Divrej Tora Godina 14 Broj 22
Zagreb, šabat 13. ožujka 2021. - 29. adara 5781.
http://twitter.com/DivrejTora
divrejtora@gmail.com
Paraša Vajakhel-Pekude
B’’H Šabat Mevarhim, Hahodeš Jeruzalem 17:09
18:22
Zagreb
17:40
18:41
Rijeka
17:46
18:50
Split
17:38
18:41
Dubrovnik 17:32
18:34
Vinkovci 17:28
18:32
Sarajevo 17:30
18:33
Doboj
17:33
18:35
B. Luka
17:35
18:39
Beograd 17:22
18:25
Novi Sad 17:24
18:27
Subotica 17:24
18:28
Zrenjanin 17:22
18:25
Moše okuplja narod i ponavlja im
Niš
18:18
zapovijed o poštivanju šabata. Zatim im
17:37
18:44
prenosi B-žje upute o izgradnji Miškana.
Frankfurt 18:07
19:16
Edison, NJ 17:43
18:43
17:16
Beč
(Šemot 30,11-34,35)
Narod
donosi
obilje
tražena
materijala: zlata, srebra, bakra, plave, grimizne i crvene vune, kozje dlake, lanene pređe, životinjske kože, drva,
Dnevni Zmanim za Grad Zagreb Roš hodeš, utorak 16.3.2021.
maslinova ulja, trava i dragog kamenja. Moše im je morao reći da prestanu donositi.
Tim
njemu gorjeti; ulje za pomazanje; vanjski žrtvenik za žrtve paljenice i sve što uz njega ide; vješalice, stupove i držače za dvorište; kupelj i postolje načinjeno od bakrenih zrcala. Moše računa koliko je zlata, srebra i bakra narod dao za izradu Miškana. Becalel, Ahaliav i njihovi pomagači izrađuju osam dijelova svećeničke odjeće – pregaču, naprsnik, plašt, krunu, kapu, tuniku, opasač i kratke hlače – prema
vrhunskih
obrtnika
izrađuje
Alot Hašahar
4:39
Najranije Talit
5:13
drobno opisano u parašot Teruma, Tecave i
Nec Hahama
6:07
Ki tisa): tri sloja krovnih obloga; 48 po-
Najkasnije Š’ma
9:06
zlaćenih zidnih oplata i 100 srebrnih
Zman Tefila
10:06
spojeva za temelje; parohet koji razdvaja
Hacot
12:05
dvije prostorije Svetišta i masah (paravan)
Minha Ketana
15:34
nasuprot njemu; kovčeg i poklopac s
Plag Haminha
16:49
Šekia
18:03
Cet Ha-kohavim
18:45
Broj 22
Miškan i opremu za njega (kao što je po-
kerubinima; stol i menoru sa sedam krakova i posebno pripremljeno ulje; zlatni žrtvenik i mirisnu žrtvu koja će na
uputama koje je Moše dobio u paraši Tecave. Miškan je dovršen i svi njegovi dijelovi doneseni su Mošeu koji ga podiže i pomazuje sa svetim uljem. Zatim uvodi Aharona i četvoricu njegovih sinova u svećeničku službu. Iznad Miškana se pojavljuje oblak koji ukazuje da će B-žanska Prisutnost tu prebivati. ■ Prevela Dolores Bettini
D i v re j T o r a , B’ ’ H , p ri p r em a i u r e đ uj e : V a t ro s l a v I va n u ša : ב״ה״ד״ ״ ״ב״ה״מ״ ״ ״ע״ה״ד״ ״ ״ ״מ״ ״״״ע״ ״ע״ה״ ״
OU Israel's Torah Tidbits
Alija po alija
Kohen – prva alija – 20+9 p’sukim – 35,1-29 Moše okuplja narod (prema tradiciji to se desilo na prvi Jom kipur, od-
koju vrstu melaha… Zbog čega Tora ovdje izdvaja vatru? Pitanje je dvojako: Zašto je izdvaja i zašto to ponovo zapovijeda.
nosno dan nakon njega, poslije 40 dana i 40 noći na Har Sinaju) da im
Sefer haChinuch kaže da su ove zabrane izravno upućene Sanhedri-
da upute u vezi izgradnje Miškana. On započinje s upozorenjem da se
nu, a ne pojedincima. Nama je već bilo rečeno da ne smijemo paliti
upute provedemo.
poštuje šabat (čak i dok se bave svetim zadaćama Miškana).
vatru. Sudovi, kaže Chinuch, ne smiju provoditi smrtnu kaznu spa-
Ljudi osjećaju uzbuđenje i unutarnji nemir zbog posla koji je pred njima.
ljivanja (s'reifa) na šabat. Niti se,
Moše govori narodu i kaže im ono što je B-g zapovijedio.
Zapazite da kada B-g govori Mošeu On mu zapovijeda u vezi Miškana (236 p’sukim!) i potom ga upozorava da šabat ima najvišu čast. Kada Moše okupi narod da njima izda zapovijed, on stavlja upozorenje u vezi šabata na početak. U početna tri retka koji govore o šabatu ukupno ima 40 riječi – 39 plus riječ hašabat. To se može pro-
biblijskim proširenjem, bilo koja smrtna kazna smije izvršiti na šabat, ni bilo koja kazna koju izriču sudovi ne može se izvršiti na šabat. To omogućava da šabat bude dan mira čak i za osuđenog prijestupnika. Možemo i na drugačiji način pogledati podsjetnik na šabat. Ne smijete
(Zapazite, istovjetnu terminologiju kojom se Tora koristi kada ■Moše govori o šabatu i o Mikdašu.) Imenovane su različite vrste materijala. Jasno je rečeno da se donacije potiču, no posve su dobrovoljne.
paliti vatre u svojim prebivalištima, gdje god ona bila, ali smijete –
Potom se svaki dio Miškana i njegove opreme spominje do pojedinosti.
ne, zapravo morate – paliti vatru (i raditi određene druge melahot) u
Nakon što su ljudi čuli što je Moše imao za reći, oni se razilaze (očigle-
Prebivalištu, Mikdašu. (Odnosno, onda kada to B-g izričito naredi).
dno u oduševljenju i sa željom da se prime posla).
povijedio da ih činiš," napisana s lamedom (30) i anagramom za teiša
Neki komentatori kažu da je ovo ponavljanje o vatri tu da naglasi
Mogli bismo na temelju redoslijeda koji nam je iznesen u Tori špekuli-
(9) – još jedan nagovještaj šabatnih melahot. On još dodaje da u la'asot
kako paljenje vatre nije ništa manji smrtni grijeh, unatoč tome što nam
rati da je osjećaj krivice zbog Zlatnog teleta u velikoj mjeri ono što je
nedostaje slovo vav, koje predstavlja šest radnih dana u tjednu kada
je na jom tov to jedna od nekoliko
motiviralo narod.
melahot koje su dopuštene (tj. kuhanje korištenjem vatre, paljenje pla-
Mošeov poziv je potakao mnogo
tumačiti kao simbolično spominjanje 39 kategorija zabranjene melaha, koje definiraju narav hašabata. Baal HaTurim kaže da riječ la'asot u izrazu "Ovo su stvari koje je B-g za-
su melahot dozvoljene.
S gledišta micvi "Zapovijed" koja se ovdje nalazi, "Nećete paliti vatre u svim svojim prebivalištima na dan šabata" ima nas mnogočemu podučiti. Paljenje vatre je jedna od 39 avot melaha (kategorija stvaralačkih aktivnosti koje su zabranjene na šabat). No mi već imamo zabranu iz 4. zapovijedi - … Nećeš vršiti bilo
Strana 2
mena koji će gorjeti). Mogli bismo steći dojam da vatra nije težak prekršaj, zbog jom tova. Tu sad nastupa Tora da naglasi zabranu na šabat. Ima i drugih razloga zbog kojih se posebno spominje zabrane vatre na šabat.
ljudi na darežljivo davanje. Muškarci i žene, svi oni daju (postoje različite interpretacije u vezi toga o čemu riječi u pasuku govore). Pored donacija, muškarci, a posebno žene, donirali su svoje talente u tkanju, bojenju, stolariji, obradi metala, itd. Ponovo se spominje s kakvim su
Osim prva tri p’sukim, ostatak sedre
srcem ljudi radili. Bio je to iskreni
bavi se izgradnjom Miškana. Paršat T'ruma dala nam je zapovijed i upu-
pozitivan odgovor na B-žji i Mošeov poziv za izgradnju Miškana.
te, Vajakhel nam govori kako da Divrej Tora
(nastavak s 2. stranice)
OU Israel's Torah Tidbits:
Alija po alija
Vođe plemena dale su drago kamenje za naramenice Eifoda, i za Hošen
obojane ovčje kože (koji je također izgledao privlačno) nije nalazio
bakar dobiven od ogledala izraelskih žena. Isprva ih Moše nije želio
Kohen gadola, te mirodije i ulja za tamjan i ulje za pomazanje.
odmah povrh njega.
prihvatiti zbog samodopadnosti koja se povezuje s ogledalima. Me-
Levi – druga alija – 13+12+35 p’sukim – 35,30-37,16
ploča Miškana od bagremova drveta. Bilo je 48 dasaka/ploča – po 20
Moše kaže narodu da je B-g odredio Becalela (iz Jehude) i Ahaliava (iz Dana) kao vođe majstora za Miškan. Njih su nebesa nadahnula inteli-
Zatim Tora opisuje izradu zidnih
na sjevernim i južnim zidovima, te 8 na zapadnom zidu. Svaka daska bila je obložena zlatom. Svaka je bila umetnuta u dvije podne nožice.
gencijom, spoznajom i vještinama potrebnim za različite složene za-
Parohet koji će biti ovješen između Kodeša i Kodeš kodašima, Masah za
datke koji su bili pred njima. Oni i ljudi koji su s njima radili nadgle-
prednju stranu Miškana, i Masah za prednju stranu dvorišta po stilu
dali su prikupljanje materijala te obavijestili Mošea da je prispjelo
izrade i materijalu bili su slični pr-
više nego dovoljno materijala. Moše širi glas da ljudi trebaju prestati s donacijama.
vom stropnom pokrovu. Sada kada je zdanje kompletirano, na red dolaze Aron i Šulhan.
đutim, B-g je Mošeu rekao koliko je ovaj dar dragocjen u Njegovim očima, jer Ga on podsjeća (nazovimo to tako) na ulogu koju su žene odigrale prilikom izbavljenja naroda iz Egipta. Na kraju je opisano dvorište. P’kudei započinje popisom materijala koji su prikupljeni za potrebe izgradnje Miškana, njegovog namještaja i odjeće kohanim. Iz činjenice da je Moše Rabeinu dobrovoljno dao obračun za materijale koje je prikupio, učimo da osoba koja je na odgovornom mje-
Šliši – treća alija – 13 p’sukim – 37,17-29
stu za prikupljanja novca za zajednicu mora postupati na takav način
dio izradu Arona, Šulhana i Menore. Potom, slojeve pokrova – Miškana,
Sljedeća je na redu zlatna Menora. Osim čašica za ulje, sve ostalo – kra-
da uvijek bude van svake sumnje. Čak i ako je ta osoba u potpunosti
Ohela i Orot. Tek tada se u sliku uvode zidne ploče i podne stopice.
kovi, ukrasne kugle, čašice, cvjetovi - iskovano je iz jednog komada
pouzdana, ona mora poduzeti mjere kojima će izbjeći da izgleda kriva.
Pri izvršenju zapovijedi, slijedi se praktičniji plan. Prvo zdanje a po-
zlata.
Talmud nam kaže da obitelj kohanim
tom oprema. Ali kako mogu Moše i Becalel odstupiti od B-žje zapovije-
Zatim, je opisan zlatni žrtvenik (tzv. kadioni žrtvenik, odnosno unutarnji žrtvenik). Nakon što je načinjen ovaj
koja je bila zadužena za spravljanje ketoreta (tamjana) nije dopuštala
Kada je B-g zapovijedio Mošeu u vezi Miškana, On je prvo zapovije-
di? U tim stvarima ne možeš činiti kako ti se sviđa. Komentari kažu da su Moše i Becalel tražili i dobili dopuštenje od B-ga da naprave ljudskiji, praktičniji pristup. U ovom odlomku, predstavljena su tri sloja stropnog pokrova. Zamijetite da je prvi sloj bio krasno višebojno tkanje, s učvršćivačima od zlata. Nad njega je išao praktičniji, manje privlačan, ne toliko složen, vodonepropusni Ohel od kozje dlake. Taj se sloj nije vidio iz unutrašnjosti Miškana, a nije ga se moglo vidjeti niti izvana, prema mišljenju da se pokrov od tahaša i crveno Godina 14 3 Broj 22 Strana
Mizbe’ah, spravljeno pomazanje i tamjan.
je
R’vi’i – četvrta alija p’sukim – 38,1-39,1
ulje
za
– 20+12
Vanjski žrtvenik, bakreni žrtvenik, zemljani žrtvenik (zbog toga što je
svojim ženama da koriste parfeme, kako netko ne bi posumnjao da uzimaju od svetih mirodija ketoreta. Isto tako, oni koji su pekli Lehem HaPanim nisu jeli bijelog kruha, tako da nitko ne bi ni pomislio da su
uzeli od posebnog brašna iz Mikdaša za svoju osobnu upotrebu.
bio napunjen zemljom dok je tabor počivao i Miškan bio podignut) je
U početnom retku sedre, nalazimo riječ Miškan dva puta u jednom re-
opisan. Gotovo sve korbanot bile su prinošene na tom Mizbe’ahu. On je
du – …HaMiškan, Miškan HaEidut. Raši kaže da je to aluzija na dva
bio bitno veći od zlatnog žrtvenika.
Batei HaMikdaš. Chatam Sofer do-
Posljednji opisani element je umiva-
daje da hei iz prvog Miškana "manjka" u drugom. Ovo aludira na 5
onica i njeno postolje. Načinjena je od bakra. Tradicija nam kaže da je
naročitih stvari koje su nedostajale u drugom Beit HaMikdašu – Aron, Strana 3
(nastavak s 3. stranice)
OU Israel's Torah Tidbits:
Sveta vatra, B-žanska Prisutnost, Sveti Duh, te Urim V’Tumim. Raši nas uči da opis Miškana kao Eduta, Svjedočanstva, potvrđuje činjenicu da nam je B-g oprostio grijeh sa Zlatnim teletom. Pokazatelj toga je Š’hina koja je boravila među nama, u Miškanu.
Alija po alija
Efoda. Šiši – šesta alija – 11+11 p’sukim – 39,22-43
gačka ili prekratka (ili pohabana ili zaprljana). Kohen gadol nosio je jednu vrstu lanenog
M’eil (različita su mišljenja – plašt, ogrtač, od-
turbana, koji je mogao primiti cic. Obi-
jevni pred-
čni kohanim nosili su turban druge vrste.
met nalik ponču) bio
Posao sastavljanja i rastavljanja Miškana tijekom godina lutanja
je u cijelosti istkan od
Pojas ili lenta, koja se naziva Avnet, bio je istkan od tri
Pustinjom bio je u oblasti plemena Levi, pod nadzorom i vodstvom
t’helet vune. Njegov
boje vune i lana. On je bio neobično dug
Itamara ben Aharona HaKohena. Glavni majstori za Miškan, podsjeća
vratni prorez bio je
(32 amot, otprilike 15m dug) i zato ga
nas Tora, bili su Becalel iz Jehude i
dodatno ojačan da spriječi da se pokida. Ovo
Aholiav iz Dana. Tora potom iznosi pojedinosti o zlatu, srebru i bakru koji su sakupljeni za Miškan i njegov pribor. Tora također navodi za što su se koristili različiti metali. Zatim Tora spomi-
nje različite obojene vune (nebesko plavu, ljubičastu i crvenu) koje su bile korištene za izradu svetih halja Kohen gadola, i za tkanine koje su prekrivale (i štitile?) svete predmete u Miškanu tijekom putovanja s mjesta na mjesto u Midbaru. Hamiši – peta alija – 20 p’sukim – 39,2-21
je
bilo
potrebno ■
je po drugi puta da Tora naglašava
omotati oko struka kohena mnogo puta. (Neki kažu da se Avnet nosio
zabranu kidanja M’eila (odnosno dopuštenje da se trga). Niti jedna od
iznad struka). Omatanje je stvaralo upadljivu izbočinu oko njegova
odjeća ne smije se pokidati; poduzete su mjere da se kidanje
struka i nju je kohen osjetio kad god bi ruke spustio sa strane. To je
spriječi. Ipak, Tora to pravilo predstavlja uz M’eil. Rub M’eila
služilo kao stalni podsjetnik kohenu na ozbiljnost službe u Beit HaMik-
imao je rese s naizmjenično postavljenim zlatnim zvoncima i ukras-
dašu. Avnet je bio šaatnez, jednako kao i Hošen, Efod i Me’il. Mišljenja se
nim konopima od obojene vune i lana.
razlikuju u vezi Avneta običnih
Kutonet, halja dugih rukava koja je sezala do poda
Potom dolazi cic, odnosno nezer hakodeš, načinjen
bila je istkana od bijelog lana.
od čistog zlata i
kohena.
U ovoj aliji se nalazi detaljan opis
Neki kažu da su
Efoda i Hošena Kohen gadola. Oba su bila istkana od iste vrste prediva i
pričvršćen oko glave Kohen gadola
rukavi bili sašiveni zajedno sa
bili su međusobno čvrsto pričvršćena kada ih se nosilo. Dva kamena
trakama od t’helet vune. Cic je imao reljefni natpis
samom haljinom, a ne nači-
oniksa (Avnei šoham) bila su pričvršćena na naramenice Efoda. Imena
kodeš Hašemu. Ima mnogo različitih mišljenja kako su te riječi
njeni posebno i potom prišiveni
12 plemena (zapravo, bila su to 12 sinova Jakovljevih) bila su urezana
bile načinjene od zlata cica, te kojim redom i kakav su smjer imali jedan
na nju. Svi su kohanim nosili
u kamenove, po šest na svakom
u odnosu na drugi. Cic je bio poput krune za Kohen gadola, a opet,
Kutonet. Svaki je kohen imao po
također imao je svrhu i da ga učini
kamenu. Pored tkanine za ta dva komada odjeće bila su tu zlatna
mjeri iskrojeni Kutonet, budući da je
ležišta za kamenove, zlatni koluti i lančići za povezivanje Hošena i
bilo zabranjeno vršiti avoda u Mikdašu ukoiko je halja bila predu-
Strana 4
vrlo poniznim. Ovime je rad na dijelovima Miškana i haljina za kohanime priveden kraju. (Sve što je preostalo bilo je da se Divrej Tora
(nastavak s 4. stranice)
OU Israel's Torah Tidbits:
sastavi i valjano postavi.) Talmud Jerušalmi kaže da se izraz "kao što je B-g bio zapovijedio Mošeu" u P’kudei pojavljuje 18 puta. Sukladno tome imamo 18 brahot u našoj svakodnevnoj Amida (poveznica između službe u Mikdašu i dnevnih molitvi je očita). Tako kaže Š’muel b. Nahmani u ime Rabi Johanana. U ovo se ne ubraja prvi puta kada je taj izraz upotrijebljen: I Becalel… načini sve što je B-g zapovijedio Mošeu. Postoje razlike između konteksta izraza s Becalelom i konteksta prilikom svih drugih korištenja tog izraza, što opravdava njegovo neubrajanje među ostale. S druge strane, naša Amida ima i 19. blagoslov tako da je i "posebni" izraz obuhvaćen. Sve dijelove Miškana, njegovo posuđe, i svete halje, muškarci i žene koji su dobrovoljno uložili svoje talente za Miškan, donijeli su ih Mošeu nakon dovršenja posla. Moše je pregledao sav posao i našao je da bio u skladu s onime što je B-g zapovijedio. Moše je blagoslovio narod: "Neka bi bila B-žja volja da On učini da Njegova Prisutnost počiva nad djelom vaših ruku." (Raši) Tora još jednom nabraja sve sastavne dijelove Miškana. I ponavlja stalno iznova da je narod učnio sve što je B-g zapovijedio Mošeu. Jedna misao… Naglasak na narod koji čini kao što je zapovijeđeno u oštroj je suprotnosti sa Zlatnim teletom, koje nije bilo sve što je B-g zapovijedio. Možemo uočiti prijekor svaki puta kada se podcrtava "ovog puta smo poslušali, ali par mjeseci ranije…" (Da bude jasno, ovo je pohvalno, to da smo učinili kako je bilo zapovijeđeno, no također se daje naslutiti i ukor.) Š’vi’i – sedma alija – 16+11+11 p’sukim – 40,1-38 B-g daje nalog Mošeu da podigne Godina 14 5 Broj 22 Strana
Alija po alija
Miškan na Roš hodeš nisan. Nakon što se zdanje postavi, Moše treba u njega unijeti Aron, i objesiti Parohet koji odvaja Svetinju nad svetinjama od ostalog dijela Miškana. Šulhan i Menora postavljeni su na svoja mjesta, nakon čega je postavljen zlatni Mizbeah. Masah je potom ovješen na stupove na ulazu u Miškan. Bakreni Mizbeah postavljen je ispred Miškana, nasuprot njegovom ulazu. Kijor i njegovo postolje smješteni su između Miškana i Mizbeaha, malo u stranu. Dvorišne zavjese ovješene su na njihove stupove. Nakon svega ovoga, Moše je trebao pomazati sve dijelove Miškana i posvetiti ih. Zatim su Mizbeah i njegovo oruđe bili pomazani, a također i umovaonica. Potom su kohanim dovedeni naprijed. Nakon pravilnog pranja, odjenuti su u njihovu svetu odjeću i pomazani.
dan posvećenja Miškana Moše i Aharon imali jednak status. Ali samo tog dana. Nakon toga, Moše je samo Levi, a Aharon preuzima kormilo. Kaže se da bi Moše bio Kohen gadol, da nije onako govorio s B-gom kod gorućeg grma. Tada je B-g doveo Mošeu Aharona da podijeli s njime odgovornosti i prednosti uloge vođe. U završnih 5 p’sukim u Š’mot, Tora nam kaže da Moše nije mogao prići Miškanu jer je Miškan bio "prekriven Oblakom." Tek kad se oblak podigao Moše je mogao prići. Oblak je također bio znak narodu da krene na put ili da ostane u taboru. Oblak je tamo bio danju, a Vatreni stup noću. Ovako završava knjiga Š’mot, s pripremljenom pozornicom, da tako kažemo, za knjigu Vajikra, Torat Kohanim.
I dogodilo se da je na prvi dan nisana u godini poslije Izlaska iz Egipta, Miškan bio dovršen. To je malo manje od godine dana nakon J'ceat Micrajim. U tom odlomku, Tora daje procedure korak po korak kako konačno izvesti zapovijedi iz paršijot T’ruma, T’cave, početak Ki Tisa, i čitave Vajkhel.
U knjizi Š’mot, započeli smo kao obitelj koja se nalazi u Egiptu, porobljena i potlačena. Izrasli smo u naciju, bili smo izbavljeni iz Egipta uz velika čuda. Primili smo Toru i uspostavili dva glavna aspekta naše nacionalne samosvojnosti – pravila za svakodnevni život prema Tori i izgradnju Miškana da bude središte naše duhovne energije.
Nastavljajući se na posljednji odlomak Tora opisuje završne faze cjelokupnog posla izgradnje Miškana. Kada Moše postavi Mizbe’ah na njegovo mjesto, on prinosi odgovarajuće korbanot .
B-žji plan za nas dobro napreduje. Sve je tu osim mjesta za puno bogatstvo Židovskog života – Erec Jisrael. No tri knjige Humaša tek trebaju doći.
Zanislite si podvojene osjećaje koje je Moše morao imati u tom času. On je sagradio Mikdaš i sada zapravo vrši ulogu Kohen gadola. Ali to neće potrajati. Tijekom tjedna svečanog otvorenja Miškana, Moše je radio sve. Pogledajte micvu pranja ruku i nogu prije vršenja Avoda. Zapovijed dolazi Mošeu, te Aharonu i sinovima. Raši kaže da su na osmi
Običaj je da zajednica ustane na završne p’sukim svake knjige Tore. Onaj koji čita Toru, završne riječi čita na dramatičan način, signalizirajući tako zajednici da odgovori sa "hazak, hazak, v’nithazek" (Snažni, snažni i budimo osnaženi). Onaj koji čita tada ponavlja tu frazu. Smatra se posebnom čašću dobiti aliju kojom se završava knjiga. ■
Strana 5
Rav Kook: Rabbi Jack Abramowitz:
Unutarnja dobrote Tarjag - 613crta zapovijedi 114. Odgoda izvršenja: zabrana sudu da kazne izvršava na šabat Ne palite vatru na Šabes u mjestima gdje živite (Izlazak 35,3) Ova micva izgleda prilično jasna, izuzev činjenice da već znamo da određene kategorije rada ne obavljamo na Šabes, a paljenje vatre je jedna od njih. Pa što ovaj stih dolazi dodati? Talmud u Jevamos (6b) daje primjenu da se smrtne kazne ne smije izvršavati na Šabes. (Postoji cijela rasprava o stvarima koje nadilaze Šabes, te objašnjenje logike da bi smrtna kazna mogla biti jedna od njih, kada ne bi bilo ovog stiha.) Mehilta objašnjava da ta zabrana vrijedi ne samo za spaljivanje već i za sve vrste izvršenja kazni kao i druge kazne koje provodi beis din. Talmud u Šabes (70a) nadalje iz ovog stiha izvodi da za svaku kategoriju rada postoji zasebna odgovornost za Šabes. Ako je netko zaboravio da je Šabes te vršio mnogo vrsta rada prije nego li se prisjetio toga, bio bi odgovoran
za svaku pojedinu od njih, a ne samo za "kršenje Šabesa". Razlog za tu micvu jest da, iako je smrtna kazna ponekad neophodna, nitko je ne voli izvršavati. S druge strane, Šabes je iznimno važan. U skladu s tim, B-g želi da poštujemo Šabes dopuštajući čak i osuđenima da počinu na taj dan, prije nego li se susretnu sa svojom neizbježnom sudbinom. Ova se micva odnosi na sudove u vrijeme kada su na snazi smrtne kazne. O njoj se raspravlja u talmudskim traktatima Jevamos (6b) i Sanhedrin (35a-b). Kodificirana je u Šulhan Aruhu u Orah hajim 339, a također je 322. od 365 negativnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvos. Ovo je jedina micva u paršas Vajakhel, dok u paršas Pekudei nema nikakvih micvos. Tako je ona posljednja micva u Seferu Šemos, Knjizi izlaska. (Za one koji su brojali, to znači da je u Sefer Bereišis bilo tri micve i 111 u Sefer Šemos.) ■
Sefer Hamicvot Hakacar
Zapovijedi koje se danas mogu poštivati kako ih je sakupio Hafec Hajim Pozitivne zapovijedi 41. Pozitivna je zapovijed poštovati svojeg oca i majku kao što Pismo kaže, Poštuj oca svojega i majku svoju. (Š'mot 20,12). Dakle, što poštovanje [ovdje znači]? --- Čovjek treba osigurati hranu i piće od očevog novca. Ali ako otac nema novaca, a sin ima, onda je sin dužan uzdržavati svog oca prema onome koliko ima. I treba ih posluživati [svoje roditelje] onako kako je sluga dužan posluživati svog gospodara. On ga ima poštivati [svog oca] čak i nakon njegove smrti.
njegovog oca. Ako tko omalovaži čast svoga oca ili majke, on je neposlušan prema toj pozitivnoj zapovijedi, osim ako ne postupa sa znanjem i uz pristanak roditelja. I žena ima istu obavezu; ali ono u čemu je njen muž spriječi da čini u vezi toga, ona je toga oslobođena. Ovo vrijedi na svakom mjestu i u svako doba.
Negativne zapovijedi
104. Negativna je zapovijed ne jesti nimalo hameca (ukvasane hrane) na dan pred Pesah, iza podneva
Ako nečiji otac kaže svom sinu, "Donesi mi vode da pijem," a on ima neku drugu vjersku dužnost da izvrši [ako tu dužnost može izvršiti netko drugi, on se treba baviti poštivanjem svog oca, ali], ako tu dužnost ne može učiniti nitko drugi, on je treba obaviti. Sasvim je drugačija situacija, međutim, ako mu otac kaže da učini grijeh – čak i ako je to nedjelo samo po zakonu učenjaka, on ga neće slušati: jer svi imaju dužnost da poštuju B-ga blagoslovenog.
jer Pismo kaže, Nećeš jesti s njom ukvasanoga kruha, (D'varim 16,3), što znači s [u vrijeme] pashalnom žrtvom, a vrijeme za prinošenje bilo je od sedmog sata [dana]. Tkogod jede hamec na dan prije Pesaha poslije šestog sata [od početka dana] treba biti bičevan; a učenjaci, blagosloveno bilo sjećanje na njih, zabranili su jedenje toga, ili da se od toga ima bilo kakve koristi, od početka šestog sata; dok je u petom satu jedenje toga zabranjeno, no dopušteno je imati koristi od toga.
Poštivanje svoga oca ima prednost pred poštivanjem majke, jer su njih oboje, i on i njegova majka dužni poštivati
Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako doba, kako za muškarca tako i za ženu. ■
Strana 6
Divrej Tora
Rabbi Dr. sAzriel Rosenfeld: (nastavak 4. stranice) Rav Kook:
Šulhan Aruh
Unutarnja crta dobrote
Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserls iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi. Dio I: Orah hajim Poglavlje 20 – Šabatne molitve U poslijepodnevnoj službi u petak ne kaže se Tahanun (267,1). U večernjoj se službi tekst drugog blagoslova nakon Šema mijenja; vidi 267,3. U Amida (koja započinje i završava s ista tri blagoslova kao Šemone esre, uz samo jedan blagoslov između njih), srednji blagoslov počinje odlomkom "I bijahu dovršeni Nebesa i zemlja..." (268,1). O tome što učiniti ako se slučajno kaže ili započne Amida za radni dan (tj. Šemone esre) ili neku drugu službu na šabat, vidi 268,2-6. "I bijahu dovršeni..." se zatim kaže glasno (268,7), a predmolitelj kaže blagoslov koji sumira sedam blagoslova Amide (268,8); zajednica ne bi trebala govoriti dok ih predmolitelj izgovara, ali ih može kazivati zajedno s njim, izuzev početka i završetka blagoslova (268, 8.12.), a osoba koja čuje ovaj blagoslov od predmolitelja ne treba sama kazivati Amida (268,13). Ne govori se na mjestu na kojem se ne održavaju redovne službe (vidi 268,10). Kazuje se čak i kad blagdan pada na šabat (vidi 268,11), ali se u njoj ne spominje blagdan (268,9). Uobičajeno je pročitati poglavlje iz Mišne (Šabos pogl. 2) koje se bavi svijećama za šabat, osim na blagdane; vidi 270, 1-2. Neki također imaju običaj da kažu Kiduš (vidi pogl. 23) u sinagogi; vidi 269,1. Uobičajeno je započeti subotnje jutarnje molitve kasnije nego inače, te reći dodatne psalme i pijutim, ali se služba ne bi smjela protegnuti do iza podneva; vidi 281,1. Najmanje Godina 14 7 Broj 22 Strana
sedam osoba se poziva na čitanje Tore (vidi 282,1-2); o tome koga treba zvati vidi 282,3 i 284,4. Potom se kaže skraćeni Kadiš, a osoba koja će čitati iz Proroka tada se poziva da čita s kraja odlomka Tore (vidi 282,45; 283,1). U vezi dijela koji se čita iz Proroka vidi 284,1,7; u vezi blagoslova koji se kažu prije i poslije ovog čitanja, vidi 284,2-3. Čitanje iz Proroka ne bi trebalo započeti sve dok se svitak Tore ne namota (284,6). Što učiniti u slučaju pogrešaka pri čitanju vidi 282,6-7 i 284,5; o molitvama koje se kažu nakon čitanja vidi 284,7. Uz to što je čuo čitanje dijela Tore u sinagogi, čovjek bi je trebao sam čitati dva puta tijekom tog tjedna, zajedno s (aramejskim) prijevodom ili komentarom (vidi 285,1-6), a običaj je da se čita i dio iz Proroka (285,7). Dodatnu službu (Musaf) treba reći nakon jutarnje službe, ali, ako je moguće, ne više od sat vremena na-
kon podneva; ako je se nije kazalo do zalaska sunca, ne može je se nadoknaditi (286,1). Kazuje je svatko, a ako je prisutna zajednica, predmolitelj je ponavlja (286,2). Čovjek može jesti prije nego li je kaže, ali ne potpuni obrok (286,3). U vezi njenog kazivanja nakon poslijepodnevne službe vidi 286,4. Čovjek ne bi trebao tugovati ili moliti za svoje potrebe na šabat (u vezi iznimaka ■ vidi 288,9-10), ali moliti za ozdravljenje bolesnika (288,10), posjećivati bolesne i tješiti ožalošćene je dopušteno (vidi 287,1). Poslijepodnevna služba počinje s Ašrej, U-va le-Cion, i stihom "Neka molitva moja..." (292,1). Tri osobe potom čitaju ukupno najmanje deset stihova iz dijela Tore za sljedeći šabat (292,1). Nakon Amida kaže se molitva "Pravda je Tvoja ...", osim u dane kada se Tahanun ne bi govorio (292,2). Između popodnevne i večernje službi tijekom zime je uobičajeno govoriti Psalme 119-134, a tijekom ljeta poglavlja 1-6 traktata Avos iz Mišne (292,2). Večernja služba bi trebala, ako je moguće, početi kasno kako bi se dodalo šabatu (293,1.3.), a šabat ne završava dok nije potpuno pao mrak (293,2). Molitva Havdala se pridodaje četvrtom blagoslovu Šemone esre; o tome što učiniti ako ga se izostavi vidi 294,1-5. Psalam 91 i Ve-Ata kadoš (dio U-va le-Cion koji započinje stihovima Keduše) ■se tada govore, osim ako tog tjedna ne pada neki blagdan; vidi 295,1. Uobičajeno je da predmolitelj kaže Havdala nad vinom (295,1). ■
Strana 7
AlHaTorah.org:
Teme za razmatranje uz šabatni stol Promjena plana
građevina može obuhvatiti B-ga? Što nam to daje nagovještaj o pojmu "svetog mjesta"; jesu li određene lokacije svetije od drugih? I na kraju, kada bi se B-g doslovno nalazio u vašoj sredini kako bi to utjecalo na vaš odnos s Hašemom?
Da li je štovanje B-ga prinošenjem žrtava u Šatoru sastanka oduvijek bilo dijelom Hašemovih planova?
•
•
Seforno i Hoil Moshe sugeriraju da iako je Hašem oduvijek želio službu prinošenja žrtava, On ih nije želio ograničiti na bilo koju pojedinačnu skupinu ili mjesto, preferirajući da ga se štuje na osobnim žrtvenicima, a ne u središnjem Šatoru sastanka. Tek nakon grijeha sa zlatnim teletom On je zaključio da narod nije sposoban za takvu službu i da su mu umjesto toga potrebna ograničenja i zaštitne mjere. Nasuprot tome, Abarbanel sugerira da je Hašemov izvorni plan uključivao Šator sastanka kao pomoćno sredstvo putem kojeg bi narod osjećao Hašemovu prisutnost, ali ne i za prinošenje žrtava. Međutim, nakon grijeha sa zlatnim teletom Hašem je dodao komponentu prinošenja žrtava kako bi olakšao proces izmirenja.
Je li moguće da se Hašem predomislio ili da je zapovijed Tore bila mjerodavna samo za određeno razdoblje? Koje teološke poteškoće može riješiti takva sugestija? Kakve teološke poteškoće to pokreće?
Treba li Hašemu kuća?
•
•
Sifre smatra Šator sastanka sredstvom kojim su se Izraelci iskupili za grijeh zlatnog teleta, dok se Tanhuma usredotočuje na to da on služi kao znak okolnim narodima da je B-g oprostio Izraelu. Koji bi polemički čimbenici mogli motivirati Tanhumovo viđenje? Možete li se sjetiti drugih slučajeva u kojima je komentatorovo razumijevanje priče polemički potaknuto? Shadal sugerira da je Šator sastanka poboljšao ne samo čovjekov odnos s Hašemom, već i odnos s njegovim bližnjim. Određivanjem središnjeg mjesta na kojem će se svi okupljati da štuju Hašema, Miškan je poslužio ujedinjenju nacije. Koje su druge koristi centralizacije? Koje su neke loše strane toga?
O stolovima, kruhu i savezu Mi često tražimo simboličko značenje u ritualima ili religijskim predmetima. Kakva simbolika može stajati iza kovčega saveza, stola, svijećnjaka i žrtvenika za paljenje kada?
•
Abarbanel sugerira da Kovčeg Saveza simbolizira Toru, dok ostali instrumenti predstavljaju materijalne (stol), intelektualne (menora) i duhovne (žrtvenik za paljenje kada) nagrade koje se dodjeljuju onima koji drže zapovijedi Tore. Smatrate li njegov prijedlog uvjerljivim? Zašto da ili zašto ne?
Kakvu ulogu ima hrana u vjerskom životu? Koliko obreda ili zapovijedi zahtijeva blagovanje hrane?
•
U vrijeme Tanaha obroci su često bili povezani s potpisivanjem ugovora o savezu, i imali su istu funkciju koju danas ima rukovanje. U svjetlu toga, R. Hovav Yechieli navodi da su lehem hapanim činili obrok zapečaćenja saveza koji je stalno iznova obnavljao Sinajski Savez. Kako možete poduprijeti ovo tumačenje tekstom ili idejom? ■ Prevela Tamar Buchwald
■
Budući da B-g nema potrebe za skloništem, svjetlom, kruhom ili mesom, zbog čega je zapovijedio Izraelcima da načine Šator sastanka i njegove instrumente?
•
Prema Rambanu Miškan je služio kao mjesto stanovanja Hašemove prisutnosti i omogućio nastavak B-žanske objave koja je započela na gori Sinaj. Znači li to da fizička
Strana 8
Divrej Tora
Rabbi Shaul Rosenblatt:
Novac ne čini čovjeka Na dan 20. adara je jarcajt moje majke (godišnjica njezine smrti). Razgovarao sam sa sestrom i ona je rekla kako je dobro da je moja majka imala dijete (mene) kasnije u životu, jer će je se tako netko duže sjećati. I to me navelo na razmišljanje o tome kako su svi u konačnici zaboravljeni. Da, rijetki su pojedinci koji su ostavili takvog traga da ih se čitavo čovječanstvo sjeća. Većina nas umire i biva potpuno zaboravljena kad nestane naše djece i unuka. To me podsjetilo da se život dešava upravo sada. Dobivamo jednu priliku na ovom svijetu i moramo se upustiti, naslađivati se i uživati u njoj u potpunosti. Nisam baš mislio ‘jedi, pij i veseli se jer ćeš sutra umrijeti’, već više poput, ‘uživaj, sudjeluj i budi sretan - jer ovo je jedina prilika koju si dobio za to’. Šteta je protratiti život u strahu, stresu i brizi - a onda u starosti shvatiti da vam je život zapravo nudio mnogo više. Ovotjedni odjeljak još jednom govori o Šatoru sastanka – putujućem Hramu. (Ne brinite, nakon ove, slijedi još samo jedna parša o tome.) Uključena je i povijest prikupljanja sredstava za Šator sastanka. Bilo je donirano previše novca. Po prvi (a vjerojatno i posljednji) puta u židovskoj povijesti, volonteri su morali ljudima reći da prestanu davati. Još uvijek čekam dan kad će se to dogoditi nama u Tikunu… U stara vremena, u ovo se doba godine radio popis stanovništva. Svaki čovjek dao bi pola šekela za upotrebu u Hramu. Novac bi se prebrojao, pa kada bi iznos pomnožili s dva, dobili bi broj ljudi! Tora vrlo jasno kaže (u prošlotjednoj parši), kada daje zapovijed o tome: "siromah ne smije dati manje, a bogataš ne smije dati više." Godina 14 9 Broj 22 Strana
svrhe. To nije ništa novo. Mi Židovi gotovo smo uvijek procjenjivali jedni druge prema iznosima naših bankovnih računa. Danas, 'vođe' židovskih zajednica nisu nužno oni koji su najsposobniji voditi, već oni koji su najsposobniji davati – čak i ako to ne čine! Škrti milijuner sjedit će na čelu svakog dobrotvornog skupa. Siromah, koji daje preko svojih mogućnosti, čamit će negdje nezamijećen. Tora nam kaže da je to pogrešno. "Siromah ne smije dati manje, bogataš ne smije dati više." Kada se broje ■ kao Židovi, bogat čovjek ne vrijedi stotinu siromaha. Svi su jednaki. Svatko ima svoju ulogu. Očigledno je da bi, kada bi svatko dao prema svojim mogućnostima, što bi značilo različite iznose, bilo nemoguće prebrojati narod! No, mora da Tora ukazuje i na nešto mnogo dublje od samog popisa stanovništva. I da, uistinu je tako.
Poruka je jasna. Pred B-gom su svi jednaki. Novcem se možda može kupiti poštovanje ljudi, ali pred B-gom, bogataš nema ništa više za ponuditi od ostalih
U današnjem židovskom svijetu, kao i u društvu općenito, čovjeka se često procjenjuje prema tome koliko ima novaca. Koliko je velika njegova kuća, koliko je malen i brz njegov auto – i koliko daje u dobrotvorne
Mi svi smo dio tog pogrešnog razmišljanja. Ne vjerujem da itko od vas koji ovo čitate ne doživljava bogataša ozbiljnije nego siromaha. Imat ćemo određeni osjećaj poštovanja čak i za nepristojnog milijunaša. S druge strane, netko tko je siromašan, iako je možda najbolji čovjek na svijetu, morat će se boriti da zasluži i vlastito poštovanje, a kamoli poštovanje drugih. Mi cijenimo novac i cijenimo uspjeh. No, to znači da ne cijenimo uistinu ljudska bića. Novac koji je skupljen prilikom popisa, bio je korišten za Hram. Poruka je jasna. Pred B-gom, svi su jednaki. Novac možda može kupiti poštovanje ljudi, ali pred B-gom, bogataš nema ništa više za ponuditi od ostalih. To što netko ima mnogo novca, ne čini ga dobrim čovjekom. Što prije počnemo cijeniti karakter i pristojnost više od novca, to će bolje biti naše društvo. Šabat šalom.■ Prevela Anja Grabar
Strana 9
Rabbi David Stav:
Važnost sudjelovanja u izgradnji Nakon grijeha sa zlatnim teletom, Moše se po posljednji puta penje na brdo Sinaj, tražeći od Hašema da oprosti židovskom narodu. Vjerojatno na Jom kipur, Moše silazi s planine s novim pločama koje će zamijeniti one koje je razbio. Moše dolazi narodu sa novom porukom: ima se sagraditi Miškan – sveto Prebivalište. On sakuplja ljude, i upućuje ih u zapovijed o tome da se Miškan treba izgraditi iz 'velikodušnosti njihovih srca'. Tekst ne štedi riječi opisujući ogromno uzbuđenje koje je spopalo narod, kao i velikodušnost koju su iskazali donacijama svih vrsta koje su svi davali. Zapravo, bilo je toliko donacija, da je jedna skupina mudrih ljudi došla Mošeu i rekla da su ljudi donijeli više nego što je potrebno (Šemot 36,5). Bilo je previše pa im je Moše morao zapovjediti da prestanu davati! Stih kaže "Tako zaustave narod te nije donosio novih darova." (Šemot 36,6). Moglo je pisati "narod je prestao davati," ali Tora želi naglasiti koliko su svi bili željni doprinijeti svojim vlasništvom i darovima, izgradnji Miškana. Riječi "tako zaustave narod da ne donosi novih daro-
va," upućuju na to da su ljude morali fizički zaustavljati kako bi ih spriječili u daljnjem davanju. Prirodno je za nas da smo impresionirani takvom velikodušnošću, ali naši mudraci čitaju ovaj stih i nisu uzbuđeni zbog toga. Oni se sjećaju prethodne parše, u kojoj smo čitali o grijehu sa zlatnim teletom. I tamo su, također, svi – ili gotovo svi – doprinosili s velikim entuzijazmom. U Jeruzalemskom Talmudu, naši mudraci kažu, "Ne možete odrediti prirodu naroda. Kada se sakuplja za zlatno tele, oni daju. Kada se sakuplja za Miškan, oni daju." Mnogi su pokušali dokučiti pravu prirodu i karakter židovskog naroda. Kako su mogli doprinositi tako dijametralno suprotnim stvarima? Što da kažemo o tom neobičnom narodu? Iz te priče učimo da židovski narod ima jedinstvenu židovsku karakteristiku – sklonost uzbuđenju. Stotine Židova mogu se sakupiti na otvorenju nove trgovine, ili nove trkaće staze u parku. Možemo danas biti uzbuđeni zbog određenog brenda, ali sutra, to uzbuđenje se može promijeniti u nešto posve drugačije. Ne treba iznenađivati da su Žido-
vi bili na čelu nekih od najutjecajnijih revolucionarnih skupina u svijetu, ali i članovi društvenih pokreta na najnevjerojatnijim mjestima. To je zato što kada Židovi postanu uzbuđeni, to uzbuđenje nema kraja. Ta osobina može se pokazati velikom vrlinom, budući da se bez nje neki ciljevi ne bi mogli postići. Potrebna je velika energija i entuzijazam da se postignu velike stvari. Međutim, ista ta osobina može nas dovesti i u veliku opasnost. Uzbu■ se đenje koje sada osjećamo, može brzo raspršiti. Ako se predajemo uzbuđenju bez da uzmemo vremena da duboko promislimo o uzroku našeg trenutnog uzbuđenja, mi lako možemo već sutra zamijeniti predmet današnjeg uzbuđenja nečim potpuno drugačijim – što može imati čak i potpuno suprotno značenje. Mi i naši vođe, nikad ne bismo smjeli biti poneseni uzbuđenjem mase, jer to uzbuđenje može odjednom nestati i biti zamijenjeno uzbuđenjem za nečim drugim. Vođe moraju duboko promišljati o smjeru radnji koje poduzimaju. Oni ne smiju biti privučeni javnošću, već moraju pažljivo razmotriti razloge određenih emocija.
Paršat Pekudei sumira sve korake koji su bili poduzeti u izgradnji pravog mega-projekta – Miškana (Svetišta). Parša započinje detaljnim nabrajanjem iznosa zlata, srebra i bakra koji su sakupljeni, kao i popisom materijala koji su donirani. Zatim opisuje kako se pripremala svećenička odjeća, sve do najmanjih detalja. Nekoliko stihova kasnije, tekst naglašava da je sve učinjeno u skla-
Strana 10
Divrej Tora
(nastavak s 10. stranice)
Rabbi David Stav:
du s onim što je Hašem zapovjedio Mošeu. Cijeli projekt sumiran je u stihu: "Tako se svrši sav rad za Prebivalište Šatora sastanka. Sinovi Izraelovi izvedoše to posve onako, kako je bio zapovjedio Hašem Mošeu." (Šemot 39,32) U tom trenutku Izraelci su pokazali Miškan Mošeu, uključujući daske, srebrne podloge za bočne grede i zavjese. Tu je bilo i posuđe za Miškan, sa svim dodacima, zatim svećenička odjeća, ulje za osvjetljenje, kruhovi i tamjan. Moše je pregledao sve što su mu pokazali i potvrdio da je sve učinjeno prema uputama, te je stoga blagoslovio narod. A zatim je stigao dugo iščekivani dan: dan posvećenja Miškana. Hašem je rekao Mošeu da to treba biti prvi dan mjeseca nisana te godine. Sve izgleda sjajno, ali naši mudraci, čitajući između redaka, osjećaju dramatičnost i neizvjesnost tog događaja. Zašto se posuđe trebalo donijeti pred Mošea? Je li on bio inženjer za osiguranje kvalitete? Nije li on imao povjerenja u Becalela, koga je sam Hašem postavio da bude predvodnik gradnje? I zašto je Moše blagoslovio narod? Stih koji opisuje postavljanje Miškana je također zagonetan. S jedne strane, tekst kaže, "… u prvom mjesecu druge godine, na prvi dan mjeseca, bilo je Prebivalište šatora postavljeno." (40,17), a samo jedan stih kasnije, čitamo ovako: "Moše postavi Prebivalište šatora…" Je li Moše postavio Miškan, ili je sam postavljen? Midraš pokušava dopuniti informacije na koje nas samo upućuje tekst Humaša: "Jednom kad je doGodina 14 11Broj 22 Strana
Važnost sudjelovanja u izgradnji vršen posao oko Miškana, ljudi su sjedili i čekali kada će B-žja prisutnost doći prebivati među njima te su se žalili jer prisutnosti nije bilo među njima. Što su učinili? Otišli su onima koji su bili mudrog srca i rekli im: 'Zašto sjedite? Idite i postavite Miškan, pa će B-žja prisutnost prebivati među nama.' "Ljudi su ga željeli postaviti, ali nisu imali znanja ni sposobnosti to učiniti. Kada bi pokušali, on bi se srušio. Odmah su otišli Becalelu i Oholiavu, te im rekli: 'Molimo vas, dođite i postavite Miškan koji ste izgradili. Sigurno će stajati ako vi to učinite!' "Oni su odmah pokušali postaviti
Iz priče o sakupljanju donacija za Svetište učimo da Židovski narod ima jednu jedinstvenu osobinu: Kada se Židovi oko nečega uzbude, tom uzbuđenju nema kraja
ga, ali nisu mogli. Zatim su počeli govoriti: 'Pogledajte što nam je učinio Amramov sin (ime kojim su Mošea nazivali oni koji su ga htjeli poniziti)! On je naš novac potrošio na ovaj Miškan, i učinio da prođemo kroz sve ovo, rekavši nam da će Sveti, da je blagoslovljen, sići s nebesa i prebivati iza ovih zastora, kao što je pisano (Šemot 25,8): 'i Ja ću
prebivati među njima.'" (Tanhuma Pekudei, 11. poglavlje) Naši nas mudraci uče da sav trud uložen u postavljanje Miškana nije bio ni od kakve koristi: B-žja prisutnost nije prebivala u Miškanu. Činilo se kao da je sve to bio samo trik: ako nije, zašto ništa nije bilo onako kako smo očekivali?
Zaista, može se postaviti sljedeće pitanje: zašto Hašem nije pristao da Njegova prisutnost prebiva u Miškanu odmah nakon što je dovršen? Isti Midraš koji smo prethodno citirali, daje odgovor na ovo pitanje: "Zašto nisu mogli postaviti Miškan? Istina je da se Moše osjećao obeshrabreno jer nije sudjelovao sa njima u gradnji Miškana. Kako to? Donacije je dao izraelski narod, a posao su obavili Becalel, Oholiav i oni mudrog srca. Zato što se Moše osjećao obeshrabrenim, Sveti, da je blagoslovljen, nije prebivao među njima, i nisu mogli postaviti Miškan." (Tanhuma) Moše je htio sudjelovati u radu na Miškanu, ali nije mu bila dana prilika da to učini. Hašem je osjetio Mošeovo obeshrabrenje i želio je da narod vidi da i Moše također ima ulogu u izgradnji Miškana – zato je on bio jedini koji ga je mogao postaviti. Hašem zadržava svoju prisutnost svaki puta kada neki član Izraela ne sudjeluje. Svatko tko želi sudjelovati u izgradnji Miškana, pozvan je da bude dio toga, ali sve dok ljudi nedostaje, taj zajednički pothvat ostaje nedovršen. Tek nakon što je Mošeu dozvoljeno da sudjeluje u tom projektu, Hašem je dopustio da Njegova prisutnost prebiva tamo.■ Prevela Anja Grabar Strana 11
Rabbi Ephraim Buchwald:
Becalel – majstor zanata i majstor učitelj U parši Vajakhel, prvoj od dvije ovotjedne parše, Vajakhel-Pekudei, Moše postavlja Becalela i Oholiaba da služe kao graditelji Miškana, Šatora sastanka. Tora bilježi u Izlasku 35,30 sljedeće Mošeove riječi upućene narodu: "Evo, G-spod po imenu pozva Becalela, sina Urije, unuka Hurova, od plemena Judina." Tora zatim kaže da će se Becalelu, i njegovom pomoćniku Oholiabu, sinu Ahisamahovu iz Danova plemena, pridružiti i drugi mudri ljudi kojima je B-g podario mudrost i sposobnost, te da će oni napraviti sav posao oko izgradnje Svetišta. Većina zanatlija i umjetnika specijalizirani su samo za jedno područje umjetnosti. Tora nam kaže da je Becalel bilo jedinstven, te da ga je Svemogući ispunio duhom B-žjim, mudrosti, uviđavnosti, razumom i svakom vještinom - da napravi nacrte, da izvede radove u zlatu, srebru i mjedi, da kleše i ukiva kamen, da urezuje drvo… Prema tradiciji, Becalelu je bilo samo 13 godina kada je postavljen na ovu važnu dužnost.
Očigledno, izbor Becalela i Oholiaba da služe kao glavni graditelji Šatora sastanka, nije bio jednostavan. Iako je bilo mnogo vještih za-
Ovdje vidimo kako se judaizam temeljito razlikuje od kršćanstva. Judaizam pokušava uzdići čovjeka k B-gu. Kršćanstvo nastoji spustiti B-ga među ljude
natlija, njihova je specijalnost bila samo građenje ciglama i žbukom. Iako su postojali mnogi dobrovoljci, nitko od njih nije imao vještine koje su bile potrebne za izgradnju Šatora sastanka. Neki ljudi su bili nezadovoljni činjenicom da je Moše izabrao Beca-
lela, koji je bio praunuk Mošeove sestre Miriam. Zato je Moše jasno obznanio da nije on izabrao Becalela, već da je B-g imenom prozvao Becalela da služi kao glavni graditelj. Unatoč Becalelovim brojnim talentima, Midraš Raba kaže da B-žji izbor Becalela nije bio zasluga njegovih sjajnih sposobnosti. Midraš smatra da je Becalel bio izabran zbog žrtve njegovog djeda, Hura, koji je izgubio život pokušavajući zaustaviti ljude u štovanju zlatnog teleta. Mudraci uspoređuju izbor Beca■ lela sa slučajem kralja kojeg su izdali svi njegovi vojnici, a samo jedan vrhovni general ostao mu je vjeran. Kada je pobuna ugašena, kralj je nagradio generalovu djecu, postavljajući ih da služe kao vojvode i guverneri. Očigledno, revnost koju je Hur iskazao kada je branio B-žju čast, nadahnula je njegovog unuka i omogućila Becalelu da izvršava posao u Miškanu. Rabi Jehuda Nahšoni kaže da Becalelovi talenti i svetost proizlaze iz oba dijela njegove obitelji. Ne samo da je Hur dao svoj život kako bi obranio B-žju čast, već je Judino pleme i Becalelov pradjed, Nahšon, Aminadavov sin, skočio u vode Crvenog mora prije svih drugih plemena. Ya'avetz sugerira da, baš kao što se Hur žrtvovao da bi postigao pomirenje za zlatno tele, tako je i njegov unuk Becalel postigao pomirenje za zlatno tele, gradeći Šator sastanka. Tora opisuje Becalela, ne samo kao majstora zanata, već i kao majstora učitelja. Izlazak 35,34 kaže: "Ali i dar da pouči druge, B-g udijeli Becalelu, i Oholiabu, sinu Ahisamahovu, od plemena Danova." Da'at Sofrim objašnjava da postoje
Strana 12
Divrej Tora
(nastavak s 12. stranice)
Rabbi Ephraim Buchwald:
Becalel – majstor zanata i majstor učitelj
ljudi koji su, uz svu svoju mudrost, nesposobni svoje znanje prenijeti drugima. Becalel i Oholiab imali su poseban dar da prenesu svoju mudrost drugima. Isto tako, postoje ljudi koji znaju podučavati i čak kritizirati druge, ali sami zapravo ne mogu izgraditi ništa. Becalel i Oholiab bili su u stanju savladati zanat, kao i druge podučiti njemu. Iako to često ne primjećujemo, postoji samo nekoliko profesija koje su potpuno nesebične – poučavanje, društvene službe i medicina. Među najvećim životnim izazovima jest izazov da živimo moralan i posvećen život. Možda je čak i veći izazov od ovoga, da sljedećoj generaciji prenesemo predanost moralnom i posvećenom životu. Zato se često smatra istinski posebnim darom od B-ga sposobnost da nadahnemo druge da žive pobožnim životom. Neki pojedinci to čine primjerom, tako što služe i idu kao živući uzori vrlina i dobrote. Ta svetost koju takvi ljudi odražavaju može postati 'zarazna'. Drugi po prirodi nisu cadikim, pa trebaju mnogo više raditi na svojim vrlinama. Oni se moraju boriti čitavo vrijeme da svakog dana postaju bolji. Ti uzori ponekad mogu imati više efekta od onih koji su po prirodi plemeniti i pravedni, jer oni predstavljaju realističniju paradigmu koju prosječna osoba može oponašati. Zanimljivo, prema tradiciji, Becalel je izgubio sposobnost poučavanja odmah nakon što je dovršen Šator sastanka. Oholiab je nastavio poučavati ljude i pomagati im da savladaju zanate koje je on savladao. Možemo li na to gledati kao na znak da inspiracija i karizma idu samo do neke mjere, a ono što je bitno za kontinuitet jest težak trud i rad?
Godina 14 13Broj 22 Strana
Bio to model Becalela ili Oholiaba, obojica su služili kao inspiracija drugima i pomogli im da sagrade sveti Miškan, mjesto na kojem prebiva B-žja prisutnost, mjesto koje će služiti kao izvor svetosti cijelom svijetu. Rekapitulacija
Parašot Vajakhel-Pekude su, uglavnom, ponavljanje uputa koje se nalaze u paršijot Teruma i Tecave. Ramban sugerira da je razlog ovih brojnih rekapitulacija bio povećati nagradu onima koji su se bavili tim poslom, jer detalji odražavaju ljubav i poštovanje s kojima Svevišnji gleda na Šator. U svjetlu isticanja posvećivanja nečije imovine i vještina B-gu, dodatni razlog za rekapitulaciju može biti to što uvijek postoji opasnost od prenaglašenog pretjerivanja koje može biti posljedica zlouporabe svojih ovlasti i talenata. Pružajući izuzetno detaljan opis Šatora, Tora podučava ljude što mora biti suština svih njihovih napora. Upravo ono što Rabi Jose uči u Rečenicama Otaca 2,19, da sva djela čovjeka moraju biti "zbog nebesa" (B-gu na čast). Zapravo nije važno koliko malo ili koliko puno truda ili troškova je uloženo, sve dok se to
radi s ispravnom namjerom, ne radi osobne slave ili samouzdizanja, već zbog B-žje slave. Čak i rutinski, svakodnevni postupci mogu se činiti radi Nebesa. Primjerice, veliki mudrac Hilel učio je svoje učenike da je čišćenje svog tijela micva. Midraš Raba u Levitskom zakoniku 34, navodi da su Hilelovi učenici jednom upitali Hilela: "Kamo ideš?" Odgovorio je: "Da učinim micvu." Pitali su ga: "Kakvu micvu?" Rekao je, "Da se okupam u kupalištu." Na to su ga upitali: "Je li to doista micva?" "Naravno", odgovorio je, "Uostalom, nisu li kraljevi spomenici postavljeni u kazalištima i na javnim trgovima? Kraljeve radnike, koji su zaduženi za čišćenje i laštenje ovih skulptura, kralj izdašno plaća kako bi redovito održavali ove statue. Koliko više moram ja, koji sam stvoren na priliku B-žju, brinuti o svom fizičkom biću." Duboka pouka koju Tora uči je da se svi postupci, čak i oni koji se čine svakodnevnima i beznačajnima, moraju činiti punim srcem i odano, kako bi se postigao maksimalan učinak i korist. ■
.
Neka biste bili blagoslovljeni.■ Prevela Anja Grabar Strana 13
Rabbi Berel Wein:
Odgovornost i značaj detalja Knjiga Šemot završava ključnom
Oni se ne žele podvrgnuti ispitu
klađene, zahvati ga užas, sve dok se
porukom Židovima – odgovornost.
odgovornosti, pa ga u potpunosti
ne sjeti da je količina srebra koja
Tora nam navodi kako je stvarno
izbjegavaju.
manjka bila upotrijebljena da se
Miškan bio izgrađen i potom nam evidentira detaljan obračun o tome kako su donacije za njegovu izgradnju zapravo bile utrošene i koliko su iznosile. Tora drži Bezalela i Ahaliava odgovornima za njihovu darovitost i radinost. Njihov stvarni trud i završni rezultat njihova rada uspoređuje nam se s izvornim planovima za Miškan jednako detaljno kao u paršijot Truma i Tecave. Arhitekti, nadglednici i graditelji Miškana pohvaljeni su zbog toga što nisu odstupali od izvornih planova i što su svoje zadaće dovršili u potpunosti i s oduševljenjem – čitavim srcem i velikom prednošću.
Židovska se budućnost ne može graditi na ljudima koji ne žele snositi odgovornost za to kako koriste svoje živote, svoje talente i svoje materijalne blagoslove. To je uistinu
proizvedu kuke koje drže zavjese Miškana uspravno i napetima. Tek tada on osjeti olakšanje i njegova je uloga vođe ponovo opravdana i sigurna.
najvažnija poruka koju dijele ove
Vođa se, više od prosječne osobe
paršijot. I da ne bi bilo zabune u vezi
ili običnog građanina, mora držati
toga, judaizam drži sva ljudska bića
najviše moguće mjere fiskalne i mo-
odgovorima na isti način.
ralne odgovornosti. Biblija nam bi-
Tora također drži Mošea odgovornim za materijale koje se prikupilo kako bi se izgradio Miškan. Svaka stvar koja je donirana mora se uzeti u obzir. Postoji priča o jednom knjigovođi koji je radio za neku tvrtku i nikako nije uspijevao uskladiti po-
lježi kako se kraljeve Jude i Izraela stalno podsjećalo i često puta od ■
strane proroka njihovog vremena korilo da su pali na ispitu odgovornosti. Tora to jezgrovito kaže: "I naći ćeš se nedužan i bez mane pred B-gom i Izraelom."
slovne knjige te tvrtke. Razlika je
Tora traži odgovorno ponašanje i
Nema većeg postignuća za ljudsko
iznosila pet dolara. Stoga je on
nerado prihvaća ispriku. Naraštaj
biće od izvršenja te obaveze odgo-
jednostavno u knjigu salda stavio
koji se ne smatra odgovornim za
vornosti. Ona disciplinira naš um i
novčanicu od pet dolara i otišao ku-
Židovsku prošlost i Židovsku bu-
naše ponašanje i stvara odgovorno i
ći. Takav način vođenja knjiga nije
dućnost napravio je težak promašaj
sigurno društvo. Većina današnjeg
prihvatljiv kada se radi o javnim
u svojoj ulozi da bude kanal Židov-
Židovskog svijeta kaže otvoreno ili
sredstvima.
skog života i svetosti.
podsvjesno: "Ne računajte na mene." Ljudi se ne žele obavezati bračnim zavjetom, obavezati se idealima, Tori ili Židovskom narodu.
Strana 14
Moše se osjeća primoranim da dâ obračun za svaki komad srebra koji je bio doniran za izgradnju Miškana. I kada otkrije da mu knjige nisu us-
Kao što smo rekli, knjiga Šemot koja svega nekoliko mjeseci ranije započinje s takvom dramom, ovaj
Divrej Tora
(nastavak s 14. stranice)
Rabbi Berel Wein:
Odgovornost i značaj detalja
tjedan završava s prilično nezanimljivim i čisto tehničkim zapisom. Tora za nas još jednom razmatra i prepričava pojedinosti o izgradnji Miškana i donosi točan obračun za materijalna sredstva iskorištena za njegovu izgradnju. Vjekovima su komentatori provodili duge i teške sate nad ovim paršijot u svetoj Tori, u kojoj su svako slovo i svaka riječ vječni, pokušavajući opravdati ovo naizgled suvišno ponavljanje. Ja se neću upustiti u razmatranje svih tih različitih pristupa da bih to objasnio. Svi su oni zadovoljavajući, a opet na neki način ne postižu svoj cilj. Ja sâm, svakako nemam nikakvu veliku ili briljantnu spoznaju o ovoj temi. No, postoji jasno učenje da se svi komentatori slažu s onime što se
držali izvornog plana za izgradnju Miškana koji je bio dan Mošeu. U ovotjednim paršijot razmatra se svaka pojedinost izgradnje Miškana.
Umjetnika se, bila to slika ili glazba, uvijek procjenjuje prema nijansama – po detaljima. Izbjegavanje prečaca koji uvijek vode prema traljavosti istinski je znak darovitog
može dokučiti iz tog razmatranja i
izvršitelja. Moše s ljubavlju za nas
prepričavanja u vezi izgradnje Miš-
bilježi svaki djelić materijalnih do-
kana.
Naraštaj koji se ne smatra odgovornim za Židovsku prošlost i Židovsku budućnost napravio je težak promašaj u svojoj ulozi
Miškan je imao tu čudesnu osobitost da je bio izgrađen točno i bez odstupanja u odnosu na njegov izvorni nacrt. Mnogo puta u životu ljudi i ustanove počnu uspostavljati strukturu, organizaciju i pravila koje će jednom kada zažive biti od
bara koja zajedno sačinjavaju sveti Miškan. U kabalističkoj misli, svaka nijansa izgradnje Miškana doista utječe na svijet u cjelini. Ovo služi samo kako bi se iznova naglasila važnost detalja pri bavljenju s Miškanom. Miškan više nije fizički prisutan među nama, no ono
velike koristi društvu. Rijetko se,
što nas on podučava i njegova veli-
ako i ikada, konačni rezultat točno
čina još uvijek prebivaju u izučava-
poklopi s planovima i stvarnim na-
nju Tore i u sustavu vrijednosti Ži-
mjerama onih koji su bili isplanirali
Svi su graditelji svjesni važnosti de-
dovskog naroda. Čitajući njegov
i pokrenuli taj projekt.
talja u svom radu. Vijak koji nedo-
opis u Tori i proučavajući temeljna
staje, čavao, ili kuka, kasnije mogu
načela koja on predstavlja, Miškan u
dovesti do katastrofe. Ovo je istina
nama oživljava i utječe na nas i kao
u fizičkom zemaljskom životu ljudi.
pojedince i kao zajednicu. Neka bi-
A dvostruko je istinitije u vezi du-
smo bili osnaženi ovom vječnom
hovnog i moralnog karaktera osobe
spoznajom.
Svi su ljudski planovi i nacrti podložni promjenama, preinakama, pa čak i otkazivanju. Nacrti za Miškan, zaodjenuti u duhovnost B-žjih zapovijedi, nisu podložni takvim promjenama. Zbog toga su Becalel, Ahaliav i Židovski narod primili pohvale zbog toga što su se strogo Godina 14 15Broj 22 Strana
i zajednice. Tek kad se dovrše svi detalji vidi se čitava osoba ili projekt.
Hazak, hazak v’nithazek Šabat šalom ■
Strana 15
Rabbi Yissocher Frand:
Ako nešto imaš, ne moraš to pokazivati Parše Vajakhel-Pekudej su četvrta
ponavljanje. Ribono šel Olam nam
[djelomično], Vajakhel i Pekudej)
i peta parša u knjizi Šemot koja se
pokazuje koliko nas voli i ponavlja
Tora nam govori, ne samo o opremi
bavi izgradnjom Miškana. Ako vam
mnogo puta sve ono što smo učinili
koje će se upotrebljavati u Miškanu,
se čini da ova parša ponavlja mnogo
za gradnju Miškana.
već i o strukturi samog Miškana.
toga što je već rečeno, to je stoga što
Oprema i posuđe koje se koristilo u
zaista tako i jest. Budući da je Tora
Miškanu bilo je isto kao ono koje se
vrlo ekonomična po pitanju upotrebe riječi, čini se neobičnim da toliko
riječi posvećuje ponovnom i ponovnom ponavljanju iste priče. Ramban to komentira na početku parše Vajakhel. Prema njegovom mišljenju, ovo ponavljanje pokazuje koliko Svemogući cijeni to što su Židovi izgradili Miškan. To se može usporediti sa primanjem dara od
Sve prekrasne i neobično vrijedne stvari na ovom svijetu su sakrivene. Ono što je lijepo i dragocjeno, ostaje sakriveno. To bi trebala biti pouka i za nas ljude – držimo sakrivenim ono što je predivno.
osobe koja nam je bliska i draga. Nikada se ne umorimo govoreći
kasnije koristile u Beit HaMikdašu, pa smo zbog toga za buduće gene-
racije trebali znati koliko velike trebaju biti, kako ih načiniti i od kojih materijala. Ako bi se neka posuda iz Miškana oštetila ili izgubila, trebalo ju je popraviti ili nadomjestiti. To je ■ bio temelj Salomonu i kasnijim
generacijama za to da uvijek imaju nacrt posuda kako bi ih mogli ponovno napraviti ako bude potrebno. Vrijedno
koliko je divan taj dar, objašnjava-
je
primijetiti
da
se,
vezano uz konstrukciju posuda i
jući kako on radi, ili ponavljajući
Unatoč Rambanovom tumačenju,
"opreme" u Miškanu, koristi riječ
koliko je čudesan. Osobito ako ne-
još uvijek ostaje pomalo čudno da
va'ja'as (i načinio je), dok se vezano
tko želi naglasiti svoju ljubav prema
Tora ide u takve detalje opisa kako
uz konstrukciju Kovčega Saveza – i
osobi koja mu je taj dar poklonila.
treba izgraditi Miškan. U ovih 5
isključivo u vezi s Kovčegom – kori-
parašot (Teruma, Tecave, Ki Tisa
sti izraz va'ja'as Becalel (i Becalel je
Ramban kaže da je to razlog za
načinio). Mešeh Hohma objašnjava da je to stoga što se isti onaj Kovčeg kojeg je načinio Becalel koristio kasnije u Beit HaMikdašu. Kada je srušen prvi Hram, Kovčeg je sakriven, i u drugom Hramu više nije bilo Kov-
čega! (Na njegovom mjestu bio je kamen – even šesija). Iz toga proizlazi da je jedan jedini Kovčeg koji se koristio u povijesti Svetišta, bio onaj kojeg je načinio Becalel. Za svo drugo posuđe pisano je va'ja'as – time se ukazuje na to da je ono načinjeno, ali da ga i drugi mogu načiniti u budućnosti. Kovčeg je bio poseban jer je u čitavoj povijesti postojao samo jedan i to onaj kojeg je načinio Strana 16
Divrej Tora
(nastavak s 16. stranice)
Rabbi Yissocher Frand:
Ako nešto imaš, ne moraš to pokazivati
Becalel. Tako, možemo objasniti potrebu za detaljima oko konstrukcije posuđa, namještaja, svećeničke odjeće… jer sve je to predstavljalo nacrt za buduće generacije. No, konstrukcija samog Svetišta bila je jedinstven trenutak u povijesti. Jednom u povijesti izgrađen je Miškan. Nakon što
je sagrađen Hram (potpuno drugačije zdanje), Miškan je sakriven i o njemu se više nikada nije čulo! Nikada više neće nam biti potrebno znanje o tome kako izgraditi Miškan.
šta… kako biste ga pokrili." Raši ko-
lako. Talmid haham sakriva ono što
Stoga se postavlja pitanje – zbog
mentira: "Tora nas uči ispravnom
zna. On se ne busa u prsa svojim
čega je potrebno toliko detalja u opi-
ponašanju (dereh erec), da osoba mo-
znanjem.
su izgradnje Miškana? Čak i u mesi-
ra brinuti o onome što je predivno.
"malo otvori," tada vidi koliko
jansko doba, to nam znanje neće biti ni od kakve praktične koristi!
Koje je ispravno ponašanje prema
Međutim,
kada
netko
znanja u tom talmidu ima.
onome što je prekrasno? Dereh Erec
Zato Tora posvećuje toliko riječi
Odgovor je da iz Miškana moramo
je da se ljudi ne moraju hvaliti oni-
opisu Miškana kojeg nikada više
naučiti određene pouke. Ne mora-
me što imaju. Ako netko ima nešto
nećemo graditi. Tora nas uči dereh
mo znati kako ga izgraditi, ali mora-
lijepo, ne mora to pokazivati – neka
erec. Imamo prekrasan Miškan. Ne-
mo naučiti neke pouke. Jedna od tih
ostane skriveno. Mi živimo u dru-
mojmo se njime pokazivati. Zadr-
lekcija je nešto vrlo neobično.
štvu u kojem je mantra: "Ako nešto
žimo to za sebe.
Lekcija je da su oni taj prekrasan
imaš, pokaži to!" To je potpuno ne-
Miškan napravljen od prekrasnog
židovski. Židovska etika je "Ako ne-
drva i srebra – tu elegantnu kon-
što imaš, sakrij to!" Ne moraju svi
strukciju – prekrili kozjim kožama.
znati da to imaš.
Pogledajte prirodu. Sve prekrasne i neobično vrijedne stvari u ovom svijetu su sakrivene. Kako bi pronašli zlato, moramo ući u dubine zem-
Zašto bi takvu prekrasnu građevinu
Stih u Šir haŠirim kaže: "Otišla sam
lje i najprije ukloniti mnogo kame-
prekrili tako običnim prekrivačima?
u vrt gdje rastu orasi, da vidim da li
nja. Isto je i s dijamantima. I sa sre-
To je isto kao da netko kupi Mer-
je loza pustila mladice, da li je nar
brom. Sve je to lekcija. Ono što je li-
cedes i prekrije ga jeftinom ceradom
procvjetao…" (Šir haŠirim 6,11). Raši
jepo i drago, ostaje sakriveno. To bi
kako nitko ne bi vidio taj čudesan
kaže: Zašto se Izrael uspoređuje s
trebala biti pouka i za ljudska bića –
umjetnički rad. Ako netko ima nešto
orasima? Baš kao što orah izgleda
držimo sakrivenim ono što je pre-
predivno – zašto to ne pokazati?
kao da nije ništa drugo doli komad
divno.
Postoji vrlo zanimljiv stih u parši
drva, no kada ga netko razbije u
Teruma (Šemot 26,13), no on se odno-
njemu pronađe ukusan plod, tako je
si i na našu paršu: "I postavite ih
i Izrael ponizan i skroman; učenjaci
(kozje kože) sa svih strana Sveti-
među narodom ne prepoznaju se
Zbog takvih lekcija Tora troši toliko vremena i prostora govoreći nam o Miškanu. ■ Prevela Anja Grabar
Godina 14 17Broj 22 Strana
Strana 17
Rabbi dr. Abraham J. Twerski:
Intuitivno ćemo znati… Ovim dijelom Tore
Parša Vajakhel započinje ovim rije-
Da, kampovi su mjesta na kojima
dovršava se zapis o
čima: Moše sabere zajedno Djecu Izra-
se mladi ljudi okupljaju. Ne u eks-
izgradnji Miškana.
elovu, sakupi ih i reče im: Ovo su stvari
kluzivnim grupama, ne u bandama,
koje je B-g zapovjedio da ih činite… A
okupljaju se da zajedno provedu
komentar veli da Mojsije zapravo
jedno predivno ljeto, da se rekrei-
Rad na izgradnji Miškana i njegove
raju zajedno i, naravno, da zajedno
opreme zahtijevao je iznimne
vještine.
Na
uče ponešto od židovskog učenja.
primjer,
zavjese su bile tkane tako da su se s jedne strane nalazili kerubini, a s druge životinje. To nije bilo vezenje, već umjetničko tkanje, koje su uglavnom radile žene. Gdje su Izraelci razvili tako izvrsne vještine? Kao robovi, radili su s ciglama i mortom. Ramban kaže da su, kada su primili Hašemovu zapovijed da izgrade Miškan, bili toliko nadahnuti da je to iznijelo na povr-
šinu latentne vještine za koje nisu ni
Zajednica je nešto vrlo konstrukti-
Mi moramo oformiti konstruktivnu zajednicu, zajednicu u kojoj možemo oživotvoriti naše jedinstvo. U kojoj možemo osnaživati i davati podršku jedni drugima u ostvarenju naše sudbine – da budemo svjetionik etike i morala svijetu
vno. Škola može biti zajednica— okupljanje mladih zajedno. I treba istaknuti da je to njena funkcija. A obrazovni sustav bio trebao ohrabrivati to da škola bude ujedinjujući ■
element. Šul može biti zajednica. Zajednica koja zbližava ljude. Netko je jednom rekao da su se hasidske vođe iskvarile, da više nisu ono što su nekada bili. A ja, nisam se baš složio s time. Još uvijek ima mnogo vrlina koje hasidska
znali da ih posjeduju.
zajednica posjeduje. Ali čak i da je
Ovo odašilje snažnu pouku. Možda svi mi podcjenjujemo svoje spo-
kaže, Sada ste svi okupljeni, nalazite
sobnosti. Možda imamo talente i
se svi ovdje zajedno, to je ono što
vještine kojih nismo svjesni. Treba-
B-g želi. B-g želi da budete jedna
mo znati da kad pred sobom imamo
cjelina, jedan kamp.
jedina stvar koju ima to da se ljudi okupe zajedno i da zajedno jedu kugel na šabat – i to je vrijedno – okupljanje ljudi zajedno. U našim kampovima, i u našim školama, i
misiju i zadatak koji treba izvršiti,
našem šulu mi ne stvaramo eksklu-
imamo i sposobnosti da to učinimo.
zivne grupe, i ne smijemo raditi po-
Samo moramo sebe motivirati.
djele, već moramo oformiti konstru-
Poruka o jedinstvu
ktivnu zajednicu, u kojoj možemo
Dakle, stigli smo do završnih odlomaka knjige Šemot, odlomaka Vajakhel i Pekudei. Ova se dva dijela najčešće čitaju na isti šabat, i bave se isključivo izgradnjom Svetišta i odjeće za kohanim, svećenike.
oživotvoriti naše jedinstvo. U kojoj možemo osnaživati i davati podršku jedni drugima u želji da ostvarimo ono što nam je sudbina da ostvarimo, a to je misija koju smo dobili na Sinaju – da služimo kao svjetionik etike i morala svijetu. ■
Zapravo, mnogo toga u njima je ponavljanje onoga što smo ranije čitali u parašama Teruma i Tecave. Strana 18
Divrej Tora
Biseri hasidske mudrosti Z ajedno u samoći (hitbodedut) Kad je rabi Menahem Mendel iz Kocka još bio mladić, pozva ga jednog dana njegov učitelj, Simha Bunam iz Pšishe, da bi ga podučio kako prakticirati hitbodedut (osamljivanje u svrhu meditacije). Učitelj mu reče: "Mendel, točno je da nema učinkovitije duhovne prakse od hitbodeduta. U isto vrijeme, ma kako to čudno zvučalo, nema boljeg trenutka za osamljivanje do onog kad se nalaziš okružen ljudima...
T
Kad gledam na svijet očima svog srca, vidim posvuda pustoš i očaj. U tom svijetu raste jedno drvo, usamljena smreka. To drvo sam ja. Upravo ja sam u svojoj samoći. Stvoritelj nema nikoga na svijetu do mene, a ja se nemam kome obratiti do li Njemu. Kad smo nas dvojica sami u toj pustinji, čini mi se kao da ja gledam u Njega, a On mi istovremeno uzvraća pogled. U tom se trenutku ostvari potpuno jedinstvo među nama." ■
ijelo i duša su u neprestanoj borbi; sav ljudski konflikt proizlazi iz dvojnosti tijela i duše, napetosti između našeg tijela i potrebe za njegovim transcendiranjem. Zašto je to tako? Zato što je B-g stvorio tijelo i dušu u dvije različite faze, uzevši prašinu sa zemlje i onda udahnuvši u nju dah i dušu života. Zašto je On stvarao ljudsko tijelo i dušu odvojeno, a drugih stvorenja zajedno? Zato da čovjek bude uvijek svjestan kako u životu postoje dvije različite sile, materijalna i duhovna. Materijalna strana je prizemna, poput prašine na zemlji, dok duhovna dolazi iz najveće moguće dubine – od B-ga.
T ko god ne vidi B-ga na svakom mjestu, ne može Ga nigdje vidjeti. ■
R. Menahem Mendel iz Kotzka
U početku su tijelo i duša bili ujedinjeni. Tijelo je prepoznavalo svoju ulogu kao oruđe za izražavanje duše, a duša je prepoznavala potrebu da tijelo aktualizira B-žju želju. Adam i Eva se, zbog toga, "nisu sramili" svoje golotinje jer ona je bila nevina poput golotinje novorođenčeta. Prvi je grijeh, međutim, stvorio svijest o sebi; rođen je nezavisni, sebični ego, odvojen od želja i namjera B-ga. Adam i Eva "su progledali" i posramili su se svoje golotinje zato što su osjetili svoja tijela kao nešto drugo, svoju seksualnost kao nešto odvojeno od njihove božanske misije. Jedinstvena ljudskost bila je rascijepljena u dva dijela: naše materijalne nasuprot našim duhovnim željama. Od tog se trenutka naše poslanje sastoji u rekonstrukciji harmonije između tijela i duše. ■ R. Menachem Mendel Schneerson Godina 14 19Broj 22 Strana
Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević Strana 19
Yossi Katz, Breslov Research Institute:
Ne brinite
U našem jeziku postoji riječ od pet slova koja se stalno nadvija nad nama, i nastoji iscijediti iz nas naš razum i kvalitetu života: posao. Velik dio društva živi od godišnjeg odmora do godišnjeg odmora, brojeći dane do trenutka kada će konačno moći skrenuti misli sa te najnužnije "potrebe", i malo uživati u odmoru, opuštanju i zabavi. Otkako je čovječanstvo postalo onečišćeno otrovom Zmije, natovarili smo si ovaj gnjavatorski pritisak. Međutim, postoji bolji način života. Zove se Šabat. Naša paraša navodi: "Radit ćete šest dana u tjednu, a sedmi dan bit će vam svet; on je potpun odmor/ počinak za B-ga" (Izlazak 35,2). Izraz "radit ćete šest dana u tjednu" ukazuje na to da držanjem Šabata, naš posao zapravo može biti obavljen za nas! I to zbog toga što naše držanje Šabata stvara izvor obilja koje se prelijeva u šest radnih dana tjedna. Naše mirovanje na Šabat zapravo napaja snagom uspješnost našeg rada tijekom tjedna. Stoga Tora o samom B-gu kaže sljedeće: "Sa sedmim danom B-g je završio Svoje djelo koje je radio" (Postanak 2,2). Što je to nedostajalo u Stvaranju da je B-g to trebao dovršiti? Naši rabini
Strana 20
odgovaraju da je jedino što je nedostajalo bio odmor. Stoga je B-g stvorio Šabat, koji uključuje odmor, i Stvaranje je konačno bilo dovršeno. Sada nam je jasno da se B-žji vlastiti rad realizirao tek kroz odmor. Iako se odmaranje može činiti kontraproduktivnim za uspjeh, zapravo postoji dobar razlog za od-
Na Šabat nas B-g prosvjetljava posebnom željom za duhovnošću i bliskosti s Njime.
mor. U gornjem stihu riječ vajihal preveli smo , kao "dovršeno"; prema drugim izvorima, korijen ove riječi znači "željeti, htjeti". Sukladno tome, stih nam također govori da na Šabat B-g želi posao koji se obavljao tijekom šest radnih dana. Taj je fenomen poznat kao ha’arat haracon, "rasvjetljenje želje". Na Šabat nas B-g prosvjetljava posebnom željom za duhovnošću i bliskosti s Njime. Zamislite si zasljepljujuću i prodornu svjetlost, toliko snažnu da vam fizički svijet postaje ništavan. Ta svjetlost izraz je B-žje volje i želje da nam dâ obilje, te Njegove interakcije s ovim svijetom. Što više počivamo na Šabat, ispunjavajući naše misli i postupke vjerom u B-ga, to više
doživljavamo prosvjetljenja Njegove želje i uviđamo Njegovu ruku i Njegove blagoslove u svakom aspektu svog života. Ugriz zmije imao je suprotan učinak. On nas je uvjerio da sve ovisi o nama, i da je za sve odgovornost na nama. Jedino mi možemo dovesti do svog konačnog uspjeha i stoga moramo raditi sve dok nam se rezervoar ne isprazni. Zbog toga stih kaže: "Rad ćete vršiti šest dana u tjednu." Rad je definiran kao 39 vrsta poslova koji su bili uključeni u izgradnju Šatora sastanka; ti su oblici rada zabranjeni na Šabat. Samo kroz odmaranje na Šabat ovih su 39 vrsta rada blagosloveni, i kroz njega se realiziraju. Kralj David objašnjava: "On priprema rosu zemlji ... Nije želja Njegova za snagom konjskom, niti voli silu mušku. Voli Vječni one koji Ga se boje" (Psalmi 147,8.10-11.).
Raši objašnjava da, iako smo već dobili zapovijed o Šabatu, Tora tu zapovijed ovdje ponavlja prije zapovijedi da sagradimo Šator sastanka, kako ne bismo mislili da izgradnja Šatora sastanka ukida počivanje na Šabat. Premda nas rasvjetljenje želje prosvjetljuje do te mjere da shvaćamo da se sav naš posao realizira jedino kroz B-ga, ipak, na Šabat možemo postići još viši nivo. Kroz pravilno mirovanje na Šabat, moguće je potpuno poništiti samoga sebe do te mjere da doživljavamo isključivo pobožnost, i da nam svaki drugi čin bude beznačajan i bezvrijedan. Jedino kada prvo dosegnemo te duhovne visine, možemo tu predodžbu proširiti na šest radnih dana, da konačno cijeli tjedan živimo uz B-žji blagoslov i obilje. Amen! A gutn Shabbos! Šabat šalom! ■ Prevela Tamar Buchwald
Divrej Tora
Chanoch Ben Yaakov:
OPET O MIŠKANU? ŠTO IMA TOLIKO VAŽNO U NJEMU? Parša (priča) VaJakhel-Pekudei nakon grijeha sa Zlatnim teletom, vrijeme je da naučimo kako rasti i izgraditi svoje živote, bez obzira na nesavršenosti koje nas okružuju. Izlazak poglavlje 35. stih 1 do poglavlja 38. stih 20. Ukupno je to 139 stihova koji prema gematriji iznose
קלט. Ova riječ se može prevesti kao "apsorbirati",
"unijeti",
"shvatiti".
Kodna riječ od mudraca je סנעאד koja nema izravno značenje na hebrejskom ili aramejskom. Permutacijom slova riječ se može prevesti kao "silovanje fizičkog svijeta".
se sličnima. Obje govore o Hramu i
sjeme slijedeće generacije bilo to
njegovim sastavnim dijelovima. Me-
drveće, biljke, ljudi ili ideje. U
■
đutim, paraša Vajakhel započinje s
stvari, svaki aspekt stvaranja ima u
Postoji 1558 riječi אתקנחu paraši.
raspravom o šabatu. Odatle dobiva-
sebi ugrađenu ideju kontinuiteta.
Ova riječ/broj ima slova od alef do
mo informaciju da je svaki šabat ka-
Čak je i ideja o kraju ili smrti tek
tav i šoreš קנח, što znači biti očišćen
ko manifestacija tjednog duhovnog
početak slijedećeg svijeta ili života.
ili obrisan. Stoga je značenje tog
Suština paraše Vajakhel se odnosi na
broja ili da koristimo alefbet da se
kontinuitet kako je pokazano s kon-
očistimo iznutra i izvana ili da očistimo alefbet. Het (grijeh) zlatnog teleta učinio je da se smrt vrati natrag u fizički svijet, a također je zaprljao slova. Ova paraša ima bit čišćenja svega u svemiru od slova (početnog stvaranja) do fizičkog svijeta (konačnog stvaranja). To je razlika između paraše Teruma i Vajakhel. Na
Iz ovog koncepta učimo da ideja Malhuta, ili manifestacije jedne stvari, postaje sjeme slijedeće generacije
rada pojedinca tako i razina Ketera
U paraši postoji jedna riječ koja je
rada sljedećeg tjedna. Mi učimo iz
napisana na jedan način, a izgovora
ovog koncepta da ideja Malhuta ili
se na drugi način.
manifestacije jedne stvari postaje
sljednja napisana riječ je קצוותו, a izgovara se קצותיו. Obje riječi znače kraj. Jedna je u jednini, a druga u množini. To govori o jedinstvu keovaj
stih
opisuje.
Paraše Teruma i Vajakhel doimaju Godina 14 21Broj 22 Strana
nečistog od čistog tako da se čisto može podići na višu razinu svetosti. To je ono što se može dogoditi tijekom ovotjedne paraše koja uvijek dolazi tijekom mjeseca adara bilo da
ćemo u stanju podići našu razinu
keduše. Našu povezanost sa svetošću. Nadam se da ćete uživati u vašem učenju Tore ovog tjedna. Ono nas
U paraši, 37. poglavlju, stih 8 po-
koje
prijevod riječi Vajakhel je odvajanje
mo sretni tijekom ovog tjedna bit
kima, ali su vrlo različite po tome
rubima
Ideja okupljanja ili sabiranja što je
je to adar alef ili adar bet. Ako bude-
površini se doimaju gotovo jednašto je njihova bit.
ceptom šabata.
uistinu nadahnjuje strahopoštovanjem. Kol Tuuv
.
Uživajte u čitanju Tore! ■ Prevela: Tamar Buchwald
Strana 21
Alan Morinis:
Svakidašnja svetost Židovski duhovni put musara Jednostavnost (nastavak) Želja nasuprot potrebi Većina nas mogla bi se sasvim dobro snaći i s manje od onoga što ima, a svakako s manje od onoga što traži. Ne samo da bismo se snašli, zapravo bismo dobili slobodu da svoje vrijeme i energiju uložimo u stvari koje su zaista bitne u ovom životu. Znam da mi se čini da previše vremena provodim uslužujući stvari koje sam nabavio s namjerom da one brinu o meni - servisirajući automobil, popravljajući računalo, kupujući potrepštine za kućanstvo, zamjenjujući stare modele novima i tako dalje. Još u jedanaestom stoljeću, u Španjolskoj, židovski je pjesnik-filozof i rabin Shlomo ibn Gabirol napisao: "Tražite što vam treba i odreknite se onoga što vam ne treba. Jer odricanjem od onoga što vam ne treba, naučit ćete što vam stvarno treba." Znate li što vam stvarno treba u ovom životu? Pozivam vas da zastanete i na trenutak razmislite o tome. Svakako, naš život ovisi o tome imamo li hrane, zaklon, zrak, vodu, odjeću i slično. Za ono što je preko toga, pitam se da li je na vaš odgovor utjecala privlačnost blistavih kuglica koje nam svijet vješa pred očima. Ako svi imaju hidromasažnu kadu, i ja moram imati hidromasažnu kadu. Ako svi imaju multipraktik, digitalni adresar, automobil, televizor, dijamantni prsten i Borsalino šešir, kako se od mene može očekivati da živim bez tih potrepština? Potreba se razlikuje od želje. Potreba je ono što je zaista neophodno. S druge strane, želju prati emocionalna sila koja je pretvara u prividnu potrebu: moram to imati. A upStrana 22
ravo su naše želje ono što nam stvara probleme. Želje mogu upravljati našim životima kako bi bile ispunjene. A ostanu li nerealizirane, izazvat će tjeskobu, bijes, frustraciju i neetično ponašanje koje želimo izbjeći. Nitko ne spori da trebamo zadovoljiti svoje osnovne potrebe za prihvatljivom razinom udobnosti i sigurnosti. No učenjaci su smatrali da je toliko važno da nas upozore na život zasužnjen zadovoljenjem da su svoje upozorenje ugradili u svakodnevno izgovaranje Š'ma, središnje izjave židovske vjere. Blagoslov upozorava: "Ne bludite za svojim srcem i za svojim očima." Rabini koji su određivali melodije za molitve pobrinuli su se da shvatimo da nas upozoravaju na privlačnost svijeta poprativši ovu rečenicu melodijama koja idu gore, pa dolje, kao da nas pozivaju.
Učiniti život vrijednim Kako ćete učiniti život vrijednim ako ne znate što zapravo vrijedi u vašem životu? Savjet Rabbi Ibn Gabirola je da ćete to saznati tek ako si život pojednostavnite. Novi prostor koji ćete tako stvoriti prizvat će odgovor na pitanje što je to što vam stvarno treba. Tek tada se možete nadati da ćete živjeti dobro, pod okriljem istine. Prethodne generacije često su prakticirale štedljivost samo zato što je novca bilo uistinu malo. Glagol "krpiti", koji opisuje što bi moja majka činila s čarapama na kojima su bile rupe, gotovo da više nije u upotrebi. Moramo ipak biti na oprezu da od samoodricanja zbog škrtosti ne napravimo vrlinu. Na primjer, Orchot Tzaddikim daje nimalo laskav opis krajnje štedljivog pojedinca, koji je "uskogrudnog duha, koji je zadovo-
ljan čak i sitnicama, i ne žuri zadovoljiti sve svoje potrebe." To je vrsta osobe koja "ni lipu ne potroši bez puno uzrujavanja." Budući da štedljivost može biti negativna i zapravo škrtost, kako sugerira ovaj opis, da bi dobrovoljna jednostavnost bila dobra za dušu (za razliku od pukog odricanja zbog škrtosti), ona traži ne samo djelovanje prema van, već i snažan i pozitivan unutarnji stav. Jednostavnost koja je poduzeta zato da život koji vodite uskladi s vašim najdubljim ■ vrijednostima duhovna je praksa. Štedljivo živjeti tada samo po sebi postaje vrlinom.
Tri razine jednostavnosti Stjecati manje
Povući se iz neprekidne težnje za stvarima predstavlja prvo od onoga što Ga'on iz Vilne objašnjava kao tri razine prakticiranja ove osobine. Kad se obavežete da ćete biti zadovoljni s malo i nimalo prtljage nepotrebnih stvari, svejedno radilo se o hrani, odjeći, dobrima, doživljajima ili mentalnim stanjima, pojednostavit ćete si život. Na ovoj razini prakticiranja jednostavnosti, mada ćete se zadovoljiti s manje, još uvijek možete očekivati da ćete osjetiti želje koje se uvježbavate ne ispunjavati. Možete li pronaći neke stvari u svom životu kojih biste se bili spremni odreći? Odupiranje prekomjernom bavljenju materijalnim svijetom nije nimalo lak zadatak u kulturi koja nam neprestano stvara nove "potrebe". Prije nego što uspijete uhvatiti trenutak da budete zahvalni na onome što imate, bombardirani ste podsjetnicima na ono što vam još uvijek Divrej Tora
(nastavak s 22. stranice)
Alan Morinis:
Svakidašnja svetost
nedostaje. (Nema vremena za prepuštanje zadovoljstvu!) Možda niste ni znali da vam nešto nedostaje dok vam se na to ne ukaže, popraćeno svim pojedinostima društvenih posljedica koje će uslijediti ako to odbijete. Taj mentalitet stjecanja može učiniti da neprestano osjećamo velike napade potrebe. O žudnji, Talmud kaže: "Udovolji joj i postat će halapljiva; izgladni je i postat će sita."
na duhovnim ciljevima, ona automatski smanjuje svoje materijalne napore i vrijeme koje na njih troši. U mjeri u kojoj žudi za duhovnošću, ona nije uznemirena nedostatkom materijalnog uspjeha, jer se uznemirenost osjeća samo tamo gdje postoji neispunjena ambicija.
Na ovoj razini pojednostavljenja, praksa prelazi iz štedljivosti, koja podrazumijeva odricanje od sebe, u suzdržljivost, što je puno pozitivnija osobina.
Postati sretan s onim što već imaš
Gaon iz Vilne ukazuje na još višu razinu pojednostavljenja koja nastaje kada ste stvarno zadovoljni svime što imate. Zadovoljni ste onim što imate i niste uznemireni bilo čime što trenutno ne posjedujete. "Tko je bogat?" pita Ben Zoma, pa odgovara: "Onaj koji je zadovoljan svojim okolnostima." Bogatstvo obično ne definiramo na ovaj način; ovaj je mnogo mudriji. Bez obzira na to koliko mnogo ili koliko malo imate, stvarnost svog bogatstva jedino ćete uistinu osjetiti ako ste iznutra zadovoljni onim što imate. U protivnom, zauvijek ćete sebe odmjeravati prema nekom tko ima više, a u usporedbi s njim činit će vam se kao da nemate ništa: "Onaj koji ima stotinu želi dvije stotine", upozoravaju naši učenjaci. Oni koji neprestano žude, ne mogu ni uživati u onome što već imaju: "Onoga koji voli novac, novac neće učiniti zadovoljnim." I opet od Rabbi Sh'loma ibn Gabirola, "Tko traži više nego što mu treba, onemogućava si da uživa u onome što ima." Rabini iz Talmuda imali su izreku koja se na to odnosi. "Tafasta meruba lo tafasta", što znači: "Tko zagrabi previše, ne zagrabi ništa." Pretjerano se posvetiti svjetovnim stvarima, znači ostati bez ičega. Biti zadovoljan je u potpunosti
Godina 14 23Broj 22 Strana
stvar stava, a ne razmišljanje o opsegu i veličini onoga što se posjeduje. Učenik Rabbi Salantera, Rabbi Yitzchak Blazer, ukazuje na to citirajući priču iz Talmuda: Svakodnevno se čuje nebeski glas koji izjavljuje: "Cijeli svijet opstoji zbog [zasluga] Hanine, moga sina, a Hanina, sin moj, zadovoljava se mjericom rogača od jednog šabosa do drugog." U tekstu se ne kaže, a Hanina, sin moj, ima mjericu rogača," već se kaže, "a Hanina, sin moj, zadovoljan je s mjericom rogača od jednog šabosa do drugog." Ključni je element da je zadovoljan onim što ima. Ako je zadovoljstvo onime što imate stav, to ne bi trebao biti fatalistički stav. On je pozitivniji od toga. U svojoj srži, ovaj unutarnji stav odnosi se na uzdizanje duhovnog iznad tjelesnog. On poziva na nadilaženje materijalnog u korist načina života koji prepoznaje primat duhovnog u vašem životu. Rabbi Eliyahu Dessler govori o tom pomaku u našem načinu života kad se odlučimo za jednostavnost u materijalnom: Kada je fokus života osobe
Suzdržljivost ili apstinencija je nešto pozitivno? Većina nas kad čuje riječ apstinencija odmah pomisli da se od nas traži da se odreknemo nečeg dobrog i najvjerojatnije nečega u čemu uživamo, što iza sebe ostavlja gubitak i uskraćivanje. Musarska učenja o apstinenciji mogu biti upravo takva, ali postoje i druga koja su puno obzirnija i velikodušnija. Ono što sam ja shvatio i prepoznao - sasvim suprotno pretpostavkama - jest da duhovno usredotočena apstinencija nije pitanje poricanja, već u sebi sadrži sjeme oslobođenja. Po mom iskustvu nigdje to nije bilo jasnije nego u poštivanju šabata. To nije nešto uz što sam odrastao, ali posljednjih godina, kako sam uzeo na sebe vršiti više židovske prakse, na šabat sam si uskratio televiziju, radio, video, računalo, putovanja automobilom i mnoge druge aspekte svakodnevnog života. Ako mislite da mi je odustajanje od ovih aktivnosti osiromašilo život, u krivu ste. Šest dana u tjednu dovoljno mi je vremena da ostvarim sve što trebam učiniti za svoj svakodnevni život. A sedmog, odsutnost ovih svakodnevnijih aktivnosti otvara prostor u koji se slijevaju druge, smislenije aktivnosti. Čitam, pre-
Strana 23
(nastavak s 23. stranice)
Alan Morinis:
gledavam tekstove koje sam proučavao taj tjedan, molim se, meditiram, šetam, posjećujem prijatelje, odmaram se i učim. Bavim se profinjenijim i osjetljivijim aktivnostima koje teško mogu konkurirati računalu i automobilu u ostale dane tjedna. Ali na šabat, nadmetanje prestaje, i duh nalazi svoj put. Već smo se susreli s Rambanovim učenjem da je povući se od prepuštanja pretjeranim ili nedopuštenim materijalnim užicima sama definicija svetosti. Da biste se uzdigli, potrebno je postaviti si ograničenja čak i u pogledu dopuštenih i dobrih stvari. Zašto? Jer ovdje je prvenstveni cilj osloboditi se ropstva nezasitne želje. I onda ste zadovoljni.
Ne treba ništa više
Najviša razina pojednostavljenja koju Gaon iz Vilne prepoznaje je osjećaj da imate sve. Ne biste mogli poželjeti bilo što više na materijalnom planu. Duševna osobina jednostavnosti nema svoje poglavlje u Orchot Tzaddikim, ali se u sklopu "Vrata radosti" raspravlja o ovoj osobini. Ova uzvišena razina pojednostavljenog života oslobađa radost u srcu. "Osoba koja nosi te stvari oslobođena je briga ovoga svijeta. Ona također otkriva da joj je ono malo što ima čisto dovoljno." Sasvim oslobođena žudnje i neprestane jurnjave za još više materijalnih zadovoljstava, savršeno zadovoljna onime kako je, iz srca joj izvire radost koja je njezin potencijal i prirodna sklonost. Jeste li se ikada susreli s nekim tko je živio ovako? Je li to način života koji vas vabi? B-žansku službu treba vršiti radosno, kao što kaže psalam: "Služite B-gu s radošću". Praksa jednostavnosti i zadovoljstva to omogućava. Strana 24
Svakidašnja svetost Jednostavnost u danom trenutku Postoji još jedan aspekt jednostavnog življenja koji možda nije toliko očit, ali je jednako važan kao i prethodne stvari koje smo promatrali. Kad se odmaknete od života vođenog željom za stjecanjem i naučite biti zadovoljni onim što imate, neizbježno ćete se naći kako živite u sadašnjosti. Prošlost je završena, a budućnost nespoznatljiva. Rambam je rekao, "Samo neuki sa žaljenjem oplakuju ono što je bilo. Dakle, brinuti se zbog novca koji ste izgubili jednako je korisno kao i brinuti se što ste stvoreni kao ljudsko biće, a ne kao anđeo." Isto se događa i s onim tko nostalgično živi u svojim prošlim pobjedama. U svakom slučaju, pobijedili ili izgubili, jednostavnost znači ostaviti se prošlosti i prihvatiti ono što je sada. Ako ste skloni slaviti ili žaliti za prošlošću, vjerojatno ćete jednako tako brinuti i za budućnost. Protiv ove sklonosti Talmud savjetuje: "Ne brinite se zbog sutrašnjih nevolja, jer ne znate što dan može donijeti. Može doći sutra a vas više neće biti, pa ćete se brinuti o svijetu koji nije vaš!" Ga'on iz Vilne se s tim slaže i također nas potiče da se ne uznemiravamo zbog nespoznatljive budućnosti: "Zadovoljstvo, koje je temelj držanja čitave Tore, znači odano vjerovati da nema potrebe brinuti što će nam sutra donijeti." Druga je mogućnost prihvatiti i živjeti u sadašnjosti. Ovaj stav utječe i na musarsku praksu. Toliko je mnogo stepenica na putu duše. Ovdje se pokušavam usredotočiti na jednostavnost, ali što je sa svim onim poslom koji trebam obaviti na velikodušnosti i zahvalnosti i časti i svim osobinama u svom programu obrazovanja? Potrebna je svjesna jednostavnost kako
biste se zadovoljili time da se u potpunosti angažirate samo oko jedne stvari u datom trenutku. Dok prakticirate musar, dok radite na internalizaciji i integriranju jedne osobine duše, ne brinete ni o čem drugom. Radimo na jednoj osobini duše. Zatim prelazimo na sljedeću.
Jednostavnost je pitanje vjerovanja B-gu U konačnici, jednostavnost je pitanje vjerovanja B-gu. Sva briga, stremljenje, žudnja, žaljenje i vezanost koju imate prema svojim stvarima onima koje imate, onima koje ste ■ izgubili ili onima kojima težite odražavaju vaše nevjerovanje da ćete dobiti baš sve potrebno za ispunjenje misije svoje duše u životu. Vjerojatno to neće biti sve što želite, ali željama ili žudnji za zadovoljenjem nema kraja i nikakvo zadovoljstvo nećete postići jureći za iluzijom koja započinje sa: "Kad bih barem imao." Biti zadovoljan znači prihvatiti da ste dobili sve što vam treba za sadašnjost prema mudrosti koja je viša od svega što vaš ljudski um može odrediti. Iako se na prvi pogled čini da je jednostavniji život žrtva, iz perspektive duše on nije ništa drugo do istinsko oslobođenje. To je nešto najpraktičnije što možete učiniti da izvučete svoj život iz briga o materijalnom kako biste ga posvetili duhovnom. Jednostavnost vam donosi slobodu: slobodu od ropstva svom imetku, slobodu od nezasitnih želja, slobodu od života u prošlosti i od postavljanja zahtjeva budućnosti. Ben Zoma je rekao: "Tko je bogat? Onaj tko je zadovoljan onim što ima." —Pirke Avot 4,1
Divrej Tora
(nastavak s 24. stranice)
Alan Morinis:
Svakidašnja svetost
Entuzijazam ZERIZUT Jednostavno, učinite to – s poletom! Anđeli su hvaljeni zbog ove dobre osobine [entuzijazma]. Kao što je o njima rečeno (Psalam 103,20), "(Oni su) silni u snazi, čine kako On kaže, slušaju glas Njegove riječi." I, kao što je pisano (Ezekiel 1,14), "Nebeska bića su hitala amo-tamo poput munje." U stvari, ljudska bića su upravo to — ljudska bića, a ne anđeli. Stoga nam je nemoguće imati silu anđela. Unatoč tome, trebali bismo težiti da se koliko god više možemo približimo toj razini. Kralj David hvalio je što i on posjeduje ovu osobinu govoreći (Psalam 119,60), "Hitao sam — nisam odgađao — držati se tvojih zapovijedi." —Rabbi Moshe Chaim Luzzatto, Put pravednika
U TRADICIONALNIM MUSARSKIM JEŠIVAMA, govori koje drži duhovni nadziratelj ponekad se nazivaju hisorerus, što znači "buđenje". Rabbi Yisrael Yaakov Lubchansky, koji je ove govore održavao u Baranovich Yeshivi u godinama prije nego što je uništena tijekom holokausta, bio je majstor hisorerus govora, koje je održavao pred oko pet stotina ljudi subotom navečer u potpunom mraku. Godina 14 25Broj 22 Strana
Ali ima još jedan smisao ili tumačenje riječi hisorerus, a to je "nadahnuće". Svojstvo duše "entuzijazma" ili "revnosti" nosi taj isti osjećaj probuđene energije. Motivacija je na duhovnom području jednako važna kao i bilo koja druga aktivnost. Meditacija neće imati utjecaja ako je se ne čini redovito. Kako vaš molitveni život može imati ikakvog učinka ako se malokad potaknete da se molite koncentrirano i sa žarom? Činjenica je da će vaše duševne osobine postupno iščeznuti iz vašeg vidokruga kada ne kazujete jutarnju afirmaciju ili ne vodite večernji dnevnik. "Ako osoba neće sebe pobuditi - kakve ima koristi od svih musarskih govora?" pita Rabbenu Yonah. Naravno, motivacija je tek dio slike. Postoje načini da budete vrlo energični koji će vas ipak izbaciti s vašeg kolosijeka. Dobro se zahuktati, na primjer, također ima potencijal da vas upravi u smjeru zla. Tu je i moderna kletva mahnite jurnjave, što je svojevrsni bezglavi polet. No, iako ćemo uvidjeti važnost bivanja energičnim i entuzijastičnim sve do stupnja gorljivosti, ovo nije savjet da budete nagli i lakomisleni, kao
što ističe Cheshbon ha'Nefesh: Postoje ljudi čiji je postupak donošenja odluke tako kratak da se čini kao da sve svoje poslove vode isključivo po savjetu svog animalnog duha. O njima, stih (Mišlej [Izreke] 21,5) kaže: "Misli gorljivih su izlišne, i oni koji nagle žanju samo gubitak." Upozorenje koje nam daju učitelji musara jest da su brzopletost i mahnita zaposlenost jednako zapreke osobini entuzijazma kao i troma lijenost. Možete li prepoznati svoje vlastite tendencije u nekoj od ovih prepreka entuzijazmu? Stoga, imajte na umu da, kada razmatramo o osobini duše entuzijazma, mi podrazumijevamo da u ruci držite dobar moralni kompas i da je provedeno djelotvorno promišljanje odluka. Primjeren, pozitivan, uravnotežen entuzijazam je postupanje koji ide punim gasom, nakon što se razmišljanje preispita i odluka vas postavi na pravi put. ■
Strana 25
Rabbi dr. Abraham J. Twerski:
Preživljavanje uz humor The Jerusalem Report Humor je zdrav, a smijeh je jedan od najdjelotvornijih lijekova. Napomena urednika: Prije svoje smrti u Jeruzalemu 31. siječnja 2021., Rabbi Twerski je ovu kolumnu (zajedno s nekoliko drugih) poslao elektronskom poštom da se objavi u The Jerusalem Report-u. Objavljujemo je ovdje u počast velikom čovjeku s velikim smislom za humor. Velika, mnogoljudna carstva koja su bila snažno uspostavljena u svojoj vlastitoj zemlji i osvojila druge zemlje - Babilonsko carstvo, Hetitsko carstvo, Egipatsko carstvo, Grčko carstvo, Rimsko carstvo - povijesni su relikti, koji postoje samo u povijesnim tekstovima. Međutim, povijest Židova povijest je nemilosrdnog progona, protjeravanja iz svoje domovine pa protjeravanja iz jedne zemlje za drugom, trpljenja inkvizicije, desetkovanja pogromima i holokaustom, no ipak povijest čudesnog preživljavanja. Neki svoje preživljavanje, barem djelomično, pripisuju židovskom humoru. Iako je humor doista neprocjenjiva vrijednost, postoje stvari koje se humoru jednostavno ne daju podvrgnuti. Ipak, Židovi su uspjeli pronaći utjehu čak i u najtežim situacijama. Jednog Tišabe'ava (dana posta kojeg se smatra najtužnijim danom u židovskom kalendaru i koji obilježava brojne katastrofe u židovskoj povijesti, uključujući uništavanje i Salomonova hrama i Drugog hrama), hasidski rebe neprestano je plakao, tugujući zbog gubitak Hrama. Hasidim su se bojali da bi mu njegovo intenzivno plakanje moglo naštetiti, pa su poslali nekoga da Strana 26
mu pokuša odvratiti pažnju. Taj je hasid bio vrlo duhovit pa je rekao: "Rebbe tuguje jer je Hram spaljen? Uvjeravam vas, Rebbe, da zemljište nije izgubilo na cijeni." Svakako, pojedinci su bili u stanju nositi se s nedaćama unoseći humor u teške situacije. Jedan je čovjek bespomoćno stajao pored kuće i gledao kako mu vatra guta kuću. Plesao je, recitirajući braha, "Šelo asani goj", što me B-g nije učinio nežidovom. Na pitanje zašto govori ovu braha, rekao je: "Da sam goj, moj bog bio bi kip kojeg bi požar progutao. Ali zato što sam Židov, moj B-g živi iako moje kuće više nema." Humor je zdrav, a smijeh je jedan od najdjelotvornijih lijekova. U Anatomiji bolesti, Norman Cousins napisao je kako se smijehom izvukao iz bolesti koju su liječnici smatrali neizlječivom. Ima mnoštvo kliničkih dokaza koji podupiru ovu ideju. Iako naši sifrei musar (etičke knjige) osuđuje lecanus, moramo shvatiti da lecanus znači "ismijavanje", a ne "zbijanje šala". Lecanus govori o omalovažavanju ili odbacivanju važnih stvari kao bezvrijednih, a to je
doista zabranjeno. Šale izrečene s ■ pa dobrim ukusom su dopuštene, čak i poželjne. Način na koji ćete nešto doživjeti ovisi o stavu kojeg imate. Puno ljudi u štetlu je bilo nepismeno, pa je postojao gradski pisar koji je umjesto njih pisao pisma. Jedna je žena diktirala pismo sinu koji je odselio u Ameriku. Rekla je, "Dragi sine, Meni je, hvala B-gu, dobro. Za život zarađujem čišćenjem kuća i mogu si priuštiti jučerašnji kruh. Ovdje je bilo prilično hladno, ali hvala B-gu, pukotine u zidu mogu začepiti krpama. Drva za ogrjev su skupa, ali koristim se plamenom za kuhanje da se zgrijem. Hvala B-gu, uspjela sam nabaviti rabljeni kaput za jeftine novce."
Pisar je bio ogorčen što sin u Americi ne uzdržava svoju majku, pa je napisao: "U starosti moram ribati podove kako bih si mogla priuštiti jučerašnji kruh. Hladan vjetar puše kroz pukotine u zidu koje pokušavam zapuniti dronjcima. Morala sam si kupiti rabljeni kaput. Ne mogu si priuštiti dovoljno drva za ogrijev. " Kad joj je prepisivač pročitao što je Divrej Tora
(nastavak s 26. stranice)
Preživljavanje uz humor: posljednja kolumna Rabbi Twerskog
napisao, rekla je: "Oj, vej, nisam ni znala koliko mi je loše!" Sve je u stavu. Postoje razne tehnike kako ubaciti humor u situaciju. Jedna od njih je pretjeravati do apsurda. Neki je muškarac nazvao da kaže da je njegova supruga ozbiljno depresivna. Odbijala je izaći iz kuće jer je imala ranicu na nosu koja je polagano zarastala. Bila je vrlo nesigurna u sebe. Napokon ju je uvjerio da me dođe posjetiti. Kad je ušla u moj ured, rekao sam joj: "Opa! Televizija je bila u pravu! Sve su mreže posvetile jutarnje informativne programe ranici na Leinom nosu! Astronauti su fotografirali Lein nos iz svemira!" Leah je prasnula u smijeh i rekla: "Sramim se, praviti takvu frku oko ove male crvene mrlje na nosu." Dokazano je da stres i napetost imaju štetne fizičke i emocionalne učinke, a ako vozite automobil, ne možete pobjeći od stresa i napetosti. Ponekad je to chutzpadik (netko drzak, koji nema poštovanja ) koji se ubaci ispred vas, gotovo izazvavši sudar, ponekad je to osoba koja prije vas zauzme s mukom pronađeno parkirno mjesto, a ponekad je to promet koji stoji i garantira da ćete propustiti let. Ali budimo realni. To što ćete se živi požderati, neće promijeniti stvari na bolje. Budući da su zastoji u prometu prilično česti, jedan čovjek nosi u svom autu bočicu za praviti balone od sapunice. On spusti prozor i puše mjehuriće. Ljudi u automobilima pored se smiju, a to i njega natjera na smijeh.
vodi i borio se da ostane na površini. Na ogradi je bilo uže, pa je dobacio uže čovjeku i povikao: "Pozdravi mi Levijatana!" Objasnio je da je to učinio kako bi ublažio paniku kod čovjeka, da bi se ovaj mogao uhvatiti za uže. U svojoj knjizi It’s Not as Tough as You Think (Nije tako teško kao što mislite), naveo sam brojne slučajeve kada smo mislili da se nalazimo u užasnoj situaciji, ali smo kasnije shvatili da smo od miša napravili slona. Ubacivanje humora u takve situacije može slona reducirati na miša. Malo je toga uspjelo izmaći židovskom smislu za humor. Imamo šale o antisemitizmu, o problemima tazbine, o coros (problemima) s djecom, o siromaštvu, o nezaposlenosti, o rabinima, o liječnicima, o asimilaciji, pa čak i o vlastitoj religiji. Sve dok je humor s dobrim ukusom i nije uvredljiv, on može odstraniti žalac iz vrlo teških situacija. Talmud iznosi da je prorok Ilija
pokazao na dvije osobe koje su zaslužile Gan Eden (raj). Oni su išli okolo tržnicom, i kad bi ugledali nekoga tko je tužan jer je pretrpio gubitak, razveselili bi ga i nasmijali. Vedar duh važan je čak i za proučavanje Tore. Prije nego što bi Rabbah bar Nahmani započeo svoja predavanja iz Tore, pričao bi stvari kojima bi nasmijao svoje učenike, a zatim bi s dubokim strahopoštovanjem započeo podučavanje. Jednom mom prijatelju bila je dijagnosticirana teška bolest. Dogovorili smo se da će svaki dan on meni i ja njemu poslati po jednu smiješnu priču. Njegova mi je supruga rekla da je to uvelike promijenilo njegov stav. Prije nekog vremena napisao sam knjigu Smiling Each Day (Smiješiti se svakog dana) s pričama iz naše literature iz Tore ili o našim istaknutim ličnostima koje mogu čovjeku dovesti osmijeh na lice. Osmijeh vas može učiniti sretnijima, a ako se nasmiješite nekome, to može toj drugoj osobi podići raspoloženje. ■
Ima priča o pametnom studentu koji je išao preko mosta kad je začuo vapaj u pomoć. Čovjek se nalazio u Godina 14 27Broj 22 Strana
Strana 27
Židovska metoda odgoja smatra se najboljom na svijetu. Evo zašto MAME
Index, 6.3.2021. SVAKA kultura ima svoj način odgoja djece. Ono što je nekima normalno drugima se može činiti čudnim ili čak nezakonitim. U posljednje vrijeme sve je popularniji švedski odgoj, koji se fokusira na to da je sve u ravnoteži i jednostavno, ali ljudi počinju istraživati i židovsku metodu koja se zasniva na pravilima kojih se strogo treba pridržavati kako bi djeca izrasla u samouvjerene, uspješne i mentalno snažne ljude. Evo zlatnih pravila koja vrijede kad je u pitanju židovska metoda odgoja. 1. Ne stvarajte komplekse
djeci
Židovi svoju djecu nikad neće pokuditi tako da im kažu: "Nisi to dobro napravio/la", već će izgovoriti: "Kako je dobro dijete poput tebe moglo tako pogriješiti?" Stav židovskih majki najčešće je da njihova djeca nemaju i ne mogu imati mane. Ako ih i uoče, nitko drugi neće za njih znati. 2. Slobodu osigurajte razumnoj količini
u
Židovski odgoj kombinira stroga pravila i slobodu. Roditelji će dobro naučiti djecu do koje granice mogu ići, i to kroz razgovor i jasna objašnjenja. 3. Pohvalite dijete što češće Roditelji koji slijede ovu metodu hvale svoju djecu kad god je to
moguće. Primjećuju i najmanje sitnice i potiču ih da se dobro ponašaju. Smatraju da je važno hvaliti djecu prijateljima i trude se da i oni to čuju jer vjeruju da tako jačaju njihovo samopouzdanje i želju za uspjehom. 4. Svojim primjerom pokažite djeci što je dobro Ovo pravilo je vrlo jednostavno i jasno. U židovskoj kulturi se vjeruje da roditelj mora biti dobar primjer jer djeca oponašaju ono što vide. 5. Pokažite djeci ljubav i poštovanje Nastavno na prethodno pravilo, židovska metoda odgoja smatra da dijete mora
odrastati u zdravoj zajednici, okruženo ljubavlju i zajedništvom, kako bi izraslo u osobu punu samopouzdanja. 6. Usavršite sebe Židovski psiholozi razvili su sistem odgoja s kojim se svaki roditelj može upoznati kroz tečajeve. Oni vjeruju da je za dobar odgoj ključno usavršiti sebe. Tako i djeca uočavaju da je neprestano učenje ključ uspjeha. 7. Naučite djecu pametno koristiti vrijeme Židovska djeca ne znaju što je besposličarenje. Imaju puno aktivnosti i od malih nogu ih se uči da je normalno biti zauzet i pametno trošiti svoje vrijeme.■
Na pomolu revolucija u autoindustriji: ‘Imam bateriju za električna vozila koja se napuni u 5 minuta!‘ VELIKA INOVACIJA
Jutarnji list, 7.3.2021. Što se svijet brže prebaci na električna vozila to bolje jer vjeruju da će to imati ogromni utjecaj na planet Od praznih do punih baterija električnog automobila za samo pet minuta - izraelska tvrtka razvila je tehnologiju koja bi mogla eliminirati tjeskobu povezanu s malom kilometražom koju s jednim punjenjem mogu prijeći električna vozila. Specijalisti za ultrabrzo punjenje u StoreDotu razvili su prvi generaciju litij-ionske baterije koja se po vremenu punjenja može natjecati s punjenjem
standardnih vozila na benzinskim stanicama. "Mijenjamo čitavo iskustvo za vozače, problem tjeskobe zbog dosega... toga da možete zastati na autoputu bez pogona", kaže utemeljitelj StoreDota Doron Myersdorf. Inovacija bi mogla spasiti sate potrebne za punjenje električnog automobila, kazao je. U ovom trenutku proizvođači testiraju stotine prototipova. Njegova tvrtka sa sjedištem u Herzliyi blizu Tel Aviva ima potporu četiri ključna ulagača njemačkog Daimlera, British Petroleuma, Samsunga i TDK.
Myersdorf, koji je tvrtku osnovao 2012., testirao je baterije na telefonima, dronovima, skuterima prije nego što se posvetio velikom zalogaju - električnim vozilima. "Željeli smo pokazati da možete uzeti litij-ionsku bateriju zamijeniti neke sastavnice i potom je napuniti za pet minuta". Zamijenili su izvorni grafit u baterijskoj anodi sa silikonom. "Tu fantastičnu inovaciju litijionske baterije podigli smo do ekstremno brzih sposobnosti punjenja", dodao je. Električna vozila još su uvijek skupa i u 2019. predstavljala
su tek 2,6 posto globalno prodanih automobila, prema Međunarodnoj agenciji za energiju. Po Myersdorfu, što se svijet brže prebaci na električna vozila to bolje jer vjeruje da će to imati ogromni utjecaj na planet. No recikliranje tih baterija ostaje problem. Svaka ima životni vijek od 3000-3500 punjenja. "Moramo uspostaviti sustav recikliranja, a to se tek radi", kaže Eric Esperance, analitičar u konzultantskoj tvrtki Roland Berger.■
Izrael, Grčka i Cipar povezuju elektroenergetske mreže SVIJET
Index, 8.3.2021. CIPAR, Grčka i Izrael potpisali su u ponedjeljak inicijalni sporazum o polaganju najdužeg podmorskog kabla na svijetu, kojim će kroz Sredozemno more povezati elektroenergetske mreže. Kabel će imati kapacitet od 1000 do 2000 megavata, bit će dug oko 1208 kilometara, najduži na svijetu, a mjestimično
Page 28 Strana 28
će biti položen na dubini od 2700 metara, što ga također svrstava na svjetski vrh, ističe izraelsko ministarstvo energetike. Euroazijski konektor osigurat će Izraelu "strujnu potporu elektroenergetskih mreža na europskom kontinentu u slučaju krize", rekao je izraelski ministar energetike Yuval Steintz, a poduprijet će i kapacitete Izraela za pojačano oslanjanje
na proizvodnju struje iz energije Sunca. Projekt bi trebao biti dovršen do 2024. godine, navode u izraelskom ministarstvu. Europska unija dodijelila je Euroazijskom interkonektoru status "projekta od zajedničkog interesa" i spremna je sudjelovati u njegovom financiranju, ističe izraelsko ministarstvo.
Divrej Tora
Ciparska ministrica energetike Natasa Pilides naglasila je pak da je konektor "odlučujući korak prema okončanju energetske izolacije otoka, a time i ovisnosti o teškim gorivima". Prva faza projekta predviđa polaganje kabla i gradnju konverterskih stanica, uz procijenjenu vrijednost radova od 2.5 milijardi eura. Druga faza uključuje udvostručivanje kapaciteta veze na 2000 megavata.■
Godina 14
Broj 22