taj ugovor, i ona bi se složila samo da bi imala šansu svoga sna. Činjenica da su nastavili da je crne unaokolo sa J.C. situacijom je bila nesavjesna. Zaslužili su da ih se izbaci van iz muzičke industrije, po mom mišljenju. 84

„Nadam se da znaš šta radiš dečko.” Pogledam gore prema Mortyu, izvršnoj propalici za kojeg sam u iskušenju da izbacim iz muzičke industrije počevši od danas. Njegove pretnje šta može da uradi od Hollyne karijere tjeraju me da poželim poderati mu grlo na vratu tokom pregovora. Činjenica da pokušaje da me namami pokazuje kakav je idiot. „On nema pojma šta radi.” Jim, Mortuyev pomoćnik kaže. „Sve što zna je da je ovo najsigurniji način da ima tu ženu zaključanu, uskladištenu, i zatočenu. Misliš da će biti sretna što si uradio ovo? Zapamti moje riječi, želje će tvoja muda na žaru.” Pribijem ih pogledima od kojih su pametniji ljudi drhtali u svojim otmjenim, blistavim kaubojskim čizmama. „Jebeno si u krivu radi mog motiva, i da dajem prebijenu paru za tvoje mišljenje, ispravio bi te. Ali s obzirom da ne marim, mislim da je vrijeme da predate ostavku i odete svojim putem.” Gurnem na stranu konačne dokumente, ne brinući ni najmanje radi njegovih predviđanja. Holly će razumjeti da ovo nema nikakve veze sa posjedovanjem ili kontrolom, već sve sa oslobađanjem nje od ovih kretena koji su joj uništavali život. I ako ona ne shvati to, pomoći ću joj razumjeti. Muškarci ustanu, Mortyjev pogled me sječe i Jim izgleda zabavljeno, ali me zaboli kurac. Neću gubiti ni jednu misao na njih dok izlaze iz sobe. Samo želim otići kući, zavaliti se na kauč sa ženom u krilu i pivom u ruci, ali to se ne može desiti brzo, zahvaljujući dobrotvornom događaju kojem sam posvećen. Nakon što se soba očistila od advokata i bivših izvršnih producenata, Cannon i ja smo ostali sami. On nije gubio vrijeme. „Pa, Crey, mislim da imaš pakleni dogovor, ali mislim da neznaš šta radiš takođe. Moramo naučiti o ovoj industriji od samog dna, i samo smo zagrebali površinu tokom pregovora.” On je bio pri ruci da potpiše dokumenta u svom podpredsjedničkom entitetu koji sam formirao isključivo u svrhe ove akvizicije. Ona nije pod okriljem Karas Industrije kao ostale kompanije. Jedna koju posjedujem sto posto osobno, jer nikada ranije ova kupovina nije bila tako lična za mene. „Da li bi to trebala biti novost za mene?” „Samo kažem...” „Sve što si već rekao ranije. I postaje naporno.” Ja se podignem iz kožne stolice u sali za konferencije i ubacim olovku u unutrašnji džep sakoa. „Preljepa žena me čeka, i ako dođem na vrijeme kući, mogla bi i dalje šetati po kući u donjem rublju.” Cannon se nasmije prema meni. „E to je misao.” 85

„Izbaci je iz glave.” On podigne obe ruke u mirotvornoj gesti. „Isuse. Samo se zajebajem sa tobom, Crey. Ne razlikuje se od onoga što smo uvjek radili.” Ja se ukočim kada shvatim da čak ni joj najbolji prijatelj ne shvata. „Ona je drugačija. Sve u vezi ovoga je drugačije.” „Ma daj. Nisi čak ni znao ženu kada si postavio taj smješni oglas. To je bilo prije sam par sedmica. Nema paklene šanse da znaš da je to drugačije.” Bilo je nekoliko puta u prošlosti kada Cannon i ja nismo mislili isto. Ako nismo mogli srediti stvari sa logičkom diskusijom, obično bi odlučili da izubijamo jedan drugoga u ringu. Otvorim usta da se raspravljam, ali ih zatvorim jednako brzo. Ne moram da opravdajem ovo njemu, čak ne trebam njegovu jebenu podršku. Znam šta ima sa Holly, i to se neće promjeniti, čak i ako se njegovo mišljenje ne promjeni. Okrenem se i napustim prostoriju sa njegovim zbunjenim „Koji kurac čovječe?” koje me prati van.

Poglavlje 19 Creighton Holly je već nosila haljinu za dobrotvorni događaj kada sam ja ušao u sobu. Ona oduzima dah, i ne mogu se navići kakav sretni kurvin sin sam ja. Ako bi seks mogao biti naslikan na tijelu, to bi ova haljina bila. Crveni saten, grli njenu svaku oblinu od ramena do malo ispod koljena prije nego što se širi u malu-sirenu stvar. Nemama ideju kako će hodati u tome, ali nije me briga. Jebeno ću je nositi. Ogledala se u ogledalu kada su njene oči srele moje u odrazu. „Šta misliš? Da li bi trebala obući crnu?” Ona pokaže prema dugoj crnoj haljini koja visi na šipki u ormaru. „Da se nisi usudila skinuti tu haljinu.” Njene oči se vrate nazad na moje. „Šta...” Približim se iza nje, posegnem u đep da izvučem poklon koji sam kupio u Harry Winstonu ranije danas. Obgrlim je, puštajući da dijamanska ogrlica počiva oko njenog vrata. Njene grudi se podižu i padaju dok se gledala u ogledalu. „Holly.Sranje. Molim te reci mi da su to lažni.” „Bojim se da ne mogu dušo.” Njene oči se rašire toliko da sam malo zabrinut da će se povrijediti. Podigne ruku na vrat nakon što sam zakopčao kopču, ali njeni prsti stanu na dohvat dijamanata. „Neće te ugristi.” Ona se okrene prema meni. „Molim te reci mi da je iznajmljeno samo za večeras, i da ćeš vratiti sutra.” „Bojim se da ne mogu ni to.” „Moraš ih vratiti.” Sada razgovor postaje dosadan. „Ne idu nigdje osim oko tvog vrata.” „Zašto za Božije ime bi potrošio toliko novca na mene?” „Zato što mogu.” „Pokušavaš li uraditi da se osjećam kao Julia Roberts u Pretty Woman?” Pogledam je, zbunjenost me preplavljuje. „O čemu pričaš?”

„O filmu. Pretty Woman. Ona je kurva a on je milioner. Tamo ima scena sa ogrlicom. Prilično je jebeno poznata, Crey.” „Ne vidim sličnost. Ti nisi kurva, ti si moja žena. Mogu ti kupiti koji god đavo želim. To je moje pravo.” Kažem. Za sebe dodam, uključujući izdavačku kuću. Holly klizne oko mene i stane do prozora od poda do plafona. Stišćući ruku od staklo, zurila je dolje u svjetla grada i prema Central Parku. Pratio sam je.”To je samo novac, Holly. Imam ga dovoljno. Ako te želim razmaziti, hoću.” Još jednom je gledam u odrazu, ali ovog puta, tu su suze koje teku niz njeno lice. „Vou. Zašto suze?” Spustim ruku na njeno rame i okrenem je prema sebi. Moj palac hvata kapi dok padaju.”Ako je toliko mrziš, možemo ti nabaviti nešto drugačije.” Holly posegne prema gore i makne moje ruke sa lica prije nego koristeći stranu kažiprsta obriše preostalu vlagu bez uništavanja njene šminke. „Bože, oprosti. Ja sam jebena katastrofa.” „Preljepa si. Čim sam te vidjeo da stojiš ispred tog ogledala, znao sam da nisam vidjeo ljepšu ženu u životu.” Njene usne se zaljuljaju u tužan osmjeh. „A evo mene gledam u ogledalo, i mislim da bi jedina stvar koja bi učinila ovu haljinu perfektnijom bili bakini biseri koje je moj djed donijeo iz Japana nakon rata.” Njen osmjeh posrće i nestaje. „Ali to se ne može desiti sada.” „Zašto ne?” „Zato što je šerif nazvao da mi kaže da je navodno kada su pokupili majku za njen B&E je bilo zapravo njen drugi put da ulazi u bakinu kuću, i navodno je upravo došla iz zalagaonici.” „Šta je uzela?” Pitam, mrzeći Hollyne suze i ludi osjećaj bespomoćnosti koje mi daju. Šta god je njena majka uzela, vratit ću ako policija nije već. „Iz onog što je tip iz zalogaonice rekao, većinu bakinog nakita. Nakita koji sam bila previše nemarna da spremim u sef na čuvanje jer sam predpostavila da je sigurno zaključano i skriveno u kući. Ali majka zna gdje su sigurna mjesta, i nije bila sramežljuva da ih uzme. Vjerovatno je mislila da u svakom slučaju ima pravo na njih. Ona je bila njena majka na kraju krajeva.” „Pa ako je tip iz zalogaonice prijavio policiji, onda su to već pronašli?” Zbunjenost se čuje u mom tonu jer osjećam da nešto propuštam ovdje.

Holly zatrede glavom.”Ne, tip nije shvatio da je ukrano dok nije čuo da je mama uhapšena kada je bio na kuglaškoj ligi. Prodao je njen medaljon, naušnice i bisernu ogrlicu.” Moju zbunjenost zamjeni ljutnja. „Ne bi li on trebao biti smatran odgovornim policiji? Moraju zadržati stvari određeni vremenski period da bi se osigurali da nije ukraden, mislim.” Ne znam pojedinosti poslovanja zalogaonice, ali pretpostavljam da je to najpametnije uraditi. Još jedanput Hollyno lice se snuždi. „On nije smatrao da je to mogućnost. Moja majka mu je vjerovatno prodala neku priču. Neznam. Ali njih nema više.” „Žao mi je dušo.” „Baka je bila jedina osoba u mom životu koja je marila za mene, i osjećam se kao da sam je opet iznevjerila.” Njeno tijelo je svo uzdrhtalo. „Holly..” kažem, pokušavajući je prekinuti i smiriti, ali ona ne staje. „Ne radi se o nakitu, to je samo jedan više primjer o tome koliko loših odluka sam napravila.” Ostavljajući je sa majkom da bi otišla na takmičenje... to je bila krajnja greška. Ja sam to izabrala. Ja sam odlučila da iskoristim moju jedinu šansu. I koštalo me je svega što je bitno. Kada ću prestati uništavati?” Ona se okrene i pritisne dlanove od staklo ponovo. Zakoračim iza nje i omotam moje ruke oko njenog struka, povlačeći je na moje tijelo. Želio sam je držati, uliti joj moju snagu. Mrzim vidjeti ovu jaku ženu na rubu pucanja. Prvi puta kada mi je rekla priču o baki i šta se desilo, gledao sam sa strane dok je Holly žalovala. Nisam spreman da ostanem po strani ikada više kada je ona u pitanju. „Tako mi je jebeno žao, dušo. Voljeo bi da se mogu vratiti nazad i promjeniti to za tebe. Da imam moć da to uradim, bi.” Moje riječi su zahrđale i oštre, dolazeći sa mjesta duboko u meni koje nikada ranije nije bilo dirnuto, prije Holly. Njeno tijelo se opusti uz moje nakratko prije nego se ispravi. „To je nešto s čim ću morati živjeti. Najbolja počast koju joj mogu dati je uspjeh, da je učinim ponosnom.” Okrene se prema meni, i mogu ured vidjeti da prevlači dio oklopa preko sebe. Koliko god je mrzim vidjeti povrjeđenu ovako, ima nešto srceparajuće imati prozor u njenu dušu. Kada se njene tamnosmeđe oči zatvore, mrzim to još više. „Bolje je da idem popraviti lice ako želimo stići na vrijeme.” „Ne moramo ići.” Nisam spreman preskočiti događaj da bi ugodio sebe, ali kada je u pitanju Holly, spreman sam da prekršim sva svoja pravila. 89

Ona se izvije iz mog stiska, odmahujući glavom. „Biću dobro. Osim toga, to neće biti zadnji puta da sam uznemirena radi ovoga. To je nešto s čim ću morati živjeti cijeli svoj život. Svi moram praviti izbore, samo nisam znla da ću izgubiti jedinu osobu koja će ikada mariti za mene toliko. Život je kučka na taj način.” Cijelo vrijeme dok je govorila, ona je odlazila unazad preko sobe, i sa posljednjom izjavom, nestala je iz mog vida, dolje niz hodnik prema glavnom spavaćoj sobi. Ali njene riječi još uvjek vise u zraku, proganjajući me i rugajući mi se u jednakom razmjeru. Imam više novca nego što mogu potrošiti u pet života, ali ne mogu dati Holly jedinu stvar koju očajno želi. To je ponižavajuća stvarnost.” Naredna riječ koja je bljesnula u mom umu je jednako otrežnjujuća. Ona je u krivu. Njena baka nije jedina osoba koja je jedina marila za nju toliko.

Poglavlje 20 Holly Srkućem šampanjac i istražujem modernu publiku koja puni Muze moderne umjetnosti. Nakon mog sloma ranije, morala sam potpuno obnoviti šminku. Ništa do nekoliko prevlačenja pogloge i korektora da prekrije sloj tuge i krivice. Šteta što ne mogu sakriti country djevojačku neugodnost u posjećivanju događaja koji je tako daleko izvan moje lige. Zadnja stvar koju želim večeras je zeznuti i napraviti neku društvenu grešku koja će osramotiti Creightona i završiti u novinama. Pregledam preko gomile, gledajući u tamne dizajnerske haljine i dijamante koji nisu tako sjajni kao oni oko mog vrata. Nisam bila sigurna šta da očekujem od ovoga, ali sada kada smo ovdje desetak minuta, prepoznala sam više lica nego što sam očekivala. Mora da postoji barem stotinjak ljudi koji su poznatiji od mene, ne da smatram sebe zapravo poznatom uopšte. Broj njih koji vjerovatno znaju ko sam – prije nego me Creighton oženio? Predpostavljam da je taj broj jednocifren. Nema previše dobrih starih momaka koji su navikli sjediti u gepeku sa pivskom bocom u jednoj ruci i bocom za pljuvanje u drugoj, to je sigurno. Mislim da je isto sigurno reći da nema preklapanja u ovoj gomili sa Country Dreams ciljanom grupom. Drugim riječima,ja sam kompletno van svojih voda. Čak i nakon što sam u javnosti mjesecima, ovakva situacija me uznemiruje. Mnogo više sam na svom na pozornici ispred mnogo ljudi. Ljudi koji žele slušati muziku koja priča priče o ljudima baš kao i što su oni. Umjesto toga, stojim na događaju koji košta otprilike jednako kao nov S-10 pickap da prisustvuješ. Ne pomaže da ne mogu dobiti Gartha Brooks 'Prijatelji na niskim mjestima' van iz glave. Barem sam uspjela proći pored kamera vani ispred ulaza bez incidenata. To je bilo nešto. Staza je prekrivena finim prahom snjega, i bila sam sigurna da ću se poskliznuti ako ne držim Creightonovu ruku kao pijani majmun. Pa sam se držala. A onda sam dohvatila čašu šampanjca od prolazećeg konobara prvom prilikom. Tečnost ohrabruje. Trebam mnogo više da bi prošla kroz ovo veče. Po prvi put odkako sam se udala za Creightona, osjećala sam se kao ruka slatkiša. Nije da mi je Creighton dao bilo kakav razlog da se osjećam tako, ali ne 91

mogu si pomoći. Upoznao me je i pokušao uključiti u razgovor, ali moji odgovori su bili neugodni i kratki. Moram se sabrati, tako da mogu prevariti ih i učiniti ga ponosnim. Možda bi mogla angažovati nekog od onih trenera i naučiti blafirati svoj put kroz stvari kao što su ove? To nikada neće doći prirodno. Jednostavno ne pripadam u ovoj grupi. I iz pogleda žena sa kojima sam susretala poglede i one ih makinjale čim bi slučajno pogledala ih u oči, očito je da znaju da ne pripadam ovdje. Mogu samo zamisliti šta šapuću dok naginju glave jedna prema drugoj. Da. Ona je djevojka koju je oženio poslje jedne noći. Da li misliš da ima ideju da je ona tako van svog mjesta? Ili kladim se da je poželjeo da je zapeo sa svojom vrtom. Ili možda čak, ja ću biti spremna da upadnem na njeno mjesto jednom kada mu dosadi s njom. U svojim crnim haljinama, izgledaju kao jato vrana samo čekajući da upadnu na pokolj koji očekuju da moj brak sa Creightonom postane. Na bilo koji drugi dan, ja bih mislila da će ovo ojačati moju odlučnost da im dokažem da griješe, ali večeras, osjećam se previše sirovo, i borba je samo da prekrijem svoju slabost. Creighton odmahne rukom i razgovara o poslu sa još nekoliko ljudi, i ja se nastavim smješiti. Ne razumijem koji đavo govore, i moji obrazi me već bole. Mi smo ovdje tek dvadeset minuta, i već ne mogu dočekati da odem. Ja se prisilim odgurnuti anksioznost. Ovdje sam jer je ovo važno Creightonu. Slušam na pola uha kada se razgovor prebacio na neke nove investicije za koje sam čula razgovor muškaraca u smokinzima i crvenim kariranim mašnama, stvarima u koje bi Creighton trebao investirati. Čekala sam da tim uzme dah, i stisla Creightonovu ruku. Njegova pažnja skrene na meme momentalno, njegove tamne oči omekšaju i...privrženost? Talas topline klizne niz mene, i po prvi put odkako smo se popeli u limuzinu, nisam totalno na rubu očaja. Moram naučiti da budem slobodna pored njega dok on sija u centru pažnje. On je neodoljiv muškarac, a ja sam ponosna što je moj, ali imam tako mnogo za naučiti prije nego što ću ikada biti sigurna u njegovom svjetu. Pročistim grlo tiho da prekinem bliski razgovor. „Ispričavam se na momenat. Moram se osvježiti.” Ponosna na sebe, mentalno se potapšem po leđima radi korištenja damskog termina, radije nego da sam rekla da idem pišati. S obzirom na društvo u kojem sam bila u proteklih pet sedmica – kao što je Boone i moj bend i radnici – vjerovatno zaslužujem bonus bodove za ovo. 92

Izvučem ruku koja je bila zakačena za njegovu – dragi Bože, mislim da sam ostavila znojni otisak ruke na njegovom smokingu – ali Creighton je zgrabi prije nego je mogu povući kompletno. Okrene se prema meni, ignorirajući čovjeka koji sada šuti, i koristi moju ruku da me povuče bliže. On stavlja svoje polu-puno piće na pladanj konobara koji prolazi,i podigne svoju durgu ruku do mog lica. Gledam piće dok je odnošeno, nesigurna koji đavo Creighton radi. PDA? Nisam mislila da je taj tip, a ja sigurno nisam. Moje misli se kradu kada on sagne svoju glavu do mog uha. „Ako obećam da ću stati pričati o dosadnim sranjima, hoćeš li obećati da ćeš požuriti nazad?” Nasmijem se na njegov zahtjev. Prepusti Creightonu da kaže nešto od čega ću se osjećati malo manje van svog elementa. „Ako se ne izgubim.” „Dovoljno dobro.” Njegove usne samo dahom dodirnu moje. Koraknem unazad, moje oči streljaju njegove. Toplina i privrženost su još uvjek u njima. Dok sam odlazila iz sigurnosti njegove prisutnosti, osjećam nelagodnost kako ispunjavaju moja prsa.

Poglavlje 21 Holly Jednom kada sam napustila damsku prostoriju, uzela sam si vremena da dođem do Creightona. Nije bilo namjerno, samo sam bila ometana svim cool eksponatima. Ko ne bi bio? Nije da sam bila ovdje ranije, ali definitivno planiram se vratiti. Zastanim pored komada umjetničkog djela na zidu koji je sav od žica i metalnih muzičkih nota. To je pjesma za mene. S obzirom da je muzika moj život, ne mogu si pomoći nego biti uvučena u to – i nije ludo ružna kao neke stvari koje sam vidjela večeras. „Slatko, zar ne?” Okrenem se i vidim preljepu ženu sa bijelom-plavom kosom i upečatljiva Kelly-zelena svilena haljina koja izražaje svaku njenu krivulju. Njene sise su možda lažne, ali ako jesu, onda su one skupe za koje je teško reći da su lažne. Osjećam se kao tip koji je odmjeraje i sklonim oči sa njenih. Zelenih kao i njena haljina. Ona izgleda ne primjećuje moje skretanje pogleda jer me i dalje proučava. Njene oči ne gledaju u moje grudi, ali u ogrlicu da. „Pa, Creighton svakako je postao više velikodušan. To je Harry Winston za kojim se umire.” Ne mogu pročitati njen ton. Ne zvuči maliciozno, ali... nešto drugo. „Hvala ti.” Ona ispruži ruku, i ne mogu si pomoći ne primjetiti njenu savršenu manikuru. „Ja sam Annika Frederickson.” Rukujemo se, i ja otvorim usta da kažem svoje ime, ali me ona pretekne. „A ti si Holly Wix Karas.” Mislim da je interesantno što ona naglašava Karas dio, ali neću to osporavati. Većina ljudi koji me prepoznaju ne bi pomislili da to urade. Ali nešto mi govori da me ona ne prepoznaje sa CMT-a, jer ne mogu zamisliti da ona gleda taj kanal, i na vrhu toga, već je spomenula Creightona. Ona je očito dio njegovog kruga. „Drago mi je da smo se upoznale.” Pustim njenu ruku i okrenem se napola prema vratima. „Vjerovatno bi se trebala vratiti.” Ona klimne ljubazno, i već sam desetak koraka daleko kada kaže. „Nadam se da će treći put biti sreća za Creightona. Da li se to treće za redom pravilo odnosi na 94

brak? Predpostavljam da ne, uzevši u obzir koliko muškaraca i žena znam sa brojem četiri ili pet.” Moje tijelo se zamrzne, ali moj mozak je u brzini, ponavljajući njene riječi iznova i iznova. Krv kuhlja u mojim ušima prigušujući buku od prepune svečanosti samo stotinjak metara dalje. Treća sreća? Tri zaredom? Šta. Dođavola. Imali smo bivše žene raspravu, i Creighton mi je rekao o Shaw. Ja pređem preko šoka i okrenem se prema Annika. Njena glava je nageta prema meni, kao da čeka na neku vrstu reakcije. Radim sve što mogu da zadržim da joj išta pokažem i kažem, „Ne znam zašto misliš da si ti...” Ona se nasmije, snisishodljivost praktično zrači svjetlošću od njenih perfektno bjelih zuba. „Zato što pretpostavljam da se nisam predstavila kako treba.” Ona ispruži ruku ponovo. Ovaj put njeni perfektni nokti izgledaju kao kandže. „Annika Mitchell Karas Frderickson. Vjerujem da bi me mogla zvati orginal Gospođa Karas.” Ne rukujem se s njom ovaj put. Samo stojim ondje glupavo, u ko-zna-koliko stotina hiljada dolara vrijednim dijamantima, i zurim u ovu ženu. Sada vidim proračunati sjaj u njenim očima, i nemam pojma kako mi je ranije promakao. „Oh, predpostavljam da ti nije rekao za mene. Nije iznenađenje. Mora da je i dalje bolno za njega da govori o tome. Ja sam ona koja je ostavila njega, na kraju krajeva.” Ja brzo trepćem, pokušavajući shvatiti šta ona govori. „Kada? Kada ste bili vjenčani?” „Prije mnogo godina. Ali postoje neke rane koje nikada ne zacjele. Ne mogu reći da ne žalim radi brzopletosti da to završim. Bili smo oboje tako mladi, tako zaljubljeni.” Ja šrcnem.”Nisi mogla biti tako zaljubljena kada si ga napustila.” Njen lukav osmjeh blijedi. „Ponekad moraš pustiti osobu koju voliš, i ako to nije ono što doista želiš.” „Zašto mi govoriš ovo?” „Zato što mislim da trebaš znati za kakvog si čovjeka udata. Iz onoga što mogu reći, i što je žena broj dva podjelila sa mnom, nije se promjenio ni malo.” „Šta? Hoćeš da mi kažeš da je nastran?” Ja se zlobno nasmijem. „Oprosti dušo. Prekasno. Već sam to shvatila.”

„Ne. Ali drago mi je da uživaš biti tretirana kao igračka. Jer to je ono što ćeš ikada zaista biti. Igračka. Nešto za uživanje i pokazivanje kada te treba, a onda spremljena ili potkupljena kada završi sa tobom.” Annika pogleda okolo po muzeu a onda ponovo mene, njen pogled sleti na ogrlicu. „Zar to nije ono što radi večers? Igra sređivanja i dovođenja ovamo da te pokaže? Jesi li uradila išta večeras osim vidila na njegovoj ruci? Napravila bilo kakav blistavi doprinos njegovoj beskrajnom poslovnom razgovoru? Ili si samo lijepi dodatak?” Nivo ženskog bijesa raste u meni, zadržan samo od malog dijela mene koji šapuće, znaš da ima malo istine u onome što ona govori. To je kao da je žena bockala po mom mozgu i uzela moje najdublje strahove. Pa, jebeš nju. Mogu namirisati sranje pomješano... ali u njenom slučaju, ono što ona mješa je istina. Ipak, ne moram ovo slušati. Puštati nekoga da priča sranja o Creightonu meni u lice neće se desiti. „Slušaj me...” „Ne.” Kaže ona brzo. „Ti slušaj mene. Ako misliš i na jednu minutu da će te željeti duže nego što služiš svrsi kao lijepi dodatak, onda si u zabludi. Nikada te neće voliti. Imam sve zajedničko s njim – istu školu, iste prijatelje, isti socijalni status, iste hobije – i nije bilo ništa da sam mogla uraditi da ga odvučem od njegove prve ljubavi. Pobjeđivanja.” Oči su joj sjajile, i kaže. „On treba uzbuđenje. On je adrenalinski ovisnik, ali umjesto da uzme dozu iskakajući iz aviona, uzima ih sa još jednim golom na svojoj listi. To čini sa propuštanjem povezanosti? A prilično jedinstven manevar da te nađe nakon jedne noći jer si zagolicala njegovu radoznalost. Ali da li doista misliš da ćeš ga zadovoljavati dugo? Nemate ništa zajedničko. Niste čak ni iz iste socijalne stratosfere. On je vjerovatno srećan da nisi progovorila večeras zato što taj tvoj prostački naglasak bi privukao pažnju kakva je tvoja prošlost zaista. Možda može biti nepodesno kada radiš svoje radio interviue na countri radiu, ali u Creightonovom svijetu, ti si ništa osim odgovornost.” Krv juri kroz moje uši punom snagom. Nemam pojma šta ona ima za dobiti sa bacanjem ovih riječi mržnje prema meni, ali mora imati neki motiv. Pretvaram se da sam na pozornici i upravo sam zeznula tekst, i progurala se kroz to, glatkim osmjehom na licu pa niko neće primjetiti da strepim unutra na svoju grešku. „Zašto mi govoriš ovo? Koji razlog možeš imati?”

Annika podigne bradu, i neznam da li njen nos može podići se više u zrak. „S obzirom na moju javnu najavu. Ostavila sam ga jer sam odbila da budem marginalizirana. Imaš dobru stvar koja ti ide s tom country muzikom. Mogu samo zamisliti da je to tačno ono što si željela odkako si bila mala djevojčica sjedeći u prikolici slušajući radio u nekom pokvarenom automobilu naslinjenom na blokove.” Trgnem se. Neznam odakle joj ta slika, ali je preblizu istini. „I?” ja pitam. Ne dopuštajući joj da vidi moju nelagodu. „I mislila sam, kao žena koja zna Creightona dvadeset godina, da želiš znati tačno šta ćeš dobiti. Ako si mislila da je vrijedno odreći se snova, možda bi željela preispitati se. Jer za djevojku kao što si ti” ona usmjeri prst na mene, kao da trebam znati o kome govori,” ako ne skočiš na šansu koja se događa jednom u životu, možda nikada nećeš dobiti drugu. Da sam na tvom mjestu, ozbiljno bi porazmislila o tome šta god da je moj san, karijera ili čovjek kojeg bi trebala jače juriti.” Moje srce udara u grudima kada je to stavila tako oskudnim. Nemam pojma zašto misli da je njena stvar da mi to kaže, ali čula sam dovoljno. „Hvala na upozorenju. Mislim da smo završili ovdje.” Annika snisishodljivo frkne, sva milostiva i elegantna. Nema traga zlobe da se pronađe. „Bilo je divno upoznati te, Holly. Čula sam da imaš odličnu šansu na New Artist Aword ove godine. Najbolja sreća.” I sa tim, ona se okrene, zelena haljina se okreće oko njenih članaka, i napravi najbolji odlazeći dio koji sam vidjela osim u filmovima. Ja s druge strane, željela sam potonuti u izložbenu stolicu, sklupčati se u loptu, i lizati rane sa kojima me je ostavila. Ona mora da ima motiv za svoje riječi, nikada se nebi gnjavila sa mnom da nema. Ali da li su njeni motivi doista važni? Čak i ako je sve što je rekla sranje, nije ništa što nisam mislila i sama. Vrijeme je da se suočim sa činjenicama. Činjenica broj jedan, padam na Creightona. Preskoči padanje, pala sam. To je prvi puta da priznajem koliko duboko sam u ovome, i progutam nazad kuglu straha koji je proizvelo priznanje. Zato što šta ako je ona u pravu? Šta ako mu dosadim kao što ruž na svininji, to sam mu ja? Odsutno zurim u preljepe radove umjetnosti koji me okružuju, pitam se da li će moja budućnost s njim uvjek biti. Večer za večeri sam viđena ali ne i čuvena, i jedini talenat koji se traži od mene je da visim na njegovoj ruci i ne napravim

scenu. Je li to sve čemu se mogu nadati kao dio ovoga života? To nije ono što sam potpisala. Moram razmisliti, negdje gdje se ne preispituje svaki moj pokret. Velika težina svega – tuge i krivnje i zbunjenosti i pritiska i stresa – pritišće me dok moj dah nije plitak i vrtoglavica me udari. Osjećam se čudno cjelu noć nakon mojeg ranijeg sloma, i sada moje čelo je vlažno i ja psrnem unazad dok nisam udarila zid i skliznula dolje, ne mareći za haljinu ili kako smješno mora da izgledam. Spustim glavu na zid, pokušavajući disati, ali jednostavno ne mogu dobiti dovoljno zraka. „Vau. Jesi li u redu? Sranje. Ne izgledaš dobro.” Ne prepoznajem glas, i nije me briga. Sve o čemu marim je da unesem dovoljno zraka u tjelo da se nebi onesvjestila na ovom fensi podu. Čovjek zalaje Creightonovo ime. Ne znam koliko je vremena prošlo – mogle su biti sekunde, minute ili sati, ali ubrzo Creighton je čućao pored mene, pritiskajući moju glavu između mojih koljena, i govoreći nježno. „Diši Holly. Samo diši. Uspori.” Pokušavam da usporim disanje dok ona naređuje, pokušavajući da radim kao on dok uzdiše i izdiše. Na kraju moj pritisak u plućima jenjava, i podignem glavu polagano i gledam u zabrinute smeđe oči. „Jesi li u redu? Šta se kog đavla dogodilo?” Njegov umirujući ton isparava. Njegovo pitanje je oštro i zahtjevajuće. Moj dah ubrza brzinu ponovo. „Sranje. Smiri se Holly. Žao mi je. Nisam trebao...Idemo te izvesti odavdje.” On posegne rukom iza mojih leđa, i znam da će me podići i nositi van muzeja. Izgledala sam kao kompletna budala svima u koji prisustvuju, a to ne uključuju sliku koja će završiti na internetu. Sljedeća stvar koju znam, TMZ će reći da sam se onesvjestila jer sam trudna, i biću na promatranju stomaka sljedećih šest mjeseci. Gurnem njegove ruke od sebe. „Mogu hodati.” Creightonov pogled se suzi, ali ispruži ruku i pomogne mi podići se na noge. „Jesi li sigurna?” Klimnem. „Idemo.”

Poglavlje 22 Holly Jedva sam izašla iz haljine i obukla maicu i donji dio piđame prije nego je Creighton pokucao na vrata spavaće sobe. Kucanje me štrecne. On nikada nije uradio to ranije. Razlog toga postane očit kada se vrata otvore, i on uđe sa čovjekom kojeg nikada nisam vidjela ranije. Pogledam oštro u Creightona. „Hm...šta se dešava?” Ovo je doktor Wylie. On je moj lični doktor. Zamolio sam ga da dođe i pregleda te. Naravno da jeste, i to bez gnjavljenja da me pita da li trebam doktora. Šteta da je doktor Wylie džabe putovao. „Dobro sam, hvala.” Creighton pogleda doktora a onda opet mene. „Momenat molim vas.” Doktor Wylie klimne i zakorači van iz sobe, i Creighton zatvori vrata. „On će te pregledati, i nije me briga kakav ćeš mi argument dati.” „To nije potrebno.” Creighton gurne ruke kroz tamnu kosu. „Jebeno si se srušila u sred MoMA. Nemoj mi reći da nije potrebno.” „Dobro sam.” „Očito nisi dobro. I ako mi ne možeš reći šta se desilo, doktor Wylie će te pregledati.” Reći mu šta se desilo? Nemam jebenog pojma šta se desilo, pa nije da mogu dati Creightonu objašnjenje kojem se nada. I sigurna dođavola da nisam spremna reći mu o mojem susretu sa njegovom drugom bivšom ženom. Pa predpostavljam da me taj doktor pregleda. „Dobro. Nije da će išta što kažem nešto promjeniti. Mogao bi ga i poslati unutra.” Sjednem na krevet, znajući da se ponašam kao razmaženo derište, ali želim da se ovo završi tako da mogu ići u krevet. Samo trebam sna i zoru novog dana da vidim stvari jasnije. Moram staviti neko vrijeme i prostor između mene i stvari koje je Annika rekla večeras. Njeno ime gori na mom jeziku, i umirem da ga suočim s njim.

Zašto mi nije rekao za nju? Je li ona ona koja je otišla? Otresem glavom, pokušavajući bezuspješno da otjeram misli. „Šta se dešava Holly? Ovo ne liči na tebe uopšte.” Moja glava se podigne. „Odjednom me znaš tako dobro?” Šteta da ne mogu reći isto za njega. Njegovo lice se stisne u frustraciji, zbunjenog izraza. Izgleda kao da gleda u mene i iznad moje glave stoji znak na kojem piše 'Nuravnotežena žena'. Pristupite sa više opreza nego kući pravljenom dinamitu. Baš kada sam pomislila da će pustiti da moj ubod prođe bez komentara, kaže tiho, kao da kaže sebi ne meni. „Mislio sam da znam. Možda sam bio u krivu.” Osjećam bol u grudima, ali ga odbijam priznati. „Pošalji ga onda. Samo želim otići u krevet.” Creightonov tamni pogled gori na meni. „Ako je to ono što želiš. Ali nemoj misliti da je ova tema zatvorena zauvjek. Uplašila si govno u meni.” „I skoro te osramotila.” Dodam. On samo odmahne glavom, namrštivši se. „Poslat ću doktora Wylie. Imam neke pozive za obaviti, zato me ne čekaj.”

*** Creighton je očito lagao, jer je doktor Wylie upravo otišao, a on lebdi nad dovratkom. Ne mogu ga pročitati. Ne želim ga pročitati. Samo želim zatvoriti oči i zaboraviti sve što se desilo večeras, ali to nije u opciji. Creighton pređe sobu i sjedne na rub kreveta. Njegov sako je skinut, i košulja je otvorena oko okovratnika, otkrivajući njegov vrat. Njegovi rukavi su zavrnuti do lakata, i njegove ruke stišću koljena. Proučava me dugi momenat prije nego pita. „Hoćeš li mi reći koji se đavo desio večeras?” „Ne baš.” „Onda ću preformulirati. Reci mi koji se kurac desio večeras.” On gubi strpljenje sa mnom. Trebala bi mariti više, ali nisam ja ona kojoj bivše žene iskaču iz prikrajka. „Ili šta?” ja se suprotstavim.

100

On otpusti jedno koljeno i podigne ruku gore, njegova ruka prolazi kroz kosu. „Šta se dođavola događa s tobom? Nešto se desilo. Jer odjednom ti nisi...Holly.” Zajebi to. Ako želi gurati, reći ću mu. „Upoznala sam nekoga večeras.” Lice mu je bezizražajno kada kaže. „Nastavi.” Povučem koljena prema sebi i omotam ruke oko njih, na isti način na koji sam navikla kada sam sjedila na bakinom krevetu i pričala joj o školi. „Zašto mi nisi rekao da sam broj tri?” Pitam, moj glas je potpuno bez emocija. Creighton se umiri. „Ko ti je rekao za Anniku?” „Ono što želim znati je zašto ti nisi? „Ko ti je rekao?” on ponovi, njegov ton je težak. Spustim ruke na krevet i podignem se tako da se naslonim na uzglavlje, ruke su prekrižene ispred mene. „Annika mi je rekla o Anniki.” Creighton podigne svoju drugu ruku i protrlja stranu lica.”Jebi ga.” „Zašto mi nisi rekao?” „Slažem se s tobom. Ovaj razgovor je najbolje ostaviti za sutra.” Oh, dođavola ne. „Ja ne mislim tako. Ti si onaj koji je želio znati. Pa sada znaš. Zašto mi nisi rekao? Rekao si mi o Shaw – zašto ne o Anniki?” On se podigne sa kreveta i počne koračati sobom. Njegova leđa su okrenuta prema meni kada kaže. „Jer nije bilo važno.” Ja trepnem, pokušavajući shvatiti šta je upravo rekao. Ona je bila njegova žena. Kako je moguće da nije važno? „Zvuči jebeno važno za mene.” On se okrene i korača nazad prema meni. Njegova usta su stisnuta u tanku, napetu liniju. „Bio sam mlad i glup. Nije važno više. To nema apsolutno nikakve veze sa našim brakom.” Obrađujem njegove riječi i ne sviđaju mi se ni malo. Kako brak može ne značiti ništa. Ne ženiš se nekim ko nije važan... osim ako ne oženiš ženu s kojom si bio jednu noć i ne možeš pronaći ponovo. „Je li to ono što ćeš reći ženi broj četri o meni? Da je to bila samo neka glupost i zabava neko vrijeme, ali nije više važno?” 101

„O čemu pričaš Holly?” „Upravo si mi rekao da si oženio ženu, vjerovatno volio je, a sada nije vrijedna spomena. Samo pokušajem shvatiti, kako žena stoji u tvom životu nakon što su nadživjele njihovu korisnost tebi.” „Bilo je to davno. Nisam je voljeo. Bio je to hir.” Ja pucnem jezikom. „Dobro je znati da ona i ja imamo više zajedničkog nego što sam mislila.” Njegova čeljust je stisnuta tako čvrsto, da sam gotovo sigurna da će početi slamati zube. Napokon, on zalaje. „Ti nemaš ništa zajedničko sa Annikom. Ni jednu jebenu stvar.” Sva krv ode iz moga lica, i ja se zaledim, čak i okrućena toplom gomilom deka. „U pravu si. Ona ima sve zajedničko sa tobom, i bila je ljubazna dovoljno da istakne da nemam ništa zajedničko sa tobom i da sam samo igračka za igranje dok sam nova i sjajna. Čudi me da mi nije nalijepila rok trajanja. Iako, čula sam da uzimaju opklade o tome u Vegasu.” Creighton se trgne. „To nije ono što sam jebeno mislio. Nemoj okretati moje riječi.” Riječi sada teku i ne mogu ih zaustaviti.”Ja ih samo uzimam kao činjeničku vrijednost,Crey. Da nemaš još bivših žena sakrivenih za koje bi trebala znati? Bilo koje tajno dijete ili ljubavnica za koju si mislio da nisu važne?” Njegove nozdrve i mišići su čvršći njego vilice. Mogu osjtiti trenutak kada sam ga previše pogurala.

102

Poglavlje 23 Creighton Zurim u ženu u koju sam zaljubljen – tako je, jebeno zaljubljen – i u razmaku otkucaja srca, shvatam da ona ne osjeća isto o meni. Možda nikada neće. Bol stišće moja prsa, odgovarajući stahu koji me kidao kada je neko dotrčao do mene i rekao mi da se srušila u MoMA. Njen svaki dah mi je važniji nego moj sopstveni, a ona je toga potpuno nesvjesna. Ona je takođe nesvjesna činjenice da je pronašla moju tačku pucanja. Godine pokušavanja da zaradim nečiju ljubav i susretati se sa prezirom na svakom koraku stišće moje grlo kao stisak. Izgubio sam roditelje u užasnom napadu, i umjesto da mi požele dobrodošlicu u porodicu koja bi me voljela i prihvatila i utješila, ušetao sam u totalno suprotnu, u skrb nekoga ko je izbjegavao bilo kakve osjećaje koje bi pomoglo ucviljenom dječaku da se nosi da gubitkom roditelja. Čak i nakon svega, Holly mi ne vjeruje. Objektivno znam da sam joj trebao reći o Anniki, ali to je moj privatni neuspjeh, i u usporedbi sa onim šta osjećam prema Holly, Annika je kompletno nevažna i besmislena. To je kao da pokušaješ uporediti kap kiše i huragan. Moje riječi trepere kao trepavice, i sila iza njih ja saznanje da šta god sam mislio da gradimo je ništa osim plod moje mašte. „Ako tražiš razlog da izađeš iz ovoga, Holly, siguran sam da možeš pronaći jedan. Neću te preklinjati da ostanješ.” Njeno lice je stisnuto u neprepoznatljivu masku, i čekam da se pukotina pojavi na moje riječi. Ali ne dobijam ništa osim tišine. Neću preklinjati za njenu naklonost. Holly je učinila jasnim da ne može biti kupljena, i očito nisam to zaslužio svojim postupcima. Gledao sam joj lice, očiju prikovanih, čekajući jedan nagovještaj da postoji nešto za boriti se, ali trenutno, mogla bi biti stranac za mene. Moja narav je na kratkom lancu, i znam da se trebam povući prije nego kažem nešto što ne mogu povući. Okrenem se na peti i krenem prema vratima. Moji koraci su odmjereni, i sve što želim od nje je jedna riječ. Možda dvije. Ne idi, želim da ostaneš. Ali ona ne kaže ništa. 103

I ja sam otiĹĄao.

104

Poglavlje 24 Holly Ponos je opasna stvar, ali kada je sve što ti je ostalo, kako natjerati sebe da ga pustiš? Nekoliko sati kasnije, još uvjek sam sklupčana u mamutski krevet sama. Podignem lice sa mokrog mjesta na mom jastuku, odbijajući da priznam da sam ga natopila suzama. Kada je moj život postao tako komplikovan? Oh da, kada sam odlučila da se udam za muškarca kojeg sam jedino srela jednom – i pod sresti, mislim prašila dok nisam mogla jedva hodati. Mislim o onome što je doktor Wylie rekao. Njegova dijagnoza: napad panike, uzrokovan stresom. Njegov recept: uzeti vremena da se opustim i maknem od stresa. Pomisao o zadnjem dijelu je uzrokovalo da suze teku. Ne mogu ostati u New Yorku, ali ne želim se vratiti u Nesville. Postoji sam jedno mjesto na koje mogu pomisliti da odem. Kući. Odzvanja u mojoj glavi dok sam konačno tonula u san.

*** Creighton se nikada nije vratio. Kada sam otvorila oči u sedam ujutro, njegova strana kreveta je prazna i dalje uredno napravljena, nema otiska na jastuku. Pitam se da li je ikako dolazio u apartman. Ja povučem maicu i čarape, i odem istražiti. To je i dalje skupo, savršeno, i potpuno nedobrodošlo mjesto. Ne pripadam ovdje. Panika počinje da se podiže ponovo. Oštra je i brza, kradući bilo koju racionalnu misao. Riječi bljeskaju kroz moj mozak kao da su osvjetljene neonkama. „To nije bilo važno.” „To je bio hir.” „Ti nisi slična Anniki.” 105

Zalupljena vrata. Ja ne pripadam ovdje. Tada nova fraza se probije kroz kontinuirano prodiranje. Moram otići odavdje. Moram otići odavdje. Moram otići odavdje. Riječi utope sve druge misli dok se ne nađem u ormaru, ubacujući prvu stvar koju sam zgrabila prije nego ih naguram u torbu. Uteturam u kupaonicu i zgrabim nasumično sranja sa pulta i iz ladice dok moj kofer nije pun. Ne znam šta sam spakovala. Nije me briga. Moram da odem odavdje. Požurim kroz dnevnu sobu i u kuhinju, tražeći istu prokletu svesku koju sam koristila i prije. Creighton će me željeti ubiti kada dođe kući. Ali već ću otići. Naškrabam dvije iste riječi, ali ovoga puta sa potpuno drugačijim razlogom. Zbogom, Creightone.

Ne propustite i treći nastavak Prljavo zajedno!

106