Reporter 431 - 19.10.2023.

'Važno je znati razlikovati dječji sukob i vršnjačko nasilje'

Sanda Puljiz Vidović, ravnateljica Centra za djecu, mlade i obitelj, govori o izazovima u odrastanju...

USRED TUROPOLJA

PILANA, PRUGA

I POVIJEST 112 GODINA DUGA

Selo koje to nije Mi nismo selo, mi smo radničko naselje! I totalno smo drukčiji od drugih, tvrde mještani Turopolja

Crtice iz Gorice...

ISTRAŽIVANJE WOLTA

Goričani hranu najčešće naruče iz ova tri lokala...

Svjetski dan hrane obilježava se 16. listopada, a vodeća digitalna aplikacija za dostavu u Hrvatskoj, Wolt, tim je povodom objavila podatke o jelima koja se najčešće naručuju, kao i popis najpopularnijih restorana po izboru korisnika. Izgleda da tradicionalni favoriti polako ustupaju mjesto nekim novim jelima, a apsolutni prvak u našem podneblju je ipak – pomfrit! Izbor top pet jela čine redom pomfrit, cheeseburger, pizza capricossa, katsu piletina te smokehouse burger. Hrana se najviše naručuje u večernjim satima, a najveći ceh u ovoj godini zasad pripada korisniku koji je narudžbu platio čak 516 eura! Što se, pak, tiče najpopularnijih izbora korisnika prema posljednjem izdanju Wolt Awardsu, najpopularniji restorani u našem gradu su restoran Fork, Monument pizza&grill te bistro Kaktus.

Besplatne informativne novine građana Velike Gorice, Turopolja, Posavine i Pokuplja

Datum izlaska ovog broja: 19. listopada 2023. Izdavač: e-Radio d.o.o., Velika Gorica, Gajeva 25 Grafički urednik: Zvonko Šimunić

Grafičko oblikovanje oglasa: Mile Šola

Novinari:

David Jolić, Petra Škrinjarić, Marija Vrbanus, Matea Brenčić, Mato Paviša, Goga Kiš, Vitomir Štuban

Fotografije: David Jolić, Sanjin Vrbanus, Mario Žilec, Vitomir Štuban, Mato Paviša

Uređuje redakcijski kolegij (sjedište): Velika Gorica, Gajeva 25 Telefon: 01/6222 777, Fax:01/ 6221 160, e-mail:reporter@cityradio.hr

Tisak:

Tiskara Zagreb d.o.o. Radnička cesta 210, Zagreb „Reporter“ je upisan u evidenciju javnih glasila pri Uredu za odnose s javnošću Vlade Republike Hrvatske Reporter je dobitnik nagrade „Zlatno ogledalo“ kao najuređenije lokalne novine u Hrvatskoj

Piše: Goga Kiš

Uveselom dvorištu na adresi Zagrebačka 140 održala se jedna sasvim posebna proslava rođendana. Udruga vojnika, veterana i domoljuba, koja stoji iza ideje Karitativnog obiteljskog dućana KOD iz Zagreba, odlučila je proslaviti treću godišnjicu trgovine uz humanitarnu akciju "Uzmi što trebaš, doniraj koliko možeš", koja je ostvarila svoj cilj: hrvatskom branitelju i veteranu Domovinskog rata Zvonku Ljušaninu omogućila je da nakon više od tri i pol godine konačno prespava na toplome, te mu otvorila izlaz iz bremenitog svijeta beskućništva. Zagrebački KOD i Goricu povezuje obitelj Miščević, jer Slobodan (Mićo) vodi karitativni dućan kao član udruge UVVID, a njegova supruga Tajana vlasnica je obrta za dnevnu skrb o djeci Sunac, u čijem se dvorištu održala akcija. Njihovi prijatelji i poznanici znaju ih i kao pokretače brojnih akcija pomoći za potrebite i u velikom broju odazvali su se na akciju. Bilo je i puno najmlađih, koji su svoje vrtićke dane proveli upravo na adresi Zagrebačka 140.

OBITELJSKA TRAGEDIJA

Klinci su uživali u igri i druženju, roditelji su donosili pune vrećice robe, a usput su i donirali, članovi i prijatelji Udruge su se pobrinuli i za gastronomiju, a onaj zbog

BIO SAM NA ULICI, RUKU SU PRUŽILI DOBRI LJUDI...

BRANITELJ ZVONKO LJUŠANIN JE TRI I POL GODINE BIO BESKUĆNIK, SVE DO SUSRETA S MIĆOM I DRAŽENOM, KOJI SU MU DALI PRILIKU ZA NOVI POČETAK

kojeg je akcija i organizirana, to je doznao tek kad je već stigao na proslavu! Zvonko Ljušanin iz sela Podravska Moslavina ratni je veteran s 2387 dana na ratištu, višestruko odlikovan, i do prije samo nekoliko dana beskućnik.

- Jedan mi je sin umro prije 14 godina od raka kostiju, tad je imao 15 godina. Imam još troje djece, no nakon toga sam se rastao i zadnje tri i pol godine sam beskućnik. Sve do prije par dana živio sam po parkovima, klupama, željezničkim kolodvorima... Sve dok nisam upoznao Miću i Dražena iz udruge. Tu je i moja stalna ekipa iz Udruge dragovoljaca Domovinskog rata, koji su isto pokrenuli akcije, a Mići zahvaljujem iz svega srca. Riješili su mi da ću od ovog tjedna dobivati jednokratnu novčanu pomoć iz braniteljske zaklade, a predali smo i dokumente za mirovinu. Predao sam ja to davno, ali očito treba mala pomoć, a ja nisam taj tip koji bi išao nešto tražiti, nekoga vući za rukav - rekao je Zvonko i nastavio: - Bio sam u svim akcijama, od HOS-a do Vojne policije... I sad se u par dana sve pokrenulo, a sve je to pokrenuo Mićo. Sad imam novac kojim mogu naći smještaj, iznajmiti stan. Nisam ja jedini, ima jako puno branitelja koji nisu iz raznoraznih

UMRO MI JE SIN, RASTAO SAM SE I TU

JE ZA MENE KRENULO PO ZLU...

UZ SAMO MALA DOBRA DJELA OVAJ ĆE GRAD I SVIJET BITI PUNO LJEPŠI

razloga zatražili mirovine. Nadam se da će mi sad život krenuti u novom smjeru. Pokretačka snaga iza ove akcije, Slobodan Mićo Miščević, imao je pune ruke posla, pa nam je kratko rekao. - Srce mi je zaista puno, uvijek je nekako poruka "ljubi Boga i ljubi bližnjega svoga". Mislim da ne treba suvišna teologija za ovu priču, nego pruži ruku prvom do sebe, zagrli ga, ohrabri ga, daj mu ono što možeš. Ne treba činiti velike, nego one male stvari s puno ljubavi i ovaj grad, ova zemlja i ovaj svijet bit će ljepši - poručio je.

ZVONKO JE NA TOPLOME...

Dan nakon humanitarne proslave stigla nam je Mićina poruka, koja će razveseliti sve koji su se uključili u akciju, a one koji su je propustili potaknuti na sudjelovanje. "Čovjek koji je prije samo nekoliko dana pokucao na vrata KOD dućana dobio je novu priliku. Svi koji ste došli pokazali ste ljubav svojim dolaskom i podrškom i još jednom nam potvrdili da se uložena ljubav množi, da nijedan trud nije bez probitka... Zvonko spava na toplom, dobio je silnu motivaciju i sam Bog zna njegovo srce, bol i patnju. Prije dosta godina bio sam korak od dna, a danas čak i gradonačelnik Velike Gorice zahvaljuje nama i Udruzi na djelovanju. Ohrabreni smo podrškom, hvala svima!", napisao je Mićo Svi koji se žele uključiti u akcije pomoći, mogu doći do karitativnog dućana KOD u Zagrebu, na adresi Zvonimirova 73.

SLIJEPI I SLABOVIDNI SAD MOGU I SAMI NA KAZALIŠNE PREDSTAVE

Slijepe i slabovidne osobe odsad će u POU moći pratiti kazališne predstave, a prvi put to je bilo moguće 15. listopada, na Dan bijelog štapa. Na predstavi "Traži se novi suprug", zahvaljujući kupnji deset uređaja za audio deskripciju, sugrađanima oštećena vida bila je omogućena naracija uživo, koju je tijekom predstave čitala glumica Petra Težak. - Kontinuirano praćenje potreba i prob-

lema slijepih i slabovidnih osoba je neophodno, jer se uz napredak tehnologije olakšava svakodnevica i unaprjeđuje kvaliteta njihova života. Kroz audio deskripciju omogućili smo samostalni odlazak osobama oštećenog vida na ovu i brojne buduće predstave - istaknuli su iz POU-a, koje je uređaje osiguralo u suradnji s Gradom i predsjednikom povjerenstva za osobe s invaliditetom Darkom Matićem.

Grad Velika Gorica Ukratko

PRIJAVITE SE

ZA GRADSKE STIPENDIJE!

Grad je objavio natječaj za dodjelu učeničkih i studentskih stipendija za ovu školsku godinu. Na raspolaganju je 30 stipendija prema uspjehu (15 učeničkih i 15 studentskih) te 20 stipendija prema socijalnom statusu (10 učeničkih i 10 studentskih).

Prijaviti se mogu redovni učenici od drugog do četvrtog razreda četverogodišnje, odnosno od drugog, do petog razreda petogodišnje srednje škole te redovni studenti druge ili više godine studija. Bitno je da su državljani RH, s prebivalištem najmanje šest mjeseci na području Velike Gorice. Mogu podnijeti prijavu prema uspjehu u školovanju i prema socijalnom statusu, a uzet će se u obzir povoljnija. Dobitnici gradske stipendije ne mogu istovremeno primati i druge stipendije. Stipendija se dodjeljuje za 12 mjeseci, od 1. rujna ove godine. Učenici će dobivati 70 eura, a studenti 135 eura mjesečno. Prijave traju do 24. listopada. Sve informacije možete naći na službenoj stranici Grada.

TKO ĆE DOBITI GRADSKA

PRIZNANJA?

Pojedincima i pravnim osobama koje su se istaknule u svom djelovanju, Grad će dodijeliti javna priznanja na svečanoj sjednici povodom Dana grada, 13. prosinca. U tijeku je Javni poziv za predlaganje kandidata. Javna priznanja su Povelja grada za životno djelo, te nagrade Grada: nagrada s likom Franje Lučića dodjeljuje se za iznimna dostignuća na području društvenih djelatnosti, a Nagrada "Krčka vrata" za dostignuće u gospodarskim djelatnostima, razvitku grada i unapređenju kvalitete života građana. Nagradu s likom Nikole Škrlca Lomničkog dobit će zaslužni za doprinos razvitka demokratskih političkih institucija, lokalne i mjesne samouprave i političke kulture. Za jačanje ugleda i promociju Grada dodjeljuje se "Zlatna turopoljske podgutnica", a "Turopoljsko srce" za dostignuća na području humanitarnog djelovanja.

Prijedloge mogu podnijeti vijećnici i radna tijela Gradskog vijeća, gradonačelnik, građani, udruge, trgovačka društva, vjerske zajednice i ustanove, a mogu se podnijeti najkasnije do 3. studenog.

Velika Gorica-Solarni grad: Najveća sunčana elektrana na krovu "Hribara"

rad Velika Gorica krenuo je s postavljanjem sunčanih elektrana na čak 22 zgrade javne namjene u sklopu projekta "Velika Gorica - Solarni grad - odbrojavanje", a najveća je postavljena na najvećoj velikogoričkoj osnovnoj školi, OŠ Nikole Hribara. Proizvedena električna energija koristit će se za pokrivanje vlastite potrošnje objekata. Osim korištenja obnovljivih izvora energije, ovim je projektom označen i početak tranzicije grada u smjeru ugljične neutralnosti, kroz podizanje razine svijesti o potrebi ulaganja u obnovljive izvore energije. O kolikoj se uštedi doista radi pokazuje primjer pilot-projekta koji je krenuo prije tri godine u OŠ Novo Čiče. - Počeli smo s postavljanjem sunčanih elektrana, sredstva smo povukli za 22 zgrade, a usporedbe radi, Karlovac postavlja solarne elektrane na 14 objekata, a Zagreb na osam. Projekti su tako dobro odrađeni da su nam sve zgrade koje su statički zadovoljile prošle na natječaju. Kad smo napravili

VRIJEDNOST PROJEKTA JE VIŠE OD 654.000 €, A SOLARNE ELEKTRANE BIT ĆE POSTAVLJENE NA 22 ZGRADE

pilot projekt u školi u Novom Čiču, ušteda energije bila je 89 posto. Ovo je ekološki prihvatljivo rješenje i najbolji odgovor u vrijeme kada su cijene energenata u stalnom rastu. Vjerujemo da će ušteda i na

drugim objektima biti takva - rekao je gradonačelnik Ačkar. Projekt "Velika Gorica Solarni grad – odbrojavanje" financiraju Island, Lihtenštajn i Norveška putem Financijskog mehanizma Europskog gospodarskog prostora za razdoblje 2014. do 2021. godine u okviru programa Energija i klimatske promjene’. Ukupna vrijednost projekta je više od 654 tisuće eura, od čega je iznos bespovratnih sredstava 81,48 posto. - Ovdje postavljamo solarnu elektranu nazivne snage 94 kilovata, to je ujedno i najveća elektrana, a većina preostalih je također postavljena i bit će spojene i puštene u rad do kraja godine. Prva je bila u kolovozu na Veleučilištu, koji su nam i partneri u projektu. Početkom prošlog tjedna počeli smo postavljati sunčane elektrane, još nam ostaju na Turističkoj zajednici i društvenom domu Mala Buna. – rekla je Gordana Mikulčić Krnjaja, savjetnica iz Upravnog odjela za prostorno planiranje, graditeljstvo i zaštitu okoliša.

Obljetnica osnutka 153. brigade: Polako odlazimo, ali sjećanja još ne blijede!

Kroz velikogoričku

brigadu u Domovinskom ratu prošlo je ukupno

5818 pripadnika, od kojih su ranjena 472, a poginula 72 branitelja...

ripadnici 153. brigade, njihove obitelji, prijatelji i uzvanici, obilježili su 32. obljetnicu osnutka postrojbe. Program je počeo misom zadušnicom za poginule i umrle pripadnike brigade u crkvi NBDM, nastavljen je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod mosta u Pokupskom i Donjem Hruševcu, dok je središnji program održan u Spomen parku u Velikoj Buni. Za 72 poginula branitelja položeni su vijenci i zapaljene svijeće kod spomen-obilježja Golubica na platou kod Gradskog groblja i kod spomenika u vojarni "Satnik Josip Zidar" u Buni. Brigada je osnovana 3. listopada 1991. kao 10. brigada Teritorijalne obrane, a 16. prosinca iste godine preimenovana je u ime na koje je danas ponosna. Kroz nju je u Domovinskom ratu prošlo 5818 pripadnika, ranjeno je njih 472, a 72 branitelja su poginula. Svega nekoliko dana od osnutka, 7. i 8. listopada, s pripadnicima postrojbi HV-a i MUP-a sudjelovala je u oslobađanju vojarne u Velikoj Buni, a potom su se nizala ratišta diljem Hrvatske - novljansko, slavonsko-brodsko i oraško, dubrovačko zaleđe te hercegovačko ratište. Ranom zorom 4. kolovoza 1995., na pokupskom pravcu, zajedno s ostalim postrojbama HV-a i policije, čekali su izvršenje ključne borbene zadaće: vratiti sav okupirani teritorij Republike Hrvatske. U sklopu operacije "Oluja" brigada je sudjelovala u oslobađanju Gline, a prva je ušla u Topusko. Uslijedilo je čuvanje državne granice s BiH sve do 14. rujna 1995. godine, kada se vratila u Veliku Goricu, gdje joj je priređen veličanstven doček. - Ratni put 153. brigade isprepleten je brojnim ratnim zadaćama. Naša je zadaća čuvati i širiti istinu o Domovinskom ratu, a posebno na naše poginule hrvatske branitelje. Od onih koji su preživjeli rat, mnogih više nema među nama. Sustigle su ih bolesti i različite ljudske sudbine. Polako odlazi-

mo, ali sjećanje na Domovinski rat i 153. brigadu ne blijedi. Zajedništvo Hrvata, kao i lojalnost velike većine građana prema svojoj domovini, bilo je presudno za uspostavu i obranu samostalne i suverene Hrvatske - rekao je Ivan Zagorac, predsjednik Udruge pripadnika 153. brigade. Predsjednik Odbora za branitelje Zagrebačke županije i zamjenik župana Ervin Kolarec podsjetio je da Županija ima izuzetno kvalitetnu suradnju s braniteljskim udrugama na svom području te potiče njihove projekte i programe.

Državni tajnik u Ministarstvu branitelja Darko Nekić istaknuo je da je otvaranje Spomen-parka u Velikoj Buni jedan od najzanimljivijih takvih projekata koje je imao prilike vidjeti.

- Sinergija je ključna riječ u realizaciji ovog projekta. Da nije bilo te sinergije između udruge, Grada, Ministarstva branitelja i Ministarstva obrane, ne bi bilo ni realizacije ovog projekta, koji može poslužiti kao ogledni primjerak kako treba valorizirati i čuvati uspomenu na Domovinski rat. To je jedna

od glavnih zadaća svih nas koji smo dionici i ovoga projekta, ali i svih ostalih projekata koji se realiziraju na području RH - rekao je Nekić. Zamjenik gradonačelnika Neven Karas i sam je sudjelovao u ratnim akcijama. - Ponosan sam što sam i ja sam s kolegama iz lake minobacačke bitnice 120 mm sudjelovao u oslobađanju vojarne u Velikoj Buni. Rad na oslobođenju je svijetli primjer suradnje postrojbi HV-a i MUP-a, što nas je krasilo za vrijeme trajanja Domovinskog rata - istaknuo je Karas. Zahvalu braniteljima uputio je i gradonačelnik. - Vi ste mladost ostavili tamo na bojištu, ne razmišljajući o pukoj egzistenciji. Tih ratnih godina se sjećam. U školi smo rado od srca pjevali "153. stoji i ničeg se ne boji", razgovarali smo čiji otac je bio na fronti. Kad su došli po Dubravka Dubravčića, njegova oca više nije bilo. Nikada nećemo zaboraviti taj dan. Od tad do kraja rata smo mi djeca, koji smo ostali ponosni na vas, imali samo jedan strah: da ne dođu po nas jer se otac nije vratio. U ime svih nas, hvala vam. Brinemo da vaša žrtva nikad ne bude zaboravljena - rekao je Krešimir Ačkar.

Grad Velika Gorica

Ukratko

VLADA ĆE

SUFINANCIRATI

CENTAR ZA

STARIJE SA 6,1

MIL. EURA

Premijer Andrej Plenković i ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić uručili su ugovore za izgradnju i opremanje 18 centara za starije osobe ukupne vrijednosti 159 mil. €, a koji će imati nešto više od 1800 smještajnih kapaciteta i izvaninstitucijskih usluga za nešto više od 4500 korisnika. – Tako stavljamo u fokus naše sugrađane starije dobi, treće dobi kao što kažemo, o kojima moramo posebno voditi računa. Poruka potpisivanja čak 18 ugovora je da je svih 18 županija koje su se javile na natječaj dobilo sredstva za jedan centar. – rekao je premijer Plenković.

Jedan od odabranih projekata za financiranje bespovratnim sredstvima je i gorički Centar za starije osobe. Ugovor o sufinanciranju težak je 6,1 mil. €, dok je ukupna vrijednost projekta 11,7 mil. €. – Zahvaljujemo Vladi na ovom povijesnom ugovoru, činjenica da nikada do sada Zagrebačka županija ni Velika Gorica nisu imali instituciju ovakvog oblika govori koliko je ovo bitno. Smještajni kapaciteti za cjelodnevni boravak u našem centru će biti 102 mjesta, a izvaninstitucijske usluge za više od 500 korisnika, što je jedan europski standard. – izjavio je gradonačelnik Ačkar.

SPORTSKI SUSRETI UMIROVLJENIČKIH

I SOCIJALNIH UDRUGA

Prvi sportski susreti goričke Zajednice umirovljeničkih i socijalnih udruga održani su u prostoru OŠ Jurja Habdelića. Sudionike je došao pozdraviti i gradonačelnik Ačkar kojem je uručena Zahvalnica za potporu u organizaciji.

Sportski susreti su se odvijali u pet disciplina: bacanje kolutova, viseća kuglana, pikado, belot i šah. Proglašeni su i peharima nagrađeni tri prvoplasirana u svim disciplinama. Ukupni pobjednik je Udruga umirovljenika Međunarodne zračne luke Zagreb s 35 bodova, 2. mjesto osvojila je Udruga umirovljenika Zmaj-ZTC s 28 bodova, a treće mjesto zauzela je Udruga umirovljenika i građana Zlatna dob Velika Gorica osvojivši 26 bodova.

Dječji tjedan u Velikoj

ORGANIZIRANE SU IZLOŽBE, TRIBINE, RADIONICE,

rad prijatelj djece – titula je s kojom se Grad Velika Gorica posebno ponosi. Djeci i mladima namijenjeni su brojni programi i aktivnosti tokom cijele godine, a ujesen se redovito organizira Dječji tjedan. Ove godine bavio se temom vještina, s obzirom na to da je Europska komisija ovu godinu proglasila – Europskom godinom vještina. Osmišljen je bogat program namijenjen djeci u vrtićima, učenicima osnovnih i srednjih škola, ali i roditeljima i stručnjacima koji rade s djecom i mladima. Manifestacija je počela 9. listopada, otvaranjem izložbe plakata Centra za djecu, mlade i obitelj u Pučkom otvorenom učilištu. Nakon toga održana je tribina "Koje vještine djeca danas trebaju?" na kojoj su sudjelovali pedagozi, psiholozi te članovi Dječjeg gradskog vijeća. Centar za djecu, mlade i obitelj organizirao je prezentaciju radionica koje se tu održavaju: Hokus pokus, Kreativne jezične igre, Otkrivam sebe, Znam drugačije i Neke nove fore u pamćenju. U istom prostoru predstavljeni su i priručnici Biologija za vrtiće i Fizika za vrtiće, a održana je i radionica za odgojitelje. Inače, ovaj Centar ima dva desetljeća dugo iskustvo u upravljanju, organizaciji i provođenju raznih programa u interakciji s lokalnom zajednicom, a ove godine došlo je i do prve konkretne inicijative za preuzimanjem njihovog jedinstvenog iskustva i programa.

- Naše iskustvo kao primjer dobre prakse poslužit će dubrovačkoj gradskoj upravi u daljnjem formalno-pravnom i programskom djelovanju budućeg Centra za mlade Dubrovnik. Držimo im fige da to što prije ostvare! - otkrila nam je ravnateljica Sanda Puljiz Vidović. Radionicu umjetne inteligencije za učenike 6. r. OŠ Eugena Kumičića organizirao je POUVG, a Dječji vrtić Žirek

proslavio je svoj 11. rođendan. U skladu sa sve češćim objavljivanjem detalja iz privatnog života na društvenim mrežama, održana je tribina "Kako influenceri utječu na djecu?" Na tribini koja je održana na inicijativu Dječjeg gradskog vijeća su, među ostalima, sudjelovale poznate influencerice Nika Pavičić i Rafaela Seba. Govorile su o odgovornom objavljivanju sadržaja na društvenim mrežama, naglasile važnost razgovora s roditeljima i stručnjacima kada se djeca nađu u situacijama koje ne mogu sami riješiti te poslale poruke ohrabrenja svima onima koji se susreću s negativnim komentarima.

VRTIĆANCI UŽIVALI U

ZANIMLJIVIM AKTIVNOSTIMA

Jedno od predavanja bilo je ono odgojiteljice savjetnice Katarina Šeravić Lovrak pod nazivom "Kako odgojiteljima i roditeljima približiti STEM aktivnosti". Ova edukativna inicijativa osmišljena je kako bi podržala odgojitelje u integraciji STEM (znanost, tehnologija, inženjering i matematika) aktivnosti u dječji vrtić, razvijala dječju znatiželju za ove važne discipline i poticala njihovu kreativnost. Djeca iz vrtića Žirek i Velika Gorica imala su priliku uživati u STEM radionicama "Optičke iluzije" koje su otvorile vrata dječjoj mašti i znatiželji. Kroz niz iluzija, kao što su 3D crteži, anaglifne slike i agamografi, mališani su dobili priliku razviti svoje vizualne sposobnosti i istražiti kako naš mozak interpretira svijet oko nas. Učenici i profesori goričke Gimnazije družili su se s klincima vrtića u Kurilovečkoj kako bi mališanima približili znanost. Kroz zabavne edukativne radionice djeca su se upoznala s biologijom, kemijom i robotikom te se okušala u upravljanju malih auto robota koje su izradili sami gimnazijalci, pod mikroskopom promatrala preparate biljnog i životinjskog pori-

RADIONICE

SU GOVORILE

O MNOGIM

BOLJKAMA

ODRASTANJA

DJECE U OVO

NAŠE DOBA

jekla, slagala ljudski kostur… Voditeljica Gianna Kotroman je malim 'Žirekima' prezentirala posao radijske voditeljice, objasnila kako funkcionira radio, koliko je glas bitan u tom poslu te kojim vještinama treba raspolagati kako bi što kvalitetniji sadržaj došao do naših slušatelja. Djeca su dobila priliku govoriti u mikrofon i čuti svoj glas preko zvučnika, ali i saznati koliko im je radio kao najbrži medij na svijetu dostupan i prisutan. Održane su i radionice vezenja te pripovijedanja, radionica robotike koju su vodili Antonio, Dora i Ivan Dijanić, svjetski prvaci u robotici, a organiziran je i PUB KVIZ u kojem su sudjelovale sve

Gradonačelnik ugostio učitelje, sportaše, učenike…

Javnoj vatrogasnoj postrojbi Velika Gorica organiziran je prijem za mlade vatrogasce DVD Ribnica koji su početkom rujna osvojili 1. mjesto muške mladeži na Državnom natjecanju i plasman na novu vatrogasnu Olimpijadu. Na sjajnim uspjesima čestitao im je i gradonačelnik Ačkar. - Vi pišete povijest i idete u Italiju predstavljati nacionalne boje. Nadišli ste lokalnu razinu, pozitivan ste primjer kako jedno dobrovoljno vatrogasno društvo svojim radom i entuzijazmom može sve talente i darove pretvoriti u uspjeh koji će biti najblistaviji trenutak kada je u pitanju vatrogasna mladež u povijesti našeg grada - rekao je Ačkar. Pohvale je uputio i prvi čovjek goričke

Vatrogasne zajednice.

- Čestitamo na odličnom uspjehu, a svakako čestitam i vašem treneru, koji je odradio sjajan posao, čestitam i dami među vama, a mi ćemo vas i nadalje pratiti i opremiti za natjecanje na Olimpijadi idućeg ljeta - rekao je predsjednik VZVG-a Dalibor Mrakovčić.

- Na prošloj vatrogasnoj Olimpijadi smo bili sedmi, što je odličan rezultat.

GRAD VRHUNSKIH SPORTAŠA Blago Šimić, Luka Čaušić i Leonardo Kovačić iz Hrvačkog kluba Velika Gorica 1991., proslavljeni atletičar Dino Bošnjak kao i atletičarka Nina Vuković, sin i majka, Mateo i Renata Zrinski iz Streljačkog kluba Plemenitaš, najbolji hrvatski tenisač u kolici-

POZITIVAN STE PRIMJER KAKO SE MOŽE NADIĆI LOKALNU RAZINU

ma Anto Joskić i triatlonac Tin Kaurić – to su vrhunski gorički sportaši koje je primio gradonačelnik Ačkar. – Možda niste svjesni koliko ste vi sada mlađim generacijama u vašim sportovima dobar primjer i uzor. Podržavat ćemo vas i u narednim godinama još više. – poručio je sportašima Ačkar i prigodno ih nagradio poklon bonovima.

Anto Joskić tenisom se bavi 20 godina, osvojio je devet naslova prvaka Hrvatske pojedinačno i 12 naslova u parovima te 13 međunarodnih turnira. - Drago mi je prije svega radi promocije sporta osoba s invaliditetom, pogotovo tenisa u kolicima. Moj cilj prije svega je sama promocija, a onda rezultati. Nadam se da će se što više osoba s

Gorici bio u znaku ‘vještina’

IJEĆA, DJEČJI GASTRO TUROPOLJA, MEMORIJAL „NITKO DA NE DOĐE DO PRIJATELJ DRAG“…

velikogoričke srednje škole. Poseban gost kviza bio je poznati „Lovac“ Krešimir Sučević Međeral.

MALI VIJEĆNICI: DJEČJE ŽELJE

ZA VELIKE PROMJENE

Mali dječji vijećnici, njih 19, nizom pitanja o problemima koje ih muče obasipali su gradonačelnika Ačkara, predsjednika Gradskog vijeća Darka Bekića i pročelnicu za predškolski odgoj, školstvo i društvene djelatnosti Lanu Krunić Lukinić na sjednici Dječjeg gradskog vijeća.

– Drago nam je da želite s nama surađivati i raditi na boljoj budućnosti i

invaliditetom uključiti u neki od sportova - naglasio je Joskić.

NAJBOLJE GORIČKE UČITELJICE

Ministarstvo znanosti i obrazovanja i ove je godine nagradilo najuspješnije odgojno-obrazovne radnike, a među 505 najboljih bile su i goričke učiteljice. To su Erika Likan Kelentrić, Valentina Japec i Vesna Stipić iz OŠ Nikole Hribara te Dalia Kager i Marina Mužek iz OŠ Eugena Kvaternika. Na njihovom velikom priznanju čestitao im je i gradonačelnik Ačkar. – Volim učitelje nazvati projektantima i arhitektima budućnosti. U ovom slučaju to ste upravo vi. Niz je projekata na kojima sudjelujete i volonterski odrađujete, a sve to pokazuje vašu ljubav i entuzijazam prema vašem pozivu i znanju. – rekao je gradonačelnik i poželio učiteljicama još mnogo strpljenja, radosti i energije.

TUROPOLJSKI LEKSIKON ZA

GORIČKE OSNOVNOŠKOLCE

Nisu zaboravljeni niti učenici pa je gradonačelnik za petero goričkih osnovnoškolaca koji su ostvarili sjajne rezultate na školskim državnim natjecanjima pripremio vrijedan poklon –Turopoljski leksikon.

Ena Novak iz OŠ N. Hribara osvojila je 1. mjesto na državnom natjecanju iz matematike, sudjelovala je na

ljepšemu gradu, želite unaprjeđivati vaše vrtiće, škole, parkovi i dječja igrališta. Želite nam jasno reći ono što mi veliki možda ne vidimo, a to je vama toliko očito i potrebno. Vjerujem kako ćemo biti bolji i uspješniji grad ako međusobno jedni druge budemo slušali i uvažavali - poručio im je gradonačelnik Ačkar.

Na samom početku predsjednica Marta Roginić podnijela je kratko izvješće o aktivnostima u protekloj godini.

- Tražili smo i dobili poziciju u gradskom proračunu od 2 tisuće eura.

Do kraja mjeseca donijet ćemo konačan prijedlog trošenja tih sredstava. Znamo

da želimo 600 eura dati kao naknadu za školski participativni projekt. Na taj način želimo da se u školama još više provode takvi projekti kako bi što više djece ostvarilo svoje pravo na sudjelovanje - istaknula je Marta. Priliku da prvi postave pitanje dobili su predstavnici dječjih vrtića. – Kada će se popraviti ograda u velikom dječjem parku kraj našeg vrtića kako djeca ne bi bježala van iz parka, ali i ulazile životinje koji tamo piške i kake jer to nije dobro naše zdravlje? – upitala je Marta Teskera iz DV Velika Gorica. Predsjednik Gradskog vijeća Darko Bekić obećao je da će se ograda popraviti što prije. Josipa Ćosića iz Centra za odgoj i obrazovanje zanimalo je hoće li se na još nekoliko lokacija postaviti ploče sa slikovnim oznakama za djecu s teškoćama u čitanju i pisanju, a pročelnica Krunić Lukinić odgovorila mu je da će ploče biti postavljene. Natali Pavlin iz Cicibana zabrinula se kada je u vrtićkom dvorištu vidjela bagere i ljude kako mjere zemlju. Upitala je hoće li tamo biti novi vrtić i hoće li ostati mjesta za igru. - Radi se projekt za vrtić koji će biti u dvorištu vašeg vrtića. Naravno da će ostati jedna velika površina za igru i dječji park, a pozivam vas djecu i ravnateljicu da sami izaberete sprave koje vama odgovaraju - odgovorio je Ačkar. Lucija Dubravčić iz Lojtrice poželjela je da se u njenom vrtiću naprave čvršće sprave jer su dosadašnje vanjske igračke bile potrgane. Gradonačelnik je obećao da će osobno provjeriti nove sprave koje se odaberu. Nera Lucija Tumpa iz Žireka zamolila je gradsku vlast da u njenom vrtiću naprave lift kako bi njihova logopedinja Petra koja je u kolicima mogla doći na kat zgrade. Gabrijela Dujmović iz OŠ Vukovina požalila se da na školskim golovima

BIT ĆEMO

BOLJI I JOŠ

USPJEŠNIJI

GRAD AKO

BUDEMO

JEDNI DRUGE

SLUŠALI I

UVAŽAVALI

U IDUĆIM MJESECIMA KREĆEMO U KOMPLETNU REKONSTRUKCIJU I DOGRADNJU OSNOVNE ŠKOLE

nema zaštitne mreže i često se dogodi da lopta bježi na cestu, a Danijel Radmanić iz OŠ E. Kumičića zamolio je gradonačelnika da se što prije postave metalne mreže kako ne bi došlo do neke tragedije. Njihov problem je gradonačelnik obećao riješiti do kraja godine. Saniranje dvorane u OŠ E. Kumičića koja je stradala u potresu, zanimalo je učenicu Magdalenu Ćurić. - U narednim mjesecima krenut ćemo u kompletnu rekonstrukciju i dogradnju osnovne škole, a u onda ćemo i obnoviti sportsku dvoranu kako ne bi bilo rupa i tih daski koje si spominjala. Vidjet ćemo što se može riješiti i prije rekonstrukcije. - odgovorio je gradonačelnik. Male vijećnike zanimalo je još uređenje parka oko OŠ N. Hribara, popravak vanjskih školskih učionica, školska prehrana te popravak natpisa "Velika Gorica - prijatelj djece’". Svoja pitanja, nešto ozbiljnija, postavili su i mentori u Dječjem gradskom vijeću: može li Grad bolje regulirati novčanu naknadu za srednjoškolce, postoji li mogućnost bolje povezanosti okolnih mjesta s Velikom Goricom kao i samog grada sa željeznicom...

ZA KRAJ – MEMORIJAL SKAUTA Tradicionalnim 12. memorijalom "Nitko da ne dođe do prijatelj drag" u organizaciji Turopoljske udruge skatua Tur završio je ovogodišnji Dječji tjedan. Memorijal posvećen Tihomiru Tomašiću - Tihici, Velikogoričaninu, izviđaču i hrvatskom branitelju ubijenom na vukovarskoj Ovčari, okupio je 250 skauta koji su se natjecali u brzom podizanju šatora, vezenju čvorova i orijentaciji pomoću kompasa. Ove godine uključili su se i u Gastro Turopolja te su stariji izviđači kuhali gulaš, a Velikogoričani su imali priliku kušati ga i dobrovoljnim prilogom pomoći SOS Zajednici u Velikoj Gorici.

državnom natjecanju iz fizike te je osvojila 3. mjesto na Juniorskoj balkanskoj matematičkoj olimpijadi. Također, dobitnica je i Oskara znanja. Matej Marijetić, također iz Hribara, prošle je godine osvojio 3. mjesto na državnom natjecanju iz matematike. Iz OŠ J. Habdelića, Rebeka Čačić osvojila je1. mjesto na državnom natjecanju iz informatike te je također dobitnica Oskara znanja. Laura Črnjak je bila na državnom natjecanju iz kemije, a Mateo Quien Brozičević sudjelovao je na

GOGA JE PLEMENITI I DOBRI

DUH NAŠEG

KRAJA KOJI

OKUPLJA

državnoj smotri Lidrana. - Svijetli ste primjer naše mladosti i budućnosti grada. Obrazovanje i znanje su moć koji vas određuju za cijeli život te vam to nitko ne može oduzeti - naglasio je gradonačelnik. Gordana Brozović trenutno je jedena od najpopularnijih Goričanki. Naime, na izboru Najuzornije seoske žene predstavljala je svoj grad i županiju te osvojila titulu prve pratilje.

- Bila sam u narodnoj nošnji i nudila sam domaća turopoljska jela i slastice:

pečenu turopoljsku svinju, gusku z mlincima, orehnjaču, makovnjaču, štrukle, zlevanku, kiflice, domaće jagode i džemove, povrće... Bilo je naporno, ali srce mi je puno! – poručuje Goga. Ugostio ju je i gradonačelnik Ačkar kako bi joj čestitao na velikom uspjehu te promociji Turopolja i Velike Gorice. - Ti si dobri, pozitivni i plemeniti duh ovog našeg kraja, tvoj osmijeh i dobra energija okuplja ljude oko tebe. Ovo je veliko priznanje našoj tradiciji i baštini - poručio je Ačkar.

Grad Velika Gorica

Ukratko

U TIJEKU PRIJAVE NA STARTUPVG –PREDINKUBACIJSKI PROGRAM

Kreće III. generacija #StartupVG – predinkubacijskog programa. Imate li poslovnu ideju na kojoj želite ozbiljno poraditi, prijavite se za sudjelovanje. Cilj programa je potaknuti sugrađane na razvijanje poslovnih ideja i osamostaljivanje u vlastitom poslovnom izazovu. Kroz ovaj program Grad Velika Gorica želi budućim poduzetnicima osigurati kvalitetnu i stručnu podršku u razvoju njihovih poslovnih poduhvata. Svi sudionici programa imat će mogućnost razraditi svoje poslovne ideje uz individualni pristup mentoriranja od strane iskusnih poduzetnika koji su dio Startup zajednice. Ukoliko želite sudjelovati, ispunite prijavu koju možete naći na www.gorica.hr i odgovorite na nekoliko kratkih pitanja. Prijave su otvorene do 5. studenog.

MESO TUROPOLJSKE

SVINJE ZAŠTIĆENO

OZNAKOM

IZVORNOSTI NA

RAZNI EU

Meso turopoljske svinje dobilo je europsku zaštićenu oznaku izvornosti, objavila je Europska komisija u Službenom listu Europske unije. Time je ovaj naziv proizvoda upisan u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla te zaštićen na području cijele Europske unije, objavilo je Ministarstvo poljoprivrede. EU znak zaštićene oznake izvornosti potrošaču jamči kupnju autentičnog proizvoda, a ovo je 45 hrvatski proizvod koji nosi ovu oznaku.

Postupak zaštite naziva „Meso turopoljske svinje“ pokrenula je Plemenita opčina turopoljska, Sekcija uzgajivača turopoljske svinje. Zaštita proizvoda temelji se na specifičnoj kvaliteti mesa koja je rezultat genetske osnove te načina držanja i hranidbe svinja, kao i dobi svinja pri klanju. Meso turopoljske svinje karakteristično je po tamnijoj i crvenijoj boji, kompaktnijoj mišićnoj teksturi te prirođeno ima veći stupanj nakupljanja masnog tkiva.

Dani europske baštine

OVA MEĐUNARODNA

MANIFESTACIJA ŠIRI

SVIJEST O JEDNAKOJ

VRIJEDNOSTI I

PRIPADNOSTI S

IDENTITETSKIH

OBILJEŽJA ZAJEDNICA

ZAJEDNIČKOJ

EUROPSKOJ BAŠTINI

Već 11. godinu zaredom održava se međunarodna manifestacija Dani europske baštine u Velikoj Gorici, u suradnji s Ministarstvom kulture te kulturnim ustanovama i udrugama na području našega grada. Manifestacija tradicionalno obilježava važnost zajedničke kulturne baštine europskih naroda s fokusom na nematerijalnu kulturnu baštinu, ove godine pod nazivom Živuća baština. Posvećena je običajima, znanjima, obrtima i vještinama koje se prenose s generacije na generaciju i još uvijek su u upotrebi i ulozi očuvanja baštine i osjećaja identiteta. Dani EU baštine počeli su 23. rujna likovnom kolonijom u Gradićima. Turopoljski modni dodaci, poculica i podgutnica, bili su glavni motivi kolonije koja je u Društvenom domu okupila 54 djece te desetero likovnih umjetnika iz Velike Gorice i okolice. – Sve pohvale našim udrugama i svima koji sudjeluju u ovim vremenima u kojima je to sve teže, i više je nego potrebno brinuti o svojoj kulturi, tradiciji i baštini, jer sve uspješne civilizacije su se samo kroz njih održale. I ovakav rad s najmlađima koji ovdje

puni veselja izrađuju svoje kreacije je pravi put – istaknuo je gradonačelnik Krešimir Ačkar.

–Uz naš redovni pjevni, plesni i folklorni program željeli smo malo proširiti aktivnosti i na likovni izričaj, što se pokazalo izuzetno dobrom odlukom. Ove godine smo pripremili i malo iznenađenje, prvi put radimo s glinom, a pozvali smo i goričkog akademskog kipara Andriju Gašparuša. – rekla je predsjednica KUD-a Gradići, Gordana Kovačić.

Perunfest, Festival zaboravljenih priča i narodnih predaja, koji već sedam godina nudi nezaboravne doživljaje svima koji ga posjete, organiziran je u magičnom okruženju kurije Modić Bedeković u Donjoj Lomnici. Zbog lošeg vremena termin je pomaknut, ali posjetiteljima to nije smetalo.

Festival organizira Muzej Turopolja u suradnji sa Zdenkom Bašićem kao umjetničkim direktorom, a ovogodišnja tema bile su vile. Posjetitelji su mogli vidjeti izložbu kostima i strašila, vještice, vile, utvare ili izraditi slamnate skulpture Peruna, slavenskog boga gromovnika, vladara neba i oluje, svjetlosti i vatre te svijeta živih, sudjelovati u vještičjoj školi i raznim radionicama, pogledati razne predstave i vatreni show. – Zaista smo se potrudili oko scenografije, kompletnog umjetničkog postava, instalacija i izložbi. Drago mi je da se taj trud isplatio. – rekla je Magareta Biškupić Čurla, ravnateljica Muzeja Turopolja.

TRADICIJSKA GLAZBALA

ZASVIRALA U BUŠEVCU

Ogranak Seljačke sloge Buševec i gosti iz Švicarske, Kostarike, Kosova, Mađarske, Litve, Alžira i Hrvatske, sudjelovali su na 21. Međunarodnom festivalu tradici-

Uređuje se Sklonište za životinje u Jagodnom, renoviraju se dotrajali

USkloništu za životinje Velika Gorica koje se nalazi u Jagodnom trenutno se renoviraju boksovi. Mijenjaju se kavezi, vrata, podovi, sve sto je dotrajalo kako bi se osigurao siguran boravak životinjama, a vrijednost radova je 25 tisuća eura. Sklonište su posjetili gradonačelnik Krešimir Ačkar i britanski veleposlanik u Hrvatskoj Nj. E. Simon Thomas. Inače, Sklonište se prostire se na površini od 5000 četvornih metara, a Grad godišnje izdvaja više od 130 tisuća eura za brigu o napuštenim životinjama. Unutar skloništa je primjereni prostor za slobodno kretanje pasa, a uz veterinarsku službu, o životinjama u suradnji s Gra-

boksovi

SKLONIŠTE SU POSJETILI GRADONAČELNIK AČKAR I BRITANSKI VELEPOSLANIK U HRVATSKOJ NJ. E. SIMON THOMAS

dom brine i Udruga Sigurna kućica. – Nastavit ćemo ulagati u jedno od najmodernijih i najuređenijih skloništa u cijeloj Hrvatskoj. Svake godine provodimo besplatno mikročipiranje i kastraciju za sve vlasnike s područja Velike

Gorice kako bi na našem području bilo što manje napuštenih pasa. Hvala svim volonterima i radnicima Skloništa za životinje Velika Gorica na njihovom nesebičnom trudu i predanosti – izjavio je tijekom obilaska skloništa gradonačelnik Ačkar. Velika Gorica jedan je od gradova koji je uspio

ostvariti cilj izgradnje ‘no kill’ skloništa koje je u vlasništvu Grada. U sklonište tijekom godine uđe više od 300 pasa kojima se pruža potpuna veterinarsko-zdravstvena zaštita za cijelo vrijeme njihova boravka. – Vidi se da Grad Velika Gorica brine i promovira odgovorno postupanje prema životinjama. Velika Gorica može biti primjer i nadam se da će i drugi gradovi slijediti ovaj primjer. Izvrstan je angažman i volontera u skloništu koji pokazuju iznimnu ljubav prema životinjama – rekao je veleposlanik Thomas.

posvećeni živućoj baštini

jskih glazbala u Buševcu. - I ove godine smo pripremili niz iznenađenja, a ljubitelji tradicijske glazbe moći će čuti švicarsko jodlanje te instrumente popu marimbe, alpohorna, švicarske harmonike, okarina, gajdi, rababa, tara, tarabuka i mnoge drugekaže Nenad Rožić, predsjednik OSS-a Buševec. U sklopu festivala organiziran je i seminar sviranja tradicijskih glazbala za dude, gajde, jedinke i dvojnice. Dani Europske baštine prvi put su održani i u Novom Čiču, u Turis-

tičko-edukativnom centru i u Etno-naselju. – Omogućili smo posjetiteljima razgledavanje, edukaciju i radionicu na temu tradicije i vještine veza i tkanja. Bila je to i prilika da nauče pripremati turopoljsku kotlovinu, domaću gibanicu, štrukle, zamijesiti i ispeći kruh u krušnoj peći. – rekao je Stipo Duvnjak, predsjednik KUD-a Čiče.

OGLEDE – FESTIVAL IZVEDBENIH

UMJETNOSTI

Ovogodišnji novitet bio je i 1. festival izvedbenih umjetnosti i suvremenih praksi nazvan Oglede. Program je donio niz zanimljivih performansa, predstava, kao i radova vizualnih umjetnika, instalacije i skulpture na festivalsku temu –‘Zamjene’, a tako su i umjetnički radovi komunicirali zadanu temu i perspektivu. – Cilj nam je oživjeti umjetnost u prostoru, uklopiti je u grad. Velik dio programa su hodajuće točke i performansi u pokretu koji ne mogu funkcionirati u zatvorenim prostorima. – rekla je umjetnička ravnateljica festivala, Ana Katulić. Prema odluci žirija, najboljim radom Festivala, u konkurenciji pet radova pristiglih putem javnog poziva, proglašena je interaktivna instalacija ‘Boli me kuća’ AMV Kolektiva (Ana Maria Maravić i Vita Jončić).

MANIFESTACIJA JOŠ UVIJEK TRAJE Dani europske baštine traju do 27. listopada. U Galerija TRUMBETAŠ u Pučkom otvorenom učilište Velika Gorica možete razgledati izložbu radova slikara, ilustratora i likovnog pedagoga Zvonka Poldrugača koja je priređena povodom stote obljetnice njegova rođenja. Njegova bogata ostavština svjedoči o odjecima povijesnih avangardi, prije svega edukativnog i ek-

sperimentalnog aspekta Bauhausa koji se miješao s domaćim okolnostima vezanima za kontinuitet međuratne avangarde i tradicije prijeratne moderne. Gradska knjižnica Velika Gorica domaćin je programa „Četrti četrtek“ u četvrtak, 26. listopada. Program se provodi kroz radionice razmjene znanja i vještina koje u pravilu predlažu, osmišljavaju i realiziraju naši sugrađani. Ovom prilikom polaznici će imati priliku uživo vidjeti kako nastaje ručno rađena poculica, žensko pokrivalo za glavu, kao i podgutnica koja je odigrala povijesnu ulogu u razvoju kravate i jedan je od glavnih motiva bogate turopoljske i svjetske baštine. Cilj radionice je staviti naglasak na važnost očuvanja baštine i prijenosa vještina izrade tradicionalnih predmeta koji svjedoče bogatu i raznoliku tradiciju Turopolja. Sudjelovanje je besplatno i otvoreno za sve zainteresirane.

U petak, 27. listopada, u Interpretacijskom centru Muzeja Turopolja (Šetalište Franje Lučića) će točno u podne biti promocija Zbornika Održivost kulturne baštine. U okviru prošlogodišnje manifestacije Dani europske baštine održan je znanstveni i stručni skup Održivost kulturne baštine na kojem je 60-ak znanstvenika i stručnjaka raspravljalo o stanju, valorizaciji, zaštiti, revitalizaciji i odgovornom upravljanju kulturnom baštinom na području kontinentalne Hrvatske. Organizatori skupa bili su Ministarstvo kulture i medija, Grad Velika Gorica, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Institut za turizam. Ove godine promovira se zbornik radova s radovima autora koji su izlagali na skupu. Nakladnici zbornika su Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Grad Velika Gorica.

Kurilovečka šetnica – projekt koji

će izmijeniti izgled gradske četvrti

Ukurilovečkoj Gasilani održana je nedavno Javna tribina i predstavljanje idejnog rješenja uređenja Kurilovečke šetnice, projekta kojim Grad i stanovnici te najveće goričke četvrti žele prostor bivšeg potoka Lomnice urediti kao javni prostor s brojnim novim sadržajima, rekreativnog, kulturnog, povijesnog i sportskog značaja. Na tribini se okupilo 40-tak Kurilovčana kojima je glavna projektantica, Ines Hrdalo s Agronomskog fakulteta, prezentirala kako su osmislili uređenje prostora. – Projekt je kompleksan, podrazumijeva i neke nove tehnologije i implementaciju kulturne baštine i prirodnih vrijednosti kojima je bogat ovaj kraj. – rekla je Hrdalo.

Kraj ŠRC Udarnika planirano je uređenje zelenog parkirališta, a uz Fabijančićevu će se raditi dječje igralište. Tu će se smjestiti prva od tri brvne – pješačkih mostova koji su nekoć premošćivali Lomnicu. Naravno, sve će u prostoru biti simboličnog karaktera. Formalni karakter Šetnice održava se kod Spomen-parka preko puta kojega je sjenoviti dio borove šume. Najveće promjene u prostoru odnosit će se na prostor koji sječe Jelačićeva. Na mjestu gdje Kurilovčani pale Jurjevski krijes predviđen je prostor za manifestacije, gdje će biti prirodno gledalište, ali i mali izložbeni prostor s maketama nekadašnjih drvenih kurija. Krajnji dio Šetnice donosi drugi vodeni element – maleno jezero i veliko dječje igralište koje će biti od prirodnih materijala, a sve to povezivat će oko 1200 metara duga pješačka staza. – Izrazito smo zadovoljni ponuđenom vizijom projektantica koje su ponudile ne samo kreativna rješenja prostora uz koji mi želimo boraviti i živ-

jeti, već i vrlo realan projekt za izvedbu koju vjerujemo će se ostvariti u narednim godinama. – rekao je Juraj Odrčić ispred Kurilovčana.

Mještani Kurilovca su u javnoj raspravi najviše isticali potrebu za očuvanjem i poboljšanjem fonda drveća, kojih je sada 350 na ovom potezu, ali i rješenjima koja

će osigurati sigurnost djece na igralištima te prijelazima cesta. Tražilo se i da paralelno s uređenjem Šetnice se uredi i sama Lomnička ulica, a pročelnik za komunalne djelatnosti i promet, Dubravko Katulić, pojasnio je što se planira raditi po pitanju uređenja cesta. – Do kraja godine bit će izdana građevinska dozvola za Jelačićevu, vrlo zahtjevan pothvat koji bi nakon javne nabave s rekonstrukcijom ulice trebao krenuti na proljeće. Još ove godine krenut će radovi na drugom dijelu Kirinčićeve ulice koja se spaja na obilaznicu, a od Hrvatskih cesta tražimo da se napravi novi krak D30 koji bi spajao to raskrižje s raskrižjem za Novo Čiče, čime bi rasteretili raskrižje kod veterinarske stanice. Uz Udarnik doći će vam nova škola sa sportskom dvoranom, a prije toga očekuje nas gradnja dječjeg vrtića u Pokupskoj ulici. Kada se napravi pristupna cesta prema vrtiću i teška mehanizacija završi s radovima na vrtiću krenut ćemo u uređenje preostalog dijela Kurilovečke ulice. Čeka nas i uređenje Horvatove, dokumentacija je u izradi. – rekao je Katulić. Projektanti Turopoljske šetnice imaju zadatak do kraja godine ovo rješenje pretvoriti u izvedbeni projekt s troškovnikom, a koji će biti podloga za prijavu na natječaje iz kojih se želi sufinancirati realizacija ovoga projekta.

Ljudi i događaji

OGLEDE PRIVLAČI

'Pitali su me: Hm, jesi ti sigurna da je Gorica sp Ovo nije festival za široke mase, ali vjerujem da

Piše: Marko Vidalina ANA KATULIĆ ODVAŽILA SE PONUDITI

UGorici živim, jako volim ovaj grad i želim ovdje i raditi. Ok, radila sam već i ranije u svom gradu, predstave i neke druge stvari, ali tražila sam način kako ono čime se primarno bavim, a to su izvedbene umjetnosti, dovesti u svoj grad. Mislim da je to važno i vrijedno, da i ovaj grad ima jedan takav festival. Neki su ga nazvali urbanim, ali ja to zovem festivalom suvremene umjetnosti i izvedbenih praksi, kaže Ana Katulić na početku naše priče o festivalu "Oglede". To je njezin projekt, njezina ideja i nešto potpuno drukčije od svega što se nudi u našem gradu svih ovih godina. Odlučila je pokušati ponuditi oblik umjetnosti koji mnogima možda neće biti potpuno jasan ni razumljiv, koji ima gomilu svojih posebnosti, ali nakon prvoga izdanja festivala čija je umjetnička ravnateljica djeluje odlučna da ova stvar zaživi.

NEMA TU 'ZA SVAKOGA NEŠTO'

- Inicijativa je krenula od Velikogoričkog salona, održanog prošle godine, koji je mapirao, odnosno pobrojao goričke umjetnike. To su ljudi s ovog područja koji u svom gradu baš i ne rade, a ima ih jako puno, pogotovo mladih. Kroz taj Salon svi oni su se predstavili sugrađanima, a u cijelom tom procesu došla sam na ideju da napravimo nešto što će se održavati jedanput godišnje i tim ljudima davati prostor i priliku za rad. Naravno, odmah sam u toj ideji vidjela i goste izvana, pa čak i mogućnost da stvar postane međunarodna, no osnovni cilj bio je upravo okretanje domaćim umjetnicima koji se bave suvremenim praksama, pa kroz to približiti ljudima takav vid umjetnosti. I otvoriti grad - kaže Ana.

VELIKOGORIČANIMA NEŠTO DRUKČIJI

KULTURNI SADRŽAJ, FESTIVAL OGLEDE. NAKON PRVOG IZDANJA OBJAŠNJAVA

NAM KAKO JE I ZAŠTO ODLUČILA U NAŠ

GRAD DOVESTI SUVREMENU UMJETNOST

Odlučila je, prevedeno, pokušati mijenjati percepciju ljudi o onome što će jedni nazvati performansima, drugi konceptualnom umjetnošću, a treći možda i klasičnim "zabrijavanjem tamo nekakvih umjetnika".

- Bila sam i na to spremna. Uostalom, prije festivala, dok su trajale pripreme, jedan poznanik me pitao: "Ana, jesi ti sigurna da je Gorica spremna za ovo?"

A ja sam odgovorila: "Da!" Možda sam vječni optimist, ali zaista vjerujem u Veliku Goricu. Stvarno volim ovaj grad i mislim da ima potencijala za razne stvari. Publika nije glupa, sva publika, ne samo gorička, ali ponekad je treba malo pogurati. Jasno mi je da ovo nije događaj koji će privući šire mase, kao neki drugi u našem gradu, ali iskreno mi je i dosta događanja koja nude za svakoga po nešto. Ovim našim festivalom definitivno ne nudimo za svakoga po nešto, ovo je priča koja je namijenjena određenom krugu ljudi. Nisu svi vatrogasci, nisu svi u folkloru, a jednako tako nisu svi ni za suvremene umjetnosti. Ni ne očekujem da će ovdje doći jednak broj ljudi kao na Gastro ili VG Fest, svjesno sam željela napraviti manji festival koji će okupiti publiku koju to zanima - objašnjava svoju ideju Ana Katulić. I doista, nije ovo bila manifestacija koja je privukla "pola Gorice". Daleko od toga. Međutim, bilo je to nešto novo, drukčije, izazovno i za društvo iz organ-

izacije, i za izvođače, ali i za publiku. - Gorica se i danas često gleda kao spa vaonica, kao mjesto gdje se ništa ne događa. Neću se složiti s tim, ona ima svoje sadržaje i kulturno naslijeđe, koje je većinski vezano uz folklor i tradiciju. To je i logično, budući da je povijest Velike Gorice sve do početka 20. stoljeća vezana uz povijest Plemenite opčine turopoljske, tu nema nekih značajnijih arhitekton skih ili umjetničkih ostataka, nije bilo bogataša koji bi financirali takve stvari i takve ljude. Zato nema tu neke osobite umjetničke ostavštine, no ja vjerujem da to možemo početi mijenjati - ističe.

KAD LABROVIĆ IMA TREMU

- Ideja je i bila prvo odabrati adekvatan prostor za festival, ove godine to je bio Trg Kralja Tomislava, pa kroz umjetnost i izvedbe staviti fokus i na taj prostor. Došli su ovdje ljudi iz cijele Hrvatske, tri dana boravili su u Velikoj Gorici, družili se, kretali gradom, upoznali ga... Za ovaj prvi put predstavili smo svima njima taj strogi centar grada, dotaknuli se povijes ti i uspjeli otvoriti, ali i preispitati kakav je ovo zapravo grad. Trg Kralja Tomislav je središte iz kojeg je krenuo rast Velike Gorice, nekadašnji centar, iako on dan as nije klasičan trg. Zato smo uzeli taj prostor od Muzeja Turopolja do DM-a, koji se nekad zvao i marvinski trg, kon jski trg, trg slobode... Imamo tu povijest

Često se i u većim gradovima dogodi da na

PRIVLAČI POGLEDE...

remna za ovo? A ja kažem da mislim da jest! će zaživjeti... Vjerujem u svoju Veliku Goricu'

Gorice kao sajmenog grada, trgovišća, i tu smo željeli postaviti suvremenu

I da ima malu tremu?! Eto, zato kažem da Velika Gorica ima potencijal, da ima publiku i za ovo. Naravno, spremna sam i za kritike, komentare svake vrste, ali vjerujem da će mnogi doći i pogledati što se događa. Definitivno nisam i neću otpisati goričku publiku.

LJEPLJENJE ETIKETA. DOSLOVNO...

Kroz tri dana festivala posjetitelji su mogli vidjeti performanse, uključiti se u performativne akcije, izrađivali su se klauni, crtali portreti, a bio je tu i ulični teatar, neverbalni teatar... - I sve je to trajalo relativno kratko, do 20-ak minuta, ništa što bi ljudima bilo naporno i zamorno. Čak su i sami izvođači na kraju komentirali da smo uspjeli napraviti jedan vedar, veseo, lagan i živahan festival, iako nisu baš sve teme bile takve. Karakteristika performansa i jest to da je riječ o formi podložnoj raznim interpretacijama. Ima puno objašnjenja, etiketa koje možeš zalijepiti na pojedini performans - govori Ana. A kad smo već kod "ljepljenja", lijepile su se i etikete po Gorici. Doslovno. - Da, zadnji dan smo imali akciju šetnje Zagrebačkom ulicom, koju je radio Splićanin Gildo Bavčević. Za njim je u toj uličnoj akciji, koja se zvala "Unutarnja kontrola", išlo 30-ak ljudi. Imao je na sebi reflektirajući prsluk, a u rukama aparat s kojim se ispisuju kazne. On je ispisivao papiriće s određenim riječima i te papiriće lijepio na institucije u javnom prostoru; banke, Hrvatska lutrija, zgrada Mirovinskog, Državnog odvjetništva... Kontrolirao je i dodjeljivao im riječi kao što su "pažnja", "empatija" i slično. To je performans koji nastaje u trenutku. Trajalo je sve skupa pola sata i teško bi funkcioniralo da je uz njega išlo više ljudi, njih 200 ili 300. Zato i kažem da ovakve stvari nisu za široke mase. Mnogi od toga zaziru, smatraju

SUDIONICI SU OCIJENILI FESTIVAL KAO VESEO, POZITIVAN, VEDAR I

LAGAN, A TO JE USPJEH

TEK ĆEMO VIDJETI JE LI OVAKAV FESTIVAL ODRŽIV, ALI JA NEĆU OTPISATI GORIČANE

ŽELIMO I

EDUCIRATI PUBLIKU PA ZA IDUĆU GODINU PLANIRAM I MALU PREDRADIONICU

to možda i glupim, besmislenim, ali ja predlažem da si ljudi daju priliku. Da dođu, pogledaju to, dožive, pa će procijeniti sviđa li im se to ili ne. Nekima se to neće svidjeti, ali kažem opet, nije ni cilj da se svima svidi. Bit će sigurno i onih koji će prepoznati nešto u tome, a takvih ima i u Velikoj Gorici. Ne mislim da su to svi Velikogoričani, ne moraju ni biti. Ako imamo sadržaje za vatrogasce ili folkloraše, zašto ne bismo imali i nešto za takve koje zanimaju i ovakve stvaripostavlja si pitanje Ana. Nakon što je prvo izdanje odrađeno, na papiru su ostali zapisani troškovi. Ovo je priča koja neće donijeti profit, a svakako zahtjeva sredstva, kao i golem trud. - Uvijek se sjetim ljudi koji su pokušavali nešto napraviti u Gorici, pa bi nakon toga, na pitanje "kako je bilo", krenulo žaljenje da se nisu pokrili, da nema love, da ih nitko neće podržati... Ne znam kako "Oglede" izgledati za nekih pet godina, ali svakako želim pobjeći od takvih razmišljanja. Ako nešto nije bilo po planu, ajmo nešto promijeniti, bolje se organizirati, napraviti nešto drukčije. Poslovno planiranje važan je dio organizacije festivala - vjeruje Katulić. Ni ona se nije "pokrila", eventualnu zaradu zamijenili su minusi, no za prvu godinu takav je rasplet bio i očekivan.

AKO NEMA PLANA, KREĆE KAOS

- Realan budžet festivala, koji uključuje i razne donacije u svim oblicima, dolazi do nekih 10.000 eura. Mi smo potrošili oko 8000, a namaknula sam ukupno oko 6000. To su te neke realne brojke. Dala sam nešto i od svog obrta, ali na to sam i računala. Prva faza bila je traženje podrške u Gradu i Županiji, ali već u startu mi je bilo jasno da to neće biti dovoljno. I zato sam krenula prema donatorima, računajući da želim od njih skupiti 3000 eura. Na kraju sam skupila 2800 - otkri-

Uz ulični teatar i razne performanse, Goričani su mogli i šetati ulicom i "etiketirati"

va brojke Ana, uz dodatak kako je uvjerena da jasan plan vodi do uspjeha. - Ključno je početi planirati na vrijeme. Ja sam počela u veljači, osam mjeseci prije i odmah definirala koga ću zvati, tko će mi biti izvođači i na koji način želim strukturirati festival. Ako to nemam do kraja definirano, kreće kaos. Znala sam da želim pozvati četiri izvođača, za koja želim osigurati honorar. Sve drugo se može i ne mora dogoditi. Sljedeće je bilo isplanirati program. Raspisali smo javni poziv, u njega stavili da nema honorara, da se dolazi za putne troškove, ali ćemo imati nagradu od 300 eura. Stiglo nam je 15 prijava, što je jako puno za nehonorirani nastup, a mi smo ih odabrali pet - otkriva Ana kako sve to skupa izgleda iza kulisa, u onom "radnom dijelu".

MIJENJAJMO PERCEPCIJU

Priča je to koja je nedvojbeno zahtjevna, no autorica je spremna na borbu. Koliko je festival doista održiv, tek ćemo vidjeti. U svakom slučaju, već sam počela planirati sljedeću godinu. Voljela bih napraviti predavanje, radionicu, što li već, o tome kako gledati i "čitati" suvremene prakse. Svakako bismo nešto željeli napraviti nešto za djecu, program "Oglede Kids", gdje bi djeca mogla nešto naučiti o tome. Na neki način ubaciti taj aspekt rada s djecom. Ove godine nismo željeli širiti program, sljedeće godine to bih svakako probala - govori Ana. Neće je pokolebati prepreke na putu, pa tako ni to eventualno nerazumijevanje publike ili sugrađana općenito. - Ne možeš publiku natjerati da joj se nešto sviđa, ali možeš je educirati. I mijenjati percepciju, kako kod potencijalne publike, tako i kod donatora. Imamo u ovom gradu poduzetnike koji žele biti društveno aktivni, vrijedi im pokucati na vrata i pitati ih žele li podržati lokalne umjetnike i umjetnost kao takvu!

Gastro Turopolja opet oduševio, umirovljenici iz Kobilića najbolji

Sunčana subota usred listopada u Velikoj Gorici protekla je u znaku najveće gradske manifestacije posvećene gastronomskoj ponudi grada. Opet je 22. izdanje Gastro Turopolja, ponovno u središtu grad, a okupilo velik broj Velikogoričana i njihovih gostiju. - S jedne strane imali smo sadržaj namijenjen djeci u sklopu Dječjeg gastra, s druge strane su tu društva koja su se natjecala u spremanju kotlovine. Udruge i društva žena pripremile su kolače, imamo naše pčelare, obrtnike, ekološke poljoprivrednike…nema čega nema. Žao nam je samo što smo na kraju, zbog najave lošeg vremena morali sažeti sve u jedan dan, ali sve u svemu zadovoljni smo i nadam se da su naši sugrađani s 22. izdanjem ove manifestacije zadovoljni - rekla nam je Maja Toth, direktorica Turističke zajednice Velika Gorica. Zaista je svatko mogao pronaći nešto za sebe, od najmlađih do najstarijih posjetitelja. Pregršt gastro ponude od kojih

rastu zazubice, a brojni izlagači ponudili su svoje domaće proizvode, rukotvorine, suvenire…

- Prekrasan jesenski dan u gradu, na već tradicionalno najvećem ručku na otvorenom za sve naše sugrađane. Velik broj ljudi govori koliko je ovaj događaj poseban i značajan, koliko su građani željni druženja i koliko je dobra organizacija. Trudit ćemo se da ovakvih sadržaja turističkog tipa koji su prihvaćenih od naših sugrađana bude što više - istaknuo je gradonačelnik Krešimir Ačkar.

Oko 50 ekipa pripremalo je nešto od hrane, no natjecalo se samo 15 ekipa koje je ocjenjivao tročlani žiri. Pobjednici ovogodišnjeg natjecanja u pripremi najbolje turopoljske kotlovine su članovi Udruge umirovljenika - Podružnica Kobilić. Drugo mjesto osvojio je KUD Čiče, a treće DVD Lukavec. Najuređeniji stol imali su umirovljenici iz Kobilića, a najveselije ekipe bile su FU Žir i DVD Donja Lomnica. (P. Škrinjarić)

ŽAO NAM JE SAMO ŠTO SMO ZBOG NAJAVE LOŠEG VREMENA MORALI SAŽETI SVE U JEDAN DAN, ALI MI SMO ZADOVOLJNI, NADAMO SE DA SU I GOSTI, KAŽU IZ TURISTIČKE ZAJEDNICE

TUĐMANAC NA JEDAN DAN

POSTAO - SPORTSKO SELO

zuzetno smo zadovoljni kako je sve prošlo, mogu slobodno reći da smo i ponosni na odrađeni posao. Čak su i ljudi koji su ranijih godina obilazili ovakve manifestacije komentirali kako nešto poput ovog još nisu vidjeli, kazao je Darko Blažinčić, tajnik velikogoričke Zajednice sportskih udruga, nakon što je spušten zastor na jedan poseban događaj u našem gradu. Velika Gorica kao Europski grad sporta za 2023. bila je domaćin Nacionalnog dana-sportsko selo, kao i projekta nazvanog i #BeActive Night. Sve to je u

I PREMIJER PLENKOVIĆ

DOŠAO JE IZ

PRVE RUKE

VIDJETI SVU RASKOŠ

VG-SPORTA

sklopu Europskog tjedna sporta organiziralo Ministarstvo turizma i sporta, zajedno s gradskom Zajednicom. Na ovoj manifestaciji predstavilo se 35 sportskih udruga koje djeluju u Velikoj Gorici i naši sugrađani su po prvi puta na jednom mjestu mogli vidjeti toliko sportskih klubova, koji su pokazali sve ono najbolje iz velikogoričkog sporta. Sve to mogao je iz prve ruke vidjeti i premijer Andrej Plenković, koji je također došao u Park Franje Tuđmana, jednako kao i ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac te drugi uglednici.

raclin je nadaleko poznat po očuvanje tradicije kroz amatersko kulturno-umjetničko djelovanje, koje tu postoji već više od stotinu godina zahvaljujući izuzetno aktivnom KUD-u Dučec. Jedna od takvih manifestacija svakako je javni prikaz običaja paljenja rakije na Jančetovom gruntu u sklopu programa Dučecovih špelancija, koja je i ove godine pokazala kako zanimanje za takva događanja itekako postoji i među mlađim naraštajima.

- Zadnjih 20 godina taj je običaj sve slabiji, malo je domaćih šljiva i krušaka, ima još ljudi koji to rade, ali upravo smo zbog toga prije sedam godina i pokrenuli ovu manifestac-

iju, koja je ujedno i finale naših Špelancija na otvorenom. Dolaze nam i gosti iz Gorice i Zagreba, to ih zanima, jer uz paljenje rakije imamo i bogatu gastro ponudu - rekao nam je Matija Kos, predsjednik KUD-a Dučec.

Glavni majstor od kotla, odnosno majstor za pripremu rakije na tradicijski način, od samih početaka je Zlatko Galeković Kiki. - Je, tu sam od početka, kak’ je krenulo sa špelancijami. Ja sam naučil’ od starijih, nije bilo za to posebne škole. Koristimo kotlove stare 50-60 let, a pradeda od ovih kotlov sigurno 200 let ima. Danas ima još modernijih, ali ovo je starinski način. A kakva je, to buju

'Ni lehko doći do dobre kaplice, nije to sam tak. Svaki dela kako zna, pa tak' i ja...'

DUČECOVE ŠPELANCIJE GLAVNI MAJSTOR OD KOTLA, LEGENDARNI KIKI, OTKRIO NAM JE SAMO MALI DIO SVOGA RECEPTA ZA PALJENJE RAKIJE

M Urekli kušači - otkrio nam je majstor Kiki. Ipak, nam nije otkrio baš sve tajne jer, kaže, svaki majstor ima neku svoju posebnu metodu.

- Ima tajne u pripremi, al’ glejte, svaki dela na svoj način, neki dela ovak’, drugi onak’, ja imam jen sistem. Al’ paljenje rakije nije samo ovaj dan, to priprema traje mesec dan. Treba pratit fermentaciju, mešati svaki dan, svakaj, nije to sam tak’. Do dobre kaplice dojti ni lehko doći! - poučio nas je. Čini se kako će ovaj tradicijski običaj ipak još dugo potrajati u Mraclinu, jer tu je i priličan broj mladih pripravnika koje podučava.

- Sad imam i podmlatak, vidite kol’ko ih je, tu su Mirko Vincek, Marko i Fabijan Kos, ima dečkiju kaj pomažu, ima ih još, daj Bože da tradicija ne zamre, to ovisi samo o nama. Ovi mladi su sve školovani ljudi, agronomi, ali slušaju i savjete nas starijih - rekao nam je završno Zlatko Galeković Kiki, čuvar ove stare mraclinske vještine.

I dok su majstor i pomoćnici vrijedno palili rakiju, a Jančetovim se gruntom širili miomirisi kotlovine, kobasica i domaćih kolača, mladi Dučecovi folkloraši su nastupom poželjeli dobrodošlicu gostima iz Slavonije, iz Novih Perkovaca, koji su svojim šokačkim programom također oduševili posjetitelje. (G. Kiš)

organizaciji Udruge antifašističkih boraca i antifašista Velike Gorice i Općine Orle, uz suorganizaciju MO Čička Poljana, te pod pokroviteljstvom Grada, 21. listopada u 10 sati, u zgradi stare škole u Čičkoj Poljani, održat će se svečano obilježavanje 80 godina osnutka slavnog Turopoljsko-posavskog odreda. - Prilika je to da se okupe ljudi kojima je stalo do tog dijela povijesti i antifašizma kao temelju našeg društva, što je istaknuto i u našem Ustavu. Potrudili smo se da imamo i bogat popratni program. Natupit će FA Turopolje, a pridružit će nam se i članovi Štoos teatra, koji će izvesti recital od dvije pjesme Ivana Gorana Kovačića, te jedne Vladimira Nazora, uz pratnju Siniše Beloševića na gitari. Pozivamo na ovaj događaj i sve one koji žele naučiti nešto više o tom dijelu naše povijesne tradicije, jer antifašizam je ideja slobode i to ne smijemo izgubiti - rekla nam je Marija Peuc u ime organizatora ove obljetnice. Posebno za ovu prigodu posjetili smo i zadnjeg goričkog partizana, Vida Vlahovića, koji je također želio poslati svoju poruku povodom

obljetnice slavnog odreda, čiji je bio član od samoga osnutka. - Jako mi je drago da se ta povijest antifašizma ne zaboravlja. Mi smo već s 14,15 godina bili dio tog jakog otpora fašizmu i bez antifašizma ne bi bilo ni naše države, ni Europe. Čuvajte tu ideju, da se ne zaboravi kao da nije postojalo. Uvijek treba pružiti otpor fašističkim idejama!', poručuje 94-godišnji Vid Vlahović, počasni član Udruge antifašističkih boraca i antifašista Velike Gorice i Općine Orle. U kolovozu 1943.godine u mjestu Čička Poljana osnovan je Turopoljsko-posavski odred s oko stotinu boraca, koji je ubrzo narastao na oko 900 boraca i dijelom popunio Udarnu brigadu Franjo Ogulinac Seljo. Prvi komandant je bio Ivan Mladen, a prvi komesar Marijan Badel, obojica su poginula tijekom 1944.godine. Više od stotinu mladih boraca ovog kraja poginulo je braneći Turopolje i Posavinu sve do završetka rata 1945.godine, njihova su imena dijelom zapisana na spomen pločama, a od zaborava ih čuvaju i obilježavanja ovih značajnih obljetnica naše antifašističke povijesti. (G. Kiš)

SLUČAJ PERUNFEST TISUĆE LJUDI DOLAZE, ALI DO KAD?

Donja Lomnica kao da je na jedan dan bila centar svijeta. Brojne obitelji s djecom stigle su iz svih krajeva Hrvatske, od Splita, Rijeke, Zagreba, Vukovara, Čakovca, pa čak i van granica kako bi uživali u vizualno jedinstvenoj i zabavnoj manifestaciji Perunfestu. Festival je to zaboravljenih priča i narodnih predaja, koji već sedam godina nudi nezaboravne doživljaje svima koji ga posjete.

- Jako puno ljudi je stiglo, mislim da ćemo ove godine probiti brojke što se tiče posjećenosti. Ono što smo uspjeli u početku izbrojati je više od tisuću posjetitelja koji su stigli u prva dva sata festivala. Zadovoljni smo i veseli nas što je pristiglo jako puno obitelji s djecom. Svi su nasmijani i veseli. Zaista smo se puno potrudili oko scenografije, kompletnog umjetničkog postava, instalacija i izložbi. Drago mi je da se taj trud isplatiorekla nam je Magareta Biškupić Čurla, ravnateljica Muzeja Turopolja organizatora događanja.

Predivan ambijent kurije Modić Bedeković bio je u znaku vila, ovogodišnje teme festivala. Vile su bića oblikom slična ljudima, snagom i stasom, premda katkad i viši rastom. Često ih se spominje u pričama, većinom su to djevojke...

MANIFESTACIJA KOJA SE VEĆ GODINA POKAZUJE IZNIMNO USPJEŠNOM TAKVA JE BILA I OVE GODINE. MEĐUTIM, ONA I SMETA MNOGIMA PA JOJ JE BUDUĆNOST, KAŽU, UPITNA...

- Prvi puta smo ovdje i jedva smo dočekali da dođemo. Tema nam se jako sviđa i odgovara jer mi kćer nosi ime Arven. Cijela ova atmosfera mi odgovara, imam osjećaj da sam ovdje svoja, doslovno - rekla nam je Rafaela iz Vrbovečke Dubrave. Prema svemu sudeći, posjetitelji su imali poseban dan pun čarobnih trenutaka, ali veliko je pitanje hoće li priliku da dožive nešto slično imati i u godinama pred nama. Naime, sve su glasnije priče kako je ovogodišnji Perunfest bio i posljednji, budući da je velik broj onih kojima ovakva manifestacija, iz ovog ili onog razloga, ne odgovara. Iz crkve otpor postoji već godinama, događali su se tu kojekakvi "slučajevi", a i velik broj građana u jednoj atraktivnoj manifestaciji koja privlači ljude iz cijele Hrvatske, pa i inozemstva, vidi nešto negativno... Što točno, teško je objasniti, jer tema je ovo koja je iz nekog razloga izuzetno osjetljiva, pa nitko neće izlaziti ni sa službenim potvrdama mogućnosti da se ovaj događaj ugasi. Može se to pročitati između redaka, na trenutke i čuti u neslužbenim razgovorima, no morat ćemo pričekati još neko vrijeme kako

NE MOGU VJEROVATI

ŠTO SAM SI UČINILA, ŽELIM BITI ZDRAVA...

ILI JEDEM ILI

GLADUJEM!

ŽELIM UČITI

KAKO JESTI, MIJENJATI

SVE NAVIKE

bismo doznali buduću sudbinu Perunfesta. Manifestacija koja bez ikakve dvojbe privlači ogroman broj ljudi, projekt koji potencijalno nudi i veliku priliku za financijski profit, već godinama se u nečijim očima gleda kao problem, a razlog tome će vjerojatno biti u tome što u našem kraju žive mnogi koji su "veći katolici i od Pape". Pri čemu to ovoga puta nije figura, nego definicija mnogih razmišljanja i promišljanja.

A DA TO POSTANE PRIVATNO?

Sličan problem pojavljuje se i u nekim drugim sferama života, pa će gotovo identične reakcije morati istrpjeti i, recimo, svi oni "bezbožnici" koji se usude baviti jogom u ovom gradu, ali to je opet neka druga tema... Perunfest će, da se vratimo na njega, u mjesecima pred nama doznati svoju sudbinu, koja u ovom trenutku ne izgleda posebno blistavo. Barem ne u ovom trenutku. Možda se u cijeloj toj priči pojavi i neko drugo rješenje, poput nekakve privatne varijante, odnosno aranžmana u kojem bi privatni ulagač preuzeo ovu očito uspješnu priču, pa iz nje sam izvukao profit. Ako ne ide ovako, zašto ne bi išlo tako?

Tradicijska glazbala u Buševcu: Od marimbe i rababe sve do jodlanja

Svečanim koncertom u Domu kulture u Buševcu prvog dana listopada završio je 21. Međunarodni festival tradicijskih glazbala. I ove godine na festivalu su nastupili vrsni svirači na raznim tradicijskim instrumentima poput marimbe, alpohorna, švicarske harmonike, okarina, gajdi, rababa, tara, tarabuka, a posjetitelji su uživo imali prilike čuti i švicarsko jodlanje. - Festival ima svoju publiku, možda ne toliko koliko bismo mi željeli, ali cilj nam je da ljude zainteresiramo za sviranje na tradicijskim glazbalima. Tako

UZ GLAZBU I GLAZBALA, GOSTI SU SE PREDSTAVILI I HRANOM IZ SVOG KRAJA

potičemo mlade ljude da sviraju prvenstveno naše tradicionalne instrumente, ali i da proučavaju strane. U zadnje vrijeme ima u Hrvatskoj udruga i pojedinaca na raznim interesantnim inozemnim instrumentima - rekao je Nenad Rožić predsjednik OSS Buševec, organizatora ove tradicionalne manifestacije. No nije samo glazba ta koja spaja, već i hrana. Da bi što više približili kulturu i tradiciju, prije svečanog koncerta pripremala su se jela koja su kuhali predstavnici Kostarike, Švicarske, Afrike, a bilo je i albanskih specijaliteta. (pš)

Priče iz kvarta

SELO KOJE TO

MJESTO TUROPOLJE

RADNIČKO JE NASELJE NASTALO 1911. GODINE, NAKON ŠTO JE OVDJE

OTVORENA PILANA. I NE MOŽE GA SE USPOREDITI S BILO KOJIM DRUGIM

MJESTOM U NAŠEM KRAJU. NI PO ČEMU...

Piše: Marko Vidalina

ad se krene prema Sisku, pa se prođe uz Novo i Staro Čiče, zatim i Vukovinu, pa se popne na nadvožnjak, projuri i uz skretanje za Mraclin, taman prije nego što se dokopaš Buševca, jedno sasvim obično skretanje u desno otkriva jednu sasvim posebnu priču. Priču o Turopolju.

- Osnovna razlika između nas i svih ostalih sela u ovom kraju je u tome što mi nismo selo. Mi smo naselje! Tim nas riječima u štoriju o svome mjestu Turopolju, smještenom u samom srcu regije Turopolja, uvode Zoran Smrekar i Patrik Čunčić. Prvi predsjednik mjesnog odbora, drugi zapovjednik mjesnog DVD-a, obojica zaljubljenici u Turopolje. Osjeti se to već od prvih rečenica, po načinu na koji na približavaju svih ovih "milijun" detalja od kojih ćemo izgraditi cjelovitu sliku njihova mjesta. Nalazimo se u caffe baru Turopolje, smještenom uz nogometno igralište, kultni Leštant, uz malu s toplim, s pogledom na prugu. Uz pilanu, željeznica čini neizostavan fragment u priči koju slažemo. - Nekih pet godina nismo uopće imali kafić u mjestu, ali sad se i to promijenilo... - pričaju nam domaćini, naoružani papirima, informacijama i sjećanjima, "artiljerijom" koja će dati i više nego dovoljno argumenata za tezu da se ovdje radi o mjestu koje se po malo toga može uspoređivati s bilo kojim u kraju.

Na komadiću planete na kojem je danas Turopolje, sve do 1862., godine Badela, bila je gusta šuma Turopoljskog luga. Tad je napravljena željeznička pruga, izgradili su je Francuzi, pa tome dodali i nekoliko baraka za prve stanovnike, a malo potom izgrađena je i najstarija građevina u mjestu, smještena koji metar uz prugu. Povijesni zapisi govore i o tome kakve je fine cigare pušio francuski gazda, kako je zgodnu ženu imao, kako su je fakini iz okolice dolazili "škicati"... - To su začeci, ali kao godina nastanka mjesta uzima se 1911. Godinu ranije zagrebački industrijalac Filip Deutsch kupio je zemlju od Plemenite opčine turopoljske i izgradio pilanu, kao dar svojoj trojici sinova. Odmah zatim izgrađene su i prve kuće za radnike, koje postoje i danas. To je naša čuvena Kolonija, danas Radnička ulica - uvode nas Patrik i Zoran u povijesni pregled događaja. Tih prvih godina, čak i desetljeća, cijelo je mjesto bilo formirano u krugu tvor-

TUROPOLJE JE JEDINO

MJESTO U KRAJU KOJE JE GRAĐENO PLANSKI, S POČETKOM I KRAJEM

NA RADIO POSTAJI SE PUŠTALA GLAZBA, A IMALI SU I PRIJENOSE UTAKMICA S IGRALIŠTA!

NEKAD JE U PILARNI RADILO 90 POSTO LJUDI IZ MJESTA, A DANAS IH RADI MOŽDA 20 POSTO

nice, i to sa "stražnje" strane, tamo gdje danas više nema ničega, jer te su prve nastambe u međuvremenu srušene. - Upravo zato i kažemo da ovo nije selo. Ovo je radničko naselje koje je u tim počecima formirano za šumare dovedene iz Bosne, Like, Gorskog Kotara, ali i okolnih sela. Kako je tu od početka bilo nekoliko stotina radnika, predradnika, direktora i drugih, odmah se krenuo graditi i društveni život mjesta. Evo, vjerojatno smo najmlađe naselje u kraju, koje postoji 112 godina, a imamo najstariji nogometni klub, još od 1924.! Uz to, već u to vrijeme Turopolje je imalo i kino, školu, ambulantu, koju imamo sve do danas, kao i knjižnicu i čitaonicu, a tu je bila i streljana, kuglana, mesnica, brijačnica, javna kupatila, ugljenara, pekara, zgrade za samce, restoran... Također, uz sve to, imali smo i razglasnu postaju, odnosno radio stanicu! Po cijelom naselju provedeni su stupovi i žice, mogao si doći tamo i naručiti pjesmu, dati oglas, kupovale su se ploče... I tako su se ljudi družili. Poslije posla bi se okupljali uz bunare, puštala bi se muzika i tako su se družili - prepričavaju nam Zoki i Patrik.

Mjesto je, dakle, već od prvih dana živjelo punim plućima. Nije tu bilo izdvajanja, radničke plaće bile su otprilike jednake, ljudi su funkcionirali u otprilike jednakim uvjetima. I bili su sretni. U tim vremenima u pilani je radilo oko 700 radnika, okupljenih sa svih strana, ali sa sličnim sudbinama. Radilo se u tri smjene, cijelo mjesto bilo je naviknuto na sirene koje su se oglašavale u 6 ujutro, pa opet u 14, i onda još jednom u 22 sata. - Sve su to neke posebnosti našega mjesta, a najveća je ta što kod nas nije

TO NIJE!

bilo plemenitaša. U svim selima u kraju postoje prezimena za koja znaš odakle su, jer tu su već stoljećima, a ovdje toga nema. Također, Turopolje je jedino mjesto u kraju koje je građeno planski. Sva druga sela rasla su oko jedne glavne ceste, iz koje idu manje ulice, a kod nas je drukčije. Tlocrt mjesta to jasno pokazuje, sve je isplanirano, sve ima svoj početak i kraj. Tu nema ni ljudi s velikom količinom zemlje, svatko ima obiteljsku kuću i dvorište, pri čemu su sve parcele otprilike iste. Na kraju krajeva, mi i govorimo drukčije nego ljudi iz okolnih sela. Često nam kažu da imamo govor kao da smo iz Zagreba, a ne iz Turopolja, što ima veze s tim specifičnim sastavom stanovništva - nabrajaju Zoran i Patrik posebnosti njihova Turopolja.

'NAĐEMO SE KOD DIP-A!'

"Otac Turopolja" Filip Deutsch preminuo je 1919., a njegovi sinovi držali su pilanu do kraja drugog svjetskog rata. Tijekom rata, zbog željeznice i drugih pogodnosti, u pilani je bila i baza vojske NDH, pa je često u mjesto dolazio i Ante Pavelić, tu su se snimali i propagandni filmići, a partizani su nekoliko puta zapalili pilanu, kao i parne lokomotive koje su vodile kroz selo i dalje u šumu, što je ljudima omogućavalo da lakše prevoze drva i drugu potrebnu građu. Kako je obitelj Deutsch bila židovska, nakon rata imovina im je nacionalizirana i tu je rođeno Drvno-industrijsko poduzeće Turopolje. Skraćeno, DIP. - Mi i danas to zovemo DIP, iako se odavno tako ne zove, i dalje se, kad dogovaraš sastanak s nekim, kaže "nađemo se kod DIP-a" - govore dečki. Vlasništvo nad DIP-om nakon rata je preuzela općina, odnosno država, ali sve

Turopolje usred Turopolja Naselje nastalo u Lugu, zbog pilane, izgradilo je

Veliku Goricu! Još 1920-ih imali su radio postaju, ali nemaju "svoja" prezimena

do šezdesetih godina prihodi od pilane ostajali su u Turopolju. A onda je stigla odluka da se sva sredstva usmjeravaju u općinu, u Veliku Goricu. I nije slučajno da se baš tad, 60-ih i 70-ih, Velika Gorica iz sela pretvorila u ozbiljno naselje. - Upravo zato naši stariji kažu da je Turopolje izgradilo Veliku Goricu! U to vrijeme Turopolje je bilo svjetski poznato po izradi parketa i drvne građe, radilo se tu o ogromnim sredstvima, a s tim novcem Gorica se gradila, rasla i širilaobjašnjavaju Patrik i Zoran. U to vrijeme Turopolje je krenulo u svoju gospodarsku stagnaciju, ali ujedno se mjesto počelo ozbiljno širiti izvan kruga tvornice. Gradile su se obiteljske kuće, što do tad nije bilo toliko moguće, budući da su radničke plaće bile ograničavajući faktor. - Tijekom 80-ih i pilana i parketarnica radili su u tri smjene, a ukupno je bilo zaposleno oko dvije tisuće ljudi! U tom smislu, to se može zvati i zlatnim dobom pilane, u kojoj je radilo 90 posto ljudi iz mjesta. Danas je to bitno drukčije, iako je mjesto i dalje čvrsto vezano uz pilanu, no tamo sad radi tek nekih 20-ak posto mještana - uspoređuju naši domaćini. Domovinski rat donio je promjene i u Turopolje, budući da su tad počele čuvene pretvorbe i privatizacije, pa je pilana jedno vrijeme bila i u stečaju. Vlasnici su se mijenjali kao na traci, jedan od njih bio je i koncern Agrokor, a sve skupa dovelo je i do radničkih prosvjeda.

- Je, dolazile su tu i televizijske kamere, a nas upućene to je podsjetilo na priče s kraja 30-ih godina. Tad je, naime, upravo ovdje organiziran vjerojatno prvi radnički štrajk u Hrvatskoj. Imamo i fo-

KAD SU SE

SREDSTVA IZ PILANE

USMJERILA U OPĆINU, GORICA SE POČELA RAZVIJATI

TUROPOLJE

NIJE STANICA

NEGO PRAVI

RANŽIRNI

KOLODVOR. LJUDI I ŽIVE U FIKSNIM VAGONIMA

IZDVAJAMO SE ČAK I PO GOVORU, MI

PRIČAMO DRUKČIJE

NEGO SELA

OKO NAS, U

OVOM KRAJU

tografije iz tog vremena, kad je svih 700800 radnika pilane, ali i ciglane, koja je također radila sve do izgradnje kanala Sava-Odra, krenulo u borbu za radnička prava. I to spada u neku vrstu avangarde - ističu Čunčić i Smrekar. U vrijeme Domovinskog rata upravo je u Turopolju sniman i prvi film s tom tematikom, "Vukovar se vraća kući". - Naše selo u filmu se zvalo Sokolovac, većina scena snimljena je tu na pruzi, a mi smo Fabijana Šovagovića i ostatak poznate glumačke ekipe susretali u dućanu, po mjestu... Ovdje su snimane i neke scene "Crno-bijelog svijeta", čak i Smogovaca, pa i "12 žigosanih", kao i još nekih serija. Iz nekog razlog je filmašima ovo zanimljiva kulisa.

Mnogi možda i ne znaju da Turopolje nema samo željezničku stanicu, jer tu je riječ o ranžirnom kolodvornu s pet kolosjeka. Na nekima od njih su i fiksni vagoni, u kojima stanuju djelatnici HŽ Infrastrukture, zaduženi za održavanje pruge, uz koju su i dalje neizbježno posloženi drveni trupci. Zadnjih godina pilana je u vlasništvu austrijske Weitzer Grupe, cijela ta priča dodatno se ustabilila, a mjesto živi mirnim životom. - Uz ovaj kafić, imamo i svoje udruge. Nogometni klub je najstarija sekcija, DVD je proslavio 80 godina postojanja, a tu su i Ribolovni klub Ribomania, koji je imao i državne prvake, a Vanda Kos je bila i viceprvakinja svijeta. Uz to, tu je i Udruga žena, Udruga umirovljenika, Belot klub Turopolje... Nemamo KUD ni tamburaše, i to baš zato što mi nismo selo, ali zato imamo Zakon šutnje, popularni bend koji je prije 31 godinu krenuo iz Turopolja, a kod nas u Domu imali su

i prvu gažu - zadovoljan je naš dvojac aktualnim trenutkom.

S druge strane, nisu baš zadovoljni što Turopolje nema prostora za širenje. Omeđeni su sa svih strana, odmah iza tračnica je Buševec, s druge strane ceste kreće Rakitovec, iza šume su Kuče... - Ima tu zemlje za još jedno Turopolje, ali sve je državno. I zato je puno problema s papirologijom, sve bi se to trebalo prenamijeniti... Ljudi se i dalje doseljavaju, mjesto je zanimljivo mnogima jer nema tranzitnog prometa, odmaknuti smo od glavne ceste, pa se zadnjih godina moramo i upoznavati s novim sumještanima. Jedno vrijeme svi smo se međusobno znali, ali danas to više nije tako. Ima to veze i s otvaranjem Radne zone Rakitovec, s velikim brojem radnih mjesta, a nas tu jedino muči naziv. Još 80-ih to se zvalo Radna zona Turopolje, kasnije i Turopolje-Rakitovec, a sad ideš prema Turopolju, a prolaziš uz RZ Rakitovec... Nije baš logično, ali dobro, to smo prihvatili, nema nam drugedolazimo polako do kraja naše priče. Obišli smo i Društveni dom, prošetali do Kolonije, bacili oko i na kuću pokojnog Ćamaze, prošli uz ambulantu, zavirili i u prostorije DVD-a, pa se vratili do pruge. I zaokružili priču o selu koje to nije.

Ostvarenje dugogodišnjeg sna u Bedenici

z OŠ Bedenica izgrađena je nova sportska dvorana vrijedna 3 milijuna eura koju je u potpunosti financirala Zagrebačka županija. Nova dvorana neto je površine oko tisuću i 500 metara kvadratnih, a čine ju velika dvodijelna dvorana s teleskopskim tribinama i mala dvorana za gimnastiku.

Dobrodošlicu i puno sportskih uspjeha u novoj dvorani bedeničkim je školarcima poželio župan Stjepan Kožić. – Uz ne tako davno izgrađenu novu školu, a sada i dvoranu, Bedenica je dobila jedan europski standard, a u tom smjeru nastavljamo i dalje i to kroz projekte gradnje i dogradnje

školskih objekata kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti – rekao je Kožić, dodavši kako je dvorana u Bedenici dio ‘pandemijskog’ vremena gradnje kada je u cijelosti sredstvima Županije izgrađena i dvorana u Klinča Selima, nova osnovna škola u Luki, a značajno su dograđene škola i dvorana u Pušći.

Načelnik općine Bedenica Slavko Cvrlja zahvalio je županiji na financiranju kapitalnog projekta.

– Dvorana u srcu općine Bedenica služit će generacijama učenika, ali i olakšati odgojno-obrazovni proces, bavljenje sportom i slobodnim aktivnostima, a itekako nas raduje da će i naše lokalne sportske udruge dobiti prostor za treniranje

ZAGREBAČKA ŽUPANIJA

IZGRADILA SPORTSKU DVORANU

VRIJEDNU 3 MILIJUNA EURA

– rekao je Cvrlja.

Izgradnja i konačno otvorenje školske sportske dvorane bio je dugogodišnji san učenika i djelatnika naše škole, ali i svih mještana općine te logičan nastavak nadogradnji školske zgrade.

– Zahvaljujem županiji koja je omogućila da se taj san ostvari. Ponosan što će učenici i učitelji odsad imati kvalitetne uvjete rada te vjerujem da će dvorana potaknuti djecu i mlade na bavljenje sportom, jer je uloga sporta u njihovom fizičkom, mentalnom, ali i društvenom razvoju nemjerljiva – rekao je ravnatelj OŠ Bedenica Krunoslav Ujlaki.

Zadrugarstvo je aktivnost koja ih zabavlja, ali i uči vještinama

UČENICI SE PREDSTAVILI NA 10. DANU UČENIČKIH

ZADRUGA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE S

voju kreativnost, ideje i vještinu izrade pojedinih proizvoda, brojni učenici bruse u svojim učeničkim zadrugama koje djeluju u sklopu škola. Tradicionalno, svoje ukrasne i uporabne predmete, prirodnu kozmetiku, keramičke ukrase i nakite, kao i prehrambene proizvode koje su marljivo izrađivali i pripremali tijekom godine predstavili su na 10. Danu učeničkih zadruga Zagrebačke županije koji je obilježen u Ivanić-Gradu.

– To su naši mali poduzetnici, naša budućnost. Stvaraju proizvode koji imaju svoju prodajnu vrijednost. Zadrugarstvo je oblik izvan nastavne aktivnosti kojim pokušavamo djecu naučiti uporabne vještine, da danas sutra znaju raditi sami svojim rukama. U

samom zadrugarstvu stvaraju se prijateljstva, djeca se uče pomagati jedan drugome te se uče suočavati s poteškoćama i problemima – istaknula je Darinka Balen, tajnica Podružnice učeničkih zadruga Zagrebačke županije.

A oko 90 učenika iz Osnovne škole Eugena Kumičića uključilo se u rad Učeničke zadruge Vuzel. Kako učenici, mali zadrugari kažu sami, to je mjesto gdje se osjećaju lijepo, jer mogu pomoći i predlagati svoje ideje. Sudjeluju u nekim humanitarnim akcijama, a novac prikupljen od prodaje uglavnom ulože u materijal i nove proizvode. – Za ovaj dan pripremili smo i predstavili proizvode naših devet aktivnih sekcija, a zvijezda od naših proizvoda svakako su mašne

koje su radili modni dizajneri iz naše nove sekcije. Napravljene su od prirodnog materijala viskoze, a inspiracija su nam bile turopoljske podgutnice – ispričala nam je Natali Špičić. Inače, na području županije djeluje 43 učeničke zadruge koje obuhvaćaju oko 4 500 učenika, a u Ivanić-Gradu se predstavilo 30 zadruga.

– Kroz zadrugarstvo djeca stječu dodatna znanja i vještine koje će im itekako biti korisne u budućnosti, bez obzira na to koje zanimanje odabrali i zato njihovu kreativnost valja poduprijeti. U sve izložene rukotvorine i proizvode trebalo je uložiti mnogo spretnosti i umijeća. Na sreću, upravo zahvaljujući ovakvim događanjima, trud naših zadrugara neće proći nezapaženo – rekao je zamjenik župana Ervin Kolarec dodavši da je Županija samo u ovoj godini za zadrugarstvo osigurala nešto više od 17 tisuća eura.

Ružičasta vrpca nije ukras

jesec listopad mjesec je nacionalne borbe protiv raka dojke, a prva subota je tradicionalno posvećena Danu ružičaste vrpce, kojim se podiže svijest o važnosti samopregleda i ranog otkrivanja te zloćudne bolesti, jer samo 10 minuta koje ćete posvetiti samopregledu doslovno vam može spasiti život. Udruga Edukacijom protiv raka dojke Zagrebačke županije više od dvadeset godina organizira obilježavanje tog dana i u Velikoj Gorici.

Tako je i ove godine prava rijeka žena, ali i muškaraca, oboružana ružičastim vrpcama, kišobranima i balonima, prošetala Velikom Goricom kako bi poslala poruke da rano otkrivanje raka dojke omogućava izlječenje veće od 90 posto.

– To nije okupljanje da se mi malo vidimo, pa se prošećemo ili da se promovira udruga, ne. Mi tom našom šetnjom s rozim rekvizitima pobuđujemo interes u ljudi da se zapitaju, pa kaj ove žene hodaju, o čemu se tu radi, nije ružičasta vrpca samo neki ukras. Sam samopregled kao metoda nikako nije dovoljan, vi kao osoba najbolje poznajete svoje tijelo, a nakon toga je najbitniji liječnik i daljnje pretrage. Nije tumor dojke samo kvržica, a u 10 minuta koliko traje samopregled doslovno si možete spasiti život – ističe Đurđa Dehin, predsjednica udruge. Nažalost, statistika zadnjih godina bilježi i sve veći broj oboljelih žena mlađe dobi. – Čak ima i djevojaka iz srednje škole, imamo jako mladih pacijentica u Institutu za tumore. Moramo biti svjesni da svatko od nas ima neku svoju borbu, a ženama s rakom dojke podrška je jako bitna. Mislim da se ne pridaje dovoljno važnosti prevenciji. Sve je izlječivo ako se dijagnosticira na vrijeme. Zbog toga održavamo edukacije u srednjim školama i jako je važno da djevojke što ranije razumiju važnost samopregleda – ističe. Upravo su redoviti pregledi i rano otkrivanje ove zloćudne bolesti spasili život 50-godišnjoj Mirjani Dragojević iz mjesta Drnek, koje se nalazi u Općini Orle. Hrabro nam je ispričala svoju priču. – Išla sam kao što i idem svake dvije godine na mobilni mamograf, osjećala sam se do tada najnormalnije, zdravo, apsolutno nisam ništa čudno osjećala, nikakva malaksalost. Kad su stigli nalazi pisalo je da imam neke lezije i da se javim u Institut za tumore. I tako je krenula moja borba. Otkriven je zloćudni karcinom, operirana sam, nakon toga je slijedila kemo terapija. I mogu reći da je 19. rujna

MIRJANA IZ DRNKA OTVORENO O SVOJOJ BORBI UZ

JASNU PORUKU - ‘ŽENE, ODLUČIMO SE ZA ŽIVOT!’

završilo moje liječenje i ja sam sada zdrava žena – ispričala nam je.

Njena je poruka vrlo jednostavna i jasna.

– Željela bih svim ženama poručiti – samopregled, i redovito na mamografiju, pokušajte da to bude i češće, ne svake dvije godine, svašta se u tom periodu može dogoditi. Jer ako mi nećemo paziti na sebe, tko će paziti? Prerano je da odemo, ja želim živjeti i vjerujem da sve druge žene isto to žele. Zato apeliram, drage žene radite samopreglede, redovito idite na mamografiju! – rekla nam je Mirjana Dragojević, koja je uspješno pobijedila rak dojke.

I naš Grad i Zagrebačka županija ustrajno podupiru brojne aktivnostima udruge Edukacijom protiv raka dojke.

– Drage dame, majke i djevojke, pregled traje svega nekoliko minuta, stoga apeliramo na vas da se pregledate i ostanete zdrave. Udruga ima sjajne projekte i programe, vrlo su aktivne i Zagrebačka županija im je davala i davat će i u

budućnosti podršku njihovom djelovanju – rekao je zamjenik župana Zagrebačke županije Ervin Kolarec. Predsjednica Skupštine Zagrebačke županije Martina Glasnović dodala je kako s posebnom pažnjom pristupaju ruralnim područjima u kojima svijest o važnosti pregleda možda nije dovoljno razvijena. – Prijašnjih godina prikupljali smo i sredstva za aparate za mamografiju, stoga Udruga aktivno i kvalitetno vodi računa o zdravlju svih stanovnica županije. Zagrebačka županija kroz niz programa brine o zdravstvu i o zdravstvenoj skrbi naših sugrađanki. Stoga pozivam žene da izdvoje koju minutu i pregledaju se i da na vrijeme obave mamografiju jer ipak same sebi moramo biti na prvom mjestu – poručila je. Pod ružičastim kišobranom u subotnjoj edukativnoj šetnji bio je i zamjenik goričkog gradonačelnika Neven Karas koji je istaknuo kako akcija nije samo edukativnog karaktera, već daje nadu da se tumoru može uspješno suprotstaviti.

KOLUMNA PUT DO USPJEHA

Pobjedite ograničenja koja ste si sami (ne)svjesno nametnuli. I vi to možete napraviti!

Sjećam se kad sam prije nekoliko godina sa svojim prijateljem Danielom, zakoračio u dvoranu sa 14.000 ljudi na svoj prvi seminar osobnog razvoja Tony Robbinsa - jednog od najpoznatijih motivacijskih govornika i trenera niza poznatih ljudi, od predsjednika država do glumaca i sportaša. Ništa mi nije bilo jasno - ogromna dvorana u londondskom Excel centru izgledala je kao razuzdani "rave party" na kojem su svi skakali, pjevali i vrištali od uzbuđenja.

PIŠE:

Siniša Drobnjak poduzetnik

Kad se nađemo ispred staze od četiri metra užarene žeravice, mozak pali sve raspoložive alarme i aktvira sve raspoložive mehanizme da nas spriječi da stanemo bosom nogom na stazu - ako to napravimo doslovce ćemo umrijeti!

Ali uz pomoć trenera, mentalne pripreme i energije ljudi koji nas okružuju, napravimo taj prvi korak, pa onda i sljedeći - nekoliko sekundi kasnije nađemo se s druge strane staze i vrištimo ko' ludi od sreće. Život više nikada neće biti isti ...

INTERVJU SANDA PULJIZ

'VAŽNO JE ZNA DJEČJI SUKOB

UTu večer smo bosonogi izašli ispred dvorane i bez opeklina prehodali stazu od 4 metra ugljena i žeravice. Zašto vam sve ovo pričam - trebalo mi je nekoliko godina da shvatim metodologiju koja se koristi na ovakvim i sličnim seminarima, a koja nam može biti od velike pomoći u neizvjesnom vremenu u kojem svi zajedno živimo.

Svrha bosonogog "hodanja po vatri" na prvom danu treninga nije demonstracija moći i sile - bit je u probijanju vlastitih ograničenja koja smo si sami nametnuli. Ili da budem precizniji, koja nam je nametnuo vlastiti um kao posljedicu evolucijskog nagona za preživljavanje.

Bez obzira što nas na izlasku iz kuće više ne čeka sabljasti tigar koji će nas ubiti i što ne moramo loviti druge životinje za hranu, mozak i dalje svake sekunde procjenjuje da li osoba ili situacija u kojoj se nalazimo, predstavlja opas nost za naš opstanak. Ukoliko ne osvjestimo taj "evolucijski" meh anizam, počinjemo sabotirati sami sebe, stvarati pogrešna uv jerenja i nametati si ograničenja.

Što smo ustvari napravili? Pobijedili smo vlastito ograničenje i uvjerenje da nam je ugožen život.

Tony Robbins sustavno radi takve stvari na početku svojih seminara, jer se u nastavku školovanja koje ima za svrhu transformaciju polaznika, uvijek možemo vratiti na hodanje po vatri kao fizički dokaz vlastite transformacije.

Ne tražim od vas da sutra pozovete prijatelje na roštilj, ali da prije nego što sjednu za stol i počnu jesti, moraju zajedno s vama prehodati užareni ugljen na kojem ste im ispekli meso.

Razmislite koliko ste puta htjeli napraviti promjenu u svom životu, ali je onaj unutrašnji "glas" rekao"Nije sad pravo vrijeme. Pogledaj kakva je kriza oko nas. Nema šanse da uspiješ. To nije moguće realizirati u tako kratkom roku. Najbolje da pričekaš..." Taj unutrašnji "glas" nije vaš najbolji prijatelj. To je evolucijski mehanizam koji ima svrhu preživljavanja, a ne vaš napredak. Sad to znate. Napravite onda prvi korak i stanite u vatru svog života i pobjedite svoja ograničenja.

zadnje vrijeme sve je više vršnjačkog nasilja. Gdje su uzroci tom nasilju i što se dogodilo s našom djecom? Nasilja je uvijek bilo među djecom. Prema istraživanju UNICEF-a od prije 20 godina, kao najveći problem je istaknuto upravo nasilje među djecom. Tada je nastao i projekt "Stop nasilju među djecom". Nasilje među djecom nije od jučer, nije od pandemije. Ono što se u odnosu na ranije razdoblje sigurno povećalo je elektroničko nasilje. Naprosto zato što se u to vrijeme nismo toliko služili internetom, društvene mreže još nisu postojale, nije bilo WhatsAppa. Danas smo osjetljiviji na nasilje, roditelji su osjetljiviji, prijavljuju više, više reagira Centar za socijalnu skrb, policija… Prije je bilo manje reakcija. Kad sam ja bila mlada, nitko nije zvao policiju ako bi se djeca potukla ili bi netko nekoga maltretirao. Sad smo puno osvješteniji, mediji puno više o tome pišu, a mi svi više pratimo medije. Često postoji dojam da je nasilja puno više, a zapravo je pitanje ima li ga zaista više. Što ne znači da ga nije previše. Neka istraživanja govore da u svim zemljama zapadne civilizacije vršnjačko nasilje doživljava između 15 i 20 posto djece. Mi spadamo u one zemlje gdje je nešto više nasilja, ali se uklapamo u te brojke. Kada se dogodi vršnjačko nasilje, Centar za djecu, mlade i obitelj je mjesto gdje će neki roditelji i djeca potražiti pomoć. Dolazi li kod vas samoinicijativno ili ih upućuju druge institucije, kao što je recimo Centar za socijalnu skrb, policija i drugi? Prvo bih htjela pojasniti termine. Često se govori nasilnik i žrtva, to je etiketiranje koje ne daje mogućnost za promjenu ponašanja. Mi imamo jednu grupu djece koja čine nasilje i grupu koja doživljava nasilje. Primjerenije je reći dijete koje je doživjelo nasilje i dijete koje se nasilno ponašalo. Ako je dijete doživjelo nasilje, s njim se radi, radimo mi, rade i druge institucije, naročito ako je prijavljeno. Uključuje se Centar za socijalnu skrb, policija, radi se i u školi... Ako se dogodila prijava. Nama se često dogodi da radimo s djecom koja doživljavaju nasilje, a da to nasilje nije uopće prijavljeno, da to dijete nikome nije reklo.

Ako imamo saznanja o vršnjačkom nasilju, mi imamo obvezu to prijaviti. Isto tako radimo s onima koji provode nasilje. U situaciji kad se događa nasilje među djecom, treba se raditi sa cijelim razredom. Sada sve goričke škole imaju psihologa i oni to rade po razredima, a mi smo im neka vrsta pomoći. Mogu li nastavnici prepoznati nasilje u razredu, školi? Koliko su educirani, treba li im pomoć da bi se mogli nositi s nasiljem među djecom?

Nastavnici nisu dovoljno educirani, izuzetno je važno njih uključiti. Neka istraživanja pokazuju da, kad se dogodi nasilje među učenicima, nastavnici u velikom postotku ne reagiraju, i to iz dva razloga. Jedan je taj što nisu educirani, ponekad ni ne prepoznaju nasilje...

NASILJA

MOŽDA I NEMA VIŠE

NEGO PRIJE, ALI TOGA JE PUNO VIŠE U MEDIJIMA

PRIČAJTE S DJECOM, SLUŠAJTE IH, PUNO SE MOŽE KROZ RAZGOVOR DOZNATI

Drugo, kad se nasilje dogodi, osjećaju se zbunjeno, nesigurno, nisu sigurni trebaju li reagirati ili ne. Tu im treba podrška i edukacija. Treba reći da se nasilje među djecom značajno smanjuje kad su prisutni odrasli. Tu je važna uloga dežurnih nastavnika. Ne može dežurni nastavnik ući u svaki wc, ali kad se zna da škola ima organizirana dežurstva, da nastavnik obilazi školu, smanjuje se šansa da se nasilje dogodi. Kako roditelji mogu prepoznati da je njihovo dijete doživljava nasilja odnosno da čini nasilje nad drugom djecom? Dijete koje doživljava nasilje ima različite posljedice. Ako se dugotrajno događa nasilje to može imati posljedice i kasnije za život, osoba može biti depresivna s manjkom samopouzdanja. Ako roditelj vidi da dijete dolazi s masnicama, potrganom odjećom, traži više novca, to su jasni vidljivi znakovi nasilja. Dijete počinje izbjegavati školu, ne pozivaju ga na rođendane, ima psihosomatske tegobe, boli ga trbuh, glava, pada školski uspjeh. Sve su to pokazatelji da se nešto događa. Dijete s niskim samopouzdanjem ili dijete koje je drugačije vrlo je često meta. Ako je dijete po bilo čemu drugačije, veća je šansa da bude meta, da mu se rugaju. Pozivam roditelje da prate svoju djecu, da nauče prepoznavati znakove koji su vidljivi. Razgovarajte i slušajte djecu, kroz zajedničke aktivnosti pričajte s djecom, slušajte što im se događa u školi, pitajte ih kako se osjećaju, što misle o nekom događaju... Kroz

NATELJICA GORIČKOG CENTRA ZA DJECU, MLADE I OBITELJ

TI KAKO RAZLIKOVATI

I VRŠNJAČKO NASILJE'

S RAVNATELJICOM PULJIZ VIDOVIĆ O VRŠNJAČKOM NASILJU, IMA LI GA VIŠE NEGO RANIJE, ZAŠTO SU DJECA NASILNA, KAKO PREPOZNATI DIJETE KOJE TRPI NASILJE, ZAŠTO JE VAŽNO DA RODITELJI NE BUDU POPUSTLJIVI I MOGU LI SE UČITELJI NOSITI S NASILJEM U ŠKOLAMA...

razgovor se puno toga može doznati. Postoje li razlike u vašem načinu rada prema djeci koja su doživjela nasilje i onoj koja ga čine?

Da, radimo na različite načine. Karakteristika djece koja doživljavaju nasilje je da obično imaju lošu sliku o sebi, nisko samopouzdanje, na neki način su slabiji i s njima se radi na jačanju socijalnih vještina i samopouzdanja. Vrlo često odrasli, a posebno roditelji, naprave logičnu grešku, a to je da idu zaštititi dijete. Meni je logično da roditelj želi zaštititi zlostavljano dijete i umjesto njega urediti stvari. Međutim, to nije dobro iz dva razloga. Prvo, time poručuju djetetu da se ne zna sam brinuti o sebi. Drugo, ne daju im priliku da nauče kako se brinuti za sebe, kako se izboriti. Takvo dijete, ako se nauči suprotstaviti, pa makar u početku i nespretno, jako naraste u svojim očima. Mi s takvom djecom radimo socijalne vještine i to u grupi jer u grupi vršnjaka djeca najbolje uče socijalne vještine i stječu samopouzdanja i samopoštovanje.

A što djecom koja čine nasilje?

S njima se može raditi na samopoštovanju, ali tu je važno raditi na razvoju empatije. Naime, ta djeca to rade jer ih ne zanima kako se drugo dijete osjeća. Važno je ući u tuđe cipele i prepoznati tuđe osjećaje. Ta djeca su obično impulzivnija, fizički jača, moćnija. S njima radimo na regulaciji agresivnosti i smanjivanju impulzivnog ponašanja. Kako dijete postaje nasilno? Jel to nešto s čime se rađa, koliko utječe odgoj, sredina u kojoj živi?

Osobine ličnosti su rezultat nasljeđa i okoline, a važna je i interakcija ta dva faktora. Ako imamo dijete koje je talentirano za slikanje i to voli raditi, dobiva odlične reakcije okoline, svi mu se dive, to će dijete sve više slikati jer svi volimo biti uspješni. Isto tako, djeca koja rade nasilje su kombinacija temperamenta, a temperament su osobine koje nasljeđujemo. Netko je impulzivniji, ljude koji su energični možemo doživljavati kao agresivnije. Imate djecu koja su težeg temperamenta i roditelji se s njima više muče nego s djecom koja su blaga, mirna, s kojima se lakše izlazi na kraj. S djecom koja su energičnija treba više raditi, oni češće iscrpe roditelje, učitelje...Također, treba znati da roditelji nikada nisu jednaki prema svojoj djeci, često štite dijete koje je ranjivije, što je prirodno. Druga stvar su okolinski faktori. Ako dijete doživljava nasilje u okolini, bilo da gleda nasilje u obitelji, bilo da je u društvu puno nasilja, dobiva poruku da se nasiljem rješavaju stvari. Okolina je jako važna. Takvo dijete uči da je važno dominirati, da je važna moć, biti drugima na neki način nadređen i kontrolirati druge. Takva djeca nemaju prilike naučiti razviti empatiju. I tu se opet vraćam na ekrane. Djeca koja su

stalno na ekranima ne mogu razvijati empatiju prema drugima preko ekrana. I mi u Centru puno radimo na razvoju empatije, kontroli agresivnog ponašanja i jasnim pravilima. Ako se ponašaš nasilno onda ćeš imati posljedicu. Dijete treba znati koja će to biti posljedica, a ona ne smije biti ponižavajuća. Mi odrasli smo modeli djeci i mladima, kako se mi ponašamo jedni prema drugima to djeca uče i upijaju. Ako su roditelji empatični, i djeca će biti empatična prema drugima. Govorimo o dvije skupine djece, jedni koji rade nasilje i drugi koji doživljavaju nasilje, ali treba spomenuti i najveću skupinu djece, a to je tzv. šutljiva većina. Oni najčešće šute i na taj način sudjeluju u nasilju. Šute zato jer se boje da će i oni nastradati, jako je važno raditi s njima, da uče reagirati, da kažu učitelju da se dogodilo nasilje, da traže od odraslih da reagiraju.

U prošloj školskoj godini organizirali ste radionice po goričkim školama na kojima ste govorili upravo o vršnjačkom nasilju. Kakav je bio odaziv, što kažu roditelji i djeca?

Organizirali smo tribine i predavanja na temu nasilja među djecom. S time nastavljamo i u ovoj godini. Proširili smo temu jer je nasilje među djecom usko vezano uz mentalno zdravlje. Ono što smo organizirali po školama su interaktivna predavanja za roditelje i učitelje na temu mentalnog zdravlja djece i mlade. U nekim školama bio je vrlo veliki interes i zato nastavljamo dalje. Nasilje ostavlja posljedice na mentalno zdravlje posebno kod djece u formativnim godinama kada su vršnjaci jako važni. Roditelji ponekad prezaštitnički reagiraju pa i najbezazleniji dječji sukob proglašavaju nasiljem. Možete li pojasniti koja je razlika između sukoba i nasilja među djecom?

Djeca su se oduvijek sukobljavala, sukob je sastavni dio života, nekad se čak potuku. To nije dobar način rješavanja problema, to nije poželjno ponašanje jer se djeca tek uče rješavati sukobe. Zlostavljanje je specifična vrsta ponašanja koje ima svoje karakteristike. To je zbroj namjernih negativnih postupaka. Tu postoji želja da se nekog povrijedi, imamo i nasilno ponašanje prema drugoj osobi koju se želi povrijediti. Nasilje je usmjereno na jednu osobu dulje vrijeme, bilo da to radi jedan učenik ili više njih i to u smislu da je netko moćniji i jači od žrtve nasilja. Postoji nesrazmjer snaga između te dvije strane, u pravilu se nasilje ponavlja, odnosno obično duže traje. Onaj koji se ponaša nasilno osjeća se moćno i to mu je dobro, a osoba koja trpi nasilje osjeća se potlačeno, jako loše. I tu je razlika između sukoba i nasilja. Trebamo li pustiti da djeca sama riješe sukobe bez uplitanja roditelja?

Tako je, kad je sukob u pitanju, dobro je da djeca to riješe sami. Puno sam puta

RODITELJI

ČESTO RADE

GREŠKU ŠTO

RJEŠAVAJU

PROBLEME

UMJESTO DJECE

OKOLINA JE

JAKO VAŽNA. AKO DIJETE

GLEDA ILI

DOŽIVLJAVA

NASILJE, I TO JE PORUKA...

DJECA SU DANAS

DRUKČIJA

NEGO PRIJE, ALI BITNO SU DRUKČIJI I RODITELJI

PROBLEM SU

EKRANI, JER ODRASTAJUĆI NA TAJ

NAČIN TEŽE

SE RAZVIJA

EMPATIJA

vidjela kako se roditelji miješaju u dječji sukob, zvone na vrata i pokušavaju umjesto djeteta riješiti neke situacije. Tu bi se roditelji trebali držati po strani. Ako se zaista dešava nasilje i zlostavljanje onda je dužnost svih odraslih osoba da reagiraju, a to znači roditelja, učitelja i slučajnih prolaznika. Važno je prepoznati razliku između sukoba i nasilja. Roditelji se ne trebaju miješati kada se posvađa dvoje prijatelja, to nema smisla. Pustite djecu neka to riješe.

Trebaju li roditelji nadzirati što im djeca rade na internetu, društvenim mrežama kako bi ih zaštitili?

Apsolutno! Prvo, manja djeca ne bi smjela biti na društvenim mrežama, prerano su izloženi društvenim mrežama, prerano su izloženi ekranima, previše su na ekranima. Na svim tim društvenim mrežama dostupni su različiti sadržaji koji ih mogu jako uznemiriti i zato je jako važno da to roditelji kontroliraju.

Kada su djeca starija to je teže kontrolirati, ali svakako vodite računa što djeca rade na društvenim mrežama.

Kada bi bilo prihvatljivo da dijete dobije mobitel, u kojem razredu? Mišljenja sam da im mobitel treba dati što kasnije i da su što manje na ekranima. Imate roditelje koji cijelu osnovnu školu djetetu ne daju mobitel. Vidjela sam da neki roditelji nabavljaju starije modele mobitela bez interneta tako da dijete može nazvati ako treba kada ide u školu ili se vraća. Neki roditelji isključe pristup internetu. Teško je odrediti dobnu granicu, ali ono što podržavam je da djeca ne dobivaju nikakve skupe mobitele. Ne trebaju im mobiteli s igricama koje im odvlače pažnju. Danas imamo ozbiljan problem, a to je ovisnost o ekranima djece u vrlo ranoj dobi. To je odgovornost roditelja. Dugo vodite Centar za djecu, mlade i obitelj, punih 20 godina. Koliko su se za to vrijeme promijenila djeca? S kojima problemima su vam dolazila djeca ranije, a s kojima danas? Rekla bih da se puno toga promijenilo. Iz perspektive Centra mogu reći da su djeca prije 15-20 godina i danas jako drugačija. Možda su najvažniji razlog ekrani i društvene mreže, odnosno razvoj tehnologije koja tad nije postojala. Život na ekranima danas je sastavni dio života djece i mladih. Mi nudimo programe na tu temu. Imamo Medijski podsjetnik za roditelje po dobnim skupinama djece i sve više se time bavimo jer je to izuzetno potrebno. Druga stvar koju smo primijetili je da su roditelji popustljiviji nego prije 15-20 godina. I onda je bilo roditelja koji su previše štitili djecu, a to je sad već postala epidemija. Jedan autor je to nazvao epidemijom popustljivog odgoja. To isto dovodi do toga da djeca nisu dobro, dovodi do problema s mentalnim zdravljem. Djeca su danas loše i zbog tih faktora, ali i pandemije koja je

ostavila velike posljedice, a imali smo i potres. Zbog svega toga djeca nisu dobro. Djeca imaju problema s mentalnim zdravljem. To nije samo problem Hrvatske nego cijelog zapadnog svijeta. Djeca koja su već bila ranjiva i načeta, njih je to dodatno uzdrmalo. Imamo puno više djece i mladih s anksiozno-depresivnim poremećajima, imamo puno više samoozljeđivanja. Po našem iskustvu dobna granica problema s mentalnim zdravljem, suicidalnim idejama i samoozljeđivanjem se snižava. To je ono što jako uočavamo. Možemo li reći da su odrasli poprilično odgovorni za nasilje među djecom? Roditelji danas previše zaštićuju djecu, ne postavljaju granice pa djeca koja zlostavljaju vrlo često imaju doma roditelje koji su nezainteresirani, nema pravila, nema empatije. S druge strane, djeca koja doživljavaju nasilje su prezaštićena i ne znaju se braniti. Ako je u pitanju nasilje među djecom svakako treba uključiti i odrasle, roditelje, učitelje, osoblje u školi, zapravo bi bilo idealno da je to projekt u kojem su uključeni svi. Mi možemo raditi s djecom na temi nasilje, ali djeca svakodnevno vide nasilje oko sebe, u prometu, na nogometnim stadionima, vide nasilno ponašanje među odraslima. Mi smo njima model, oni od nas to uče. Sprečavanje nasilja uvijek mora biti sustavno i planski, u to trebaju biti uključeni svi dionici u lokalnoj zajednici, na znanstvenim temeljima. Važne su i kontrole da se oko škole navečer prošeta policija, da nastavnici dežuraju u školama, da učenici znaju da će imati posljedice ako se nasilno ponašaju. Sve su to elementi koji i te kako utječu na smanjenje pojavnosti nasilja među djecom. Djeca će se ponašati nasilno ako mogu i ako nema posljedica za takvo ponašanje. Posljedice ne smiju biti fizičko kažnjavanje. Trebaju postojati granice i pravila i u školi i u obitelji da ako dijete nešto napravi da onda ima neku posljedicu. Ako se dijete ponaša nasilno u školi dobit će ukor. Tada roditelji trebaju promisliti zašto je dijete dobilo ukor. Bez obzira na negativne primjere velika većina zaposlenih u obrazovnim ustanovama predano radi svoj posao. Kako povećati povjerenje roditelja prema njima?

Važno je raditi na poboljšanju komunikacije između roditelja i institucija, prvenstveno škole, da jedni u druge imaju više povjerenja. Često se među roditeljima stvara osjećaj da u vrtićima i školama rade ljudi koji su nekompetentni, u medijima se "vade" samo negativni primjeri i slučajevi, a u stvarnosti uopće nije tako. Najveći broj ljudi u odgojno-obrazovnim institucijama dobro i predano radi svoj posao, čak i ako nanesu nepravdu nekom djetetu, to najčešće nije namjerno ni svjesno. A roditelji moraju biti svjesni da se u školi djeca uče i životnim vještinama koje će im itekako trebati u životu. I zato je važno raditi na pojačavanju suradničke komunikacije i nadam se da ćemo krenuti u tom smjeru.

VG Komunalac uređuje

Spomen

park 153.brigade HV-a

VG Komunalac obavio je niz radova na području Spomen parka 153.brigade

HV-a u Velikoj Buni - asfaltirane su pješačke staza, izvedena je armirano-betonska ploča za model helikoptera, a uskoro će u parku biti napravljen i plato kod zdenca za pitku vodu.

Kod pješačke staze veličine 614,00 m x 2,50 m (1.535,00 m2) izvedeni su radovi na iskopu, tamponu, postavljeno je 110 metara malih i velikih rubnjaka, staze su asfaltirane, uređene su zelene površine, obojane su klupe i košarica. Armirano-betonska ploča za model helikoptera izvedena je u veličini 6,70 m x 5,00 m (33,50 m2), a pri završetku su i radovi na platou kod zdenca za pitku vodu unutar parka, gdje će se postaviti fontana.

- Zadovoljni smo izvedenim radovima koji su odrađeni u roku te samim konačnim izgledom i novom vizurom Spomen parka 153. brigade HV-a. Isporučena nam je i fontana za pitku vodu te će se u narednim danima finiširati radovi na izgradnji platoa unutar parka i postavi opločnika gdje će ona biti smještena – rekao je Jurica Mihalj, predsjednik Uprave VG Komunalca.

OBAVIJEST

O OBVEZI

PRIKLJUČENJA NA SUSTAV JAVNE VODOOPSKRBE

VG Vodoopskrba poziva građane na priključenje na sustav javne vodoopskrbe

ZA ONE KOJI NE POŠTUJU ZAKONSKU OBVEZU PREDVIĐENE SU I KAZNE

Sukladno Odluci o priključenju na komunalne vodne građevine jedinice lokalne samouprave, a nastavno na zakonsku dužnost o obvezi priključenja (članak 81., članak 83. stavak 1. točka 38., članak 83. stavak 3., članak 84. stavak 1. točka 15. i članak 84. stavak 3, a u vezi članaka 55. i 56. Zakona o vodnim uslugama, NN, br. 66/2019. – u daljnjem tekstu: Zakon) u roku od 1 godine od dana objave ove Obavijesti, dužni ste priključiti svoju građevinu, odnosno drugu nekretninu koja se nalazi na području grada Velike Gorice te općina Pokupsko, Kravarsko i Orle, na već izgrađeni sustav javne vodoopskrbe.

Člankom 83. stavak 3. Zakona propisana je novčana kazna u rasponu od 265,45 do 1.327,23 EUR za fizičke osobe koje ne priključe svoju građevinu odnosno drugu nekretninu na već izgrađeni sustav javne vodoopskrbe u skladu s Odlukom o priključenju na komunalne vodne građevine.

Vodni redari ovlašteni su na temelju članka 81. stavka 5. Zakona izvršiti nadzor u svrhu provjere je li ispunjena obveza priključenja (zatražiti i pregledati isprave, uzimati izjave, prikupljati dokaze fotografiranjem i snimanjem i dr.) te rješenjem narediti priključenje na već izgrađeni sustav javne vodoopskrbe. Ne omogući li fizička osoba vodnom redaru provedbu nadzora, propisana je novčana kazna u rasponu od 265,45 do 1.327,23 EUR prema članku 83. stavku 3. Zakona.

U slučaju da fizička osoba ne provede priključenje niti nakon što vodni redar rješenjem naloži priključenje, propisana je novčana kazna za fizičku osobu u rasponu od 132,72 do 663,61 EUR, što je propisano člankom 84. stavkom 3. Zakona.

Radove priključenja izvodi Isporučitelj vodnih usluga VG Vodoopskrba d.o.o., a stvarni trošak radova i cijenu vodomjera snosi vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine koja se priključuje. Kako bi olakšali trošak budućim korisnicima, VG Vodoopskrba d.o.o. omogućit će obročno plaćanje do 10 mjesečnih obroka bez kamata (navedeno se ne odnosi na provedbu projekta Aglomeracija Velika Gorica te će o istome budući korisnici biti pravovremeno obaviješteni). Za pokretanje postupka priključenja potrebno je osobno podnijeti Zahtjev za priključenje trgovačkom društvu VG Vodoopskrba d.o.o., Ulica kneza Ljudevita Posavskog 45, 1.kat, soba 101, uz koji je potrebno priložiti:

- kopiju katastarskog plana (ne stariji od 6 mjeseci), - izvadak iz zemljišne knjige (ne stariji od 6 mjeseci), - akt na osnovu kojeg je dozvoljena gradnja (građevinska dozvola ili uvjerenje katastra da je objekt sagrađen prije 1968. godine, rješenje o izvedenom stanju ili dokaz o predanom Zahtjevu za legalizaciju),

- izlazak na teren radi izrade troškovnika i skice priključka plaća se po podnesenom Zahtjevu na blagajni trgovačkog društva VG Vodoopskrba d.o.o. (za obiteljsku kuću do 400 m² - 34,90 EUR, za objekte veće od 400 m² - 52,66 EUR). Za sve dodatne informacije možete se obratiti na telefonski broj 01/6566-763.

U VG ČISTOĆU JE STIGLO NOVO KOMUNALNO VOZILO

Velikogorička Čistoća bogatija je za još jedno novo specijalno komunalno vozilo.

Radi se o kamionu marke DAF (2023. godina) za prikupljanje i odvoz komunalnog otpada ukupne zapremnine 16 m3.

Trgovačko društvo VG Čistoća d.o.o. provela je otvoreni postupak javne nabave te je pregledom ocijenila da je ponuda ponuditelja Komop d.o.o. iz Zagreba ekonomski najpovoljnija.

Ukupna vrijednost vozila iznosi 288.672,11 eura (2,175.000,00 kn) s PDV-om koje je u cijelosti financirano vlastitim sredstvima.

Vozilo će služiti za sakupljanje svih vrsta komunalnog otpada – miješani komunalni otpad, otpadni papir i otpadna plastika, biorazgradivi otpad i staklo.

Svrha nabave komunalnog vozila je zamjena postojećih komunalnih vozila koja zbog dotrajalosti proizvode velike

troškove održavanja te ih se mora postepeno zamjenjivati s novima.

„Vozni park VG Čistoće zahtjeva obnovu jer je dio vozila u lošem stanju. Primarni cilj nam je omogućiti našim korisnicima najbolji mogući standard u zbrinjavanju otpada“ poručuju iz VG Čistoće.

Na ulicama grada novo komunalno vozilo naći će se već narednih dana.

Očistite motor vozila po promotivnim cijenama

Nastavlja se čišćenje motora vozila po promotivnim cijenama

V

VG Goričanka ponudila je svojim sugrađanima promotivnu cijenu za uslugu dekarbonizacije vozila. Popust je iznosio 30%, a iz Goričanke poručuju da će se promotivno razdoblje produžiti i na ljetne mjesece. Radi se o čišćenju motora čime se produžava njegov radni vijek trajanja, vozila nakon čišćenja troše manje goriva i nemaju problema s eko testom. Osobito je to dobro odraditi prije odlaska na tehnički pregled. Iz "Goričanke" pozivaju tvrtke s većim i starijim voznim parkom da iskušaju ovu uslugu jer efekti i benefiti će im vrlo brzo biti vidljivi. Za veće tvrtke i za veći vozni park moguće je dobiti dodatne popuste. Sve predbilježbe i najave moguće je ostvariti putem službene mail adrese: vggoricanka@vggoricanka.hr.

G Goričanka ponudila je svojim sugrađanima promotivnu cijenu za uslugu dekarbonizacije vozila.

Popust je iznosio 30%, a iz Goričanke poručuju da će se promotivno razdoblje produžiti do kraja godine. Radi se o čišćenju motora čime se produžava njegov radni vijek trajanja, vozila nakon čišćenja troše manje goriva i nemaju problema s eko testom. Osobito je to dobro odraditi prije odlaska na tehnički pregled. Iz "Goričanke" pozivaju tvrtke s većim i starijim voznim parkom da iskušaju ovu uslugu jer efekti i benefiti će im vrlo brzo biti vidljivi. Za veće tvrtke i za veći vozni park moguće je dobiti dodatne popuste. Sve predbilježbe i najave moguće je ostvariti putem službene mail adrese: vggoricanka@vggoricanka. hr

Završeni radovi u projektu energetske obnove stambene zgrade Slavka Kolara 7

avršeni su radovi na stambenoj zgradi Slavka Kolara 7, jedinstvenoj uporabnoj cjelini stambene namjene s ukupno 20 stanova te bruto površine 1589,50 m2. U svrhu poboljšanja energetske učinkovitosti izvedeni radovi na rekonstrukciji građevine planirani su kao cjelovito rješenje koje se sastoji od rekonstrukcije vanjskih zidova pročelja (toplinska izolacija), rekonstrukcije ravnog krova (toplinska izolacija), izvedbe toplinske izolacije međukatne konstrukcije između negrijanog suterena i visokog prizemlja te mjera poboljšanja elektroenergetskih sustava kojima se obnavlja sustav rasvjete. Vanjski zidovi građevine rekonstruirani su izvedbom kontaktne fasade – ETICS sustava toplinske izolacije baziranog na mineralnoj vuni toplinske provodljivosti

izolacijskog materijala debljine 15 cm, te postavom na sve etaže zgrade, grijanog i negrijanog prostora. ETICS sustav uključuje pričvršćivanje toplinske izolacije vijcima s prekinutim toplinskim mostom, rubne i kutne profile, polimercementno ljepilo, tekstilno-staklenu alkalno otpornu mrežicu, impregnirajući sloj i završnu obradu silikatnom žbukom. Ravni krovovi rekonstruirani su uklanjanjem završnog sloja ravnog krova kojeg čini bitumenska ljepenka te izvedbom nove toplinske i hidroizolacije ravnog krova na postojećem sloju. Novi slojevi sastoje se od toplinske izolacije mineralnom vunom debljine 20 cm. Postavljenje novih ravnih krovova uključuje sve rubne i kutne profile, sanaciju betona za pad, parnu branu, geotekstil, te postav hidroizolacije tipa TPO membrane, sa svim vertikalnim i

horizontalnim spojevima. Međukatna konstrukcija između grijanih i negrijanih prostora rekonstruirana je uklanjanjem slojeva stropa iznad negrijanog suterena, te izvedbom novih slojeva međukatne konstrukcije na postojeću nosivu konstrukciju. Novi slojevi sastoje se od toplinske izolacije mineralnom vunom debljine 15 cm i završne obloge od gipskartonskih ploča. Rekonstrukcijom unutarnje rasvjete i sustava zaštite od munje poboljšani su elektroenergetski sustavi zgrade.

Cilj projekta je poboljšanje razine energetske učinkovitosti smanjenjem potrošnje energije potrebne za grijanje (QH,nd) od 71% u odnosu na stanje prije obnove i ostvarenje uštede primarne energije na godišnjoj razini od najmanje 64%.

Županijski sport

'Nastavimo li ovako, rukomet će završiti kao košarka i odbojka'

Usklopu serijala "Sport Zagrebačke županije" došli smo i do rukometa. U goste su nam stigli predsjednik Rukometnog saveza Zagrebačke županije Miroslav Ivić te Nenad Plašić, izvršno-tehnički tajnik istoga saveza, ujedno i trener ŽRK Dugo Selo '55. I očekivali smo u takvom društvu živopisne rukometne priče, koloplet iskustava, uspjeha i pobjeda, da bi na kraju dobili razgovor prepun problema, muka i strahova za budućnost.

- Kako je krenula sezona? Solidno, rukometašice i rukometaši pokazali su da su spremni, no pitanje je koliko smo mi svi oko njih spremni, s obzirom na situaciju s financijama. To nam je daleko najveći problem - počeo je razgovor predsjednik saveza Ivić, pa nastavio u sličnom tonu:

- Trenutačno u našoj županiji imamo samo tri trenera koji su u radnom odnosu u svojim klubovima, sve ostalo je, gotovo bih rekao, na granici legalnosti. Novca nema, sredstava za plaćanje trenera nema, a to nam je problem o kojem govorimo već godinama, kojeg pokušavamo riješiti, ali pomaka baš i nema.

NAŠI KLUBOVI TONU

Rukomet je hrvatskom sportu donio neke od najvećih uspjeha, uključujući i dvije olimpijske i jednu svjetsku medalju, ali to se uporno ne preslikava na stvarnost u kojoj žive ljudi predviđeni da

RUKOMETNI RAZGOVORI PREDSJEDNIK RUKOMETNOG SAVEZA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE MIROSLAV IVIĆ, KAO I NJEGOV SURADNIK NENAD PLAŠIĆ, NE NUDE PREVIŠE OPTIMIZMA PO PITANJU BUDUĆNOSTI SVOGA SPORTA

nastave raditi i graditi u istom stilu.

- Najveći problemi je to što sport nema suradnju sa školama i fakultetima. Sport je u obrazovanju definitivno bačen na margine, gotovo je u statusu nužnog zla. Izuzetno je mali broj klubova koji mogu imati trenere zaposlenike, jedino Zagreb je to riješio u svom sustavu, a svi drugi u Hrvatskoj u situaciji su da treneri imaju i posao uz rukomet - ističe Nenad Plašić, koji već godinama radi fenomenalne stvari u dugoselskom ženskom rukometu, ali ujedno i odaje dojam čovjeka koji je sve umorniji nakon brojnih bitaka.

- U sport treba ulagati više, da možemo bazu posložiti i iz nje izvlačiti kvalitetne igrače. Naši klubovi tonu. Zagreb se još vrti tu negdje, Lokomotiva i Podravka Ligu prvakinja mogu samo sanjati... Ne igramo kvalitetne utakmice, nemamo sponzora, sve što se može dobiti ide na bazi poznanstva, prijateljstva ili politike.

A to je loše. Bojim se da ne dođemo u status košarke ili odbojke. Treba nam sustav koji će nam omogućiti da svi skupa od toga imamo korist - kaže Plašić. Zagrebačka županija svoj je rukometni savez dobila 2001. godine, u vrijeme kad su prvoligaši u ovom kraju bili više

KLUBOVI U ŽUPANIJI

SURAĐUJU DOBRO, MI

SMO RIVALI I PRIJATELJI

SUSTAV U

RUKOMETU

TREBALO BI

RESETIRATI

I KRENUTI ISPOČETKA

izuzetak nego pravilo. Danas imamo dva prvoligaša u muškom rukomet, jednog u ženskom, te po šest županijskih klubova u drugom stupnju natjecanja. - Uspjeh je tu evidentan, ali on se događa isključivo zahvaljujući dobroj volji ljudi koji su uključeni, zato što oni žive rukomet. Ljudi su zaposleni, nakon radnog vremena idu raditi kao treneri, a kad je tako, često nemaju vremena, jednako kao što često nemaju dvoranu, nemaju igrače, igračice... Nemamo dovoljno dvorana, nemamo čak ni mogućnost koristiti i one koje imamo, a uslijed svega toga sve češće se događa da nam djeca odlaze u druge sportove - govori Ivić.

SJEDNIMO ZA STOL I KRENIMO!

Unatoč svim problemima, unatoč tome što je situacija teška, ona definitivno nije i bezizlazna. I ne mora biti dramatična. - Situacija nije toliko crna ako uspijemo napraviti samo neke pomake. Nije logično da profesori sa završenim Kineziološkim fakultetom ne mogu raditi s djecom, nego ih se mora svake godine licencirati, tjerati ih na dodatne troškove, jer sve to košta. Zašto djeca koja sa pet ili šest godina počinju s ru-

kometom ne mogu raditi s profesorima kineziologije? To je moguće jedino kod nas...- ističe Miroslav Ivić. - Sva sreća da se na Euro i SP plasira sve više reprezentacija, mi ćemo i dalje tu vjerojatno biti, ali ono vrijeme kad je bronca bila razočaranje je davno zaboravljeno. I pitanje je hoćemo li ikad više biti na tim razinama. Jedino rješenje je da svi sjednemo za stol i da krenemo nešto mijenjati. Bez kvalitetnih trenera, bez kvalitetnog kadra nećemo ništa napraviti. Rukomet je relativno jeftin sport, ali moramo pronaći način kako sve to realizirati - dodaje Plašić. A dok se sve te stvari ne promjene, rukometaši će preživljavati. I povremeno će dolaziti rezultati, jer talent je tu, ali sve što su vodeći ljudi županijskog rukometa ispričali ne nudi veliki optimizam.

1. ŽNL JUG

Perinih šest komada, Posavci love naslov

Nikome nikad nije lako dati deset komada, čak ni na treningu, a nogometaši Posavca u tome su uspjeli u 8. kolu 1. ŽNL Jug. Sa čistih 10-0 nastradali su nesretni Novaki... Nikome, također, nije lako zabiti šest komada u jednoj utakmici, a ovom se prilikom i to dogodilo. Pero Milatović, jasno je to odavno, za ne koliko je klasa iznad ovoga ranga, što je ovoga puta i dokazao s tih šest komada u mreži Novaka... Posavec je ovom pobjedom došao na drugo

mjesto na tablici, vodeće je Bestovje, a solidno u ovom rangu stoje i ostali naši predstavnici. Prva do društva iz Orla je Buna, koja drži peto mjesto i nakon poraza u lokalnom derbiju u Kobiliću od Vatrogasca, koji se nakon lošijeg starta popeo do sedmoga mjesta. Jednak broj bodova na 8. mjestu ima i sve bolji Dinamo Hidrel, dok je jedno mjesto iza Novočičana smješteno Turopolje. Svaki bod je tu važan, jer liga se opet prekraja...

Foto: David Jolić

MEDALJA OSVOJILI

SU MLADI JUDAŠI

PINKYJA NA "KUPU TUROPOLJA",

NA KOJEM JE

SUDJELOVALO 280

NATJECATELJA IZ

25 KLUBOVA. PINKY

JE UZEO TRI ZLATA, ČETIRI SREBRA...

NA SVIJETU JE NAJBOLJA PETRA!

Na svjetskom prvenstvu za mažoretkinje Velikogoričanka Petra Rakovac osvojila je zlatnu medalju. Ekipno su naše mažoretkinje uzele tri svjetska srebra.

ŽENSKI NOGOMET

Goričanke pobjeđuju i po prvoj ligi, ostanak riješen?!

Prvi bod stigao je u drugome kolu, šokiran je zagrebački Dinamo, ali raspored je za nogometašice Gorice na startu prvoligaškog putovanja bio takav da je na povijesnu prvu pobjedu trebalo još malo pričekati. Najava je stigla, iako na prvu neće zvučati tako, porazom 8-2 kod aktualnih prvakinja Osijeka, a ta premijerna pobjeda proslavljena je već u idućem kolu. Igralo se u Lukavcu, gos-

tovao je zagrebački Agram, a završilo je 2-1 za Goricu. Ostat će zapisano da su u toj prvoj prvoligaškoj pobjedi zabijale Perica Cicijelj i Lucija Vunić, a već tjedan dana poslije Goričanke su ušle u niz. Ovoga puta došle su i do prve pobjede u gostima, u Čakovcu kod Međimurja. Završilo je 2-0, oba puta zabila je Kanađanka Vanessa Hansen, a time je već u ranoj fazi sezone opstanak u najvećoj mjeri osiguran.

PROMOVIRAN FILM O UDARNIKU

U sklopu proslave 75. rođendana kluba NK Kurilovec je održao svečanu akademiju, a koji dan potom na red je došla i promocija dugometražnog filma o povijesti kluba s 27 sugovornika.

DESETLJEĆE V

Oni su jedini veteranski klub koji nije vezan uz 'pravi' klub, a guraju već deset godina. I guštaju u sva tri poluvremena!

BPiše: Marko Vidalina IMA TU SKLADIŠTARA, MESARA, DIREKTORA, PROFESORA, ČAK I TV VODITELJA, ALI NA TERENU SU ZAJEDNO. U 'OKRUGLOJ' GODINI IDE IM JAKO DOBRO, GANJAJU PRVU TITULU

ilo je to u lipnja 2013., našli smo se na pivi Đoni, Vezmar, Sinke, Softa, Hlebec i ja. Svi smo negdje igrali veterane, stalno nam je nešto smetalo i odlučili smo da ćemo osnovati svoj klub. Napravili smo osnivačku skupštinu uz pivice, Sinke je predložio da se zovemo VG Boys, odmah smo to prihvatili i krenuli... I evo nas, deset godina poslije, i dalje trajemo, priča nam Stanislav Labus, predsjednik veteranskog kluba VG Boys, u godini u kojoj jedan poseban klub slavi svoj deseti rođendan. Jedini su veteranski klub u našem kraju koji nije vezan uz neki od "pravih" klubova, a ujedno su i - vodeći! Devet utakmica, devet pobjeda i rođendanska proslava koja obećava...

- Da, jedini smo u ovoj našoj ligi koji su se sami organizirali, bez pomoći iz nekog od klubova, i uporno trajemo. U početku su nas mnogi odgovarali, govorili da nećemo to moći, da je ipak preteško voditi nešto takvo na način na koji smo mi to zamislili, ali sve smo ih demantirali. Godine prolaze, mijenjaju se ljudi koji sudjeluju u ovoj našoj priči, ukupno je tu prošlo nekih 50-ak igrača kroz ovih deset godina,

PRAVILO: GAJBA TU I TAMO!

Bilo je u ovih deset godina i teških dana, bilo je i utakmica kad bi jedva skupili dovoljno igrača za prvih 11, ali i to se u međuvremenu promijenilo. U aktualnoj fazi okupi se po 20ak mladića u najboljim godinama na utakmici, a kad je tako, moraju postojati i jasni dogovori.

- Uvijek nas netko posloži, dogovorimo se kako ćemo igrati, a zna se i tko se s kime mijenja. Naravno da bude tu često i situacija da se netko ljuti jer ne igra dovoljno, zna se dogoditi i da netko ne želi izaći, ali generalno

ali ne damo se. I bilo bi fenomenalno da uspijemo uzeti naslov prvaka baš ove godine. Prošle sezone bili smo drugi, to nam je najveći uspjeh do sad, tako da bi ovo baš bilo nešto posebno - govori Labus. Sve je, naravno, počelo zbog čuvenog trećeg poluvremena, zbog druženja i zafrkancije, ali ima u svemu tome i ozbiljnog nogometa. Ozbiljnog u tom, veteranskom smislu. - Od početka imamo članarine i samo se tako financiramo. Nikad nismo ni od koga tražili bilo kakvu pomoć, ne želimo nikome biti ništa dužni, i to je način koji nam odgovara. Nije sve to lako ni ispratiti, cijela sezona košta nas više od tri tisuće eura, treba plaćati suce, dresove i druge troškove, a mi plaćamo i teren. Budući da nemamo svoje igralište, skućili smo se u Kobiliću i tamo nam je super, imamo jako dobru suradnju s ljudima iz Vatrogasca. Uvijek međusobno podijelimo zaduženja, svatko dobije neki svoj dio, pa sam tako trenutačno ja predsjednik, Igor Peternac se bavi financijama, Ivan Borić riješava nam knjigovodstvene stvari... Jedno vrijeme sve je to vodio Dražen Vezmar, ali on se u međuvremenu umorio, nije više stizao, pa su to preuzeli neki drugi dečki. Uglavnom, klapa sve to skupa i dalje - priča Labus. Odradili su nedavno i službeno fotografiranje, nakon što je prvi put u klupskoj povijesti jedan sponzor donirao dresove, konkretno Klub 100. - Hvala im na tome, zahvaljujući njima sad već imamo i četvrtu garnituru dresova. U početku je ideja bila da budemo plavi, pa smo ispali svijetloplavi, u bojama Lazija, a sad imamo i ove bijele dresove, čak i one kričavo zelene... I možemo miksati, ovisno gdje i protiv koga igramo.

VG BOYSA

smo ok i po tom pitanju. Uglavnom se držimo dogovora, a sve te ljutnje se brzo zaborave kad utakmica završi. Ali nije to uvijek lako, treba imati na umu da nas ima 25-26 koji plaćaju članarinu, treba tu nekad biti i psiholog - opisuje život VG Boysa presidente Labus.

I lako je povjerovati da je baš tako, da nije uvijek lako, jer šaroliko je to društvo. Kako u nogometnom, tako i u svakom drugom smislu.

to je i poanta. Lijepo je vidjeti da nas uvijek ostane 15-16, družimo se i uživamo, valjda zato još uvijek i imamo toliko volje i elana, cijelih deset godina nakon što smo krenuli. Živopisne su priče koje se vežu uz tih proteklih deset godina, neke možda i nisu za novine, ali ne iznenađuje što je tu bilo svega i svačega.

'Borba za Europu?

Ajmo mi radije s obje noge ostati na zemlji, to je bolje...'

KREŠIMIR KRIZMANIĆ JEDAN JE OD RIJETKIH KOJI JE SUDJELOVAO U NEKIM PROŠLIM BITKAMA ZA EUROPU, S TIM ISKUSTVOM ZNA DA TRENUTNA POZICIJA NIJE RAZLOG ZA BILO KAKVU EUFORIJU

Nakon teške prošle sezone, nakon traumatične i na kraju uspješne borbe za ostanak, HNK Gorica nastavila je svojim putem. Nova sezona je krenula bez velikih i pompoznih najava, s jedinom željom da se što prije izbjegne svaka mogućnost da se ponovi nešto slično lanjskom scenariju, a umjesto toga Goričani su - poletjeli. Ne doslovno, ne u glavama, nego na tablici. Nakon nepunih i nekompletnih 11 odigranih kola, eno Gorice opet na europskim pozicijama, tamo gdje je zapravo i željela biti još otkad je u ljeto 2018. postala prvoligaš.

ODLAZAK SOPIĆA NAS JE ŠOKIRAO, ALI NIJE BILO VREMENA ZA PREVELIKA ŽALJENJA

- Ja ne bih rekao da je ovo iznenađenje, da su ovi rezultati nešto neočekivano. Na tragu onoga što smo pokazali u drugom dijelu prošle sezone, kad smo izvukli ono što su mnogi smatrali nemogućim, nastavili smo i ove. Istina je da je dosta igrača iz tog ludog proljeća otišlo, ali važno je što nas je dosta i ostalo, a došli su i neki novi… I sve skupa se dosta dobro ukomponiralo, dobra smo kombinacija mladosti i iskustva, što se vidi na terenu, na rezultatima - govori Krizmanić.

I DALJE BOLNO PROLJEĆE 2021...

UTAKMICE POPUT OVE S DINAMOM SU NAJLJEPŠE. STADION ĆE BITI PUN, MI MOTIVIRANI

- U početku smo se jedva nekako skupljali, svatko bi pozvao nekoga koga zna da se priključi, pa on nekoga svog... Uglavnom su to bili dečki koji su igrali veliki nogomet, barem u mlađim kategorijama, ali s vremenom su se pojavljivali i neki kojima su VG Boysi bili prvi doticaj s tim. Ali i oni se u međuvremenu nauče, dobiju osjećaj, a oni koji nisu mogli pratiti su otpadali. Da, bilo je i takvih, neki su odustajali jer nemaju vremena, a neki i jer nisu bili dovoljno dobriprisjeća se Labus. Ima među njima i skladištara, i direktora, i mesara, i bankara, i prodavača cipela, i direktora, i strojara, i profesora... Imaju čak i jednog televizijskog voditelja, jer dio VG Boysa je i Vlado Boban s Nove TV, jednako kao i aktualni trener Mraclina Tomislav Škrinjarić, bivši igrač Radnika Matija Šimun... - Ma da, ima tu svega, ali najvažnije je da dobro funkcioniramo zajedno. U veteranima postoji jedno pravilo, a ono kaže da je obaveza svakog kluba nakon utakmice osigurati jednu gajbu pive za svoju i jednu za gostujuću momčad. Sve više od toga je dobrodošao bonus. Također, pravilo je i da se, ako te netko počasti, mora uzvratiti istom mjerom prvom sljedećom prilikom. I znalo je tako biti situacija da se s nekim protivničkim momčadima častimo godinama, mi njih, oni nas i tako u krug. Ali dobro,

- Bilo je, kako ne, znali smo se koji put i potući, išlo je čak i do toga... Pa evo, imamo jednog bivšeg člana koji je bio i suspendiran na par mjeseci, ali daleko od toga da smo mi jedini. Recimo, Buna i Hruševec imaju veliko rivalstvo, gore je uvijek vatreno - sa smiješkom priča Labus.

NEMOĆ OVDJE ČINI ČUDA...

Omiljene rivale imaju, naravno, i junaci naše priče.

- Naravno da imamo, kako bi bilo bez toga. Najviše volimo pobijediti Goricu, to je poseban gušt, a uvijek smo nabrijani i kad se igra protiv Mladosti iz Obrezine, budući da su ljudi bili prvaci godinama. S druge strane, nekako se najbolje slažemo s ekipom iz Novog Čiča i, naravno, s Vatrogascem iz Kobilića, s kojim dijelimo igralište - nabraja Labus. Solidno se slažu i sa sucima, barem na trenutku. Nekad su im sudila po trojica, da bi se u međuvremenu dogovorili da dolazi samo glavni sudac, kako bi se troškovi smanjili.

- Bude li prigovora sucima? Naravno da bude, nemoć radi čuda u veteranima... Kad nemaš snage, a uglavnom se nema snage, dosta lako uđeš u nervozu - smije se Labus. Devet kola je, dakle, iza njih, zasad je sve idealno, a tajna je poznata: - Došli su neki mlađi dečki, koji malo više mogu trčati, a kad to možeš, u veteranima si čudo! Posložili smo se lijepo i idemo se pofajtati s Mlakom i Mičevcem za titulu. Bilo bi ludilo da uspijemo - završio je Labus.

- S obzirom na to da sam bio ovdje i kad su trajale one ranije borbe za Europu, prije svega znam da se ne valja zaletavati. Treba biti čvrsto na zemlji, ne poletjeti nakon pobjede ili dvije, a jednako tako ni potonuti nakon jednog ili dva lošija rezultata - upozorava Krešimir Krizmanić, Goričanin u dresu Gorice, igrač s najdužim stažem u našem prvoligašu, budući da je ovdje od prvog dana kad se klub ugurao među elitu.

ISKUSTVO, MLADOST I REZULTAT

Ništa nije u uvodu u sezonu dalo naslutiti da će stvari nakon više od četvrtine prvenstva ići ovako dobro u rezultatskom smislu, nije se takvo što moglo očekivati ni nakon što je klub naprasno napustio Željko Sopić, no sve nekako klapa.

Trener Dinko Jeličić nastavio je tamo gdje je stao njegov prethodnik Sopić, na klupi Gorice krenuo je s četiri uzastopne pobjede, pa nakon toga uzeo jedan bod u dvije utakmice. I pokazalo se vrlo brzo da mjesta euforiji ni u ludilu nema. - Naravno da se nećemo zadovoljiti sredinom tablice, da ćemo uvijek pokušati izvući maksimum, gledati prema gore, ali definitivno je najpametnije biti s obje noge na zemlji. Ajmo mi ići utakmicu po utakmicu, pa ćemo vidjeti gdje će nas to dovesti - predlaže Krizmanić. I to je, nema dvojbe, najbolji put. Počevši od Dinama na svom stadionu u vikendu pred nama, napametnije je doista gaziti korak po korak. Pamtimo i dalje sezonu 2020/21., kad je Gorica europsku poziciju držala 35 kola, pa nakon posljednjeg bez nje ostala. Zato, bez euforije... (mv)

'SVUGDJE SAM ODRAĐIVAO POSAO, UČINIT ĆU TO OPET'

4. NL SREDIŠTE ZORAN TOMČIĆ PREUZEO JE KLUPU GRADIĆA

OD IGORA ČAGALJA I STARTAO SA ČETIRI BODA U PRVE DVIJE

UTAKMICE TE PREPUSTIO DNO TABLICE RIVALU IZ VUKOVINE

ismo imali drugog izbora, nešto se moralo promijeniti..., riječi su kojima su iz NK Gradića obrazložili odluku da dođe do rastanka s dotadašnjim trenerom Igorom Čagaljem.

Na njegovo mjesto odmah je ustoličen povratnik u klub Zoran Tomčić, iskusni trener i igrač sa zavidnom karijerom, koja je uključivala i bundesligaške nastupe u dresu Wolfsburga, kluba iz grada Volkswagena.

- Bio sam slobodan nakon odlaska iz Lekenika, gdje sam proveo posljednje razdoblje, i odlučio sam prihvatiti ponudu. Za Gradiće me iz prošlog mandata vežu isključivo lijepe uspomene i nije bilo teško donijeti ovakvu odluku, koliko god situacija bila teška i zahtjevna - rekao je po dolasku Tomčić.

Gradići su u tom trenutku bili na posljednjemu mjestu na tablici 4. NL Središte, uz tek dva boda u osam odigranih utakmica, no nije to situacija u kojoj Tomčić već nije bio. - Dvaput sam se našao u tom položaju nakon preuzimanja kluba, a jedna od te dvije situacije bio je moj prvi dolazak u Gradiće. I oba puta sam uspio, tako da ne sumjam da će isto

biti i ovoga puta. Doduše, ovo je možda i na jveći izazov u mojoj trenerskoj karijeri, s ob zirom na sve okolnosti, ali kad pogledam un atrag, s ponosom mogu reći da sam napravio posao u svakom klubu u kojem sam bio. Još nikad nisam dobio otkaz, svugdje sam ispu nio ciljeve, nema razloga da tako ne bude i u Gradićima - istaknuo je Tomčić.

Da bi tako doista moglo i biti, pokazalo se već na startu njegova novog mandata. Za početak su Gradići odigrali spektaku larnih, a istovremeno i razočaravajućih 4-4 protiv Libertasa, u utakmici koja je razljutila domaće kibice zbog nekih "nenogometnih" stvari, da bi u sljedećem ogledu s Cro atijom iz Hrastja došla i prva pobjeda (3-0).

Gradići su se tako maknuli s dna, na kojem je sad Jelačić, dok se Mraclin drži u borbi za vrh tablice.

OTIŠAO ZBOG

SEGESTE Prvi mandat u Gradićima Tomčić je okončao jer je došao poziv iz Siska, iz kluba kojeg smatra svojim

Dobar niz za Lukavčane, Kurilovec odmah iza leđa

o četiri utakmice u prvoj polovici listopada odigrali su nogometaši Lukavca i Kurilovca u sklopu četvrtog ranga hrvatskog nogometa, a u svemu tome bodovno su bolje prošli - Lukavčani. Doduše, seriju su otvorili s porazom od Samobora u gostima, ali nakon toga su u sljedeća tri kola uzeli odličnih sedam bodova. Ili, ako se njih pita, vrlo dobrih sedam bodova, budući da na Lukavellu žale zbog "nule" s Trešnjevkom u posljednjoj utakmici u tom

nizu. Iako, taj će im remi puno lakše pasti nakon vezanih pobjeda protiv Save i HAŠK-a. Sve skupa dovelo je Lukavec do jako dobrog šestog mjesta na tablici, dok je lokalni rival Kurilovec deveti. Kurilovčani su na početku svoje serije srušili Lučko, zatim izgubili kod Gaj Mača, pa nova tri boda uzeli doma s Vrapčem. Teško je pao poraz od 0-5 kod Maksimira prošlog vikenda, ali i dalje su tu, u sredini. Lokalni derbi, Lukavec protiv Kurilovca, igra se 11. studenog.

Situacija nije baš uobičajena, naviknuti smo na nešto ozbiljnije sudjelovanje naših klubova u JŽNL-u u borbama za vrhu, ali situacija je takva: naši predstavnici daleko su od vrha tablice, izvan ozbiljnih priča o eventualnoj promociji u viši rang. Po tom pitanju nakon deset kola glavnu riječ vodi zaprešićki Inker, kojeg uporno i neumorno prati Zrinski iz Farkaševca, pa onda i Kloštar, koji je korak-dva iza... I tek tu, na četvrtome mjestu, sa šest bodova manje od vodećeg, pojavljuje se naš prvi predstavnik. Trenutačno je to Turopoljac iz Kuča, koji je u sezonu ušao nešto tiše nego prošlih godina, a igra je s nešto više uspjeha. I stoji bolje čak i od Lomnice, koja je u prvih deset kola upisala čak četiri poraza, što je u ovom trenutku dovoljno samo za šesto mjesto. Tri naša kluba smjestila su se na vrhu dolje polovice tablice, Mladost iz Obrezine, Meštrica i Klas smješteni su unutar jednog boda, između devetog i jedanaestog mjesta, a još niže je četrnaesti Polet, možda i najneugodnije iznenađenje niželigaške sezone. Kupa je još ispod toga, na dnu s jednim bodom i devet poraza.

'Došlo

je vrijeme da se počne pričati i o prvoj ligi, zašto ne...'

a sad sve ide baš onako kako bi pisalo u idealnom scenariju. Rukometašice Udarnika u sezonu su ušle sa značajnim ambicijama, sa željom da naprave još jedan korak naprijed nakon prošle sezone, najbolje i najuspješnije u klupskoj povijesti. Četiri kola duboko u novoj sezoni, Udarnik ima sve četiri pobjede i drži vrh tablice u 2. HRL Zapad. - Da, moglo bi se reći da sve ide po planu, prema očekivanjima. U bodovnom smislu apsolutno možemo biti zadovoljni, uspjeli smo dobiti sve četiri utakmice, pri čemu ipak treba reći i da smo imali tri nešto slabija protivnika. Međutim, u ovoj četvrtoj, u gostima kod Ivanića, pokazali smo da možemo biti pravi i u sudaru s konkurentima za najviše pozicije. Utakmica je bila, rekao bih, na prvoligaškoj razini, u punoj dvorani, s prvoligaškim sucima, a mi smo to uspjeli dobiti bez velikog stresa - zadovoljno konstatira trener Dario Zrnić, pa ipak dodaje:

- Unatoč svim tim dobrim rezultatima, vjerujem da i dalje imamo prostora za napredak. Došle su nam tri nove igračice, trebat će nam još nešto vremena za potpuno uigravanja i siguran sam da cure mogu biti još bolje.

LETVICA SE I DALJE PODIŽE

Kad se gledaju samo golovi, tu iskaču Bernarda Mostarlić i Ela Bajkuša, ali ne pada treneru Zrniću napamet bilo koga pojedničano isticati.

- Ne, to bi bilo pogrešno, budući da smo mi stvarno tako posloženi da uvijek iskoči netko drugi. Zato i je toliko teško igrati protiv nas, jer nikad ne znaš odakle prijeti opasnost, tko će biti posebno raspoložen taj dan. Bernarda i Ela su već standard, ali puno su nam donijele

RUKOMETAŠICE UDARNIKA KRENULE U SEZONU SA ČETIRI POBJEDE, SREDILE I KONKURENTICE IZ IVANIĆA, PA SU SVE GLASNIJE PRIČE O MOGUĆEM POVIJESNOM ULASKU U PRVOLIGAŠKO DRUŠTVO

i dvije nove igračice, Doroteja Kontrec i Ana Papić. Njihovim dolaskom dobili smo dodatnu širinu, nove opcije, a Doroteja je u toj pobjedi kod Ivanića zabila čak osam golova. U prvoj teškoj utakmici je pokazala i dokazala da će nam biti pojačanje, jednako kao i Papić. Uvijek su na razini i golmanice, ali i sve druge cure, tako da isticanje bilo koga zaista ne bi imalo smisla - govori Zrnić. Vrhunski start u sezonu još je malo podigrao letvicu očekivanja, koja su ionako bila velika. I sve se glasnije spominje mogućnost plasmana u najviši rang, što bi bio povijesni trenutak za velikogorički ženski rukomet. I ogroman izazov.

NA POBJEDU

- Priča se o tome, logično je da se spominje u trenucima kad stvari idu ovako dobro, ali treba tu biti jako oprezan. Stalno ponavljam da bi isko rak poput toga donio i bitno drukčije potrebe, počevši od pojačanja, plaća za igračice, boljih uvjeta za rad... Puno je tu faktora o kojima treba voditi računa, no vjerujem da je definitivno došao trenu tak da o tome razgovaramo. Ne možemo mi sad pričati da ćemo sigurno biti prvi, puno je još toga ispred nas, neće biti lako nadmetati se s Ivanićem, Trešnjevkom i Lokomotivom, ali sportski je željeti sva ku utakmicu dobiti, napraviti na terenu sve što možeš da na kraju budeš ispred konkurencije. Zadnjih sezona stalno se dižemo, rastemo i napredujemo, dojam je da smo ove sezone 20 ili 30 posto bol ji nego lani, ali moramo ostati čvrsto na zemlji i biti realni - upozorava trener Zrnić, uz dodatak kako se u slučaju najboljeg mo-

RUKOMET

Dvojac Laki i Ceki vuče prema vrhu

ije idealno krenula ova sezona u svijetu rukometaša Gorice, na prvu se pobjedu čekalo sve do petoga kola, ali razloga za bilo kakvo paljenje alarma za uzbunu ipak nije bilo. Kiks u prvom kolu, kad se dogodio domaći poraz od Varaždina, poslužio je kao dokaz da će biti potrebno vrijeme da se sve posloži nakon dolaska novog trenera i određenih promjena u momčadi, a na to se nadovezao i remi u Karlovcu. Međutim, već u sljedeće dvije utakmice, najteže u rasporedu regularnog dijela, vidio se značajan pomak, korak prema naprijed. Prvo je u Velikoj Gorici gostovao nedodirljivi Zagreb i u tom susretu bilo je važno tek

sačuvati obraz i pružiti što je moguće bolji otpor. Goričani su u tome i uspjeli, upisali su poraz od sedam golova razlike, pa tjedan dana poslije napravili prvi veliki posao u ovoj sezoni. Ogledi sa Sesvetama zadnjih nekoliko sezona pretvorili su se u pravo rivalstvo, pri čemu su Sesvećani imali ponešto više uspjeha. Ovoga puta, na gostovanju, Gorica je uspjela uzeti bod (33-33) i pokazati da se definitivno probudila. Potvrda toj tezi stigla je kolo kasnije, pobjedom nad kutinskom Moslavinom.

Drugi strijelac lige je Ivan Laljek s 35 golova u pet kola, na 33 je Hrvoje Ceković, a to bi i trebao biti dvojac koji će vući prema ciljevima...

gućeg raspleta ipak neće morati događati tektonski pomaci.

- Hrvatski ženski rukomet je trenutačno takav da bismo mi s dva do tri prava pojačanja, uz zadržavanje postojećega kadra, mogli biti konkurentni i u prvoj ligi, ali opet ću ponoviti, to donosi i mnoge druge detalje sa sobom. Kao trener, kao sportaš, naravno da bih volio napraviti taj povijesni uspjeh, no tek ćemo vidjeti kako će se cijela sezona rasplestioprezan je Zrnić.

Budući da slijede dvije domaće utakmice, protiv Murvice i Poreča, realno je da Udarnik nastavi svoju pobjedničku seriju, da poveže šest pobjeda na startu, a onda bi sve ove priče dobile još malo snažniju podlogu. I ima-

Muke po košarci se nastavljaju i dalje...

Koji dan prije nego što je trebala krenuti nova sezone košarkaša Gorice, po novome u drugom rangu, iz kluba je stigla vijest bez velikih objašnjenja: "Nakon što se KK Gorica rastala s Nevenom Nikolićem, ulogu trenera preuzet će njegov pomoćnik i tajnik kluba Miron Češkić". Nastavljene su tako goričke muke po košarci, ali i navikavanje na nove okolnosti. Klub koji je donedavno parirao najboljima u državi

brzo se morao prilagoditi novoj situaciji i nastaviti egzistirati s trenerom koji vodi momčad, organizira utakmice, bavi se administracijom... Prvi korak odrađen je uspješno, Gorica je na otvaranju prvenstva uvjerljivo slavila kod Marsonije u Slavonskom Brodu, ali već u drugom se dogodio sudar s realnošću. Bodove je iz naše dvorane odnio KK Zagreb, na kraju i prilično uvjerljivo, čime je stigao i novi dokaz da će privikavanje na nove okolnosti potrajati još malo.

PRODAJA KUĆA

Velika Mlaka, obiteljska kuća uz glavnu prometnicu, suteren i visoko prizemlje, okućnica od 2.000m2, garaža, cijena 250.000€, prodajem ili zamjena za stan od 45-50m2 u Velikoj Gorici ili Zagrebu. 091/5249-756 Novo Čiče, kuća katnica u središtu mjesta, 1.kat useljiv, prizemlje potrebno urediti. Kuća veličine 9x9 metara, garaža 4x5 metara, velika okućnica. Legalizirano, vlasništvo 1/1., prodajem. 091/9199 336 Sisak, Staro Pračno, II. Lijevi odvojak 1, kuća prizemnica površine od 90 m2, dvorišna zgrada od 60 m2 i okućnica od oko 1350 m2. Kuća se sastoji od 3 sobe, kuhinje, kupaonica i wc, ostava, predsoblje, veliko potkrovlje, garaža i druge dodatne prostorije! Struja, voda (gradski vodovod), septička jama, klasično grijanje (drva). Energetski razred: G. Imanje se nalazi na samom početku naselja (1 km od trgovačkih centara u Zagrebačkoj ulici, 2,5 km do samog središta grada),nije poplavno! Neoštećeno u potresu (zelena kartica)! Napomena: Mogućnost zamjene (uz nadoplatu) za stan ili manju kuću u Sisku i bližoj okolici uz cestu za Zagreb! Cijena: 58.000 EUR (katast. općina: Odra, bkč: 1547/1) 091/441 00 57 Velika Gorica, Mraclin, samostojeća kuća GBP 541,17 m2 na uređenoj i ograđenoj parceli od 1086 m2. Sastoji se od: Suterena GBP 193 m2 (stamb. prostor), prizemlja GBP 172 m2 (stamb. prostor) i visokog potkrovlja GBP 154 m2 (rohbau). Cijela kuća povezana je unutarnjim stepeništem. 180.000 € www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0106

Velika Gorica, Gornja Lomnica, novoadaptirana moderno uređena kuća katnica ukupne površine 270 m2 na ograđenoj i uređenoj parceli od 981 m2. Kuća se sastoji od: prizemlja (ulazni hodnik, kuhinja s blag., d. boravak sa izlazom na terasu, sp. soba, kupaonica), kata (3 sobe sa izlazom na balkon, d.boravak, kupaonica) i potkrovlja (roh-bau). Na parceli se u sklopu kuće nalazi alatnica (15 m2) sa zasebnim vanjskim ulazom, velike nadstrešnice za 2 automobila sa pečenjarom te masivnim drvenim klupama i stolom i roštiljem. 365.000 € www. gorica-nekretnine.hr 099 555 0106

Velika Gorica, Gudci, samostojeća kuća prizemnice površine 87 m2 na ograđenoj parceli od 627 m2. Sastoji se od ulaznog hodnika, kuhinje sa blag., dnevnog boravka, sobe, kupaonice te jedne zasebne prostorije sa osvojenim ulazom. Kuća posjeduje Rješenje o izvedenom stanju. 40.000€ www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0106

Velika Gorica, Velika Mlaka, samostojeća kuća visoka prizemnica ukupne površine 300 m2 na parceli od 445 m2. Kuća se sastoji od: podruma (garaža, stambeni dio), prizemlja (uređeno), visokog potkrovlja (roh-bau). Svaka etaža ima zaseban ulaz. Uz kuću nalaze se pomoćni objekti, sušara i garaža. 200.000€ www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0106

Ogulin, Dujmić Selo, kuća katnica novije gradnje (2010. god.) na parceli od 470 m2. Sastoji se od prizemlja (ulazni hodnik, kuhinja sa blagov., d.boravak, kupaonica) i kata (2 sobe, wc). Na parceli se nalazi i natkrivena terasa, roštilj te alatnica. Posjeduje Rješenje o izvedenom stanju. 115.000 € www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0106

Velika Gorica, Velika Mlaka, moderna, kompletno uređena obiteljska kuća katnica ukupne površine 255 m2 na ograđenoj parceli od 565 m2. Kuća se sastoji od prizemlja (renovirano 2022. god.), kata i potkrovlja (roh-bau, provedena struja i voda). Na parceli se nalaze i 2 garaže. Kuća posjeduje Rješenje o izvedenom stanju. 360.000 € www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0106

Velika Gorica, Ščitarjevo, kuća katnica ukupne površine 144 m2 na parceli od 1071 m2 koja se sastoji od prizemlja (ulazni hodnik, 2 spavaće sobe, kupaonice, kuhinje sa blagovaonom te dnevnog boravka sa izlazom na balkon) i kata (rohbau – provedene instalacije). Kuća je građena 2022.god, a 2022.god. stavljena nova fasada. Kuća Posjeduje Rješenje o izvedenom stanju. 150.000 € www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0106

Sesvete, Brestje, kuća katnica sa četiri stambene jedinice ukupne površine 307 m2 na ograđenoj okućnici od 290 m2. 1.STAN - prizemlje površine 92,71 m2, 2.STAN - prvi kat površine 81,75 m2, 3.STAN - prvi kat površine 49,22 m2, 4. STAN - visoko potkrovlje površine 83,29 m2. Kuća se nalazi na dobroj lokaciji, mogućnost zamjene za stan uz nadoplatu. 268.000 € www.gorica-nekretnine. hr 099 555 0106

Velika Gorica, Gornje Podotočje, dvije duplex kuće visoke prizemnice ukupne površine 280 m2 na parceli od 1849 m2. Prva kuća sastoji se od prizemlja cca 80 m2 i kata cca 60 m2 (roh-bau). Druga kuća sastoji se od prizemlja cca 80 m2 i kata cca 60 m2 (roh-bau). U dvorišnom dijelu nalaze se i garaže, alatnica, ostava, pečenjara, vrt, voćnjak. 180.000 € www.gorica-nekretnine.hr 099 555

0106

Velika Gorica, Pokupsko–Roženica, samost. kuća katnica površine 230 m2 i okućnice od 1431 m2 koja se sastoji od prizemlja (predprostora u kojem je smještena ostava, ulaznog hodnika, kuhinje sa blagovaonom i dnevnim boravkom, 2 spavaće sobe i kupaonice, kata (zasebni ulaz - ulaznog predprostora, kuhinje sa blagovaonom, velikog dnevnog boravka sa mogućnošću ugradnje kuhinje sa izlazom na terasu, 2 spavaće sobe sa izlazom na terasu i kupaonice) i potkrovlja (roh-bau). Na parceli se nalazi i garaža od 100 m2 za 2 automobila. Posjeduje Rješenje o izvedenom stanju. 159.000 € www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0106

Velika Gorica, Lekneno, dvije kuće katnice ukupne površine 250 m2 i okućnice od 4300 m2. Jedna kuća ukupne kvadrature 200 m2 koja se sastoji od podruma, prizemlja, kata i potkrovlja. Druga kuća površine 100 m2, od kojih je 50 m2 uređeno, a ostalih 50 m2 roh-bau. Uz kuću se nalaze i dvije garaže za dva automobila. 165.000€ www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0106

Velika Gorica, Čret Posavski, samost. kuća katnica površine 300 m2 i okućnice od 2872 m2 koja se sastoji od prizemlja (ulaznog dijela, hodnika, kupaonice, ostave, 3 spavaće sobe, kuhinje sa blagovaonom te dnevnog boravka sa izlazom na natkrivenu terasu), kata (roh-bau isti raspored- te velike trase koja se proteže iznad dvije garaže) i potkrovlja (roh-bau). Na parceli se također nalazi i ograđeni vrt, voćnjak i plastenik. Posjeduje Rješenje o izvedenom stanju. 210.000 € www. gorica-nekretnine.hr 099 555 0106 Velika Gorica, Rakitovec, kuća katnica površine 160 m2 i ograđene okućnice od 250 m. Kuća se sastoji od: prizemlja (dnevni boravak sa blagovaonicom te izlazom na terasu, kuhinje, kupaonice i ostave), kata – iz kojeg je izlaz na veliki balkon (3 spavaće sobe iz koje jedna ima izlaz na balkon i kupaonice) i potkrovlja (roh-bau). U dvorišnom dijelu nalazi se pomoćni objekt u kojem je smještena kotlovnica i garaža u koju stanu 2 automobila. 155.000 € www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0106

Velika Gorica, Vukovina, kuća katnica stambene površine 300 m2 i okućnice od 1700 m2 koja se sastoji od podruma (3 prostorije i kotlovnica), prizemlja (hodnika, kuhinje sa blagovaonicom–izlaz na terasu, prostranog dnevnog boravka, kupaonice, spavaće sobe), kata (predprostora, kuhinje sa blagovaonicom, 2 spavaće sobe iz koje jedna ima izlaz na balkon, kupaonice) i potkrovlja (roh-bau). 230.000€ www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0106

Velika Gorica, Kromosovo naselje, kuća katnica površine 600 m2 i ograđene okućnice od 432 m2. Kuća je povezana unutarnjim stepeništem te se sastoji od podruma, prizemlja (prostrani ulazni hodnik, open space dnevni boravak sa kuhinjom i blagovaonom i izlazom na veliku terasu, kupaonica, soba), 1.kata (ulazni hodnik iz kojeg je izlaz na terasu, 2 kupaonice, 4 sobe) i 2. kata (ulazni hodnik, kupaonica, kuhinja sa blagovaonom i dnevnim boravak i izlazom na veliku terasu, 3 sobe). Kuća posjeduje Rješenje o izvedenom stanju. 560.000€ www. gorica-nekretnine.hr 099 555 0106

Ugljan, Kukljica, stambene površine 462 m2 na parceli od 256 m2 sa pogledom na more. Kuća se sastoji od podruma (velika prostorija, gusterna), prizemlja (4 studio apartmana, stan cca 50 m2) i kata (garsonijera, 2 neuređena apartmana cca 60 m2). 460.000€ www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0106

Velika Gorica, Centar, kuća katnica stambene površine 300 m2 i okućnice 611 m2 koja se sastoji od podruma (velika otvorena prostorija, vešeraj, garaža za 2 automobila), prizemlja (hodnik, kuhinja s blagovaonom, d. boravak sa izlazom na terasu), kata (isti raspored kao prizemlje) i potkrovlja (roh bau). Cijela kuća povezana je unutarnjim stepeništem. Posjeduje Rješenje o izvedenom stanju. 290.000,00 € www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0106

Velika Gorica, Petrovina, samost. visoka prizemnica površine 200 m2 i ograđene okućnice 1022 m2. Sastoji se od prizemlja i visokog potkrovlja povezanih unutarnjim i vanjskim stepeništem, u dvorišnom dijelu pomoćni objekt, 120.000 € www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0106