STR. 26/27
U Turopolju se nosio drijenak, a ne maslinova grančica, za Uskrs se pila rakija, a ne vino...
Mistično...
COPRNICE, VILE I OSTALA ČUDESA
OTKRIVAMO KOJE PRIČE "S ONE STRANE" KRUŽE PO TUROPOLJSKOM KRAJU...
DOK NAS BATAT NE RASTAVI
ANA I TIHOMIR SREĆU SU PRONAŠLI U UZGOJU BATATA. I BAŠ SE ŽENE...
Kineski investitori i njihove ideje o gradnji stadiona i tko zna čega još, Atlantic grupa i njihov dolazak u Veliku Goricu, planovi za gradnju gradskog bazena, šušur oko uporno odličnih nogometaša... Sve je to u naš grad došlo nekako s proljeća i učinilo da se ovaj grad još malo razbudi, procvjeta, razigra. O svemu tome možete čitati u novom broju Reportera, u kojem smo za noseću priču izabrali životnu ispovijest jednog posebnog nogometaša. Nekad veliki talent Igor Mostarlić danas je na kraju svog igračkog puta i otvoreno priča o svemu što mu se događalo kroz neobično živopisnu karijeru. Također, donosimo i razgovor s načelnikom velikogoričke policije Pericom Malićem, kriminalistom s 25 godina iskustva u policiji i čovjekom koji se sa svojim kolegama brine za sigurnost svih nas. Možete doznati i kako jedan mladi zaljubljeni par odluči baviti se uzgojem batata, kakve su uspomene vitalnog 90-godišnjaka Mate, ali i kakvi su se to blagdanski običaji vezali u Uskrs u Turopolju u nekim prošlim vremenima. Čitajte i uživajte...
Besplatne informativne novine građana Velike Gorice, Turopolja, Posavine i Pokuplja
Datum izlaska ovog broja: 18. travnja 2019. Izdavač: e-Radio d.o.o., Velika Gorica, Gajeva 25 Glavni urednik: Marko Vidalina Tehnički urednik: Zvonko Šimunić
Grafičko oblikovanje oglasa: Željka Makek i Mile Šola Novinari:
David Jolić, Mirjana Marković, Petra Škrinjarić, Marija Vrbanus, Matea Brenčić, Tomislava Bradić, Vanja Stanojević, Mato Paviša, Suzana Majstorović, Mihaela Bradić, Anes Šuvalić, Vitomir Štuban Fotografije:
David Jolić, Sanjin Vrbanus, Mario Žilec, Dora Črnko, Nikica Topić, Vitomir Štuban, Mato Paviša Uređuje redakcijski kolegij (sjedište): Velika Gorica, Gajeva 25 Telefon: 01/6222 777, Fax:01/ 6221 160, e-mail:reporter@city-radio.hr
Tisak: Vjesnik d.d. Slavonska avenija 4, Zagreb
„Reporter“ je upisan u evidenciju javnih glasila pri Uredu za odnose s javnošću Vlade Republike Hrvatske Reporter je dobitnik nagrade „Zlatno ogledalo“ kao najuređenije lokalne novine u Hrvatskoj
OD OVOGA BROJA VAŠ OMILJENI LOKALNI MJESEČNIK PREDSTAVLJA
SE U REDIZAJNIRANOM OBLIKU. PRVI BROJ IZAŠAO JE 2000. GODINE, PROLAZIO JE NEKOLIKO FAZA, A POSLJEDNJA U NIZU KREĆE SAD...
remena se mijenjaju, traže od svih nas neke nove odluke, korake i reakcije na akcije koje se događaju svuda oko nas... Tako je i u svijetu medija, kako globalnih i nacionalnih, tako i ovih naših malih, lokalnih. Sasvim konkretno, tako je i s Reporterom, Vašim omiljenim lokalnim novinama, čiji 381. broj upravo držite u rukama. Prošlo je već gotovo 20 godina otkad je izašao prvi broj Reportera. Točnije, 2000. godine s izlaženjem je počeo kao dio kultnog RVG-a, da bi ga kasnije preuzela medijska kuća koja u goričkome medijskom prostoru publici nudi i program City Radija, kao i sadržaj koji svakog dana donosimo na City portalu. Iako najveća, daleko od toga da je to bila i jedina promjena koja je zadesila Reporter u posljednjih 19 i nešto godina. Mijenjalo se, zapravo, gotovo sve, od ritma izlaženja, preko koncepta, uredničkih imena i ideja, pa sve do samog vizualnog identiteta novina. Uostalom, dovoljno se samo prisjetiti da je nekad Reporter
REPORTER
JE S VAMA VEĆ 19 I NEŠTO
GODINA, MIJENJAO SE KROZ
GODINE, A PROMIJENIO SE MALO JOŠ JEDNOM...
bio tjednik, kasnije u jednoj fazi i dvotjednik, nakon čega se i de nitivno pretvorio u mjesečnik, format u kojem je i danas. I sve ove godine, bez obzira na ekipu koja je radila u tom trenutku, donosili smo vam vijesti, teme i priče iz svih krajeva Turopolja, mijenjajući pritom pristup, poglede na stvari i način na koji ćemo se što bolje i kvalitetnije prezentirati našim čitateljima. Jednako ćemo nastaviti raditi i dalje, jer volimo reći da je ovo tek! 381. broj Reportera. Od ovog broja imate priliku vidjeti kako će Vaše i naše novine izgledati u sljedećem razdoblju. Napravili smo temeljit redizajn, uskladili naš proizvod s trendovima na medijskom tržištu, u želji da još jedanput napravimo pomak prema naprijed. Ovako između sebe, čvrsto vjerujemo da će čitatelji prepoznati vrijednost onoga što radimo. I speci čnost vremena u kojem živimo. Vremena u kojem portali i društvene mreže sve snažnije "ubijaju" tiskana izdanja, preuzimajući na sebe informiranje čitatelja po modelu "iz minute u minutu". To novine u tiskanom izdanju, naravno, ne mogu iz-
Učenici Osnovne škole Nikole Hribara su svojim likovnim radovima, na temu "Pasija srcem djeteta" pozdravili i najavili Uskrs, najveći blagdan kršćanstva, dan Uskrsnuća Isusa Krista. Profesorica Marija Patrlj bila je u pravu kada je u najavi izložbe kazala kako ”dječje srce iskreno i osjećajno može sve osjetiti, dodirnuti, suosjećati, radovati se i patiti”. Izložba je otvorena i potvrdila da su dječji radovi na spomenutu temu - prava umjetnička djela. Izloženi radovi fasciniraju idejama i likovnim rješenjima na radost i ponos svojim učiteljicama i nastavnicama.
vesti, s tim se ne mogu nositi. I koliko god je nedvojbeno da i one svejedno moraju zadržati barem dio obaveze da informiraju, donose vijest, toliko je jasno da je taj segment smisla tiskanih novina duboko u 21. stoljeću postao - sekundaran. U ovom formatu, magazinskom koliko je to moguće izvesti, u prvom vam redu želimo donositi priče. Zagrebati ispod površine, doznati za vas kakvi se ljudi kriju iza velikih uspjeha, fascinantnih dosega i posebnosti svih vrsta. Želimo Vam kroz ljude, kroz njihove priče i iskustva, kroz njihove sudbine, predstaviti ljude koji su drukčiji, uspješniji, bolji i sretniji. I tako iz mjeseca u mjesec. Reporter nekad nije bio besplatan, ova stara naslovnica gore, iz 2004. godine, podsjeća da je cijena bila osam kuna, ali i to se odavno promijenilo. Danas je besplatan, možete ga pronaći na nekoliko "spotova" po gradu, u seoskim trgovinama, u ka ćima, a možda i na stanici, čekajući autobus prema Zagrebu. I ako vam barem malo skratimo dosadnu vožnju u busu, već smo puno napravili... Redakcija Reportera
Prigodni glazbeni program izvela je grupa bivših učenika Osnovne škole Nikole Hribara, a pjesme posvećene Isusu recitirali su učenici nižih razreda. Program je moderirala Marija Patrlj, a izložbu je otvorio Stjepan Maravić, ravnatelj OŠ Nikole Hribara. Na ‘slatki’ domjenak po završetku otvaranja bili su pozvani svi koji su se našli u izložbenom prostoru. Izložbu su pripremile vrijedne učiteljice: Ivana Boban, Ivana Đaković, Irena Gimpelj Gal, Jadranka Jelisavac, Marija Lovrić, Vesna Lukinić, Marija Patrlj, Ksenija Petrlin Jurić i Vesna Stipić.
OBUSTAVLJEN NATJEČAJ ZA
PODUZETNIKE POČETNIKE
Grad Velika Gorica na svojim je stranica je 1. travnja objavio Natječaj za dodjelu potpora za poduzetnike početnike za 2019. godinu. Pojedinačna potpora do 90 % troškova, a maksimalno 15 000 kuna, mogla se ostvariti za nabavu opreme, alata, strojeva, mjernih i kontrolnih uređaja i instrumenata za obavljanje osnovne djelatnosti, unutrašnje uređenje poslovnog prostora, nabavku uredskog i radnog namještaja, računalne opreme, programa i sustava, promociju i marketinške aktivnosti, izobrazbu vlasnika i zaposlenih te certificiranje proizvoda. Zahtjevi za dodjelu potpora mogli su predati od 3. travnja dokraja studenog ili do iskorištenja sredstava. A sredstva su iskorištena vrlo brzo te je natječaj već 9. travnja obustavljen.
OČUVANJE OBRTNIČKIH
DJELATNOSTI UZ POTPORE
Obrtnici te mala i srednja trgovačka društva u vlasništvu fizičkih osoba, upisana u evidenciju o pravnim osobama i radnicima koji obavljaju djelatnost na obrtnički način, mogu se do kraja travnja prijaviti za dodjelu potpora koje Grad dodjeljuje za očuvanje i razvoj tradicijskih, deficitarnih i proizvodnih obrtničkih djelatnosti. Popis djelatnosti za koje je moguće dobiti najviše 20 000 kn, odnosno do 90 % troškova je poduži, a možete ga vidjeti na www. gorica.hr. Prijaviti se možete do kraja travnja.
Kriteriji za dodjelu potpora su poboljšanje uvjeta rada radionice, ulaganje u edukaciju, broj zaposlenih, sudjelovanje na sajmovima, certifikati, broj godina poslovanja, obiteljska tradicija, vrsta djelatnosti te način izrade proizvoda.
Već sedmu godinu zaredom Grad Velika Gorica pridružio se akciji "Pomozimo studentima - djeci hrvatskih branitelja kupnjom prijenosnog računala", koju organizira Odjel za humanitarnu djelatnost Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata. Svečana dodjela laptopa održana je u restoranu Gastro globus, a dobila su ih djeca (studenti) hrvatskih branitelja iz višečlanih obitelji te obitelji koje žive u teškoj materijalnoj situaciji.
Naš grad ove godine donirao je dva prijenosna računala studenticama iz Vukovarsko-srijemske županije, a predao ih je zamjenik gradonačelnika Ervin Kolarec. Održana je time jedna lijepa tradicija, ko-
jom gradski čelnici pokazuju koliko su im važna djeca branitelja, a način na koji to daju do znanja iz godine u godinu u skladu je s modernim vremenima, u kojima je prijenosno računalo neizostavno važno.
JEDAN OD AKTUALNIH PROBLEMA SU I DIVLJA ODLAGALIŠTA OTPADA, NA KOJIMA ĆE USKORO BITI POSTAVLJENE NADZORNE KAMERE, NAGLAŠENO JE NA AKTUALNOM SATU POSLJEDNJE SJEDNICE GRADSKOG VIJEĆA
radski vijećnici postavili su tijekom aktualnog sata 13. sjednice Gradskog vijeća niz pitanja vezanih uz teme koje zanimaju, ali i brinu stanovnike grada i okolice. Svena Fabijančića zanimalo je zašto je na natječaju za Kučki most odbijen jeftiniji ponuđač te je odabrana Geo tehnika d.o.o. s Brača sa čak 900 tisuća skupljom ponudom. Gradonačelnik Dražen Barišić odgovorio je da su na natječaj pristigle dvije ponude.
- Prihvaćena je ona viša jer drugi ponuđač, Vodoprivreda Zagorje, nije imao svu pravovaljanu dokumentaciju. Nakon uložene žalbe, komisija je poništila natječaj i tražila pojašnjenje kriterija za odabir ponude - pojasnio je Barišić, dodavši da bi ovih dana sve trebalo biti riješeno i radovi će početi. Damir Šimunić i Alanmilan Šembera upozorili su da je asfaltna baza u Donjoj Lom-
nici puštena u probni rad.
- Iz dimnjaka ide gusti dim, kamioni voze bez cerade, smrad je nesnosan, a za probni rad nije tražena dozvola Grada - rekao je Šimunić, a na upite što će Grad napraviti i na koji će način kontrolirati rad asfaltne baze, gradonačelnik je odgovorio da pozorno prate sve što se događa.
- Moja je kuća bliže asfaltnoj bazi od mnogih lomničkih, i osobno sam zainteresiran za ovu problematiku, a kao gradonačelnik sam odgovoran da sve teče po zakonu - rekao je Barišić te dodao da se očekuje očitovanje od inspekcije i nadležnog ministarstva te konkretni uvid u rad asfaltne baze.
Stjepana Raka zanimalo je hoće li, kada i u kojim naseljima biti postavljeni 'ležeći policajci'. Zamjenik gradonačelnika Krešimir Ačkar pojasnio je da je zaprimljeno nekoliko zahtjeva za uspornicima, no za njihovo
POZORNO ĆEMO SVE PRATITI U RADU ASFALTNE BAZE, SVE MORA BITI ZAKONSKI REGULIRANO
je postavljanje potrebna suglasnost MUP-a. - Zahtjeve su predali Novo Čiče, Jagodno i Velika Buna. Za pet smo već dobili dozvole, a riječ je o mjesnim odborima Čička Poljana, Lazina Čička, Pleso, Petrovina Turopoljska i Mlaka, sada trebamo to realiziratipojasnio je Ačkar. Vijećnik Igor Horvačić istaknuo je da je zahtjev za 'ležećim policajcima' stigao i iz Buševca te upozorio na loše stanje nogostupa u tom naselju. Gradonačelnik je obećao obići mjesto i dogovoriti sanaciju. Raspravljalo se i divljim deponijima. - Pokušavamo promijeniti svijest građana te svakodnevno upozoravamo da se smeće ne odlaže tako - istaknuo je direktor VG Čistoće, Ivan Rak, koji je najavio postavljanje nadzornih kamera na divlje deponije. - Ako vidite da netko odlaže nepropisno otpad, fotografirajte kako bismo ih mogli kazniti - pozvao je Rak.
IMATE VELIK POTENCIJAL ZA IZGRADNJU STADIONA I DRUGA ULAGANJA U SPORTSKU INFRASTRUKTURU, KAŽE JIANG YU, VODITELJICA KINESKE DELEGACIJE
Kineska delegacija, predvođena Jiang Yu, predsjednicom pekinške kompanije Z-Run Well Ton Industry, posjetila je Veliku Goricu. Tom su prilikom gosti obišli naš grad, gospodarske zone te gradske ustanove i institucije, upoznali se s našom kulturom, ali i mogućnostima ulaganja. Naime, gospođa Yu i njezini suradnici pokazali su poseban interes za izgradnju stadiona i nogometnog kampa u našem gradu te su na sastanku s gradonačelnikom Draženom Barišićem potencijalnim investitorima prezentirane mogućnosti ulaganja u sportsku infrastrukturu. Ova suradnja dogovara se već duže vrijeme, a posebice je dobila na značaju nakon ulaska HNK Gorice u 1. Hrvatsku nogometnu ligu. Svojim uspjehom i dobrim rezultatima, HNK Gorica je kao gradski brend doprinijela pozitivnom ozračju sportske klime i zainteresiranosti za strani kapital. - Velika Gorica je u posljednjih nekoliko godina postala grad poželjan investitorima. Prvo našim domaćim kompanijama, a
sada i vanjskom kapitalu. Mi smo još prije nekoliko godina uspostavili prve kontakte sa službenim izaslanstvom NR Kine, a sada smo razgovarali o konkretnim projektima. Veseli me da se razvijamo u pozitivnom smjeru i da strani investitori prepoznaju taj naš potencijal za svoja ulaganja – rekao je gradonačelnik Barišić.
STADION SA ČAK 30.000 MJESTA?!
Kineska delegacija obišla je i teren koji prostorno-planski zadovoljava potrebe izgradnje stadiona s popratnim sadržajima. - Infrastruktura koju posjedujete više je nego zadovoljavajuća jer ste povezani s cijelom Hrvatskom, prednost je i blizina Zračne luke, a sviđa nam se i sam izgled Velike Gorice. U vašem gradu vidimo veliki potencijal, ne samo za izgradnju stadiona već i za ulaganje u razne oblike sportske infrastrukture te u sportsku industrijuporučila je Jiang Yu.
Kineski investitori u planu imaju stadion većeg kapaciteta, s oko 30 tisuća mjesta, koji će zadovoljavati najviše standarde svjetskih nogometnih događanja. Takva je investicija
INVESTICIJA
U STADION
MOGLA BI
IZNOSITI
NAJMANJE
60-70 MIL. EURA...
Poliklinika "Vaš pregled", koja je s radom započela prije tri godine, otvorila je Sportsku ambulanta na Gradskom stadionu. Zahvaljujući boljoj i kvalitetnijoj opremi i programima te većem broju suradnika i djelatnika, još će se kvalitetnije paziti na zdravlje sportaša. Ova poliklinika u tri je godine u Zagrebu obavila više od 30 tisuća pregleda, a ravnatelj je dr. Tomislav Madžar, ugledni liječnik, ali i posebni savjetnik predsjednice Grabar-Kitarović za sport.
- Na početku smo imali svega troje zaposlenih, a sad ih je 35. Jako sam
sretan i zahvalan što smo u Gorici pronašli partnere i prijatelje. Velika Gorica mnogo ulaže u sport, brine o građanima, a među rijetkim je gradovima u Hrvatskoj koji su prepoznali važnost pregleda sportaša.
Vjerujem da će se sad broj ozljeda smanjiti, a sportski rezultati poboljšati - istaknuo je Madžar. Gorica iz proračuna izdvaja značajna sredstva za sport i sportaše, pa i ne čudi što je Grad osigurao prostor za pružanje potpune i kvalitetne medicinske zaštite i preventivnih pregleda na jednom mjestu. - U šest godina u sport smo uložili
100 milijuna kuna. Izgradili smo bazen, postavili eflektore na stadionu, izgradili dvoranu, terene s umjetnom travom... Dali smo velik doprinos sportu, a rezultati se vide - istaknuo je gradonačelnik Barišić. Na svečanosti otvaranja u Plavom salonu okupila se sportska i politička elita. Saborski zastupnici, čelnici HNS-a, Lino Červar, Igor Vori, Jakov Kitarović, Zorislav Srebrić. - Vesele me ulaganja u sport u Gorici, koja ovo zaslužuje. Siguran sam da ćemo uskoro sjesti za stol kad su u pitanju i druge investicije - kaže direktor u HNS-u Marijan Kustić...
Turopoljska trka godinama je jedan od masovnijih sportskih i društvenih događaja u gradu. – Svake godine imamo sve više natjecatelja iz cijelog svijeta, utrka je sve kvalitetnija, ali najviše nas raduje kad vidimo našu djecu u klupskim majicama i obilježjima i kad znamo da smo im omogućili da mogu sportski živjeti - istaknuo je prilikom najave ove sportske manifestacije gradonačelnik Barišić. Generalni pokrovitelj utrke je Grad, a organizator je Maraton klub VG, čiji predsjednik Darko Batković kaže da sve ide po planu. - Drago mi je što brojni naši najmlađi sugrađani djeluju kroz MK Velika Gorica, koji daje velik doprinos tome da Gorica ima status grada sporta. Siguran sam da ćete kroz ZŠU već ove godine, obzirom da smo pozamašno povećali financije u Zajednici, i vi dobiti veća sredstva - kazao je Ervin Kolarec.
vrijedna najmanje 60-70 milijuna eura, a konačna cijena će ovisiti o popratnim sadržajima, odnosno kategorizaciji stadiona. Ovih dana očekuje se potpisivanje Memoranduma o razumijevanju kojim će biti definirane sve daljnje aktivnosti. Ne treba zaboraviti da je Gorica najveći grad Zagrebačke županije, šesti grad u Hrvatskoj s najmanjom stopom nezaposlenosti i najvišim prosjekom plaće u gospodarstvu. Stoga, osim stadiona, u pripremi su i brojni drugi projekti zanimljivi potencijalnim investitorima i stranom kapitalu. Gradonačelnik poručuje kako je ovo početak novog investicijskog zamaha grada.
Gradski čelnici tradicionalno uoči Cvjetne nedjelje dijele maslinove grančice svojim sugrađanima. Prilika je to i da im čestitaju Uskrs i požele im obilje mira, blagoslova i radosti koju donosi uskrsli Krist. Maslinove grančice znak su mira, blagostanja i uzajamnog poštovanja, a ujedno su dio značajne simbolike uoči najvećeg katoličkog blagdana. Na Cvjetnicu ili Nedjelju muke Gospodnje nose se u crkvu na blagoslov, kao podsjećanje na Isusov ulazak u Jeruzalem gdje ga je narod dočekao mašući palminim i maslinovim grančicama. Na Cvjetnicu se nekada umivalo vodom u koju su se stavljale ljubičice ili neko drugo proljetno cvijeće. U Turopolju se na blagoslov nosio drijenak, imela ili grane ruže. Blagoslovljene grančice stavljane su pod kućne grede i na voćke jer se vjerovalo da štite od zla, pospješuju plodnost i donose bogat urod.
U CENTRU VELIČINE 28 TISUĆA ČETVORNIH METARA RADI 200 ZAPOSLENIKA, A DIO POSLA U OVOM POGONU OBAVLJAT ĆE AUTOMATIZIRANI ROBOTI. TU JE ČAK 30.000 PALETNIH MJESTA
Atlantic grupa otvorila je u poslovnoj zoni Meridian 16 u Vukovinskom polju novi, suvremeno opremljeni logističko-distribucijski centar, najveći objekt ove vrste u cijelom Turopolju. Na prostoru od 60 tisuća četvornih metara, smjestio se objekt od 28 tisuća četvornih metara i 30 tisuća paletnih mjesta, a u skladu s poslovnim potrebama predviđena je i mogućnost njegova širenja. Novoizgrađeni objekt središnji je logistički centar za hrvatsko tržište. Investicija ukupne vrijednosti oko 20 milijuna eura realizirana je u suradnji sa strateškim partnerom, tvrtkom Kamgrad, u roku od samo sedam mjeseci. Većinski vlasnik i osnivač Atlantic grupe, Emil Tedeschi, zahvalio je prilikom otvaranja svima koji su doprinijeli da projekt bude realiziran
u rekordnom roku, od odabira lokacije do zaprimanja prve robe.
- Ponosan sam na kapacitet, znanje, energiju, na predan rad, trud i vjeru: Hvala svima koji daju svoj doprinos kako bi Atlantic grupa bila uspješna i održiva kompanijaistaknuo je Tedeschi. Velikogorički čelnici izuzetno su zadovoljni činjenicom da je jedna od vodećih prehrambenih kompanija u regiji kao najpovoljniju geografsku lokaciju odabrala upravo Vukovinsko polje.
- Dolazak Atlantic grupe je najveći privatni strateški projekt koji je preskočio rijeku Savu i Buzinski prsten te je realiziran u našem gradu. Ujedno je to i veliki korak u pravom smjeru za privlačenje velikih investitora. Očekujemo nove investitore, koji će svojim poslovanjem stvoriti novu para-
DOLAZAK
ATLANTIC
GRUPE U NAJVEĆI JE
PRIVATNI
STRATEŠKI
PROJEKT
U NAŠEM
GRADU
digmu gospodarstva i ekonomije u Velikoj Gorici. Ovaj dio Gorice napokon će zaživjeti onako kako je i planirano u gospodarskom smislu. U distribucijskom centru otvoreno je 200-tinjak novih radnih mjesta, a očekujemo i otvaranje novih njegovim daljnjim širenjem - rekao je gradonačelnik Dražen Barišić, dodavši kako bi se mnogi načelnici, gradonačelnici pa i župani rado našli na njegovom mjestu. Inače, u novom će centru dio posla obavljati i roboti. Atlantic Grupa ušla je, naime,
u pilot projekt s hrvatskom robotičkom kompanijom Gideon Brothers kroz koji će biti testiran prvi komercijalni proizvod ove tehnološke kompanije - autonomni logistički robot. Prvi takvi roboti ovih su dana ušli u objekt te započeli s probnim radom, a osim što mogu samostalno voziti i prenositi 800 kg tereta, dizajnirani su za sigurno kretanje među ljudima, opremom i drugim logističkim vozilima. Jeftiniji od sustava koji se danas koriste te koriste bogate baze podataka.
POTPORE ZA PROIZVODNE I NEPROIZVODNE DJELATNOSTI
Mali gospodarstvenici s područja Velike Gorice koji se bave proizvodnom i neproizvodnom djelatnosti mogu se prijaviti na Natječaj koji je Grad raspisao te ostvariti potpora za nabavu strojeva, opreme i alata za obavljanje osnovne djelatnosti, unutrašnje uređenje poslovnog prostora, nabavu informatičke opreme i softvera, nabavu uredskog i radnog namještaja, promociju i marketinške aktivnosti, edukaciju vlasnika i zaposlenika, certificiranje znaka i kvalitete, istraživanje i razvoj novog proizvoda. Korisnici potpora moraju imati sjedište, a obrtnici i prebivalište na području Grada Velike Gorice. Prijave se zaprimaju do 30. travnja.
Potpore se ne odobravaju za kupnju vozila, najam poslovnog prostora, osnivanje (registraciju) tvrtke te kao osnivački kapital za trgovačka društva. Sve informacije možete dobiti u Upravnom odjelu za poduzetništvo, investicije i fondove EU, Velika Gorica, Šetalište Franje Lučića 15 ili na telefon: 5520 527 i 5520 521.
GRAD SPORTA: ZA PROGRAME U SPORTU 290 TISUĆA KUNA
Grad je objavio Javni poziv udrugama za dodjelu financijskih potpora za programe/projekte u sportu za 2019. godinu. Pojedina sportska udruga ima pravo na sufinanciranje samo jednog programa udruge tijekom ove godine. Sva pitanja vezana mogu se postaviti isključivo elektroničkim putem, slanjem upita na adresu sport@gorica.hr. Javni poziv ostaje otvoren sve do iskorištenja sredstava, a za tu je namjenu u Proračunu osigurano 290 tisuća kuna. Velika Gorica kao grad svake godine kroz proračun povećava izdvajanja za sport i sportsku infrastrukturu, što se posljednjih godina sve više očituje i na rezultatima i uspjesima kojima se mogu pohvaliti gorički sportaši na svim razinama.
NAGLASAK OKUPLJANJA
ODGAJATELJA BIO JE NA
NOVIM I INOVATIVNIM
PRAKSAMA U ODGOJU
I OBRAZOVANJU TE RAZMJENI ISKUSTAVA
z pokroviteljstvo Ministarstva znanosti i obrazovanja te Grada Velike Gorice u našem su gradu početkom travnja obilježeni Dani dječjih vrtića u Velikoj Gorici, primarno posvećeni onima koji rade s djecom rane i predškolske dobi. Središnji dio dvodnevnog događanja bio je Stručni skup pod nazivom "Sretni i kompetentni u inovativnom i otvorenom dječjem vrtiću" koji je namijenjen odgojiteljima, učiteljima i stručnim suradnicima iz odgojno-obrazovnih ustanova, kao i drugim stručnjacima koji se bave ranim i predškolskim odgojem i obrazovanjem. Cilj Stručnog skupa bio je razmjena iskustava i dobre prakse, kao i prezentacija suvremenih znanja i spoznaja iz područja predškolske djelatnosti. Njime se nastoji unaprijediti kontinuirana briga o djeci, jer je dostupan i kvalitetan sustav predškolskog odgoja društveni mehanizam koji poboljšava i unapređuje kvalitetu života djece, njihovih obitelji, ali i cijele zajednice. Skup u gradskoj vijećnici POUVG-a vodila je dr. sc. Arijana Mataga Tintor iz gradskog Upravnog odjela za predškolski odgoj, školstvo i šport.
- Vrtići trebaju biti otvoreni i inovativni, djeca u njima sretna, roditelji zadovoljni, a djelatnici kompetentni u radu. Upravo su odgojitelji ključne osobe u predškolskom obrazovanju djece i njima su posvećeni ovi dani - naglasila je Mataga Tintor. Okupljene su pozdravile Marijana Šalinović iz UNICEF-a koja je istaknula da predškolski odgoj svoj djeci omogućuje jednake šanse u razviju njihovih potencijala, kao i Tijana Vidović iz Ministarstva obrazovanja. Vidović je podsjetila da je Hrvatska najslabija u Europi po obuhvatu djece, ali imamo vrlo visoku razinu kvalitete u našim predškolskim ustanovama.
LUKAVEC
Veliku Goricu pohvalila je zbog velikih ulaganja u rani i predškolski odgoj u cilju povećanja obuhvata, ali i povećanja kvalitete. Svjedoče tome raznovrsni programi podrške odgojiteljima i djeci, ali i konstantna ulaganja ne samo u infrastrukturu već i produktivnost predškolskog obrazovanja. Gradonačelnik Dražen Barišić istaknuo je da je Grad u posljednjih deset godina izdvajanja za vrtiće s 50 milijuna kuna povećao na 68 milijuna kuna.
- Tu su još i investicije na koje smo uložili dodatnih 100 milijuna kuna. Otvorili smo nove vrtiće, renovirali i proširili posto-
Suradnja Grada i gradskih tvrtki s UNICEF-om ide dalje
Dugogodišnja suradnja između Grada Velike Gorice i Unicefa u cilju senzibiliziranja građana na potrebe djece i mladih iz Hrvatske i svijeta nastavlja se i dalje. U sklopu projekta ‘Rastimo zajedno’ educirani su timovi dječjih vrtića Ciciban, Velika Gorica, Žirek i Lojtrica za provedbu besplatnih radionica za roditelje, a DV Žirek u sklopu projekta ‘Rastimo zajedno Plus’ organizira radionice za roditelje najmlađe djece s poteškoćama u razvoju. Programi se provode i u Centru za djecu mlade i obitelj, kao i ostalim obrazovnim ustanovama za djecu i mlade, tu je i baby fitness, a u UNICEFovom odboru za dječju participaciju je i dvoje predstavnika upravo iz našeg grada.
- Velika Gorica ponosno nosi titulu grada prijatelja djece i to nije ‘mrtvo slovo na papiru’. Suradnja s UNICEF-om je vrijedna i važna, njome dajemo dodatnu kvalitetu
života našim sugrađanima - istaknuo je gradonačelnik Barišić prilikom potpisivanja sporazum o daljnjoj suradnji.
U projekt su se uključile i gradske tvrtke VG Čistoća i VG Vodoopskrba, koje su na sebe preuzele obvezu informiranja javnosti o programima UNICEF-a te će tako doprinijeti njihovoj uspješnosti.
- Zadovoljstvo nam je sudjelovati u ovom projektu te potaknuti građane da se i oni uključe - rekao je Ivan Rak, predsjednik uprave VG Čistoće, a Tomislav Jelisavac, prvi čovjek VG Vodoopskrbe, dodao je: - Kroz ovaj sporazum i mi se osjećamo kao dio velike UNICEF-ove obitelji.
Đurđica Ivković, v. d. predstojnice Ureda UNICEF-a za Hrvatsku izrazila ja zahvalnost što Velika Gorica prepoznaje njihove potrebe već nekoliko desetljeća te istaknula da naš grad može biti primjer drugima.
U PERIODU PRED NAMA POSVETIT ĆEMO SE OTVARANJU VRTIĆA U RURALNIM SREDINAMA
jeće, uveli smo nove pristupe u odgoju i obrazovanju poput e-upisa, proširili smo programe, imamo trećeg odgojitelja, omogućili smo upis sve djece, radimo na inkluziji… Nakon gradnje i obnove vrtića u gradu, u sljedećem periodu posvetit ćemo se otvaranju manjih vrtića u ruralnim dijelovima. Cilj nam je omogućiti djeci dobro i stimulativno okruženje u kojem će rasti i razvijati se - rekao je Barišić. Bogat i sadržajan program Dana dječjih vrtića počeo je plenarnim izlaganjima prof. dr. sc. Lidije Vujičić, dekanice Učiteljskog fakulteta u Rijeci i dr. Hrvoja Hand-
la, spec. psihijatra. U središtu plenarnog izlaganja Lidije Vujičić bilo je promišljanje i koncipiranje kurikuluma dječjeg vrtića kao konceptualnog okvira za razvoj dječjih potencijala. Izlaganje Hrvoja Handla bilo je usmjereno emocionalnom razvoju djeteta od njegove najranije dobi, zore njegova života, s naglaskom na važnost uloge odgojitelja i postavljanju granica. Naglasak okupljanja odgajatelja bio je upravo na novim i inovativnim praksama u odgoju i obrazovanju, razmjeni iskustava te implementaciji nekih novih, kvalitetnih programa za rad i učenje.
KUPANJE, SUNČANJE...
Započelo idejno projektiranje vanjskog bazena
Potpisivanjem Ugovora o izradi idejnog projekta i službeno je pokrenut postupak izgradnje vanjskih bazena, najavljen prilikom otvaranja unutarnjih bazena. U planu je olimpijski bazen i još neki popratni sadržaji kao što su tobogani, manji bazen, sunčalište… Time će se upotpuniti kompleks bazena u centru grada, a uz novi sadržaj će život u Velikoj Gorici dobiti na dodatnoj kvaliteti. Nakon izrade idejnog projekta bit će pokrenut i natječaj za najpovoljnijeg ponuđača te potom kreće izgradnja. Prema najavama, Velikogoričanima će rekreacija i sunčanje na otvorenom biti omogućeno na ljeto iduće godine. Tako će, kao što je i ranije najavljeno, radovi moguće započeti već do kraja godine, iako rokovi za sad nisu definirani. Ono što će svakako doći je welness i ugostiteljski objekt, te sunčalište.
Grad sufinancira program za 2600 djece
U Velikoj Gorici djeluju četiri gradska i dva privatna dječja vrtića te tri dadilje. Ukupno je to oko 500 djelatnika, a Grad sufinancira program za 2600 djece. Bez obzira koji vrtić dijete pohađa, svi roditelji plaćaju istu osnovnu cijenu – 590 kn, a mnogi imaju i određene pogodnosti. Ekonomska cijena predškolskog odgoja po djetetu iznosi 2000 kn, a tu razliku snosi Grad.
DJECA I DJELATNICI IZ CICIBANA PROSLAVILI SU ROĐENDAN OVOGA VRTIĆA UZ PJESMU I PLES, ALI I UZ PREZENTACIJU ENERGETSKE OBNOVE
ječji vrtić Ciciban postoji već četiri desetljeća, iako ne od početka pod tim imenom. Danas na četiri lokacije ima 600-tinjak mališana kojima se, uz redovne, nude i brojni dodatni programi i sadržaji. Najveći poklon za godišnjicu bila je zasigurno energetska obnova matičnog objekta u Vidrićevoj vrijedna 4,7 milijuna kuna, zahvaljujući kojoj je vrtić zablistao u novom ruhu. Kako je pojasnio pročelnik Domagoj Ilečić, Grad je u ovom projektu sudjelovao s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a 1,6 milijuna kuna bespovratnih sredstava dobiveno je iz EU fonda za regionalni razvoj. - Uz dotrajalu fasadu, stolariju i instalacije kompletno je obnovljen vanjski i unutarnji izgled vrtića, postavljen je novi krov i uveden novi sustav grijanja, zajedno s kotlovnicom i novim radijatorima. Planiramo godišnje uštede energije od 76 %. Osim toga, benefiti ovog projekta su i briga za okoliš i zdravlje djece, a stvoreni su i sigurniji uvjeti za rad te igru, rast i razvoj mališana - istaknuo je Ilečić. Promjena se, kaže ravnateljica Tatjana Kar-
lović Oslaković, itekako osjeti. - Ugodnije je, ljepše i puno toplije. Zadovoljni smo i mi i djeca, jer naš je zadatak osigurati mališanima najbolje moguće uvjete. Sretni smo i zahvalni što smo to ovim projektom uspjeli. Vizija nam je nastaviti stvarati još moderniji i otvoreniji vrtić koji će poticati rast i razvoj individualnih sposobnosti djece - poručuje ravnateljica. Cicibanci su rođendansko slavlje nastavili u Dvorani Gorica. Ravnateljica Karlović Oslaković i gradonačelnik Barišić podijelili su zahvalnice prijašnjim ravnateljima, čestitke je uputila i predstavnica Ministarstva znanosti i obrazovanja, Vera Šutalo, a potom su na red došla djeca. Mali vrtićanci su plesali i pjevali, pokazali pritom zavidno znanje engleskog i njemačkog jezika. Inače, DV Ciciban od ožujka prošle godine ponosno nosi status eko-škole, a djecu se tu podsjeća na važnost međusobnog uvažavanja, poštivanja različitosti i zajedništva. Mališani i njihove tete vrlo su aktivni u zajednici, surađuju s gradskim institucijama te sudjeluju na događanjima kao što su Fašnik, Prosinac u Gorici, Gastro, Dječji tjedan…
MALIĆ (47) NA ČELU
JE POLICIJSKE POSTAJE VELIKA GORICA ZADNJIH
GODINU I POL DANA, NO TO JE ZAPRAVO NJEGOV POVRATAK U NAŠ GRAD
Razgovarao: Marko Vidalina
Kad dolaziš na dogovoreni intervju s čovjekom kojem uz ime piše “načelnik policije postaje Velika Gorica”, negdje u podsvijeti robuješ stereotipima. Pa očekuješ da će te dočekati namrgođen, ozbiljan tip, jer policajce takav imidž nekako prati. Međutim, dipl. krim. Perica Malić (47) već prvim osmijehom, pri rukovanju, sruši sve te stereotipe. On je pravi profesionalac, jedan od onih koji će odvagnuti svaku izgovorenu riječ, ali istovremeno je i šarmantan, vedar, optimističan, često sa smiješkom na licu. Reći će odmah, i prije nego što smo se smjestili u stolac u njegovu uredu na trećem katu, da nije čovjek od velike priče, da mu bolje leži operativni dio, ali došlo je vrijeme da Goričani upoznaju prvog čovjeka svoje policije. Tu je već godinu i pol, čuva naš grad... Kako biste se Vi sami ukratko predstavili Velikogoričanima? Rođen sam u Travniku 1972. godine, a u policiji radim već 25 godina. Počeo sam u Osijeku 1994., kad sam prošao obuku za prometnog policajca. Najbolje godine mog života uzeo je taj nesretni rat, a kako je prijatelj bio policajac, preporučio me... Prošao sam sve linije rada u policiji. Nakon Osijeka sam došao u Veliku Goricu, tu sam s 1999. na 2000. proveo godinu dana, da bi zatim otišao u Maksimir, pa prešao u Odjel za osiguranja, a posljednjih osam godina bio sam pomoćnik načelnika temeljne policije u PP Trešnjevka. I danas mogu reći da ni za što ne bih mijenjao ovaj posao, unatoč svim stresovima koje on donosi. Što pamtite iz te prve svoje ere u goričkoj policijskoj postaji?
Završio sam edukaciju za očevide prometnih nesreća, a ubrzo nakon toga došao sam u Veliku Goricu. Tu sam zatekao bazu ljudi koja i danas radi ovdje, iskusne policajce koji čine okosnicu ove postaje, što mi je i značajno olakšalo ovaj povratak u Goricu. Načelnik je tad bio Josip Hibler, a nakon njega došao je Evelin Mustapić. Koliko se Velika Gorica promijenila kao grad u tih 18 godina? Jako puno. Dolaskom u Veliku Goricu stvarno sam se ugodno iznenadio koliko se grad u ovih 18 godina promijenio. U to vrijeme imao je epitet spavaonice grada Zagreba, a danas je to jedan vrlo, vrlo ozbiljan grad. To se očituje u arhitekturi, prometnoj infrastrukturi, ali i svemu ostalome. Kažem, baš sam ugodno iznenađen. Čime se bavite kad niste na poslu, što su Vam ispušni ventili?
Obožavam sve što ima veze s prirodom, bilo to planinarenje, skijanje ili nešto treće. Sve što ima veze s odlaskom iz urbanih sredina. Kroz ovaj posao dođe do zasićenja situacijama u kojima je veliki broj ljudi. Radio sam jako puno osiguranja sportskih i kulturnih događaja, od utakmica do koncerata, tako da zaista uživam biti u prirodi, u miru i tišini, okružen dragim ljudima. To je ono najljepše.
Što Vam je najteže u policijskom poslu?
Osobno mi je najteže palo izvijestiti obitelj o smrti drage osobe. Nema dvoje, to je najteži dio posla. Ne samo meni, slično razmišljaju i svi moji kolege u policiji. To je jedna ružna strana policijskog zvanja, takva iskustva ostaju u sjećanju. Obično se za to biraju ljude koji imaju malo više iskustva i pedagoškog smisla. U policiji nema neke posebne pripreme za takve situacije, iako vjerujem da bi to pomoglo, da ljudi nauče kako pristupati u takvim situacijama. Postoji li još neka trauma od posla, nešto što se ne zaboravlja? Jedan od ružnijih trenutaka datira iz vremena kad sam radio u Maksimiru. U jednoj noćnoj patroli slučajno smo naletjeli na počinjenje kaznenog djela, na počinitelje koji su upravo pokušavali ukrasti automobil. Iznenadili smo ih, a oni su nas pokušali pregazi ti! Udarili su u naš automobil i pokušali blokirali moja vrata, pa sam čak zadobio i lakše tjelesne ozljede. Ali nemaš tu vremena puno razmišljati, tek poslije, kad sve prođe, počne raditi adrenalin... Ruž na uspomena i onaj veliki sukob na Maksimiru, u kojem je kolega iz Varaždina od pirotehničkog sredstva ostao bez oka, vodio sam jednu od postrojbi. To su iznimno stresne situacije...
Godinu i pol mandata je iza Vas, jeste li se već udomaćili ovdje? Definitivno. Goričani su jako kvalitetni ljudi, vrijedni, pošteni i radišni, no naravno da uvijek ima i negativnosti, kao i svugdje. I zato smo mi ovdje, da na to utječemo. Krećem se dosta među ljudima, to je neminovno, ovaj posao se ne može raditi ako si vezan samo za ured. Moj posao je da razgovaram s ljudima, komuniciram, da budem dostupan za njihove svakodnevne probleme. Moja filozofija i smisao rukovođenja je da budem dostupan svima. Kakva je sigurnosna situacija u gradu?
Evo, reći ću vam u brojkama. Tijekom 2018. godine zabilježeno je 549 kaznenih djela, što je porast za 102 kaznena djela u odnosu na 2017. Od toga smo riješili 313 slučajeva, što je vrlo, vrlo visokih 57 posto. Po tome je gorička policija u samom vrhu PU zagrebačke. Temeljna policija puno se bavi osiguranjima i očuvanjem reda i mira, a posebno je velik porast u upravnim poslovima, u prvom redu u referandi za strance, državljanstva i radne dozvole. U 2017. je turistički boravak zatražilo 20.607 ljudi, a u prošloj godini 36.276 Stalni boravak je zatražen u 30 slučajeva, a godinu prije 15. I opet se
vraćamo na ono da Gorica više nije spavaonica nego ozbiljan grad. Što je taj rast i razvoj grada donio policiji?
Izgradnja novih cesta dovelo je do lagodnijeg života građana, no iz sigurnosnog aspekta nama to nosi druge probleme. Počevši od prometnih nezgoda, ali i kaznenin djela. Imali smo jedan slučaj u kojem je počinitelj iz Rijeke dolazio u Goricu ‘raditi’, pa se brzo vratiti u Rijeku. Srećom, otkrili smo ga i taj je slučaj riješen.
Kakvi su Vam sljedeći planovi?
Razgovarali smo s Gradom, želimo na ključnim mjestima u gradu postaviti nekoliko sigurnosnih kamera. Puno bi nam pomogle u prometu, a lakše bi dolazili i do počinitelja kaznenih djela. Gorica je po tom pitanju vrlo zahvalna, kad bismo pokrili šest do sedam značajnijih pravaca, posao bi nam bio značajno olakšan. Srećom, gradski oci identično razmišljaju i vjerujem da će se iznaći sredstva da se to realizira. Kamere bismo postavili na ulazu i izlazu iz grada, na još nekim bočnim pravcima, a to bi nam bilo dovoljno.
Posljednjih mjeseci grad je uznemirila serija razbojništava u trgovinama “Mlin i Pekare”. Što se događa u tome slučaju?
U ovom trenutku to je najveći ‘serijaš’ na području PU zagrebačke koji nije otkriven. Za slučaj su se zainteresirale i kolege iz Zagreba, iz Odjela za razbojništva, jer taj počinitelj postao je ozbiljna priča. U svakom slučaju, radimo na tome.
Kakva je situacija s drogama na goričkom području?
Što se toga tiče, nisam optimist. Tu ne stojimo dobro. Opet ću ja o brojkama... U 2017. imali smo 52 kaznene prijave, a u prošloj godini 86. Imamo i nedavni slučaj, u kojem je stanu u Velikoj Gorici pronađeno gotovo 1,5 kilogram marihuane, 255 tabletica ecstasyja, 22 grama kokaina i 181 gram psihodeličnih gljiva. Zbog svega toga apeliram i ovim putem na sve građane, pogotovo na odgojne ustanove, da utječu na mlade, da im objasne da je droga zlo i da je de nitivno ima u Velikoj Gorici.
Kakva je situacija s alkoholom u prometu?
Svi smo mi skloni precijeniti svoje vozačke sposobnosti, zato i moram naglasiti... U prošloj godini imali smo četiri poginula u prometu, što je za Goricu jako puno. Godinu ranije poginula je samo jedna osoba. To su ružni podaci i zato je intencija PU zagrebačke naglašavati tzv. ‘četiri ubojice u prometu’ - brzinu, alkohol, pojas i mobitel. Stalno imamo akcije po tom pitanju, ali sad mogu najaviti da će se u Velikoj Gorici raditi ‘ljevak’. Na pogodnoj poziciji, gdje ne ometamo promet, u noćnim satima ćemo zaustavljati sva vozila koja se kreću kolnikom. Neće se moći dogoditi da netko prođe, a ne bude zaustavljen i prekontroliran. Taj model pokazuje dobre rezultate, a uskoro ćemo imati i prezentaciju, da pokažemo kako se to radi.
Kakva je situacija s prekršiteljima trenutačno? Odnosno, je li soba za triježnjenje u funkciji?
Je, u funkciji je, kako ne, u nju dovodimo i one koji su privedeni zbog obiteljskog nasilja... Ali u prosjeku smo po tom pitanju, čak možda i ispod prosjeka. Ali mogu vam reći da vrlo edukativno djeluje na ljude koji prespavaju u njoj, ha, ha.
Što biste voljeli postići u ove preostale tri i pol godine, koliko
Vam je ostalo do kraja mandata?
Bilo bi dobro prije svega se popuniti s mladim i kvalitetnim kadrovima, nadam se da i hoćemo, da mi zaživi ustroj krim-policije i prometne policije, da se pojačamo u tehničkom smislu. Važno mi je da, ako i ne nastavim posao ovdje, da nekome drugome ostavim zdrave uvjete za normalan rad.
Ostaje li se Vama u Gorici i nakon ovih prvih pet godina?
Meni je ovdje ugodno, apsolutno, Gorica je jako lijep grad za živjeti i raditi, a hoću li ostati, odlučit će netko drugi. Doma sam u Novom Zagrebu, nije mi ni daleko.
Kako Vam se čini status policajca u društvu, kako ljudi gledaju na vas u odori?
Za razliku od Zagreba, policajci u Gorici uživaju puno bolji status. Puno su priznatiji, cjenjeniji, imaju ljudskiji pristup nego u sredinama u kojima sam dosad radio, u velikim postajama poput Maksimira i Trešnjevke. Ogromna je razlika, ja bih rekao da Gorica još uvijek ima dušu. Odnos prema policajcima je puno korektniji i topliji nego u Zagrebu.
OVOGODIŠNJA HUMANITARKA IGRAT ĆE SE 18. SVIBNJA ZA MALU LORENU RINČIĆ, KOJOJ SU POTREBNE SKUPOCJENE TERAPCIJE
Na šestoj Humanitarki, koja će se na betoncu u Cvjetnom naselju održati 18. svibnja, skupljat će se sredstva za jednu posebnu djevojčicu.
- Ja se zovem Lorena Rinčić i imam sedam godina. Idem u 1. razred OŠ Eugena Kumičića i živim u Velikoj Gorici. Veselo sam dijete, zaigrana i puna života, ali imam jedan zdravstveni problem. Ne mogu samostalno hodati, ne mogu stati na nogepredstavila se simpatična Lorena. Rođena je s neuropatijom mišića, nedostatkom živaca na prednjim mišićima nogu. - Doktori su rekli da neću nikada hodati, ali ja tri puta tjedno idem na vježbe, idem na bazen i plivam, na terapijsko jahanje, s prijateljima u igraonice na rođendane, jer ja volim druženje i igru s prijateljima. Sada već hodam uz pomoć hodalice i to korak po korak - pohvalila se Lorena. Rješenje postoji, ali jako je skupo... - Željela bih ići u polikliniku Glavić jer oni imaju strojeve (robote) koji pomažu djeci da bolje i ljepše hodaju. Bila sam
U JEDNOJ POLIKLINICI
IMAJU STROJ
KOJI DJECI POMAŽE
DA HODAJU
LJEPŠE I
BOLJE. TAMO
ŽELIM IĆI...
na probnom danu i bilo mi je prekrasno. Moja obitelj si to ne može priuštiti jer je jako skupo, pa Vas ja, moja mlađa seka Iva, koja ima isti problem, ali još je premala za takve terapije, i moji roditelji molimo da nam pomognete skupiti novac za terapiju, uz pomoć naših dragih dečki i cura iz Humanitarke - zamolila je Lorena. Velikogoričani su dosada uvijek pokazivali da žele pomoći onima kojima je to potrebno, a Loreni zaista je... Uz sve probleme koji je prate od rođenja, ona je vedra, ali i jako uporna, za nju ne postoji “ne mogu”. Vodi se onom “ja mogu, ja hoću, ja želim”. - Ove godine sami dižemo ljestvicu jer optimalne rezultate robotske terapije hodanja od 12 tjedana stoje velikih 54.000 kunaporučili su organizatori Humanitarke. Cilj je velik, ali i dostižan. Svoje donacije možete uplaćivati od ovog trenutka pa sve do kraja Humanitarke, uz napomenu “za Lorenu Rinčić”, na sljedeći račun:
IBAN: HR0224840081502011654
SWIFT: RZBHHR2X
Godišnja manifestacija Ekonomske škole ”Sajam Vježbeničkih tvrtki”, na kojoj je bilo sudionika, održana je u holu Srednjoškolskog centra. Učenici su izlagali svoje ”fiktivne” proizvode, a sami su kreirali ime, logo, slogane, promidžbene i poslovne materijale. Pobjednik 6. Sajma Vježbeničkih tvrtki je na kraju bila Medena, čija je mentorica Ana Likević. Na drugome mjestu završio je Biobar, s mentoricom Jadrankom Čejić, dok se na treće mjesto plasirao Foto Studio fokus, kojem je mentor bio Marin Čuljak. Prosudbeno povjerenstvo ocjenjivalo je prezentaciju, vizualni dojam, prodajnu komunikaciju i kupoprodajne transakcije tvrtke, među kojima je bilo trgovina, restorana, kafića, kozmetičara...
FOTO VIJEST ‘Kupanje u Čiču na četiri stupnja da bi bili zdravi’
Ove godine počeli smo s kupanjem u Čiču 2. veljače. Izmjerili smo da je voda bila četiri stupnja, a od tad smo se pokušavali što češće otići okupati. Skupila se grupa od 15-ak redovitih kupača i nitko nije odustajao, kaže Marina Drašković, bivša judašica i glavna osoba Judo kluba Fuji. - Već je više puta znanstveno dokazano da je izlaganje hladnoći ima brojne korisne strane. Svako kupanje je prije svega mentalni izazov, ali i navala endorfina, kojoj je posljedica je super raspoloženje - objasnio je Marinin suprug Marko.
Redovna godišnja 14. izvještajna i izborna sjednica
Skupštine KUD-a Šćitarjevo održana je 13. travnja u knjižnici OŠ Šćitarjevo. Podnesena su izvješća za prošlu godinu te plan i program rada, kao i financijski plan za 2019. Svi su usvojeni jednoglasno i bez rasprave. Glavna točka dnevnog reda bila je izbor novog vodstva Društva. Nije bilo nikakvih dilema tko će i sljedeće četiri godine voditi Društvo u pravom smjeru, bezrezervnu potporu dobilo je dosadašnje vodstvo. Branka Tretinjak je potvrđena na mjestu predsjednice, Marija Peterčić je potpredsjednica, Sanja Markus je tajnica, a blaga-
jnu će i dalje čuvati Marija Križanić. Izabransu i novi Upravni te Nadzorni odbor, a predsjednica Tretinjak se nakon ponovnog izbora kratkim govorom zahvalila na ponovno ukazanom povjerenju te je uručila zahvalnice za višegodišnje djelovanje u Društvu Biserki i Đuri Leitpoldu odnosno Luciji i Stjepanu Čumpeku-Tajku. Zamjenik gradonačelnika Ervin Kolarec i predsjednik Mjesnog odbora Šćitarjevo dr. Stjepan Zagorac su biranim riječima govorili o Društvu i poželjeli mu uspješan rad i ubuduće. Nakon skupštine prijateljsko druženje je nastavljeno na prigodnom domjenku. (dj)
Unatoč lošem vremenu, kiši i blatu, velik broj volontera i ljudi iz raznih udruga okupili su se na jezeru Čiče i proveli subotu u čišćenju
VG ČISTOĆA I GRAD VELIKA GORICA OPERATIVNO SU PODRŽALI AKCIJU ‘ZELENA ČISTKA - JEDAN DAN ZA OKOLIŠ’, ALI TO JE SAMO JEDNA OD AKCIJA KOJIMA SE ČISTI SMEĆE PO NAŠEM KRAJU
rije svega, pohvalio bih ovu sjajnu akciju, koju su pokrenule udruge. Usprkos lošem vremenu skupio se značajan broj ljudi i volontera, koji su odlučili sudjelovati. Grad Velika Gorica i VG Čistoća podržavaju ovu akciju tako što pružamo operativnu podršku. Postavili smo nekoliko svojih velikih kontejnera oko jezera Čiče, kao i oko Ježeva. Također, ustupili smo svoje ‘grajfere’, koji su na kraju i pokupili otpad, rekao je Ivan Rak, predsjednik Uprave VG Čistoće, koji se osobno došao uvjeriti kako protječe akcija “Zelena čistka - jedan dan za čisti okoliš”. Akciju čišćenja velikog jezera Čiča i Ježeva pokrenuli su ŠRU Odra, KUD Novo Čiče, MO Novo Čiče, DVD Novo Čiče i Agroeduka. Ljudi su čistili, borili se s vrećama smeća i drugim vrstama otpada, ali u svemu tome postoji i negativna strana priče. - Nažalost, bez obzira na to koliko se mi trudili, što se većina ljudi brine za okoliš i razumije što znači zaštita okoliša i prirode, tu je i manjina koja nas uporno uspjeva stopirati. Ovim putem bih apelirao na te ljude, među kojima su često poduzetnici i građevinari, da prestanu zagađivati naš okoliš. Toliko ljudi se trudi da nam ostane čisto, i mi iz VG Čistoće svakodnevno se borimo s divljim deponijima, a oni niču iz dana u dan - upozorio je Ivan Rak.
APELIRAMO
NA ONE KOJI
ZAGAĐUJU
DA STANU S
TIM. STALNO
NIČU DIVLJI
DEPONIJI...
U AKCIJAMA
KOJE TRAJU
PLANIRA SE PRIKUPITI
600 TONA
OTPADA PO
TUROPOLJU
Slično razmišljaju i organizatori akcije. - Ovo je druga godina zaredom da u suradnji s Coca-colom i Gradom Velikom Goricom organiziramo ovakvu akciju, pod našom parolom ‘Priroda nas treba’. Željeli smo da se iz naših voda, koje su bogatstvo Turopolja, izvadi što više smeća, ali i da se pokuša što više ljudi osvijestiti, jer priroda nas zaista treba. Smeća je sve više. Ovakva akcija je održana i prije šest mjeseci, no žalosno je reći da danas imamo duplo više smeća nego što smo ga tad odvezli, a tad se radilo o 27 tona! - upozorio je Ognjen Cahun, predsjednik ŠRU-a Odra. Ni ova akcija nije mogla proći bez mještana Novog Čiča i posebno aktivnih “kudovaca”.
- Sa ŠRU-om Odra od prvoga dana sve ovo planiramo, a najveća nam je nagrada vidjeti ovoliko ljudi. Ovo je dokaz da se, ako se udružimo, može puno postići - kaže Stipo Duvnjak, predsjednik KUD-a Novo Čiče. Nije ovo i jedina akcija ovih dana.
- Imamo i akciju s Hrvatskim vodama, kroz koju će se sanirati divlji deponiji u vodozaštitnom području oko rijeke Save. Planiramo skupiti 400 do 500 tona otpada. Također, u akciji s Hrvatskim šumama, s područja Male Bune, Bukovčaka, Dubranca i drugih lokacija odvezli smo već desetak ‘grajfera’, a to je samo polovica onog što nas očekuje - kaže Ivan Rak.
GORIČKI OSNOVNOŠKOLCI POSJETILI SU VELIKOGORIČKO CRPILIŠTE VODE - NAJVAŽNIJI PRIRODNI RESURS ČITAVOG TUROPOLJA, KAKO BI NAUČILI ZAŠTO JE VAŽNO OČUVATI KVALITETNU PITKU VODU
Dana 22. ožujka u cijelom se svijetu već tradicionalno obilježava Svjetski dan voda te je VG Vodoopskrba tim povodom i ove godine organizirala posjet djece vrtićke dobi i nižih razreda osnovnih škola našem vodocrpilištu. Naravno, iznimno je važno educirati naše najmlađe o značaju vode kao važnog elementa našeg života i objasniti im kako nam je zadaća brižan odnos prema vodi, s obzirom na činjenicu da pitka voda sačinjava tek jedan posto sveukupne količine vode na našem planetu. Zamjenik gradonačelnika Velike Gorice Krešimir Ačkar istaknuo je tom prilikom kako u Turopolju pitke vode, srećom, i dalje ima napretek, no budući da je riječ o globalno ograničenom resursu, od izrazite je važnosti uvesti najmlađe u svijet prava treće generacije.
- U Turopolju ležimo na vodi i možemo se podičiti kako i druge jedinice regionalne i lokalne samouprave crpe vodu od nas. Dovodimo djecu ovdje na vodocrpilište baš na Svjetski dan voda, kako bi djecu edukacijom već od predškolske do školske dobi osvijestili da se odgovorno odnose prema očuvanju vode kao pravu treće gen-
eracije - rekao je zamjenik gradonačelnika, Krešimir Ačkar. Osviješteni značajem održivog upravljanja vodom i njenom kvalitetom, djeci su predstavnici Grada i VG Vodoopskrbe pokazali bunare koji crpe vodu te su djevojčice i dječaci iz prve ruke mogli vidjeti na koji način voda dolazi u njihove domove.
- Vodocrpilište Velika Gorica sastoji se od pet bunara te pitkom vodom opskrbljujemo 97 posto građana grada Velike Gorice i susjednih općina, a cilj nam je u budućnosti doći na 100 posto opskrbe. Kvaliteta vode se svakodnevno provjerava te rezultati analiza pokazuju kako je sukladna svim važećim zakonskim propisima i kao takva pogodna za ljudsku potrošnju - istaknuo je predsjednik uprave VGVodoopskrbe, Tomislav Jelisavac.
Naša domovina treća je država Europe po pitanju zaliha pitke vode, no ovaj prirodan resurs ima svoja ograničenja i traži brižno postupanje. Vođeni tom mišlju, savjetovali smo ih koji su sve učinkoviti načini na koje se može štedljivo koristiti vodu i ne zagađivati okoliš, čija je čistoća nedvojbeno vrlo važna za kvalitetu vode koju koriste. Stoga, čuvajmo ovu blagodat!
Obavještavaju se vlasnici odnosno korisnici stambenog i poslovnog prostora te kuća za odmor na području grada Velike Gorice da su ovlaštene osobe - djelatnici Gradskog stambenog gospodarstva Velika Gorica d.o.o. započeli sa terenskom izmjerom u cilju revizije i prikupljanja podataka o površini, katnosti, namjeni i vlasnicima svih poslovnih, stambenih, garažnih objekata te kuća za odmor na području grada Velike Gorice iz razloga neprijavljivanja nastanka obaveze ili promjene u sustavu plaćanja komunalne naknade od strane pojedinih vlasnika i korisnika nekretnina. U provedenim postupcima legalizacije nezakonito izgrađenih zgrada uočeno je veliko nepodudaranje između površina objekata prijavljenih u bazi podataka o obveznicima plaćanja komunalne naknade i stvarnog stanja izvedenog u dokumentaciji. U slučaju nemogućnosti utvrđivanja površine stambenog ili poslovnog objekta te kuće za odmor na terenu, vlasnici i korisnici imati će mogućnost dogovora termina za terensku izmjeru objekta ili dostavu ovjerene projektne dokumentacije iz koje je vidljivo stvarno stanje predmetne nekretnine. Obveznik plaćanja komunalne naknade dužan je u roku od 15 dana od dana nastan-
ka obveze ili bilo kakve promjene (vlasništvo nekretnine,kupoprodaja nekretnina, adresa, ime, prezime itd.) istu prijaviti upravnom tijelu nadležnom za komunalno gospodarstvo jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi nekretnina. Revizija obveznika komunalne naknade počela se provoditi od 01.04.2019. godine pa do daljnjega.
Revizija je započela sa I. zonom te će se završiti sa V. zonom ujedno i zadnjom. Komunalna naknada je prihod proračuna jedinice lokalne samouprave. Kao strogo namjenska sredstva, komunalna naknada namijenjena je za nanciranje i obavljanje sljedećih komunalnih djelatnosti: - odvodnja atmosferskih voda - održavanje čistoće u dijelu koji se odnosi na čišćenje javnih površina - održavanje javnih površina
- održavanje nerazvrstanih cesta - održavanje groblja - održavanje i potrošnja el. energije u javnoj rasvjeti.
- nanciranje i građenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture
Visina komunalne naknade određuje se temeljem Zakona o komunalnom gospodarstvu i Odluke o komunalnoj naknadi jedinice lokalne samouprave.
CERTIFICIRANI PROIZVODI GARANTIRAJU VLASTITI UZGOJ I KONTROLIRANO PORIJEKLO GOTOVO SVAKODNEVNE INSPEKCIJSKE KONTROLE POTVRĐUJU ISPRAVNOST ZA UPOTREBU
oliko puta ste u potrazi za voćem i povrćem umjesto na tržnicu otišli u trgovački centar, a sve pod izgovorom kako je jeftinije, dostupnije u svako doba dana, a k tome nije vam potrebna ni gotovina? A koliko puta ste to isto voće i povrće bacili, da ne kažem čudili se ako vam je slučajno duži period ostalo u hladnjaku kako je identično kao i prvi dan kad ste ga kupili? I onda prosvijetljenje! Kakva je to hrana koju jedemo? Mnogi su se okrenuli i prema „bio trgovinama“, a ako negdje možete pronaći zdravo i domaće onda je to svakako tržnica. I sami smo obišli našu gradsku tržnicu smještenu u Školskoj ulici. Raznolikost ponude i šarolikost boja prvo je što upadne u oči. - Na našoj gradskoj tržnici mogu se kupiti certificirani proizvodi naših poljoprivrednih proizvođača iz okolice Velike Gorice, odnosno Turopolja koji prodaju proizvode
iz vlastitog uzgoja, kontroliranog porijekla. Ti proizvodi se na velikogoričku tržnicu dopremaju svakodnevno, svježi za prodaju i konzumaciju - rekao je voditelj tržnice Krunoslav Češković.
A mi kao kupci dolaskom na tržnicu upoznajemo proizvođače hrane i mjesta gdje je ona proizvedena i samim tim smo sigurni u ispravnost te hrane koju kupujemo. Uz sve to kupnjom proizvoda na tržnici potičemo razvoj naših OPG-ova, a samim time zdravo se hranimo i propagiramo zdrav život, te uživamo u okusima našeg kraja.
Kako znati da je nešto baš proizvedeno u našoj neposrednoj blizini i da ne kupujemo „mačka u vreći“? Jednostavno, potražite certifikat s oznakom „Proizvod hrvatskog seljaka“. Na goričkoj tržnici certifikati su obnovljeni prošle godine, certificirano je
PROIZVODI
NA TRŽNICU
DOLAZE BAŠ
SVAKI DAN, SIGURNI
SMO DA SU SVJEŽI ZA
PRODAJU I UPOTREBU
48 OPG-ova, a i ove godine se prikupljaju prijave da se vidi kolika će biti zainteresiranost za certificiranje.
- Sam certifikat dokaz je da proizvod koji kupujete na gradskoj tržnici, odnosno kod komitenta koji ima certifikat da je sam proizveo taj proizvod, i da je proizvod zdrav i spreman za konzumaciju. Uručivanjem certifikata nastoji se promicati domaća poljoprivredna proizvodnja, garantiranog teritorijalnog porijekla - ističe Češković.
Važno je naglasiti kako tržnica gotovo svakodnevno ima inspekcijske kontrole koje potvrđuju ispravnost za upotrebu proizvoda koji se tamo prodaju.
Veliki broj prodavača na tržnici prodaje već dugi niz godina, razvila su se tu i međusobna prijateljstva, a i potrebe svojih stalnih kupaca već unaprijed prepoznaju. Kako su nam rekli zadovoljni su kako ljudi iz godine u godinu sve više prepoznaju i cijene njihov
rad i umjesto u trgovačkim lancima kupuju na tržnici. Puno im to znači, jer da nije tako bilo bi izuzetno teško plasirati svoje proizvode, i sav trud koji ulažu ne bi imao smisla. Četvero proizvođača s goričke tržnice sudjelovalo je na sada već tradicionalnim Danima hrvatske tržnice koji su prošle godine održani na zagrebačkom Zrinjevcu. Bila je to sjajna prilika za njihovu vlastitu, ali i promociju Velike Gorice i Turopolja. Da ponuda naše tržnice zadovoljava sve potrebe za domaćom i zdravom hranom potvrdila nam je i gospođa Katarina, koja gotovo svakodnevno dolazi baš ovdje po svježe voće i povrće. - Stalni sam kupac, da. Tradicija dolaska na tržnicu oduvijek je u mojoj obitelji. Istina, nekad sam znala kupovati i u velikim trgovačkim centrima. Što da vam kažem. Nema to veze s domaćim. Radije ovdje ostavim koju kunu više, ali znam što sam dala svojoj obitelji na stol. A osim toga ovdje uvijek nekoga sretnem, malo popričamo, razmijenimo iskustva, a i imam svoje prodavače koji točno znaju što mi treba. Činim dobro i sebi i njima kad kupujem ovdje.
To što su Goričani prepoznali kvalitetu koju mogu pronaći na tržnici veseli i predsjednika Uprave VG Komunalca Juricu Mihalja koji je istaknuo: - Sve više Velikogoričana, a osobito mladih obitelji dolazi kupovati domaće proizvode s gradske tržnice i to nas zaista veseli. Najviše iz razloga što ljudi koji tamo kupuju znaju da su u ponudi samo domaći i zdravi proizvodi. Samim time naravno pomažemo i našim velikogoričkim proizvođačima i OPG-ovima koji nam svojim radom omogućuju da se zdravo hranimo. Na svima nama je da na obostrano zadovoljstvo kupujemo upravo od tih certificiranih proizvođača. U cilju nam je potaknuti naše sugrađane da kupuju domaće i da se zdravo hrane, stoga i ovim putem pozivam sve da što češće navrate na gradsku tržnicu po najzdravije i najsvježije proizvode sa naših turopoljskih polja“. I na kraju, potražite već danas “Proizvode hrvatskog seljaka” na vašoj gradskoj tržnici.
NA DAN PUČKOG OTVORENOG UČILIŠTA, 23. TRAVNJA, IGRAT ĆE SE BESPLATNA PREDSTAVA. KRENUO JE I KNJIŽEVNI NATJEČAJ...
Pučko otvoreno učilište obilježava svoj dan na Jurjevo, 23. travnja. Tim povodom iz POUVG-a sve zaljubljenike u kazalište pozivaju na predstavu "Brodolomke", kojom je zbog ozljede glumice zamijenjena planirana predstava OtpisaNE. "Brodolomke" su dirljiva tragikomična priča o četiri žene zarobljene na jednom mjestu. Iako različitih životnih priča, sudbina ih poveže na najneobičniji način. Stvaraju se novi životni obrasci kroz učenje o sebi, dok ih sve povezuje ovisnost. Predstavu autorice Ane Tonković Dolenčić režirao je Krešo Dolenčić, a igraju Barbara Nola, Iva Jerković, Nataša Kopeč, Sanja Milardović i Luka Petrušić. Predstava počinje u 20 sati u Dvorani Gorica. Ulaz je slobodan, a ulaznice se podižu na dan predstave, od 18 sati na blagajni Učilišta.
KNJIŽEVNA NAGRADA 'ALBATROS'
Travanj je u Pučkom učilištu ispunjen brojnim događanjima. Uz Jurjevski sajam knjiga na kojem do 26. travnja možete
NAJBOLJE
PISCE ĆE ALBATROS
NAGRADITI S 5000 KUNA, A ZATIM
KNJIGA IDE U TISAK...
kupiti neku od brojnih naslova Biblioteke Albatros, raspisan je i Natječaj za dodjelu Književne nagrade "Albatros 2019." Ova nagrada, utemeljena s ciljem a rmacije novih djela i imena u hrvatskoj književnosti, sastoji se od 5000 kuna novčane nagrade, diplome i tiskanja nagrađene knjige. U obzir za nagradu dolaze: roman, dramski tekst ili zbirka kratkih priča; priče ili pjesme za djecu; pjesme, priče ili roman zavičajne tematike s područja Velike Gorice ili županije. Rukopisi mogu pisani na hrvatskom jeziku ili narječjima, ne smiju biti objavljeni, trebaju imati najmanje 50 i najviše 150 kartica, a dostavljaju se u tri isprintana primjerka. Treba priložiti tekst u wordu, na cd-u. Rukopise šaljite na adresu: POU Velika Gorica (za Književni natječaj “Albatros”), Zagrebačka 37, 10410 Velika Gorica. Uz rukopis treba dostaviti životopis s podacima o autoru (adresa, prebivalište, telefon, e-mail). Rok za predaju je 15. lipnja, rezultati Natječaja bit će objavljeni do 12. listopada na www.pouvg.hr.
Drago mi je što sam pozvana, čast mi je što sam ovdje i nadam se samo da nije zadnji put, da će ovoga biti još, rekla je gorička karatistica Ines Grdenić na prijemu u Županiji, koji su joj organizirali povodom europske bronce u Danskoj i osvajanju titule državne seniorske prvakinje. - Hvala ti što svojim rezultatima promoviraš i Zagrebačku županiju, jednako kao i svoj Karate klub Velika Gorica te svoj grad. Zagrebačka županija u vrhu po broju registriranih sportskih klubova, okupljenih u Zajednici sportova Zagrebačke županije. U skladu s mogućnostima, Županija izdašno financira sportaše, ove je godine to sedam milijuna kuna, pa vjerujem da dio kolača dođe i do tvog kluba - rekla je zamjenica župana Nadica Žužak.
NA SMOTRI KAZALIŠNIH
AMATERA ZAGREBAČKE
ŽUPANIJE U BUŠEVCU
POBIJEDILI SU ZELINJANI,
KOJI SU DOBILI JOŠ
ČETIRI DRUGE NAGRADE
Kazališne daske doma kulture u Buševcu ponovno su ugostile županijske kazališne amatere. Ogranak Seljačke sloge Buševec još je jednom bio domaćin 22. Smotre kazališnih amatera Zagrebačke županije. Ove godine u konkurenciji su bile četiri predstave"Pismo iz Zelengrada" Zaprešićkog kazališta za djecu i mlade, "I neka vam loptice uvijek budu naklonjene" Gradskog kazališta Jastrebarsko, mjuzikl "Chicago" u izvedbi PAX-ića Amaterskog kazališta POU Samobor te predstava "Na proščenju" Zelinskog amaterskog kazališta "ZamKa".
Titulu najbolje i ove je godine ponijela predstava zelinskih glumaca "Na prošćenju". Riječ je o još jednoj pučkoj predstavi Štefice Fanjek, čija se radnja odvija na blagdan Svetog Ivana Krstitelja. Proštenja su, naime, u ne tako davnoj prošlosti imala veliko značenje jer se tamo odvijao važan i velik dio društvenoga života mještana. Ekipa iz Zeline dobitnik je i nagrade za najbolju žensku ulogu, najbolju sporednu mušku i sporednu žensku ulogu te nagradu za njegovanje baštine. Nagrada za najbolju mušku ulogu pripala je glumcu iz samob-
AMATERSKO KAZALIŠTE
JE VAŽAN
DRUŠTVENI FENOMEN
orskog amaterskog kazališta, dok je najbolju režiju i tekst imala predstava jaskanskog kazališta. Također, ujedno su i dobitnici nagrade za inventivnost. Prema riječima državne selektorice, teatrologinje i dramske pedagoginje Ozane Iveković, kazališni amaterizam nije dužan da se uspoređuje i natječe s profesionalnim, već su to dvije različite kulture i dva različita oblika bavljenja kazalištem, svaka sa svojim vrijednostima.
- Amatersko kazalište ima svoje čari jer ljudi koriste svoje slobodno vrijeme i rade nešto iz ljubavi, zbog toga vrlo cijenim amaterizam i smatram ga vrlo važnim društvenim fenomenom - zaključuje Iveković. Zelinčani će Zagrebačku županiju svojom predstavom prezentirati na 59. Festivalu hrvatskih kazališnih amatera, koji će se u svibnju održati u Vodicama.
Petra Škrinjarić
OVE GODINE MORAT ĆEMO MALO ODGODITI SADNJU BATATA, BUDUĆI
DA SMO SE ODLUČILI VJENČATI, SA SMIJEŠKOM KAŽU ANA I TIHOMIR, ZALJUBLJENI PAR KOJI JE SREĆU PRONAŠAO U POLJOPRIVREDI
Piše: Tomislava Bradić tako malo potrebno da budemo sretni. Što Vas je potaknulo da krenete u ovo?
Tihomir Feljan živi u Kurilovcu, a Ana Sever je iz Kuča. Ana je završila turistički menadžment, a Tihomir je magistar politologije. U doba kad je mladima put do zaposlenja u struci prekriven trnjem, ovo dvoje mladih odlučilo je riskirati i krenuti drugim putem, u poljoprivredu. Spojila ih je ljubav prema zemlji i prirodi.
Ovo dvoje inspirativnih ljudi iz više razloga izdvajaju se iz mase ustaljenog društva nespremnog na promjene. Iako su oboje zaposleni, uz svoje svakodnevne poslovne obaveze i aktivnosti započeli su i jednu pomalo netipičnu poljorivrednu pričuturopoljsku priču o batatima. Tihomire, zašto poljoprivreda, zašto polje i zemlja?
Naša priča je započela još od malih nogu. Kroz odrastanje na selu i pomoć roditeljima, bakama i djedovima u vrtu, polako smo stekli iskustvo o tome kako se vodi briga i poštuje zemlja koja nam daje život. Međutim, kroz odrastanje i obrazovanje nesvjesno smo se odmaknuli od seoskih korijena. Mnogo toga prestalo je biti dijelom svakodnevice naših obitelji, pa tako i nas. Odrastanjem i sazrijevanjem ljubav prema prirodi ponovno se pojavila, što je dovelo do toga da danas s obitelji i prijateljima provodimo slobodno vrijeme na zelenim poljima njegujući najljepše plodove prirode, uzgajajući ukusnu i zdravu hranu. Što je za Vas bavljenje poljoprivredom? Vraćanje korijenima! Naše bake i djedovi, pa čak i roditelji, odrasli su uz polje i na polju, to ih je prehranilo i izgradilo. Vraćamo se životu kakav je nekad bio, koji sigurno nije bio lakši od ovoga danas, ali je bio bezbrižniji i ljudi su se više družili. Danas nam je u materijalnom smislu sve dostupno, ali nikad nismo zadovoljni, a zapravo nam je
Živimo u svijetu i vremenu u kojem nas okružuje sve više hrane sumnjivog porijekla i upitne kvalitete te energetske vrijednosti i upravo nam je to bio jedan od glavnih motiva za 'muving'. Odlučili smo što više hrane proizvoditi za sebe, jer želimo znati što jedemo. Hrana koja nema umjetnih dodataka, koja je rasla i razvijala se na tlu u kojem nema umjetnih gnojiva i raznih otrova, danas je rijetkost. Na taj način se pobrinemo ne samo da mi jedemo zdravo već i naše obitelji, naši prijatelj i poznanici. Kako i zašto baš batat?
Priča s batatom je krenula tako što smo prije nekoliko godina preko prijatelja nabavili 10-ak sadnica. Posadili smo ih i naravno da su nakon berbe jako brzo svi završili u nim jelima. Tako smo iduće godine kupili malo više sadnica, a kroz razgovor s ljudima polako smo uvidjeli da postoji velik interes za batatom, svi su ga željeli probati te nam govorili da naredne godine posadi-
mo pokoju sadnicu i za njih. Tako smo se prošle godine odlučili na pomalo riskantan pothvat, kupili smo tisuću sadnica, otvorili smo OPG i stvari su se počele razvijati jako brzo. Ljudi su prepoznali autentičnost naše priče. Prošle godine smo posadili šest vrsta batata, ove godine je u planu i sedma vrsta. Kako prodajete Vaše batate? Kako se čitava priča počela jako brzo i zanimljivo razvijati, ubrzo smo shvatili da bi bilo dobro podijeliti s drugima naše doživljaje, znanja, savjete, priče iz vrta, ali i plodove, sve ono što smo posadili, posijali, marljivo i pažljivo se brinuli i na kraju ubrali. Napravili smo stranicu na Facebooku i Instagramu koji nam služi i kao kanal za komunikaciju, prodaju batata, za razmjenu recepata i dojmova te ideja kako na na što ukusniji i zanimljiviji način iskoristiti batat, ali i kao mjesto susreta zaljubljenika u prirodu i zdravu prehranu.
Gdje sadite batate?
Većinu kod Ane na selu, na zemlji koja je godinama bila neiskorištena, ali eto, zemlja
1. Lisnato tijesto razvaljajte i pecite dvije kore za kremšnite na okrenutom limu (paket lisnatog tijesta). 2. Skuhati 600g batata (ljubičasti ili narančasti) sa korom, ohladiti, oguliti i sa štapnim mikserom usitniti u glatku smjesu.
3. Skuhati puding od vanilije po uputama (dva pudinga u prahu od vanilije). Kad je puding pri kraju, dodati pire od batata i još kratko prokuhati da se sjedini. U ohlađenu smjesu dodati šlag (250ml). Još jednom proći štapnim mikserom da izbjegnete grudice.
4. Kremu izliti na pečenu koru od lisnatog tijesta, dodati na nju šlag (400ml) i poklopiti drugom korom lisnatog tijesta.
5. Posuti šećerom u prahu
Foto: Kristina Josić
se lijepo odmarala i sad nam to višestruko vraća. Najbolji primjer toga je bio jedan primjerak batata koji je težio čak 2,5kg. Opišite nam pobliže što je to batat?
U Hrvatskoj je to i dalje relativno nova vrsta povrća, pomalo nepoznata, ali ga otkriva sve više ljudi. Potječe iz tropskih područja Srednje i Južne Amerike. Mnogi ga nazivaju slatkim krumpirom, iako on ustvari pripada porodici slakova. Nutritivno se sastoji od mnoštva ugljikohidrata, vitamina i minerala, visokokvalitetna je energetska namirnica. Preporučuje se i sportašima i dijabetičarima jer pomaže stabilizirati razinu šećera u krvi, te svima koji zbog zdravstvenih razloga moraju paziti na prehranu. Ukratko, batat je dobar uvijek i za svakoga, a nama je jako drago što ga sve više prepoznaju i roditelji i ciljano ga uzimaju za svoju djecu, posebno one najmanje. Kako pripremati batat? Imate li kakav omiljeni recept, jelo?
S batatom se može doslovno sve! Mlade listove i izdanke možete pripremiti kao i špinat, sušeno lišće batata koristimo za pripremu čaja. Ne postoji jelo u koje se ne može staviti ili od njega pripremiti prilog drugim jelima. Fini pire, razne tjestenine, juhe itd. Jedna pomalo neočekivana osobina batata da je ta što je odličan za pripremu slastica. Meni su favorit kremšnite od ljubičastog batata, koje prije svega privlače svojom bojom te su postale apsolutna senzacija u krugu naše obitelji i prijatelja. Preporuka je da se batat jede s korom jer kora batata sadrži korisna dijetalna vlakna. I sami se svakodnevno znamo iznenaditi kad vidimo kako ga se sve može iskoristiti. Uz ljubičasti, koje su još vrste batata? Ukupno postoji i do nekoliko stotina vrsta batata, svi oni imaju svoje nazive, ali nekako nam ih je lakše razlikovati po bojama kore i mesa. Kod nas uspijevaju batat s narančastom korom i narančastim mesom. Većina ljudi koja zna za batat, manje-više i zna za tu vrstu. Tu su još i batat s bijelom korom i bijelim mesom, te žuto-narančastom korom i mesom, crvenkastom korom i žutim mesom te na kraju onaj s crvenom korom i bijelim mesom. Kako se ukusi kod ljudi razlikuju, svatko pronađe vrstu koja mu okusom najbolje odgovara. Osim batata, može li se još nešto pronaći u Vašem vrtu?
Naravno, oboje doma imamo vrtove u kojima se može pronaći raznih tikvica, salata, paprika, krastavaca i naravno, ono najbitnije, svake godine zasadimo barem 10-ak vrsta rajčica raznih boja oblika i veličina. Većinu sadnica želimo pripremiti sami, a uvijek nas veseli kad pronađemo, otkrijemo ili na poklon dobijemo sjeme ili sadnicu nečega što baš nije uobičajeno za naše područje, a što može uspjeti. Uostalom, tako je i krenulo i s prvih par sadnica batata. Osim vaših poslova i poljoprivrede, imate li kakve hobije?
Ana dio slobodnog vremena izdvaja za jahanje i brigu za svoju kobilu, a ja sam nakon dugogodišnjeg aktivnog igranja postao trener vratare u školi NK Kurilovca. Uz
BATAT JE PREPUN
VITAMINA I
MINERALA, STABILIZIRA
ŠEĆE U KRVI. PRIPADA
PORODICI SLAKOVA
VRIJEME
KOJE SMO U POLJU NAM
ZAMIJENI I
TERETANU, I SOLARIJ, I SAUNU... A I
MAKNEŠ SE OD VREVE
FACEBOOK STRANICA ANIN SLATKI
VRT ŽELI
OKUPIT SVE
KOJI VOLE
PRIRODU I ZDRAVU PREHRANU
to, kad god stignemo, uputimo se u šetnje prirodom ili vožnje biciklom. Nije li neobično vidjeti mlade ljude koji slobodno vrijeme provode u polju?
Nažalost, živimo u društvu gdje se rad sve manje cijeni, okruženi smo pričama u kojima se pokazuje i prikazuje da se može jako lijepo i bezbrižno živjeti ne radeći ništa, a to sigurno nije dobar put i smjer za daljni razvitak i napredak društva. S druge strane, svjedoci smo da nas napuštaju tisuće mladih, pametnih, sposobnih ljudi koji bi trebali biti sadašnjost i budućnost ove zemlje, koji svoju priliku moraju tražiti negdje drugdje. Štoviše, čak i neki naši prijatelji i poznanici su napustili našu zemlju u potrazi za poslom i boljim životom. Vi ostajete tu gdje jeste?
Na sreću, mi živimo na zahvalnom području punom potencijala i mogućnosti, a istovremeno smo na selu. Možemo uživati u svim blagodatima koje pruža miran život u ruralnom području, a s druge strane, nismo izolirani ni u kom pogledu, sve što nam zatreba je na dohvat ruke. Sretni smo i zahvalni na tome što smo oboje zaposleni, a opet, za sada imamo i dovoljno vremena i za aktivnosti s batatom kojima se posvećujemo uglavnom za vikend ili ukoliko stignemo u tjednu prije ili nakon posla. Boravak u polju zasigurno ima i još neke prednosti osim toga što jedete zdravu i kvalitetnu hranu?
Istina! Provodeći vrijeme na polju, dobivamo i odličnu zamjenu za teretanu, solarij, saunu, tako da je bavljenje poljoprivredom u ovom obliku za nas višestruko korisno. Uz to, na par sati se maknemo od televizije, interneta, mobitela. Neopisiv je osjećaj kad čovjek nakon napornog dana provedenog na svježem zraku, umoran navečer legne u krevet i sretan u sekundi zaspe. Rad u polju će čovjeka sigurno učiniti fizički i mentalno zdravijim i jačim. Gledati onu istu krhku biljčicu kako se bori i polako iz dana u dan izrasta u nešto predivno i zdravo, šalje nam poruku da i mi možemo biti kao ona. A nema veće nagrade i ponosa kad otkopamo zemlju i ugledamo nešto što je vrijedilo svog onog truda i vremena koji je uložen u prethodnim mjesecima. Ovo putovanje dovelo je i do toga da smo kroz aktivnosti u proizvodnji i prodaju batata upoznali brojne drage i divne ljude. Biste li i preporučili i drugim mladima bavljenje poljoprivredom?
Poruka našim vršnjacima i mladima, budite dobri, nemojte bježati od polja, naučite se proizvesti hranu. Za to ne trebaju ogromne površine zemlje ni prevelika znanja za započeti nešto, danas su sve informacije dostupne. Dovoljna je i mala tegla na balkonu i čovjek može ubirati plodove svoga rada. Budite pozitivni i nemojte se bojati raditi. Vi budite ona pozitivna priča i promjena koju želite vidjeti u društvu. Poruka za kraj...?
Kada čovjek nešto zaista želi i voli, ništa nije nemoguće. Samo se treba pokrenuti, izaći iz komfor zone i umnožiti svoje talente, na najbolji način iskoristiti vrijeme.
NA RADIONICAMA KUHAMO PREMA
SVIM MAKROBIOTIČKIM NAČELIMA, A NAŠI POLAZNICI PRATE I DEGUSTIRAJU, KAŽU IZ ŽUPANIJSKIH LJEKARNI
akon zime i teške hrane, dolazak ljepšeg vremena postavlja nam pitanje želimo li se zdravije hraniti?
Kako pripremiti kvalitetan i uravnotežen obrok? Zašto je važno koristiti organske i cjelovite namirnice? Kako uskladiti svakodnevne obaveze sa pripremom zdravog obroka? Pravi ste gurman i ljubitelj slatkoga, a ne znate kako si pomoći po tom pitanju bez obzira što to nije dobro za vaše zdravlje? Kako prehranu prilagoditi individualnim potrebama, zdravstvenom stanju, godišnjem dobu?
Na ta i sva druga pitanja odgovore ćete pronaći na radionicama prirodne kuhinje. Organizator ove hvalevrijedne radionice su Ljekarne Zagrebačke županije, u suradnji s Biotekom Zagrebačke županije.
- Radi se o radionicama na kojima kuhamo prema svim makrobiotičkim načelima te promičemo važnost uravnotežene prehrane. Radionice su interaktivnog tipa, družimo se dva do tri sata, ideja je da mi kuhamo, a naši polaznici prate i degustiraju - rekli su iz Ljekarni.
Ako želite naučiti kako se kvalitetnije i zdravije hraniti te degustirati obroke koje možete uvrstiti u svoju kuharicu zdravih navika onda vam ne preostaje ništa drugo nego se prijaviti na broj 091 5229 882. Priprema: dođite gladni jer naši farmaceuti, educirani iz područja prirodne prehrane i makrobiotike, kuhaju za Vas i pozivaju Vas na degustaciju nutritivno uravnoteženih obroka.
“Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana.”
Tradicija i običaji
Uturopoljskoj obitelji živjelo se skromno, jelo se skromno, a tako su se slavili i blagdani. Za razliku od Božića, Uskrs je donio posebno raspoloženje u malu drvenu hižu. Posebno je bilo već na samu Cvjetnicu, jer ipak je to bio početak Velikog tjedna. Mlado i staro od ranog se jutra pripremalo za misu. Neki su morali pješačiti i po nekoliko kilometara da bi došli do crkve ili kapelice. Za razliku od danas, kad na posvetu uglavnom nosimo maslinove grančice, prije šezdesetak godina u Turopolju se na posvetu nosio drijenak, odnosno drenek. U obzir je još dolazio bršljan, imela ili cice-mace, od kojih se slagao pušlek. Prema jednoj od legendi, u vrijeme Isusova raspeća drijen je bio drvo veliko poput hrasta pa je od njega napravljen Isusov križ, zbog čega ga je Bog prokleo da nikada više ne bude visoko drvo. No simbolika maslinovih grančica leži u sljedećem - kad je Isus ulazio u Jeruzalem, narod ga je dočekao mašući palminim i maslinovim grančicama. U spomen na to, na Cvjetnicu se prije mise obavlja procesija s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama. Običaj je bio da vjernici blagoslovljene grančice ponesu kući i stave za križ na zidu, a dio odnesu u staju i polje. Blagoslovljene grančice ostavljale su se u kući i nakon što su se osušile kao podsjetnik na vjernost Isusu do druge Cvjetnice.
Veliki četvrtak spomendan je Isusove posljednje večere, a ujedno je i zadnji dan korizme. Na Veliki četvrtak ujutro slavi se Misa posvete ulja, na kojoj se posvećuje krizma, odnosno ulje za svetu potvrdu te blagoslivlja ulje za bolesničko pomazanje i katekumene. Na Veliki četvrtak navečer, na svečan se način slavi euharistijsko slavlje, koje se naziva Misa večere Gospodnje. Tom misom počinje Vazmeno trodnevlje. Misno evanđelje govori o tome kako je Isus apostolima prao noge, kao primjer i poziv svim kršćanima na uzajamnu ljubav i služenje. Inače, tradicija večernje svete mise na Veliki četvrtak potječe iz 13. stoljeća, s obzirom na to da Crkva prema drevnoj predaji toga i idućega dana nije slavila euharistiju. Ovaj običaj razvio se iz židovskog shvaćanja, prema kojemu novi dan započinje u predvečerje prethodnoga dana, stoga nije neobično da večer Velikoga četvrtka zapravo liturgijski pripada Velikom petku. U vrijeme Vazmenog trodnevlja ne zvone crkvena zvona i ne sviraju orgulje. Na kra-
OD VELIKOG ČETVRTKA PA SVE DO UTORKA NIŠTA SE NIJE SMJELO RADITI. OSIM ONOGA NUŽNOGA...
NA VELIKU SUBOTU SE U KOTLU NA DVORIŠTU KUHALA ŠUNKA ZA SAM USKRS. UZ NJU JE IŠAO HREN
KOKOŠJA
JUHA IŠLA JE
OBAVEZNO U USKRŠNJI RUČAK, A ZA
DESERT JE
ČEKAO KRUH U PLETENICU S JAJEM...
ju liturgije Velikog četvrtka, Crkva prenosi Presveti sakrament na za to određeno mjesto, što simbolizira Isusovu samoću u Getsemaniju i njegovu smrtnu tjeskobu. Nakon molitve u svečanoj procesiji u svetohranište smješteno u pokrajnjoj kapeli ili oltaru nose se pretposvećeni darovi za Veliki petak. Prije toga, slijedi ogoljenje oltara, koje se tumačilo kao alegorijska slika ostavljenog Krista. Veliki četvrtak je, također, spomendan u koji je Isus ustanovio dva sakramenta: euharistiju i svećenički red. Što se tiče života na selu, toga dana točno u podne stali su svi radovi na polju i u šumi te se nije radilo do iza Uskrsnog ponedjeljka jer "greh je bil delati dok je Isusovo telo v zemli". Jedini rad koji je dolazio u obzir bila je briga oko blaga. U Velikom tjednu bio je i običaj bijeljenja ili vapnjenja kuće kako bi se ona očistila i obnovila, u skladu s dušom.
Veliki petak spomendan je Isusove muke i smrti, a kršćani se toga dana prisjećaju Isusove teške i nasilne osude, muke i na koncu same smrti. Ovo je jedini dan kada se zabranjuje slaviti sveta misna otajstva. Naime, sveta je misa nekrvna žrtva Isusa Krista, a na taj je dan sam Isus Krist bio žrtvovan na žrtveniku križa i prinio Ocu sama sebe kao otkupninu za mnoge. Stoga Katolička Crkva taj dan ne slavi misnu žrtvu. Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika, što simbolizira kako je s Isusa svučena odjeća, njegovu ogoljenost, ali je to ujedno i znak povučenosti, tišine, žalosti, nesvečanosti i tuge za umrlim Učiteljem. Diljem svijeta se, obično u prijepodnevnim satima, puk okuplja u crkve i kapelice kako bi pobožno molio Križni put. U popodnevnim satima, obično u 15 sati, kad je Isus izdahnuo na križu, vjernici se okupljaju u crkvama na slavljenje obreda Velikog petka: čitanje Svetoga pisma i navještaj muke, poklon i ljubljenje križa te sv. Pričest. Prilikom poklona križu đakon ili svećenik najprije otkiva pokriveno raspelo pjevajući: "Evo drvo križa, na kom' je Spas svijeta visio!". Narod odgovara: "Dođite, poklonimo se!" U crkvi se toga dana čuva Isusov grob. U nekim obiteljima žene su ustajale još prije izlaska sunca i založile peć, a pekle su lepinju bez kvasa. Vatru su ugasile prije nego što je izašlo sunce i tijekom dana nisu je više smjeli paliti. Na poslijepodnevnu misu žene i djevojke išle su odjevene u crno. Isusov grob čuvali su muški članovi obitelji odjeveni u svečana odijela. Kao i danas, na Veliki petak se obavezno posti. Jela su naravno ovisila o imućnosti obitelji. U onim siromašnijim pripremao se posni grah, odnosno bažul, uz kojeg su se posluživala ku-
hana jaja i domaći kruh. Za salatu se brao domaći radič. Bogatiji su pripremali ribu, u većini slučajeva riječnu, a neki su čak uspjeli nabaviti i morsku. No, svakako treba naglasiti da je Veliki petak, uz post, nalagao i nemrs. Nemrs znači da se u danu ne jede meso, dok post znači da se osoba jednom u danu najede do sita te još dva puta po malo. Kao što nalažu običaji i za dan prije, niti na Veliki petak se nije smjelo teško fizički raditi, no što se moralo, moralo se - očistiti kuća, nahraniti blago i ostalo što je nosilo malo seosko kućanstvo.
Za razliku od južne Hrvatske gdje se na Veliki petak pilo crno vino, u sjeverozapadnom dijelu pila se rakija.
To je dan tišine i molitve. Na Veliku Subotu Crkva se zadržava kod Gospodinova groba te u molitvi i postu razmišlja o njegovoj muci, smrti i silasku u podzemlje. Vjernici posjećuju posebno uređen Božji grob u crkvi. Dopušteno je slaviti samo sakramente pomirenja i bolesničkog pomazanja.
Tako je za Veliku Subotu karakteristično Vazmeno bdjenje, koje se slavi noću te nije prikladno da započne prije nego padne noć, a treba završiti prije svanuća nedjelje. Vjernici se okupljaju oko ognja kojeg svećenik blagoslovi. Tim plamenom upali se i uskrsna svijeća koja predstavlja samog Isusa Krista. Svake godine u Vazmenom se bdijenju blagoslovi nova uskrsna svijeća, napravljena od prirodnoga voska. Također je običaj da se u Vazmenoj noći u zajedništvo Crkve prime katekumeni. Katekumenat je priprava odraslih za primanje sakramenata kršćanske inicijacije, a to su krštenje, Euharistija i potvrda. U nekim se krajevima uz crkvu zapalio veliki Uskrsni krijes, a nakon što ga je svećenik blagoslovio, žene su uzimale manje komade drveta kojim bi u kući zapalile vatru na kojoj se spremao uskršnji ručak. Nekad se na sredinu crkve postavljala velika posuda s blagoslovljenom vodom s kojom su vjernici umivali lice i ruke, a mogli su je ponijeti i kući kako bi ih tijekom cijele godine štitila od bolesti i zla. Voda je imala ulogu čišćenja tijela i duše. U turopoljskim obiteljima na Veliku se subotu pripremila šunka koja se posluživala na Uskrs. Poseban komad čuvao se upravo za taj blagdanski ručak. U poslijepodnevnim satima na dvorištu se, u velikom kotlu, kuhala šunka. Kao prilog pripremao se hren čiji se korijen kuhao i po nekoliko sati. Običaj je da se na Veliku subotu ili na Uskrs rano ujutro nosi košarica s hranom na posvetu. Za razliku od danas, nekad je ta košarica uistinu bila skromna – nosio
se kruh, jaje, komad šunke. Blagoslovljena hrana prvo je jelo koje na Uskrs svi u obitelji moraju blagovati. Na taj dan ukrašavale su se i pisanice, no one ipak zaslužuju poseban odlomak.
USKRS ILI VUZEM
Uskrs ili, kako ga još u Turopolju zovemo, Vuzem, najveći je kršćanski blagdan kojim slavimo Uskrsnuće Isusa Krista. Uskrs je nastao od riječi uskrsnuti koja vuče korijene iz staroslavenskog jezika. Drugi naziv, Pasha, češći je u drugim povijesnim konotacijama, a hebrejska riječ pasah značila je prolaz. Uskrs nam je važan iz nekoliko razloga - Isus je održao obećanje da će ustati od mrtvih, kako bismo mogli vjerovati da će ispuniti i ostala obećanja, Uskrsnuće daje sigurnost, da će vladar Božjeg vječnog kraljevstva biti živi Krist, Kristovo uskrsnuće daje nam nadu, da ćemo i mi uskrsnuti. Za ručak se prvo posluživala kokošja juha, zatim šunka, hren, kuhana jaja, luk i kruh, te na kraju desert - uglavnom je to bila gibanica (makovnjača i orehnjača). Neke su gazdarice pekle kruh u obliku pletenice u koji su uplele jaje.
USKRSNI PONEDJELJAK
Uskrsni ponedjeljak je svetkovina u kojoj se u crkvama spominje put uskrsnulog Isusa u Emaus s dva učenika, koji su ga tek naknadno prepoznali, kad je lomio kruh. Dodajmo kako se tjedan od Uskrsa do iduće nedjelje naziva "bijeli tjedan", a naziv je dobio prema odjeći novokršetnika kakva se nosila u počecima Crkve. Jedan od simbola Uskrsa su svakako pisanice, a legenda kaže da je Marija bojala jaja dok je Isus još bio dijete. Prije industrijskih boja i raznih tehnika, ukrašavalo se prirodnim bojama materijalima - korom luka, koprivom i ciklom. Pisanice su znale dobiti i crnu boju bojanjem čađom ili bobicama bazge ili duda, a često je bilo i bojanje hrastovom korom da bi se dobila smeđa boja. Uz crvenu, crnu i smeđu, zelena se boja dobivala od raznog bilja, najčešće od špinata, koprive ili poriluka. Pritom se osim potpunog bojanja moglo jaje prešarati voskom, a tek onda obojiti. Nakon kuhanja i bojanja skida se sloj voska, ispod kojeg jaje ostaje prirodne boje. Često se jaje umatalo u tkaninu unutar koje se postavila kakva travka ili listić, često djetelina, tako da bi jaje
Kako bi se dobila crna uskršnja jaja, u Turopolju su znali koristiti čak i čađu. Koristila se i cikla, kopriva, bazga...
istim postupkom dobilo zanimljiv ukras. Posebna je tehnika ukrašavanja pisanica, osim šaranja voskom i ukrašavanja biljkama, bilo i ukrašavanje slamom. Jaja bi se omatala slamkama da se dobiju razni oblici ili bi se pak slamke razrezale i lijepile na jaja tvoreći raznolike ukrase i šare.
ŠTO JE USKRS BEZ PISANICA
Dok će neki ovog Uskrsa sami prionuti ukrašavanju jaja, drugi će u košaricu na stolu staviti pisanice naših vrijednih žena koje se time, možemo sada već reći, bave profesionalno. Gospođa Rezika - Biba Krolo ukrašavanjem pisanica bavi se oko šest godina. Proces je, kaže, malo složeniji i zahtjeva puno vremena, jer joj jedno jaje kroz ruku prođe najmanje desetak puta, a po sezoni ih ukrasi između 200 i 300. Najčešće su to guščja i pačja jaja, nešto standardnih kokošjih, a sve su popularnija i ona od autohtone turopoljske patuljaste kokoši, poznate kao Jurek i Katica.
- Proces počinje pranjem jaja sodom bikarbonom i limunskom kiselinom, nakon toga ih centriram da bih mogla naći sredinu gdje ih izbušiti i onda dolazi na red samo ispuhivanje. Idući korak je bo-
OSIM ŠTO SU SE BOJALA NA RAZNE NAČINE, U TUROPOLJU SU SE JAJA ZNALA UKRAŠAVATI I SLAMOM
janje u temeljnu boju, no ako je jaje samo po sebi prekrasne bijele boje, onda ne ide temeljna boja. I onda se to mora sušiti. Nakon toga moram osmisliti što ću konkretno crtati, koji dizajn, a najdraži su mi motivi veza i čipke - priča gospođa Biba. - Oslikavanje ide postepeno. Prvo crtam po sredini jaja, zatim na vrhu i na dnu, onda se to sve ponovno suši. Nakon toga smišljam kako ću ga dalje ukrasiti - staviti šljokice, cirkone, dodati još neke boje. Zadnji korak je zatvaranje rupica koje su nastale ispuhivanjem, a najčešće na njih lijepim razne ukrase ili kukice da bi pisanice mogle visjeti na grani. Sve u svemu dugotrajan, ali opuštajući i zanimljiv posao - dodaje Biba. Pisanice za Uskrs počinje pripremati nekad i mjesecima prije, ovisno koliko ima jaja i vremena na raspolaganju, a najtraženija su ona crne boje, vjerovali ili ne. Kaže da su isprva kupci bili skeptični, no kad vide koliko su lijepa, svi ih kupuju. Popularna su i bijela s raznim kombinacijama boja –crnom, srebrnom i zlatnom.
Dnevno na ukrašavanju provede i po nekoliko sati. I tako mjesecima. Cijene nisu skupe, ako uzmemo u obzir koliko je vremena potrebno za jednu pisanicu, a kreću se do 20 kuna. Dodaje kako joj nije cilj zarađi- vati na tome, već uživa u onome što radi, a te pisanice poklanja i dragim ljudima.
Tradicija i običaji
MATO GRGAR PROSLAVIO JE 90. ROĐENDAN, ALI I 72. OBLJETNICU BRAKA SA SVOJOM BARICOM. IZMEĐU DVA PLESA NA FEŠTU PRISJETIO SE MLADOSTI U ČIČU
Piše: Mato Paviša
UNovom Čiču nikad nije dosadno. Baš je ovih dana u dvorani lokalnog DVD-a organizirana velika fešta. Mato Grgar iz Novog Čiča slavio je 90. rođendan. U sali za stolovima, uz tamburaše KUD-a Novo Čiče, okupilo se oko 120 uzvanika, rodbine i bližih prijatelja, a na meniju su, uz ostale delicije, bile i četiri pečenice s ražnja, prasad barem duplo veća od odojka.
- Nije samo rođendan, slavila se i 72. obljetnica braka s mojom Baricom. Organizatori su bili članovi moje uže obitelji - uvodno nas je dopunio vitalni Mato i nastavio:
- Rođen sam 2. travnja 1929. u susjednoj Ribnici, na broju 4. Svoju Baricu zaprosio sam 1947., kada sam imao samo 18 godina, i priženio se kod njezinih Stepančića. Podigli smo kćerku Baricu i sina Stjepana, dok su unuci Dubravko (ranije prvoligaški nogometaš Hrkovac), Diana i Margareta. Praunuci su Fabrizio, Franciska i Ivan - nabrojio je svoje najbliže 90-godišnji Mato, nevjerojatno jasne i bogate memorije, koji još naveliko vozi automobil, pa i traktor.
Član je Udruge umirovljenika i DVD-a Novo Čiče i živa je, a vrlo zanimljiva enciklopedija svojeg kraja. - Živio sam u četiri države: Kraljevini Jugoslavije, NDH, Jugoslaviji i danas Hrvatskoj. Najteže se živjelo prije 2. svjetskog rata i za vrijeme tih tragičnih događaja. Dobro se sjećam, u Ribnici u jednoj kući, ili bolje kazati velikoj sobi, živjelo je nas dvadeset i dvoje!!! Otac Imbro imao je braću Josipa, Matu i Đuru te sestre Maru i Ljubu. Moja braća bila su pak Stjepan, Franjo i Slavko, a sestre Agata, Ruža i Barica. Živjeli smo
vrlo teško od poljoprivrede i motike (teško je bilo doći i do kruha) na onda dobro znan starinski, a mukotrpan način, dok se oralo konjima gotovo još drvenim plugom, a već kao dijete morao sam čuvati guske, pure, svinje, krave i konje. Dobro pamtim kada mi je jedan Rom nomad dojurio na konju i iz jata od 40 gusaka ukrao jednu. Plačući sam odjurio doma, a majka mi je kazala da je sve u redu, važno da nije ukrao i mene - pričao je uvijek dobro raspoložen i vedar slavljenik Mato. Na slavlju je gostovao i poznati zabavljač TV-a Z1 Drago Rubala, a prisutan je bio i lokalni župnik Marijan Prepeljanić. - U crkvu sam morao već sa šest godina i također dobro pamtim sve župnike jer u Novom Čiču je tada bio dekanat. Prvi, koji
je i najduže služio, je dekan Andrija Busija. Zatim negdje od 1960. Stjepan Domitrović iz Kravarskog, pa Ljubo Vlašić iz Krašića, Franjo Horvat iz Čakovca, Ivan Zlodi iz Šiljakovine, Siniša Hegedušić i sada Marijan Prepeljanić. Usjekla mi se u sjećanje polnoćka 1944. godine, jer je odmah kad je krenula misa planula Busijina staja. Ljudi i vatrogasci krenuli su gasiti, ali velečasni nije prekinuo polnoćku, već je odradio do kraja. I danas redovito idem u crkvu i gotovo na svaki sprovod.
Mato Grgar je završio četiri razreda osnovne škole i prisjeća se tih dana.
- Tada nije bilo moguće, ili vrlo teško, ozbiljnije se školovati, jer se moralo raditi na zemlji. Četiri razreda završio sam u školi u Novom Čiču, danas uređenoj zgradi nedal-
eko crkve o kojoj se brine KUD Novo Čiče. Svaka čast članovima KUD-a jer zgrada dans izgleda jednako očuvano kao 1936., dok je bila nova. Pamtim da je u školu dolazio i Vladimir Bakarić jer mu je tu kao učiteljica radila teta. Bila je jednom velike frke jer su lokalni fakini malog Vladimira zatvorili u podrum. Sjećanja su navirala, priče slijedile jedna drugu, na red je došla i ova... - Iz mladih dana pamtim i tramvaj koji je tada imao trasu iz Čiča do željezničkog kolodvora u Velikoj Gorici, a vagon je vukao konj. U Čiču su tada bile tvornice u kojima se proizvodio špirit, metle i kefe, bila je tu i farma s mljekarom, pa mlin, čiji je vlasnik bio Nijemac… Novo Čiče je nadaleko bilo poznato i po proštenju Svetog Ivana Krstitelja. Dolazili su tada vjernici iz čitave Posavine i mjesta sve do Siska. U
Čiču se tada i noćilo - otkrio je Grgar. Vrlo zanimljiva je Matina priča o vožnji mlijeka u Zagreb. - Početkom 1941. braća su mi morala u rat, a ja sam dobio zadatak biciklom voziti mlijeko u Zagreb. Natovarili bi mi između 55 i 120 litara i put pod noge, oko tri sata poslije ponoći. Trasa je išla danas starom velikogoričkom cestom na Remetinec pa onda razvažanje mušterijama Savskom, Selskom, Horvaćanskom, Končarevom, po Trnju i Trešnjevci. Povratak kući bio je negdje oko 11 sati - pričao je Mato pa nastavio: - Bilo je i šverca. Vladala je nestašica i velika potražnja za mesom. Doma smo zaklali tele i onda sam u Zagreb vozio meso u kantama za mlijeko. Bilo je u to vrijeme i stravičnih događanja, a nastojim zaboraviti 44 obješena tamo negdje oko Odre i Remetinca. Bili su to ratni dani, jednom sam zamalo i sam zaglavio - s boli u očima prekinuo je Mato priču iz tog vremena i prisjetio se poratnih
dana, kudikamo sretnijih
- U Novo Čiče iz Ribnice sam doselio 29. ožujka 1952. godine, na grunt Stepančićevih. Prestao sam voziti mlijeko u Zagreb, a negdje 60-ih godina prošlog stoljeća zaposlio sam se u Geofizici i život je tada postao lakši - kaže Grgar, s kojim smo razgovarali u ugostiteljskom lokalu u Novom Čiču “Kavalir”, u vlasništvu unuka mu Dubravka Hrkovca, ranije profesionalnog nogometaša.
- Ovaj lokal mogao bi ispričati bogatu, a za mnoge i nevjerojatnu povijest Čiča i njegovih stanovnika, pa i šire. Zgradu je 1915. godine izgradio član obitelji Čačić, koji je bio u Americi. Lokal je mijenjao ime i vlasnike, ali svi ga najbolje znaju pod imenom Vaga. Ranije, dok je vladao dru-
KAO DIJETE SAM VOZIO MLIJEKO U ZAGREB. I DO 120
LITARA SAM VUKAO NA BICIKLU...
gačiji, za mene bolji stil života, ispred lokala je bila ugrađena velika vaga na kojoj se vagala stoka kao konji, krave, telad, svinje te najupečatljivije sijeno, koje su Posavci vozili na sajam u Veliku Goricu. Tu se ponekad dogovarala i sama trgovina, ali znala se i proslaviti trampa - ispričao nam je 90-godišnji Mato Grgar.
NEGO, KAD JE NEKO PUTOVANJE?
Svjedoci kažu da je na svojoj fešti Mato neumorno plesao, pa i drmeš, do jutarnjih sati, bez obzira na navršenih punih 90. Već se raspituje kada je i gdje sljedeća ruta umirovljenika koji si priušte putovanja i fešte po čitavoj Lijepoj našoj. Samo naprijed, ima još Mato Grgar mnogo toga obaviti, barem do stotke. Živjeli!!!
PRIJAVITE SE I VI ZA TREĆE SVJETSKO PRVENSTVO U PRIPREMANJU KOTLOVINE, KOJE ĆE BITI 28. TRAVNJA
Rotary klub Velika Gorica ponovno organizira Svjetsko prvenstvo u pripremanju kotlovine koje, budući se radi o trećem po redu, ovoga puta postaje tradicionalno, a održat će se u nedjelju, 28. travnja 2019. godine, u starom dvorcu Lukavec. Novac prikupljen kotizacijama i prodajom kotlovine namijenjen je humanitarnoj akciji velikogoričkih rotarijanaca 'Pet za izvrsnost' kojom se potiču mladi Velikogoričani da budu što bolji, dodjeljuju im se stipendije, nanciraju specijalizirani programi namijenjeni mladima. Među ostalim, novcem prikupljenim na tom humanitarnom natjecanju RC Velika Gorica prošle je godine stipendijom pomogao sjajnom mladiću i jednom od najnagrađivanijih hrvatskih učenika na domaćim i međunarodnim natjecanima u zici, astronomiji i astrozici Velikogoričanu Filipu Marijanoviću koji je otišao studirati ziku na prestižnom Cambridgeu. Upravo su počele prijave za ovogodišnje natjecanje u pripremanju kotlovine.
- Evo nas dogurali smo i do trećeg svjetskog prvenstva u pripremanju kotlovine.
TEMELJNI
ZADATAK
NAM JE
KROZ OVAJ
DOGAĐAJ
POMOĆI
NEKOME, A PRITOM I
UŽIVAMO!
Dosadašnja dva puta bila su iznimno uspješna, imali smo sjajne natjecateljske ekipe, stotine ljudi su uživale u delicijama iz kotla koje su te ekipe spremile i potpuno smo ispunili naš temeljni humanitarni zadatak. Uopće ne sumnjam da će tako biti i ove godine - kaže Siniša Drobnjak, predsjednik RC Velika Gorica pozivajući sve one koji znaju što sve treba za sjajnu kotlovinu da to i pokažu na svjetskom prvenstvu. Sve dodatne informacije i obrazac za prijavu ekipa za Svjetsko prvenstvo u kotlovini može se pronaći na internetskoj stranici www.kotlovina.com.
Za ocjenjivanje kotlovine odabran je i stručni žiri kojeg će sačinjavati ljubitelji i poznavatelji dobre hrane, a natjecanje će voditi popularni voditelj, zabavljač i sladokusac Davor Dretar Drele. Velikogorički rotarijanci prvenstvo organiziraju u suradnji s Plemenitom općinom turopoljskom, a ovogodišnje prvenstvo bit će dio manifestacije Turopoljsko Jurjevo koju organiziraju turopoljski plemenitaši i koja svake godine privlači tisuće posjetitelja u stari dvorac Lukavec.
I ove godine program će voditi sladokusac i zabavljač Davor Dretar Drele. U organizaciji Rotary clubu pomaže i Plemenita opčina turopoljska
U stanu 1,5 kg trave, kokain, MDMA i gljive
Zbog sumnje da je dilao drogu, 20-godišnjak je uhićen i pritvoren, a čeka ga i kaznena prijava. Kriminalističko istraživanje trajalo je neko vrijeme, a kulminiralo je pretresom stana, kojim je utvrđeno kako itekako ima elemenata za podizanje kaznene prijave. Kako stoji u policijskoj izvješću, sumnja se da je neimenovani 20-godišnjak nabavljao veće količine marihuane, ali i kokaina te tableta koje se na narko tržištu nazivaju MDMA, kao i gljiva koje su u sebi sadržavale psihoaktivnu tvar psilocibin. Policija 20-godišnjaka optužu-
je da je drogu prepakiravao, dogovarao kupovinu i prodaju te prodavao.
U stanu na velikogoričkom području pronađeno je jedna od najvećih količina droge u posljednje vrijeme nešto manje od kilograma i pol marihuane, točno 1,486 kg, kao i 255 komada MDMA tableta, 22 grama kokaina, 181 gram gljiva, te vrećice za vakumiranje, digitalne vage i novac. Ne prevelika količina novca, ali i tih 950 kuna te 200 eura ušlo je u zapisnik kao mogući profit od dilanja. Pred njim je sad suđenje i odgovarajuća kazna...
'Izgledalo je kao da će vatra sve progutati...'
Pomalo dramatično izgledala je situacija nakon što je tog petka navečer, oko 22 sata, iz zasad neutvrđenih razloga izbio je požar na staroj zgradi Velkoma, u ulici Ivana Gorana Kovačića u Kurilovcu. Vatra se odjedanput proširila po gornjem katu ove napuštene zgrade, kojoj se posljednjih godina često tražila nova namjena, a vatrogasci su došli kad se požar već pošteno rasplamsao. Stanovnici iz okolnih kuća u panici su gledali kako se vatra širi, no na teren su izašli vatrogasci iz tri gorička DVD-a (Kurilovec, Gradići i Buševec) i spasili stvar.
- Samo smo odjednom osjetili da nešto gori, a ubrzo se vatra proširila i činilo se da će progutati cijelu zgradu - rekao je jedan od očevidaca, među kojima je bilo i onih koji su isticali kako i nije čudno da se ovakvo nešto dogodilo, budući da se u nakorištenoj zgradi već dugo skupljaju mladi, koji ulaze kroz prozore i konzumiraju alkohol... Izgorio je cijeli gornji kat zgrade, no najvažnije je da nema ozlijeđenih u svemu ovome. Na mjesto događaja brzo su došli i gradski čelnici, a kakva budućnost čeka ovu zgradu tek ćemo vidjeti s vremenom...
Radimo jumbo plakate već punih deset godina
Za svakoga tko vrijedno i pošteno radi, ima mjesta na tržištu. Kvaliteta i odnos prema kupcima, važniji su ponekad i od cijene samog proizvoda. To je nešto što kupci prepoznaju. Kad smo počinjali bilo je jako teško steći povjerenje klijenata, jer tržišni igrači ne vole riskirati s novim i nepoznatim tvrtkama. Izborili smo se za svoje mjesto zahvaljujući konstantnom kvalitetom, brzinom i poštivanju rokova isporuke, rekao je Domagoj Orlić, direktor tvrtke 3DMediArt d.o.o. iz Mraclina, koja je nedavno proslavila svoj deseti rođendan.
Konstantno ulaganje u opremu i edukaciju ovu tvrtku pozicioniralo je kao lidera u segmentu produkcije velikih formata s kapacitetom do 500 jumbo plakata dnevno. - Konstantno smo ulagali u edukacije naših djelatnika i to se pokazalo kao pravi put. Strojevi bez educiranih ljudi za njima ne mogu sami raditi. U svakom poslu najbitniji su ljudi, a mi imamo i pet velikih strojeva, od kojih svaki vrijedi oko 400 tisuća kuna. Sve smo kupili sami, bez ikakvih državnih, europskih ili bilo kakvih drugih subvencija - dodao je Orlić.
TUROPOLJSKA MITOLOGIJA PREPUNA JE PRIČA O COPRNICAMA, VILAMA I DRUGIM BIĆIMA, NEKE ZVUČE BIZARNO, A NEKE SU I VRLO UVJERLJIVE...
Piše: Anes Šuvalić
Potreba čovjeka za mističnim davnine je bila njegov pokretač i potreba, a neki su je platili i glavom. Progon vještica bio je omiljen"sport" diljem Europe, pa tako i u hrvatskim zemljama, sve do početka vladavine Marije Terezije i prosvjetiteljstva. Zanimljivo, zadnje suđenje kojim se propitao status neke "vještice" u našoj zemlji je bilo u drugoj polovici 90tih godina prošlog stoljeća. Točnije, 1996. godine! Šte ca iz podravskog sela Kunovec Breg prokazana je od skidača uroka i "proroka" Franje kao glavna coprnica u svom kraju. Na teret joj je stavio da izaziva bolesti kod djece te čini razne štete po selu. Mještani su počeli vršiti razne oblike nasilja nad ženom, javno su spaljivali stvari koje im je poklonila, djeca su je pljuvala, a susjedi bježali od nje. U atmosferi progona i straha posegnula je za pravosuđem i pokrenula sudsku parnicu kojom je dokazala da nije vještica! Iako su progoni vještica sad već davna prošlost, još uvijek postoje ljudi koji se bave magijom i čarobnjaštvom. - Nekada je bilo normalno da nedjeljom odeš na misu i moliš krunicu, a navečer bacaš ugljen u vodu. Vjerska stvar uzimala se zdravo za gotovo, kad većina na prostoru na kojem živim prakticira neku vjeru i ja ću je prakticirati, a sa strane ću prakticirati okultno. Ljudi ne samo da vjeruju u to, nego i danas postoje oni koji se bave time.
Osobno ih nikad nisam susreo, ali sam upoznao čovjeka iz Gustelnice koji tvrdi da ga je začarala coprnica dok se kao mladić vraćao s blagom s ispaše. Coprnica ga je pogledala 'urokljivim okom', pa su se on i stoka poslije toga stalno bili umorni. Pomoć je tražio kod druge coprnice i ona mu je dala savjet da prelijeva vodu s tri različita izvora. Kako to nije pomoglo, na kraju je otišao kod svećenika, koji mu je dao injekcije u vrat - rekao nam je Nikola Pejak, sakupljač usmene predaje.
LJUDI NE VOLE PRIČATI O TOME...
Priče o coprnicama, vilama, kugama i ostalim mitskim bićima iz vatre, mraka i vode nisu nepoznanica u Turopolju. Usmenom predajom neke su se uspjele zadržati do danas, a neke će zauvijek ostati nepoznate. - Svaki kraj ima te priče. Problem je što su one sa suvremenim tehnologijama gotovo nestale, jer nekad je to bio jedini vid zabave. Uz svjetlo svijeće često su se pričale priče o mitskim bićima. Sve to korijenje vuče još iz staroslavenske mitologije i poganskih vremena. Problem je što ljudi ne vole pričati o tome. Kad kažem ljudi, mislim na kazivače. U njihovim glavama to se kosi s vjerom, koja negira takve stvari - kaže ravnateljica Muzeja Turopolja i pokretačica Perunfesta Margareta Biškupić Čurla. Teško je doći do kazivača, a kad se i odluče progovoriti o tim stvarima, to zna ponekad teško pasti i najiskusnijim slušateljima. Nikola Pejak priznaje da ga je znao uhva-
Na Perunfestu u Lukavcu svake godine se okupe brojni ljubitelji mitologije titi strah slušajući osobna iskustva ljudi, a posebno je staknuo priču iz sela Gračanica. - U jednom selu prekoputa Kupe i Pokupskog muškarac je svjedočio kako je starica za koju se znalo da je vještica, jer prije je u svakom selu bilo osoba koje su se bavile takvim stvarima, bacila vradžbinu kad je prolazila uz njihovo dvorišta. Sutradan ujutro, kad je izvodio blago na pašu, krave su postale nemirne i krenule preskakati ogradu poput antilopa! Preko puta ceste u koprivama je pronađen zavežljaj u kojem su bile kosti, komadi metala i kosa. Preplašena žena to je polila sa svetom vodom, izmolila se i na kraju zapalila. I baš je ta žena nakon toga došla je do nje i zatražila aspirin za glavobolju... Prema vjerovanju, kad spališ predmet kojim ti je netko napravio vradžbinu, tko te idući dan prvi dođe tražiti neku uslugu, taj ti je to i napravio - prepričava narodna vjerovanja Pejak.
Turopoljke nekad nisu zazirale od gatara
Ljudi su oduvijek voljeli znati što ih očekuje kako bi se pripremili na sve nedaće, pa je to dovelo do razvoja gatanja i svih načina proricanja sudbine. Taj običaj duboko je pustio korijenje i u Turopolju i okolici.
VJEŠTIČARENJE OBITELJSKI BIZNIS
- Ženska narodna nošnja iz Lukinić Brda ima speci čan ukras na sebi. Primijetili smo da na nekim nošnjama dio tog ukrasa nedostaje. Na nekima ga ima, a na nekima ne. Postavili smo si pitanje zašto je tome tako i saznali da su te male ukrasne trake sa fertuna nekada koristile za gatanje pa su ih žene jednostavno skidale kad su išle kod gatare. Bilo kakva priča o tome izazivala je veliki otpor kod naših sugovornica. Najčešći odgovor bio je 'Ja to nikad nisam radila, samo sam čula da su neke to radile'. Iako je bilo zabranjeno, ljudi su to radile iz zabave.
No niti jedna nije htjela potvrditi da je bila kod gatare - otkrila nam je Biškupić Čurla. Iako su u povijesti žene najčešće bile optuživane za vještičarenje, ne treba zaboraviti i coprnjake, koji su najčešće imali dužnost duhovnih vođa u svijetu coprnica. Oni bi okupljali coprnice na seminarima, a što se točno tamo događalo do danas je ostalo nepoznato. Možemo samo nagađati. - Jedan moj kazivač govorio mi je o slučaju iz 1997. ili 1998. u Hotnji. Stariji muškarac koji se predstavljao kao coprnjak i imao knjigu s čarolijama uspio je postati nevidljiv. Vidio ga je kako je ušao u štalu svog susjeda i pomuzao kravu, a da ga susjed ni nitko od ukućana koji su bili u dvorištu i ulazili u štalu nije vidio - prepričao nam je Pejak. 'Zanat' se prenosio po majčinoj liniji. - Više puta sam zabilježio da se vještičarenje prenosilo s bake na mamu, s mame na kćer, s kćeri na unuku, a nikad se netko sa stane nije samoinicijativno počeo baviti time. To je bila obiteljska stvar - dodao je. Coprnice i coprnjaki nisu jedine zvijezde turopoljskog svijeta mistike. - Kazivači mi često pričaju o vilama. U načelu one su dobre, ali znaju biti nestašne i krasti stoku iz štala. Neki tvrde da ih mogu vidjeti samo dobri i neiskvareni ljudi, a najčešće su viđene uz korita rijeka i potoka kako se peru, uređuju i pjevaju. Ponekad dolaze s prvim zrakama sunca i lebde, drže se za ruke i plešu. Kad ih čovjek vidi, najčešće nestaju u vodi, ali bilo je slučajeva da su vile prilazile ljudima i upozoravale ih na nešto... Pored bijelih ili dobrih vila, tu su i crne ili zle, najčešće su u pratnji vraga i demona. No to je rijetkost, do sad sam zabilježio tek dva takva slučaja - kaže Pejak, svjestan da te priče treba uzeti s rezervom. - Dosta toga ima stvarnu podlogu, pogot-
KAZIVAČI
KAŽU DA SE
VILE OKUPE
UZ KORITA
RIJEKA I POTOKA, PERU SE I PJEVAJU...
PRIJE SE ČESTO PIO TUDUM, I TO MOŽE IMATI VEZE S TIM ŠTO NETKO TVRDI DA JE VIDIO
ovo kad ti ljudi iz prve ruke pričaju svoje doživljaje. Po njihovim reakcijama imam osjećaj da me nisu lagali. Vidiš po čovjeku da mu je neugodno, počne se preznojavati. No uvijek postoji mogućnost da se nešto pričini. Ni kod jednog kazivača ne radi o obliku mentalne bolesti, ali može biti da je netko bio pijan... I takve stvari moraš uzeti u obzir. Prije se često pio tudum, koji ima halucinogena svojstva - naglasio je Nikola. Priče o coprnicama, vilama, kugama i ostalim mitskim bićima iz vatre, mraka i vode dobra su podloga za razvoj turističke priče. Perunfest je najbolji pokazatelj da postoji
PERUNFEST JE NAPRAVIO 'BOOM'
publika zainteresirana za tu tematiku.Iza tog projekta stoji Muzej Turopolja. - Neki vole cosplay i kostimiranje, kao što drugi vole folklor, ići na aerobik ili teretanu. Primjer je Red Čuvara grada Zagreba, viteška udruga u kojoj su poslovni i obiteljski ljudi, a kroz svoj hobi čuvaju tradiciju. Da, postoji interes za tu tematiku. Perunfest je od prve godine napravio 'boom', a da se oko njega otvori kamp, bio bi pun. Od 1. travnja na našoj stranici krenu upiti, a većina ljudi nije s goričkog područja. Postali smo prva manifestacija koja je uspjela privući ljude na naše područje. Vjerujem da je velikim djelom za to zaslužan i Zdenko Bašić, umjetnik koji je nadaleko poznat. Primijetili smo da se posjetitelji vraćaju, što znači da radimo dobar posao - pohvalila se ravnateljica Muzeja Turopolja. Prilika je tu, samo je treba znati iskoristiti. Muzej Turopolja je Perunfestom je odškrinuo vrata, a sad je red na drugima da prepoznaju ogroman potencijal i pokušaju na ovaj ili onaj način komercijalizirati bogatu kulturnu baštinu Turopolja.
IGORU MOSTARLIĆU (35) KAO
DJEČAKU SU PREDVIĐALI DA ĆE DOĆI DO BARCE I REALA. NIKAD DO NJIH NIJE DOŠAO, ALI IZA NJEGA JE KARIJERA KOJA ZASLUŽUJE I KNJIGU...
Piše: Marko Vidalina
Slika prva. Godina je 1996., tu negdje, možda i 1997., utakmica u popodnevnom terminu na HVIDRA-inom turniru za klince. I jedan poraz koji je bolio... Uglavnom, s ekipom iz kvarta prijavili smo se na turnir, vjerujući da smo barem solidni. A onda su nam Oni priuštili “šamaranje” najteže kategorije. Završilo je 9-1, veći dio utakmice zabavljali su se radeći budale od nas, moglo je biti i 20-1. I u svemu tome kao da je najviše uživao jedan klinac ošišan na ćelavo. Osobno me toliko “izvaljao” po parketu da mi se vrtjelo u glavi još danima.
- To ti je taj Igor Mostarlić.
Tako su mi objasnili. Čuo sam za tog tipa, dečka iz Lomnice koji igra u Dinamu, a toga dana sam doznao i malo više o njemu... Slika druga. Godina je 2019., jedna iritantno kišna faza ranog proljeća, i kava u kafiću na izlazu iz grada. Sjedim s "malim ćelavim". Ispričao sam mu svoju nogometnu traumu iz djetinjstva, očekujući da neće imati pojma o čemu pričam, ali on se samo smješkao. - Sjećam se toga, kako ne... Doveo sam dečke iz Dinama na turnir, većinu smo utakmica tako dobivali - govori Igor Mostarlić. On je samo naizgled umirovljeni nogometaš, on je trener šestoligaša Lonje, on je suradnik jednog nogometnog menadžera, on je osnivač čak dva nova kluba... I on je, što je posebno slatko u ovoj priči, jedan od posljednjih nogometnih bohema. Vrsta je to koja izumire, koju surovi profesionalni nogomet ubija na sve moguće načine, zato su ove priče posebno romantične, na trenutke gotovo i nevjerojatne. Promijenio je 17 klubova u karijeri, a malo je onih u kojima je prošlo bez bizarnosti, nesreća... Zabio je na stotine golova, osvajao trofeje, ali i gradove. I na kraju, kaže, ni za čim ne žali.
- Znaš čega mi je jedino žao? Što nisam igrao nogomet nekih 20, 30 godina prije. U to se vrijeme moglo živjeti onako kako sam ja živio, a istovremeno i igrati nogomet na najvišoj razini. Meni su govorili da imam potencijal doći do Reala ili Barcelone, i ja sam vjerovao u to, ali nije se tako razvilo. Volio bih da sam napravio i više u karijeri, ali ni sekunde ne žalim što sam živio na svoj način, po onoj pjesmi ‘ostat će uspomena na posljednjeg bohema...’ - sa smiješkom nas uvodi u svoju priču Mostarlić, a mi se vraćamo na početak. - Doma sam u Donjoj Lomnici, rodio sam se u Zagrebu 31. svibnja 1983, a nogometnu karijeru počeo sam u Dinamu, tada Croatiji. Imao sam 11 godina, otišao sam na probu i nakon dva tjedna su mi rekli onu čuvenu ‘donesi dvije slike i domovnicu. I ostao sam u Dinamu kroz cijelu omladinsku školu, bio sam i kapetan svoje generacije, jedne od najuspješnijih u povijesti Dinamove škole. Uz mene, tu su bili još i Niko Kranjčar, Eduardo, Ante Tomić, Marko Marić, pa Pelaić, Radas, Ćosić... Svi iz prvih 11 kasnije su igrali prvoligaški nogomet - prisjeća se Igor prijatelja iz djetinjstva. Ta je generacija doslovno rušila sve pred sobom, osvojila sva prvenstva i kupove, uzimala međunarodne turnire, pobjeđivala i United, i Atletico... Nogomet je malome Mostarliću, naravno, bio cijeli život. - Često nije bilo lako, težak je to život. Ako je škola ujutro, treninzi su popodne, i obrnuto. Vozili su me roditelji i brat, a kasnije sam išao i sam, na buseve, pa vukao dvije torbe sa sobom... Odeš od kuće ujutro i vratiš se navečer. Nije bilo puno vremena za bilo što drugo. Koliko sam puta vidio kako moji prijatelji početkom sed-
mog mjeseca odlaze na more, uživati i kupati se, a meni počinju pripreme. Tako je to bilo, ako si se mislio baviti nogometom, moraš zaboraviti na more... Ali unatoč svemu tome, ne bih taj period života ni za što mijenjao! - poentira Mostarlić, jedan od najboljih strijelaca u povijesti mlađih kategorija Dinama, kojem ni to nije bilo dovoljno da se ugura u prvu momčad kluba iz Maksimira.
E, to je poseban dio priče. U koju prvi put upada čovjek koji će i kasnije, još jedanput, značajno utjecati na karijeru Igor Mostarlića. - Trebao sam potpisati ugovor s Dinamom, sve je već bilo dogovoreno s mojim roditeljima, u tom trenutku Marko Mlinarić bio je u školi nogometa, a Zlatko Kranjčar trener prve momčadi. A onda se dogodio veliki preokret. Za šefa škole došao je Ilija Lončarević, a ubrzo je Cico je otišao, a naslijedio ga je upravo Lončarević, s kojim nikad nisam mogao pronaći zajednički jezik. I mogu reći da sam se zato odlučio na odlazak iz Dinama - govori Mostarlić, jasno i konkretno, iako u nekakve konflikte ni u ludilu ne želi ulaziti.
- Detalji te priče? A možda i nema potrebe... Sad više nije ni važno je li u pravu bio on ili ja. O njemu kao stručnjaku ne mogu reći ništa loše, ali mislim da njegove ljudske osobine nisu na visokom nivou. Kad se danas sretnemo, pristojno ga pozdravim, jer puno je stariji od mene, tako sam odgojen, ali imam svoje mišljenje... Kao najava da ova nogometna karijera neće biti nimalo obična
poslužio je izbor njegova prvoga kluba nakon Dinama. - Talijanska Pisa! Doduše, prije toga sam bio u Atletico Madridu, koji me jako želio, ali sve je propalo. Točnije, moj menadžer Jozo Terzić nije se uspio dogovoriti oko love... Predugovor je već bio potpisan, ali nakon desetak dana vratio sam iz Madrida. To je možda i jedino za čime zaista žalim u svojoj karijeri, taj Atletico... Uglavnom, vratio sam se od tamo i otišao u Italiju. Imao sam nepunih 17 godina kad sam potpisao ugovor s Pisom i vratio se doma na mjesec dana - nastavlja priču Mostarlić.
A baš se u tih mjesec dana, eto, igrao turnir u Kurilovcu... - Prijatelji su me nagovorili, kažu ‘ajmo igrati’ i ja pristanem. I tu se dogodi da slomim nogu... Uletio mi je Berković iz Kuča, pamtim to i dalje... Čim su u Pisi to saznali, raskinuli su ugovor. I ostao je bez kluba. Nakon šest mjeseci oporavka ruku spasa pružio je Udarnik.
- Odigrao sam strašnu polu sezonu, dao 20-ak golova u trećoj ligi, i došao je poziv iz Hajduka. Otišao sam u Split, odigrao prijateljsku protiv Dugopolja, a nakon nje smo se sve dogovorili. Međutim...najavio je novi preokret u priči Igor pa nastavio:
- I Iz Maribora su me zamolili da dođem odigrati jednu pri jateljsku. Brat i ja smo sjeli u auto i otišli, a odmah nakon utakmice su željeli da potpišem ugovor. Ipak sam otišao kući, razmislio i na kraju odabrao Maribor. I tad je to bio europski klub, a svidio mi se i rad trenera. Čovjek se zvao Matjaž Kek... Odluka da odbije Hajduk pokazala se dobrom. - Mislim da nisam pogriješio. Osvajali smo titule, bio sam miljenik navijača, smišljali su pjesme za mene, a proglasili su me i najboljim igračem slovenske lige... Uživao sam u te dvije sezone - prisjeća se Mostarlić faze karijere koju će proglasiti najl jepšom, a koju je prekinuo poziv Spartaka iz Moskve.
- Opet su raznorazni menadžeri sve zakuhali i transfer je propao! I ankon svega toga na kraju sam ostao nigdje... I sve se odjednom okrenulo naopačke. Umjesto za moćni Spartak, zaigrao je za novog slovenskog prvoligaša Bele Krajine. Umjesto u Moskvu, preselio se u Črnomelj, mjestašce od šest tisuća ljudi. - Tamo sam bio šest mjeseci, da bi stigao poziv iz Istre. Tad se klub zvao Pula Staročeško, a trener je bio Igor Pamić, veliki stručnjak. Ostali smo u ligi iako šest mjeseci nismo dobili niti jednu plaću. Snalazili smo se na sve moguće načine, pomagali su nam i roditelji... Eto, i taj dio HNL-a sam prošao.
PREVIŠE SI SPREMAN, IDEŠ NA DOPING KONTROLU!
U tim trenucima, ne zaboravite, Igor Mostarlić ima samo 21 godinu. I sve ovo iza sebe. I još gomilu toga ispred, ostanite s nama... - S Pulom sam ostao u ligi, da bi na ljeto otišao u Međimurje. Došao sam u odličnu momčad, a ja sam bio prvi strijelac kluba i treći strijelac HNL-a, iza Bošnjaka i Eduarda. Međutim, na zimu se par ključnih igrača prodalo i do kraja smo se jedva spasili od ispadanja - pamti sve Mostarlić, kojem je karijera opet izgledala ružičasto. - Te sezone zabio sam 14 golova i na ljeto sam dobio ponude nekoliko hrvatskih prvoligaša, ali i ruskih klubova, ali nisam želio u Rusiju. Opet me zvao i Hajduk, imao sam ponudu na stolu, gotovo sam i odlučio da idem dolje, ali kad se javio Ivo Šušak iz Osijeka, i drugi put sam odbio Splićane - otkriva Igor i nastavlja: - Ivu Šuška cijenim najviše od bilo kojeg trenera u hrvatskom nogometu, to je jedan veliki gospodin i sjajan pedagog. Za pet minuta sam se sve dogovorio s Osijekom. I drago mi je što jesam, budući da sam imao veliku podršku i trenera, i direktora Alena Petrovića, ali i predsjednika Branimira Glavaša. I on je veliki gospodin, kojem skidam kapu i želim mu sve najbolje u životu... Zbližio se s gazdom, a na terenu je sve bilo gotovo idealno... Međutim, naravno da opet slijedi “međutim”.
- Sezona je krenula odlično, bili smo u vrhu, da bi u jednom trenutku došlo do nezadovoljstva i Ivo Šušak je morao otići. I četiri, pet kola prije kraja sezone za trenera nam dolazi, nećete vjerovati, Ilija Lončarević... Do kraja, pogađate, nisam odigrao više niti jednu utakmicu - kiselo se smješka Mosta, kako ga zovu prijatelji. - Kad je došao, baš sam imao tri žuta kartona, a kad je on to saznao, krenuo je naš nastavak priče iz Maksimira. Na to se nadovezala i moja svadba, koja je trebala biti tjedan dana nakon što sezona završi. No sezona se produžila i taj vikend se ipak igralo. S bivšim trenerom Šuškom i ljudima iz kluba imao sve dogovoreno, dozvolili su mi da izostanem, ali Lončarević je poludio kad je čuo. Na kraju su svi igrači, stožer i ljudi iz kluba bili gosti na mojoj svadbi. Svi osim Ilije Lončarevića, koji se nije pojavio. I bilo je jasno da se osječka epizoda bliži kraju. - Počele su pripreme za novu sezonu, a ja sam došao u top formi. Trenirao sam i individualno, a prvo testiranje pokazalo je da sam jedan od najspremnijih. Kad je Lončarević vidio rezultate, odmah je rekao da je to nemoguće i poslao me na doping kontrolu! Teško je već i izbrojiti koja je to bila runda u obračunu Ilije i Igora, ali bilo je očito da će meč svaki čas završiti. - Na testu se pokazalo da je sve ok, ali već tad mi je bilo jasno da neću moći psihički izdržati to njegovo ponašanje. Jednostavno se nismo našli na istoj valnoj dužini... U svemu tome odlučio sam igrati mali nogomet na Hvidri, tu u Gorici, zbog čega su me u klubu suspendirali. Oni su otišli na pripreme u Međugorje, a ja sam zatražio papire. Osijek je, dakle, otišao u povijest, a budućnost je nudila potpis ugovora s Rijekom. Ali Mosta je i ovaj put imao svoj đir. - Sve je već bilo dogovoreno s Rijekom, trener je bio Nenad Gračan, da bi mi navečer oko 23 sata, ležao sam doma u Lomnici, zazvonio telefon. Zove menadžer i pita me želim li ići u Izrael. Odmah mi je poslao ugovor, sve skupa trajalo je do tri sata u noći, a već ujutro sam imao let za Tel Aviv. Klub se zvao Maccabi, iz Herzliye, mjesta koja je od Tel Aviva kao Gorica od Zagreba, ujedno i najljepši grad u Izraelu - prepričao je Igor još jedan preokret u svojoj karijeri. - U Izraelu su me svi super prihvatili, ostali smo u ligi, osvojili smo i Kup Izraela, prvi trofej u povijesti kluba. Sve je bilo stvarno odlično, nakon te sezone željeli su me i veći klubovi, no odlučio sam ostati. Sve mi je toliko odgovaralo da danas mogu reći da bi, osim u Hrvatskoj i mojoj Lomnici, jedino tamo mogao živjeti. Ozbiljno, isti tren bih spakirao kofere i otišao živjeti u Tel Aviv! Nadam se da ću jednoga dana kao trener završiti tamo... Klima čudo, kupanje od drugog do desetog mjeseca, grad živi 0-24, prekrasne plaže... Svakome bih preporučio da ode vidjeti Tel Aviv.
NE ŽELIM I NEĆU SUDJELOVATI U TAKVOM 'OFFSIDEU'
Iz ove perspektive zvuči pomalo nevjerojatno, ali u to je vrijeme navodno bio i blizu reprezentacije! I tako bi možda i završilo da je ovdje riječ o nekoj običnoj karijeri. Kao što nije.
- Bila mi je to baš sjajna faza karijere, stvarno se spominjalo i da me Slaven Bilić vidi na nekom širem popisu reprezentacije. A onda je krenuo peh! Na pripremama mi je popucao trbušni zid, pa se upalile pubične kosti... Oporavak se produžio i na više od šest mjeseci. Raskinuo sam ugovor s Izraelcima i otišao opet u Međimurje. Opa, u ovoj se priči neke epizode i ponavljaju... Dakle, Čakovec je bio poznata sredina, ali kod Mostarlića bez komplikacija ne ide.
- U Međimurju me dočekala grčevita borba za ostanak u ligi, a u sklopu toga se rađala i čuvena afera ‘Offside’, ona puštanja utakmica... Kad sam saznao što se događa, sazvao sam sastanak igrača i uprave. Upozorio sam da se nešto tu događa, ali predsjednik mi je rekao da je to nemoguće dokazati. I ja sam odgovorio da u tom slučaju odlazim. Nisam želio sudjelovati u tome...
NASTAVAK NA SLJEDEĆOJ STRANICI
Što zbog ozljeda, što zbog namještanja, karijera Igora Mostarlića te je zime 2008. godine opet upala u rupu. I trebalo je pogoditi pravi put da se iz nje izađe. A naš je junak pogodio k’o prstom u govno. - Otišao sam u Posušje i požalio. To je bilo strašno! Nakon svega što sam prošao, odjednom si u bosanskoj ligi, u kaosu. Jedno ti obećaju, drugo rade, petljaju i muljaju... I kreće kalvarija nakon koje sam odlučio da više ni ne želim igrati nogomet. Doslovno me prošla me volja za nogometom - priča Igor, koji je tad imao tek 25 godina! - Vratio sam se doma i držao se svoje odluke, nisam igrao gotovo dvije i pol godine, pa otišao rekreativno igrati za Gradiće. Odigrao sam desetak utakmica, da bi mi došla ponuda iz Jedinstva iz Bihaća. Druga bosanska liga, ali sasvim druga priča. Svi su bili korektni, svi uvjeti su ispoštovani, u polusezoni sam zabio 15 golova i nakon toga dobio poziv iz Tuzle, iz Slobode. Sa zadnjeg mjesta došli smo do petog, zamalo izborili Europu. Padali su svi redom, od Širokog, Sarajeva, Željezničara... Sve je bilo idealno, želio sam ostati, ali onda je taj predsjednik koji nas je doveo doživio krah i otišao. Nakon svega, i nije posebno šokantno što je tako završilo. - Otišao sam u Krško, u Sloveniju, ali rastali smo se kad je počelo 'štekati' s novcima. I došao sam u HNK Goricu. Iskustvom i golovima pomogao sam Gorici da postane stabilan drugoligaš, ali na kraju sezone otišao sam svojim putem, iako je gospodin Črnko želio da ostanem - govori Mostarlić, koji je s 30 ulazio u zadnju fazu karijere.
Slijedio je Kurilovec, pa u ambiciozni i bogati Savski Marof, a kad je i ovdje gazda doživio krah (?!), Mostarlić se odlučio vratiti kući. - Da, vratio sam se u Lomnicu, odlučan da više neću igrati ozbiljan nogomet, da je vrijeme da pomognem svom selu. Brat je bio predsjednik kluba i odlučio sam podići NK Lomnicu, koja je bila u šestoj ligi. Posložili smo se na svim razinama i krenuli raditi. Bio sam trener i igrač, prve sezone bili smo drugi, sljedeće smo izborili viši rang - govori Mostarlić, kojeg je nakon tri godine sva ta količina posla u klubu iscrpila, potpuno potrošila.
- Previše sam toga radio sam i došlo je do zasićenja. Tri kola prije kraja, kad smo osigurali ostanak, otišao sam iz kluba. Posljednju utakmicu u karijeri odigrao je upravo u dresu Lomnice, ali nju ne pamti po lijepome. U zapisniku delegata stajalo je da je fizički napao suca, da ga je pljuvao, stao mu kopačkom na nogu...
- Ne, mislim da mi to neće biti zadnja utakmica u karijeri. Ne želim na taj način završiti karijeru, vratit ću se sigurno. Ako bude zdravlja, naravno - započinje ovaj dio priče Igor pa se okreće detaljima:
- Utakmica se igra u Orešju, suci kasne pola sata, ali igralo se izuzetno korektno. Do zadnjih 15-ak minuta. Isprovocirale su me dvije, tri sudačke odluke i jednostavno sam ‘pukao’. Iako, nije to bilo baš onako kako se pričalo. Doslovno su me dočekali, željeli su me kazniti. Udaranja i pljuvanja nije bilo, ali psovki je, povlačenja za dres... Stao sam i kopačkom pomoćnom sucu na prste, od toga ne bježim. I dobio sam dvije godine suspenzije.
Uvjeren je Igor i dalje da je sve to bilo dio plana.
- Nikad u Lomnici nismo željeli raditi, recimo to tako, s nekim višim instancama. I zato zabili nož u leđa, zapravo pouzdano tvrdim da je to bila 'sačekuša'... - zaključio je priču o svojoj karijeri Mostarlić. A kad se podvuče crta, ostaje jedno ključno pitanje za svakog pravog Hrvata, koji voli pogledati u tuđi džep. Koliko se u svemu tome moglo zaraditi... E, tu se mangupski nasmijao.
- Mislim da bi bilo ružno kad bih rekao koliko sam zaradio, ha, ha... Zaradilo se dosta, potrošilo se još više! Eto, tako nekako... Ali glavno da sam živ i zdrav. Imam kuću, imam auto, imam od čega živjeti i ne žalim se - rekao je Mosta i otvorio onaj dio priče pod radnim nazivom “posljednji boem više se ne rađa...”
- Znam da me takav glas prati, ali opet kažem, ničega mi nije žao. Gdje god dođem, u svakoj sredini u kojoj sam igrao, vrata su mi otvorena, ljudi se vesele što me vide, a to je najvažnije - ističe Igor. Veseljak je, voli društvo i zabavu, muzikaše i tamburaše... - Je, bilo je stvarno svega, ali htio bih reći da nisam bio od onih koji nisu voljeli trenirati. Ali da, volio sam i zaružiti! Znali su nas više puta tamburaši i cigani trubači gotovo dopratiti na trening, na utakmicu... Uvijek sam si nalazio ekipu, nikad nisam bio sam u tome, ha, ha - s osmijehom na licu prisjeća se Mosta pa nastavlja: - U Beloj Krajini smo imali utakmicu protiv Olimpije, ali zaružili smo večer prije i praktički smo došli na utakmicu direktno izvana. Trener i predsjednik pozvali su me na razgovor dva sata prije utakmice i rekli: ‘Sve znamo, gdje si bio i što si radio’. Predsjednik je rekao treneru da me ili stavi u prvih 11 ili da me uopće ne skida. I on me stavi, mi dobijemo tad iznimno jaku Olimpiju 1-0, a ja budem igrač utakmice! I znate dalje sve... Tamburaši i to, nastavljamo gdje smo počeli dan prije, ha, ha, ha...
Ukratko, ono što su na višim razinama bili Baka Slišković ili Paul Gascoigne, ovdje je bio Igor Mostarlić. Sjajni igrač i još bolji bećari. - Volio sam život bohema, ali ja sam svoje na terenu uvijek odradio. Dođeš na trening, obučeš šuškavac i trenirku, izađe to iz tebe i idemo dalje. Tko zna, zna, tko ne zna, neka ne izlazi, ha, ha... Volio sam otići i u saunu. Tri puta po 15 minuta i k’o nov si! Svi su znali kakav sam i što sam, imali su razumijevanja, ali jedna je stvar tu ključna... Ako si pravi na terenu, izvan njega radi što god hoćeš! Da je bilo malo više sreće, malo više samokontrole, igračka priča možda bi izgledala i nešto drukčije, no to je danas prošlost. Danas je trener, nakon Lomnice vodio je i Meštricu, a sad je u Lonji. Počeci su vezani uz niželigaški nogomet, a tu pogotovo ima bećara, možda i većih nego što je on bio. No znat će trener Mostarlić s njima... - Prije svega, teško će me igrač moći prevariti u takvim situacijama. Nisam od onih koji bi bili isključivi po tom pitanju, razgovarao bih s njim, ispričao i svoje iskustvo, objasnio da prvi, drugi ili treći put tako može ići, ali četvrti baš i ne... Na nogomet gleda sličnim očima kao, primjerice, Pep Guardiola ili Robert Prosinečki, to su treneri koje izdvaja kao neke svoje uzore,
a usporedno s trenerskom gradi i karijeru u menadžerskom svijetu.
- Ne bih rekao da sam agent, moj suradnik i prijatelj Niko Antunović vodi brigu o igračima, a ja ih samo nalazim i treniram, dajem upute i savjete. Ja sam, recimo, stručni dio tog našeg tima - objašnjava Igor, koji s Nikom Antunovićem pokreće i jedan projekt koji bi mogao puno donijeti velikogoričkom sportu.
- Mali nogomet mi je prva ljubav. Igrao sam ga uvijek, kad god sam mogao. Na Kutiji šibica sam osvajao i momčadske i pojedinačne nagrade, uostalom i najbolji sam strijelac u povijesti Kutije, zabio sam 101 gol... - napravio je Igor kraći uvod pa najavio svoj projekt: - Pokrenut ćemo Malonogometni klub Gorica. Ideja je da djeca već od predškolske dobi budu kod nas, da imamo cijeli omladinski, ali i seniorski pogon, koji će krenuti od druge lige, a zatim napasti i prvu. Gorica kao grad zaslužuje prvoligaša i u malom nogometu. Ponudit ćemo suradnju i HNK Gorici, ali mi smo projekt praktički već zatvorili. Krajem petog mjeseca krećemo, tad će sve biti isplanirano i posloženo za sljedeće dvije, tri godine. Da ne završimo bez još jednog “međutim”, recimo i ovo... Međutim, nije malonogometni klub jedini kojeg će Mostarlić osnovati. - Nas par prijatelja imamo plan sljedeće sezone osnovati i klub velikog nogometa, mislim da ću u njemu završiti karijeru. Nekoliko prijatelja žele da odigramo još malo velikog nogometa, pa ćemo osnovati klub, vjerojatno u Lomnici. Zvat ćemo se Lomnica, crtica, pa sponzorstvo. To kreće iz prijateljstva, ali ambicije će uvijek biti da se ide na prvo mjesto. Pa makar i u sedmoj ligi. Idemo, sedma, šesta, peta, pa dokle ide. Igramo nam se još, a dok god igramo, želimo pobjeđivati - završio je svoju ludu priču Mostarlić.
KOŠARKAŠI GORICE IGRAJU SJAJNO U DRUGOME DIJELU SEZONE, A "NAGRADA" JE NAJTEŽI ŽDRIJEB
Foto: David Jolić
S obzirom na stanje i atmosferu u Gorici, koja je pobijedila zadnjih šest utakmica, logično je da su htjeli što skuplje prodati svoju kožu. Odigrali su, pogotovo početak treće četvrtine, dosta pametno, racionalno i u nekim stvarima nas čak i iznenadili. Međutim, opet je presudila naša veća kvaliteta, rekao je trener košarkaša Cedevite Slaven Rimac nakon što je njegova momčad zaustavila sjajni niz Goričana i pobijedila kao gost 92-76. Dečki koje vodi Josip Sesar u briljantnoj su formi u posljednje, nanizali su šest sjajnih pobjeda, u kojima su oduševljavali izvedbama. Rušili su favorite u tom nizu (Split i Cibonu u gostima), poigravali se s protivnicima (Hermes Analitica i Alkar), a u svemu tome je istaknuti bilo moguće samo i jedino - momčad. Nakon ćudljive jeseni, proljeće je za košarkaše Gorice toliko dobro da su došli u jednom trenutku i do pete pozicije na prvenstvenoj ljestvici. Ušli su i u borbu za četvrto mjesto, prednost domaćeg terena u prvom krugu doigravanja, ali u tom se trenutku dogodio "mali" problem. Cedevita je, naime, taman ispala iz ABA lige, pa je klupska odluka bila da prva momčad, koja ove sezone nije igrala domaću ligu, prvi put na domaćim parketima zaigra upravo protiv Gorice. Kako stvari stoje, sudarit će se Gorica i Cedevita i u četvrtfinalu doigravanja...
Marko Vidalina
Goricu do kraja sezone čeka prvo gostovanje kod Intera, a zatim i domaći ogled s Hajdukom te gostujući s Rudešom. Nakon toga se doma čeka Istra 1961, pa se ide Dinamu u Maksimir, a konačna odluka mogla bi pasti u posljednja dva kola. U predzadnjem je Osijek u Velikoj Gorici, a u zadnjem se ide kod Lokomotive u Kranjčevićevu. Zvuči pakleno, ali ponekad U nogometu treba proći i pakao da bi se došlo do raja...
1. Dinamo 29 24 4 1 76
2. Rijeka 29 16 8 5 56
3. Osijek 29 14 8 7 50
4. Hajduk 29 12 11 6 47
5. Gorica 29 13 6 10 45
6. Lokomotiva 29 12 8 9 44
7. Inter 29 8 3 18 27
8. Slaven B. 29 4 14 11 26
9. Istra 1961 29 4 6 19 18
10. Rudeš 29 2 4 23 10
30. KOLO
ISTRA - OSIJEK 19. 4.
RUDEŠ - LOKOMOTIVA 20. 4.
HAJDUK - RIJEKA 20. 4.
INTER - GORICA 20. 4.
31. KOLO
LOKOMOTIVA - ISTRA 26. 4.
GORICA - HAJDUK 27. 4.
OSIJEK - DINAMO 27. 4.
32. KOLO
RUDEŠ - GORICA 3. 5.
HAJDUK - INTER 4. 5.
SLAVEN - OSIJEK 5. 5.
DINAMO - LOKOMOTIVA 5. 5.
33. KOLO
HAJDUK - SLAVEN 11. 5.
GORICA - ISTRA 11. 5.
LOKOMOTIVA - OSIJEK 11. 5.
34. KOLO
SLAVEN - LOKOMOTIVA 15. 5.
OSIJEK - RIJEKA 15. 5.
DINAMO - GORICA 15. 5.
RUDEŠ - HAJDUK 15. 5.
35. KOLO
HAJDUK - ISTRA 18. 5.
GORICA - OSIJEK 18. 5.
RIJEKA - LOKOMOTIVA 18. 5.
36. KOLO
LOKOMOTIVA - GORICA 26. 5.
OSIJEK - INTER 26. 5.
DINAMO - HAJDUK 26. 5.
HNK GORICA USRED JE
ISCRPLJUJUĆE BITKE
ZA MJESTO U EUROPI, U POSLJEDNJIH SEDAM
KOLA OVISI SAMO O
SEBI. A PRITOM JE OPET
IZBACILA IGRAČA ZA
KOJEG FENERBAHČE
PONUDI MILIJUNE...
Piše: Marko Vidalina
Kad je ove zime objavljeno da je Iyayi Belive Atiemwen, “leteći” Nigerijac, otišao iz Gorice i potpisao za Dinamo, pojavila se gomila upitnika. I sumnji. Kako će Gorica bez njega, može li ostati u borbi za Europu, tko će zamijeniti Belog... Odgovori na sva ta pitanja stigla su vrlo brzo. Gorici, hvala na pitanju, i bez njega ide sasvim dobro, u borbi za Europu i dalje je itekako “živa”, čudesna sezona traje i dalje, a “bijeli Beli” postao je - Kristijan Lovrić! Gotovo je nevjerojatna preobrazba ovog 23-godišnjaka iz Ogulina u odnosu na prvu polovicu sezone. Najčešće je ulazio s klupe, mijenjao pozicije, pokazivao talent, ali sve je to nekako bilo na mahove, bez konstante u igri, bez konkretnog učinka. Na zimskim pripremama čvrsto je zgrabio mjesto u prvih 11, tamo uz lijevu aut-liniju, da bi već od prve utakmice proljeća, od pobjede na Rujevici, pokazao koliko je moćno oružje Gorica čuvala u vlastitim redovima.
- U čemu je tajna? U tome što sam shvatio neke stvari, što sam se potpuno posvetio nogometu, što sam, zapravo, počeo živjeti nogomet - svjestan je Lovrić. Eto, toliko jednostavno. Samo jedan “klik” u glavi, koji je doveo do značajno ozbiljnijeg pristupa, pretvorio je igrača kojeg su opisivali kao silno talentiranog, ali s previše “mušica”, u igrača kojeg se protivnici doslovno boje, u čovjeka koji više ne pogađa samo prečke i stative, nego neumor-
GOLOVA JE U 11 UTAKMICA
PROLJEĆA
VEĆ ZABIO
KRISTIJAN
LOVRIĆ
no trese mreže. Između ostalog, Kristijan Lovrić danas je novi gorički “kapitalac”, igrač oko kojeg su se počele vrtjeti milijunske priče. Navodno je turski Fenerbahče spreman platiti 2,5 milijuna eura, njegovi predstavnici oduševljeni su onime što Lovrić pokazuje iz utakmice u utakmicu... - Lijepo je to čuti, ali ne zamaram se pričama. Koncentriran sam na Goricu, na svaki trening i utakmicu, na naš cilj da ulovimo tu Europu. Želim čestitati i svim mojim suigračima, stožeru i svim ljudima u klubu, jer svi smo zajedno zalaganjem i požrtvovnošću došli do ovoga gdje smo danas. I uvjeren sam da zaslužujemo otići u Europu - pun samopouzdanja je Lovrić.
Za “kralja prečki i stativa”, koji je u proljetnom dijelu sezone zabio čak sedam golova, zainteresirali su se i nacionalni mediji, kojima je Lovrić danima pričao kako je igrao mali nogomet s Lukom Cindrićem, kako je u vezi s ponajboljom hrvatskom nogometašicom Monikom Conjar, kako broj 44 nosi zbog svog idola Ivana Perišića...
SEDAM KOLA DO KRAJA BORBE
- Je, bilo je malo više medijskih obaveza, ali sve je to dio našega posla. Naravno, puno je važnije da sam na terenu pravi, da dajem sve što mogu za momčad. Samo o tome razmišljam - čvrsto je na zemlji Lovrić, što je i jedino logično.
Očito sam postao prevelik teret klubu. Možda sam i predugo ovdje, došli smo u situaciju da ne valja ništa što napravim, da ništa ne ide kako treba, riječi su kojim se bivši trener
Osijeka Zoran Zekić oprostio od svoga kluba nakon tri i pol godine. Došao je u trenutku kad praktički nitko nije želio primiti se tog, podigao je klub sa samog dna, dočekao mađarske investitore i ljepše dane, proživio je neke jako lijepe dane i velike pobjede, a otišao je nakon utakmice protiv Gorice. I nastavio niz... A počelo je još u četvrtom kolu. Gorica je baš pobijedila 2-0 na Poljudu, upisala svoju povijesnu prvu pobjedu u 1. HNL, da bi nakon utakmice trener Hajduka Željko Kopić djelovao potpuno izgubljeno.
- Stavljam svoj mandat na raspolaganje, pa neka u klubu odluče koji su sljedeći koraci -
rekao je Kopić, sve je vodilo prema tome da će i definitivno otići, da će njegova ostavka biti prihvaćena, no klubu je njegovu ideju ipak odbio. Samo privremeno, jer taj poraz od Gorice zapravo je bio njegov kraj. Već dva tjedna poslije Kopić se rastao s Hajdukom i otišao sreću tražiti na Cipar. S mislima, između ostaloga, i na taj kobni poraz od novog prvoligaša iz Velike Gorice... No dobro, na Poljudu su posljednjih godina često mijenjali trenere, tražili rješenje, Gorica je ispala samo jedan od razloga. A onda je, u 10. kolu prvenstva, u Veliku Goricu došla Rijeka. Završilo je 2-1 za Goricu, a Matjaž Kek, najdugovječniji trener u povijesti HNL-a, kojeg nisu mogli otjerati ni europski posrtaji, ni kritike navijača, ni razmirice s upravom... Ali Gorica jest. - Upravo sam razgovarao s predsjednikom Miškovićem i od ovog trenutka više nisam
KOPIĆ JE TEK PRIVREMENO OSTAO, KEK JE BAŠ KOD NAS OTIŠAO, A ZEKIĆ NIJE NI IZGUBIO, A SVEJEDNO JE BIVŠI...
trener Rijeke - kazao je Kek u novinarskoj prostoriji goričkog stadiona i time okončao jednu slavnu eru u povijesti Rijeke. Kao treći čin ove drame stigao je i odlazak Zorana Zekića, koji nije morao ni izgubiti da bi otišao. Tih 2-2 zapravo je i dobar rezultat za Osijek i Zekić je shvatio da je dosta. A Gorica, osim što je najljepša priča ove sezone HNL-a, i definitivno se prometnula u "serijskog smjenjivača trenera”. Ima nešto do spleta okolnosti, ima nečega vjerojatno i u djelomičnom (i dalje?!) podcjenjivanju Gorice, protiv koje su porazi očito posebno bolni, ali na koncu ostaje samo činjenica da je Gorica ludo opasna po svakog protivnika. I po njihove trenere. - Nije mi to drago čuti, da kolega dobije otkaz, ali trenere ne smijenjujemo mi, nego klubovi. Mi samo gledamo svoj posao, kako biti što bolji - kaže Sergej Jakirović.
Kristijan Lovrić ove je sezone čak devet puta pogodio okvir gola - prečku ili stativu
Foto: Luka
Stanzl/PIXSELL
U ovom trenutku je u sjajnoj poziciji, razigran i raspucan, puno mu toga polazi od ruke, ali svjestan je i sam da se stvari u nogometu brzo mogu okrenuti, da nema prostora ni za sekundu opuštanja. Pogotovo u ovoj situaciji, kad je do kraja prvenstva ostalo još samo sedam kola. U igri je još 21 bod, a Gorica uoči gostovanja kod Intera u Zaprešiću ima dva boda manje od Hajduka, koji drži toliko željenju “europsku” poziciju na tablici.
- Dok god i matematički postoji šansa, mi ćemo se boriti. To ponavljamo cijelo vrijeme, da idemo iz utakmice u utakmicu, pa dokle dođemo... Želimo izboriti Europu, to nam je svima cilj, ali naravno da neće biti tragedija ni ako u tome ne uspijemo na kraju. Već do sad smo napravili jako puno, ova sezona apsolutno je uspješna, a konačni uspjeh u toj borbi za Europu učinio bi je još boljom - kaže trener Sergej Jakirović.
Foto: Goran
Stanzl/PIXSELL
U 11 proljetnih utakmica Gorica je pobijedila pet puta (Rijeku dvaput, Rudeš, Istru i Slaven Belupo), remizirala je triput (Inter, Hajduk i Osijek) te izgubila triput (Slaven Belupo, Dinamo i Lokomotiva). Ohrabrujuće je u svemu tome što Gorica igra sve bolje, što se jako dobro vidi koliko dobar posao radi koncidijski trener Marin Ivančić, ali i još jedan detalj... - Važno je da ovisimo sami o sebi. Dok god je tako, bit ćemo u igri i vjerovati da možemo uspjeti. Svi naši konkurenti igraju međusobno, puno je bodova još u igri, a mi smo svjesni da u posljednjoj četvrtini prvenstva moramo biti najbolji do sad - svjestan je ludo uspješni trener Jakir.
Osim Lovrića, ovog je proljeća dobio i briljantnog Joeya Suka, koji se prometnuo u ponajboljeg veznog igrača lige, dobio je i Cherifa Ndiayea, napadača toliko dobrog da danas više nije nezamislivo da sjajni Lukasz Zwolinski priliku čeka s klupe, pa uđe i riješi utakmicu, a dobio je i sve boljeg Matiju Dvornekovića, i sve korisnijeg Justina Mathieua...
- Imamo širinu u kadru, znam što može svaki od mojih igrača, a to će biti jako važno u svemu ovome što nas čeka do kraja prvenstva. Vjerujemo u sebe, idemo korak po korak i imamo se čemu nadati - zaključio je trener Jakirović.
‘U
Piše: Marko Vidalina
Kad smo kretali u sve ovo, nismo imali pojma što možemo očekivati od sezone. A opet, sad mogu reći da je ispalo bolje od svih očekivanja, priča nam Perica Vidak, 29-godišnji trener NK Kurilovca, dok vrtimo slike iz jedne trećeligaške sezone koja se iz neizvjesna pretvorila u super uspješnu. Nije se to dogodilo preko noći, nije ni slučajno, jer projekt u koji je ušao klub iz Kurilovca, gledajući s ove distance, bio je osuđen na uspjeh. Puno se toga promijenilo od prošloga ljeta, puno je tu novih i drukčijih ljudi, novo je čak i ime kluba, ali na kraju je jedino važno ovo što se događa trenutno. Kurilovečki klub proživljava zaista lijepo razdoblje, igra toliko dobro da se dogodi da zaplješću i protivnički navijači.
- Ušli smo u sezonusa 16 igrača koji su do tad igrali u puno nižem rangu, za neke je trećeligaški nogomet bio i malo prezahtjevan, a od lani su ostala svega dva, tri igrača, a i oni su se morali priviknuti na nove okolnosti, na novi način rada. Trebalo je vremena da se svi skupa prilagodimo, ali već se krajem jeseni počelo pokazivati da su naši zahtjevi ‘sjeli’ dečkima - kaže nam Vidak. Ukupno gledajući, jesen je bila rezultatski slaba, Kurilovec ju je završio na 11. mjestu, ali od zacrtanog smjera nije se odstupalo.
- Znali smo koliko vrijedimo i koliko radimo i kad su rezultati bili nešto lošiji. No kako tad nije bilo drame, tako ni sad nema euforije. Imamo neki svoj interni cilj, a to
je u prvom redu razvoj igrača. Idemo iz tekme u tekmu, iz treninga u trening, tako ćemo nastaviti do kraja sezone, pa ćemo vidjeti za što će to u konačnici biti dovoljno - odmjereno govori Vidak, koji je u nekim stvarima gotovo naopačke okrenuo klub. - Kad se podvuče crta, mislim da su se ljudi iz kluba puno više morali prilagođavati na nas nego mi na sredinu. Nas zanima samo rad na terenu, , ali činjenica je da smo došli iz HNK Gorice, koja je ipak po svemu dva ranga iznad. Morali smo se i mi prilagoditi, shvatiti da ne možemo provesti baš svaku ideju, da smo ponekad imali i previše zahtjeva za upravu. Sad, recimo, netko mora biti u klubu u nedjelju ujutro, kad je rekuperacijski trening, mora se ostati malo duže nakon treninga... Mi uvijek želimo više i bolje, ali svjesni smo da ljudi u klubu nisu profesionalci, imaju i druge obaveze, no privikli smo se. Sad se već zna i da se u nedjelju ujutro može doći na kavu u klub jer seniori imaju trening - sa smiješkom kaže Perica, koju u Kurilovcu vodi pravu domaću, turopoljsku momčad. - Ne znam kad je zadnji put na Udarniku igrala momčad u kojoj je 90 posto igrača iz Turopolja. Osim petorice, šestorice, svi ostali su svi iz našega kraja - ističe Vidak. Osnovna ideja je u Kurilovcu razvijati igrače za prvoligaša Goricu, koja bi na ljeto mogla zagrabiti u kurilovečki izlog. - Neki su skrenuli pozornost i nastojat ćemo da do kraja sezone naprave još veći iskorak, pa da ih priključimo Gorici. Ne znamo kako će to ispasti, ali siguran sam da je puno njih pokazalo kvalitete iznad ovoga ranga, iako je logično da je utopija očekivati kako će netko iz treće lige doći u Goricu i odmah biti prevaga. Tog igrača kojeg pov-
RUKOMET
Bitka za ostanak: Šest kola do kraja, šest bodova od dna
Dugo je sezona rukometaša Gorice izgledala praktički izgubljeno, čvrsto su naši momci držali začelje čak i nakon što je došlo do suradnje s PPD Zagrebom, nakon što su u klub stigla pojačanja, pa i novi trener. Međutim, postepeno su stvari sjedale na svoje mjesto, trener Andrija Nikolić počeo je provoditi svoje ideje u djelo, a to se očitovalo i na rezultatu. I, slijedom svega toga, danas je Gorica u prilično dobroj situaciji što se tiče ostanka u ligi. Šest kola prije kraja prvenstva Goričani imaju 15 bodova, šest više od posljednjeplasiranog Rudara. Nakon jednog vikenda pauze zbog reprezentativne stanke, ovog vikenda Goričani idu u Labin, a nakon toga im dolaze Sesvete, pa idu u Varaždin, dolazi im Zamet, da bi u posljednja dva kola protivnici bili sličnih imena. U predzadnjem Rudar iz Ruda, a u zadnjem Rudan iz Labina.
učemo morat ćemo sigurno malo istrpjeti, pogurati, stati iza njega - naglašava Vidak. Igrao je i on nogomet, naravno. Dijete je Radnika, prošao je Dinamovu školu, vratio se kući pa opet zaigrao za Radnik, zatim i za Polet, Udarnik... I vrlo brzo shvatio da može biti bolji trener nego što je bio igrač.
- Bio sam stoper i bek, počeo u Radniku pa prihvatio poziv Dinama. Igrao sam s Lovrenom, Tomečakom, Pivarićem, Badeljem, Barbarićem... Nisam se uspio nametnuti i vratio sam se u Radnik, a kako je klub tad bio u teškoj situaciji, mi klinci dobili bili smo i u prvoj momčadi. No kad se rodila HNK Gorica, nismo tu mogli egzistirati. Bili smo na posudbi u Buševcu, vratili se, išli smo na pripreme s Goricom, ali nije išlo - rekao je Vidak, uz nastavak objašnjenja tog ranog igračkog oproštaja: - Kad si mlad igrač, svi su ti drugi krivi. Moj pokojni otac Mato bio je jako ambicio-
SUPRUGA TEA RANIJE NIJE NIŠTA ZNALA O NOGOMETU, A SAD ZNA SVE IGRAČE KURILOVCA, KOMENTIRA PRVIH 11...
zan, zalagao se maksimalno za mene, na sve moguće načine mi je pokušao pomoći, ali u jednom trenutku sam mu rekao: ‘Stari, ne mogu, dečki su kvalitetniji!’ I odmah je otišao u trenere.
- Gorica mi je omogućila priliku da počnem s limačima, a kasnije sam vodio sve generacije osim kadeta, uključujući i B momčad. I evo me sad u Kurilovcu, još mi samo osam utakmica fali do stote na klupi u seniorskom nogometu. Brzo je išlo s obzirom na godine, ali važno je da sam sve to prošao i osjetio - uvjeren je Vidak. Već s 24 godine bio je trener juniora, što ne zvuči kao idealna kombinacija.
- Bio sam samo pet, šest godina stariji od tih igrača, sve su to bili mangupi, ali nekako smo baš kliknuli. Prihvatili su moj način rada i napravili smo jedan od najvećih uspjeha u povijesti škole nogometa, ušli smo u polu nale Kupa - prisjeća se Perica. Formirala se tad B momčad Gorice, a glas o uspješnom mladom treneru proširio se po cijeloj Hrvatskoj. Sve do Splita.
- Baš se tog ljeta dogodilo da me Hajduk pozove za trenera juniora. Bila je velika vaga otići ili ne, ali predsjednik Črnko je napravio sve da me zadrži. Klub mi je bio i velika potpora u najtežim trenucima, kad mi je otac poginuo, možda je to i presudilo, što je poziv iz Splita stigao malo nakon očeve smrti. Hajduk je bio maksimalno korektan, no odlučio sam ostati - priča Vidak. Bio je ljetos i blizu preuzimanja Gorice... - Bio sam rezervna opcija, za slučaj da se ne uspije pronaći drugo rješenje, ali na kraju je ispalo to s Jakirom. I, hvala Bogu, ispalo je super! A meni je trebalo ovo iskustvo samostalnog vođenja momčadi u Kurilovcu, u zahtjevnoj trećoj ligi. I ispalo je da je to
pun pogodak! Vjerujem da se razvijam na pravi način i da će moja sljedeća stepenica voditi prema gore, na bilo koji način. Ponuda, naravno, ima i dalje. - Treba biti racionalan, ne razmišljati srcem. Imam jako dobre opcije za ljeto, ali tu ćemo morati jako dobro odvagnuti. Sad je važno samo odraditi sezonu s Kurilovcem do kraja na pravi način - kaže Vidak, koji je veliki je nogometni fanatik, stalno ulaže u sebe. - Edukacija je izuzetno važna. Prošao sam akademije Empolija, Schalkea, Hannovera, Torina... Gledam puno treninga, čitam istraživanja o nogometu, analize trenera... Ovu generaciju se naziva i ‘laptop trenerima’, ali mislim da je jako važno stalno biti unutra. Bez toga se lako pada u prosjek.
Osim što razvija mlade igrače i kao trenera, Perica Vidak razvija i jednu aplikaciju. - Prije dva mjeseca sam pokrenuo rmu, već imam razvijen sustav za nogometne akademije, od uzrasta U-4 do U-23. Svaki trening, kroz metodologiju razvoja igrača i igre, pa neki moji radovi, ‘milijardu’ drilova i vježbica, razrada taktičkih sustava... Tu moju ideju je prepoznao jedan developer, i predložio da razvijemo aplikaciju za sustavnije praćenje igrača u akademijama. U tome će biti i umjetna inteligencija, koja će davati strahovito puno podataka o svim igračima. Sve to povezat ćemo i s GPS sustavom i dobit ćemo proizvod kakvog nema nigdje. Prati se svaki trening, svaka reakcija kod igrača - otkrio je Vidak pa zaključio: - Prvi stadij bit će završen do kraja sezone, pa ćemo ga i isprobati u Gorici, na selekcijama škole, ali i u Kurilovcu. Hi-tech trener? Tako nekako zvuči...
Nakon iznenađujućeg remija u Zdencima, nogometaši Lukavca pali su na dva boda prednosti na tablici JŽNL-a, očekuje se veliki “krešendo” do kraja prvenstva s rivalima iz Jakovlja... Cilj je ulazak u rang više, u kojem Gradići spašavaju živu glavu, jedina želja je ne ispasti iz lige. Slična priča je i s Dinamo Hidrelom, koji je pri dnu 1. ŽNL, u kojoj je Mraclin “petardom” lideru Naftašu vratio barem malo neizvjesnosti u ligu. Turopoljac kaska i dalje velikih sedam bodova...
Bapče, mijenjam ili prodajem kuću katnicu, veličine 140 m2, izgrađenu i dovršenu prije 20 god.. kuća ima podrum i kotlovnicu za centralno grijanje. Uz kuću je radionica i 2 garaže. Prednost ima zamjena kuće za manju (obavezno s vrtom) u širem krugu oko Velike Gorice. 095/5335-933
Novo Čiče, kuća katnica, 1 kat sređen za stanovanje, prizemlje neožbukano, gradilište 200 m2 plus garađa, vl. 1/1, prodajem ili mijenjam za stan do 40 m2. 099/8177-758
Ključić Brdo, kuća visoka prizemnica sa visokim potkrovljem, boravak, kuhinja, 2 sobe, kupaona, centralno, podrum, 73.000€, prodajem. 01/6219-420
Markuševec Turopoljski, 130m2, parcela 500 hvati, voda, struja, legalizacija u tijeku, pogled prema Zagrebu, prodajem. 098/481-855 Rakitovec, kuća 67m2, građena prije ‘68., sa pomoćnim objektima na zemljištu od 525m2, sa vrtom od 79m2, potrebna adaptacija, vlasništvo 1/1, 30.000€, prodajem. 095/8284-161, 098/638-840
Velika Gorica, centar, kuća 250 m2, okućnice 353 m2, prizemlje, kat i potkrovlje, garaža, vrt, 118.000 € www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0110
Velika Gorica, Staro Čiče-Velikogorička, samost. kuća poslovno-stambena, površine 850 m2 na okućnici 1200 m2, podrum, prizemlje, kat i potkrovlje, u dvorišnom objektu se nalazi kuća stamb. površine 150 m2, te posl. prostor (radionica, 4 garaže), te poslovni prostor, ukupno 235 m2, novo krovište, pvc stolarija, termo izolacija-nova fasada, kuća je kompl. uređena i namještena, 190.000 € www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0110
Velika Gorica, Kokotovo naselje, samostojeća obiteljska kuća katnica
površine 250 m2 i ograđene okućnice 792 m2, p,k i p, uz kuću je vezana garaža 32 m2, kuća se nalazi na odličnoj i mirnoj lokaciji, 160.000 € www. gorica-nekretnine.hr 099 555 0110
Bukevje, kuća prizemnica površine 100 m2 i okućnice 1313 m2, kuća je kompletno adaptirana 2009.god., u cijenu kuće uključeno je i zemljište od 7500 m2,uredna dokumentacija, energet. razred “D”, 60.000 € www. gorica-nekretnine.hr
Kuče, samostojeća obiteljska kuća prizemnica površine 220 m2 i okućnice 3000 m2, moguća zamjena za dvosobni stan, energ. razred “G”, 38.000 € www.gorica-nekretnine.hr 099/555-0110
Velika Gorica, Pleso, kuća (v. prizemnica) i zemljište na okućnici od 1527 m² (građevinsko zemljište mješovite namjene), moguć. izgradnje turističkih
objekata (hotel, motel i dr.), kuća se nalazi uz ogradu zračne luke, 190.000 € www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0110
Velika Gorica, V. Brijeg, dvojna obitelj. kuća katnica površine 250 m2 i okućnice 700 m2, P,P,K i P (roh-bau), kuća je građena i predviđena za 3 zasebna stana, 158.000 € www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0110
Velika Gorica, Pleso, samost. katnica (roh-bau), površine 290 m2 i okućnice 460 m2, P,P,K i P, 95.000 € www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0110
Jagodno, samost. kuća površine 215 m2 i okućnice 600 m2, podrum, prizemlje i kat, Rješenje o izvedenom stanju, mogućnost zamjene za stan 40-50 m2 u V. Gorici ili N. Zg., 81.000 € www.gorica-nekretnine.hr 091 5351146
Novo Čiče, samost. prizemnica površine 130 m2 i okućnice 590 m2, u sklopu kuće nalazi se i ljetna kuhinja, 90.000 € www.gorica-nekretnine. hr 091 535 1146
Brežane Lekeničke - Pešćenica, samostojeća v. prizemnica površine 137,20 m2 u fazi roh-bau gradnje, posjeduje Rješenje o izvedenom stanju, udaljena 8 km od mjesta Pešćenica, na zemljištu od 6175 m2 nalazi se stara drvena kućica, sagrađena prije svibnja.1968 god., 13.000 € www. gorica-nekretnine.hr 091 535 1146
Donja Lomnica, samostojeća obitelj.kuća katnica površine 200 m2 i okućnice 2475 m2, p,k i p, pomoćni objekti, komunalije (voda-gradska,struja, kanalizacija, grijanje -klasično, plin na cesti), 120.000 € www.gorica-nekretnine.hr 091 535 1146
Velika Mlaka, kuća 220 m2, okućnica 500 m2, p,p,k i p, pomoćni objekt 30 m2 i garaža 24 m2, mogućnost kupnje sa namještajem, 149.000 € www.gorica-nekretnine.hr 091 535 1146
Pokupsko, Gornja Bučica, kuća 70 m2 i okućnice 679 m2, prizemlje i potkrovlje, zidani objekt (podrum 10x10), gradski vodovod, građevinska dozvola, 20.000 € www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0106
Velika Gorica, Kurilovec, kuća 220 m2 i okućnice 511 m2, p,k i p, garaža sa spremištem, 138.000 € www.gorica-nekretnine.hr 091 535 1146
Velika Gorica, Rakarje, samostojeća katnica površine 280 m2 i okućnice 347 m2, prizemlje, kat i potkrovlje, garaža, moguća zamjena za stan 60 -70
01/6222777
m2, novije gradnje V. Gorica ili Zg (Jarun), 235.000 € www.gorica-nekretnine.hr 091 535 1146
Barbarići Kravarski, samost. kuća katnica površine 105 m2 i okućnice 1086 m2, p i potkrovlje, kuća je kompletno adaptirana 2010.god., 35.000 € www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0110
Velika Mlaka, dvojna kuća, 160 m2, okućnice 80 m2, p.k i p, garaža 25 m2 iznad terasa, nova pvc stolarija, kuhinja, kupaonica, Rješenje o izvedenom stanju, 115.000 €, www.gorica-nekretnine.hr 091 535 11 46 Ščitarjevo, samost. prizemnica površine 110 m2, okućnice 1100 m2, kompletno adapt. 2014.god., 120.000 € www.gorica-nekretnine.hr 091 535 11 46
Donje Podotočje, samost. drvena kuća (fasada stiropor 10 cm) i okućnice 700 m2, prizemlje i potkrovlje, posjeduje Rješenje o izvedenom stanju (potrebno je kuću upisati u zemljišne knjige), kompl. adaptirana i uređena 2012.god., komunalije (voda-hidrofor, struja, septička), mogućnost zamjene za stan u V. Gorici, 90.000 € www.gorica-nekretnine.hr 091 535 1146 Velika Gorica, Velika Buna, samost. drvena kuća tlocrtne površine 70 m2, izgrađena prije 1968.god., te upisana u zemljišne knjige, na zemljištu od 1936 m2 se također nalazi i druga zidana kuće površine 80 m2, koju je potrebno legalizirati, 25.000 € www.gorica-nekretnine.hr 091 535 1146
Velika Gorica, centar, samost. kuća v. prizemnica površine 280 m2 i okućnice 990 m2, sastoji se od: podruma (uređen kao stambeni prostor), prizemlja (stan- ulazni hodnik, kuhinja sa blagovaonicom, d. boravak, 3 s. sobe i kupaonica) i visoko potkrovlje (roh-bau), pomoćni objekt 60 m2 (kompl. uređen kao stambeni), te garaža 33 m2, 180.000 €, www.gorica-nekretnine.hr 091 535 11 46
Velika Gorica, Pleso, kuća katnica površine 160 m2 (tlocrtne površine 112 m2) i okućnice 620 m2, prizemlje i kat, pomoćni objekt, kuću je potrebno kompl. adaptirati, 82.000 € www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0106 Velika Gorica, Turopolje, stara Turopoljska drvena kuća površine 50 m2 na parceli od 900 m2, kuća je za rušenje ili adaptaciju, građena prije 1968. god., 27.000 € www.gorica-nekretnine.hr 091 535 11 46
Kravarsko, samost. kuća površine 126 m2 i okućnice od 1122 m2, podrum, prizemlje i potkrovlje, u sklopu kuće nalazi se garaža 5m x 2,5m, dvorište je ograđeno, klizna ograda, posjeduje Rješenje o izvedenom stanju, 42.000 € www.gorica-nekretnine.hr 091 535 11 46
Velika Gorica, Pleso, samost. kuća površine 200 m2 i okućnice 300 m2, p,p,k i p, etaže su odvojene stubištem, u dvorištu koje je ograđeno, nalazi se garaža i pomoćni objekti, moguća zamjena za kuću na moru (prednost Vir) ili manji stan V. Gorica - Zagreb (uz nadoplatu), posjeduje Rješenje o izvedenom stanju, 150.000 € www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0106
Velika Gorica, Kokotovo naselje, dvojna kuća prizemnica tlocrtne površine 78 m2 i okućnice 360 m2, garaža 34 m2, priključak plina, kuća je građena prije 1968 god., 72.000 € www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0110 Velika Gorica, Buševec, samost. prizemnica površine 80 m2 , te okućnice 6960 m2, uz kuću se nalazi pomoćni objekt u kojemu su dvije garaže i spremišta, građena prije 1968.god., 60.000 € www.gorica-nekretnine.hr 091 535 1146
Hrvatski Leskovac, dvojna kuća katnica površine 160 m2 i ograđene i opločene okućnice 611 m2, p,p,k i p., dvije garaže, 95.000 € www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0110
Velika Gorica, Poljana Čička, samost. obiteljska kuća (roh-bau) katnica površine 144 m2, okućnice 605 m2, te obradivog vrta 170 m2, ugrađena pvc stolarija, sprovedene instalacije, kuća je legalizirana, moguća zamjena za stan, 45.000 € www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0110
