Pojmovnik srednjovjekovne arhitekture by Faculty of Architecture Zagreb

Pojmovnik srednjovjekovne arhitekture Nataš a Jakš ić

Sveučilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet Manualia Universitatis studiorum Zagrabiensis – Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu

Arhitektonski fakultet Sveuč iliš ta u Zagrebu Katedra za teoriju i povijest arhitekture Kabinet za povijest arhitekture

Manualia Universitatis studiorum Zagrabiensis Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu

Pojmovnik srednjovjekovne arhitekture Nataš a Jakš ić

Zagreb, 2026.

Autorica

izv. prof. dr. sc. Nataša Jakšić Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Urednik

asist. Karlo Seitz Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Recenzenti izv. prof. dr. sc. Marko Rukavina Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu doc. dr. sc. Davor Andrić Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Vesna Perković Sveučilište Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu Lektura

dr. sc. Mila Pandžić

Gra�ič ko oblikovanje asist. Karlo Seitz Sveučilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet Nakladnik Za nakladnika

Sveučilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet prof. art. Siniša Justić

Senat Sveuč iliš ta u Zagrebu prihvatio je publikaciju za objavu na 8. redovitoj sjednici održ anoj 17. lipnja 2026. na prijedlog Povjerenstva za sveuč iliš nu nastavnu literaturu (KLASA: 032-02/26-01/01, URBROJ: 251-25-07-03/1 26-6). ISBN 978-953-8585-03-6 Copyright © 2026., Sveučilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet, sva prava pridržana.

Arhitektonski fakultet Sveuč iliš ta u Zagrebu Katedra za teoriju i povijest arhitekture Kabinet za povijest arhitekture

SADRŽAJ

PROSLOV......................... 7

M .............................................33

A ................................................ 8

N ..............................................35

B ..............................................10

O ..............................................36

C ...............................................14

P...............................................37

D ..............................................15

Q ..............................................40

DŽ...........................................16

R ..............................................40

E ...............................................16

S ...............................................41

F ...............................................18

Š ...............................................45

G ..............................................19

T ..............................................46

H ..............................................20

V ..............................................50

I ................................................20

W ............................................50

K ..............................................21

LITERATURA............52

L ...............................................28

Arhitektonski fakultet Sveuč iliš ta u Zagrebu Katedra za teoriju i povijest arhitekture Kabinet za povijest arhitekture

PROSLOV

kralnih građevina te njihove prostorne i liturgijske odrednice. Konstrukcijsko-obli-

Pojmovnik srednjovjekovne arhitektu-

kovni kriterij uključ uje temeljne konstruk-

re predstavlja sustavno i abecedno organizi-

cijske sustave (svodove, lukove, potpornje,

rano izdanje temeljnih pojmova iz područ ja

rebra), razvoj graditeljskih tehnika i ele-

arhitekture srednjega vijeka, namijenjen po-

mente arhitektonskoga oblikovanja, a termi-

najprije studentima kolegija Povijest arhi-

nološ ki kriterij upuć uje na pojmove uč estale

tekture II na Arhitektonskome fakultetu

u struč noj i znanstvenoj literaturi, potič uć i

Sveuč iliš ta u Zagrebu kao pomoć no nastav-

njihovu dosljednu i pravilnu primjenu.

no sredstvo za usvajanje struč ne terminologije. Svaka natuknica donosi preciznu de�i-

Radi lakš ega razumijevanja pojedine su

niciju pojma relevantnoga za razumijevanje

natuknice poprać ene slikovnim prikazima

arhitekture srednjovjekovnoga razdoblja,

koji pojaš njavaju znač enje pojmova te olak-

č ime se omoguć uje ujednač eno i terminolo-

š avaju prepoznavanje tipološ kih, konstruk-

š ki ispravno tumač enje arhitektonskih djela.

cijskih i oblikovnih obiljež ja. Posebna je po-

Pojmovnik obuhvać a razdoblje od ranokr-

zornost posveć ena osnovnim tipovima svo-

š ćanske arhitekture, ukorijenjene u gradi-

dovlja i karakteristič nim arhitektonskim de-

teljstvu antič koga Rima, preko predromani-

taljima, č ije usporedno sagledavanje omo-

ke, bizantske i romanič ke arhitekture, do go-

guć uje uoč avanje slič nosti i razlika među

tike kao vrhunca srednjovjekovnih kons-

stilskim razdobljima.

trukcijskih i oblikovnih rješ enja. Uključ eni su i temeljni pojmovi koji prethode srednjemu vijeku, kao i osnovni pojmovi islamske arhitekture, u skladu sa sadrž ajem kolegija.

Pojmovnik ujedno pridonosi standardizaciji i usklađivanju struč noga nazivlja, nuž nima za pravilno prouč avanje, analizu i interpretaciju srednjovjekovne arhitekture.

Odabir pojmova temelji se na nastav-

Kao takav, zamiš ljen je kao trajni referentni

nome, tipološ kome, konstrukcijsko-oblikov-

izvor u sveuč iliš noj nastavi na Arhitekton-

nome i terminološ kome kriteriju. Nastavni

skome fakultetu Sveuč iliš ta u Zagrebu, ali i

kriterij osigurava usklađenost sa sadrž ajem

kao pouzdan alat za samostalno uč enje i is-

kolegija Povijest arhitekture II i olakš ava

traž ivanje u š iremu struč nom kontekstu.

prać enje nastave, dok tipološ ki kriterij obuhvać a pojmove vezane uz osnovne tipove sa-

Nataš a Jakš ić

A AMBON

Poviš eno mjesto, govornica smješ tena na spoju svetiš ta i broda crkve, namijenjena u prvom redu č itanju biblijskih tekstova u liturgiji. Sastoji se od ograde, noge ili postolja na kojemu poč iva i maloga prilaznog stubiš ta. Od XI. stoljeć a razvija se u propovjedaonicu koja dobiva znatno viš i smješ taj uza zid ili stup u glavnome brodu. (Badurina 2000., 125; Enciklopedija likovnih umjetnosti 1, A – Ćus 1959., 63)

AMBULATORIJ

1. Svaki prostor namijenjen hodanju ili š etnji, bilo djelomič no ili potpuno natkriven, poput š etnice klaustra. 2. Prolaz, č esto polukruž ne ili poligonalne tlocrtne osnove, koji povezuje boč ne brodove svetiš ta iza glavnoga oltara u već im crkvama. (Curl 2000., 18; Harris 1983., 13)

APSIDA

Svođeno upuš tenje, polukruž ne, pravokutne ili poligonalne tlocrtne osnove, koje izlazi iz ravnine vanjske plohe zida, dok u unutraš njosti tvori duboki prostor. Pojavljuje se u rimskim sakralnim i profanim građevinama, kao element adiran građevini na glavnoj uzduž noj osi kompozicije. Vrlo č esto je element kojim završ ava glavni brod crkve gdje je postavljen glavni oltar. (Ching 2012., 27; Curl 2000., 26; Harris 1983., 22; Enciklopedija likovnih umjetnosti 1, A – Ćus 1959., 122)

ARABESKA

Dekorativni rad, stilizirani ukras proiziš ao od slož eno isprepletenih linija, granč ica, biljnih vitica, liš ća i ostale vegetacije te baziran na maš tovito isprepletenim, simetrič nim, geometrijskim strukturama. Riječ je o dekoraciji, č esto oslobođenoj od ljud-

Arhitektonski fakultet Sveuč iliš ta u Zagrebu Katedra za teoriju i povijest arhitekture Kabinet za povijest arhitekture

skih i ž ivotinjskih �igura, koja je potekla iz arapske umjetnosti. (Curl 2000., 26; Harris 1983., 25)

ARHITRAV

1. Ravna horizontalna greda koja poč iva na stupovima, stupcima ili zidu, nadvoj; najniž i od triju dijelova napusta klasič noga stupovnog reda. 2. Okvir koji se sastoji od jednostavne ili razrađene pro�ilacije, a uokviruje vrata, niš u, panele, prozore ili druge otvore, dosljedno, s istim presjekom. (Ching 2012., 187,194; Curl 2000., 33; Harris 1983., 29)

ARHIVOLTA

Polukruž ne, ukrasne, pro�ilirane vrpce koje obavijaju klasič ni luk. Zapravo je riječ o arhitravu savijenom oko polukruž nog luka. (Ching 2012., 4; Curl 2000., 33; Harris 1983., 29)

ARIJANIZAM

Krš ćanska hereza koja se odnosi na Kristovu bož ansku narav. Krist, druga osoba Trojstva, jest bož anski u nekom smislu prema toj herezi, ali ne potpuno. Buduć i da je „rođen“ od Oca, nije s Njim suvječ an jer prije nego š to je rođen, nije postojao: „Sin ima poč etak, a Otac ga nema.“ Arijanizam su osobito prihvać ali obrać eni barbari (Ostrogoti i Vizigoti). Nakon VII. stoljeć a služ beno nestaje. (Badurina 2000., 148)

ARKADA

1. Niz lukova u istoj ravnini koji su poduprti stupovima ili stupcima. 2. Natkrivena š etnica s nizom takvih lukova, poduprtih stupovima ili stupcima, duž jedne ili obiju duž ih strana. 3. Natkrivena š etnica s nizom duć ana i ureda s jedne strane te potezom takvih lukova, poduprtih stupovima ili stupcima, s druge strane. (Curl 2000., 27; Harris 1983., 26)

B BALDAHIN

1. Raskoš na tkanina razapeta iznad oltara, biskupskog trona ili se pak, razapeta na č etirima motkama, nosi iznad sveć enika ili relikvije u procesiji. Namjena mu je bila prvotno praktič na, tj. š titio je od praš ine i kiš e, a kasnije mu ostaje samo poč asna. 2. Trajna, slobodnostojeć a konstrukcija s krovom, poduprta stupovima, obič no u broju koji odgovara broju njezinih uglova, ili krović em vezanim za zid, postavljena nad tron, oltar, grob, krevet ili kip. (Curl 2000., 50; Harris 1983., 41; Enciklopedija likovnih umjetnosti 1, A – Ćus 1959., 220)

BAPTISTERIJ

Krstionica, zasebna građevina, obič no centralne prostorne kompozicije, najč eš će oktogonalne tlocrtne osnove koja simbolizira osmi dan, dan koji je Krist uskrsnuć em obnovio svijet, ili odvojeni dio crkvenog prostora koji sadrž i krsni bazen u kojem se obavlja obred krš tenja. (Curl 2000., 53; Mü ller i Vogel 1999., 267; Harris 1983., 44; Enciklopedija likovnih umjetnosti 1, A – Ćus 1959., 232; Badurina 2000., 391–92; Ching 2012., 27)

BASILICA DISCOPERTA

Tip bazilike koji se sastoji od natkrivenih boč nih brodova i glavnog broda koji je bez krova (sine tecto) odnosno dvoriš te u obliku bazilike koje nadomješ ta stariju građevinu, č ija eksedra s dvama boč nim natkrivenim krilima oblikuje kompoziciju nalik na transept s apsidom. (Krautheimer 1989., 517; Mü ller i Vogel 1999., 259)

BAZILIKA

1. Velika izduljena, polivalentna dvorana koriš tena za sudnicu, javno sastajališ te i trž nicu u antič kom Rimu č iji je prostor podi-

Arhitektonski fakultet Sveuč iliš ta u Zagrebu Katedra za teoriju i povijest arhitekture Kabinet za povijest arhitekture

bazilika Sant'Apollinare in Classe, Ravena, 6. st.

al n ilik b az

tl svje oo

jen

bočni brod

glavni brod

bočni brod

apsida

narteks

jeljen na brodove. Središ nji je brod viš i od ostalih i boč no osvijetljen kroz prozore u gornjoj zoni te č esto natkriven drvenim kroviš tem. Prostor središ njega broda č esto je zaključ en polukruž nim apsidama gdje se nalaze poviš eni podiji koji služ e za sud. Posluž ila je kao model za ranokrš ćanske bazilike. 2. Ranokrš ćanska crkva, karakteristič noga izduljenog pravokutnog tlocrta, s glavnim brodom već e visine na glavnoj uzduž noj osi kompozicije, koja je č esto kontrolirana i zrcalnom simetrijom. Glavni brod sadrž i prozore u gornjoj zoni kroz koje svjetlost dopire u središ te prostorne kompozicije te je natkriven drvenim kroviš tem. Flankiran je po jednom ili dvama boč nim brodovima sa svake strane i završ ava apsidom svetiš ta. Bazilika također mož e sadrž avati narteks i ostale elemente poput transepta, atrija, manje polukruž ne apside na završ etku boč nih brodova ili dvije pomoć ne prostorije: protezis i diakonikon. Luk kojim je prostor glavnoga broda odijeljen od svetiš ta naziva se trijumfalni luk. Redovito su bile orijentirane tako da je svetiš te na istoku, a ulaz na zapadu. (Curl 2000., 58; Harris 1983., 50; Enciklopedija likovnih umjetnosti 1, A – Ćus 1959., 289–91; Badurina 2000., 159–61; Ching 2012., 27,269)

BEMA

1. Platforma, govornica ili poviš ena razina poda u apsidi bazilike. 2. Svetiš te ili poviš eni, ograđeni dio crkve namijenjen sveć enicima, u kojem je smješ ten oltar. 3. Poviš ena propovjedaonica za č itanja u sinagogama. (Curl 2000., 69; Harris 1983., 62; Enciklopedija likovnih umjetnosti 1, A – Ćus 1959., 320; Badurina 2000., 161; Ching 2012., 27)

BENEDIKTINCI

Najstariji samostanski red u zapadnoj Crkvi koji je osnovao sv. Benedikt 528. godine u Monte Cassinu, odakle se ubrzo raš irio po Europi. Geslo im je „Ora et labora“ („Moli i radi“) č ime je Be-

Arhitektonski fakultet Sveuč iliš ta u Zagrebu Katedra za teoriju i povijest arhitekture Kabinet za povijest arhitekture

nedikt htio od lutajuć ih pustinjaka stvoriti aktivne č lanove druš tva. Njihovi se samostani zovu opatije, a na njihovu č elu stoji opat. Svaka je opatija samostalna. (Badurina 2000., 162–63) BIFORA

Srednjovjekovni prozor kod kojega je svijetli luč ni otvor podijeljen stupić em na dva dijela, od kojih je svaki obrubljen zasebnim lukom, nad kojima se č esto oblikuje kruž ni otvor. Bifora se javlja u romanič kome, bizantskome, gotič kome i renesansnome stilskom razdoblju. (Curl 2000., 210; Harris 1983., 175)

BROD

Dio unutraš njeg prostora koji je nastao zbog raš članjivanja tereta krova i osvjetljenja u uzduž nim pravokutnim građevinama (v. bazilika). Brodovi su međusobno odijeljeni redom stupova ili stupaca povezanih arhitravom ili arkadama, konstrukcijom koja č esto nosi zid s bazilikalnim osvjetljenjem. Srednji brod je glavni brod, nalazi se na glavnoj uzduž noj osi kompozicije; obič no je š iri dominantni element kompoziciji, a boč ni su už i sekundarni elementi kompozicije. (Curl 2000., 10, 445–446; Harris 1983., 8, 371; Ching 2012., 27)

C CIBORIJ

1. Fiksno postavljena pokrovna konstrukcija, „nebnica“, stoji na stupovima iznad krš ćanskog oltara, ima oblik baldahina. Simbolič ki predstavlja preokrenutu č aš u ili posudu u kojoj se č uvaju posveć ene hostije, stoga simbolizira euharistiju ili Posljednju več eru. U pravilu pojava ciborija prati crkve već ih dimenzija. 2. Posuda za liturgijsku hostiju, č esto od plemenitog materijala. (Curl 2000., 149; Harris 1983., 115; Enciklopedija likovnih umjetnosti 1, A – Ćus 1959., 628; Badurina 2000., 202)

CLOISONNÉ

Tip dekorativnoga, raznobojnog nač ina zidanja zida u kojem su manji kameni blokovi uokvireni opekama koje su postavljene vertikalno ili/i horizontalno, u jednostrukim ili dvostrukim redovima, posebno u bizantskoj arhitekturi. Naziv se upotrebljava i za sjekomič no prič vrš ćivanje metalnih traka na metalnu podlogu i ispunjavanje č eš ljastih međuprostora emajlom. (Krautheimer 1989., 517; Curl 2000., 153; Enciklopedija likovnih umjetnosti 2, D – Ini 1962., 194; Harris 1983., 121)

Arhitektonski fakultet Sveuč iliš ta u Zagrebu Katedra za teoriju i povijest arhitekture Kabinet za povijest arhitekture

D DEAMBULATORIJ

1. Natkrivena kontinuirana š etnica oko neč ega, poput ophoda klaustra. 2. Sporedni brod ili ambulatorij koji povezuje liturgijski istoč ni završ etak, tj. boč ne brodove svetiš ta iza glavnoga oltara i radijalno nanizane apside kapela. (Curl 2000., 194; Harris 1983., 156; Enciklopedija likovnih umjetnosti 2, D – Ini 1962., 19)

DIAKONIKON

Omanja prostorija koja �lankira ranokrš ćansku apsidu svetiš ta, koriš tena za prihvat kongregacijskih darivanja. Služ ila je kao riznica, knjiž nica i sakristija u kojoj se spremalo liturgijsko ruho i posuđe. Riječ je o prvotnom obliku sakristije. (Krautheimer 1989., 518; Curl 2000., 198; Harris 1983., 161; Enciklopedija likovnih umjetnosti 2, D – Ini 1962., 42; Badurina 2000., 226)

DOMUS ECCLESIAE

Kuć a koja služ i religioznim, administrativnim i dobrotvornim potrebama kongregacije; centar zajednice. (Krautheimer 1989., 518)

DZ� DŽAMIJA

Islamska građevina namijenjena obrednoj molitvi i vjerskoj poduci, obič no je riječ o već em kompleksu koji se sastoji od molitvene dvorane, dvoriš ta s trijemom i barem jednog minareta. (Enciklopedija likovnih umjetnosti 2, D – Ini 1962., 153–60; Curl 2000., 438; Ching 2012., 270; Harris 1983., 363)

E EDIKULA

1. Svetiš te ili manja kapela unutar cele hrama ili okvir oltara kuć nih bogova. Riječ je o velikoj niš i ili postolju s dvama ili viš e stupova koji nose napust i zabat te tako tvore okvir za kultnu skulpturu. 2. Dekorativni arhitektonski element, apliciran na zid građevine, arhitektonski okvir oko ulaznih vrata, niš e ili prozorskih otvora koji se sastoji od dvaju stupova, stupaca ili pilastra iznad kojih se nalazi napust sa zabatom. (Curl 2000., 8; Harris 1983., 6; Enciklopedija likovnih umjetnosti 2, D – Ini, 1962., 169–70)

Arhitektonski fakultet Sveuč iliš ta u Zagrebu Katedra za teoriju i povijest arhitekture Kabinet za povijest arhitekture

edikule Palača Farnese, Rim, 16. st.

EKSEDRA

1. Prolaz ili trijem ili neki drugi vanjski element, č esto opremljen sjedalima, gdje se odvijaju debate ili razgovori. 2. Veliko polukruž no ili pravokutno zdanje s kamenim sjedalima uza zid, ponekad svođeno polukupolom, koje nalikuje na veliku apsidu. Obič no je postavljeno na osi već eg prostora te se cijelom svojom š irinom otvara u već i natkriveni ili nenatkriveni prostor. U arhitekturi Justinijanova doba naziv se č esto rabi za sekundarne prostorne jedinice svođene polukupolama, adirane na dominantni prostorni element kompozicije. (Curl 2000., 234; Harris 1983., 205; Krautheimer 1989., 518)

eksedra Trajanov forum, Rim, 2. st.

eksedra

F FAJANSA

Keramič ki proizvod od peč ene gline premazan neprozirnim premazom enamelom, uobič ajeno obojan i glaziran te koriš ten za oblogu, u obliku panela slaganih u dekorativne redove. To je tehnika maursko-š panjolskog podrijetla. (Curl 2000., 237; Enciklopedija likovnih umjetnosti 2, D – Ini 1962., 246; Harris 1983., 208)

FRESKA

Zidna slika izrađena dok je ž buka još mokra i svjež a. Slika se vodenim bojama na svjež em sloju ž buke tako da se boje, suš eć i se, nerazdvojno povezuju s podlogom. Rad svjež om ž bukom zahtijeva brzinu jer se naknadne promjene mogu izvrš iti tek uklanjanjem č itavoga sloja ž buke i zamjenom novim slojem. Zidna slika na suhoj ž buci slabija je zamjena jer se boja ljuš ti i pigmenti blijede. (Enciklopedija likovnih umjetnosti 4, Portr – Ž 1966., 613; Curl 2000., 256; Harris 1983., 233)

Arhitektonski fakultet Sveuč iliš ta u Zagrebu Katedra za teoriju i povijest arhitekture Kabinet za povijest arhitekture

G GRČKI KRIŽ S OKTOGONALNIM SREDIŠTEM

Novi je tip prostornoga koncepta crkava

srednjobizantskog razdoblja u kojem se oktogonalni središ nji prostor, svođen kruž nom kupolom na trompama, sjedinjuje s č etirima luč no svođenim krilima grč koga križ a koji prodiru u zonu sekundarnih prostora. (Krautheimer 1989., 518)

manastir Hosios Loukas, Grčka, od 10. st.

quincunx

grč ki križ s oktogonalnim središ tem

H HALLENKIRCHE

Crkva u kojoj su glavni i boč ni brodovi jednake ili približ no jednake visine, č ime unutraš nji prostor poprima cjelovit dvoranski karakter. Riječ je o karakteristič nim srednjoeuropskim gotič kim zdanjima s iznimno visokim prozorima koji osvjetljuju boč ne brodove, č esto bez transepta te katkad sa svetiš tem č iji je prostor de�iniran isključ ivo namješ tajem. (Curl 2000., 299; Harris 1983., 276)

I IKONOSTAS

Visoka pregrada u pravoslavnim crkvama, s trima vratima, koja dijeli svetiš te od ostaloga crkvenog prostora, najč eš će prekrivena ikonama raspoređenima prema određenom programu. Poč etne forme javljaju se još u ranokrš ćanskim crkvama i njihovim ogradama koje dijele svetiš te od brodova crkve. Dok na zapadu takva ograda ne dobiva već u važ nost ili se potpuno gubi, u pravoslavnim crkvama prerasta u monumentalni ikonostas. (Krautheimer 1989., 519; Enciklopedija likovnih umjetnosti 2, D – Ini 1962., 659; Curl 2000., 332; Harris 1983., 293)

IMPOST

Lež aj, nadglavnik ili umetak između kapitela i luka u obliku pro�ilirane ploč e, bloka ili preokrenute krnje piramide. S� titi kapitel od direktnog pritiska pete luka. (Curl 2000., 28; Harris 1983.,

Arhitektonski fakultet Sveuč iliš ta u Zagrebu Katedra za teoriju i povijest arhitekture Kabinet za povijest arhitekture

295; Krautheimer 1989., 519; Enciklopedija likovnih umjetnosti 2, D – Ini 1962., 675)

INKRUSTRACIJA

Ukraš avanje umetanjem, utiskivanjem �inijeg i skupocjenijeg materijala u jednostavniju podlogu. Plohe kamenih zidova i podova artikuliraju se ornamentima raznobojnih kamenih umetaka. (Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, Inj – Portl 1964., 2)

K KAPITEL

Arhitektonski element, posebno plastič no oblikovana glava, ili najviš i dio stupa, stupca, pristupca i pilastra. Obiljež ava ono mjesto na kojem se optereć enje zidova, odnosno svodova, izravno ili preko imposta prenosi na potporanj. Kapitel nastaje iz estetskih, ali i tektonskih razloga jer poveć ava lež ajnu plohu č ime regulira kontaktni pritisak na vrh trupa nosive vertikale. Nač in plastič nog oblikovanja kapitela mijenja se tijekom različ itih stilskih razdoblja. U kasnoj antici vegetabilni i drugi dekorativni elementi sve se viš e stiliziraju, a jedino na područ ju Bizanta dolazi do formiranja novih oblika – koš arastih kapitela ili kapitela u obliku krnjeg stoš ca ili piramide. Njihove su površ ine u reljefu visokog plasticiteta (npr. „s otpuhanim liš ćem“) ili su ploš no mrež aste, ukraš ene rezbarijama š to nalikuju na pletivo ili č ipku. Na europskome zapadu novi oblici kapitela javljaju se tek u romanici, na prijelazu iz X. u XI. stoljeć e. Prvotno se radi o najjednostavnijem obliku ‒ blok kapitelu. Takav je kapitel u osnovi kocka s donjim uglovima zaobljenima u oblik sfernih tro21

kuta kako bi se omoguć io prijelaz iz kvadratnog oblika abakusa u kruž ni trup stupa. Romanič ki �iguralni kapitel imat ć e osobito mjesto u povijesti razvoja krš ćanske ikonogra�ije s fantastič nim ljudskim i ž ivotinjskim �igurama te simbolič nim prikazima. Gotič ki kapitel razlikuje se od romanič koga već po svome osnovnom obliku. Vrhovi stupca i pristupaca prelaze u valjkastu formu, prekrivenu naturalistič kom biljnom dekoracijom, s vijencem jezolikih listova, loptasto savijenih vrhova. (Curl 2000., 126– 27; Harris 1983., 89–91; Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, Inj – Portl 1964., 142; Mü ller i Vogel 1999., 256–57, 316–19)

KAPITULARNA DVORANA

Prostorija ili zgrada za okupljanje, poslovanje, sastajanje i održ avanje discipline redovnika u sklopu srednjovjekovnih samostana ili uz katedralu. U određeno doba dana č ita se po jedno poglavlje iz Pravila ili nekoga liturgijskog teksta. U njoj se održ avaju i sveč aniji neliturgijski skupovi. U samostanima je obič no smješ tena blizu svetiš ta crkve, odmah do sakristije. Riječ je o svođenoj dvorani sa stupovima ili stupcima, uglavnom je kvadratne ili pravokutne tlocrtne osnove. U Engleskoj je najč eš ći centralni tip s poligonalnom tlocrtnom osnovom. (Curl 2000., 140–41; Harris 1983., 106; Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, Inj – Portl 1964., 143; Mü ller i Vogel 1999., 319; Ching 2012., 29; Badurina 2000., 350– 51)

KATAKOMBA

1. Podzemna kripta, galerija ili prolaz usječ en u stijenu s pravokutnim (loculus) ili luč no svođenim niš ama (arcosolium) za odlaganje tijela pokojnika. 2. Nazivom u množ ini ‒ katakombe ‒ označ uju se podzemna javna groblja velikih dimenzija, slož enih komunikacija ostvarenih uskim i relativno visokim hodnicima, na nekoliko razina. Posljedica je to jedinoga moguć eg š irenja groblja ‒ u dubinu, pod pritiskom sve već eg broja ukopa krš ćana. Pokojnici su po-

Arhitektonski fakultet Sveuč iliš ta u Zagrebu Katedra za teoriju i povijest arhitekture Kabinet za povijest arhitekture

kapiteli

koš arasti kapitel s impostom

blok kapitel

romanič ki �iguralni kapitel

gotič ki kapitel

lož eni u duguljastim niš ama u zidovima (loculus) poredanima u nekoliko redova po visini. Te su niš e sprijeda bile zatvorene kamenim ploč ama ili ciglom. Na ploč ama su upisivana njihova imena. Na pojedinim mjestima postoje mala proš irenja (cubiculum) ukraš ena zidnim slikama gdje su se pokapali istaknutiji pokojnici ili bi služ ila za pogrebne sveč anosti. Najveć e su katakombe krš ćana u Rimu u kojima se pokapalo od kraja I. do V. stoljeć a. (Curl 2000., 134; Harris 1983., 97; Ching 2012., 132; Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, Inj – Portl 1964., 159; Badurina 2000., 353–54)

KATEDRA

Služ beno biskupovo prijestolje ili stolica; simbol je biskupskog dostojanstva. Pojavljuje se još u ranome krš ćanstvu. Do XI. stoljeć a nalazila se iza oltara, u apsidi svetiš ta. Biskupska crkva, glavna crkva na područ ju neke biskupije, zove se katedrala ili stolna crkva jer se u njoj nalazi katedra, znak biskupove č asti i ovlasti. (Badurina 2000., 356; Curl 2000., 134; Harris 1983., 97; Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, Inj – Portl 1964., 159; Ching 2012., 29).

KATEKUMEN

Odrasli pripravnik za krš tenje. (Krautheimer 1989., 517; Badurina 2000., 56)

KIBLA

1. Smjer u kojem se muslimani mole. 2. Zid dž amije koji je orijentiran prema C� abi u Meki. U njemu se nalazi mihrab ispred kojega stoji imam tijekom molitve. (Hoag 1987., 190; Ching 2012., 270)

KLAUSTAR

Zatvoreno dvoriš te pripojeno samostanskoj ili kolegijalnoj crkvi, pravokutne tlocrtne osnove, č ije stranice de�iniraju natkriveni trijemovi deambulatorija. Klaustri su služ ili redovnicima za molitvu i š etnju u izolaciji od vanjskog svijeta te komunikaciju među pojedinim dijelovima samostana, kao š to su crkva, sakristija, kapitularna dvorana, refektorij, dormitorij, skriptorij, biblioteka i sl. U sredini otvorenog dijela dvoriš ta č esto se

Arhitektonski fakultet Sveuč iliš ta u Zagrebu Katedra za teoriju i povijest arhitekture Kabinet za povijest arhitekture

nalazi bunar, a moguć e je naić i i na zasađeno ljekovito i aromatič no bilje koje služ i za potrebe ljekarne. Podrijetlo klaustra je u antič kim peristilima. U krš ćanskoj se arhitekturi javlja u V. stoljeć u, a u XIII. stoljeć u postao je redoviti sastavni dio samostana, osobito u gradovima. (Curl 2000., 153; Harris 1983., 122; Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, Inj – Portl 1964., 188–89; Mü ller i Vogel 1999., 358–65; Ching 2012., 29; Badurina 2000., 359–60)

KONHA

1. Sekundarna polukupola, iznad apside ili niš e. 2. Prostorni oblik koji generiraju polukruž na niš a ili eksedra i njezin svod u obliku polukupole. (Curl 2000., 160; Harris 1983., 131; Krautheimer 1989., 517)

KONTRAFOR

Arhitektonski konstruktivni element koji dodatno stabilizira građevinu, pojač ava njezin zid, u zoni statič ki nesigurnih toč aka, preuzimajuć i boč ne potiske lukova, svodova, kupole ili krova. Riječ je o masivnom istaku zida ili o slobodnostojeć em pilonu koji lebdeć im upornjacima pruž a statič ki stabilitet zdanju. (Curl 2000., 113–14; Harris 1983., 77–78; Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, Inj – Portl 1964., 213; Mü ller i Vogel 1999., 26–27; Ching 2012., 280)

KOR

1. U antici naziv za zbor koji izvodi obredni ples i pjevanje na sveč anostima u č ast bogovima. 2. U krš ćanskoj crkvi prvotno ograđen prostor za pjevač e, na poviš enom mjestu ispred oltara. U srednjem vijeku, kada oltar prelazi u dno apside, u zoni kora postavljaju se sjedala za kler koja se nazivaju korska sjedala ili jednostavno kor. Tada pjevač ki zbor dobiva mjesto tik iza tih sjedala. Prostor kora č esto se produljivao umetanjem tzv. korskoga kvadratnog polja. U kasnijem razvoju crkvenoga graditeljstva, kada se pojavljuju laič ki pjevač ki zborovi, kor se gradi iznad ulaza u crkvu. (Badurina 2000., 365; Curl 2000., 146; Harris 1983., 106; Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, Inj – Portl 1964., 218; Mü ller i Vogel 1999., 374–79; Ching 2012., 29)

KRIPTA

Podzemna ili suterenska svođena prostorija namijenjena ukopu muč enika, crkvenih prelata i uglednih osoba iz javnog ž ivota ili č uvanju relikvija. Iz manjih grobnih komora razvijaju se u podzemne viš ebrodne svođene dvorane smješ tene ispod kora i apside svetiš ta. Tada dolazi i do porasta razine poda svetiš ta. Kripta ima obič no dva pristupa iz kongregacijskog prostora. (Curl 2000., 184; Harris 1983., 150; Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, Inj – Portl 1964., 245; Mü ller i Vogel 1999., 375; Ching 2012., 29)

KUPOLA

Kupola je hemisferni svod konstruiran ponad kruž ne, kvadratne ili poligonalne tlocrtne osnove. Kupola se mož e konstruirati izravno na nosivim zidovima prostora ili tambura. Ako se radi o prijelazu s kvadratne ili poligonalne tlocrtne osnove svođenog prostora na kruž nu bazu kupole, onda se grade pomoć ne konstrukcije: trompe ili pandantivi. 1. Kružna kupola je kupolasti svod kruž nog tlocrta. Takvo je rješ enje najjednostavnije i statič ki optimalno kada je tlocrtni oblik prostora jednak bazi kupole, npr. kod kruž ne kupole – kruž na tlocrtna osnova prostora. Poligonalni tlocrti mogu se svoditi opisanim ili upisanim kruž nim kupolama uz upotrebu trompa ili pandantiva. 2. Opisana (pandantivna) kupola je opisani kupolasti svod koji je nastao iznad kvadratnog ili poligonalnog prostora. Baza kupole opisuje tlocrt prostora. Dijelovi kupole koji su izvan kontura tlocrtne osnove „uklonjeni“ su vertikalnim ravninama. Ti su vertikalni presjeci, č eoni lukovi, polukruž ni te su kod pravilnog poligona iste visine. Dio kupole koji se nalazi iznad ravnine de�inirane tjemenima č eonih lukova zove se kalota, a sferni trokuti, dijelovi ispod razine kalote i između č eonih lukova, zovu se pandantivi. 3. Češki kupolasti svod (češka kapa) zapravo je opisana kupola kojoj je visina jednaka 1/6 – 1/10 već ega dijagonalnog ras-

Arhitektonski fakultet Sveuč iliš ta u Zagrebu Katedra za teoriju i povijest arhitekture Kabinet za povijest arhitekture

kupole

kruž na kupola

opisana (pandantivna kupola)

č eš ki kupolasti svod (č eš ka kapa)

upisana kupola na pandantivima

kiš obranasta kupola

pona prostora. Središ te je kupole u tež iš tu tlocrta, a č eoni su lukovi segmentni. Moguć e ju je izvesti na svakoj tlocrtnoj osnovi. 4. Upisana kupola je upisani kupolasti svod. Tlocrtno baza upisane kupole je upisana u kvadratnu ili poligonalnu osnovu prostora, a prijelaz iz kvadrata ili poligona u kruž nu bazu kupola izvodi se redovito trompama ili pandantivima. Kruž na upisana kupola koja lež i izravno na pandantivima zove se još i bizantska kupola. 5. Kišobranasta kupola je kupolast svod na kruž nom tlocrtu, napravljen od pojedinač nih ploha, č esto međusobno povezanih rebrima. Presjek svakog segmenta plohe oploš ja de�iniran je segmentnim lukom: svaka ploha tako ima konkavnu unutraš njost i konveksnu vanjš tinu te nalikuje na kiš obran ili bundevu. (Curl 2000., 202–3; Harris 1983., 166; Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, Inj – Portl 1964., 264–65; Mü ller i Vogel 1999., 48–49; Ching 2012., 62–63)

L LEZENA

Vertikalni plitki zidani istak koji nalikuje pilastru bez baze i kapitela. Ož ivljuje i dekorativno raš članjuje zidnu plohu, a ujedno i pojač ava konstrukciju građevine. Javlja se u jednostavnom obliku već u VI. i VII. stoljeć u. (Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, Inj – Portl 1964., 311; Curl 2000., 381; Harris 1983., 420)

LIERNA

Dekorativno svodno rebro, koje povezuje druga svodna rebra, ali se ne uzdiž e iz glavne uporiš ne toč ke svoda. (Curl 2000., 703; Harris 1983., 330)

Arhitektonski fakultet Sveuč iliš ta u Zagrebu Katedra za teoriju i povijest arhitekture Kabinet za povijest arhitekture

LOMBARDIJSKI FRIZ

Lombardijski arhitektonski detalj u obliku pojasa malih ploš nih lukova na konzolama koji formiraju vijenac umjesto klasič nih pro�ilacija. Služ i za dekoraciju i artikulaciju plohe zida. (Curl 2000., 388; Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, Inj – Portl 1964., 328; Mü ller i Vogel 1999., 317)

lombardijski friz

lombardijski portal Katedrala u Modeni, Modena, 12. st.

LOMBARDIJSKI PORTAL

Lombardijski ulazni protiron s portalom koji istič e ulaz u građevinu. Elementi lombardijskog portala dvije su kamene zvijeri (obič no lavovi, katkad i drugi ž ivotinjski likovi) iz č ijih leđa izrastaju tanki stupovi koji pak nose luk s baldahinom. Razbijanjem jednolič ne površ ine proč elja ostvaruje se igra svjetla i sjene, a u arhitektonskom smislu unosi se pokret. (Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, Inj – Portl 1964., 328)

LUK

Konstruktivni je element u arhitekturi. Ima funkciju raš članjivanja tereta i njegova prebacivanja na određene toč ke. Omoguć uje probijanje otvora u zidu, odnosno njihovu već u š irinu, a također i poveć anje razmaka između stupova. Luk mož e biti: polukruž an, š iljast, segmentan, trolisan i viš elisan, sedlast, potkovast, perpendicular itd. Oblik i nač in gradnje luka ovisi o optereć enju, konstrukciji uporiš ta, rasponu i stilu. Pri klasič nom nač inu gradnje konstrukcija luka izvodi se obič no klinolikim elementima, a drž i je tjemeni, zaglavni kamen koji se kao klin umeć e u izgrađene krakove luka. Najugrož eniji dio polukruž nog luka je tjeme. Kod š iljastog luka to je izbjegnuto č ime je omoguć eno znatno proš irenje otvora u zidu i razmaka među stupovima. Uz konstruktivnu funkciju luk ima i dekorativno znač enje, osobito pri ukraš avanju ploha zida. Luk dijafragma je popreč ni luk u glavnome brodu crkve koji nosi zidani zabat u zoni drvene konstrukcije kroviš ta kako bi se spriječ ilo š irenje vatre. (Curl 2000., 27–31; Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, Inj – Portl 1964., 347; Harris 1983., 27; Mü ller i Vogel 1999., 206–7; Ching 2012., 4–6)

Arhitektonski fakultet Sveuč iliš ta u Zagrebu Katedra za teoriju i povijest arhitekture Kabinet za povijest arhitekture

lukovi

polukruž ni luk

š iljasti luk

segmentni luk

trolisni luk

viš elisni luk

sedlasti luk

potkovasti luk

perpendicular luk

LUNETA

Polje obrubljeno pro�iliranim kamenim okvirom između ravnog nadvratnika i luka iznad njega. Mož e biti otvoreno ili zatvoreno. Zatvoreno je obič no ispunjeno reljefom ili slikarskim prikazom (mozaik, freska). Lunete su rezultat nastojanja da se s pomoć u luka rastereti horizontalni nadvoj otvora. (Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, Inj – Portl 1964., 348; Curl 2000., 396; Harris 1983., 342)

džamija Aladža džamija, Foča, 1550. g.

minaret

minber

mihrab

Arhitektonski fakultet Sveuč iliš ta u Zagrebu Katedra za teoriju i povijest arhitekture Kabinet za povijest arhitekture

M MAKSURA

Ograđen zaš titnom barijerom i neš to uzdignutiji dio u dž amiji gdje stoje služ bene osobe tijekom obreda ili gdje se nalazi grob, u blizini minbera i mihraba. (Hoag 1987., 190; Harris 1983., 344; Ching 2012., 270; Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, Inj – Portl 1964., 388)

MARTIRIJ

Građevina obič no kruž ne, poligonalne ili križ ne tlocrtne osnove izgrađena na mjestu koje sadrž i svjedoč anstvo krš ćanske vjere, bilo da je riječ o događaju u Kristovu ž ivotu ili raspeć u ili grobu muč enika. Poč inju se masovno graditi u IV. stoljeć u. Za razliku od

termina

martirij

građevinu

koja

obiljež ava

„svjedoč anstvo“, termin memorija („spomen“, „sjeć anje“) č esto se rabi za građevine – mauzoleje kojima se odaje poč ast pokojniku. (Krautheimer 1989., 519; Curl 2000., 410; Harris 1983., 347; Ching 2012., 29; Mü ller i Vogel 1999., 259)

MIHRAB

Polukruž na, ovalna ili poligonalna niš a u zidu kible, u dž amiji, pred kojom stoji i klanja se imam koji vodi namaz (molitvu). Najč eš će je izveden od kamena ili mramora, rjeđe od drva, ukraš en mukarnom, pro�ilacijama, reljefnim ili oslikanim ornamentima i natpisima iz Kurana. (Hoag 1987., 190; Harris 1983., 354; Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, Inj – Portl 1964., 464)

MINARET

Visok toranj kruž ne, pravokutne ili poligonalne tlocrtne osnove, č esto uz dž amiju, s dvama ili viš e balkona s kojeg mujezin poziva na molitvu. (Hoag 1987., 190; Curl 2000., 425; Harris 1983., 354; Ching 2012., 270; Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, Inj – Portl 1964., 474)

mukarna

MINBER

Propovjedaonica u dž amiji, obič no desno od mihraba, s koje se č ita molitva petkom i na Bajram. Sastoji se od prolaza u obliku portala, jednokrakog stubiš ta i završ nog baldahina. Minberi su rađeni od kamena ili drva, č esto raskoš no ukraš eni. (Hoag 1987., 190; Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, Inj – Portl 1964., 474; Harris 1983., 354; Ching 2012., 270)

MOZAIK

Slikarska tehnika slaganja malih, raznobojnih kockica od kamena, glazirane keramike ili stakla. Kockice se utiskuju u meku podlogu svjež ega cementnog morta i ž buke. Služ i za dekorativno i monumentalno ukraš avanje površ ina podova, zidova i svodova. Tijekom srednjega vijeka tehnika mozaika se održ ala u Bizantu i na područ jima koja su bila pod njegovim utjecajem. (Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, Inj – Portl 1964., 500; Curl 2000., 437; Harris 1983., 362; Ching 2012., 190)

Arhitektonski fakultet Sveuč iliš ta u Zagrebu Katedra za teoriju i povijest arhitekture Kabinet za povijest arhitekture

MUKARNA

Plastič na je dekoracija u islamskoj arhitekturi, vrsta trodimenzionalnoga konzolnog ukrasa koja se primjenjuje na svodovima, kupolama, niš ama, nadvojima portala, lukovima, kapitelima i drugdje. Oblikovana je konzolnim prepuš tanjem redova manjih, č esto zaš iljenih trompa ili trostranih prizama č ije su plohe dodatno obrađene i slič e stalaktitima. (Hoag 1987., 190; Curl 2000., 441; Harris 1983., 366; Ching 2012., 270)

N NAOS

1. Unutraš nja je cela antič koga hrama u kojoj je postavljena skulptura bož anstva. 2. Središ nja prostorna kompozicija bizantskih crkava koja je namijenjena izvođenju liturgijskog slavlja. Liturgijski naos je u cijelosti (ili već i njegov dio) predviđen za kler. Vjernici su se okupljali oko naosa u boč nim i ulaznim prostorima. (Curl 2000., 444; Krautheimer 1989., 519)

NAPUST

U klasič nim stupovnim redovima cjelokupna je horizontalna kompozicija elemenata koju nose stupovi ili pilastri iznad abakusa. Uobič ajeno se sastoji od triju glavnih horizontalnih dijelova: arhitrava, friza i vijenca. (Curl 2000., 230; Harris 1983., 197)

NARTEKS

Popreč ni je vestibul, izduljeni natkriveni prostor, tj. crkveno predvorje. Obič no je pravokutne tlocrtne osnove, postavljen popreč no na smjer glavnoga broda crkve. U ranom krš ćanstvu je služ io za boravak katekumena, a kasnije je služ io za okupljanje vjernika prije obreda. Prihvać anje narteksa kao standardnog 35

dijela crkve dovelo je do oblikovanja različ itih tipova vanjskog i unutraš njeg narteksa. Vanjski narteks je zapravo ostatak atrija – trijem prislonjen na vanjski zid crkve na kojem se nalazi glavni ulaz. Unutraš nji narteks je onaj dio prostora koji se nalazi neposredno po ulasku u prostor te koji je viš e ili manje odijeljen od ostatka unutraš nje prostorne kompozicije. (Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, Inj – Portl 1964., 533; Curl 2000., 444; Harris 1983., 371; Ching 2012., 27; Krautheimer 1989., 519)

NIŠA

Polukruž na ili pravokutna udubina u zidu ili stupcu. Služ i za smješ taj najč eš će skulptura i vaza, a u crkvama za smješ taj oltara i nadgrobnih spomenika. Klasič ne pravokutne niš e su uobič ajeno svođene luč nim nadvojem, a polukruž ne polukupolom. Neke su niš e uokvirene edikulama. (Curl 2000., 453; Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, Inj – Portl 1964., 554; Harris 1983., 373)

O OLTARNA OGRADA

Ograda koja dijeli svetiš te od prostora za vjernike, najznakovitiji je dio unutraš njosti predromanič kih crkava u Dalmaciji i opć enito u Europi. U ranosrednjovjekovnoj Dalmaciji najveć i broj oltarnih ograda pripada tzv. visokom tipu. Visoki tip ograde sadrž i donji horizontalni dio s jednim ili viš e prolaza. Sastavljen je od baze pluteja i pilastara (kao i niski tip), ali sadrž i i nadgradnju. Nadgradnja se sastoji od stupić a s kapitelima koji nose horizontalne grede te zabate ili lukove iznad prolaza. (Marasović 2008., 325–33)

Arhitektonski fakultet Sveuč iliš ta u Zagrebu Katedra za teoriju i povijest arhitekture Kabinet za povijest arhitekture

ORATORIJ

1. Privatna kapela (ili prostorija u kuć i) namijenjena molitvi. 2. Mala je kapela koja nudi moguć nost za privatnu pobož nost u osami, a služ i uskom krugu vjernika, građena č esto uz samostan, kolegij, te kao kapela u bolnici ili zatvoru. 3. Crkva i zgrade koje pripadaju Kongregaciji sv. Filipa Nerija. (Curl 2000., 464; Harris 1983., 388; Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, Inj – Portl 1964., 597)

P PANDANTIV

Pomoć ni konstruktivni prijelazni element kod konstrukcije kruž ne kupole nad prostorom kvadratne ili poligonalne tlocrtne osnove. Ima oblik sfernog trokuta, trokutastoga segmenta sfere, č iji je promjer jednak dijagonali kvadrata, na č ije se uglove upiru vrhovi pandantiva. U gornjemu horizontalnom presjeku koji tangira tjemena č eonih lukova č etiri pandantiva formiraju krug i č ine polaziš te za kruž nu bazu kupole. Pandantiv je u konstruktivnom i estetskom smislu optimalan posrednik spomenutog prijelaza. (Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, Inj – Portl 1964., 626; Krautheimer 1989., 519–20; Curl 2000., 202; Mü ller i Vogel 1999., 48– 49; Ching 2012., 63)

PAREKKLESION

Bizantinska kapela dograđena na boč nu stranu crkve ili oblikovana u sklopu kata narteksa. (Krautheimer 1989., 519; Harris 1983., 400)

pandantiv

PILASTAR

Plitki, vertikalni istak zida, njegov sastavni dio, pravokutne tlocrtne osnove, sadrž i bazu, trup i kapitel. Pilastar ima pretež no dekorativnu ulogu u artikulaciji zidne plohe i oblikovanju arhitektonskih okvira portala, prozora, niš a itd. (Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, Inj – Portl 1964., 684; Curl 2000., 500; Krautheimer 1989., 419; Ching 2012., 284)

PISCINA

1. Najprije bazen koji je u prvom redu služ io za kupanje, skupljanje vode, a potom bazen za obred krš tenja, kvadratne ili križ ne tlocrtne osnove, dubine do jedan i pol metar, sa stubama na jednoj strani. 2. Kamena posuda za pranje liturgijskog posuđa koriš tenog u dijeljenju sakramenata. Nalazi se u blizini oltara, č esto u zidnoj niš i. (Badurina 2000., 491; Curl 2000., 503; Harris 1983., 422; Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, Inj – Portl 1964., 684)

Arhitektonski fakultet Sveuč iliš ta u Zagrebu Katedra za teoriju i povijest arhitekture Kabinet za povijest arhitekture

PLUTEJ

U ranokrš ćanskoj i srednjovjekovnoj arhitekturi monolitna ploč a oltarne ograde, č esto ukraš ena ornamentalnim ili �igurativnim reljefom s vanjske strane svetiš ta. (Marasović 2008., 326; Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, Inj – Portl 1964., 691; Badurina 2000., 557)

PREZBITERIJ

Dio neposrednoga crkvenog prostora uz oltar ili iza oltara, istoč no od kora, namijenjen isključ ivo sveć enstvu i vrš enju liturgijskih obreda. Već u ranokrš ćanskim crkvama prezbiterij je bio poviš en i odijeljen od prostora za vjernike stubama i ogradom koja se u crkvi istoč nog obreda razvila u zatvoreni ikonostas, a u katolič koj crkvi reducirala na nisku ogradu s konač nom funkcijom prič esne klupe. Uza zidove prezbiterija redovito se nalaze klupe za sveć enstvo. (Enciklopedija likovnih umjetnosti 4, Portr – Z� 1966., 20; Curl 2000., 518; Harris 1983., 433; Ching 2012., 29; Badurina 2000., 512–13; Mü ller i Vogel 1999., 265)

PROTEZIS

Omanja prostorija koja �lankira ranokrš ćansku apsidu svetiš ta, zrcalno simetrič no u odnosu na diakonikon, kod ranokrš ćanskih i bizantskih crkava. Služ ila je za pripremu ž rtvenih darova kruha i vina te pohranu rekvizita za euharistijsko slavlje. (Enciklopedija likovnih umjetnosti 4, Portr – Ž 1966., 30; Badurina 2000., 522; Curl 2000., 522; Harris 1983., 436)

Q QUINCUNX

Kompozicija prostora koja se sastoji od devet polja. Također se naziva i „grč ki križ u kvadratu“, „upisani križ “. Središ nje je polje već e kvadratne tlocrtne osnove, uglovna su manje kvadratne tlocrtne osnove, dok su preostala č etiri polja pravokutna. Središ nje polje ima najveć u visinu, svođeno je kruž nom kupolom koja se pandantivima oslanja na č etirima središ njim stupovima. Uglovna polja mogu biti svođena kupolom ili križ nim svodom. Pravokutna su polja u pravilu svođena luč nim nadvojem. C� esto je kompozicija strme morfologije. (Krautheimer 1989., 520; Curl 2000., 530; Harris 1983., 442)

R REFEKTORIJ

Zajednič ka blagovaonica u samostanu ili sekularnoj instituciji. (Curl 2000., 541; Harris 1983., 447; Enciklopedija likovnih umjetnosti 4, Portr – Z� 1966., 157)

ROZETA

1. Ukrasni motiv kruž nog oblika nalik na cvijet sa stiliziranim laticama. 2. Kruž ni prozor ispunjen i podijeljen kompleksnom ukrasnom ispunom od dekorativnih rebara koja se radijalno š ire iz sredi-

Arhitektonski fakultet Sveuč iliš ta u Zagrebu Katedra za teoriju i povijest arhitekture Kabinet za povijest arhitekture

š ta kruž nice prema van te se spajaju luč nim elementima i tvore stiliziran cvjetni uzorak. (Curl 2000., 563; Harris 1983., 470; Enciklopedija likovnih umjetnosti 4, Portr – Ž 1966., 133)

S SALUTATORIJ

Sveč ana dvorana za primanja u kojoj biskup ili neki svjetovni dostojanstvenik prima goste. (Krautheimer 1989., 520; Harris 1983., 478)

SOLEA

U ranokrš ćanskim i bizantinskim crkvama uzdignuti put, podij koji povezuje bemu s ambonom. (Krautheimer 1989., 520; Harris 1983., 496; Curl 2000., 624)

SPOLIJ

Fragmenti upotrijebljene građe (obrađenoga kamenog bloka, opeke, stupa, kapitela, arhitrava) u novijoj izgradnji. (Enciklopedija likovnih umjetnosti 4, Portr – Ž 1966., 261)

SUBSELIJ

U ranokrš ćanskim bazilikama niska, dugač ka klupa s naslonom za kler koji koncelebrira obred. Mož e biti priljubljena uza zid apside ili stajati slobodno u njezinu prostoru. Klupa okruž uje oltar. Ako je riječ o katedrali ili o crkvi gdje biskup povremeno vodi obrede, onda je u središ tu klupe katedra koja je malo poviš ena i ima naslon. (Badurina 2000., 584; Harris 1983., 355; Krautheimer 1989., 520)

svodovi

bač vasti svod

samostanski svod

križ ni svod

križ no kupolasti svod

zvjezdoliki (zvjezdasti svod)

mrež asti svod

lepezasti svod

Arhitektonski fakultet Sveuč iliš ta u Zagrebu Katedra za teoriju i povijest arhitekture Kabinet za povijest arhitekture

SVOD

Konstrukcija konkavnih oblika kojom se natkriva prostor, odnosno zatvara njegova gornja granica. Svodovi preuzimaju i prenaš aju sva optereć enja te se razupiru o obodne zidove, lukove i stupove. Horizontalne komponente tih kosih pritisaka moraju preuzeti dovoljno jaki elementi, po potrebi ojač ani upornjacima ili povezani ugrađenim horizontalnim zategama od č elika ili drva. Riječ je o lukovima č ija dubina prelazi raspon (v. bač vasti svod) ili o konstrukciji koja se sastoji od različ itih kombinacija zakrivljenih elemenata, stoga se po svome prostornom obliku svodovi dijele u dvije skupine: cilindrič ni svodovi, kojima su svodne plohe dijelovi valjka, i sferni svodovi, kojima su svodne plohe dijelovi nekoga rotacijskog tijela, u prvom redu kugle. 1. Bačvasti svod najstariji je i najjednostavniji oblik svoda. Riječ je o izduljenom luku koji se opire o snaž ni lež aj. Svodna ploha dio je valjka. Prema obliku č eone linije bač vasti svod mož e biti polukruž an, segmentan, š iljast ili parabolič an, a prema obliku glavne uzduž ne osi mož e biti ravan, zavojit ili spiralan. Kruž an, zavojit bač vasti svod zove se prstenasti bač vasti svod. U tlocrtu se najč eš će bač vasti svod označ uje prevaljenim č eonim lukovima. Pruskim svodom naziva se bač vast svod č ija visina iznosi oko 1/10 raspona svoda. Taj je svod bio vrlo raš iren zbog svoje male visine i rabio se donedavno u obliku plitkog svoda između č elič nih traverza. 2. Samostanski svod je zatvoren svod kod kojega su svodne plohe dijelovi valjka iste visine i istog promjera. Ima jednu tjemenu toč ku koja u pravilu lež i u tež iš tu tlocrta te toliko svodnih ploha i uporiš ta koliko je stranica tlocrtne osnove prostora. 3. Križni svod - kod cilindrič nih križ nih svodova nastaju svodne plohe presijecanjem valjka iste visine, a kod sfernih križ nih svodova presijecanjem kugla. Plohe su de�inirane

č elnim i dijagonalnim lukovima. Moguć e ga je izvesti ponad svakog prostora poligonalne tlocrtne osnove. Za razliku od samostanskog svoda križ ni svod je otvoren svod, a teret se prenosi preko dijagonalnih rebara na uporiš ne toč ke. Križ ni svod ima prednost pred ostalim svodovima zato š to prenosi teret dijagonalnim rebrima isključ ivo na uporiš ne toč ke, odnosno na stupove. Kao otvoren svod mož e biti nizan te prekrivati velike prostore koji su dijeljeni samo stupovima. 4. Križno kupolasti svod nastao je doradom križ nog svoda kako bi se spriječ ilo pucanje u njegovu tjemenu zbog velike tež ine i velikog raspona. Tjeme luka dijagonalne presječ nice je na viš oj razini od č eonih lukova te svod tako dobiva kupolastu formu. 5. Zvjezdoliki (zvjezdasti) svod podvrsta je križ nog svoda kod kojega je svodna površ ina između dijagonalnih i č eonih lukova dijeljena međurebrima (v. tierceron) i tjemenim lukovima na manja trokutasta polja. Rebra tako oblikuju zvjezdoliku okosnicu između koje su razapeti sferni svodovi. 6. Mrežasti svod razvio se iz zvjezdolikoga svoda. Glavna dijagonalna rebra su napuš tena, dok ostala rebra č ine mrež u zanimljivih uzoraka. Karakteristič an je za kasno gotič ko razdoblje u srednjoj Europi. 7. Lepezasti svod je sferni svod kod kojega svodna ploha nastaje rotacijom luka oko vertikalne osovine. Svodne plohe poprimaju oblik lijevka č ije se zaključ ne krivulje dodiruju u tjemenu svoda. Ploha mož e biti dodatno dekorirana ili dijeljena rebrima koja se granaju iz stupova. (Curl 2000., 701–3; Harris 1983., 561–62; Enciklopedija likovnih umjetnosti 4, Portr – Z� 1966., 356; Mü ller i Vogel 1999., 44–47; Ching 2012., 280–81)

Arhitektonski fakultet Sveuč iliš ta u Zagrebu Katedra za teoriju i povijest arhitekture Kabinet za povijest arhitekture

S� ŠEREFE

Balkon koji se nalazi na gornjem dijelu minareta, s kojega mujezin poziva na molitvu. (Hoag 1987., 190)

ŠTUKO

Smjesa koja se izrađuje od različ itih materijala i najč eš će upotrebljava za arhitektonsku dekoraciju (relje�i na zidovima, stupovima, svodovima). Za oblogu vanjskih ploha mož e se rabiti smjesa vapna, pijeska, kamenog praha i praha od opeke, pomiješ ana s vodom. Tada se najč eš će oblikuje tekstura koja nalikuje na plohu oblož enu kamenom, te arhitektonski elementi (npr. vijenci). Za oblogu unutraš njih ploha rabi se smjesa izrađena od �inog pijeska, mramornog praha, praha alabastera i vode. Smjesa se u ž itkom stanju lako obrađuje, brzo se skruć uje, a zatim polira. S� tuko mož e biti obojen ili pozlać en, od njega se izvode i imitacije mramora. S� tuko se č esto upotrebljavao u rimskoj antič koj i islamskoj arhitekturi. Vrhunac njegove upotrebe bio je u renesansnome i baroknome stilskom razdoblju. (Curl 2000., 645–46; Harris 1983., 511; Enciklopedija likovnih umjetnosti 4, Portr – Ž 1966., 381)

T TABERNAKUL

1. Kompozicija od krović a na stupić ima u gotič koj arhitekturi, pod kojim obič no stoje statue. 2.Ormarić smješ ten na oltaru u kojem se č uvaju sakramenti. (Curl 2000., 654; Harris 1983., 517; Enciklopedija likovnih umjetnosti 4, Portr – Ž 1966., 391–92; Badurina 2000., 587; Ching 2012., 28)

TABULAT

Drveni strop, obič no oslikan. Tabulati ranokrš ćanskih bazilika su jednostavni, dok su u gotič koj profanoj arhitekturi č esto poduprti konzolama i bogato pro�ilirani. (Curl 2000., 654; Enciklopedija likovnih umjetnosti 4, Portr – Z� 1966., 392)

TAMBUR

1. Arhitektonski element u obliku valjka ili viš estrane prizme, tj. vertikalni zid na kruž noj ili poligonalnoj bazi, koji obič no nosi kupolu te je č esto perforiran otvorima. 2. Pojedinač ni dio trupa stupa ako stup nije monolitan. (Curl 2000., 656; Harris 1983., 550; Enciklopedija likovnih umjetnosti 4, Portr – Ž 1966., 395; Ching 2012., 63)

TIERCERON

Rebro koje se uzdiž e iz jednog od glavnih uporiš nih lež aja do toč ke na sljemenom rebru, između dijagonalnih i popreč nih rebara, te oblikuje manja trokutasta polja svoda. (Curl 2000., 703; Harris 1983., 533)

TRABEACIJA

Arhitektonska kompozicija bazirana na horizontalnom sustavu greda koje poč ivaju na vertikalnim potpornjima i međusobno ih spajaju. (Enciklopedija likovnih umjetnosti 4, Portr – Z� 1966., 445; Krautheimer 1989., 521; Curl 2000., 678; Harris 1983., 544)

Arhitektonski fakultet Sveuč iliš ta u Zagrebu Katedra za teoriju i povijest arhitekture Kabinet za povijest arhitekture

TRANSENA

Perforirana je kamena ploč a u funkciji pregrade. U ranokrš ćanskim crkvama transenama su zatvarani prozorski otvori te prednja strana oltara u kojem je grob s relikvijama sveca. Transena u funkciji prozorske ispune služ i kao armatura u koju su uč vrš ćene ploč ice od stakla ili drugoga prozirnog materijala. Oblici transena variraju od jednostavne reš etke do kompliciranih ornamentalnih sustava geometrijskoga i biljnoga karaktera. Transene, izrađene od kamena ili drva, č esto se rabe i u islamskoj arhitekturi. (Enciklopedija likovnih umjetnosti 4, Portr – Z� 1966., 446; Curl 2000., 680; Harris 1983., 545)

transept / travej Sv. Elizabeta, Marburg, od 13. st.

transept

travej

TRANSEPT

1. Svaki već i oblik prostorne kompozicije građevine koji ima os okomitu na glavnu os. 2. Popreč na prostorna jedinica ranokrš ćanske bazilike, u pravilu između glavnoga broda i apside svetiš ta. Mož e biti podijeljen na brodove i time nastavljati podjelu glavnog tijela crkve. (Curl 2000., 680; Krautheimer 1989., 52; Enciklopedija likovnih umjetnosti 4, Portr – Z� 1966., 446; Harris 1983., 545; Ching 2012., 28)

TRAVEJ

1. Dio unutraš njeg prostora, uzduž no određen arkadama, a popreč no lukovima svoda. 2. Jedinica svođenja. (Enciklopedija likovnih umjetnosti 4, Portr – Ž 1966., 447; Curl 2000., 681; Harris 1983., 547)

TRIFORIJ

U srednjovjekovnome sakralnom graditeljstvu uski je hodnik – galerija, u debljini zida, ispod zone bazilikalnog osvjetljenja glavnoga broda, a u razini zone kroviš ta boč nih brodova. Prema prostoru glavnoga broda otvara se nizom luč nih otvora. Prema zoni kroviš ta boč nih brodova nalazi se u poč etku puni zid, a kasnije ć e i taj dio biti ostakljen. Znač enje mu je viš e estetsko nego praktič no. (Curl 2000., 682; Harris 1983., 549; Enciklopedija likovnih umjetnosti 4, Portr – Ž 1966., 452; Ching 2012., 29)

triforij katedrala Notre-Dame, Chartres, od 1194. g.

Arhitektonski fakultet Sveuč iliš ta u Zagrebu Katedra za teoriju i povijest arhitekture Kabinet za povijest arhitekture

trompa

TROMPA

Pomoć ni, konstruktivni element kojim se rješ ava prijelaz iz kvadratne tlocrtne osnove na oktogonalnu osnovu samostanskog svoda ili kruž ne kupole. Ima oblik polukonusne, ljevkasto svođene niš e postavljene na uglovima kvadratnog polja. Svojim č eonim nosivim lukom upire se u dva susjedna zida, smanjuje raspon između njih i oblikuje bazu za samostanski svod ili kruž nu kupolu. (Enciklopedija likovnih umjetnosti 4, Portr – Ž 1966., 455; Curl 2000., 203; Harris 1983., 502; Ching 2012., 63; Krautheimer 1989., 520; Mü ller i Vogel 1999., 48–49)

V VESTIBUL

1. Ograđen ili djelomič no ograđen prostor ispred glavnoga ulaza rimske patricijske kuć e domus. 2. Ulazno predvorje ili dvorana neposredno između ulaznih vrata i unutraš njega prostora građevine, odnosno omanje predvorje koje vodi u već i prostor. (Curl 2000., 708; Harris 1983., 564; Enciklopedija likovnih umjetnosti 4, Portr – Ž 1966., 519)

VITRAJ

Slikarska tehnika u kojoj komadić i obojenog stakla (povezani olovnim okvirima) č ine sliku i ispunjavaju prozorske otvore. U razdoblju kasne romanike i gotike č esto se rabe, a dobivena svjetlost predstavlja prijelaz iz materijalnoga prema č istoj duhovnosti. (Enciklopedija likovnih umjetnosti 4, Portr – Z� 1966., 538)

W WESTWERK

Masivan, š irok, monumentalan zapadni sklop karolinš kih i ranoromanič kih crkava koji sadrž i kapelu i druge prostorije ponad ulaznog vestibula, koje se otvaraju prema prostoru broda. (Mü ller i Vogel 1999., 380–81; Conant 1993., 46; Curl 2000., 729; Ching 2012., 28)

Arhitektonski fakultet Sveuč iliš ta u Zagrebu Katedra za teoriju i povijest arhitekture Kabinet za povijest arhitekture

westwerk opatija Corvey, Corvey, 9. st.

LITERATURA Badurina, Anđelko, ur. 2000. Leksikon ikonogra�ije liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Krš ćanska sadaš njost. Ching, Francis D. K. 2012. A Visual Dictionary of Architecture. 2. ed. Wiley. Ching, Francis D. K., Mark Jarzombek, i Vikramaditya Prakash. 2011. A Global History of Architecture. 2nd ed. Wiley. Conant, Kenneth John. 1993. Carolingian and Romanesque Architecture: 800 to 1200. 4. ed. Pelican History of Art. Yale University Press. Curl, James Stevens. 2000. A Dictionary of Architecture. Oxford Paperback Reference. Oxford University Press. Enciklopedija likovnih umjetnosti 1, A – Ćus. 1959. Leksikografski zavod FNRJ. Enciklopedija likovnih umjetnosti 2, D – Ini. 1962. Leksikografski zavod FNRJ. Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, Inj – Portl. 1964. Leksikografski zavod FNRJ. Enciklopedija likovnih umjetnosti 4, Portr – Ž. 1966. Leksikografski zavod FNRJ. Frankl, Paul, i Paul Crossley. 2001. Gothic Architecture. 2., rev. Ed. Yale University Press Pelican History of Art. Yale Univ. Press. Harris, Cyril Manton. 1983. Illustrated Dictionary of Historic Architecture. Facsim. ed. Dover Books on Architecture. Dover. Hoag, John D. 1987. Islamic Architecture. History of World Architecture. Electa Rizzoli. Koch, Wilfried. 2006. Das Standardwerk zur eutopäischen Baukunst von der Antike bis zur Gegenwart. Bertelsmann Lexikon Institut. Krautheimer, Richard. 1989. Early Christian and Byzantine Architecture. Repr. The Pelican History of Art. Penguin Books. Marasović , Tomislav. 2008. Dalmatia Praeromanica, Ranosrednjovjekovno graditeljstvo u Dalmaciji, 1. Rasprava. Biblioteka Knjiga Mediterana 52.

Arhitektonski fakultet Sveuč iliš ta u Zagrebu Katedra za teoriju i povijest arhitekture Kabinet za povijest arhitekture

Knjiž evni krug Split, Muzej hrvatskih arheološ kih spomenika, Arhitektonski fakultet Sveuč iliš ta u Zagrebu. Mü ller, Werner, i Gunther Vogel. 1999. Atlas arhitekture 1, 2. Golden marketing, IGH Zagreb. Saylor, Henry H. 1952. Dictionary of Architecture. John Wiley & Sons. Ware, Dora, i Betty Beatty. 1945. A Short Dictionary of Architecture. The Philisiohical Library. Watkin, David. 2005. A History of Western Architecture. 4th ed. Laurence King.