TUŽALJKE — Dva usporedna hrv. prijevoda Tiš’a be’av 5782.
10. ava 5782. 7. kolovoza 2022.
Broj 45, Godina 15
Eiha jašva badad, hair rabati am, haitai k'almana prijevod: Lujo Bakotić
prijevod: Ivan Šarić poglavlje 1
poglavlje 1
1 Ah, kako leži pust grad - nekada bogat stanovnicima!
1 Gle! Osamljena sjedi ova mnogoljudna prijestolnica! Kao udovica posta! Velika je među narodima bila, silna je među državama bila, a u ropstvo pade! voje noći u plaču provodi, lice joj je puno suza. Od svih koji je volješe nitko je ne tješi. Iznevjeriše je svi prijatelji njezini, dušmani joj postadoše. 3 U progonstvu Juda čami, u mukama teškog robovanja; među narodima sjedi i nigdje mu mira nema. U tjesnacu stigoše ga svi gonitelji njegovi. 4 Žalosni su putovi sionski, nitko više ne ide na svetkovine, i sva su vrata njegova pusta. Svećenici uzdišu njegovi, žalosne su djevojke njegove, a i sam je pun čemera. 5 Pobjediše mučitelji njegovi, spokojni su dušmani njegovi, jer ga G-spod ponizi zarad mnogih grijeha njegovih. U roblje djecu njegovu pred dušmaninom odvode. 6 Svu je slavu svoju kći sionska izgubila. Glava ri su njeni kao jeleni koji paše ne nalaze, pa nemoćni bježe ispred gonitelja svoga. 7 U danima muke i tjeskobe svoje sjeti se Jeruzalem svega blaga stare svoje baštine, kada pade narod njegov bez pomoći poda ruku mučitelja svoga. Gledaše ga dušmani njegovi, smijaše se propasti njegovoj. 8 Mnogo zgriješi Jeruzalem, zato prezren posta. Preziru ga koji ga štovahu, gledajući njegovu golotinju, a on tek uzdiše i sakriva glavu. 9 Skutovi mu bjehu uprljani; nije on na kraj svoj mislio! Čudno pade, i nitko ga ne utješi! Muku moju pogledaj, G-spode, i bijes neprijatelja mojih! 10 Rukom svojom neprijatelj poseže na svim dragocjenostima njegovim, i on vidje u svom svetilištu provalu naroda kojima si ti branio da u sabor tvoj ulaze. 11 Uzdiše sav narod njegov, kruha traži! Sve dragulje svoje za hranu dadoše da
Udovica je postao - nekada gospodarica narodima. Nad zemljama nekada kneginja postade podanica. 2 Gorko plače noću - suze mu na obrazima. Nikoga nema, da ga utješi, od svih milosnika njegovih. Svi prijatelji njegovi
postaše mu nevjerni, postaše mu neprijatelji. 3 Iseli se Juda od
jada,
od
ljutoga
ropstva,
boravi
sad
među
neznabošcima, ne nalazi mira: svi tlačitelji njegovi hvataju ga u tjeskobi. 4 Putovi na Sion tuguju, jer nitko ne dolazi na blagdan, Sva su vrata njegova pusta; svećenici njegovi uzdišu. Djevojke su njegove pune jada; i sam je jadan. 5 Tlačitelji njegovi dođoše na vlast; neprijatelji se njegovi raduju; jer ga G-spod rinu u žalost zbog svih grijeha njegovih. Djeca njegova idu u ropstvo pred tlačiteljem. 6 Pade sa sionske kćeri sav sjaj njezin. Knezovi su njezini kao ovnovi bez pašnjaka. Vuku se tamo posve iznemogli pred goničem. 7 U vrijeme svoje muke i nevolje spominje se Jerusalem sve krasote, što ju je imao u dane davne; sada narod njegov pada u ruke neprijateljeve, a nitko mu ne pomaže. Neprijatelji to gledaju i propasti se njegovoj smiju. 8 U krivnju je zapleten Jerusalem; zato posta ogavan. Svi laskavci njegovi preziru ga: vidješe golotinju njegovu. A on sam uzdiše i okreće se natrag. 9 Nečistoća pokriva skute njegove; nije mislio na kraj svoj. Zato je pao tako duboko; nije imao nikoga da ga potješi. “G-spode, pogledaj nevolju moju: jer se je ponio neprijatelj!” 10 Tlačitelj poseže rukom na sve blago njegovo. Morao je vidjeti, kako prodiru u svetište njegovo neznabošci, kojima si zabranio pristup u zajednicu svoju. 11 Sav narod njegov uzdiše tražeći kruha.