6. Prostorno i urbanističko planiranje Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora Planiranje prostora, prostorno i urbanističko, veoma je važan instrument njegove zaštite. Ali isto tako, ukoliko je loše, ono može omogućiti i biti uzrok njegove devastacije. Opština Kotor je nakon katastrofalnog zemljotresa 1979. godine, osamdesetih godina (1987) dobila prvi Prostorni plan opštine (PPO Kotor) koji je revidiran 1995. godine. U istom periodu, nakon katastrofalnog zemljotresa do 2003. postojali su detaljni urbanistički planovi DUP Dobrota, DUP Prčanj, DUP Stoliv, DUP Risan. Ovi su planovi bili osnov za gradnju koja je poprimala sve veći obim koji je izazvao pažnju i zabrinutost WHC (Komitet za svjetsku baštinu) pa je 2003. godine WHC prvi put u svojim dokumentima saopštio svoju zabrinutost za prostor Područja zbog njegove prevelike urbanizacije ali i loše arhitekture. Te godine Područje je posjetila Savjetodavna misija WHC i u njenom Izvještaju je između ostalog navedeno: 19. Sve veći pritisak urbanizacije cijele obale Boke može se pokazati kao veći problem od obnove zgrada oštećenih u zemljotresu. Urbanizacija je u toku djelimično na nemetodičan način, stvarajući većinu štetnih efekata. U mnogim mjestima Risanskog i Kotorskog zaliva, stepen urbanizacije je dostigao granicu preko koje vrijednosti zbog kojih je lokalitet uvršten na Listu svjetske baštine mogu biti ozbiljno ugrožene. 20. Intenzivna urbanizacija često rezultira arhitekturom lošeg kvaliteta. To uključuje brutalne betonske zgrade iz sedamdesetih i osamdesetih, poput visoke zgrade Jugopetrola podignute prije 1979. godine uz istorijsko jezgro Kotora. Velika zgrada Hotela Fjord, izgrađenog poslije 1979. godine, takođe čini tužan kontrast s gradskim istorijskom jezgrom. Trenutno raste broj novih betonskih zgrada ili pansiona i porodičnih vila. Neke od njih se mogu direktno opisati kao arhitektonski kič. Srećom, nove građevine generalno još nisu postigle – ni po količini ni po prosječnosti – takav nivo propadanja pejzaža kakav se može vidjeti na drugim mjestima Mediterana. Taj proces, međutim, počinje biti neizbježan i u Boki Kotorskoj. Brojne zgrade izgrađene bez saglasnosti ili neusklađene s građevinskim dozvolama su prilično uznemiravajuće. ‘’ (Izveštaj zajedničke UNESCO-ICOMOS misije (mart - april 2003.) WHC03/27.COM/INF.7B) Nakon 2003, Zajednička reaktivna monitoring misija Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a za dobro svjetske baštine, posjetila je Područje 2008, 2013. i 2018. godine. Njihovi su izvještaji sveobuhvatni, dobronamjerno kritični ali savjetodavni. Ilustrativno se navodi opservacija UNESCO-ve Savjetodavne misije iz 2013. godine koja je potvrdila da je proces snažne urbanizacije nažalost i dalje u toku, a da je veza između politike uređenja prostora i politike zaštite slaba, i da prostorni i urbanistički planovi u određenoj mjeri tolerišu i podstiču tu urbanizaciju i ne usvajaju dovoljno zahtjeve zaštite izuzetne univerzalne vrijednosti Područja i odlike kulturnog pejzaža. Savjetodavna misija je istakla sljedeće: „Odsustvo integralne zaštite područja svjetske baštine je posebno zabrinjavajuće. To znači da se za sada ne mogu štititi globalne karakteristike kultunog pejzaža u zaštićenom području i tampon zoni. Zaštićena su samo pjedinačna dobra, cjeline i istorijski centri područja ali teritorija koja se nalazi između njih ostaje bez zaštite i izložena je urbanizaciji. O tome svjedoči važeća praksa (npr. planirana izgradnja na zonama od vrijednosti poput Morinja, zelenih pojaseva između naselja u zoni Muo – Prčan-Stoliv, ili srednjevjekovnom terenu Glavati kao i već postojeći objekti u priobalnoj zoni Tivatskog i Hercegnovskog zaliva itd).“ Savjetodavna misija je u preporukama između ostalog istakla sljedeće: „ ...preporučuje da
23
