tema broja migracije
Migracije radno sposobnog stanovništva Republike Srbije i Hrvatske kao uzrok uvoza radne snage Jovana Nikolić, mag. oec. Fakultet inženjerskih nauka Univerzitet u Kragujevcu
Za zemlje članice bivše Jugoslavije bilo je gotovo nezamislivo da će doći u situaciju u kojoj će biti u potrebi za uvoznom radnom snagom. No, globalizacija i internacionalizacija stvaraju potrebu upravo za uvozom radne snage. Koji je razlog za to i kako je došlo do prelaza s izvoza na trend uvoza radne snage? Jesu li obrazovani mladi ljudi na udaru tranzicije i što je posljedica ovog stanja?
A
ko se vratimo unazad, Srbija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina su u razdoblju od posljednjeg desetljeća 20. stojeća do danas doživjele korjenite društvene, ekonomske i političke promjene. Ono što je ostavilo poseban trag višegodišnji su ratni sukobi. Događanja 90-ih godina predstavljaju jedno od turbulentnijih razdoblja za sve tri države. Međutim, istovremeno je to period velikih demografskih promjena na Balkanu i Europi općenito. Kada se promatra populacija stanovništva Srbije u periodu od posljednjeg desetljeća 20. stoljeća, do danas nije moguće steći potpunu demografsku sliku iz više razloga – ratna zbivanja, NATO intervencija u Srbiji i Crnoj Gori i oružani sukobi na Kosovu i jugu Srbije. Ovi faktori su u značajnoj mjeri utjecali i na prisilne migracije stanovništva koje su rezultirale stotinama izbjeglica. Hrvatska je zemlja emigracije: broj onih koji odlaze veći je od broja novo pridošlih, a prisustvo migranata u zemlji sveukup52
Suvremena trgovina 1(48)
no je ograničeno. Za integraciju relativno malih zajednica stranih državljana, uspostavljena je integracijska politika prvenstveno usmjerena na podučavanje hrvatskog jezika, povijesti i kulture. Prema podacima Hrvatskog zavoda za statistiku, većina migranata u 2019. godini došla je ili iz bivših jugoslavenskih država Bosne i Hercegovine, Srbije i Kosova ili iz zemalja EU poput Njemačke, Slovenije i Italije. Međutim, od svih novo pridošlih u 2019. godini, 26,2% bili su hrvatski državljani koji su se vratili. Iste godine bilo je i 1.932 tražitelja azila, uglavnom iz Afganistana (934), kao i iz Iraka, Irana, Sirije i Turske. Od 2017. do 2019. godine oko 250 sirijskih izbjeglica preseljeno je u Hrvatsku iz Turske. Nema dostupnih statističkih podataka o ukupnom broju TCN-a koji su stekli hrvatsko državljanstvo, ali podaci iz popisa stanovništva iz 2011. sugeriraju da je više od 13% stanovništva u to vrijeme bilo rođeno u inozemstvu. Većina novih državljana su etnički Hrvati iz Bosne i Hercegovine, grupa
koja je od 1990-ih mogla lako dobiti državljanstvo. Politička situacija u 2022. godini također je doprinijela naseljavanju migranata kao posljedica rata u Ukrajini. S druge strane, ako se sagledava Srbija i situacija u Srbiji, situacija se može svesti na sljedeće stanje: Prema podacima lokalnog komesarijata za izbjeglice i migracije u Srbiji se od 2022. godine nalazi nešto više od 7.000 izbjeglica, što je povećanje od 55% u odnosu na 2021.godinu, što je posljedica rata u Ukrajini. Prihvatni centri zbrinuli su približno 5.500 osoba, a većina njih su državljani Afganistana, Sirije, Pakistana, Bangladeša i Burundije. Postoji i određeni broj izbjeglica koji su smješteni u zemlji, ali ne u prihvatnim centrima, pa je njihov broj nepoznat. Iako statistika ukazuje na kretanje stanovništva u obje zemlje, veliki problem stvara odljev stanovništva u Europu, što za posljedicu ima nedostatak radne snage. Najveći postotak odlaska i dalje drže radnici koji su pretežno srednjeg i nižeg obrazovanja. Međutim, na
