Divrej Tora Godina 14 Broj 53 B’’H Večeras započinjemo blagdan Sukot, na našem jeziku poznat i kao Blagdan sjenica.
Zagreb, 21. - 29. rujna 2021. — 15. - 23. tišreja 5782. Posvećeno l'iluj nešama Davida Rexa, z’’l
Broj 53 divrejtora@gmail.com
Sukot i Šemini aceret
To je skroman blagdan. Uzimamo grančicu palme, plod citrusa i par listića mirte i vrbe kako bismo se podsjetili na moć prirode da preživi u nadolazećim mračnim zimskim danima. I sjedimo u suki, sjenici, koja je samo daščara, kolibica, otvorena prema nebu, kojoj krov čini tek pokrivač od lišća. To je naš podsjetnik, jednom godišnje, koliko je naš život osjetljiv, koliko je izložen silama prirode.
Pa ipak, mi Sukot nazivamo svojim blagdanom radosti, jer dok sjedimo tamo na hladnoći i vjetru, prisjećamo se da su iznad i oko nas ruke b-žanske prisutnosti koje nas zaklanjaju. Kada bih htio sažeti poruku Sukota, rekao bih da je on praktični vodič kako živjeti s nesigurnošću, a ipak slaviti život. A sada živimo u vremenu nesigurnosti. Prestali smo živjeti za budućnost i počeli zahvaljivati B-gu za svaki dan. Time sam shvatio značenje Sukota i njegovu poruku za naše vrijeme. Život može biti pun rizika, a opet biti blagoslov. Vjera ne znači živjeti sa sigurnošću. Vjera je hrabrost da se živi s neizvjesnošću, znajući da je B-g s nama na tom teškom, ali nužnom putu prema svijetu koji poštuje život i cijeni mir. Od svih blagdana, Sukot zasigurno najsnažnije progovara našem dobu. (Rabbi Lord Jonathan Sacks)
Tijekom 40 godina lutanja naših predaka Sinajskom pustinjom prije njihova ulaska u Svetu zemlju, okruživao ih je, lebdio nad njima i štitio ih od opasnosti i pustinjskih nepogoda čudesni "oblak slave." Od tada pamtimo B-žju dobrotu i boravkom u suki tijekom blagdana Sukot ponovo potvrđujemo svoju vjeru u njegovu providnost. Sedam dana i noći jedemo u suki, pa na takav i mnoge druge načine držimo je svojim domom. Četiri vrste su još jedan običaj kojeg se pridržavamo za Sukot: etrog, lulav, tri grane mirte (hadasim) i dvije grane vrbe (aravot). Svakog dana tijekom blagdana (osim na Šabat), uzimamo četiri vrste, kazujemo nad njima blagoslov i držeći ih sve zajedno u rukama, mašemo s njima u svih šest smjerova (lijevo, desno, naprijed, natrag, gore, dolje). Prema kazivanju midraša, četiri vrste predstavljaju različite tipove i karaktere koji čine zajednicu Izraelovu, a čije unutarnje jedinstvo ističemo na Sukot. Sukot se naziva i dobom naše radosti. I stvarno je posebnom radošću prožet ovaj blagdan. Sedmi dan Sukota naziva se Hošana raba i zaključuje razdoblje B-žanskog suda koji je počeo na Roš hašanu. Poseban običaj je arava – uzimanje snopa vrbinih grana.
Na sedmodnevnu proslavu Sukota, nastavlja se dvodnevna proslava Šemini aceret i Simhat Tora (u Izraelu je to spojeno u jedan dan).
Šemini aceret znači "osmi (dan) čuvanja". Hasidski učitelji tumače da je prvotna svrha tog blagdana bila sačuvati i osvijestiti duhovno otkrivenje i moći koje smo dobili tijekom blagdana mjeseca tišreja, pa da ih poslije možemo primijeniti tijekom čitave godine. Drugi dan blagdana Šemini aceret naziva se Simhat Tora ("Torino veselje"). Tim danom završavamo jednogodišnji ciklus čitanja Tore i počinjemo novi. Taj se događaj obilježava velikim veseljem, posebno tijekom ophodnje "hakafot" kad u sinagogi oko bime hodamo, pjevamo i plešemo sa svicima Tore. "Na Simhat Tora," kaže hasidska izreka, "radujemo se Tori i Tora se raduje nama; i Tora želi plesati, pa mi postajemo njezine rasplesane noge." Među ostale blagdanske običaje spada posebna molitva za kišu za vrijeme musafa na Šemini aceret i običaj pozivanja svih k Tori na Simhat Tora. ■ Prevela Dolores Bettini